Neka potencijalna pitanja iz ergonomije

1. Ergonomija

Ergonomija je disciplina koja ispituje karakteristike ponašanja, sposobnosti, ograničenja i

druge karakteristike ljudi i primjenjuje otkrivene informacije na dizajn alata, strojeva, sistema,

zadataka, poslova i okoliša kako bi se oni mogli produktivno, sigurno, ugodno i djelotvorno

koristiti.

2. Koja su načela u ergonomiji

- Oblikovanje

- Antropologija

- Fiziologija

- Sigurnost rad

- Biomehanika

- Studij rada

3. Nabroji i opiši temeljne pokrete u ergonomiji

4. Definicija fiziološke antropologije

Što je to fiziološka antropologija? Prema značenju riječi “fiziologija” to će zasigurno biti ona

grana biologije koja se bavi s funkcijama i životnim procesima živih organizama ili njihovih

dijelova i organa. S te tačke gledišta, fiziološka antropologija ima kao glavnu zadaću

istraživanje različitih karakteristika kod ljudi, te kako i na koji način različiti dijelovi

organizma rade zajedno da bi postigli neku svoju funkciju.

1

5. Šta predstavlja razdioba učestalosti u statistici

6. Definicija harmonijske kružnice

Definiranja veza između mjerenih antropomjera i onih koje želimo odrediti primjenom

harmonijskih odnosa što vladaju među antropomjerama zasniva se na primjeni Zederbauerove

hermonijske kružnice i mreže kanona osam visina glave. Postizavanje je željenog cilja

utemeljeno na primjeni kombinacije harmonijske kružnice i mreže kanona osam visina glave

za stojeću visinu subjekta. Na slici 7. su prikazane geometrijske veze između harmonijske

kružnice s kanonom osam visina glava, koja je konstrukcija povezana s ravninskim

konfiguracijama temeljnog kostura čovjeka.

7. Nabroji metode određivanja segmentalnih masa i opiši ih

METODA DONSKOG I ZACIJORSKOG

Ova je metoda utvrđena na 100 muških i 100 ženskih subjekata , a temeljila se je na procjeni

volumena utvrđenog radioizotopnom metodom. Iz statističke obrade tako utvrđenih rezultata

autori su za svaki segmentalni dio definirali pravce regresije i odatle utvrdili odgovarajuće

koeficijente putem kojih se mogu računati željene mase. Mase se segmenta prema njima

računaju putem slijedeće regresijske jednadžbe:

Gdje su B0, B1, B2 regresijski faktori izračunati statističkim metodama iz provedenih

mjerenja na spomenutih 100 subjekata kako za muškarce tako i za žene, M ukupna masa tijela

2

subjekta, h je stojeća visna subjekta u cm, a mi masa analiziranog segmenta ( Donskij,

Zacjorskij).

HARMONIJSKA RASČLAMBA ANTROPOMETRIJSKIH PODATAKA

Ravninski model geometrijskog kostura čovjeka učinjenog putem definicija karakterističnih

tačaka A, B, ......H. Sve su definirane tačke uzete s fotografije osobe čija je visina bila 181 cm.

Slijedeći je korak bio na tako određeni “kostur” ucrtati konturu tijela čovjeka, međutim to

veoma često i nije potrebno, jer za biomehanički nam je model dovoljno poznavanje ucrtanih

veličina. Od gornjega nam je važno imati na umu da:

a) sve karakteristične tačke (zglobovi) trebaju biti u položaju da su mogući pokreti udova.

b) veličine mišićnih masa kao i masnoća i napokon kože utječu na udaljenosti između nogu,

ruku i ostalih veličina.

KROEMEROVE VRIJEDNOSTI ANTROPOMJERA U CM ZA MUŠKARCE I ŽENE

8. Šta predstvalja antropologijska raščlanba dječijeg tijela

Kao prvi korak u dječijoj dinamičkoj antropometriji bilo je određivanje dviju glavnih

antropoznačajki - stojeće visine i trenutne težine - kao funkcija kanoničke i harmonijske

zavisnosti. Na isti način kao i u odraslih u kojih vrijedi kanon osam visina glava, pristupilo se

je kanoniziranju koje nije isto kao u odraslih i koje je zavisno od dječije dobi. U dijagramu na

slici vidljivo je kojom brzinom mijenja tijelo stojeću visinu. S druge pak strane novorođeno

dijete pripada tzv. kanonu četriju visina glave.

3

9. Definicija orijentacije čovjeka.

Smjestimo li čovjeka u prostor prikazan na slici 26., tada se njegov odnos prema stranicama

kubusa može definirati koordinatnim poretkom, kojega su osi paralelne s bridovima kubusa.

Uvođenjem pojma koordinatnog poretka ili uređenja ili pak i sustava uvodimo istodobno i

pojmove ravnina, osi i tačaka. Izaberemo li primjerice na donjoj plohi prikazanog kubusa u

sjecištu njenih dijagonala točku O, tada smo definirali njezin položaj. Ako kroz tu tačku

povučemo osi koje su paralelne s bridovima, tada smo odredili skup pravaca koji su

međusobno okomiti, i koje uobičajeno nazivamo osima koordinatnog poretka tj. sistema. U

tom primjeru točku O nazivamo početkom ili ishodištem tog poretka. Strelice na osima x, y, z

pokazuju na koji način rastu pozitivne vrijednosti na osima. Pomaci u istom smislu sa

strelicama su pozitivni, a ako su suprotnog smisla onda su negativni.

4

12. Definicija dinamičke antropologije.

Sredinom 80.-ih uvedena ja u nas i tzv. dinamička antropometrija koja je proistekla kao

kombinacija između između regresijske teorije Donskog i Zacijorskog i harmonijske analize

Muftića. Ovom je kombinacijom utemeljena i razlika između vanjskih i unutarnjih dinamičkih

antropomjera u ljudi. Vanjske su dinamičke antropomjere određene vanjskim granicama

segmentalnih masa, dok su unutarnje dinamičke antropomjere određene s trenutnim ukupnim

masama koje sudjeluju u pokretu jednog segmenta tijela.

13. Odredi metode promjene trbušnog pritiska

Pretežno se u poznatoj i dostupnoj literaturi smatra, da se praćenjem promjena tlaka u trbušnoj

preši čovjeka utvrđuje i metoda za prosudbu biomehaničkog naprezanja ispitanika, a kao

kritična se razina tijela uzima slabinska kralješnica (disk između 4. i 5. slabinskog kralješka -

točka L4/L5). Proučavanja su pokazala da intraabdominalni pritisak raste zavisno od

povećanja tzv. lumbalnog momenta. Tako je Mairiaux ( ) sa suradnicima pokazao da je

statistička veza između lumbalnog momenta i pritiska u trbušnoj preši obuhvaćena

regresijskom jednadžbom:

s koeficijentom korelacije r = 0,7, što je pokazatelj o tome, da se radi o čvrstoj vezi u gotovo

funkcijekoj razini. Na takav se način mjerenje trbušnog tlaka može koristiti kao indeks

opterećenja kralješnice u stvarnim radnim uvjetima.

Izračunavanja su putem Schultzova rješenja toliko složena, da ne mogu imati jednostavnu

računsku primjenu kakva se zahtijeva u ergonomskoj analizi. S druge pak strane, prema

Morrisu pneumatički mehanizam "trbušne preše" preuzima najviše do 30% od vanjskog

opterećenja.

5

14. Opiši biomehanički model za izračunavanje biomehaničkih momenata L4 i L5.

Modele za izračunavanje lumbalnog momenta dijelimo u dva oblika, i to: dvodimenzijske i

trodimenzijske modele. Na slici 56. je prikazan DVODIMENZIJSKI MODEL smješten u

koordinatni sustav xy, u kojega je referentni položaj kralješaka L4/L5 u ishodištu O.

Odgovarajuće su antropomjere označene odgovarajućim slovima.

Prema prikazanoj slici lumbalni će moment biti definiran kao suma svih komponentnih

momenata s obzirom na točku O, pa će biti odnosno lumbalna sila FL uz pretpostavku da

djeluje u težištu presjeka tj. na h/16 mjereno od O će biti

a trbušni će tlak biti uz pretpostavljenu površinu presjeka trbušne šupljine kao harmonijske

funkcije stojeće visine h ispitanika kako je pokazano u gornjim jednadžbama određen kao

odnosno:

6

Za razliku od dvodimenzijskog modela prikazanog na slici 8., u primjeru

TRODIMENZIJSKOG MODELA pojavljuje se jedna dopunska ideja vezana uz karakter

pomaka ekstremiteta. Naime, ako razmotrimo veličinu momenta reduciranog na L4/L5 u

primjeru kada promatramo ispitanika sprijeda, koji je primjerice podigao svoju desnu ruku u

razinu ramena zajedno s teretom kako je pokazano na slici, tada će veličina momenta biti:

Ako u slijedećem koraku ispitanik podigne jednak teret s desnom i s lijevom rukom a u istoj

ravnini, tada će moment ako ispitanika smatramo krutim tijelom, u L4/L5 biti jednak ništici, a

sasvim je očito da će se napor čovjeka, a time i tlak u trbušnoj preši povećati proporcionalno

veličini momenta koji jest zbroj lijevog i desnog opterećenja. Iz ovoga zaključujemo, da će u

onim primjerima kada se ispitanik opterećuje rukama različitim silama (kako po pravcu tako i

po veličini) od svake ruke moći odrediti odgovarajući lumbalni moment, s tim da je ukupni

moment koji se pojavljuje kao uzrok povećanju tlaka u trbušnoj preši jednak zbroju apsolutnih

vrijednosti momenta lijeve i desne ruke.

15. Šta je antropometrija?

Znati čovjekovu težinu i visinu, pa iz toga izračunati dužine njegovih dijelova tijela i njihovu

segmentalnu težinu, to je bila dugo vremena samo želja. A sada, pored toga se mogu

izračunati i položaji središta masa, dinamički momenti tromosti i to za prateću konfiguraciju

tijela čovjeka u raznim pokretima i raznim vremenima. I nije nam to dosta. Želimo znati

računati kako i koliko će se čovjek zamoriti kada radi jednu vrstu posla. Postoji li, i ako

postoji razlika u fizičkoj sposobnosti između muškaraca i žena, i kako se može interpretirati?

Kako utječu godine na radnu sposobnost? Koji su radni stavovi ugodni, a koji su

neprihvatljivi? Na koji način treba izraditi radno mjesto da bi rad bio najdjelotvorniji?

7

16. Koji su odnosi harmonijske kružnice i kanona 8 visina kod čovjeka?

Proizašao je prijedlog Muftića da se za definiranje odnosa duljina dijelova tijela koristi tzv.

"harmonijska kružnica". Za takvu analizu antropomjera koristi se kanon "8 duljina glava",

koji ukazuje na to da je ukupna visina čovjeka jednaka zbroju osam njegovih duljina glava.

Ako se taj kanon pridruži prije spomenutoj harmonijskoj kružnici tada se može konstruirati

mreža, koja je prikazana na slici 1, koja ukazuje na granice kontura čovjeka.

17. Šta je kompjuterizovana antropodinamika

Velik broj računanja prikazanih u prethodnom primjeru, koja se moraju ponavljati kako u

primjeru izračunavanja prvo segmentalnih dinamičkih momenata tromosti, zatim njihovo

reduciranje na središte masa tijela, koji su u gibanju proučavanog subjekta mijenjaju u

zavisnosti od konfiguracije tijela, nosi pored mogućih griješenja u računu i potrebu za

dugotrajnim računanjem. Taj se zadatak riješava pomoću posebne opreme, koja se sastoji od

četiri videokamere koje imaju infracrvene reflektore, i koje su spojene s posebno izgrađenim

računalom ELITE za procesiranje podataka, koji se utvrđuju prema položajima markera što se

stavljaju na tijelo ispitanika. U polju se snimanja prvo izvrši kalibracija markera, koji se

postavljaju na mjesta čije su nam tačne koordinate poznate, označavajući tako karakteristične

statičke tačke. Spajanjem ovog programa s antropološkim programom MOMIN i

GRABCOM, kao i drugim programima koje trenutno imamo razvijene otprije, stvorena je

mogućnost pridruživanja animiranih kontura odgovarajućim dinamičkim značajkama. Štoviše

primjenom mjerenja pomoću ELITE sistema, sada smo u mogućnosti da izravno iz mjerenja

hoda ili trčanja odredimo i animirane modele zajedno s njihovim dinamičkim

8

karakteristikama.

18. Definicija pravilnog i nepravilnog radnog mjesta sa aspekta ergonomije

Položaj tijela pri radu ovisi o vrsti posla i o uslovima radnih prostora. Nefiziološki i prisilni

položaj tijela pri radu, stalni stojeći ili sjedeći, pognuti ili čučeći, klečeći i ležeći iznimno su

nepovoljni jer dovode do statičkog naprezanja mišića. Kod nekih su zanimanja npr. kod

rudara, šumskih radnika, zemljoradnika nepovoljni položaji pri radu neizbježni, pa katkad

mogu prouzročiti i pritisak na mjestima gdje su pojedini nervi nezaštićeni, što ima za

posljedicu oštećenje njihove funkcije (npr. kod staklobrusača ulnarni živac).

Stalnim i neprekinutim djelovanjem dugotrajnog izvođenja istih pokreta, ponavljanja

mikrotraumi na istom dijelu tijela kroz dulje razdoblje, stalnih pritisaka i istezanja tijela,

djelovanja težine radnog oruđa te nedostatka odgovarajućeg odmora, mogu nastati opterećenja

kostiju, zglobova i mišića, kao i degenerativne bolesti njihovih struktura, u pojavi i razvoju

kojih bitno značanje ima tjelesno stanje zaposlenog.

19. Opiši biomehaniku kralježnice

Glavna je funkcija kralješnice u prenošenju i prigušivanju opterećenja. zatim u ostvarivanju

gibanja trupa i glave i napokon u zaštiti leđne moždine i živčanih ogranaka što izlaze iz

moždine prema mišićju i krvožilnom sustavu. Skladno s načelima mehanike anatomija

kralješnice omogućava optimalna izvršavanja navedenih funkcija.

20. Opiši vezu kičmenog stuba

U mehaničkom smislu kičmeni stub je vrlo složen organ s vrlo velikim brojem stepena slobode

gibanja, ako se uz to još doda i to, da su veze sa kičmenim stubom putem mišića i ostalih dijelova

ljudskog tijela također mnogobrojne, onda jasno odatle sijedi značajna nemoć da se gibanje

kičmenog stuba opisuje matematičkim metodama. Ono što se pouzdano može utvrditi u

ergonomijskom smislu u vezi opterećenja kičmenog stuba, svakako je način na koji se

preporučuje držanje tijela, a time i kičmenog stuba u postupku podizanja tereta s poda na neku

razinu.

9

21. Zašto su u kičmenom stubu L4 i L5 najopterečeniji

Diskusi između četvrtog (L4) i petog lumbalnog (L5), te petog lumbalnog i prvog sakralnog

(krsnog) pršljena (S1), degenerišu češće od ostalih, pošto donji deo lumbalne (slabinske)

kičme nosi veliku težinu tela i trpi najveće opterećenje. Kao rezultat degeneracije diskusa,

nastaju lumbalna diskus hernija i lumbalna spondiloza (degenerativna bolest lumbalne

kičme).

22. Opiši rehabilitaciju kičmenog stuba

Izokinetički dinamomentri mogu biti izuzetno korisni u postupku rehabilitacije. Odgovarajuće

brzine u zglobovima kao i opseg pokreta mogu biti utvrđene i postavljene tako, kako bi mišići

radili djelotvorno i skladno s mogućnostima i snagom što ih mišići mogu ostvariti prema

trenutnom stanju ozljeđene strane u ispitanika. Podaci što se utvrde mjerenjima u tu svrhu

mogu korisno poslužiti za spoznaju o brzini postupka rehabilitacije, jer se u svakog

naknadnog mjerenja mogu vrlo jednostavno pratiti rezultati u usporedbi s onim rezultatima iz

prethodnih mjerenja.

23. Preko čega se sila prenosi na lumbalne pršljenove? Preko stomačnih mišića.

24. RULA analiza proračunava slijedeće parametre: broj pokreta, statičan rad mišić, silu,

položaj tijela pri radu i vrijeme neprekidnog rada bez pauze. Svi ovi parametri utiču na krajnji

rezultat koji je ocijenjen od 1 do 7.

25. NIOSH 1991 metoda poznata je kao “reducirana jednačina podizanja” i odnosi se na

probleme podizanja sa obje ruke. U ovoj metodi definiraju se uvjeti spajanja, tj. opisuje se

kvaliteta ostvarenog kontakta između šake i objekta. Kvaliteta spajanja opisuje se kao: dobra,

prosječna i loša. Unosi se i težina predmeta koji se podiže/spušta.

10