UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET DRAMSKIH UMJETNOSTI

Smjer:Produkcija

Predmet :Filmska produkcija I

Esej

Film kao umjetnost

Profesor:Sehad Čekić Studenti:

Asistent:Jelena Mišeljić Branimir Žugić,Danilo Perišić

Rudolf Arnhajm-Film kao umjetnost

Što god se o filmu kaže danas postoji mogućnost da će vec sjutra biti opovrgnuto.

Vladimir Petrić (predgovor R.Arnhajm “Film kao umjetnost” )

U spisima koje je napisao tridesetih godina prošlog vijeka a objavljeni su u knjizi “Film kao umjetnost” Rudolf Arnhajm do detalja istražuje “osobine filma koje onemogućavaju savršenu reprodukciju stvarnosti” .”Neobični susret stvarnog I umjetničkog” naveo je ovog proslavljenog teoretičara da istražuje I piše spise o filmu.

Njegova teorija film tretira kao “apsolutno vizuelno izražajno sredstvo” i tog stava se Arnhajm držao do kraja svog života(umro u 102.godini života 2007.godine)

Kada je 1911.godine teoretičar Kanuto prvi put upotrijebio pojam za film-sedma umjetnost nije ni pretpostavljao da će se mnogi teoretičari čitav vijek kasnije raspravljati I dokazivati da li je film umjetnost.Od pojave prvih filmova braće Limijer 1895.godine I postepenog razvitka filma javljaju se oni teoretičari koji odlučno poriču umjetničko svojstvo filma.Arnhajm odbacuje to gledište I sistematski nas upoznaje sa elementima filma i prirodom filmske umjetnosti jer samo tako možemo razumijeti film kao umjetnost.

Moze li film biti umjetničko djelo pitao se 1926.godine ,jos prije Arnhajma, I Slavko Vorkapic:” Pod "umjetničkim djelom" podrazumijevam ovdje dostignuće ravno remek-djelima drugih umjetnosti: film koji bi mogao da se, u svojoj umjetničkoj vrijednosti poredi sa egipatskim hramom, sa grčkim kipovima Venere ili Apolona, sa Danteovim "Paklom", Šekspirovim "Hamletom", pesmama Bajrona, "Mona Lizom", sa Mikelanđelovim freskama, sa Betovenovom "Devetom simfonijom" i tako dalje. Možemo li navesti jedan film koji se do sada približio ovim remek-djelima?Takvo remek-djelo moguće je stvoriti u filmu, ali kako?”

Najveći pobornik teorije koja se udaljava od imitiranja stvarnosti — bio je Arnhajm, koji je filmsko djelo vidio baš u “nemogućnosti” (nepotrebnosti) da kopira stvarnost. Tako je Arnhajm nijemi film nazvao umjetničkim filmom, te je sa pojavom širokog platna, boje i tona -elementima na osnovu kojih je filmska produkcija dolazila do sve većeg broja gledalaca, vidio i propast filma kao umjetničkog, pripisujući tim novim otkrićima moć da sve vjernije imitiraju prirodu. 

Šta razlikuje film od ostalih umjetnosti pitala se I Leni Rifenštal koja je saglasna sa glavnim elementima filma koje navodi i Arnhajm:”Prvenstveno je riječ o pokretnoj slici, što znači da su osnovni elementi slika i pokret, i to nerazdvojno povezani, što opet znači da film može da bude umjetnost samo ako se sastoji od ova dva elementa. Nisu neophodni ni boja ni zvuk.”

Njeno viđenje I teorija filma kao umjetnosti podudara se,ali u nekim segmentima I razlikuje od Arnhajma.”Ne želim da kažem da zvučni filmovi ili filmovi u boji ne mogu takođe da budu umjetnička djela, ali nemi crno-bijeli film je „suštinski film” zato što se sastoji od osnovnih filmskih elemenata: slike i pokreta. Zvučni film je samo proširenje tog novog oblika umjetnosti. To je lijepa i fina dopuna.”

Arnhajm nije to shvatao kao “lijepu dopunu” I izveo je I najveći napad na „zvučni” film obraćajući se javnosti sa stavom da je zvučni film reprodukcija realnosti optuživši “govor na filmu” za sakaćenje potencijala filma kao umjetničke forme.Po njemu je „glas” slike u konfliktu sa „glasom” koji dopire iz zvučnika. “Zvuk je uvijek u suprotnosti sa slikom, onemogućujući umjetničku sintezu dva medija a samim time i estetsku validnost „zvučnog” filma.”

Zvuk na filmu je od samog početka ozvučavanja filmova(Dzez pjevac1927.god.) izazvao paniku kod vecine proslavljenih autora nijemog filma.Bio je tumačen kao pošast koja ce uništiti filmsku umjetnost. Zapravo je „obični” jezik, govor, prijetio da banalizuje i uništi sve što su doajeni „čistog” filma godinama uzdizali i doveli skoro do savršenstva – poetiku „nijemog” filma.

Hickok svojim prvim zvučnim filmom(Ucjena 1929.god.) dokazuje da zvuk zaista može poslužiti svrsi u filmu I odbacuje Arnhajmovu tvrdnju da dolazak zvuka znači smrt za film.

Današnjica dokazuje da je filmska komunikacija nezamisliva bez spoja vizuelnog I auditivnog.Tom stavu se u današnje vrijeme suprostavio Mišel Azanavisijus,čovjek koji je ove 2012.godine osvojio Oskara za nijemi film “The Artist”.To je prvi nijemi film poslije 1929.godine koji je osvojio ovo prestižno priznanje. Ovaj crno-bijeli(lažno) nijemi film uspio je u gotovo nemogućem – da skrene pažnju na filmsku umjetnost kao takvu, da probudi učmalost i uigranost na sigurnu kartu i da svima pokaže da je sve moguće.Da je Arnhajm ziv sigurno bi se radovao još jednoj neočekivanoj pobjedi “suštinskog”filma u eri 3D tehnologije.

Kao što možemo zaključiti, prelazak na „zvučni” film je izazvao svojevrsnu krizu klasične teorije filma. Arnhajm,Kler,Balaž I ostali “tranzicioni teoretičari” prave kompromis.Prihvataju na neki način zvuk ,ali ne I govor na filmu.Iako I sam Arnhajm priznaje da dijalog “omogućuje veći raspon spoljne a narocito unutrašnje radnje “ I da se malo složeniji dogadjaj ili duševno stanje ne mogu prikazati golim slikama .

Njihove savremene kolege nemaju taj problem jer film današnjice a priori shvataju kao audio-vizuelno sredstvo izražavanja I govor ima jednako svojstvo kao I slika.

Što sam se više rvao sa definicijama I teorijama,sve sam više cijenio Arnhajma koji odlično otkriva svijet I duh nijemog filma.Kada čitate Arnhajma probajte da zanemarite praktičnu stranu filma,komercijalni značaj I pitanje publike.Ovdje nije riječ o filmu kao robi,nego o čistoj umjetnosti.”Film kao umjetnost”je odlična otvorena kapija za igru teorije filmske estetike,vrlo argumentovana I sistematizovana.

Može li zvučni film u boji da izazove umjetnički doživljaj?Može.Uvjerili smo se mnogo puta gledajući filmove.Stvaranje nove filmske estetike .Audio vizuelno jednistvo u koje Arnhajm nije vjerovao.

Bez obzira da li je film jedinstvena umjetnost ili koristi elemente iz ostalih umjetnosti,ne zaboravite na ono što je rekao Žan-Luk Godar: "Nije važno odakle su stvari uzete – vazno šta sa njima uradite na kraju".

Literatura:

1. Rudolf Arnhajm Film kao umjetnost

2. Slavko Vorkapić: Pokret i kinematografska umetnost ,1926.

3. Leni Rifenstal, Predavanje održano u Parizu 27. januara 1939. godine.