ESEJ: Marin Držić, Dundo Maroje (Pometov monolog)

Marin Držić (1508.-1567.) hrvatski je pjesnik i komediograf, jedno od najvažnijih imena hrvatske renesansne književnosti. Rođen je u Dubrovniku te također pripadao dubrovačkom renesansnom krugu, u pučanskoj obitelji koja je za njegova života doživjela financijski slom. Godine 1538. izabran je za orguljaša u dubrovačkoj katedrali te dobiva potporu za daljnje školovanje koje nastavlja u toskanskom gradu Sieni. Boravak u Sieni bitno je utjecao na oblikovanje njegova kazališta i književnog ukusa. Razdoblje njegova plodnog stvaralaštva isprepliće se razdobljem oskudice, dugova te neslaganja s književnim protivnicima. Iako se okušao u poeziji, nastavljajući se na rani hrvatski petrarkizam, glavna dostignuća postigao je u dramama. Najpoznatije su njegove komedije Dundo Maroje i Skup, no nezaobilazna su mu djela i farsa Novela od Stanca, komedija Pomet (danas izgubljena), pastorala Tirena i Venera i Adon te njegova jedina tragedija Hekuba.

Dundo Maroje je komedija čija je radnja smještena u Rimu, šaroliku masu ljudi i jezika, našijenaca i tuđijenaca, a glavni pokretač radnje su sukobi: Dunda Maroja i sina muMare oko novaca, te Mare i Uge Tudeška zbog kurtizane Laure. Zasigurno najveću ulogu u tim sukobima imaju sluge koji svojom lukavošću i spretnošću čine sve kako bi osigurali dobrobit svojih gospodara, a time i dobrobit svog praznog želuca.

Glavnu ulogu u zapletu Držić je povjerio Pometu, slugi Nijemca Uga Tudešaka – samouvjerenom, inteligentnom, lukavom renesansnom čovjeku koji shvaća da sukob oca i sina može iskoristiti za vlastitu sreću. Pomet zapleće radnju, vodi likove, upravlja njihovim postupcima – drži sve konce u rukama upravljajući sudbinama i životima onih kojima služi. Pomet je gospodar smijeha u komediji, no za razliku od ostalih likova u komediji, Pomet nikada nije izvrgnut ismijavanju, nikada se gledatelj ne smije Pometu, nego se uvijek smije zajedno s njim. Na svoj vješt i šaljiv način Pomet, taj intrigant usmjerava ostale likove i vraća sklad u njihove živote. Pometov svjetonazor treba se temeljiti na njegovim najvažnijim mislima:Ma se je trijeba s brjemenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće renjat na svijetu.Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.Trijeba je bit pacijenat i ugodit zlu brjemenu da se pak dobro brijeme uživa.

U tom kontekstu izvlačimo životnu filozofiju Pometovu kako u životu treba biti strpljiv, mudar i podnijeti poteškoće da bi se kasnije u životu uživalo u svom uspjehu. Treba se znati ponašati u različitim situacijama. Treba znati obrnuti sreću u svoju korist. Ni obrazovanje ni snaga ni talent nisu presudni za uspjeh u životu. Voli novac jer mu je ono sredstvo koje mu omogućuje životne užitke. Pomet je tipičan renesansni junak, čije su

karakteristike snalažljivost, želja za uživanjem, životni optimizam i akomodacija okolnostima kako bi došao do cilja. On, naime, smatra sudbinu, Fortunu ženom kojoj treba prići, udvarati i uzeti sve što ona nudi, pa makar i prijevarom, jer je život kratak. Pometov lik očarava čitatelje svakog vremena, pa tako i našeg, upravo svojim karakterom spretnog šaljivdžije i istinskog «čovjeka nazbilj». Bez obzira, na sve one krivo izrečene latinske izraze, on jest intelektualno superiorniji svojim gospodarima, zahvaljujući školi života, gdje je naučio da čovjek može biti sretan ukoliko to sam sebi dozvoli. Pomet je «homo novus», tj. idealan renesansni čovjek: inteligentan, razuman, darovit, mudar, strpljiv, samosvjestan pojedinac koji svojom sposobnošću uspijeva okrenuti sreću u svoju korist.

Djelo «Dundo Maroje» počiva na antitezi, tj. suprostavljenosti «inferiornog mnoštva nasuprot mudroga i vještog pojedinca, čovjeka obdarenog vrlinama, sposobnoga da svlada prevrtljivu sreću i trijumfira nad nesposobnima i nerazboritima» (I. Vavra).

Nadia Boulahia, 2.c