FINANSIJSKI MENADMENTESEJI - I PARCIJALA

1. ZNAAJ FINANSIJSKOG MENADMENTAFinansijski menader igra dinamiku ulogu u razvoju moderne kompanije. Naime, finansijski menadment brine o sticanju, finansiranju i upravljanju imovinom, imajui u vidu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkcija odluivanja finansijskog menadmenta moe podijeliti na tri glavna podruja: investiranje, finansiranje i odluke o upravljanju imovinom. Odluka o investiranju je najvanija odluka. Zapoinje odreivanjem ukupnog iznosa imovine koji je potreban za poslovanje preduzea. Finansijski menadment odreuje iznos koji se treba pojaviti iznad dvostruke crte na lijevoj strani bilans stanja, odnosno veliinu preduzea. I pored toga kada je ta veliina poznata, treba donijeti odluku o sastavu imovine. Npr. koliko dio imovine drati u obliku zaliha ili gotovine. Isto tako moramo imati na umu i odluku o dezinvestiranju, imovina koja se vie ne moe ekonomski opravdati treba se smanjiti, eliminisati ili zamijeniti. Druga vana odluka je odluka o finansiranju. U ovom dijelu menader se brine o sastavljanju desne strane bilans stanja. Takoer, politika dividendi se mora promatrati kao sastavni dio odluke o finansiranju preduzea. Odnos isplate dividendi odreuje iznos dobiti koji preduzee moe zadrati. Zadravanje veeg iznosa tekue dobiti u preduzeu znai da e manje novca biti raspoloivo za tekue isplate dividendi. Vrijednost isplaenih dividendi dioniarima mora biti u ravnotei sa oportunitetnim trokom zadravanih dobitaka, koji se takoer mogu koristiti kao sredstvo finansiranja. Kad se jednom donese odluka o strukturi finansiranja, finansijski menader jo uvijek mora pronai nain kako pribaviti ta sredstva. Odluka o upravljanju imovinom je trea vana odluka u preduzeu. Jednom kad je imovina steena i kad je osigurano prikladno finansiranje, tom se imovinom i dalje mora efikasno upravljati. Finansijski menader je optereen razliitim stepenima poslovne odgovornosti nad postojeom imovinom. U vezi s tim, od finansijskog menadera se zahtjeva da se vie brine o tekuoj a ne fiksnoj imovini.Cilj preduzea je maksimiziranje bogatstva sadanjih vlasnika preduzea. Obine dionice su dokaz o vlasnitvu nad korporacijom. Bogatstvo dioniaa prikazano je trinom cijenom obine dionice preduzea, koja je odraz odluka preduzea o investiranju, finansiranju i upravljanju imovnom.

2. AGENCIJSKI PROBLEM I AGENCIJSKI TROAKU savremenim korporacijama je dolo do odvajanja vlasnitva od kontrole. To je rezultiralo sukobima izmeu vlasnika i menadera. Ciljevi menadera se mogu razlikovati od ciljeva koje imaju dioniari u preduzeu. Odvajanje vlasnitva od menadmenta stvara situaciju u kojoj menadment moe najbolje djelovati u vlastitom interesu umjesto u interesu dioniara. Menadere moemo zamisliti kao agente vlasnika, na koje su vlasnici prenijeli prava donoenja odluka. Jensen i Mecklin su prvi razvili potpunu teoriju preduzea u uvjetima agencijiskih ugovora.U praksi je dokazano su kako dioniari mogu sami sebe uvjeriti da e agenti (menadment) donijeti optimalne odluke samo ako su motivisani (ukoliko imaju opcije na dionice, bonuse i privilegije poput automobile kompanije te skupo ureene urede) i ako ih se nadzire. Ta motivisanost se postie ukoliko imaju opcije na dionice, bonuse i privilegije poput automobila, i skupo ureenih ureda i slino. Ukoliko na tritu rada menadera vlada konkurencija, ona e samo disciplinovati menadere. Nadzor se provodi obvezivanjem agenta, kontrolisanjem privilegija menadmenta, revizijom finansijskih izvjetaja i ograniavanjem menaderskih odluka. Aktivnosti nadzora obavezno stvaraju trokove, koji su neizbjean rezultat odvajanja vlasnitva i kontrole nad korporacijom. Oni tvrde da efikasno trite kapitala osihurava signale o vrijednosti dionica kompanije i uspjenost poslovanja menadera kompanije.Neki predlau da primarni nadzor menadera ne vre vlasnici nego to obavlja trite rada menadera. Dakle ukoliko na tritu rada menadera vlada konkurencija u preduzeu i izvan njega, ono e samo disciplinirati menadere.Velike nesuglasice se javljaju i kod izbora samog cilja preduzea. Da li je on u obliku maksimiziranja profita, to se postie pored ostalog, emisijom dionica, ulaganjem u trezorske zapise i sl., ili bi on bio u obliku stvaranja vrijednosti odnosno zarada po dionici. Iako se uovom drugom ne sagledava rok niti trajanje oekivanog prinosa, to su apravo glavnee karakteristike cilja. Drugi nedostatak ovog cilja jeste rizik koji se ne razmatra, a koji se ogleda u investicijskim projektima zbog kojim bi oekivana zarada po dionici bila rizinija. Kao posljedni nedostatak ovog cilja jeste taj to ne uzima u obzir uinak politike dividendi na trinu cijenu dionice. Upravo zbog ovih razloga, ovaj cilj ne mora biti isti kao i cilj maksimizacije trine cijene dionice, nego predstavljaju osnovnu procjenu vrijednosti odreenog preduzea. Ono uzima u obzir sadanju i oekivanu buduu zaradu po dionici, vremenski razmak, trajanje i rizik tih zarada, dividendnu politiku, te ostale faktore koji relevantni za trinu cijenu dionice. Ona kao takva pokazuje koliko zapravo menadment radi u korist svojih dioniara.

3. POSLOVNA OKOLINATri su osnovna oblika poslovne organizacije. Preduzea u vlasnitvu pojedinca, ortakluci I korporacije. Preduzea u vlasnitvu pojedinca brojano podilaze sve druge mjetovite oblike I to u omjeru veem od 2:1, ali su korporacije ipak na prvom mjestu kada su u pitanju prihodi od prodaje, imovina, profiti I udio u nacionalnom dohotku. Preduzee u vlasnitvu pojedincaPreduzee u vlasnitvu pojedinca je najstariji oblik poslovne organizacije. Samo je jedna osoba vlasnik I ima pravo na svu imovinu I osobno je odgovrna za sve dugove preduzea, tj. ima neogranienu odgovornost. Preduzee u vlasnitvu pojedinca ne plaa odvojeno poreze na dohodak. Vlasnik jednostavno dodaje profit ili oduzima gubitak iz poslovanja kada odreuje osobni oporezivi dohodak. Jednostavnost osnivanja je najvea njegova prednost kao I niski trokovi, I zbog toga je ovaj poslovni oblik vrlo rairen u uslunim djelatnosima. Meutim, osnovni nedostatak mu je to to je vlasnik osobno odgovoran za sve obaveze preduzea. Drugi je problem poveanje kapitala. Budui da su uspjeh I ivot preduzea vezani samo za jednu osobu, ono nije tako atraktivno za povjerioce kao to su ostali oblici organizacije. Ovaj oblik takoer ima odreene porezne nedostatke, jer porezna uprava ne priznaje kao rashode zdravstveno I grupno osiguranje kao rashode preduzea. Osim ovih nedostataka kod ovog poslovnog oblika je tee prenijeti prenos vlasnitva, jer se ni jedan dio preduzea ne moe prenijeti na lanove porodice za ivota vlasnika. Zbog svih ovih razloga ovaj oblik organizacije nema takvu fleksibilnost kao ostali oblici organizovanja.OrtaklukOrtakluk je slian preduzeu u vlasnitvu pojedinca osim to ima vie vlasnika. Takoer se ne plaaju porezi na dobit. Pojedini partneri svoj dio dobiti ili gubitka poslovanja ukljuuju u svoj osobni oporezivi dohodak. Jedna od prednosti je da ovaj oblik esto moe privui vei iznos kapitala. U opem ortakluku svi partneri imaju neogranienu odgovornost za obaveze ortakluka. Ugovorom o ortakluku odreuju se prava svakog partnera, raspodjela profita, ulog svakog partnera, itd. Pravno, ortakluk se raspada ako jedan od partnera umre ili se povue. Ortakluk se najee osniva kod uslunih djelatnosti kao to je javno raunovodstvo I pravo. U mnogim je dravama ortakluk sa ogranienom odgovornou zabranjen. Partneri sa ogranienom odgovornou ulau kapital, te imaju ogranienu odgovornost prema iznosu uloenog kapitala, I ne mogu izgubiti vie od uloenog i ne sudjeluju u poslovanju preduzea. Mora postojati barem jedan opi partner ija je odgovornost neograniena. Partneri sa ogranienom odgovornou mogu biti samo investitori koji sudjeluju u raspodjeli gubitka ili profita.

KorporacijeKorporacija je zakonski stvoren subjekt koji moe posjedovati imovinu i stvarati obaveze. Glavno svojstvo ovog oblika pravna odvojenost korporacije od njenih vlasnika. Vlasnika odgovornost je ograniena ulozima. Ograniena odgovornost je znaajna prednost u odnosu na preduzea u vlasnitvu pojedinca ili ortakluke. Kapital se prikuplja u ime organizacije bez neograniene odgovrnosti. Samo se vlasnitvo dokazuje dionicama, koje predstavljaju djelove vlasnitva u odnosu na ukupan broj dionica u prometu i lahko se prenose. Tokom 19. Stoljea razvile su se mnogobrojne korporacije koje su se pokazale kao najznaajnijim organizacijskim oblikom. Besmrtnost kompanije korporacija moe egzistirati ak i ako vlasnici umru ili prodaju svoj udio (to nije sluaj kod preduzea u vlasnitvu pojedinca i ortakluku). Mogui nedostatak korporacije odnosi se na porez, jer su korporacijski profiti podloeni dvostrukom oporezivanju. Kompanija plaa porez na ostvarenu dobit, a dioniari se oporezuju na primljenu novanu dividendu. Ostali nedostaci obuhvataju vremensko strajanje osnivanja i prekomjernu biroktatiju, kao i naknadu koja se plaa dravi osnivanjem korporacije.

4. FINANSIJSKA OKOLINASva preduzea u razliitim stepenima posluju unutar finansijskog sistema, koji se sastoji od mnotva institucij i trita to slue preduzeima, pojedincima i vladama. Finansijska trita pomau preduzeima u finansiranju ulaganja u imovinu. Finansijska imovina se pojavljuje jer se tednja razliitih pojedinaca, korporacija, i vlada tokom vremenskog razdoblja razlikuje od njihovog ulaganja u realnu imovinu. Finansijska imovina stvara se samo onda kada su ulaganja ekonomske jedinice u realnu imovinu vea od tednje, te ona tu razliku finansira posuivanjem ili izdvajanjem dionica. Meusobni odnos zajmodavca i zajmoprimca odreuje kamatu. Finansijsko trite jesu sve institucije i postupci koji povezuju kupce i prodavce finansijskih instrumenata. Svrha finansijskih trita je efikasna alokacija tednje krajnjim korisnicima. Institucije koje poboljavaju tok sredstava u privredi su sekundarno trite, finansijski posrednici i finansijski brokeri. Finansijska trita se mogu podijeliti na trite novca i trite kapitala. Trite novca se odnosi na kupovinu i prodaju kratkoronih korporacijskih i vladinih dunikih vrijednosnih papira. Trite kapitala se bavi relativno dugoronim dunikim i vlasnikim obveznicama i dionicama. Unutar trita novca i kapitala postoji primarno i sekundarno trite. Primarno trite je trite novih emisija na kojem se prvi put kupuju i prodaju novi vrijednosni papiri. Tu sredstva nastaju kroz prodaju novog toka vrijednosnica od krajnjih tedia ka krajnjim investitorima u realnu imovinu. Na sekundarnom tritu kupuju se i prodaju postojei vrijednosni papiri. Transakcije ve postojeim vrijednosnicama ne osiguravaju dodatna sredstva za finansiranje kapitalnih investicija. Postojanje jakog sekundarnog trita poveava efikasnost primarnog trita. Tok sredstava od tedia ka investitorima u realnu imovinu moe biti direktan, a ako postoje finansijski posrednici tok moe biti i indirektan.Finansijski posrednici su finansijske institucije koje primaju novac od tedia i ta sredstva koriste za odobravanje zajmova i druge finansijske investicije u njihovo vlastito ime. To su: komercijalne banke, tedne institucije, osiguravajua drutva, penzioni fondovi, finansijske institucije i uzajamni fondovi. Finansijski posrednici kupuju direktne (primarne) vrijednosnice i zauzvrat javnosti izdaju svoje vlastite indirektne(sekundarne) vrijednosnice. Finansijsko posrednitvo je proces u kojem tedie deponiraju sredstva kod finansijskih posrednika radije nego da direktno kupuju dionice i obveznice, te doputaju da posrednicima pozajmljivanje krajnjim investitorima.DEPOZITNE INSTITUCIJE Komercijalne banke najvaniji su izvor sredstava za preduzea u cijelini. Banke od pojedinaca, kompanija i vlada primaju depozite po vienju, i oroene depozite, te odobravaju zajmove i investicije. Ostale depozitne institucije obuhvataju tedno kreditne udruge, banke uzajamne tednje I kreditne udruge. Te se institucije bave pojedincima primajui njihovu tednju I odobravajui stambene potroake kredite. OSIGURAVAJUA DRUTVABave se prikupljanjem periodinih uplata od onih koje osiguravaju u zamjenu za osiguranje isplate neeljenih posljedica. Razlikujemo dva tipa ovakvih osiguranja: drutvo za osiguranje imovine od nepogoda koja osiguravaju protiv poara, kraa, prometnih I slinih nezgoda (Najvie investira u municipalne obveznice, korporacijske dionice i obveznice); drutvo za ivotno osiguranje koji osiguravaju protiv smrtnih sluajeva (Investiraju u korporacijske obveznice). PENZIONI FONDOVI I OSTALI MIROVINSKI FONDOVIPenzioni fondovi i ostali mirovinski fondovi primaju doprinose od zaposlenih i poslodavaca. Te doprinose fondovi investiraju, te umirovljenim radnicima periodino isplauju kumulativne iznose ili anuitete. U fazi akumulacije novac se ne oporezuje, a porez plaaju primarelji sredstava. Investiraju u korporacijske dionice najvie. Formiraju se da osiguraju dohodak pojedincima kada se penzioniu. Tokom svog radnog vijeka zaposlenici kao I poslodavci obino uplauju doprinose u te fondove.. Uzajamni investicijski fondovi najvie investiraju korporacijske dionice I obveznice. Ti fondovi primaju novac koji ulau pojedinci, te ga investiraju u posebne vrste finansijske imovine. Finansijske institucije odobravaju potroake kredite, nenamjenske kredite I osigurane zajmove preduzeima. Stvaraju kapital emitiranjem dionica I zaduivanjem.

FINANSIJSKI BROKERIOdreene finansijske institucije obavljaju potrebnu brokersku funkciju. Kada brokeri spoje strane koje trebaju sredstva sa onima imaju ta sredstva, oni djeluju kao agenti ili posrednici. Postoje investicijski I hipotekarni bankari. Investicijski bankari su posrednici ukljueni u prodaju korporacijskih dionica I obveznica. Kada kompanija odlui da prikupi sredstva investicijski bankari esto e kupiti emisiju po VPC, te je prodati po MPV. To je finansijska institucija koja kupuje po fiksnoj cijeni na fiksni datum nove vrijednosne papire za daljnju prodaju. Hipotekarni bankari su finansijske institucije koje kupuju hipoteke prvenstveno za daljnju prodaju. Ukljuuju se u prodaju hipoteka koje potiu direktno od pojedinca I preduzea, ili indirektno od agenata za promet nekretninama I za to primaju premiju. Pronalaze institucionalne i ostale invesitore za hipoteke. Razliite berze I trita vrijednosnih papira omoguavaju bolje funkcionisanje finansijskog sistema. Na sekundarnom tritu obavlja se kupovina, prodaja postojee finansijske active. Transakcije na tom tritu ne poveavaju ukupan iznos finansijske aktive u prometu, ali prisustvo ivog sekundarnog trita poveava likvidnost finansijske aktive I zbog toga poboljava kvalitet primarnog trita. Spajanjem ponude I potranje odreuje se cijena. Organizirane burze osiguravaju sredstva kojima se nalozoi kupovine i prodaje mogu efikasno spojiti. Neformalna trita OTC posluju kao dio sekundarnog trita za dionice I obveznice koje ne kotiraju na berzi kao I za obveznice koje kotiraju. Sastoje se od brokera I dilera, spremnih kupovati I prodavati VP po kotiranim cijenama. OTC trite postal je visokomehanizirano sa trinim saradnicima koji su povezani telekomunikacijskom mreom. Mnoge kompanije vole da se njihovim dionicama trguje na OTC tritima, iako imaju uvjete za berzu, jer osjeaju da se nalozi kupovine I prodaje na OTC tritima mogu uiniti jednako dobro ako ne I bolje na berzama. Mrea se odrava preko Slube automatizirane kotacije nacionalne udruge trgovaca VP NASDAQ i te su kotacije cijena trenutane.

Porezna okolinaPOREZNA OKOLINANa mnoge poslovne odluke porezi uticu direktno ili indirektno. Lokalna ili drzavna vlast uticu na ponasanje preduzeca i njihovih vlasnika svojom poreznom moci. POREZI NA DOBIT KORPORACIJEOporeziva se dobit korporacije utvrdjuje odbijanjem svih rashoda ukljucujuci i amortizaciju i kamate od prihoda. Porezna stopa-postotak od oporezive dobiti koja se mora platiti za porez-primjenja za svaki porezni razred odnosi se kao granicna stopa.Alternativni minimalni porez Kompanije ne vole placati porez, te ce iskoristiti sve olaksice i kredit koji zakon dopusta. Porezna uprava je stvorila posebne poreze kako bi osigurala da oni koji imaju korist od poreznog zakona plate minimalni iznos. Taj se porez zove AMT. Tromjesecno placanje porezaOd velikog broja korporacije se zahtjeva placanje poreza. Kompanije koje prate racunovodstvo na osnovu kalendarske godine moraju placati 25 % poreza 15 aprila, 15 juni, 15 septembar.Amortizacija To je sistemna alokacija troskova kapitalne imovine tijekog odredjenog razdoblja za svrhe finansijskog izvjestanja, porezne svrhe ili oboje. Amortizacija umanjuje oporezivu dobit. Postoje odredjene metode obracuna amortizacije, a to su:linearna amortizacija koja predstavljametodu amortizacije kojom se rashodi raspodjeljuju u jednakim iznosima. Ubrzana amortizacija- metoda amortizacije koje troskove kapitane imovine otpisuje brze od linearne amortizacije. Amortizacija smanjivanjem salda metoda amortizacije koja zahtjeva da se godisnji trosak temeljen na fiksnom postotku knjigovodstvene vrijednosti, umanjene za amortizaciju, obracuna na pocetku godine na koju se odnosi amortizacijski trosak. Opca formula za odredjivanjem amortizacijskog troska za bilo koje razdoblje: m(1/n)NBV m-mutiplikator, n je amortozacijski vijek trajanja, NBV neto knjigovodstvena vrijednost imovine na pocetku imovine. Sistem modficirane ubrzane naknade troskova Za imovinske razrade od 3, 5, 7 i 10 godina, upotrebljava se amortizacijska metoda dvostrukog smanjivanja salda. Tom se metodom prelazi na linearnu amortizaciju za preostalu neamortiziranu knjigovodstvenu vrijednost u prvoj godini kad linearna metoda daje jednaki ili veci trosak nego metoda dvostrukog smanjivanja salda. Za svu nekretninu mora se upotrijebiti linearna metoda. Za sve metode smanjivanja salda, mora biti upotrebljena polugodisnja konvencija sto znaci da ce u godini nabavke imovine, imovina biti amortizirana za razdoblje od pola godine, bez obzira na datum nabave. Kamatni rashod nasuprot isplacenim dividendamaPlacene se kamate na neplaceni korporacijski dug tretiraju rashod i porezni odbitak. Dividende isplacene obicnih dionicarima nisu porezni odbitak.za kompaniju koja se poresni obveznik , upotreba duga u njezinoj finansijskoj strukturi rezultira znatnim poreznim prednostima u odnosu na upotrebu prioritetnih obicnih dionica.

Prihodi od dividendi Kompanija moze imati udio u drugim kompanijama. Ako prima novcanu dividendu (novcana raspodjela dionicarima obicno na tromjesecnoj osnovi.) obicno je 70 % te dividende izuzeto od oporezivanja. Porezni zakoni dopustaju takva porezna izuzimanja za korporacije ali ne i za fizicke osobe kako bi se pomoglo u smanjivanju efekata multiplikacijkog oporezivanja istih zarada. Prenos gubitkaAko korporacija ostavri neto poslovni gubitak on se moze prenijeti 3 godine unazad i 15 godina unaprijed kako bio se za te godine kompenzirala oporeziva dobit. Gubitak koji se prene unazad prvo se mora primjeniti na najraniju predhodnu godinu. Kapitalni dobici i gubiciKada je finansijska imovina prodana pojavljuje se kapitalni dobitak ili gubitak koji predstavlja iznos za koji je dobitakj od prodaje finansijske imovine veci ili manji od izvornih troskova imovine. POREZ NA OSOBNI DOHODAKSvaka dobit koju je prijavilo preduzece koje je u vlasnistvu pojedinca ili ortakluka postaje dohodak vlasnika i oporezuje se po stopi za osobni dohodak. Postoje 4 progresivna razreda za fizicke osobe: 15 % , 28%, 31% i 36 %. 15% primjenjuje se do odredjene razine oporezivog dohotka koji varira zavisno od bracnog statusa pojedinca. Tj, samca, bracni par- zajednicka porezna prijava ili glava kucanstva. Unutar pojedinih kategorija razine oporezivog dohotka koje su odredjene stopama 28, 31 i 36 % granicne se porezne stope u pravilu rasti iz godine u godinu jer se indeksiraju u odnosu na inflaciju. Kamate, dividende i kapitalni dobiciKamate primljene na korporacijske trezorske vrijednosnice potpuno oporezive na federalnoj osnovi, medjutim nisu oporezive na dtzavnoj razini. Primljene oporezive kamate i novcane dividende podlozne su obicnim poreznim stopama za dohodak. Realizirani kapitalni dobici oporezuju se po normalnim poreznim stopama za dohodak ili po maksimalnoj stopi od 28 %. Potpoglavlje SPotpoglavlje S Kodeksa porezne uprave omogucuje vlasnicima malih korporacija-one koje imaju 35 ili manje dionicara- da izaberu mogucnost oporezivanja kao S korporacije. Vlasnici imaju mogucnost iskoristavanja pravnih prednosti koje nudi korporacija, te mogu izbjeci porezne nedostatke sto proizilaze iz korporacijskog oblika. Oni jednostavne korporacijske profite proglas kao osobne dohotke na pro rata osnovi te placaju odg porez na tu dobit, i tim postupkom se eliminira dvostruko oporezivanje.

5. ALOKACIJA SREDSTAVA NA TEMELJU OEKIVANOG PRINOSAAlokacija sredstava u ekonomiji primarno se radi na osnovu cijene izraene u terminima oekivanog prinosa. Ekonomske jedinice koje trebaju sredstva moraju ponuditi viu cijenu od ostalih da bi ih dobile. Iako na proces alokacije utie racioniranje kapitala, vladine restrikcije I instucionalna ogranienja, oekivani prinos ini primarni mehanizam kojim se ponuda I potranja za odreenim finansijskim instrumentima dovodi u ravnoteu na finansijskim tritima. Ako se rizik smatra konstantnim, ekonomske jedinice koje su voljne platiti najvii oekivani prinos one su te koje imaju pravo upotrijebiti sredstva. Vana stvar je da se process kojim se alocira tednja ne provodi samo na osnovu oekivanog prinosa ve I na osnovu oekivanog rizika. Razliiti finansijski instrumenti imaju razliite stepene rizika. Da bi se natjecali ti instrumenti moraju osigurati razliite oekivane prinose. Ako bi svi VP imali potpuno jednake karakteristike rizika, osiguravali bi jednake oekivane prinose ako su trita u ravnotei. Zbog razlika u riziku nenaplate, utrivosti, dospijeu, oporezivosti, te ugraenim opcijama, razliiti instrumenti pokazuju razliite stepene rizika, te osiguravaju razliite oekivane prinose investitoru. RIZIK NENAPLATERizik nenaplate predstavlja opasnost da zajmoprimac nee moi izvriti plaanja koja duguje za glavnicu ili kamatu. to je vea mogunost da zajmoprimac ne izvri plaanje, vei je rizik nenaplate I premija koju zahtjeva trite. to je vei rizik neplaanja izdavatelja vrijednosnice, vei je oekivani povrat na vrijednosnicu, ako su ostali uvjeti jednaki. Najkvalitetniji VP za koje je ocijenjeno da imaju zanemarivi rizik nenaplate su oni koji imaju rang torstruki A. Kreditna rangiranja za etiri vrhunske kategorije se smatraju visokokvalitetnim (VP koji su pogodni za investiranje finansijskih institucija kao to su komercijale banke i osiguravajua drutva). A VP koji su ispod te kategorije se smatraju pekulativnim(nide vee prinose).UTRIVOST ILI LIKVIDNOSTOdnosi se na mogunost vlasnika da vrijednosnicu pretvori u gotovinu u kratkom vremenskom periodu na sekundarnom triu bez znaajnijeg smanjenja cijene.. Postoje dvije dimenzije utrivosti: ostvarena cijena I zahtjevano vrijeme da se proda imovina. Za finansijske instrumente se utrivost procjenjuje prema mogunosti prodaje odreenog volumenta. Vrijednosnica u kratkom vremenskom razdoblju bez znaajnijeg smanjenja cijene. to je vrijednosnica utrivija, vea je mogunost izvrenja velike transakcije blie cijeni kotacije. to je nia utrivost vrijednosnog papira potreban je vei prinos kako bi se privukli investitori. DOSPIJEEDospijee je vezano za trajanje vrijednosnog papira, tj. razdoblje potrebno da se naplati glavnica VPa. Vrijednosnice koje imaju otprilike jednaki rizik nenaplate, slinu utrivost, te nemaju razliite porezne uticaje I dalje se mogu prodavati po razliitim prinosima zbog vremena dospijea. Dospijee vrijednosnice esto moe imati snaan uinak na oekivani povrat ili prinos. Veza izmeu prinosa I dospijea za vrijednosnice koje se razlikuju samo u duini vremena ili roka dospijea zove se rona struktura kamatne stope. Grafiki prikaz te veze u vremenskoj taki zove se kriva prinosa. Ukoliko se oekuje rast kamate kriva prinosa je usmjerena prema gore, a kad se oekuje pad kriva je okrenuta prema dolje. Najei model je krivulja sa pozitivnim nagibom (kratkoroni prinosi nii od dugoronih). to je due dopsijee to je vei rizik fluktacije trine vrijednosti vrijednosnice. Zbog toga investitorima treba ponuditi veu premiju rizika da bi ih potaknulo na dugorone vrijednosnice.OPOREZIVOSTNajvaniji porez je porezn na dopit. Faktori koji utiu na razlike u trinim prinosima jeste razliit uticaj poreza. Kamatni prihod je oporeziv za sve, osim jedne kategodije VP, oporeziv za investitore koji plaaju porez. Kamatni prihod od dravnih i municipalnih vrijednosnica osloboen je poreza. Dravne i municipalne vrijednosnice prodaju se na tritu uz nii prinos do dospijea nego trezorske i korporacijske vrijednosnice istog dospijea. Makasimalna stopa za oporezivanje je 35%. SVOJSTVA OPCIJASljedea stvar koju treba razmatrati da li vrijednosnica sadri opcijska svojstva kao to je povlatena konverzija ili varanti ije izvrenje omoguava investitoru da dobije obinu dionicu. Ostale opcije obuhvataju mogunost opoziva to omoguava kompaniji da unaprijed plati svoj dug, te iznose za priuvni fond koji omoguava kompaniji da povremeno povue obveznice gotovinskim isplatama ili otkupom obveznica na sekundarnom tritu. Ako investitori mogu dobiti opcije, kompanije koje izdaju vrijednosnice bi trebale biti u mogunosti dobiti zajam zu niu kamatnu stopu. Suprotno, ako kompanije koje izdaju vrijednosnice imaju mogunost opcije kao to je mogunost opoziva, investitori se moraju kompenzirati veim prinosomINFLACIJA Inflacija predstavlja porast prosjene razine cijena dobara i usluga. Na kamatnu stopu znaajan uticaj imaju inflatorna oekivanja. U pravilu se smatra da nominalna kamatna stopa na vrijednosnicu sadri premiju za inflaciju. to je vea oekivana inflacija nii je nominalni prinos. Zajmodavci zahtjevaju nominalnu kamatnu stopu koja je za njih dovoljno velika da zarade realnu kamatnu stopu nakon kompenzacije za oekivano smanjenje kupovne moi koju je uzrokovala inflacija.PONAANJE PRINOSA KORPORACIJSKIH VRIJEDNOSNICARazlike u riziku naplate, utrivosti, dospijeu, oporezivosti, te opcijskim svojstvima utiu na prinos jedne vrijednosnice u odnosu na druguu odreenom vremenskom trenutku. Osim toga, sami prinosi vrijednosnica mijenjat e se tokom vremena. Fluktacije u pritiscima ponude i potranje na finansijske trite u inflatornim oekivanjima pomau da se objasni varijabilnost prinosa.

6. KONCEPT PROCJENE VRIJEDNOSTI DDPostoji nekoliko vrsta procjene vrijednosti imovine firmi i to na osnovu knjigovostvene, trine (fer) vrijednosti, ekonomske stvarne vrijednosti, reprodukcijske i likvidacijske vrijednosti.Likvidacijska vrijednost je iznos novca koji bi se mogao dobiti kada bi se dio imovine prodao izvan poslovne organizacije. Ta je vrijednost izrazito oprena vrijednosti kod neogranienog vremenskog poslovanja preduzea to predstavlja iznos za koji bi se preduzee moglo prodati sve dok posluje kontinuirano. Te su dvije vrijednosti vrlo rijetko jednake, ponekad je i kompanija stvarno vrijednija mrtva nego iva. Knjigovodstvena vrijednost imovine je raunovodstvena vrijednost imovine. Troak imovine akumulirana amortizacija. S druge strane, jednaka je razlizi izmeu ukupne imovine preduzea i njegovih obaveza i prioritetnih dionica koje se nalaze u bilansu stanju. Poto se knjigovodstvena vrijednost temelji na historijskim vrijednostima ona moe imati vrlo malo veze sa trinom vrijednou imovine preduzea. Trina vrijednost je trina cijena po kojoj se trguje imovinom na otvorenom tritu. esto se smatra da je trina vrijednost preduzea vea od likvidacijske vrijednosti ili vrijednosti preduzea koje uspjeno posluje. Stvarna vrijednost imovine jeste ona vrijednost koja bi trebala biti ako se korektna procjena temelji na svim relevantnim faktorima procjene vrijednosti imovine, zarada, buduih izgledi, menadment. Stvarna vrijednost je zapravo ekonomska vrijednost, ako su trita dovoljno informisana i efikasna, tekua vrijednost bi trebala fluktuirati oko stvarne.

7. DUNIKI VRIJEDNOSNI PAPIRIDuniki vrijednosni papiri trita kapitala su dugoroan izvor finansiranja i imaju unaprijed utvrenu dinamiku novanih tokova. Duniki instrumenti obeavaju periodinu isplatu kupona (prinosa) i jednokratnu isplatu glavnice vrijednosti o dospijeu instrumenta, mada postoje i drugi obrasci isplate prinosa. Zbog ove karakteristike obino se nazivaju instrumentima sa fiksnim prihodom. Njihovom emisijom se uspostavlja kreditni odnos izmeu investitora (povjerioca) i emitenta (dunika). Osnovni duniki instrument je obveznica. Postoje tri osnovna naina da se klasificiraju obveznice: s ozbirom na mjesto emitovanja; s obzirom na emitenta; s obzirom na obeani prinos obveznice.Domae obveznice emitovane su zemlji emitenta u lokalnoj valuti. Strane obveznice emituju nerezidenti u lokalnoj valuti, i euroobveznice emituju nerezidenti u stranoj valuti. Kada su se pojavila trita euroobveznica nisu imali fiziku lokaciju i svaka komunikacija tekla je telefonskim putem. To je neosiguran instrument i plaanje kupona se vri jednom godinje. Sekundarni promet odvija se putem OTC trita. U ulozi emitenta obveznica mogu se javiti vlade, drave I dravne agencije, vlade pokrajina, I lokalne vlade opine, kompanije I nacionalne institucije poput Svjetske banke. Jedna od opasnosti kojoj se izlau investitori koji kupuju obveznice jeste da emitent nee moi izvriti obavezu isplate prinosa po obveznici. Kreditni rizik nije isti kod svih grupa emitenata. Vlade se smatraju emitentima najnieg rizika, pa ak I unutar same drave, dok korporativne obveznice nose vei rizik ovisno o kreditnom rejtingu kompanije emitenta. Obveznica sa fiksnim iznosom mogu biti obine obveznice sa klauzulom opoziva I konvertibilne obveznice. Ostale vrste obveznica su obveznice sa varijabilnim prinosom, obveznice bez kupona I indeksne obveznice. Na veliinu stope obeanog prinosa na obveznice utie dospijee, kreditni rejting emitenta, porezni tretman prinosa u jednoj dravi I sl. Trezorska nota i obveznica su duniki instrumenti trita kapitala koji emituje ministarstvo finansija jedne drave. Trezorski instrumenti sa dopsijeem od 1 do 10 godina je trezorska nota, ako je due onda je trezorska obveznica. Obveznica moe biti opoziva od strane emitenta, a nota ne moe. Obveznica sa opozivom mora ponuditi investitoru vei prinos kao kompenzaciju za ovu opasnost. Trezorski instrumenti trita kapitala nemaju kreditni rizik, jer za njih garantuje sama drava, pa se razlike u oekivanim prinosima pripisuje razliitom dospijeu I razliitom stepenu dospijea i likvidnosti. Instrumenti dravnih organizacija su drugi nivo nerizinih dunikih instrumenata iza kojih u drugoj liniji (iza samih emitenata) stoji drava, ali ne tako eksplicitno kao kod trezorskih. Instrumenti dravnih agencija se koriste u svrhu finansiranja odreenih sektora ekonomije. injenica nepostojanja izriite garancije imaju likvidno sekundarno trite koje uvjetuje neto vee prinose na dunike instrumente dravnih agencija, nego na trezorske note I obveznice. Opinske obveznice su duniki instrumenti trita kapitala koje emituju jedinice lokalne samouprave kao to su opine I gradovi. Osnovna razlika da postoji odreena izloenost kreditnom riziku koja uvjetuje nie kuponske stope u odnosu na druge obveznice istog rizika.

8. VLASNIKI VRIJEDNOSNI PAPIRIPod vlasnikim vrijednosnim papirima trita kapitala podrazumijevaju se trajni izvori finansiranja eksternog karaktera koji investitoru osim vlasnikih donosi I imovinska prava, upravljaka prava, te pravo pree kupnje. Emisija vlasnikih vrijednosnih papira je karakteristina iskljuivo za korporacije jer drave, opine, gradovi, vladine agencije I drugi ne mogu emitovati vlasnike instrumente finansiranja. Osnovni vlasniki vrijednosni papir je obina dionica. Osnovna prava koju inkorporira obina dionica ogleda se u pravu glasa na godinjoj skupini dioniara, prava na dividend, prava uvida u ispravu I dokumentaciju emitetnta, pravo pree kupnje kod novih emisija obinih dionica. Dok je isplata prinosa na obveznicu investitorima zakonska obaveza kompanije, isplata dividendi dioniarima to nije pa se zato dionica naziva I instrumentom sa varijabilnim prihodima. S druge strane, za razliku od obine, prioritetna dionica ima karakteristike I vlasnikog I dunikog vrijednosnog papira. Obeava isplata fiksnog prinosa. Ovom segmentu najblia obveznici bez dospijea. Prioritetne obeavaju dividendu, ali ne moraju biti isplaene ako nema uvjeta I takve se nazivaju prioritetne kumulativne i moraju biti isplaene u potpunosti prije isplate vlasnicima obinih dionica. Dividenda na prioritetne dionice isplauju se nakon poreza iz likvidacione mase. Postoji vie vrsta prioritetnih dionica: kumulativne parcipativne, prioritetne sa klauzulom opoziva, konvertibilne, prioritetne dionice ija se dividend vezuje za tekuu kamatnu stopu, I neopozive neparcipativne obveznice. U sluaju likvidacije kompanije, dioniari imaju pravo na dio operativnog prihoda koji ostane nakon isplate kamate I poreza. Jedinstvena karakteristika obinih dionica I prioritetnih dionica jeste da njihovi vlasnici imaju limitirane obaveze u odnosu na obaveze kompanije, znai vlasnici mogu izgubiti najvie ono to su uloili. Kompanija moe ponovo stei dio emitovanih dionica u FBiH do 10% vrijednosti osnovnog kapitala. Nominalna vrijednost dionice je samo broj utvren u Statutu kompanije ije je znaenje vie pravno nego ekonomsko. Plasman obinih dionica iznad nominalne vrijednosti zove se dionika premija. Karakteristika stabilnih I usjpenih kompanija je trina cijena koja je vea od nominalne vrijednosti. U BiH samo blue drip dionice imaju trinu cijenu veu od nominalne. Sa aspekta vrednovanja mnogo je vanija knjigovodstvena vrijednost dionice koju dobijemo iz bilansa stanja I to kada sve trajne izvore tj. Sve raune kapitala osim prioritetnih dionica, te korigovano za eventualne gubitke podijelimo sa brojem emitovanih obinih dionica. Trina cijena na berzama moe biti I vea I manja od nominalne vrijednosti. Rijetko je jednaka nominalnoj.Korporativne obveznice omoguavaju korporativnim kompanija da posuuju direktno od investicijske javnosti. Sline su dravnim obveznicama u samim obrascima otplate, osiguravaju periodine kupone I isplatu same glavnice. Osnovna razlika u odnosu na dravne je postojanje kreditnog rizika ovisno o rejtingu kompanije. Mogu biti osigurane kolateralom koji investitora titi od rizika, gubitka I garantuje isplatu kupona I glavnice, te neosigurane kada nema kolaterala. Korporativne obino ukljuuju odreene restrikcije kao to je ograniavanje isplate dividend dioniarima Ili dodatno zaduivanje u svrhu zatite investitora. Korporativne obveznice emituju se sa odreenim opcijama. Obveznice sa klauzulom opoziva koje emitent moe opozvati , a konvertibilne obveznice daju pravo vlasniku da istu konvertuje za odreeni broj obinih dionica kompanije emitenta, ili za dionice drugih kompanije, koje onda kompanija emitent mora imati u svom portofoliju.

9. MODELI VREDNOVANJA OBVEZNICAIako sve obveznice imaju odreene zajednike karakteristike, ipak postoji znaajne razlike meu njima. Razlike u dogovorenoj proviziji u sluaju opoziva, te razlike u kreditnoj snazi emitetnta dovode do glavnih razlika u rizinosti, cijenama I oekivanim prinosima. Nominalna vrijednost je njena par vrijednost, odnosno vrijednost koju se emitent obavezuje isplatiti investitoru o dospijeu vrijednosnog papira. Obveznice gotovo uvijek imaju naznaeno vrijeme dospijea, a nominalna vrijednost se generalno uzima da je 1000, a moglo bi se uzeti i 100 i 10000 nj. Obveznice koje isplauju kupone imaju kuponsku stopu koju dobijemo dijeljenjem kupona sa nominalnom vrijednou obveznice. U nekim sluajevima obveznice nose isplatu kupona koji se rauna po fluktuirajuoj stopi. U ovim sluajevima kuponska stopa je fiksna, recimo za prvih 6 mjeseci nakon ega se prilagava svakih 6 mjeseci u odnosu na neku referentnu trinu kamatnu stopu kao to je stopa prinosa dravnih obveznica: euribor, labor, ili neka druga stopa. Obveznice sa fluktuirajuim stopama popularne su meu investitorima iz razloga to njihovi kuponi rastu uvijek kada raste iznos trine stope to je od izrazite vanosti za institucionalne investiture poput banaka koje se finansiraju, a investiraju po fluktuirajuim stopama I ostvaruju uvijek pozitivnu razliku izmeu aktivnih I pasivnih stopa. Vrednovanje obveznica se vri jednostavnom metodom diskontovanja oekivanih novanih tokova od obveznica po diskontnoj stopi. Oekivani novani tokovi su determinisani obrascima otplate koji su definisani u momentu emisje za svkau seriju. Diskontna stopa kao druga determinant cijene pored novanih tokova, je rezultanta structure rizika, serije I obveznica. Investitori koji su voljni platiti cijenu obveznice oekuju stopu prinosa koja ukljuuje oekivanu nerizinu stopu prinosa, oekivanu stopu inflacije I veliinu rizika date serije obveznica. Standardne tehnike vrednovanja obveznica pretpostavljaju da se obveznice dre do dospijea, stoga je vrijednost obveznica ili njihova realna fer cijena jednaka zbiru sadanjih vrijednosti oekivanih isplata kupona I nominalne vrijednosti pri emu je diskontna stopa jednaka zahtijevanoj stopi prinosa investitora. Takoer pretpostavlja se da obveznice vrednuju odmah na dan nakon isplate kupona. U suprotnom, ako se obveznice kupuju izmeu dospijea kupona tada se osnovnoj cijeni dodaje onaj iznos kupona koji pripada vlasniku, koji je obveznicu drao do dana nakon isplate zadnjeg kupona do dana kuporodaje, jer njemu pripada ekvivalentan dio kupona.

10. PRINOS DO DOSPIJEA YTM Trina stopa prinosa na obveznice se najee naziva dobitak na obveznicu do dana dospijea. Dobitak do dospijea (YTM) je oekivana stopa prinosa na obveznicu. Ako je kupljena po tekuoj trinoj cijeni I ako se odri do dospijea. Takoer je poznata kao interna stopa rentabilnosti obveznici. Matematiki to je diskontna kamatna stopa koja izjednaava sadanju vrijednost svih oekivanih isplata kamata I isplatu glavnice (nominalna vrijednost na dan dospijea s tekuom trinom cijenom obveznice). Precizno izraunavanje gubitka do dana dospijea veoma je sloeno I zahtijeva tablice za odreenje vrijednosti obveznice I sofisticiranih kalkulatora. Interpolacijom moemo priblino izraunati dobitak do dana dospijea postupkom pokuaja I pogreke.PONAANJE CIJENA OBVEZNICA1. Kada je trina cijena prinosa vea od odreenog kuponske kamatne stope, cijena obveznice e biti manja od njene nominalne vrijednosti. za takvu se obveznicu moe rei da se prodaje po diksontu u odnosu na nominalnu vrijednost. Iznos za koji je nominalna vrijednost vea od tekue cijene diskontovane obveznice. 2. Kada je trina stopa prinosa manja od odreene kuponske kamatne stope, cijena obveznice e biti vea od njene nominalne vrijednosti. iznos za koji je tekua cijena vea od nominalne vrijednosti zove se permija na obveznice.3. Kada je trina stopa prinosa jednaka odreenoj kuponskoj kamatnoj stopi, cijena obveznice e biti jednaka njenoj nominalnoj vrijednosti. za takvu se obveznicu moe rei da se prodaje al pari. Ako kamatna stopa raste tako da se poveava trina stopa prinosa, cijena obveznice e se poveavati. Ukratko, kamatna stopa I cijena obveznice kreu se u suprotnim pravcima. Promjene kamatne stope vode do promjene cijena obveznica. Ta promjena trine cijene vrijednosnice uzrokovana promjenom kamatne stope, naziva se rizikom kamatne stope ili dobitka. Investitor trpi gubitak zbog rizika kamatne stope ili gubitka samo ako je vrijednosnica prodata prije dospijea I kamatna stopa poraste nakon prodaje.

11. MODELI VREDNOVANJA DIONICAInvestitori u dionicie oekuju odreene novane tokove od dionica, te se dionice vrednuju na isti nain kao I druga finansijska imovina, kao i sadanja vrijednost oekivanih novanih tokova. Oekivani novani tok sastoji se iz dva dijela: 1 oekivane dividend u svakoj godini 2 cijene koju investitor oekuje da e moi ostvariti kad prodaje dionice. Razmjene su razliite tehnike vrednovanja. Osnovne tehnike moemo generalno podijeliti u dvije velike skupine: tehnike diskontovanih novanih tokova I tehnike relativnih koeficijenata. Modeli diskontovanih dividendi su bazni modeli za vrednovanje dionica, a predstavljeni su osnovnim modelom, I model korisnog rasta dividend. Tekua cijena obine dionice kod ovih modela je jednaka zbiru sadanjih vrijednosti oekivanih novanih tokova od dividend. Osnovni model diskontavnih dividend je elementarni model vrednovanja obinih dionica, a ovaj pristup je slian I drugim modelima diskontovanih dividend. Za datu promjenu trinog prinosa, cijena e se obveznice promjeniti za vei iznos, to je dui, vee su oscilacije u cijeni koje su povezane sa datom promjenom trinog prinosa. Za datu promjenu trine stope prinosa, cijena e se obveznice promjeniti za proporcionalno vei iznos, to je kuponska kamatna stopa nia.Drugim rijecima kolebljivost je cijele obveznice inverzna u odnosu na kuponsku kamatnu stopu.Sto su novcani tokovi vremenski udaljeniji veci je efekat sadasnje vrijednosti uzrokovan promjenom prinosa.YTM I POLUGODISNJE UKAMACIVANJE Vecina domacih obveznica isplacuje kamatu dva puta godisnje, cak i ako obveznice sa visokim i niskim kuponskim kamatnim stopama imaju isti rok dospjeca, cijena obveznice s nizom kuponskom kamatnom stopom ima tendenciju vece kolebljivosti.Sta se desava ako se dionica ne namjerava drzati neograniceno dugo?U tom slucaju vrijednost je jednaka sadasnjoj vrijednosti dvije dividende, nakon prve i druge godine plus sadasnja vrijednost prodajne cijene dionice na kraju druge godine.Putem ovog modela je moguce vrednovati dionice koje ne isplacuju dividendu.Ponovno, koncept je isti, osim sto se za nekoliko prvih dividendi predpostavi da su jednake nuli, i da ce od nekog momenta u buducnosti kompanija poceti isplacivati dividendu.Takve kompanije koje ne isplacuju dividendu imaju politiku reinvestiranja dobiti u vrlo profitabilne proekte.Model konstantnog rasta dividende - poznatiji kao Gordonov model.Krece se od predpostavke da investitor procjenjuje visinu dividendi za beskonacan broj perioda u buducnosti.Predpostavke su:1) Da dividende rastu po konstantnoj stopi g 2) Da je broj perioda N koji tezi beskonacno3) Da je zahtjevana stopa prinosa K veca od ocekivane stope rasta dividendeTakodjer je moguce povezati rast dividendi sa investicijama i profitabilnoscu kompanije svakog perioda.Stopa rasta dividendi je prinos na kapital pomnozen sa reinvestiranom zaradom.Cesto se navodi kao stopa odrzivog rasta kompanije koje ona moze da ostvari i zadrzi iz godine u godinu.

Modeli visefaznog rastaKompanije koje ostvaruju izvanprosjecne stope rasta tokom odredjenog broja godina nisu pogodne za vrednovanje po konstantnom rastu.Zato se koriste modeli dvo i trofaznog rasta koji impliciraju da se nakon nekoliko godina izrazitog rasta ocekuje da stopa padne i vrati se na prosjecne stope rasta.Model dvofaznog i trofaznog rasta je poznat po tome da tokom jednog broja godina dividende rastu po visokim stopama pa onda naglo pocinju da rastu ali po prosjecnim stopama i to se nekad cini neralnim.

12. RIZIK I PRINOS VRIJEDNOSNOG PAPIRA

Prinos od ulaganja u neku investiciju tokom odreenog razdoblja jedne godine predstavlja sve isplate gotovine. Prinos dolazi iz dva izvora: dohotka i svake aprecijacije cijene (ili gubitak na cijeni). Prinos ostvarena dobit na investicije i bilo koja promjena trine cijene, koja se obino izraava kao postotak od poetne trine cijene investicije. Za obinu dionicu prinos unutar razdoblja moemo definisati kao:

R=Dt + (Pt Pt-1) / Pt-1

R stvarni / oekivani prinos;t odnosi se na odreeno vremensko razdoblje u prolosti / budunosti;Dt novana dividend na kraju vremenskog razdoblja t;Pt cijena dionice u vremenskom razdoblju t;Pt-1 cijena dionice u vremenskom razdoblju t-1.

Ova se formula moe upotrebljavati da bi se odredio stvarni prinos za jedno razdoblje kao i oekivani prinos za jedno razdoblje, koji se temelji na buduim oekivanim dividendama i cijenama.

Rizik definiemo kao odstupanje stvarnog od oekivanog prinosa. to je odstupanje vee, kaemo da je vrijednosni papir riziniji.

Upotreba razdioba vjerovatnoa u mjerenju rizika

Za rizine vrijednosne papire, stvarna se stopa prinosa moe posmatrati kao sluajna varijabla koja ima svoju razdiobu vjerovatnoe. Razdioba vjerovatnoe moe se saeto izraziti pomou dva parametra distribucije: oekivanog prinosa i standardne devijacije.

Oeivani prinos, je: = (Ri) (Pi)

Ri prinos za i-tu vjerovatnouPi vjerovatnoa ostvarivanja tog prinosa;Oekivani prinos ponderisani prosjek moguih prinosa, gdje su ponderi vjerovatnoe ostvarivanja. Konvencionalna mjera disperzije je standardna devijacija. Standardna devijacija statistika mjera odstupanja razdiobe od njene sredine. Ona je kvadratni korijen varijanse. to je standardna devijacija prinosa vea, odstupanje prinosa je vee, pa je i rizik investicije vei.

Standardna devijacija, je:

=Ri - )2 (Pi)

Kvadrat standardne devijacije , poznat je kao varijansa razdiobe. Varijansa ponderisani prosjek kvadrata odstupanja moguih vrijednosti frekvencija od srednje vrijednosti razdiobe, gdje su ponderi vjerovatnoe ostvarivanja. Standardna devijacija apsolutna mjera odstupanja prinosa. to je standardna devijacija vea, neizvjesnost stvarnog ishoda je jaa i za odreivanje vjerovatnoe da e stvarni ishodi biti ili vei ili manji od odreenog iznosa. Sve dok je razdioba prinosa relativno simetrina ima zrcalni oblik iznad i ispod sredine standardna devijacija djeluje. to je standardna devijacija vea, vea je i vjerovatnoa velikih razoarenja.

Koeficijent varijacijeStandardna devijacija se moe podijeliti sa oekivanim prinosom kako bi se izraunao koeficijent varijacije (CV).CV = /

Koeficijent varijacije odnos izmeu standardne devijacije razdiobe i sredine razdiobe. To je mjera relativnog rizika. to je koeficijent varijacije vei, to je relativni rizik investicije vei.

13. RIZIK I PRINOS U KONTEKSTU PORTFOLIO VRIJEDNOSNIH PAPIRAPortfolio kombinacija dvaju ili vie vrijednosnih papira ili sredstava. Prinos portfolio oekivani prinos na portfolio je ponderisani prosjek oekivanih prinosa na vrijednosne papire koji stvaraju taj portfolio. Ponderi su jednaki udjelu ukupnih sredstava uloenih u svaki vrijednosni papir.

Oekivani prinos na portfolio, p je:p =

Wj udio ili ponder ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire j;j oekivani prinos za vrijednosne papire j;m ukupan broj razliitih vrijednosnih papira u portfolio

Rizik portfolio i vanost korelacije

Standardna devijacija portfolio, p je:p =

m ukupan broj razliitih vrijednosnih papira u portfoliu;Wj udio ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire j;Wk udio ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire k;j,k kovarijansa izmeu moguih prinosa za vrijednosne papire j i k.

Standardna devijacija portfolio ne ovisi samo o varijansi pojedinih vrijednosnih papira, nego i o kovarijansi izmeu razliitih vrijednosnih papire koji se stavljaju u parove.

Broj vrijednosnih papira raste u portfoliu, odnosi kovarijanse postaju vaniji prema odnosima varijanse. U portfoliu od dva vrijednosna papira, postoje dva ponderisana lana varijanse i dva ponderisana lana kovarijanse. Za veliki portfolio, ukupna varijansa ovisi o kovarijansama izmeu vrijednosnih papira.Rizik portfolia ne ovisi samo o rizinosti vrijednosnih papira koji ine portfolio, nego i o vezama koje postoje izmeu tih vrijednosnih papira. Postoje dva naina za izraunavanje standardne devijacije portfolia

Prvi nain:p = 2 Pi Ri(p) mogui prinos portfolia koji se dobija kao vagana sredina prinosa pojedinih vrijednosnih po scenarijima;Pi pripadajua vjerovatnoa datog scenarija;n ukupan broj vjerovatnoa;p oekivani prinos portfolia

Drugi nain:p = Gdje je kovarijansa izmeu prinosa i-tog i j-tog vrijednosnog papira. Kovarijansa moguih prinosa dva vrijednosna papira mjeri stepen do kojeg se oekuje da e oni zajedno varirati, pozitivna vrijednost znai da se, u prosjeku, one kreu u istom smjeru.

Koeficijent korelacije standardizirana statistika mjera linearne veze izmeu dvije varijable. Koeficijent korelacije uvijek se nalazi u intervalu od -1 (savreno negativne korelacije prinosi dva vrijednosna papira kreu se u suprotnim smjerovima) preko 0 (nema korelacije ne pokazuju tendenciju zajednikog variranja) do 1.0 (savremo pozitivne korelacije prinosi dva vrijednosna papira kreu se u istom smjeru). Veina prinosa na dionice ima tendenciju zajednikog kretanja ali ne i savrenog. Zbog toga je koeficijent korelacije izmeu dviju dionica u pravilu pozitivan, ali manji od 1.0.

14. CAPITAL ASSET PRICING MODEL (CAPM)Model odreivanja cijene finansijske imovine (CAPM) model koji opisuje vezu izmeu rizika oekivanog prinosa, u tom je modelu oekivani prinos na vrijednosne papire bezrizina stopa plus premija na osnovi sistemskog rizika vrijednosnih papira. CAPM daje odgovor na pitanje veliine zahtjevanog prinosa na rizinu imovinu. Na ovaj nain je mogue doi do prikladne diskontne stope koja se moe koristiti u bilo kojem modelu vrednovanja. Ovaj model razvijen je u 1960 im, od strane Willama Sharpa, i od tada ima znaajan uticaj na finansije. CAPM omoguuje uspostavljanje odreene veze izmeu rizika i veliine premije na rizik koja je potrebna za kompenzacija rizika. Dvije vrste investicijskih mogunosti: prva mogunost je bezrizini vrijednosni papiri iji je prinos tokom razdoblja ulaganja sa sigurnou poznat. Druga mogunost je trini portfolij obinih dionica koji se predouje svim raspoloivim obinim dionicama i ponderira u skladu s njihovim ukupnim trinim vrijednostima. Svaki rizik povezan s trinim portfolijem je nezbjeiv ili sistemski.

Karakteristini smjerKarakteristini smjer smjer koji opisuje oeivanu vezu izmeu prinosa na pojedine vrijednosne papire i prinosa na trini portfolij. Nagib je tog smjera beta. Oekivana veza moe se temeljiti na historijskim podacima, to znai da bi na grafikonu bio ucrtan stvarni dodatni prinos za dionicu i trini portfolij, te regresijski pravac koji bi najbolje prikazivao historijsku vezu.Mjeseni prinosi raunaju se na sljedei nain:Plaene dividend + (zavrna cijena poetna cijena) / poetna cijenaOd tih prinosa oduzeta je mjesena bezrizina stopa da bi se dobio dodatni prinos.

Beta: Indeks sistemskog rizikaBeta je jednostavno nagib, tj. (odnos promjene dodatnog prinosa dionice I promjene dodatnog prinosa trita) karakteristinog smjera. Ako je nagib 1.0, to znai da se dodatni prinos za dionicu mijenja proporcionalno s dodatnim prinosom za trini portfolij. Dionica ima jednaki sistemski rizik kao i cijelo trite. Ako trite ide gore i osigurava prinos od 5% mjeseno, moemo oekivati da e i dodatni prinos za dionicu u prosjeku takoer biti 5%. Nagib vei od 1.0 znai da se dodatni prinos na dionicu mijenja bre od dodatnog prinosa na trini portfolij. Drugim rijeima, ona ima vei neizbjeni rizik nego cijelo trite. Takva vrsta dionice esto se zove agresivna investicija. Nagib manji od 1.0 znai da se dodatni prinos dionice mijenja sporije nego dodatni prinos trinog portfolija. Takva se vrsta dionice esto zove defanzivna investicija.

Beta portfolija jednostavno je ponderisani prosjek individualnih beta dionica iz portfolija, gdje su ponderi udjeli ukupne trine vrijednosti portfolija predstavljeni svakom dionicom. Beta je dionice doprinos dionice riziku veoma diverzificiranog portfolija dionicea.

Revidirani nesistemski (diverzificirani) rizik

Disperzija je taaka oko karakteristinog smjera mjera nesistemskog rizika dionice. to je vea relativna udaljenost taaka od pravca, to je sistemski rizik dionica vei, to znai da prinos dionice ima znaajno manju korelaciju s prinosom trinog portfolija. to je disperzija manja, korelacija je vea i sistemski rizik je manji. Sistemski rizik se moe smanjiti ili ak eliminisati efikasnom diverzifikacijom.

15. MARKOWITZEVA VS. SHARPOVA DIVERZIFIKACIJAHarry Markowitz, laureat Nobelove nagrade, razvio je bazne koncepte moderne portfolio teorije. U svom djelu iz 1952. godine, "Portfolio Selection", razvio je proceduru odabira efikasnih portfolija, tj. portfolija koja dominiraju nad drugim moguim portfolijima. Efikasnim smatramo ona portfolija koja za poznati prinos imaju najmanji rizik, odnosno ona portfolija koja za poznati rizik imaju najvei prinos.

Set investicijskih prilika kod ulaganja u dvije dionice omeen je sa tri prave linije, koje prolaze takama A, B i C. Za sve vrijednosti koeficijenta korelacije izmeu -1 i 1, set investicijskih prilika je kriva koja se protee unutar prostora koji je omeen pravim linijama koje korespondiraju vrijednostima koeficijenta korelacije,

Ako ulaemo samo u dionicu A, tada naa investicija ima oekivani prinos 2% i standardnu devijaciju 12%, a ako ulaemo samo u dionicu B, na oekivani prinos iznosi 12%, uz standardnu devijaciju od 17%. Ako kombinujemo ova dva vrijednosna papira, dobijamo neku od linija koja spaja take A i B, ovisno o koeficijentu korelacije izmeu prinosa na dionicu A i dionicu B.

Uvijek kada je koeficijent korelacije manji od +1, postoji neka korist od kreiranja portolija, tj. imamo uinak diverzifikacije, koji se ogleda u zakrivljenosti linije seta moguih portfolija, a ovaj efekat nazivamo Markowitzevom diverzfikacijom. Ako je korelacijski koeficijent razliit od +1, standardna devijacija portfolija je manja od ponderisane sredine standardnih devijacija vrijednosnih papira koje ine portfolio. Rizik portfolija je tako sve manji to je korelacijski koeficijent blii -1.

Skup moguih portfolija kod ulaganja u dionice A i B za sluaj perfektne negativne korelacije, (RA, RB)=-1, je predstavljen linijama izmeu taaka A i C, te C i B. U ovom sluaju uinak diverzfikacije je maksimalan. Ako je (RA, RB) 0 tada je mogue kreirati portfolio ija je standardna devijacija manja od standardne devijacije bilo kojeg od pojedinanih vrijednosnih papira.

Za tri krive linije koje predstavljaju set moguih portfolija kod ulaganja u dionicu A i B, kada je korelacijski koeficijent neka od vrijednosti izmeu -1 i 1, efikasna su portfolija izmeu taaka D i B, E i B, te F i B. Neefikasna su portfolija izmeu taaka A i D, A i E, te A i F. Dakle, efikasna linija se protee od portfolija sa minimalnim rizikom (standardnom devijacijom) do portfolija sa maksimalnim oekivanim prinosom.

Diverzifikacija rizika se postie uspjenim kombiniranjem vrijednosnih papira. Uspjeno kombiniranje vrijednosnih papira se postie tako to se odabiru vrijednosni papiri koji su svaki sa svakim slabo korelirani, odnosno iji se prinosi kreu inverzno.

Brojne studije su pokazale da je velika poetna korist diverzifikacije, te da je 90% od maksimalne koristi od diverzificiranja postignuto kod portfolija koja broje ve od 12 do 18 dionica. Istraivanja pokazuju da poveavanjem broja dionica u portfoliju, pa dodajui ak i nasumice izabrane dionice, dolazi do smanjenja standardne devijacije portfolija. Zato se diverzifikacija prikazana na slici naziva jo i sluajnom diverzifikacijom kako ju je Sharpe nazvao. Okvirno govorei, jednako ponderisan portfolio sa 30 ili vie sluajno izabranih dionica e imati relativno mali nesistematski rizik. Njegov ukupni rizik e biti samo malo vei nego trini rizik, te je ovakav portfolio dobro diverzificiran.

Slika ilustruje kako diverzifikacija rezultira smanjenjem specifinog rizika i uprosjeenjem trinog rizika. Nivo sistematskog rizika mogue je dodatno reducirati jedino internacionalnom diverzifikacijom.

Rizik koji se zadrava i nakon ekstenzivne diverzifikacije se zove sistematski rizik, neizbjeivi rizik, tj. rizik vezan za trite u cjelini, kao to su npr. inflacija, promjene u poreznoj politici, ogranienja kretanja kapitala, politiki rizik i sl.

Nasuprot tome, rizik koji se uspjeno otklanja diverzifikacijom je nesistematski rizik, tj. izbjeivi rizik, rizik vezan za konkretnu kompaniju. Uinci diverzifikacije se dodatno poboljavaju meunarodnom diverzifikacijom jer su poslovni ciklusi pojedinanih zemalja rijetko savreno pozitivno korelirani, a u nekim periodima su i inverzni.

Beta se posmatra kao standardizirana mjera sistematskog rizika, iz razloga to stavlja u odnos kovarijansu bilo kojeg vrijednosnog papira u odnosu na trini portfolio sa varijansom trinog portfolija. Kao rezultat, trinog portfolija iznosi 1. Stoga, ako neki vrijednosni papir ima veu od 1, to znai da ima vei normaliziran sistematski rizik nego to ga ima trite, tj. kree se vie volatilno nego cjelokupni trini portfolio. Takav vrijednosni papir opisujemo kao agresivan. Ako je nekog vrijednosnog papira manja od 1, tada kaemo da se radi o defanzivnom vrijednosnom papiru iji su prinosi manje volatilni nego trite u cjelini.

16. SECURITY MARKET LINE (SML)Stope prinosa i smjer trinih vrijednosnih papira

Glavni rizik koji je povezan sa dionicama jeste sistemski rizik. to je beta dionice vea, to je vei odnosni rizik i prinos te dionice. Ako je sistemski rizik diverzificiran, stopa prinosa za dionicu jeste:

j = Rf + (m Rf) j

Rf bezrizina stopa;m oekivani prinos za trini portfolijj beta koeficijent za dionicu

Stopa prinosa za dionicu jednaka je trinom prinosu za bezrizinu investiciju plus premija za rizik. Premija za rizik je funkcija oekivanog trinog prinosa minus bezrizina stopa, koja predstavlja premiju za rizik za tipinu dionicu na tritu i beta koeficijenta.

Smjer trinih vrijednosnih papira

j = Rf + (m Rf) jJednaina opisuje vezu izmeu oekivanog prinosa pojedinih vrijednosnih papira i sistemskog rizika, mjerena betom. Ta linearna veza poznata je kao smjer trinih vrijednosnih papira (SML).U trinoj ravnotei svi vrijednosni papiri moraju leati na SML pravcu. To znai da svi vrijednosni papiri trebaju biti vrednovani na nain da procijenjene stope prinosa, tj. anticipirane stope prinosa za period dranja, budu konzistentne sa nivoom sistemskog rizika. Razlika izmeu ove procijenjene stope prinosa i fer stope prinosa, naziva se alfom vrijednosnog papira.

Ako neka dionica, npr. dionica Y, lei iznad SML pravca, tj. ako je njen oekivani prinos vei od onog koji korespondira beti tog vrijednosnog papira, tada kaemo da je ta dionica podcijenjena, a njena alfa ima pozitivnu vrijednost. Potranja za ovim dionicama bi porasla, to bi dovelo do rasta njihovih cijena i pada oekivanih prinosa, sve dok se dionica ne vrati u ravnoteu (na SML pravac).

Ako se dionica nalazi ispod SML pravca, npr. dionica X, tada kaemo da je dionica precijenjena, a njena alfa je negativna. Ovakvu dionicu investitori izbjegavaju; njena cijena pada, a prinosi rastu sve do uspostavljanja ponovne ravnotee. U trinoj ravnotei alfa vrijednosnog papira je jednaka nuli. Investitori na efikasnom tritu bi prodavali kratko dionicu X i kupovali dionicu Y, te bi arbitraa na taj nain dovela obje dionice nazad u ravnoteu.

Dobivanje informacija za modelAko se prolost smatra dobrim surogatom za budunost, historijski se podaci za dodatni prinos za dionicu i trite mogu upotrijebiti za izraunavanje bete. Te bete se obino temelje na sedminim ili mjesenim prinosima za prethodne tri do pet godina. Prednost je takve informacije dobivanje historijske bete za dionicu bez raunanja. Ako je mogue da se historijski sistemski rizik dionice povea u budunosti, historijska se beta moe upotrijebiti kao procjena oekivanog beta koeficijenta. Osim bete, veliine koje se upotrebljavaju za trini prinos i za bezrizinu stopu moraju biti najbolje mogue procjene budunosti.Prolost moe ali i ne mora biti dobar surogat. Ako prolost predstavlja razdoblje relativne stabilnost privrede, a u budunosti se oekuje jaa inflacija, prosjeci historijskih trinih prinosa i historijskih bezrizinih stopa bili bi pristrana i slaba procjena budunosti.

Procjena je bezrizine stope lagana, jednostavno se pogleda kolika je tekua stopa prinosa za odgovarajue trezorske vrijednosne papire. Procjena je trinog prinosa tea, meutim, i ovdje su dostupne procjene koje mogu biti ope procjene analitiara vrijednosnih papira, ekonomista i drugih koji redovno predviaju takve prinose.

Upotreba premije na rizik

Viak prinosa na trini portfolij (iznad bezrizine stope) poznat je kai premija za trini rizik. Umjesto direktne procjene prinosa na trini portfolij, jednostavno se moe dodati premija za rizik na tekuu bezrizinu stopu. Vano je da se u jednaini j = Rf + (m Rf) j upotrebljavaju tekue trine procjene za oekivani trini prinos na obine dionice i za bezrizinu stopu.

17. STAVOVI INVESTITORA PREMA RIZIKUEkvivalent sigurnosti (CE) gotovinski iznos koji bi netko za sigurnost zahtjevao u odreenom vremenskom trenutku koji bi ga uinio indiferentnim izmeu sigurnog iznosa i oekivanog iznosa uz rizik u istom vremenskom trenutku.

Veza izmeu ekvivalenta sigurnosti za pojedinca i oekivane novane vrijednosti rizine investicije (ili prilike), moemo upotrijebiti za definisanje njihova stave prema riziku. Openito, ako je: Ekvivalent sigurnosti < oekivane vrijednosti, postoji nesklonost prema riziku; Ekvivalent sigurnosti = oekivanoj vrijednosti, postoji neutralnost prema riziku; Ekvivalent sigurnosti > oekivane vrijednosti, postoji sklonost prema riziku.

Veina investitora je nesklona prema riziku. To pokazuje da rizinije investicije moraju ponuditi vee oekivane prinose od manje rizinih investicija da bi ljudi u njih ulagali. Da biste imali manji rizik, morate prihvatiti one investicije koje imaju manje oekivane prinose. Cjelokupan rizik investiranja nije bitan, bitan je rizik na dionice, tj. sistemski rizik koji se ne moe izbjei i za koji investitori mogu oekivati naknadu, ali ne i neku dodatnu nagradu od strane trita.

18. POKAZATELJI PROFITABILNOSTIPostoje dvije vrste odnosa profitabilnosti oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na prihode od prodaje i oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na investicije. Zajedno, ti odnosi pokazuju ukupnu uinkovitost poslovanja preduzea. Odnosi profitabilnosti odnosi koji povezuju profite s prihodima od prodaje i investicijama.

Profitabilnost u odnosu na prihode od prodaje

Bruto profitna maraBruto profitna mara je jednostavan koeficijent i govori koliko je procentualno uee bruto profita koji kompanija ostvaruje u ukupnom prihodu od prodatih roba ili usluga kompanije, odnosno: Ostvareni bruto profit - podatak koji pokazuje koliko efikasno kompanija upravlja sirovinama, radnom snagom i fiksnim sredstvima u cilju stvaranja profita.

Neto profitna maraOvaj koeficijent je ustvari dalje unapreenje bruto profitne mare, jer uzima u obzir i djelovanje poreza na profit:

Neto profitna mara pokazuje koliki procenat svake zaraene novane jedinice ostaje kompaniji nakon odbitaka svih trokova.

Profitabilnost u odnosu na investiciju

Povrat (prinos) na imovinu Prvi sloeniji pokazatelj profitabilnosti kompanije je prinos na imovinu. Ovaj pokazatelj dovodi u odnos neto profit kompanije sa ukupnom imovinom koju kompanija posjeduje. Rezultat bi trebao otkriti kako menadment koristi imovinu za stvaranje prihoda. Kao i prethodni, i ovaj pokazatelj ima praktinu vrijednost jedino u uporedbi sa drugim kompanijama unutar grane, odnosno ukoliko se prati njegovo kretanje u odreenom vremenskom periodu. Pojedini autori u analizi profitabilnosti kompanije umjesto ROA koriste pokazatelj ROI - prinos na investiciju, ali zadravaju istu metodologiju izraunavanja, tj. u nazivniku koriste ukupnu imovinu. Kod tumaenja ostvarenih rezultata kompanije pod pojmom profitna mara misli se na neto profitnu maru. To implicira nastanak problema nepotpunog obuhvata ukupnog pojma profitne mare. Strukturnom analizom bilansa uspjeha mogu se formirati etiri nivoa profitne mare: mara bruto profita, mara operativnog profita, mara profita prije poreza i neto profitna mara.

Povrat na kapital Finansijski koeficijent koji u najveoj mjeri zanima dioniare svake kompanije je koeficijent povrata na kapital. Izraunom ROE se dolazi do orijentira kolika se dividenda moe oekivati. Koeficijent povrata na kapital se dobija jednostavno stavljanjem u relaciju neto profita sa dionikim kapitalom:

Zarada po dionici Ipak, dva najvanija pokazatelja poslovanja kompanije koje dioniari prate su koeficijent zarade po dionici (EPS) i omjer trine cijene i zarade po dionici. Negativan rezultat dobija se stavljanjem u odnos gubitka i dionikog kapitala. Pod zaradom dostupnom vlasnicima obinih dionica podrazumijeva se neto profit kompanije nakon plaenog poreza i dividende na prioritetne dionice. Jedan dio profita (ili kompletan iznos) se zadrava i reinvestira unutar kompanije. Odluku o reinvestiranju profita (kao i o podjeli dividende), donose vlasnici obinih dionica. Motiv za zadravanje profita unutar kompanije je oekivanje da e nove investicije uveati vrijednost kompanije, doprinijeti njenoj afirmaciji na tritu, te tako podii vrijednost dionica koje oni posjeduju. EPS pokazuje broj os

Omjer cijene i zarade (P/E)Ovaj pokazatelj u omjer stavlja trinu cijenu dionice i zaradu po dionici. Rezultat se moe posmatrati na dva naina dobijeni broj predstavlja novani iznos koji se kroz trinu cijenu plaa za svaku novanu jedinicu zarade, te tako predstavlja i broj godina koji je potreban da se, kroz zaradu po dionici (ne vodei rauna o vremenskoj vrijednosti novca), vrati investicija u dionicu.

Ovaj pokazatelj je vrlo jednostavno izraunati i tumaiti, mnogi investitori se oslanjaju iskljuivo na njega. Vrednovanje kompanije kroz samo jedan pokazatelj, pa i kroz jednu grupu pokazatelja nikako ne moe dati cjelovitu predstavu o njenoj vrijednosti.

19. POKAZATELJI LIKVIDNOSTI I ZADUENOSTI

Pokazatelji zaduenosti

Pokrivenost kamate profitom

Sposobnost servisiranja dugova koje kompanija ima sagledava se iz koeficijenta pokria kamate zaradom:

Znaaj ovog pokazatelja ogleda se u injenici da obaveza plaanja prispjelih kamata ima prednost prije svake distribucije profita dioniarima kompanije, ali jo vie u tome da je ova obaveza nepromjenjiva i da se ne moe izbjei bez tekih posljedica po kompaniju.

Pokazatelj pokrivenosti kamate zaradom ili odnos pokria kamata, u zavisnosti od njegove formulacije, zahtijeva formiranje iznosa dobiti prije kamate i poreza.

Tekoe kod izrauna mogu se pojaviti zbog razliite metodologije sastavljanja i prikazivanja finansijskih izvjetaja (bilansa uspjeha).

Omjer dugaObaveze za kamate su samo dio dunike obaveze koju kompanija ima po iskoritenim kreditima. Drugi dio je glavnica kredita. Koeficijent koji pokazuje ukupno stanje zaduenosti kompanije je omjer duga, koji se dobija stavljanjem u odnos ukupnih obaveza sa ukupnom aktivom (imovinom) kompanije:

Ovaj omjer daje vanu informaciju o solventnosti kompanije jer pokazuje procenat u kojem je aktiva finansirana dunikim izvorima. Vei omjer pokazuje znaajniju upotrebu duga i posljedino, vei finansijski rizik i potencijalne probleme, ukoliko kompanija ne ostvari povrat iznad troka kapitala. Premda se iz omjera duga nemoe sagledati ronost sredstava i izvora finansiranja (da li su stalna sredstva finansirana dugoronim izvorima), ipak je njegova upotrebljivost velika.

Koeficijent dug/kapitalKao to je poznato, izvori finansiranja kompanije mogu biti unutranji (kapital) i vanjski (zaduenje). Koritenje vanjskih izvora je za kompaniju korisno do nivoa dok su vanjski izvori jeftiniji od kapitala. Zato se ovakav nain finansiranja naziva finansijskom polugom. Koeficijent dug/kapitalpokazuje stepen koritenja finansijske poluge:

Ne postoji univerzalno pravilo koliki omjer duga i kapitala kompanija treba odravati u svom finansiranju. Finansiranje kompanije, pa tako i ovaj koeficijent ovisi od privredne grane u kojoj kompanija posluje, trenutnog stanja u okruenju, kao i investicijske strategije koju je kompanija zauzela. Pokazatelj Debt/Equity je potpuno iskoristiv jedino u uporedbi sa pokazateljima drugih kompanija u istoj privrednoj grani.

Pokazatelji likvidnostiUkoliko se tekuim sredstvima kompanije ne upravlja dovoljno kvalitetno, u nesretnom spletu okolnosti moe se desiti da kompanija koja se juer inila stabilnom po svim do sada pomenutim finansijskim pokazateljima jednostavno bankrotira. Svaki investitor mora dio svoje panje obratiti na pokazatelje likvidnosti, od kojih su najinteresantniji tekui omjer i acid test.

Tekui omjerTekui omjer pokazuje sposobnost kompanije da izmiri svoje kratkorone obaveze. U ovom pokazatelju u odnos se stavljaju tekua aktiva i tekue obaveze:

Kao i drugi finansijski pokazatelji i tekui omjer se mora posmatrati u odnosu na druge kompanije unutar iste privredne grane i ne postoji univerzalno primjenjiva vrijednost. Ipak, smatra se da kada ovaj pokazatelj ima vrijednost manju od 2, kompanija moe u skoroj budunosti imati ozbiljne probleme sa likvidnou.

Acid-testKompanije ne mogu raunati da svoje tekue obaveze mogu pokrivati zalihama, tako da ih moraju iskljuiti i iz izrauna koeficijenta:

Primjenjivost acid testa ovisi od veliine prosjenih zaliha, ali njegova vrijednost ne bi trebala biti nia od 1.

20. POKAZATELJI AKTIVNOSTI

Pokazatelji aktivnosti vezani su za ocjenu poslovanja kompanija ija je djelatnost dominantno proizvodno-prodajna. Ovim pokazateljima se mjeri efikasnost upravljanja kljunim aspektima aktivnosti ovakvih kompanija potraivanjima, zalihama i imovinom. Najinteresantniji opi pokazatelji aktivnosti su koeficijenti obrta, brojevi koji govore u koliko ciklusa u toku jedne poslovne godine se obrne pojedina stavka imovine ili imovina u cjelini.

Obrt zalihaOvaj pokazatelj dovodi u relaciju troak prodatih proizvoda kompanije i vrijednost zaliha, te pokazuje koliko puta u toku godine kompanija obrne svoje zalihe.

Nizak rezultat obino znai lo menadment zalihama, previsok nivo zaliha,zastarjele ili neupotrebljive zalihe.

Moe se jo izraunati i koeficijent obrta zaliha u danima. To je prosjean broj dana koji je potreban da se zalihe pretvore u potraivanja preko prodaje.

Obrt potraivanjaOvaj pokazatelj u omjer stavlja prihod od prodaje i vrijednost potraivanja.

Visok koeficijent obrta potraivanja svjedoi o dvije mogunosti efikasnom sistemu naplate potraivanja, ali i o mogue prekratkim rokovima kreditiranja koji se daju kupcima. Odravanje visokog nivoa potraivanja prouzrokuje oportunitetne trokove. Prekratki rokovi kreditiranja mogu prouzrokovati gubitak kupaca.Ovaj pokazatelj direktno ukazuje na rokove kreditiranja, tj. politiku kreditiranja preduzea.

Obrt dugotrajne imovineKoeficijent obrta dugotrajne imovine govori o tome koliko je menadment kompanije sposoban iskoristiti dugotrajnu imovinu, obino opremu, u kreiranju finansijskog rezultata. Koeficijent u omjer postavlja prihod od prodaje i angaovana stalna sredstva.

Vii koeficijent, bez ogranienja, svjedoi o efikasnijem koritenju stalnih sredstava, dok nizak koeficijent moe biti rezultat razliitih okolnosti problema u prodaji, loe situacije na tritu, nedovoljno iskoritene opreme, precijenjene opreme i sl.

21. POKAZATELJI IZ BILANSA USPJEHA I BILANSA STANJAFinansijska analiza ukljuuje upotrebu razliitih finansijskih izvjetaja. Ti izvjetaji obavljaju nekoliko funkcija.

Bilans stanja sumira imovinu, obaveza i vlasniku glavnicu preduzea u odreenom vremenskom trenutku, obino na kraju godine ili tromjeseja.

Aktivu ine stalna i tekua sredstva. Novac i novani ekvivalenti su najlikvidniji dijelovi imovine. to je imovina dalje od novca, ona je manje likvidna. Potraivanja od kupaca nalaze se po likvidnosti jedan korak iza, dok su zalihe dva koraka iza novca. Potraivanja su od kupaca njihova dugovanja koja bi se trebala pretvoriti u novac u datom roku plaanja, obino 30 do 60 dana. Zalihe se rabe u proizvodnji proizvoda. Prije konverzije potraivanja u novac, proizvod se prodaje, a dotino potraivanje nastaje. Fiksna imovina, dugorone investicije i ostala dugorona imovina je najmanje likvidna, ona se pojavljuje posljednja.

Drugi dio bilansa stanja, odnosi si se na pasivu, tj. obaveze i dioniki glavnicu kompanije. Stavke su poredane prema prioritetima dospjea. Sve se tekue obaveze moraju platiti u roku od jedne godine, dok se dugoroni dugovi plaaju due od jedne godine. Dionika glavnica e se isplatiti samo kroz redovne novane dividende i moda konanim likvidacijskim dividendama. Dionika glavnica razlika izmeu ukupne imovine i ukupnih obaveza. Alternativno, knjigovodstvena vrijednost obinih dionica kompanije (al pari) plus premija na uplaeni kapital i zadrana dobit. Zadranu dobit ine svi akumulirani profiti od osnivanja kompanije, a nakon odbitka dividendi, dakle, dobit koja je zadrana ili reinvestirana u preduezee.

Ljudi obino kau da kompanija isplauje dividende iz zadrane dobiti, to je pogreno. Kompanija isplauje dividend iz gotovine, dok se na raunu zadrane dobiti knjii odgovarajue smanjenje. Zadrana dobit nije skup gotovine, ve raunovodstvena stavka koja slui za opis jednog od izvora finansiranja imovine preduzea.

Bilans uspjeha, prikazuje prihode i rashode preduzea tokom odreenog vremenskog razdoblja, obino opet za jednu godinu ili tromjeseje.

Troak prodatih proizvoda stvarno je troak proizvedenih proizvoda koji su prodati tokom razdoblja. Ovdje su ukljueni trokovi sirovina, trokovi rada koji su povezani s proizvodnjom i opi trokovi proizvodnje koji su povezani s prodatim proizvodima.

Rashodi od prodaje, opi i administrativni rashodi kao i rashodi od kamata prikazani su odvojeno od trokova, prodatih proizvoda zato jer se oni posmatraju kao rashodi razdoblja, a ne kao trokovi proizvodnje. Za proizvodno preduzee, troak amortizacije se smatra komponentom troka proizvedenih dobara, te tako postaje dio troka prodatih proizvoda. Za trgovako preduzee, amortizacija se daje odvojeno kao i ostali rashodi razdoblja ispod iznosa bruto profita. Izvjetaji o zadranoj dobiti dividende se oduzimaju od dobiti nakon oporezivanja kako bi se dobio porast zaduene dobiti.

22. LIKVIDNOST I SOLVENTNOST FIRME

Odnosi likvidnosti upotrebljavaju se za mjerenje sposobnosti preduzea da podmiri svoje kratkorone obaveze. Oni uporeuju kratkorone obaveze s kratkoronim izvorima dostupnim za podmirenje tih obaveza.

Pokazatelji likvidnosti obuhvataju:1) Pokazatelje utemeljene na osnosu tekue aktive i tekue pasive: TEKUA LIKVIDNOST predstavlja odnos izmeu tekue aktive i tekue pasive i pokazuje sposobnost preduzea da pokrije svoje tekue obaveze svojom tekuom imovinom. Poeljan odnos izmeu tekuih sredstava i tekuih obaveza je 2:1, tzv. Pravilo palca. Teoretski, to je vei tekui odnos, preduzee ima veu sposobnost platiti svoje obaveze. RADNO RASPOLOIVI KAPITAL predstavlja razliku izmeu tekue aktive i tekue pasive. Drugim rijeima, daje informaciju o kapitalu koji stoji na raspolaganju za podmirenje tekuih obaveza i neoekivanih novanih izdataka. UBRZANA LIKVIDNOST predstavlja razliku izmeu tekue imovine i zaliha podijeljene tekuim obavezama. Pokazuje sposobnost preduzea da podmiri svoje tekue obaveze svojom najlikvidnijom imovinom. Ovaj odnos daje bolju mjeru likvidnosti nego tekui odnos. Poeljnim se smatra odnos 1:1.

2) Pokazatelje utemeljene na mogunosti pretvaranja tekue aktive u novac: BROJ OBRTA ZALIHA - predstavlja odnos trokova za prodane zalihe i prosjenog stanja zaliha. Pokazuje koliko se puta prosjena vrijednost zaliha pretvori u potraivanja od kupaca u toku jedne poslovne godine. PROSJENO VRIJEME NAPLATE POTRAIVANJA OD KUPACA - predstavlja odnos izmeu potraivanja od kupaca i ukupno naplaenih potraivanja podjeljenih sa 365. Daje informaciju kada e potraivanja od kupaca stvarno biti naplaena.

Solventnost je sposobnost preduzea da u roku podmiri svoje dugorone obaveze. U dugom roku, preduzea koja odravaju planiranu likvidnost ne bi trebala imati veih problema sa solventnou. U kratkom roku, likvidnost i solventnost ne moraju biti meusobno usklaene, jer nelikvidno preduzee moe biti u kratkom roku solventno, i obrnuto.

Opti obrazac za izravanje stepena solventnosti preduzea je slijedei: S O

S - raspoloiva novana sredstva na odreeni dan (novana sredstva na odreeni dan uveana za sve novane prilive tog dana )O - ukupno dospjele obaveze tog dana

Na osnovu spomenute formule, moe se definisati:Optimalna solventnost - raspoloiva novana sredstva kojima preduzee uspjeva podmiriti svoje dospjele obaveze, uz ostatak rezerve solventnosti za neoekivane obaveze.Pretjerana solventnost - raspoloiva novana sredstva znatno premauju njegove dospjele obaveze, dakle ekonominost i rentabilnost preduzea su narueni.Granina solventnost - rasploiva novana sredstva su jednaka dospjelim obavezamaPrivremenu insolventnost - preduzee nema dovoljno raspoloivih novanih sredstava da podmiri svoje dospjele obaveze.Trajna insolventnost prduzea - situacija u kojoj se nad preduzeem provodi steaj, odnosno likvidacija.

23. IZVEDENICE

FORVARD (FORWARD) moe se definisati kao terminski ugovor izmeu dva subjekta, kupca i prodavca o kupovini (prodaji) odreene aktive (robe), gdje e se isporuka te aktive (robe) i njeno konano plaanje izvriti u budunosti, po unaprijed utvrenoj cijeni.

FJUERS (FUTURES) je po svojoj sutini slian forvard ugovoru, te se moe rei da je fjuers ugovor specifina poslovna transakcija terminskog karaktera. Za razliku od fovrarda, fjuers ugovori se temelje na standardizovanom ugovoru i omoguavaju uee tree strane. Fjuers ugovor standardizira kvalitet i kvantitet to korisnicima znatno oteava pronalaanje adekvatnog ugovora. Ipak, za fjuers trita se moe rei da su likvidnija i efikasnija u odnosu na trita forvard ugovora.

OPCIJE (OPTION) predstavljaju pravo a ne obavezu kupovine (prodaje) neke vezane imovine po ugovorenoj cijeni. Drugim rijeima, opcije su vrijednosni papir koji vlasniku daje pravo bilo da kupi (call opcija), bilo da proda (put opcija) vezanu imovinu na tano odreeni dan u budunosti po tano odreenoj cijeni. Opcije su fleksibilnije i superiornije u odnosu na forvard i fjuers ugovore. Opcije se smatraju najuspjenijim instrumentom savremenih finansija.

SVOP (SWAP) predstavlja sporazum kojim se ugovorene strane obavezuju na zamjenu bilo fiksne kamate za fluktuirajuu i/ili zamjenu jedne valute za drugu valutu po ugovorenom kursu i na tano utvreni datum.

VARANTI (WARANTS) predstavljaju pisane punomoi kojima se njihovim vlasnicima daje tokom odreenog vremena pravo na kupovinu obinih dionica emitenta po cijeni utvrenoj u varantu. Izdaju se najee pridrueni uz emisiju obveznica i preferencijalnih dionica iako ih dioniko drutvo moe uruiti svim svojim finansijerima naknadno.KONVERTIBILNE VRIJEDNOSNICE su vrijednosni papiri koji njihovim vlasnicima pruaju mogunost da ih izmjene (konvertiraju) za druge vrijednosne papire njihova emitenata tokom odreenog vremena i po unaprijed utvrenim uslovima. Rije je o obveznicama i preferencijalnim dionicama koje nose opciju njihovim vlasnicima na konverziju, po pravilu u obine dionice njihova emitenta zbog ega se esto koriste kao zaslaivai emisije dionica.

24. STRATEGIJE S OPCIJAMA

OPCIJE (OPTION) predstavljaju pravo a ne obavezu kupovine (prodaje) neke vezane imovine po ugovorenoj cijeni. Drugim rijeima, opcije su vrijednosni papir koji vlasniku daje pravo bilo da kupi (call opcija), bilo da proda (put opcija) vezanu imovinu na tano odreeni dan u budunosti po tano odreenoj cijeni.

Opcija moe biti u novcu, izvan novca i pri novcu.

Opcija je u novcu ako je spot cijena vezane imovine povoljna u odnosu na cijenu izvrenja, tj. ako kupac opcije zarauje njenim izvrenjem. Za call opciju to znai da trenutna trina cijena, spot cijena vezane imovine treba biti vea od cijene izvrenja SC > CI Za put opcija u novcu onda kada je trenutna trina cijena, spot cijena manja od cijene izvrenja SC < CI

Opcija je izvan novca ako je cijena vezane imovine nepovoljna u odnosu na cijenu izvrenja, tj. ako bi kupac opcije gubio izvravanjem opcije. Za call opciju kaemo da je izvan novca onda kada je spot cijena manja od cijene izvrenja SC < CI Za put opciju kaemo da je izvan novca onda kada je spot cijena vea od cijene izvrenja SC > CI

Opcija je pri novcu ako je cijena vezane imovine jednaka cijeni izvrenja. I call i put opcija su pri novcu onda kada je SC = CI, tj. ako je cijena izvrenja jednaka spot cijeni vezane imovine.Opcija je pokrivena kada njen sastavlja posjeduje vezanu imovinu za koju je sastavio opciju, odnosno kada ima otvorenu korespondirajuu poziciju suprotnu onoj zauzetoj u opciji prema vezanoj imovini. Put opcija je pokrivena kada sastavlja ima kratku poziciju u vezanoj imovini. Call opcija je pokrivena kada sastavlja ima vezanu imovinu u posjedu.

Opcija je nepokrivena kada sastavlja opcije nema vezanu imovinu (call opcija) odnosno kada nema otvorenu korespondirajuu poziciju suprotnu onoj zauzetoj u opciji prema vezanoj imovini (put opcija). Nepokrivene opcije su rizinije od pokrivenih.Opcijama se zauzimaju duga i kratka investicijska pozicija prema u njima vezanoj imovini. Kupovina call opcije na dionice se javlja kao alternativa kupovini dionice i njenom dranju zbog oekivanog rasta cijene dionice. Kupovina put opcije na dionice se javlja kao alternativna strategija kratkoj prodaji dionice, tj. prodaji dionice koju nemamo, oekujui da e njena cijena pasti i da emo zaraditi tako to emo kasnije kupiti dionicu po nioj cijeni od cijene po kojoj smo je prodali.

25. UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM (pojam i problemi)

Razlikujemo dva pojma obrtnog kapitala: NETO OBRTNI KAPITAL - pod ovim pojmom podrazumijeva se tekua imovina minus tekue obaveze, i jedan je od pokazatelja razmjera do kojeg je kompanija zatiena od problema nelikvidnosti. BRUTO OBRTNI KAPITAL pod ovim pojmom podrazumijeva se samo tekua imovina.

PROBLEMI OBRTNOG KAPITALAOptimalna koliina (ili razina) tekue imovine

Prilikom odreivanja odgovarajue koliine ili razine tekue imovine menadment mora razmisliti o razmjeni izmeu profitabilnosti i rizika.

Pretpostavimo tri razliite alternative o politici tekue imovine. Na poetku, kako bi se odrala vea proizvodnja, potrebno je poveati investiranje u tekuu imovine. Meutim, takav odnos nije linearan, tekua imovina se poveava opadajuom stopom u odnosu na proizvodnju. Taj odnos se temelji na spoznaji da je potrebno vee proporcionalno ulaganje u tekuu imovinu kad se proizvede samo nekoliko jedinica proizvoda negoli kasnije, kad preduzee moe efikasnije koristiti tekuu imovinu.

Na osnovu priloenog grafikona, moemo zakljuiti da je politika A najlikvidnija od sve tri alternative. Politika A omoguava veu tekuu imovinu nego bilo koja druga politika. Naime, to je vea razina tekue imovine, vea je likvidnost preuzea, kad je sve ostalo jednako. Politika C je najmanje likvidna i moe biti oznaena kao agresivna. Ona priziva nisku razinu novca i utrivih vrijednosnih papira, potraivanja, te zaliha. Ono to je neminovno jeste to da je za svaku razinu proizvodnje potrebna minimalna razina tekue imovine da bi se preduzee provuklo.

Ukoliko se osvrnemo na kretanje od politike A prema politici C, to kretanje e rezultirati drugim efektima osim poveane profitabilnosti. Smanjenje novca umanjuje sposobnost preduzea da ispunjava pristigle finansijske obaveze. Smanjenje potraivanja, usvajanje strogih uvjeta kreditiranja i ee politike provoenja, moe rezultirati gubitkom nekih kupaca i prodaje. Takoer, smanjenje zaliha moe rezultirati izgubljenim prodajama zbog nedostatka proizvoda. Oigledno, politka C je najrizinija politika obrtnog kapitala. Ona je takoer politika koja naglaava profitabilnost nad likvidnou.

Grafikon

U konanici, prikazana su dva najosnovnija naela u finansijama:1) Profitabilnost se mijenja obratno proporcionalno s likvidnou,2) Profitabilnost se kree zajedno sa rizikom tj. postoji proprcionalnost izmeu rizika i prinosa.

26. FINANSIRANJE TEKUE IMOVINE

Nain finansiranja imovine nekog preduzea ukljuuje zamjenu rizika i profitabilnosti. Za potrebe analize, pretpostavit emo da preduzee ima utvrenu politiku prema kupovini, radu, porezima, i ostalim trokovima.

U sluaju da preduzee usvoji pristup zatite finansiranju, svaka bi nekretnina bila praena odgovarajuim finansijskim instrumentom priblino istog dospijea. Tekua imovina bila bi finansirana kratkoronim dugom; stalne komponente tekue imovine i sva fiksna imovina bili bi finansirani dugoronim dugom ili kroz dionike uloge. U sluaju da je dugoroni dug upotrebljen za finansiranje kratkoronih potreba, preduzee bi plaalo kamate za sredstva i onda kada ih ne bi trebalo koristiti.

Kratkorono nasuprot dugoronom finansiranju

Postavlja se pitanje: Kolika bi se granica sigurnosti morala ugraditi u raspored dinamike dospijea da se osujete negativni tokovi novca. Odgovor zavisi od usmjerenja menadmenta prema odnosu izmeu rizika i profitabilnosti.

to je kratkoroniji raspored dinamike dospijea obaveza preduzea u podmirenju dugova to je vei rizik da preduzee nee moi podmiriti ni glavnicu ni kamate. U sluaju dueg roka dospijea, preduzee ima vie vremena da otplati glavnicu i kamate, tako da je manje rizino finansiranje tog preduzea, ako je sve ostalo jednako.

Kratkorone kamate variraju mnogo vie nego dugorone. Moe se dogoditi da preduzee prisiljeno refinansirati svoj kratkoroni dug u vrijeme rastuih kamata plati vee sveukupne kamate na kratkoroni dug nego bi moralo po pvotnom predraunu dugoronih kamata. Dakle, nepoznavanje kotanja buduih kratkoronih posudbi predstavlja rizik za preduzee.

Proporcionalnost rizika i trokovaRizik i profitabilnost su obrnuto proporcionalnom odnosu. Naime, kratkorona dugovanja uglavnom nose vei rizik nego dugorona dugovanja, ali i manji troak. Da bi uvaio potrebnu granicu sigurnosti menadment moe odluiti o dijelovima kratkoronog i dugorono finansiranja. Odluke menadmenta odredit e onaj dio tekue imovine koji e biti finansiran kroz tekue obaveze, te onaj koji e biti finansiran na dugoronoj osnovi. Ova politika finansiranja preduzea naziva se konzervativna politika. to je finansijska politika preduzea konzervativnija troak je vei.

Suprotno konzervativnoj politici je agresivna finansijska politika koja podrazumjeva da je preduzee finansiralo di svoje stalne tekue imovine iz kratkoronih dugovanja. Kao rezultat ono mora refinansirati taj dug pri dopsijeu, ato ukljuuje elemente rizika. to je finansiran vei dio potreba trajne tekue imovine kratkoronim dugom, to je nain finansiranja kvalifisiran agresivnijim.

27. UPRAVLJANJE GOTOVINOM

John M. Keynes predloio je tri razloga za dranje gotovine: Transakcijski motiv (da bi se ispunila plaanja, kao to su kupovina, plae, porezi, dividende i sl.) pekulativni motiv (da bi se iskoristile privremene mogunosti zarade, kao to je neoekivani pad cijene sirovina) Motiv promiljenog opreza (da bi se ostvarila sigurnost kako ispunile neoekivane potrebe za gotovinom)

Upravljanje gotovinom podrazumijeva efikasno prikupljanje, raspodjelu, te privremeno investiranje gotovine.

Proraun gotovine slui kao osnova za prognoze o gotovini i za njenu kontrolu. Preduzee e imati koristi od ubrzanog primanja gotovine i usporavanja isplate gotovine. Dakle, preduzee eli ubrzati naplatu svojih potraivanja tako da to prije moe imati koristi od novca. Isto tako, preduzee eli platiti svoje obaveze to je kasnije mogue, a da se odri kreditni poloaj preduzea sa dobavljaima, tako da moe maksimalno iskoristiti novac koji ve ima.

Postoje razliite metode kojima bi se ubrzao proces naplate i provodi se na jedan od sljedeih naina: brza priprema i slanje rauna, ubrzana plaanja kupaca preduzeu, te skraivanje vremena za uplate koje ostaju kao nenaplaena sredstva.

Jedan od naina ubrzavanja naplate potraivanja jeste ranije izdavanje rauna kupcima koji imaju razliite navike plaanja. Za takav postupak moe se iskoristiti kompjuterizovano izdavanje rauna. Takoer, naplata potraivanja moe se ubrzati kroz upotrebu prethodno odobrenog zaduenja i sistema zakljuanog pretinca.

Prethodno odobrena dugovanja podrazumijevaju zakljuenje ugovora sa kupcem koji doputa da se automatski odbije dugovanje sa njegovog rauna na odreeni datum, te prenesu sredstva sa kupeve banke na banku preduzea. Zakljuani pretinac je pretinac koji preduzee ima u banci za primanje novanih poiljki kupaca. Koncentracija gotovine se provodi kako bi se poboljala kontrola priliva i odliva gotovine, smanjila neaktivna stanja gotovine, i osiguralo efektivnije investiranje.

Pored uzbrzavanja naplate potraivanja, jedan od ciljeva svake kompanije jeste usporavanje isplate gotovine. Kombinacija brzin naplata i sporih isplata rezultirat e uveanom dostupnosti gotovine. Usporavanje isplate gotovine se provodi kroz bankovno odugovlaenje, kontrolu isplata, udaljenu isplatu.

28. UPRAVLJANJE UTRIVIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

Preduzea pokuavaju odravati neku ciljanu razinu gotovine kako bi zadovoljila svoje potrebe za stanjima transakcija i/ili kompenzacija, ali nakon toga preduzea obino investiraju u kratkorone utrive vrijednosne papire.Portfolio utrivih vrijednosnih papira moemo posmatrati kroz njena tri sastavna dijela:1) Brzo unovivi dio optimalno stanje utrivih vrijednosnih papira koje se dre zbog moguih nedostataka na raunu gotovine preduzea.2) Dio koji se moe kontrolisati utrivi vrijednosni papiri koji se dre da bi se podmirili kontrolisani odlivi, poput poreza i dividendi.3) Slobodni gotovinski dio slobodni vrijednosni papiri, tj. dostupni za jo neodreene potrebe.

Najvanije varijable prilikom odabira utrivih vrijednosnih papira: Sigurnost odnosi se na vjerovatnost povrata iste svote novanih jedinica koja je originalno investirana. Utrivost (likvidnost) predstavlja sposobnost prodaje znaajnog dijela vrijednosnih papira u kratkom vremenu na sekundarnom tritu bez posebnih odstupanja u cijeni. Prinos vezan je za kamatu i/ili aprecijaciju glavnice koju daje vrijednosni papir. Neki vrijednosni papire, posebno kratkoroni trezorski zapisi, ne donose kamatu. Umjesto toga, oni se prodaju uz rabat,