ENGLESKI U PRIMARNOM OBRAZOVANJU: RAZVOJ I NAČELA

ENGLESKI U PRIMARNOM OBRAZOVANJU: RAZVOJ I NAČELA ZAGREBAČKOGA STUDIJA

Monografija povodom 25. obljetnice

Nakladnik:Učiteljski fakultet Sveučilišta u ZagrebuZagreb, Savska cesta 77 www.ufzg.hr

Za nakladnika:Siniša Opić, dekan

Urednice:Marija AndrakaSmiljana Narančić Kovač

Ocjeniteljice:Željka Flegar, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište J. J. Strossmayera u OsijekuMateja Dagarin Fojkar, Pedagoška fakulteta, Univerza v Ljubljani

Oblikovanje korica:Antonija Balić Šimrak

Lektura:Jelena Vignjević

Lektura tekstova na engleskom jeziku:Mark Davies

Grafička priprema:Nataša Vuković

Korektura: Nika Vučić

Tisak:ITG d.o.o., Zagreb.

Naklada: 300 primjeraka

Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

ISBN: 978-953-8115-71-4

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001049336.

© Autori poglavlja i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2019.

Engleski u primarnom obrazovanju: razvoj i načela zagrebačkoga studija

Uredile

Marija Andraka i Smiljana Narančić Kovač

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 2019.

Članovi Katedre za obrazovanje učitelja engleskoga jezika (2015.)

Ovu knjigu posvećujemo našim studentima i učiteljima engleskoga jezika u primarnom obrazovanju.

Urednice

7

Naših prvih 25 godina

PredgovorKad se u sobi 304 velike zgrade u Savskoj cesti 77 sredinom studenoga 1993. godine okupila tročlana skupina nastavnica netom primljenih na nova radna mjesta, početak je akademske godine već bio odmakao, studenti su čekali, a od sredstava za nastavu nismo imale – ništa. Zapravo, imale smo zadanu satnicu, studente učiteljskoga studija, kojih je tada na jednoj godini bilo oko 250, i mnoštvo ideja. Nastavu je valjalo započeti odmah, pa smo se brzo dogovorile, sastavile izvedbene planove i priručne nastavne materijale za hibridni predmet Engleski jezik, koji je tada stajao u satnici, i počele raditi.

Nismo slutile da stojimo pred jedinstvenim razdobljem u kojemu će se naša profesionalna nastojanja isprepletati s prijateljskim osjećajima, bezbrojnim zanimljivim obratima, sa sudbinama naših studenata i njihovim uspjesima i da će četvrt stoljeća tako brzo proći i ostati nam u tako lijepoj uspomeni.

Ovom monografijom želimo obilježiti 25. obljetnicu postojanja učiteljskoga studija s engleskim jezikom i predstaviti zagrebački model obrazovanja učitelja primarnoga obrazovanja i engleskoga jezika u osnovnoj školi. U njoj se oko zajedničke teme okupilo više autora koji su svojim radovima temu osvijetlili iz različitih aspekata.

No vratimo se još načas u prošlost, u vrijeme prije 25 godina kada nije bilo interneta, video je bio u povojima i pravi luksuz, informacije iz stranih kultura bile su nedostupne ili vrlo slabo dostupne, a jedini izvori autentičnih materijala na engleskom jeziku bile su nam knjižare strane literature i knjižnica Britanskoga savjeta. Studijski smo program shvaćale kao cjelinu, u zasebnim kolegijima razvijale smo različite aspekte učiteljskih kompetencija koje su se međusobno dopunjavale, a cilj nam je bio uvijek isti – da naši studenti steknu potrebno obrazovanje, a naročito da budu dobri, kreativni, poduzetni, senzibilni i suosjećajni učitelji koji će poštivati svoje učenike, pružati im povjerenje i pomagati im na njihovu putu.

Često se sjećamo i događaja koji nas je nasmijao. Na predavanju jednoga od europskih stručnjaka za nastavu engleskoga kao stranoga jezika, početkom 21. stoljeća, tema je bila timski rad. Predavač je istaknuo da uspješan tim mora okupiti tri osobe, a to su optimist, pesimist i realist. Ako oni dobro surađuju, sigurno će uspjeti. Mi smo se, naravno, odmah prepoznale: jedna od nas uvijek je imala mnoštvo smionih ideja, druga je upozoravala na poteškoće i moguće preprjeke (što i nije bilo teško s obzirom na to da su prijedlozi često bili na samoj granici ostvarivosti, ako ne i sasvim neostvarivi), a treća je obično zaključila: dobro, polako pa ćemo vidjeti. Tako je i bilo: vidjele smo, nešto je uspjelo, nešto nije, a nešto još čeka rješenja, no studij imamo i na njemu danas radi ne tako malen tim sastavljen od specijalista za pojedina područja, nastavnica i nastavnika koji ga obogaćuju svojim idejama, zalaganjem i brigom za kvalitetno obrazovanje učitelja.

8

Maja Antunac u međuvremenu je otišla u mirovinu, a nas je dvije zapala draga nam zadaća uređivanja ove monografije koja okuplja radove o razvoju i kontekstu razvoja učiteljskoga studija s engleskim jezikom na današnjem Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, o pojedinačnim pristupima obrazovanju takvoga učiteljskoga profila, kao i dragocjena sjećanja pojedinih sudionika cijeloga procesa.

Prvi dio knjige – „Razvoj studija“ – uključuje tri studije o povijesnim, znanstvenim i praktičnim aspektima i fazama kroz koje je studij prošao, a započinje pregledom događaja i okolnosti koje su do njega dovele. Naime, u posljednja je tri desetljeća 20. stoljeća u Hrvatskoj pokrenuto nekoliko projekata čiji je cilj bilo ustanoviti mogućnosti ranoga uvođenja učenja stranoga jezika u niže razrede osnovne škole. Studij za učitelje engleskoga jezika u okviru studija za učitelje razredne nastave na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu pokrenut je u tom ozračju ranih 1990-ih. Tada, 1992. godine, fakultet je bio u sastavu Filozofskoga fakulteta – OOUR Pedagogijske znanosti1 i u toj je instituciji djelovao do 1997. godine. Godinu dana kasnije, 1998. godine, promijenio je naziv u Učiteljska akademija (UA) i dobio od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske stalnu dopusnicu za rad kao samostalna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Konačno, treća važna promjena događa se 2005. godine kada Učiteljska akademija mijenja naziv u Učiteljski fakultet (UF) i počinje s izvođenjem sveučilišnoga Učiteljskoga studija prema bolonjskoj reformi u visokom obrazovanju.2

U ovaj kronološki slijed uklapa se razvoj studija engleskoga jezika za učitelje na Učiteljskom fakultetu, koji se okvirno može podijeliti u tri faze. Prvu fazu mogli bismo analogno dječjem razvoju nazvati „rođenje i rani razvoj“ i ona predstavlja razdoblje od 1992. do 1998. godine kada se studij pokreće i započinje razvijati. To je razdoblje neizvjesnoga statusa studija, ali i razdoblje puno optimizma, pozitivnih zalaganja, entuzijazma i želje da se studij postavi na noge. Iako se studij tih godina susretao s preprekama i zaobilazio brojne Scile i Haribde, mala skupina entuzijasta zaposlenih na Učiteljskom fakultetu od 1993. godine predano je radila na njegovu razvoju, na podizanju i održanju visokih standarda njegove kvalitete te na afirmaciji i promoviranju studija. Studiju je tada dodijeljena skromna satnica od 480 sati nastave i 6 kolegija.

1 OOUR je pokrata za Osnovnu organizaciju udruženoga rada. Od 1981. godine Pedagoška akademija u Zagrebu, zajedno s akademijama u Čakovcu i Petrinji, integrirana je s Odjelom za studij pedagogije na Filozofskom fakultetu i Sveučilišnim centrom za pedagošku izobrazbu i istraživanje u Zagrebu u zasebnu cjelinu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pod nazivom Filozofski fakultet – OOUR Pedagogijskih znanosti gdje se studira pedagogija, predškolski odgoj i razredna nastava te se provodi pedagoško-psihološka izobrazba za sve nastavničke studije na zagrebačkim fakultetima. Zaključkom o razdvajanju od 11. ožujka 1997. godine nastaju ponovno dvije ustanove: Filozofski fakultet i Učiteljska akademija. Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 10. travnja 1997. godine ponovno se osnivaju Visoka učiteljska škola u Čakovcu i Visoka učiteljska škola u Petrinji radi ustrojavanja i izvođenja stručnih studija za naobrazbu učitelja u osnovnom školstvu te odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima. Učiteljska akademija u Zagrebu osnovana je Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 21. svibnja 1998. godine kao Visoka učiteljska škola u Zagrebu <http://www.ufzg.unizg.hr/?page_id=210&lang=hr> (pristup 6. ožujka 2018.).

2 Više o tome na mrežnoj stranici <http://www.ufzg.unizg.hr/?page_id=210&lang=hr> (pristup 6. ožujka 2018.).

Marija Andraka, Smiljana Narančić Kovač

9

Druga faza započinje 1998. godine kada se studij počeo izvoditi pod nazivom Dodiplomski četverogodišnji stručni studij učitelja razredne nastave i pojačanog nastavnog predmeta osnovne škole – engleski jezik/njemački jezik. Nakon početnoga razdoblja ta je faza predstavljala nešto mirnije razdoblje u životu studija. Program je tada imao bitno veću satnicu – 1185 nastavnih sati raspoređenih u 12 kolegija.

Treća faza razvoja, u kojoj se studij i danas nalazi, započela je 2005. godine kada na Učiteljskom fakultetu započinje izvođenje Integriranoga preddiplomskoga i diplomskoga sveučilišnoga učiteljskoga studija s engleskim/njemačkim jezikom, prema bolonjskoj reformi. Riječ je o dvopredmetnom učiteljskom studiju koji se studira 10 semestara i po njegovu završetku stječe se 300 ECTS bodova i naziv magistra primarnoga obrazovanja. Studij jezika u okviru toga studija čini najmanje 30 % cjelokupnoga programa učiteljskoga studija. Na početku izvođenja taj je studij engleskoga jezika sadržavao 27 obveznih kolegija i 3 do 8 izbornih. Obvezni dio programa uključivao je 1290 sati izravne nastave, čemu treba pridodati i praksu u nastavi engleskoga jezika (150 sati), što je ukupno donosilo 93 ECTS boda. Svaki dodatni izborni kolegij donosio je studentima 2 ECTS boda. U akademskoj godini 2017./2018. satnica iz kolegija engleskoga jezika iznosila je ukupno 1545 sati izravne nastave i 98 ECTS bodova raspoređenih u 35 kolegija, jedan samostalan ispit i 5 jednosemestralnih praksi.

Prvo je poglavlje „Nastanak i razvoj studija za učitelje engleskoga jezika: zagrebački model“ u kojemu Smiljana Narančić Kovač kontekstualizira i obrazlaže taj model obrazovanja učitelja i donosi kronološki tijek događaja u 25 godina. Milica Gačić autorica je poglavlja „Uspostavljanje i razvoj Katedre za obrazovanje učitelja engleskoga jezika i sveučilišni učiteljski studij s engleskim jezikom“ u kojemu se donosi pregled razvoja i rasta Katedre, pojašnjavaju se okolnosti zapošljavanja nastavnika, njihova znanstvenoga i profesionalnoga napredovanja i aktivnosti te se daje osvrt na zajedničke inicijative i projekte. Milica Gačić, profesorica u trajnom zvanju, bila je predstojnica Katedre od 2005. do 2016. godine, kada odlazi u mirovinu. Prva su dva poglavlja zbog različitih perspektiva i pristupa komplementarna te se uzajamno nadopunjuju. Treće je poglavlje posvećeno nastojanjima da se studij engleskoga jezika osim u Zagrebu i Čakovcu ustali i u Petrinji. Visokoškolske ustanove u Čakovcu i Petrinji bile su pridružene Zagrebu tijekom ranih 1990-ih, a nakon samostalnosti koja je trajala nekoliko godina one su danas odsjeci zajedničkoga zagrebačkoga fakulteta. Dok se studij engleskoga i njemačkoga jezika u Čakovcu izvodio sve do bolonjskoga programa, a studij engleskoga jezika u Čakovcu upravo je obnovljen i vrše se pripreme za njegovu realizaciju, u Petrinji je taj studij trajao samo nekoliko godina. O tome u trećemu poglavlju piše Alenka Mikulec.

Drugi dio ove monografije „Nastava, pristupi, iskustva“ sadrži priloge koji se odnose na tematski povezane kolegije, pristupe obrazovanju studenata u zasebnim područjima studija te iskustva pojedinih nastavnika. Obuhvaća devet poglavlja, a u prvome „Razvoj metodičkih kolegija na studiju za učitelje engleskoga jezika“ Marija Andraka izlaže teorijske temelje i povijesni razvoj nastave metodike koja je s vremenom razdijeljena na više pojedinačnih predmeta.


10

U sljedećim poglavljima najprije Maja Antunac objašnjava „Kako je nastao kolegij Anglosaksonske kulture i njegove mijene“ i spominje mnoge zanimljive okolnosti koje su do njega dovele, a potom se Smiljana Narančić Kovač osvrće na „Slijed književnih kolegija“ i njihovo mjesto u studijskom programu.

U četvrtom poglavlju Jelena Parizoska tematizira bitan aspekt nastave kolegija posvećenih jeziku, tj. „Razvijanje metaforičke kompetencije u engleskom kao stranomu jeziku kod budućih učitelja primarnoga obrazovanja“, pokazujući kako se ta tema obrađuje u okviru jezičnih vježbi i predavanja iz lingvistike te koji su njezini potencijali u podizanju studentske komunikacijske kompetencije, ali i njezini metodičko-nastavni aspekti. U petom poglavlju, jednom od dvaju na engleskom jeziku, Mark Davies besprijekornim stilom razmatra temu pisanja na engleskom jeziku i pristup pisanju u kolegijima koje godinama uspješno vodi. Poglavlje je naslovljeno „Writing in English: What, How and Why?“ U šestomu poglavlju „Učitelji engleskoga i engleska gramatika“ Lovorka Zergollern-Miletić obrazlaže svrhu gramatičkih sadržaja u studiju engleskoga jezika za učitelje u primarnom obrazovanju, razmatra učinkovite pristupe takvim sadržajima i iznosi svoja iskustva.

Ivana Cindrić autorica je sedmoga poglavlja „Praksa u nastavi engleskoga jezika – suradnja sa školama u zajednici“ u kojemu se pitanje školske prakse razmatra u svjetlu recentnih spoznaja, a potom se opisuje specifična praksa koju imaju upravo studenti engleskoga jezika u okviru zagrebačkoga studijskoga modela, njezine intencije i učinci. Rad je također posvećen opisu suradnje s različitim školama u kojima se studenti mogu susresti s novim nastavnim metodama, s učenicima s drukčijim obrazovnim potrebama i s neuobičajenim obrazovnim kontekstima. Rad također donosi dojmove pojedinih suradnika, pa i samih studenata.

U sljedećem poglavlju donosimo pretisak rada Ivane Cindrić, Kristine Cergol i Marka Daviesa, objavljenoga prije osam godina, „Designing a Test of Language Competence for Future Primary English Language Teachers“. U njemu se opisuje i razmatra još jedna specifičnost našega studija, tj. Ispit jezičnih vještina i kompetencija na engleskom jeziku koji se polaže nakon petoga semestra i odslušanih kolegija usmjerenih na razvijanje jezične kompetencije studenata.

Zadnje je, deveto poglavlje u drugom dijelu monografije „Nastava engleskoga jezika u ranoj školskoj dobi: pulska iskustva“, sjećanje Renate Šamo u kojemu se rekonstruira početak istraživačkoga projekta Mirjane Vilke i suradnika o uvođenju ranoga učenja engleskoga jezika u osnovnu školu, a koji je započeo 1991. godine. Sljedeće godine, 1992., kada se projekt počinje izvoditi i izvan Zagreba, Renata Šamo počinje provoditi eksperimentalni program sa skupinom učenika prvoga razreda jedne pulske osnovne škole te ostaje s njima punih sedam godina. Kako je navedeni projekt neposredna prethodnica i našega studijskoga programa, tekst je iznimno važan za razumijevanje općega pozitivnog ozračja i entuzijazma svih koji su u taj pothvat bili uključeni i dragocjeno je podsjećanje na razdoblje u kojemu su i hrvatske škole i hrvatski učiteljski fakulteti načinili prve korake prema današnjem vremenu.

Marija Andraka, Smiljana Narančić Kovač

11

Treći dio monografije nosi naslov „Sjećanja“. U njemu najprije nalazimo zajednički tekst triju bivših studentica, jedne predbolonjske (Silvije Hanžić Deda), jedne bolonjske (Maje Loborec) i jedne diplomirane učiteljice s engleskim jezikom, stalno zaposlene na Katedri za obrazovanje učitelja engleskoga jezika, a trenutačno docentice (Ivane Milković). Nakon toga slijedi nekoliko pojedinačnih sjećanja na studij iz pera naših bivših studentica i studenata, uz njihove kratke biografske bilješke.

Velik broj diplomiranih učitelja i magistara primarnoga obrazovanja s engleskim jezikom zapošljava se po završetku studija u osnovnim školama diljem Hrvatske, mnogi uspješno napreduju u zvanja mentora i savjetnika, a neki od njih preuzimaju vođenje županijskih stručnih vijeća za engleski jezik. Učitelji se stručno usavršavaju u Hrvatskoj i inozemstvu (npr. Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo), studiraju na poslijediplomskim doktorskim i specijalističkim studijima i dalje izgrađuju svoju struku. Nadamo se da mnogi od njih pamte rečenicu koja već gotovo 25 godina stoji u hodniku na 3. katu velike zgrade u Savskoj, uz jedan od kabineta članova Katedre za obrazovanje učitelja engleskoga jezika: Nobody forgets a good teacher.

U Zagrebu 2018.Urednice


173

3.2. Moje sjećanje na studij engleskoga jezika

Uspomene bivših studentica i studenataRedoslijed je priloga kronološki, prema godini završetka studija pojedinih autora.

Renata Nell Vidatić

Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu diplomirala sam Studij razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnoga predmeta Engleski jezik 2002. godine, a potom i studij predškolskoga odgoja, 2012. godine. Posljednjih pet godina radim kao odgojiteljica u Dječjem vrtiću Siget u Zagrebu, u skupini s ranim učenjem engleskoga jezika. Prije toga radila sam kao učiteljica engleskoga jezika u nekoliko osnovnih škola, kao učiteljica razredne nastave te kao prevoditeljica za engleski jezik u firmi Dobbin d.o.o. Godine 2012. osnovala sam Udrugu za poticanje ranoga učenja engleskoga jezika Školica u sklopu koje sam uspješno organizirala i održavala tematske radionice na engleskom jeziku za djecu u dobi od 3 do 10 godina.

Moje je sjećanje na studij engleskoga jezika puno pozitivnih iskustava. Kolegiji kao što su Pričanje i pjevanje na engleskom jeziku, Odabrani tekstovi engleske književnosti te Metodika nastave engleskog jezika posebno me i dalje inspiriraju u radu s djecom svih uzrasta. Ljubav prema engleskoj dječjoj književnosti, ali najviše prema svim čarima slikovnica, prenijela mi je draga profesorica Smiljana Narančić Kovač koja je od svojih studenata uvijek puno tražila, ali i puno davala. S druge strane, profesorica puna razumijevanja i blage naravi, Marija Andraka, uvela me u svijet metodike engleskoga jezika pomoću koje svakodnevno s lakoćom pripremam aktivnosti na engleskom jeziku i nastojim strani jezik prenijeti novim generacijama djece s puno ljubavi i entuzijazma. Upravo zahvaljujući spomenutim profesoricama na obama sam studijima diplomirala s temama povezanima upravo sa stranim jezicima. Diplomski rad iz kolegija Dječja književnost na engleskom jeziku na temu Stevensonov „Otok s blagom“ s lakoćom sam napisala i obranila na engleskom jeziku, a završni rad na Odsjeku za predškolski odgoj na temu Višejezičnost u djece predškolske dobi – studija slučaja bio je inspiriran upravo komunikacijom i radom s vlastitim djetetom, od rođenja korisnikom triju jezika. S vremena na vrijeme o svojim iskustvima u radu s djecom izlažem na raznim stručnim skupovima, domaćima ili stranima.

Znanje i iskustvo koje sam stjecala tijekom studija engleskoga jezika omogućili su mi kompetentan i suveren rad na svim dosadašnjim radnim mjestima.

174

Katarina Štefanec, r. Rečić

Završila sam Učiteljsku akademiju 2003. godine. Radim u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Zagrebu kao učiteljica engleskoga jezika. Ujedno sam trenerica rukometa i gradska odbojkaška sutkinja.

Jedna od najvažnijih godina u mom životu upravo je godina kada sam maturirala i upisala Učiteljsku akademiju. Dalje je sve nekako teklo svojim tijekom, ubrzo je uslijedio diplomski i odjednom sam već bila u učionici – ovoga puta, s druge strane katedre. Moje prvo radno mjesto bilo je u Osnovnoj školi Vladimira Nazora, poznatoj po brizi o jezicima i po uvođenju nastave stranoga jezika od 1. razreda i prije negoli je postala obvezna. U njoj i danas radim.

Svaki se kolegij koji sam pohađala tijekom studija prožimao s drugima u nastavi stranoga jezika u nižim razredima. Nema u praksi neprimjenjivih stečenih znanja i vještina. U razredu pjevam, crtam, plešem, skačem, čitam priče, promatram s učenicima prirodu i njezine promjene. Sa svojim učenicima u svim se situacijama koristim stranim jezikom – brojimo, odbrojavamo, pa čak i zbrajamo na engleskome.

Nerijetko prevrćem bilješke s fakulteta jer se sjetim neke vježbe, pjesmice, crtice... Čak i pokraj interneta i mnoštva materijala za nastavu koje učitelji objavljuju – interaktivnih igara i animacija, iskustvo mi pokazuje da učenici uvijek vole kad je u sat ubačena neka deklinacija iz Jazz Chants, brojalica ili brzalica, tongue twister, a čega smo obilje naučili s profesoricom Narančić. Jedan od njezinih kolegija, Dječja književnost, danas igra veliku ulogu u mojoj koncepciji nastave. Iskreno, ne znam kako itko može hrabro ući u prvi razred predavati engleski bez Metodike engleskog jezika koju nam je predavala Marija Andraka, Metodike početnog čitanja i pisanja i Razvojne psihologije.

Kada se prisjećam Metodike hrvatskoga jezika i Metodike matematike, uvijek se sjetim strogoga pristupa predmetu i studentima te detaljnih priprema. Na našem odsjeku vladala je uvijek intimnija, obiteljska atmosfera. Pa kako i ne bi kada smo na Fonetskim vježbama s profesoricom Narančić i sami imali TPR pristup, pa smo morali jedni s drugima i recitirati i pjevati i glumiti. Na satu Gramatike ili Metodičkih vježbi profesorica Andraka uvijek je imala vremena za razgovor s nama i uvijek bi pronašla rješenje za problem oko rasporeda ili kolegija. Posebice su mi se usjekle u sjećanje jezične vježbe koje su vodili Barbara Mozdzierz i Mark Davies. Oni su unijeli novu dinamiku u slijedu kolegija. U učionici su nas uvijek čekale novine New York Times i časopisi, a sve je završilo čajankom kod profesorice Mozdzierz s kojom smo se u kratkom periodu posebno zbližili. Nezaboravno!

Sve u svemu, moja su iskustva na fakultetu bila vrlo pozitivna, naši su profesori uvijek bili srdačni i pristupačni. Mislim da su upravo male skupine studenata omogućile i profesorima i studentima blizak odnos, tj. individualni pristup i uspješnije prenošenje znanja.

Danas ne mogu zamisliti da radim išta drugo. Rano učenje engleskoga jezika za mene je i poziv i bitna poveznica s godinama koje sam provela skupljajući znanja i vještine na današnjem Učiteljskom fakultetu.

Studentska sjećanja

175

Anita Vegh, r. Čleković

Diplomirala sam na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu 2004. godine. Učiteljica sam engleskoga jezika u II. osnovnoj školi Bjelovar.

U sjećanja na prošla vremena nikada se ne vraćam namjerno. Bljeskovi se uvijek dogode slučajno i neočekivano, a često budu snažni, svježi kao od jučer i puni osjećaja. Lijepih i ugodnih osjećaja. Upravo su takva moja sjećanja na studij engleskoga jezika na Učiteljskoj akademiji. Drage i cijenjene – Smiljana Narančić Kovač, Marija Andraka i Maja Antunac – tri su za mene najutjecajnije i najdraže profesorice sa studija, vrhunske stručnjakinje i „predavateljice“ koje su mi, osim svojih stručnih predmeta, predavale i druge vrste mudrosti i vještina – umijeće komuniciranja, sposobnost kreiranja vlastitih stavova i vjeru u sam čin poučavanja. Smatram da sam danas uspješna i dobra učiteljica baš zahvaljujući njima. Vjeru koju su one tada imale u mene, ja danas imam u svoje učenike, a kada mi motiva ponestane, nalazim ih u nepresušnom izvoru – metodici. Na radnom se mjestu igrati, pjevati, svirati, glumiti, oponašati, smišljati priče, pričati šale, natjecati se, galamiti i „biti svoja“, a u isto vrijeme uspješno i profesionalno raditi svoj posao – to zaista mogu samo kao učiteljica engleskoga jezika! Poučavanje je radost, a kada je to poučavanje engleskoga jezika, onda je i zabava. Granice metodike i uspješnost tehnika nikada neću spoznati do kraja i baš je to onaj najljepši dio mojega posla. Kako Bell Hooks kaže, ideje koje su mi promijenile život dobila sam čitajući. Na to bih dodala da ni jedna knjiga iz filozofije, povijesti ili neke druge važne znanosti nije toliko utjecala na moj osobni i profesionalni život kao čitanje engleske dječje književnosti. Jedina mana je ta što sam se, izgleda, previše našla u žanru nonsensa!

Iva Palčić Strčić

Diplomirala sam u veljači 2007. godine na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu te postala diplomirana učiteljica s pojačanim programom iz nastavnoga predmeta Engleski jezik. Počela sam raditi još kao apsolventica, u školi stranih jezika i u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG, gdje radim i danas kao verbotonalni učitelj rehabilitator za engleski jezik. Učenike s oštećenjem sluha i/ili govora poučavam engleskomu jeziku. Godine 2015. postala sam voditeljica Županijskoga stručnoga vijeća učitelja engleskoga jezika za Grad Zagreb i napredovala u zvanje učiteljice mentorice. Suautorica sam nekoliko priručnika i nastavnih materijala namijenjenih učenicima s teškoćama. Mentorica sam studentima engleskoga jezika s Učiteljskoga fakulteta te u svojoj školi održavam ogledne sate engleskoga jezika uz primjenu verbotonalne metode za stručnjake iz Hrvatske i inozemstva.

Kao mala djevojčica željela sam biti policajka ili učiteljica. Kad sam malo odrasla, odlučila sam da bih ipak više željela biti učiteljica, baš poput moje učiteljice u nižim razredima osnovne škole. Nje se i danas rado sjetim.


176


Proučavajući program Učiteljskoga fakulteta (u to vrijeme Učiteljske akademije), otkrila sam da mogu upisati studij razredne nastave zajedno s pojačanim programom iz nastavnoga predmeta Engleski jezik. Uslijedile su četiri godine napornoga učenja i velikoga zadovoljstva.

Kolegiji na studiju engleskoga jezika bili su raznoliki i vrlo zanimljivi, a najzanimljiviji bili su sljedeći: Jezične vježbe, Fonetika i fonologija, Pričanje i pjevanje, Dječja književnost na engleskom jeziku, Razredna nastava na engleskom jeziku, Jezik stručne literature, Odabrani tekstovi engleske književnosti te Govor i razgovor.

Metodika nastave engleskoga jezika i metodičke vježbe bile su korak u pravi svijet učitelja. Bilo je zanimljivo vidjeti u samoj nastavi primjenu svih znanja i vještina o kojima sam slušala na fakultetu. Iako je to bio najteži dio moga fakultetskoga obrazovanja, održavanje oglednih sati ostalo mi je u lijepom sjećanju. Mentorice u školama bile su susretljive i poticale su nas da budemo kreativni i opušteni. Marija Andraka, profesorica na kolegiju Metodika nastave engleskog jezika, uvijek nam je bila podrška u povezivanju sadržaja naučenih na svim kolegijima te neprocjenjiv izvor metodičkih spoznaja.

Iako na fakultetu nije bilo puno govora o poučavanju učenika s teškoćama, smatram da su mi upravo kolegij Metodika te kolegiji povezani s književnošću i dramatizacijom pomogli da engleski jezik približim učenicima s oštećenjem sluha i(li) govora te da sati budu primjereni njihovim različitim stilovima učenja i brzini usvajanja nastavnih sadržaja. Zauvijek ću pamtiti svoj prvi ogledni sat pred ravnateljicom. Pripremila sam obradu i dramatizaciju priče The Great Big Turnip. Nakon sata ravnateljica škole posebno je pohvalila izvrsnu metodičku obradu sadržaja te primjerenost metoda učenicima s teškoćama.

Studij engleskoga jezika nije me mogao pripremiti za sve izazove i posebnosti u poučavanju toga jezika, no bio je kvalitetna podloga za daljnje profesionalno i osobno usavršavanje.

Hvala svim profesorima na trudu, strpljenju i svim prenesenim znanjima i iskustvima!

Vesna Jatta, r. Vitas

Rođena sam i odrasla u Slavonskom Brodu. Na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala sam 2007. godine na Odsjeku za razrednu nastavu. Diplomski sam rad pisala iz kolegija Odabrani tekstovi engleske književnosti na temu Wildeovi pozitivni i negativni likovi. Nakon studija zaposlila sam se u Osnovnoj školi Bogoslava Šuleka gdje sam kao učiteljica engleskoga jezika radila do 2015. Tada sam otišla u Dublin u Republici Irskoj i na Trinity Collegu upisala poslijediplomski studij English Language Teaching na Odsjeku za lingvistiku, govor i komunikacijske znanosti. Sljedeće sam godine obranila magistarski rad na temu An analysis and comparison of two course books for English in Croatian primary schools i stekla magistarsku titulu Master of Philosophy (M.Phil.). Danas sam zaposlena u indijskoj međunarodnoj korporaciji Tech Mahindra koja se bavi pružanjem IT usluga, umrežavanjem tehnoloških rješenja i eksternalizacijom poslovnih procesa.

177

Kako sam dobar dio radnoga staža provela kao učiteljica engleskoga jezika, prije nego li podijelim s čitateljima sjećanja na studij možda bi bilo zgodno reći kako i gdje je priča počela te kako me dovela do Učiteljskoga fakulteta.

Još u 4. razredu osnovne škole, jer tada se engleski učio od 4. razreda, rodila se ljubav. Profesor Stjepan Čaldarević prve je moje doticaje s tim predmetom učinio nezaboravnima i iznimno zabavnima. Ljubav prema jeziku nastavila se i u gimnaziji, gdje je profesorica Nada Mataić ostavila snažan dojam na mene, tako da sam već tada završni rad pisala na temu D. H. Lawrenceova romana Sons and Lovers i odlučila i sama postati učiteljica. Logično rješenje bio je Učiteljski fakultet.

Studij. Žuta, uvučena zgrada iza Zagrepčanke. Izvana se baš i nije činila kao nešto sjajno, ali unutra je bilo svega! Bila je tu i osnovna škola, i srednja škola, i fakultet. I to ne samo naš, dolazili su tu i studenti s drugih fakulteta po pedagošku i psihološku naobrazbu. Pravi mali grad!

Ljudi koje sam u toj zgradi upoznala, kako nastavnici tako i studenti, dobrim su mi dijelom pomogli oblikovati se u osobu koja sam danas. Usadili su u mene razna znanja i probudili interese bitne za moj daljnji životni put.

Sjećanja, naravno, ima pregršt, ali mjesta za sva ovdje nema. Spomenut ću dva najživlja u mojemu pamćenju. Jedno od ponajdražih sjećanja na studij odnosi se na 28. rujna (ne sjećam se točno koje godine) jer sam na taj dan položila Filmsku kulturu. Pri prvom izlasku na ispit! Na moj rođendan! Neizmjerno sam uživala u pripremanju za ispit, čak i u teorijskom dijelu. Gdje je još obvezno gledati niz savršenih filmova i onda na ispitu s profesorom razgovarati o njima? Izvrstan osjećaj!

Imam još jedno posebno drago sjećanje – dan kad sam svojoj mentorici pokucala na vrata, provirila u njezin ured i upitala je trebam li ispeći kolače za onaj dan kad budem imala obranu diplomskoga rada. Čim sam izustila tu rečenicu bilo mi je jasno da ni jedna ni druga ne možemo razgovor nastaviti ozbiljna lica, pa smo obje prasnule u smijeh. Slobodno je pitajte, još uvijek se toga sjeća.

Da se vratim na početak i ljubav prema jeziku, tijekom studija imala sam čast svoju ljubav prema jeziku nastaviti razvijati pod utjecajem triju izuzetnih nastavnica – Marije Andrake, Maje Antunac i Smiljane Narančić Kovač. Na njihova predavanja i vježbe uvijek sam rado odlazila i u njima uživala jer su poticala moj interes za jezik i širila moje znanje o kulturi, običajima i civilizaciji zemalja u kojima se engleski govori kao materinski. Osim toga, njihov način rada te pristup studentima, pun topline i srdačnosti, vrijedni su svake pohvale i odličan su uzor za svakoga tko se odluči baviti prosvjetnim radom.

Budućim studentima koji osjećaju da bi uživali u radu s djecom i mladima i žele im prenositi znanje, svakako preporučam da izaberu ovaj studij.


178

Ivana Faletar Horvatić

Diplomirala sam 2009. godine razrednu nastavu i engleski jezik na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Visoko samopouzdanje u znanje engleskoga jezika stečeno na fakultetu omogućilo mi je napredovanje i u području informacijskih znanosti, pa sam svojevremeno bila voditeljica Knjižnice Centra za ljudska prava, odnosno Knjižnice Pučkoga pravobranitelja, a trenutačno sam voditeljica Informativno-posudbenoga odjela Gradske knjižnice u Zagrebu, u mreži narodnih knjižnica Knjižnice grada Zagreba.

Moja prva sjećanja na studij engleskoga jezika vezana su uz kolegij iz fonetike koji nam je predavala Ivana Cindrić, kada su nerazumljivi simboli iz rječnika odjednom postali jasni. Bila je to moja ulaznica u šaroliki svijet engleskoga jezika. Sa željom da se što više aktivno koristim engleskim jezikom, 2005. godine prihvatila sam studentski posao pomoćnoga knjižničara u knjižnici Britanskoga savjeta u Zagrebu, koji sam napustila tek kada sam diplomirala. Svake godine neki kolegij posebno bi me zaokupio, poput kolegija Dječja književnost na engleskom jeziku, Jezične vježbe (svake godine!)... Impresionirala me predanost profesora s katedre, iako kao studenti nismo baš uvijek bili spremni primiti dar znanja koje su nam prenosili. Voljela sam ispunjavati sve obavezne i dodatne zadatke koji su mi pomogli da pobijedim neke dugogodišnje strahove te da se formiram u osobu kakva sam danas. Tako sam posjećujući izložbe i festivale shvatila da nije grozno negdje biti ili otići sam, što me potaknulo na to da uskoro preuzmem i aktivnu ulogu volonterke i organizatorice filmskih i glazbenih festivala. Volontiranje mi je nekoliko godina kasnije pomoglo pri upisu na Mirovne studije, ali i osiguralo prvi stalni posao u knjižničarskoj struci. Posebno draga sjećanja vežu me uz program razmjene studenata Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu i Hogeschool u Antwerpenu u okviru kojega sam održala prvi sat na engleskom jeziku za belgijske učenike i upoznala divne kolegice s viših godina studija. Već sljedeće godine sudjelovala sam u organizaciji posjeta belgijskih studenata našem fakultetu i gradu. Opet zahvaljujući studiju, otvorio mi se novi svijet sudjelovanja u međunarodnim projektima i razmjenama, što je pak vodilo trenutačnom aktivnom sudjelovanju u radu nekoliko domaćih i međunarodnih stručnih knjižničarskih i čitateljskih društava. Brojna znanja i vještine stečeni tijekom studija omogućili su mi kvalitetne temelje na kojima raste još jedna moja karijera, ona u prevođenju stručnih tekstova. Kontinuirano napredovanje u poslovnom okruženju u kojemu se sada nalazim, ali i kompetenciju za zabavno prenošenje znanja engleskoga jezika dvjema najboljim učenicama, mojim kćerima, svakako uvelike dugujem i studiju engleskoga jezika. Zato jedno veliko hvala svim mojim profesoricama i profesorima. Sretna vam 25. godišnjica!


179

Ankica Jurković

Rođena sam u Slavonskom Brodu. Završila sam učiteljski studij s engleskim jezikom na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine i stekla naziv magistre primarnoga obrazovanja. Tijekom studija radila sam u školi stranih jezika, a nakon diplome bila sam učiteljica razredne nastave u više osnovnih škola u Karlovcu. Od 2017. godine radim u Osnovnoj školi Grabrik u Karlovcu kao učiteljica engleskoga jezika. Godine 2016. objavila sam znanstveni rad „Potiču li udžbenici za rano učenje stranog jezika razvoj strategija učenja vokabulara?“ u suautorstvu s Marijom Andrakom, u časopisu Strani jezici.

Studiranjem engleskoga jezika na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu imala sam priliku usvojiti mnoga znanja iz različitih područja struke, ali i mnoga životna znanja. Rado se sjećam toga perioda svojega života.

Upravo je studij engleskoga jezika studente moje skupine izdvajao od studenata primarnoga obrazovanja ostalih smjerova, a naše profesorice i profesori (osobito Marija Andraka, Smiljana Narančić Kovač i Ivana Cindrić) pratile su nas kroz gotovo sve godine studija te nas uspješno povezivale radom u paru ili u skupini i na taj nas način učile suradničkomu učenju. Zato je naša skupina funkcionirala skladno, poput nekoga dobroga razreda. Naše profesorice pratile su naš rast i razvoj te nas na tom putu usmjeravale povratnim informacijama, savjetima, ali i osobnim angažmanom. Pogledavši unatrag, uistinu mogu reći da su nam naši profesori i profesorice iz engleskoga jezika dali izvrstan jezični i profesionalni primjer, a atmosfera učenja uvijek je bila pozitivna. Smatram da nam je to uvelike pomoglo u stjecanju potrebnoga teorijskoga znanja. Sada vidim da nam je i praksa iz engleskoga jezika bila izvrsno organizirana. Naime, prošavši praksu u nižim i višim razredima osnovnih škola u razrednoj nastavi na engleskom jeziku (Osnovna škola Matije Gupca) te u nastavi gotovo isključivo na engleskom jeziku (Američka međunarodna škola u Zagrebu), imali smo prilike dobiti uvid u mogućnosti rada i zapošljavanja, ali i otkriti naše afinitete i stjecati raznovrsna iskustva već u studentskoj dobi. Ono čega se posebno sjećam u vezi s našim studijem engleskoga jezika jest da smo imali mnogo samostalnih, malih i većih, istraživačkih zadaća i projekata koje smo trebali prezentirati pred kolegama iz skupine. Na taj su nas način naši profesori poticali na kontinuiran rad i napredak, ali i davali povratnu informaciju o uspješnosti. Time su jačali naše prezentacijske vještine, a upravo to mi se na profesionalnom planu, uz stečena teorijska znanja i praktične vještine, pokazuje neophodnim za uspjeh u radu.

U skladu s izrekom „Nobody forgets a good teacher“ mnogo je dobrih razloga zbog kojih ću se sjećati profesora sa studija engleskoga jezika, kao i samoga studija, te ću i osobno dalje predano raditi kako bi i moji učenici isto to jednom mogli reći za mene.


180

Jurijana Šebalj Mesić

Diplomirala sam 2010. godine. Zaposlena sam kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u Rakovici, u Područnoj školi braće Pavlić u Drežnik Gradu.

Lea Ljubić, r. Đurašević

Diplomirala sam 2011. godine. Zaposlena sam kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Andrije Palmovića Rasinja u Koprivnici, u Područnoj školi Kuzminec u Kuzmincu.

Kristina Čobanković, r. Papak

Diplomirala sam 2011. godine. Zaposlena sam kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Julija Benešića u Iloku.

Elena Carek, r. Tičinović

Diplomirala sam 2011. godine. Zaposlena sam kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Šćitarjevo i u Osnovnoj školi Jurja Habdelića u Velikoj Gorici.

Petra Radošević

Diplomirala sam 2012. godine. Zaposlena sam kao učiteljica engleskoga jezika u Osnovnoj školi Šćitarjevo.

Sanja Zanki

Diplomirala sam 2012. godine. Radim kao voditeljica revijskih i obrazovnih programa u Hrvatskom filmskom savezu u Zagrebu.

Kao prva „bolonjska“ generacija, 2005. godine upisale smo tada Učiteljsku akademiju, kasnije Učiteljski fakultet, u Zagrebu. Došle smo iz raznih krajeva Lijepe naše, uzbuđene i nestrpljive. Ubrzo smo se sprijateljile za šesterokutnim stolom u učionici 322. Biti prvi put u nečemu nije bilo nimalo jednostavno. Zajedno smo istraživale ljepote studentskoga života sljedećih pet godina.


181

Slika 3.2.1. Studentice prve bolonjske generacije

Poseban dio našega studentskoga života bio je studij engleskoga jezika. Pamtimo mnoge igre i malešnice (eng. nursery rhymes), jezične i gramatičke „tips and tricks“, brojne slikovnice i romane koje smo čitali, a najviše obiteljsku atmosferu koja se razvila na studiju engleskoga jezika. Ono čemu se nismo nadale, bila je gotovo svakodnevna domaća zadaća. Mislile smo da smo se toga riješile u srednjoj, ali ne! Unatoč tomu, mi smo svoje zadatke revno odrađivale. Tada nismo ni slutile koliko smo s tim zadaćama dobile i koliko su nas one oblikovale za naš budući posao. Također, slagale smo mnoge portfolije i samostalno izrađivale brojne materijale zbog kojih smo usavršile svoje organizacijske vještine. Radile smo cijelu godinu i na kraju vrlo lako položile ispite jer smo bile „prisiljene“ na kontinuirani rad. Nadalje, drago nam je da smo kroz praksu imale priliku upoznati različite oblike organizacije škola, što hrvatskih što internacionalnih. Usto smo naučile puno opće kulture. Mnogo je toga bilo na kolegijima što nam možda nije nužno za nastavu, ali je omogućilo naš osobni rast i razvoj. Zbog svega toga vrlo smo zahvalne.

Kad smo upisivale fakultet, nismo se nadale da ćemo, osim izuzetno kvalitetnoga ustrojstva studija, na katedri engleskoga jezika dobiti i profesore koji se uistinu brinu za svoje studente, one koji za svoje studente čine mnogo više od profesionalnoga, odvajaju svoje slobodno vrijeme za nas i naše učenje. Stekli smo kompetencije za posao koji nas je čekao nakon završetka fakulteta.

Naše su nas profesorice svakim zadatkom, glumom, plesom i pjesmom naučile koliko je rano učenje jezika važno i vrijedno – toliko da danas to primjenjujemo u vlastitom radu i na vlastitoj djeci.


182

Tih pet godina fakulteta bilo nam je najljepše razdoblje života. Osim izvrsnoga obrazovanja dobile smo i prijateljstvo za cijeli život. Čak smo i ovaj „zadatak“ odradile zajedno!

Posljednji ispit na fakultetu položile smo zajedno. Diplomirale smo u razdoblju od dvije godine, ali smo jako sretne jer smo dodjelu diploma opet imale zajedno (Slika 3.2.1). To je za sve nas bila lijepa kruna visokoškolskoga obrazovanja.

Davor Šokec

Rođen sam u Koprivnici. Bio sam student Učiteljskoga fakulteta od 2007. do 2012. Trenutačno radim kao učitelj razredne nastave u četverorazrednoj kombinaciji u Osnovnoj školi Grgura Karlovčana u Đurđevcu, Područna škola Mičetinac.

Moje prvo sjećanje na studij engleskoga jezika vezano je uz profesoricu Kristinu Cergol i njezin uvodni govor u ulozi naše „razrednice“, odnosno voditeljice skupine. Na prvoj smo godini imali predmet Fonetika i fonologija i još se i danas sjećam (kao i mnogi moji kolege) svega iz toga predmeta. Naučio sam kako zapisivati izgovor riječi i kako mnoge od njih pravilno izgovoriti. Jezične vježbe puno su mi koristile, no iz svakoga sam predmeta naučio nešto korisno.

U lijepom mi je sjećanju i profesorica Narančić Kovač koja je mnogo od nas zahtijevala, ali je stvarno ulagala mnogo vremena u svoj posao (sad vidim što to znači kad sam i sâm učitelj). U vrijeme kad sam bio student, bilo je bitno uložiti što manje truda, a što više dobiti, ali sad znam težinu riječi plagijat. Zahvaljujući profesoričinu pristupu uvidio sam koliko se može naučiti iz svojih pogrešaka, ali i što znači profesor koji se trudi oko svojih studenata. Cijenim i trud svojih mentorica koji su uložile i u moj magistarski rad. Da nije bilo njih, ne bih ni s poslom počeo odmah u rujnu nakon diplome.

Nosim i lijepo sjećanje o profesorici Antunac koja nas je, uza sve ono što nam je predavala, učila uvažavanju i razumijevanju drugih.

Doduše, a tu ne mislim samo na engleski jezik, imali smo dosta predmeta čiji sadržaj, nažalost, ne možemo primijeniti u konkretnoj nastavi. Najkorisnija su mi praktična znanja. Mislim da bismo svi još više dobili od dodatnih sati metodike koja nam treba u nastavi. Sjećam se svojega prvoga radnoga dana i spoznaje da ne znam ispuniti dnevnik rada. Iziđem s fakulteta i nakon svih godina prakse u osnovnim školama pokaže se da to ne znam, ali nažalost o tome nikada nije bilo govora. Većinu sam stvari učio kroz praksu i savjete mentora na metodičkim vježbama. O nekim temama iz učiteljske prakse tijekom studija nije bilo dovoljno riječi, no pamte se pozitivna iskustva.

Istina, naše diplome još uvijek nisu istovrijedne diplomama studenata koji su studirali prije bolonjske reforme. Velika je šteta što nam na samoj diplomi nigdje ne


183

piše ništa za engleski jezik. Mnogi ravnatelji dodatnu ispravu ne smatraju važećom. I još nešto što mi se nije svidjelo, možda i kao sugestija: na našem je fakultetu obrana magistarskoga rada u učionicama, često bez publike. Ostali fakulteti obrane organiziraju u aulama za publiku, pa bi možda bilo dobro da se i to promijeni.

To što sam naveo i negativnosti koje su mi ostale u sjećanju, izraz je moje želje da naš fakultet bude mjesto za konkretno metodičko obrazovanje kojim se možemo koristiti od prvoga dana profesionalne karijere.

Na kraju, uvijek ću nositi lijepe uspomene na svoje studentske dane. Bili su ponekad stresni i naporni, ali sada vidim da je to bilo jedno od najljepših razdoblja mojega života.

Tea Bošković, r. Babić

Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu 2013. godine diplomirala sam integrirani petogodišnji Učiteljski studij s engleskim jezikom, tj. studij primarnoga obrazovanja. Četiri godine radila sam u nastavi engleskoga jezika u školi stranih jezika i u osnovnoj školi, a posljednje tri godine učiteljica sam u produženom boravku.

Uz studij engleskoga jezika veže me mnoštvo veselih i lijepih uspomena. Od sastavljanja „velevažnih“ portfolija na kojima sam izbrusila svoje organizacijske vještine, obveznih svakodnevnih pisanja domaćih zadaća, što nas je više podsjećalo na osnovnu školu nego na fakultet, do cjelodnevnoga „visenja“ na fakultetu zbog pretrpanoga rasporeda koji nam je ujedno pružao i mnoštvo prilika za studentska druženja.

Pamtim trud koji su naše profesorice i profesori ulagali u prenošenje znanja, poput daleko poznatih i detaljno razrađenih programa kolegija i sustava bodovanja profesorice Narančić Kovač i živopisnih načina tumačenja nastavnih sadržaja profesorice Cergol Kovačević. Sjećam se uzbuđenja kad smo saznali da će nam pojedine kolegije predavati Velšanin, profesor Mark Davies. Doduše, voljeli bismo samo da nas je netko na vrijeme upozorio da je profesor dugo godina proveo u Hrvatskoj te da razumije hrvatski, iako ga s nama ne govori. Tako bismo se bili na vrijeme suzdržali od komentara, srećom blagonaklonih.

Jedno od najupečatljivijih sjećanja vezanih za studij engleskoga jezika odnosi se na profesoricu Narančić Kovač. Ne sjećam se o kojem se kolegiju radilo, ali mislim da smo bili na trećoj godini studija. Zadatak je bio napisati karticu teksta o zadanoj temi, što smo svi i učinili. Međutim, na idućem predavanju profesorica nam je uputila riječ-dvije o rezultatima našega rada... Većim dijelom preuzeti s raznih internetskih stranica, slabo potkrijepljeni literaturom, nedovoljno uronjeni u tematiku... Ukratko, nedostojni studenata bilo kojega fakulteta, a kamoli jednoga kojemu je u završnici cilj oblikovati studente da preuzmu ulogu onih koji će jednom iz drugih izvlačiti njihove najbolje mogućnosti. Umjesto da nam je samo podijelila bodove koje su ti radovi zaslužili,


184

profesorica nas je majčinskom brigom uputila u to što točno nije u redu s takvim pristupom i odnosom prema radu. Rekla je da je svaki posao častan i da je vrijeme da odlučimo što želimo biti. Ako smo zaista odlučili biti učiteljima, tada je krajnji trenutak da svojemu studiranju pristupimo s dostojanstvom i marljivošću koji taj poziv zaslužuje, a ukoliko i dalje namjeravamo nastaviti obavljati svoje obveze „s pola srca“, tada je možda trenutak da promislimo o nekom drugom zanimanju. Sjećam se da je taj govor izazvao muk u inače brbljavoj predavaonici i ostavio snažan dojam na cijelu našu studijsku grupu te nas potaknuo na razmišljanje o učiteljima kakvima smo se nadali postati.

Osim uspomena, sa studija nosim i mnoga znanja u različitim područjima. Osim znanja engleskoga jezika, za koje vjerujem da je predstavljalo prednost pri zapošljavanju u školi, studij engleskoga jezika pružio mi je i mnoštvo prilika za razvoj učiteljskih vještina koje nisu vezane samo za metodiku nastave engleskoga jezika, već su primjenjive u svim područjima nastavnoga rada. Vjerujem kako sam upravo na studiju engleskoga jezika razvila svoj osobni stil poučavanja, sposobnost kreativnosti koja mi omogućuje pronalaženje inventivnih rješenja u izlaganju nastavnih sadržaja i kreiranju prikladnih nastavnih materijala, organizacijske vještine planiranja nastavnih sati i godišnjih programa te primjenu različitih oblika organizacije rada. Osim toga, na studiju sam razvila i vještinu pisanja različitih tekstnih vrsta zahvaljujući raznim projektima koje su naši profesori stavljali pred nas.

Sve u svemu, rado se prisjećam studentskih dana i zahvalna sam na uspomenama i znanju koje iz toga razdoblja nosim.

Tamara Maljcov

Diplomirala sam 2014. godine na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu The Light and the Dark: Susan Cooper. Nakon završenoga studija radila sam kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića i Osnovnoj školi Kajzerica u Zagrebu. Od rujna 2016. godine radim kao učiteljica engleskoga jezika u nižim razredima Osnovne škole Kajzerica. Redovito se stručno usavršavam te svakodnevno primjenjujem i unaprjeđujem znanja stečena tijekom studija.

Sjećam se prve godine i prvoga kolegija na engleskom jeziku. Zadaća je bila napisati kratki sastavak na temu razloga našega upisa na Učiteljski fakultet. Većina je pisala o ljubavi prema radu s djecom i raznovrsnosti posla koji nas čeka jednom kad diplomiramo, a ja sam pisala o ljubavi prema engleskom jeziku. Ljubavi koja me od vrtića poticala i vodila prema tom pozivu.

Studij engleskoga jezika ispunio je moja očekivanja, ali i iznenadio širinom i dubinom kojom smo putovali kroz sadržaje. Od fonetskih vježbi gdje smo se smijali jedni drugima četrdeset i pet minuta čitajući i ponavljajući riječi s početnim slovima


185

od „a” do „z”, preko konverzacijskih vježbi na kojima smo prošli cijeli dijapazon tema i često se jako uživjeli u razne rasprave, pa do pjesmica i brojalica koje nam je isprva bilo neugodno izvoditi. Proučavali smo slikovnice kad smo mislili da se tu nema što proučavati, upoznali smo vrijedna dječja, ali i nedječja književna djela, metodiku bez koje danas ne bismo mogli poučavati, stvaralačko pisanje, lingvistiku, anglosaksonsku kulturu, osnove prevođenja… Iznenadila me količina sadržaja, ali i obveza. Brojne zadaće, projekti, kvizovi i kolokviji. Priprave za ogledne sate koje smo smišljali danima. Brojni portfoliji koje smo morali izrađivati, a koji su nam u to vrijeme zadavali velike muke. Nisam bila ni svjesna da ću danas sve te portfolije držati na radnom stolu i koristiti se tim idejama i materijalima u svojoj nastavi. Studij je bio ispunjen raznovrsnim vrijednim i kreativnim sadržajima. To, međutim, nije ostavilo puno prostora temama kao što su sastavljanje ispita, vrednovanje učenika, prilagodba materija za učenike s teškoćama, održavanje discipline u razredu te suradnja s roditeljima. Ono što smo na studiju tek „zagrebli po površini“ morali smo nadograditi i produbiti na stručnim seminarima i skupovima.

Danas, tri i pol godine nakon završetka studija, režem papirnate krugove jer će naša Very Hungry Caterpillar poprimiti novi oblik i postati glavna zvijezda školske priredbe. Pritom kolegicu upoznajem s likom i djelom Erica Carlea i dajem ideje za druge priče koje bi ona mogla čitati višim razredima. Šivam „hand puppet“ od kuhinjske krpe jer nam treba zeko za priču o Peteru Rabbitu, pišem priprave, ispisujem riječi na sličice i nekako se čini da se nije puno toga promijenilo. Sada jedino mogu reći da sam puno vještija i brža. Svake godine dobivam nove ideje te proširujem i povezujem teme, a u tome mi pomaže ono što smo na studiju započeli.

Studija se uvijek sjetim sa smiješkom, hvalim ga i branim gdje stignem. Smatram da me kvalitetno pripremio za rad i izazove s kojima se suočavam svakodnevno, a kad se sjetim svojih profesorica i profesora koji su se prema nama odnosili kao prema svojoj djeci, poticali nas i hrabrili, mogu samo zaključiti da takvoga studija nema nigdje drugdje. Mogu samo reći da i ja želim biti takav učitelj. Mogu samo reći – hvala.

Azra Klempić

Diplomirala sam integrirani petogodišnji učiteljski studij s engleskim jezikom 2014. godine. Trenutačno radim kao učiteljica četvrtoga razreda i SENDCo (Special Educational Needs and Difficulties Coordinator) u osnovnoj školi Lubavitch Girls' Primary u Londonu.

Sjećanje na studij u meni budi šarolike uspomene. Bilo je tu puno smijeha, ali i suza, a nadasve stjecanja znanja i vještina. Kreativne vještine u nastavi profesorice Ušnik često su me puta nasmijale do suza. Plesali smo i pjevali uz tonove jazza i rapa, često ne shvaćajući kamo će nas te melodije odvesti. Kristina Cergol, prepoznatljiva po uvojitoj crvenoj kosi, svoju je strast pretočila u predavanja gramatike engleskoga jezika, što


186

je svima bila iznimna motivacija za učenje. A zahvaljujući izvrsnim predavanjima profesorice Andrake „phrasal verbs“ danas imam u malom prstu.

Priče o Walesu profesora Marka Daviesa uvijek su me poticale na maštanje, što je bio odličan recept za kreativno pisanje. Još se uvijek sjećam njegove anegdote o prvom odlasku na Jadransku obalu kad je u nevjerici tražio magarca na plaži.

Profesorica Smiljana Narančić Kovač, ili SNK kako smo je skraćeno svi zvali, ostavila je vrlo snažan dojam na mene. Njezina strast prema književnosti probudila je iskru u meni i ta vatra još uvijek snažno gori. Voljela je svakoga od nas, cijenila našu individualnost i prepoznala naše kvalitete. Njezina želja za našim uspjehom bila je nenadmašiva, znali smo dobiti podsjetnike za domaći uradak u kasnim noćnim satima. SNK svima nam je bila motivacija tijekom studija, a danas inspiracija u želji da budemo učitelji kao što je ona.

Svaki profesor i asistent odigrao je bitnu ulogu na mojem putu do učiteljice. Njihovu važnost vidim u svojem svakodnevnom obavljanju posla. Svojim učenicima četvrtoga razreda, s kojima radim u jednoj londonskoj osnovnoj školi, želim prenijeti strast prema učenju, svjesna da su temelji takvoga stava gramatika i osnove pisanja. Plesom, pjesmom i književnošću želim potaknuti njihovu kreativnost. Nadasve, trudim se u svakom od svojih učenika prepoznati njegove kvalitete i individualnost te mu biti inspiracija na dugom putu koji tek započinje.

Dina Alexandra Razum, r. Pavković

Diplomirala sam na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2014. godine s temom Anne Shirley and Hlapich: Two Fictional Orphans. Nakon diplome i položenoga stručnoga ispita predavala sam engleski jezik u Osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga te radila kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića u Zagrebu. Trenutačno živim u Londonu gdje završavam jednogodišnju edukaciju Montessori pedagogije.

Oduvijek sam željela postati učiteljica. Sjećam se kako sam se nakon proučavanja programa koji se nude u okviru studija primarnoga obrazovanja, u rano ljeto 2009., prijavila na Odgojne znanosti i Engleski jezik. Nakon što sam primljena na oba smjera, odabrala sam program engleskoga jezika jer su mi se kolegiji činili zanimljivi, a mogućnost zaposlenja bolja. Gledajući unatrag, pet godina provedenih u S1 skupini „Engleza“ bilo je dinamično, intenzivno i zabavno razdoblje. S vremena na vrijeme bilo je naporno, ostajali bismo povremeno na fakultetu do navečer, ali vjerujem da bi većina nas opet izabrala isti studijski program.

Na prvoj smo godini pobjeđivali sramežljivost i „valjali se od smijeha“ pjevajući i igrajući se na kolegiju Kreativne nastavne aktivnosti kod profesorice Jadranke Ušnik. Ozbiljnije je bilo na kolegiju Fonetika i fonologija engleskog jezika na kojemu smo uvježbavali pravilno izgovaranje, a uspomenu s toga kolegija imamo sačuvanu na CD-u


187

na koji smo snimali malešnice i pjesmice za domaću zadaću. Od druge pa do pete godine studija kolegije iz područja književnosti slušali smo kod profesorice Smiljane Narančić Kovač. Još mi je u jasnom sjećanju kako je profesorica na zadnjem predavanju na petoj godini pustila Power Point prezentaciju nakon koje je rijetko koje oko u prostoriji ostao suho. Kolegiji profesora Marka Daviesa, na kojima smo uvježbavali i brusili svoje spisateljske sposobnosti, bili su nam svima korisni. Na prvoj smo godini polagali i famozni „100 % test“ koji je zahtijevao rezultat od 100 %, ali srećom, mogli smo izlaziti na njega više puta. Na trećoj godini položili smo i opsežni Ispit jezičnih vještina i kompetencija na engleskom jeziku koji je trajao nekoliko sati. Metodički kolegiji kod profesorice Marije Andrake bili su pravi uvod u ono što nas je čekalo na zadnjoj godini – održavanje našega prvoga sata engleskoga jezika, u učionici punoj djece, pod budnim okom profesorice Milke Bilić-Štefan i petnaestak kolega i kolegica pred kojima nije više bilo sramežljivosti nakon pet godina provedenih u istim klupama.

Između predavanja, čitanja, zadaća i svega ostaloga što podrazumijeva studentski život – druženja i odlazaka u menzu u dugim pauzama između predavanja – pružale su nam se i brojne prilike za volontiranje i radno iskustvo. Tako sam zajedno s ostalim studentima na Fakultetu 2011. sudjelovala u obilježavanju 400 godina Biblije kralja Jakova, 2012. u organizaciji intenzivnoga programa ART@muse za strane i hrvatske studente učiteljskih fakulteta te u organizaciji nekoliko međunarodnih konferencija.

Zahvalna sam za prijateljstva koja mi je studij donio, za brojna iskustva koja sam stekla i prilike koje su mi pružene. Iskustva koja su nas zbližila i oblikovala, kolegiji koji su nam pomogli u profesionalnom smislu i ne samo kao budućim učiteljima engleskoga jezika, a više od svega profesori koji su nas cijenili i uvijek nam izlazili ususret – sve je to doprinijelo tomu da mi studij ostane u lijepom sjećanju i da se na UFZG uvijek rado vraćam.

Maja Lorković

Učiteljski fakultet završila sam 2015. godine. Danas sam zaposlena kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Miroslava Krleže u Zagrebu.

Kad se sjetim fakulteta i svojega studiranja, uvijek me preplavi nostalgija. Ne kaže se uzalud „od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“. U mom je slučaju to bilo vrijeme provedeno na fakultetu. Sa svojim sam kolegama, tzv. „Englezima“, zaista svašta prošla i s nekima od njih sklopila prijateljstva za cijeli život. Na Učiteljskom fakultetu, kao i na svakom drugom fakultetu, može se pronaći različitih profesora, no na Učiteljskom studiju s engleskim jezikom svim je profesorima jedno zajedničko – stalo im je do dobrobiti njihovih studenata. Profesori su nam uvijek izlazili ususret i trudili se da što više naučimo na različite i zanimljive načine.


188

Kod profesorice Smiljane Narančić Kovač, koja nam je predavala više predmeta, najzanimljivija mi je bila Dječja književnost na engleskom jeziku. Naša draga profesorica uvijek je bila spremna pomoći, dodatno pojasniti i omogućiti daljnje samostalno istraživanje tematike koja nas je zanimala. Profesorica Cergol Kovačević odlična je profesorica čija su sva predavanja bila izuzetno zanimljiva. Trudila se osamostaliti nas i pripremiti za nastavu. Često sam je se sjetila kad sam tek počela raditi u školi i kad mi je bilo osobito teško, pa bih pomislila da nisam za taj posao. Sjećam se kad nam je na jednom seminaru pričala kako je njoj bilo teško kad je prvi put počela raditi s malom djecom i kako s vremenom bude lakše. Tako je i bilo. Kad sam se navikla i shvatila što najbolje odgovara mojim učenicima, bilo mi je puno lakše. Profesorica Andraka poučavala je kroz razgovor i rasprave. Uvijek nas je poticala da razgovaramo i preispitujemo određene metode i postupke te je to potkrepljivala primjerima iz prakse. Izuzetno topla i draga osoba, uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju. Profesor Davies na posebno zanimljiv način učio nas je o akademskom pisanju na engleskom jeziku. Sjećam se domaćih zadaća koje su bile odlične jer smo njima samostalno ponavljali ono što smo učili na predavanjima. Profesorica Antunac ostala mi je u sjećanju kao karizmatična osoba koja posjeduje toliko znanja o anglosaksonskoj kulturi i engleskom jeziku općenito, uvijek sam se pitala kako zna odgovore na sva naša pitanja vezana za kulturu i običaje anglosaksonskih naroda. Voljela je razgovarati s nama i poticati nas na razmišljanje i preispitivanje te je i sama bila spremna preispitati neke svoje stavove ako smo joj pružili dobre argumente. Metodičke vježbe nastave engleskog jezika kod profesorice Milke Bilić Štefan bile su vrlo korisne. Dale su nam uvid u situaciju u školama i uputile nas kako se trebamo pripremati za nastavu. Na satima analize, nakon što smo imali javne sate, do u detalje smo analizirali dobre i loše strane našega poučavanja. Profesorica je znala na posebno prikladan način uputiti studentu kritiku i savjet, ali je često i pohvaljivala studente. Profesorica Ušnik nas je igrom, plesom i pjevanjem upoznala s kreativnim nastavnim aktivnostima na engleskom jeziku. Sjećam se da nam je ponekad bilo naporno pjevati i plesati, barem smo tako govorili, no zapravo smo uživali u tome. Najbolje se uči kretanjem i igrom, tako je profesorica govorila.

Iznimno sam zadovoljna odabirom studija i da mogu, ponovno bih ga upisala. Neprocjenjiva je vrijednost znanja i iskustva koje sam stekla te dragih ljudi (kolege studenti i profesori) koje sam imala prilike upoznati. Sve moje profesorice i profesori sa smjera Engleski jezik samo su pojačali moju ljubav prema poučavanju i engleskom jeziku i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Iako sam diplomirala 2015. godine, u kontaktu sam s nekim profesoricama i rado se odazovem kada je neko predavanje na fakultetu. Hodajući hodnicima Učiteljskoga fakulteta sjetim se svojega studiranja i kako mi je bilo lijepo. Zato, dragi profesori, puno vam hvala i samo tako nastavite.


189

Leona Mihaljović-Kolčić

Diplomirala sam na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu 2016. godine. Diplomski rad Medijska cenzura kao brana od loših utjecaja napisala sam pod mentorstvom profesora Krešimira Mikića. Nakon studija jednu sam godinu radila u SAD-u. Trenutačno sam zaposlena u britanskoj međunarodnoj osnovnoj školi Bright Horizons (MOŠ Vedri obzori) u Zagrebu.

Studij engleskoga jezika na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu upisala sam sasvim slučajno. Budući da je internetski sustav upisivanja (www.postani-student.hr) nudio učiteljski smjer (bez napomene) i učiteljski studij s engleskim jezikom, kliknula sam na onaj s engleskim jezikom, ne znajući o čemu je zapravo riječ. Ne znam u kojemu bi me smjeru odveo onaj drugi klik, ali danas vjerujem da mi je ovaj s engleskim jezikom donio mnogobrojna pozitivna iskustva.

Budući da trenutačno radim u britanskoj internacionalnoj školi, gotovo su mi svi sadržaji studija na neki način od pomoći. Od kolegija Fonetika i fonologija engleskog jezika s prve godine pa do Metodičkih vježbi na engleskom jeziku s pete godine studija. Drago mi je da smo imali priliku raditi s učenicima Američke internacionalne škole te samostalno raditi s učenicima Osnovne škole Tina Ujevića. Činjenica da smo imali praksu u mnogim zagrebačkim školama utjecala je na spoznavanje razlika u funkcioniranju i načinu rada među njima.

Pokušavajući se sjetiti nečega sa svojega studija engleskoga jezika što bih mogla izdvojiti, na pamet mi padaju ponajprije ljudi. Ljudi s kojima sam provela tih pet godina studiranja, koji su mi puno značili u životu, a kojima sam i danas zahvalna – kolegice koje su postale prijateljice i važan dio mojega života te profesori i profesorice koji su me inspirirali i koji mi i danas pomažu.

Ono što smatram posebno korisnim činjenica je da je studij engleskoga jezika na Učiteljskom fakultetu u kombinaciji sa studijem primarnoga obrazovanja, što ne usmjeruje studenta isključivo u jednom smjeru, već daje šire obrazovanje i bolje prilike za zaposlenje.

Nasuprot tomu, izrazito je negativan aspekt studija kvalifikacija koju student dobije kad ga završi. Nakon studiranja primarnoga obrazovanja s engleskim jezikom na diplomi piše „Magistar primarnoga obrazovanja“ umjesto „Magistar primarnoga obrazovanja s engleskim jezikom“. Da je student osposobljen raditi kao učitelj engleskoga jezika, navedeno je u dodatku diplomi sitnim slovima. Na taj je način zanemaren studij engleskoga jezika, a student je oštećen jer ne dobiva akademski naziv za koji se školovao pet godina, što je nepravedno i žalosno.

Sve u svemu, studij engleskoga jezika ostaje mi u sjećanju kao pozitivno iskustvo. I pozitivna i negativna iskustva koja sam doživjela tijekom studija pomogla su mi da još više produbim svoju osobnost i napredujem u svakom smislu.


190

Andrea Pavlić, r. Tadić

Magistrica sam primarnoga obrazovanja (s engleskim jezikom). Diplomirala sam na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine s radom The Role of Picturebooks in Helping Children Become Autonomous Readers. Iste sam se godine udala i zajedno sa suprugom otputovala u Tanzaniju, točnije u selo Magaguru pokraj Songee, gdje sam poučavala engleski jezik u četvrtom i šestom razredu mjesne osnovne škole (Slika 3.2.2). Bio je to golem izazov koji je ostavio dubok trag u osobnoj i profesionalnoj sferi mojega života. Nakon povratka u Hrvatsku radila sam na kraćim zamjenama u četirima osnovnim školama, a već gotovo godinu dana ne radim, nego sam posvećena svojemu malomu sinu.

Uz studij engleskoga jezika vezuju me lijepa sjećanja na drage osobe – kolege i profesore – koji su svojom dobrotom i pristupačnošću učinili period studiranja veselijim. Često se podsjetim na šašave, ali i iznenađujuće kvalitetne kratke predstave i priredbe u kojima smo kao studenti oslobodili svoje glumačke sposobnosti i kreativnost. Osobito mi je bilo drago upoznati se s raznim autorima s engleskoga govornoga područja i njihovim djelima na zanimljiv način na koji su ih profesori znali predstaviti (među njima bih posebno istaknula profesoricu Smiljanu Narančić Kovač, Ivanu Milković, Lovorku Zergollern-Miletić, Kristinu Cergol Kovačević te profesora Krunoslava Mikulana). Srećom, imali smo zaista dobru suradnju s našim predavačima te smo se lako mogli dogovarati u vezi predavanja, seminara i ispitnih rokova. Takav je odnos iznjedrio dobre radove i uspješne projekte. Pohvalila bih sve naše profesore, koji su ujedno bili i odgojitelji, za sav trud koji su ulagali u studente i njihov napredak, ali i vlastiti napredak kroz razne akademske aktivnosti. Velika im hvala na lijepim trenutcima koje ću rado pamtiti!

Slika 3.2.2. Četvrti razred OŠ Magagura – Andrea Pavlić i njezini prvi učenici


191

Jelena Lež

Rođena sam u Zagrebu. Učiteljski studij s engleskim jezikom završila sam 2017. godine. Istodobno sam na Hrvatskoj olimpijskoj akademiji završila obrazovanje za sportskoga trenera. Zaposlena sam u Osnovnoj školi Špansko Oranice kao učiteljica engleskoga jezika. Radim i u Twirling gimnastičkom klubu Zagreb kao sportska trenerica. Od najranije dobi aktivna sam sportašica, a od 2013. kao reprezentativka Hrvatskoga twirling-saveza ušla sam u hrvatsku olimpijsku obitelj (Slika 3.2.3). Surađujem s nizozemskom školom Anglia Network Europe u inozemnim engleskim kampovima, kao i s hrvatskim sportskim kampovima djece sportaša. Na 25. ljetnoj školi kineziologa RH u suautorstvu sam izložila znanstveni rad „Razina tjelesne aktivnosti i stanje uhranjenosti desetogodišnjih djevojčica i dječaka.“

The essential thing in life is not conquering but fighting well. Pierre de Coubertin

Moje sveukupno iskustvo studiranja engleskoga jezika iznimno je pozitivno i toliko ugodno da bih ga mogla opet ponoviti. Sjećam se još prve godine, nisam se uopće bojala, odmah sam „zagrizla“.

Fonetika i fonologija te Komunikacijska gramatika uopće nisu bile problem. Sve je jednako važno u slaganju ciglica znanja. Nisam bila umorna od seminarskih vježbi, naprotiv, užitak je kad te netko vodi kroz nove spoznaje. Ono što sam naučila na Kreativnim nastavnim aktivnostima posebno mi je važno jer to sada primjenjujem i u svojoj nastavi engleskoga jezika u ranom učenju, naravno s mnoštvom modifikacija i dograđivanja. Sretna sam što mogu brzo razmišljati u različitim smjerovima i

improvizirati kad je to situacijski potrebno. Studij koji sam završila razvija senzibilitet za male učenike te stoga „svoju“ djecu mogu uključiti u primjerene oblike rada i učenja, kako u radu u školi tako i u sportu. Slikovnicu sa studija sada višestruko koristim u nastavi i naravno da će još biti tu za sljedeću fazu analitičkoga razmišljanja. Važno mi je da „moja“ djeca čitaju i „iznutra“, naravno kad ih njihov kognitivni razvoj pripremi za te izazove. Kolegiji Govor i razgovor i Metodika engleskog jezika također su me oblikovali, teorijski su koncepti temelji izgradnje novih znanja. Osim što u sebi pratim što i kako radim, uvijek se pitam i zašto je to upravo tako.

Tijekom studija sviđalo mi se što sam sve bilješke iz teorijskih predložaka koje sam napravila uvijek mogla primijeniti u svladavanju sadržaja pojedinoga kolegija, što me samo povelo dalje u razmišljanju i zaključivanju. Studij engleskoga jezika u okviru učiteljskoga studija bio je iznimno produktivan, no za to je bilo potrebno i dati najbolje od sebe. Danas i sama nastojim pomoći djeci u razvoju njihovih vještina promatranja, uspoređivanja i zaključivanja.

Kad se osvrnem, sve ima smisla – svaki kolegij, svaka etapa i svaka situacija. Studij engleskoga jezika osvijetlio mi je vrijednosti i osobine kompetentnoga učitelja,


Slika 3.2.3. Jelena Lež na treningu

192

od spoznajnih do afektivnih. Cijenim suradničko učenje i vođeno poučavanje koje luči odlične rezultate kakve želim i sama postići u radu s djecom i pomoći im baš onako kako su meni pomogle profesorice kad mi je bilo najpotrebnije.

Na kraju, ponosna sam što sam završila studij koji je bio moj prvi izbor. Iako sam sportašica, to nije bio Kineziološki fakultet. Sadašnjim studentima želim dati mali savjet: sve je jednako važno, samo slijedite upute, rješavajte zadaće na vrijeme i otkrit ćete kako učiti.

Mateja Lovreković

Rođena sam Koprivnici. Nakon završene osnovne škole u Svetom Ivanu Žabnu i opće gimnazije u Križevcima, upisala sam Učiteljski studij s engleskim jezikom. Diplomirala sam s pohvalom 2017. godine obranivši rad pod naslovom Interactive Picturebooks. Iste godine primila sam i Dekanovu nagradu za postignut uspjeh u studiju. Trenutačno sam na stručnom osposobljavanju u razrednoj nastavi, a želja mi je u budućnosti raditi u nastavi engleskoga jezika.

Prvu godinu studija na Učiteljskom fakultetu obilježio je cjelodnevni boravak u prostorijama fakulteta uz poneku pauzu za ručak. Stoga su kolegice i kolege vrijeme provedeno na fakultetu popularno nazvali „kampiranjem na faksu“. Tzv. „Englezi“ bili su oni koji su od samoga početka studija imali najviše obveza te ostajali na fonetskim vježbama engleskoga jezika i do 8 sati navečer kad je zgrada već utihnula, a hodnici postali mračni. Prve obveze kojih se sjećam bile su snimanje nekoliko malešnica (engl. nursery rhymes), kako bismo osvijestili svoj izgovor, i jezični test na kojemu se tražila 100 % točnost za prolaz. Kako je čovjeku usađeno da ne voli čuti vlastiti snimljeni glas ili se ne prepoznaje, a kamoli na stranom jeziku, usudit ću se reći da je rijetko tko od nas vjerovao da je na pravom studiju nakon prvoga tjedna kad smo počeli otkrivati što se sve od nas očekuje. Ipak, tješili smo se ohrabrivanjem uvijek pristupačnih profesora koji su nam govorili da smo odabrali smjer koji nam otvara najviše mogućnosti. I pokazalo se da su bili u pravu. Meni je pomogao u pronalasku moga prvoga studentskoga posla u animaciji djece u igraonici gdje su često dolazili strani gosti i trebalo je komunicirati fluentno i samopouzdano. Kako je vrijeme odmicalo, na studiju su se intenzivirale jezične vježbe, a samim tim i jezične kompetencije. Nije bilo područja u kojemu nismo isprobali različite jezične situacije, što u učionicama što vježbajući na hodniku glumu, pjesmu, ples, književni osvrt, problemske situacije… A onda se kao kruna svega pojavila Metodika engleskog jezika gdje se očekivalo da sve stečeno znanje primijenimo u razredu. Nije uvijek bilo lako pronaći metodičku utemeljenost za svoje ideje, ali zato su tu bili mentori s kojima bismo do kasno u noć komentirali priprave. Sav se uloženi trud isplatio. Napokon je svrha postignuta u reakciji malih učenika, a nadam se da će se trud isplatiti i u pronalasku stalnoga posla.


193

Nekoliko riječi na kraju

Pripreme za tisak ove knjige trajale su dulje nego što je bilo predviđeno, pa knjiga izlazi tek krajem 2019. godine. No to se čekanje poklopilo s dobrom viješću koju smo neposredno pred objavljivanje dobili. Naime, Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH izdalo je 10. rujna 2019. dokument kojim se potvrđuje „izmjena i dopuna naziva odobrenog studijskog programa integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Učiteljski studij na način da novi naziv glasi integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Učiteljski studij, smjerovi engleski jezik, njemački jezik“. Pod tim nazivom studij je upisan u Upisnik studijskih programa. Tako su smjerovi engleski jezik i njemački jezik dodani kao sastavni dio studijskoga programa u nazivu studija.

Nakon dugogodišnjih nastojanja i zalaganja, kao i nebrojenih ispisanih podnesaka nadležnim tijelima, čemu su svoj prilog dali predstojnici stranojezičnih katedara, brojni nastavnici, studenti i učitelji engleskoga i njemačkoga jezika u primarnom obrazovanju, kao i uprava Učiteljskoga fakulteta, konačno je otklonjena formalna greška koja se dogodila pri izdavanju prve dopusnice za studij. Tada je strani jezik „izostavljen“ iz naziva studija i iz diplome, što je godinama izazivalo nesporazume, pogrešna tumačenja i, posljedično, nepravdu koju je dio naših diplomiranih učitelja osjetio na vlastitoj koži. Zbog nje su svrstavani u nestručnjake i osporavale su im se kompetencije za poučavanje engleskoga jezika u osnovnoj školi, gubili su posao ili su ih već unaprijed odbijali. Engleski jezik sada konačno postaje sastavnim dijelom službenoga naziva postignute titule te se, uz kompetencije navedene u dopunskoj ispravi, pojavljuje na samoj diplomi, kao što je to i trebalo biti od trenutka pokretanja studija.

Raduje nas da našu monografiju zaključujemo ovom pozitivnom viješću koja će, vjerujemo, pridonijeti jačanju društvenoga i profesionalnoga statusa naših učitelja engleskoga jezika.

Urednice

U Zagrebu, listopad 2019.

199

Sadržaj

Naših prvih 25 godina: predgovor ..............................................................................................7

1. dio RAZVOJ STUDIJA 1.1. Nastanak i razvoj studija za učitelje engleskoga jezika: zagrebački model...........15

Smiljana Narančić Kovač1.2. Uspostavljanje i razvoj Katedre za obrazovanje učitelja engleskoga jezika i

sveučilišni učiteljski studij s engleskim jezikom ...................................................61Milica Gačić

1.3. Obrazovanje učitelja engleskoga jezika u primarnom obrazovanju u Petrinji ...................................................................................................................73Alenka Mikulec

2. dio NASTAVA, PRISTUPI, ISKUSTVA 2.1. Razvoj metodičkih kolegija na studiju za učitelje engleskoga jezika ...................81

Marija Andraka2.2. Kako je nastao i kako se mijenjao kolegij Anglosaksonske kulture ...................... 93

Maja Antunac 2.3. Slijed književnih kolegija ......................................................................................97

Smiljana Narančić Kovač2.4. Razvijanje metaforičke kompetencije u engleskom kao stranomu jeziku kod

budućih učitelja primarnoga obrazovanja ..........................................................107Jelena Parizoska

2.5. Writing in English: What, How and Why? ..........................................................119Mark Davies

2.6. Engleska gramatika i učitelji engleskoga jezika ..................................................125Lovorka Zergollern-Miletić

2.7. Praksa iz engleskoga jezika na učiteljskom studiju ............................................133Ivana Cindrić

2.8. Designing a Test of Language Competence ........................................................143Ivana Cindrić, Kristina Cergol Kovačević and Mark Davies

2.9. Nastava engleskoga jezika u ranoj školskoj dobi: pulska iskustva ......................159Renata Šamo

3. dio SJEĆANJA 3.1. Druga strana novčića ili zagrebačka studentska iskustva učitelja engleskoga jezika

prije i poslije implementacije bolonjskoga procesa ............................................169Silvija Hanžić Deda, Maja Loborec i Ivana Milković

3.2. Moje sjećanje na studij engleskoga jezika ...........................................................173

Nekoliko riječi na kraju ................................................................................................193

Bilješke o autorima .......................................................................................................195

Documents

ENGLESKI U PRIMARNOM OBRAZOVANJU: RAZVOJ I NAČELA