Ethiopia Ovo nije klasican putopis, vec osobni kratki osvrt na zemlju,ljude,obicaje-sa ponesto prakticnih informacija za buduće putnike i pokojim osobnim iskustvom. U Ethiopiji nisam pisao ništa,čim sam se vratio nešto i pišem sa vremenskim odmakom pa je priča izgubila nit vodilju. Ethiopiju kao zemlju za ovogodisnje putovanje odabrao sam kao i svaki put do sada-bez nekog posebnog razloga,već čisto onako-činilo mi se da bi moglo biti dobro. Na netu nema puno informacija o zemlji isto kao sto Ethiopija kao turisticka destinacija nije pri vrhu Africkih zemalja.Ali nesto mi je govorilo da bi moglo biti dobro-i bilo je. Viza se sređuje u Rimu (Ethiopijska ambasada nadležna za zemlje ex Yu) i jos uvijek se viza ne moze dobiti na aerodromu u Addis ababi kao sto je dobiju ostali članovi EU (diplomacijo Hrvatska probudi se).Viza za 90 dana stoji 26 eura ali netko u tvoje ime ili osobno mora podnesti zahtjev (dakle nema ona fora da pasoš pošalješ poštom a oni ti vrate pasoš sa vizom). Let sam sredio kada sam imao pasoš u ruci sa udarenom vizom praktički danas za sutra jer vremena je i ovako malo a ja sam vec bio tjedan dana na godišnjem odmoru. Uvjet za let bio je da u Addis ne sletim po noći,da nemam beskonacna čekanja između letova i da iz Frankfurta (ili odakle vec ima let za Addis) letim sa Ethiopian airlinesom.Naime pročitao sam da od ove godine daju popuste(do 50%) za interne letove mogu ostvariti samo stranci koji su u zemlju doputovali sa Ethiopian airlinesom.Cijena cca 750 eura-moglo je to i malo jeftinije ali ne da letim sutra. Ethiopian airlines korektan-relativno novi avion,ugodno osoblje i nekoliko sjedala praznih.Odma sam se uvalio na bolje mjesto, zauzeo dva sjedista,pojeo veceru maznuo apaurin i spavao do Addisa. Na put kao i obicno ne nosim gotovo nista osim onoga sta stvarno moram ali opet se tu nakupilo pola ruksaka stvari a nisam nosio ni šator, ni mini kuhalo, ni kameru ma gotovo nista osim nesto robe i kozmetike. U Ethiopiju ne krećite bez: -Novaca -baterijske lampe - barem 2 jakne ukoliko namjeravate ići u planine - prerađenih dugih hlaca sa produbljanim i jednim zasebno ušivenim skrivenim đepom . - sredstva protiv komaraca -sredstva protiv sunca -aktivni ugljen , bivacin mast,hanzaplast -kape -dekodiranog telefona -šala ili dekice koju možete maznut u avionu -nekoliko fotografija (pasport size) -kopije pasoša i avio karte .-bez nekoliko najlona bolje kvalitete za pakiranje i prepakiranje stvari jer u ethiopiji ima samo onih najtanjih ili jumbo najlona koje kao faranji plaćaš puno previše-a kad ti zatrebaju nema ih nigdje za kupit. -za one gadljivije (ili sa malo love) vreća za spavanje-ja nisam gadljiv pa tako ne nosim niti vreću-ali sam se ipak prvi put u životu izrigao na WC.Na nekom autobusnom odmorištu to je bilo nešto najodvratnije šta sam u životu vidio ali i to bi preživio, ali miris i ambijent nisam jednostavno mogao-govna,gnoj pišaka,balege,miris kuhinje na uzavrelom Afričkom suncu.Ljigavo ljepljivo ,tmurno,mračno, smrdljivo,odvratno sa nekakom rupom u sredini i

posranim zidovima.I kad se je meni još digao želudac i kad sam izrigao posrani zid (jer u rupu nisam mogao gledat)slika je bila kompletna. Šator je isto opcija ako imaš vremena i želiš bit u prirodi i čak ga možeš prodat nekoj agenciji za više love nego si ga platio na odlasku iz zemlje. Rijetki isplativi biznis koji se tu može napravit.

Map of Africa

Klima u Ethiopiji je super.Istina išao sam u pravo doba godine, pretežno u brda a i sam Addis je na preko 2000 m nadmorske visine pa nema one žege kakvu bi očekivali u Africi.Noći i jutra su svježa a preko dana taman.Ali velika je to zemlja i dok je negdje u planinama svježe u pustinji je pakao.Ali super je jer ima dosta vode, jezera, rijeka. Addis ababa; U addis sam sletio ujutro i aerodrom se nalazi prakticki u gradu i znao sam otprilike u kojem djelu grada želim odsjesti ali nisam znao koliko je to daleko.Super Garmin ručni GPS radi i očitava lokaciju.Aerodrom nije kaotičan ali me je taksist odma oženio za 10 dolara. Na aerodromu sam promjenio nesto love a i znam to od prije da je prvi dan uvijek najskuplji.

Do mjesta kamo sam želio odsjest nismo se vozili ni 5 min u staroj LADI 1300 (gotovo svi taxi-ji u Addisu su LADA-u drugim gradovima ili PEUGEOT 404 (repaš) ili BAJAJ (tuk-tuk,rikša,trokolica ) i jedino šta stvarno nije jeftino u Addisu (još ako si faranđi, faranji,faranđo-kako zovu bjelce) je taxi..

taxi

Addis-a chaos kako sam ga ja nazvao je kaotičan grad i skoro bi preporučio da se odma bježi iz njega,Naime sam promet na cesti i nije toliko kaotičan i ne vozi se brzo ali Addis je jedno veliko gradilište i sve je prekopano i razjebano,Veliki neboderi okruženi slumovima , barakama i straćarama,brdo prosjaka i siromaštvo i borba za opstanak se vidi na svakom koraku .Glavne prometnice i nadzemna željeznica (kinezi grade) u izgradnji. Gojzerice jedina adekvatna obuća za hodanje po gradu.Spušteni auto bi trajao do prve veće rupe na cesti.Prvu veče struje nije bilo uopće u gradu.Masa ljudi koja te jednostavno gura naprijed,magarci, zaprege,koze-ma kaos nad kaosima. Ja se smjestio blizu hotela Atlas i to mi je bio orjentir za navigiranje po gradu.A gradom kruže mini busevi (toyota hiace-kombi) i majstori izvikuju kroz prozor kamo idu i kupe putnike i to je ne najjeftiniji, ali najefikasniji način prijevoza u gradu.Jeftiniji je samo javni gradski prijevoz (veliki busevi) kojeg nikad ne možeš dočekat a gužva je nesnosna+kad se autobus zaustavi na zadnjim vratima kupuješ kartu kroz mali prozorčić a na prednja se ukrcavaš-doć do karte kad se majstori počnu gurat je gotovo nemoguće-cjena karte 1 bir 26 bir=1 euro.

Kretanje gradom je još teže jer se službeni nazivi ulica uopće ne koriste i ljudi ih ne znaju već grad znaju po kvartovima odnosno intersekcijama. Za presjedanje na druge buseve trebalo mi je 2 dana da pohvatam nazive. Od hotela Atlas do Kasanchisa,od Kasanchisa do Piasse (centra grada) a od tamo kamo oćeš.

Nije neka ali je kuća-ima onih koji nemaju ni takvu

Piaza-odnosno Piassa kako je oni zovu je sve samo ne ono šta bi Piaza trebala bit-to je u biti jedno kaotično autobusno stajalište sa stotinama buseva i hiljadama ljudi koji se guraju i piče u raznim smjerovima.Tu su još prosjaci, čistači cipela,ulični prodavači...... Na pješačkoj udaljenosti od hotela Atlas je i Mike Layland street-široka ulica sa 3 velika nebodera i stotinjak #kažota#-mini barova u kojima sam zalomio (ali baš zalomio) prve dve večeri.To je nešto prestrašno «kažot»2 sa 2, max 3 sa 3 metra dekoriran božićnim lampicama najčešće bez prozora a iza šanka na svakakvim policama boca ili dvije poluprazne prašnjave boce eventualno nekog stranog pića.Dva su me se posebno dojmila.1.u kojem je zid koji djeli dva «kažota» je bio razbijen (kao da se je netko sa autom zabio i napravio rupu) –pa si kroz rupu mogao gledati u drugi bar i imaš «stereo» muziku iz oba bara ,a zid od blata i slame.A drugi je posred bara u visini glave imao razuporu jer se jedan zid opasno nagnuo.Zemljani podovi slama i sjeno po podu se podrazumjeva i kurbaluk onaj najzadnji-najodvratniji.Kurve na vratima samo vicu Faranđi come on-bum-bum.Ma fora je tom meni i znam ja kako i na takvim mjestima.Najbitnije je ne bit presran , zezat se i tu i tamo platit koju cugu, ostavit malo manće i svi sretni.E a kad u takvim barovima naletiš na malo bolje stojeće Ethiopljane koji su izašli sa prijateljima ne rješiš ih se tako lako.Najprije inzistiraju da ti plate samo jednu cugu,

onda ti kažu da se u Ethiopiji nikad ne pije samo jedno piće i da ne smjem odbit drugo,pa onda krene priča jesam li ikada probao ovo ili ono piće pa moraš probat i to,onda ti zavrtiš turu i tako to-ma nema kraja. Sarećom blizu je i H2O najbolji disko u Addisu pa kad ti dopizde ćumezi i kurve onda budi spreman potrošit 50-ak dolara za provod na najvišoj razini u Ethiopiji.Upad se plaća (to drži podalje one bez para), dres kod,mala piva 50 bira,strano piće 5 eura-ali super kad jednom platiš upad možeš van i unutra koliko puta oćeš pa izbacivačima još tutneš po dolar u đep i NO PROBLEM. GPS story Na cesti ispred diska klinci prodaju žvake i cigarete na komad pa sam svakih pol sata izlazio van kupio po 2 cigarete u nekom ćumezu okolo popio pivo za 10 bira pa nazad unutra. Klinci šta prodaju cigare stalno žicaju i ja im rekao da kad budem išao doma ako mi ostane para da će dobit nešto i kad sam išao doma okružili me ,moilili, vješali se po meni i tu sam se zajebo.Iako u noćni život nikad ne nosim ništa sa sobom ovaj put sam uzeo GPS-da se ne izgubim i normalno ukrali mi ga.A dobro šta sada preživit ću ja i bez GPS-a. Ali ne budi ja ljen drugi dan odem ja do diska tutnem izbacivačima po dolar u đep i kažem da se raspitaju- a oni me odma pošalju do gazde kvarta u jedan od ćumeza.Sjednem ja na terasu (moš mislit terase-jedna slomljena stolica, sjeno na podu i ograda za dignut noge na nju) i objasnim ja gazdi situaciju.Izvadim 50 dolara i kažem da oću otkupit GPS i ako ga nađe 10 dolara je njegovih.majstor je samo nestao i za 5 minuta evo ga sa smješkom i rječima I GOT IT.To je bilo kao da otkupljujem Baracka Obamu.Klinci traže 100 dolara ja ih naravno nedam,pare nedam unapred dok ne vidim GPS. Klinci se razbježali postavit straže da nije slučajno policijska zamka.Majstor mi pokazuje GPS sa sigurne udaljenosti da vidim je li to taj- ja nedam pare dok ga ne isprobam i vidim da li radi.Dogovor je pao da ću ja uć u bar a on će mi kroz prozor dat GPS a ja njemu lovu i da ću ga moć isprobat i tako je i bilo.Ali sada kreće moja igra- GPS radi ali ja vadim iz njega memori karticu i baterije i vraćam ga majstoru uz ispriku da ne radi a on meni nazad lovu.Kad sam imao lovu u đepu kažem mu da ja imam ono sta mi treba i da je bez kartice GPS bezvrjedan(iovako im je bio bezvrjedan jer nisu znali šta sa njim i čemu služi) i da ga može vratit klincima i reć im da si sa njim mogu obrisat dupe-ALI da ipak vrijedi 20 dolara i ako ga od klinaca dobije za tu lovu OK. Njegovu naknadu podižem na 15 dolara a ako neće odo ja .I tako sam ja U Addisu otkupio GPS za 35 dolara.Ako još netko pronađe ukradenu stvar u Addisu skidam mu kapu. Sreo sam nekoliko ljudi i svima su u Ethiopiji nešto ukrali ili ih izlevatili-zato pazite jer šeme su vrlo kreativne.Od klasičnog đeparenja do uigranih grupnih fora da vas olakšaju za imovinu. Kad se makneš iz Addisa puno se lakše diše po tom pitanju imovinu. U addisu sam posjetio i nekoliko muzeja. Preskupi nacjonalni, fora etnografski, jeo dobru Libanonsku,tandori indijsku hranu i bio na Mercato-u, navodno najvećoj tržnici u africi.To nije čak niti tržnica nego kvart grada sa nevjerovatnim labirintom uličica i malih dućančića gdje se može nać od igle do kalašnjikova i srećom preživio bez da me olakšaju-KAKVO MJESTO ljudi moji to još nisam vidio-a vidjeh svašta. Za aktivirat telefonsku sim karticu treba slika i kopija pasoša i za 2 dolara dobiješ sim karticu i 20 bira kredita nakon toga nadopuna –mali kartončić gdje izgrebeš kod uneseš ga u telefon i to je to a kartice od 10-100 bira- i fercera. U Addisu naravno ima svega i moraš malo više pazit ali vjerujte mi da se čovjek u Ethiopiji osjeća slobodno i sigurno i puno više ljudi ti oće pomoć nego odmoć i kad daju daju od srca i

Etno kuća

prosjaci tu ne žive od turista-jer ih ima malo već od lokalaca koji im daju šta mogu i koliko mogu.I kad ti Ethiopljanin daje u svojoj dobronamjernosti i želji da ti bude dobro i da budeš sretan u njegovoj zemlji nekad toliko pretjeraju da te zaboli glava.Oni ti pjevaju, tjeraju te da plešeš, pričaju na Ahmari jeziku samo da bi tebi bilo zabavno i ne puštaju , a kad se rješiš jednog evo ga drugi koji se rukuje, koji bi se grlio ili samo pitao kako se osjećaš u Ethiopiji i da ako ima bilo koji problem neka mu kažem jer on želi da se stranac osjeća dobro u njegovom gradu,državi. Sve u svemu ljudi su topli i srdačni i što je najljepše veseli, nasmijani, raspjevani i tu se pleše-i ako je to bar sa muzikom tu se pleše i nitko ne sjedi. Ali isto tako spori i neorganizirani-kaos na Afrički način-nonšalantno priglupo usporeni. Može ih u restoranu ili baru radit 100 ali naručit cugu,dobit račun (nemoš vjerovat-fiskalizirani i oni i ko ima struju mora imat kasu a ostale prčvarnice plaćaju godišnje paušalno-PDV-15%) dobit kusur-mision imposible-on može kraj tebe stajat ali te ne vidi i ne čuje ma uostalom kao i dobit vozača rikše-svuda ih je ali kad ga trebaš njih nema nigdje ili te ne vide ili ne razumju,.Vrijeme tu malo znači a sve se odvija uglavnom od zore do sumraka-a radi se pretežno od zore do ručka a poslijepodne je rezervirano za Chuwanje Chata (ali Chat je priča za sebe) a od 5-7,8 sati muškarci (oni koji imaju) piju pivo ili taj (tađ-mislim da je to rižino svježe fermentirano vino (mošt)sa dodatkom meda) meni osobno nije nešto, ne osjetiš alkohol ali kad te zvekne-tri dana te glava boli.

Transport Najbolje se putuje kada putuješ sam-istina i najskuplje u Ethiopiji- a ja putujem sam- idem kad oću, kamo oću i sa čime oću. Kad se makneš od lokalnog transporta-koji je istina limitiran ali jeftin i poželiš recimo iznajmit auto, djip, motor- odnosno radit ono sta standardnom Ethiopljaninu ne pada napamet-e tu stvari postaju skupe

Tipični level 1 bus

U Ethiopiji većina Faranji-a putuje «so stil» donosno ima šofera, đipčinu i ima zacrtane rute i istina tako vidiš najviše ,staješ di oćeš,off road nije problem i ako imaš dobrog šofera + vodiča onda si car u svom vlastitom svijetu unutar Ethiopije i to je OK.Pogotovo ako si stariji ili sa familijom a ima i Izraelaca i Amera koji putuju u skupinama od 8-25 pa iznajme(mini) bus-ali nije to za mene .bar dok još mogu- a i to zadovoljstvo u tom stadiju će te stajat min 100 dolara po danu+ benza (litra dolar) + upad u nacjonalne parkove +obavezan skaut (naoružani čuvar-na ulazu u park+upad za vozilo-nisi jeo nisi spavo,pio-i još ako nemaš sa kim podjelit trošlove,..-skupo ali «so stil» U Ethiopiji putnika ovakvih (čitaj klošara) kao ja za razliku od Azije ili Južne Amerike ima u manjini. I turiste viđaš samo blizu glavnih atrakcija i na prste ih možeš nabrojat. Istina u Ethiopiji se putuje teže nego u većini zemalja ali ne i nemoguće.Transportni sustav između gradova odvija se autobusima,mini busevima i kamionima –i malo je tu auta tek nesto đipova,Vozi se isto kako i živi od zore do sumraka-po noći se ne vozi.Busevi su TATE ili Daewoo a kamioni pretežno Isuzu 5-10 tonci ili veći Nisani .Ima nešto novih Scania , Volva i Fiata- U gradovima svega a najviše krama sa otpada iz njemačke ili italije.

Taxi-U addisu LADE u Hararu Peugeot 404 a drugo Bajaji (rikše) Transport busevima je jeftin cca sat vožnje busom između gradova 1 dolar. Za put od 12 sati -10 dolara.-za isti put najjeftinijim letom sa svim popustima (jer imam dolazni let sa Ethiopianom ) min 60 dolara.pa smo se tako vozili busevima-od zore do sumraka –a ako zaglaviš sa probušenom gumom ili kvarom spava se u busu do zore jer po mraku se ne putuje.. Najbolje se je vozit kad ideš iz većeg grada u neki ful mali-direktnim busom –ne onim šta kupi sve po putu.Jer se onda svi u busu znaju, pa se pjeva(pije i riga) dovikuje baca idodaje bananama i narancama. A busevi na dužim relacjama (a gotovo sve su duge-ovo je velika zemlja) svi kreću između 5 i 6 ujutro pretežno sa nekakvih platoa ili velikih ograđenih nazovimo terminala.. Karta se kupuje (vrlo preporučljivo) dan unaprijed, jer se može desit da zaglaviš dan duže (posebno vikendi i praznici) a može se desit i da si prinuđen na mini bus –koji je istina brži ali meni neudobniji (jer nikad ne dobijem dobro mjesto i nema mjesta za noge) jer nikad nisam prvi putnik a tu ko dođe prvi sjedne ko suvozač i jedino je njemu udobno i ne mrda. A i mini bus je skuplji ali ne puno-U Ethiopiji postoji zanimanje čuvar mjesta-E tu su im Faranjiji najslađi.Majstor zna da će bit gužva u busu i uđe i sjedne i čeka .Kad se bus napuni da više šibica ne može stat on ti nudi svoje mjesto (jer ionako nikamo nije mislio ić) i za lokalce je to 2-3 bira a za Faranjie-koliko got može izvuć.Ja se samo nasmijah i sjedoh na vreću pšenice-ali je korisno ako se dogovoriš unaprijed da ti čuva mjesto ujutro. Busevi postoje TZV. LEVEL 1 i LEVEL 2. Level 1 je neznatno skuplji od levela 2 ali u levelu 1 nema životinja,sicevi su neznatno mekši. Bus je neznatno brži,na početku putovanja dobiješ trokut slatko- slanog mekog kruha,i ako su šofer i asistent poduzetni imaju i gajbu dve cole, fante i mirinde za prodat . Ali oni neznaju šta je stanka.Na dvanajstosatnom putovanju staje se 2 puta.Nakon 2 sata samo za pišanje (ni cigaru ne stigneš popušit) i za ručak nakon 6-7 sati 20 minuta i to je to. Na cesti najveća pasnost je stoka i to je nevjerovatno koliko stoke ima(nigdje na svijetu ja toliko stoke vidio nisam). Na selu (a to je sve van centra gradova)sve se radi sa stokom .Ore i vrši žito se sa volovima,krave i koze pasu travnjake , konji vuku zaprege,magarci nose teret.-oko Harara deve Toliko stoke ja nikad nisam vidio.Stada pojedinačno i u skupinama –te stoke ima svuda na selu- hiljade grla. A selo je sve osim 20-ak gradova,-a gradovi moš mislit-samo je Addis grad u «nekom»smislu riječi Stoka predstavlja opasnost jer to pretrčava,leta ko bez glave i vidio sam par ozbiljnih nesreća prilikom sudara sa kravom ili konjem-a sudarit se sa kravom ili konjem nije nimalo bezezleno.Sve kuće van grada građene su od drvenog kostura ožbukane sa mješavinom blata i slame a krov limeni ili slamnati-u selu samo škola ili crkva mogu biti čvrsti zidani objekti. A dužina putovanja ovisi najviše o vozaču i snazi busa .I putovanje od predviđenih 13 sati može trajat ili 3 sata duže ili 3 kraće.Imo sam jednog šoleta profića-ma on je tako sa lakoćom i sigurno ganjao TATU gušt ga je bilo gledat. Veća prtljaga se trpa na krov busa i na svako busu je naljepnica MAX roof load 750 kg-moš mislit-Trpaj kolko stane i kolko je ko spreman platit da prebaci tonu žita ili leće do grada. Na kolodvoru postoje asistenti za ukrcaj priljage na krov i ocekuju napojnicu (daj mu je unapred i reci IZI WIT MY BAG)prepoznat će on tvoju.Prvi put sm se zajebo i penjao sam se na krov jer sam prvi trepao ruksak na krov i htio sam vidjet je li siguran ali poslije ,prije nego bus krene majstor sve prekriva ceradon i veže on to ok. Jesam li rekao da su obavezne i slušalice i MP3 player-jer kad zapile sa žalopojkama iz zvučnika koji trešte bolje je slušat Mišu Kovača-

Prva zemlja u kojoj sam vidio vozilo koje oću Toyota Land Cruser -produženi pick up.Napred 3 sjedala a iza produženi i prošireni sanduk-i onaj usis zraka ko šta imaju đipčine UNESCO-a i UN-a-strava-stanu dva motora iza moš di oćeš i još ga preradiš da možeš spavat na krovu-strava vozilo. Klopa

Vegetable-injera

Kao prvi nesigurni poljubac sa neiskusnom djevojkom .Tako je i prvi susret sa INJER-om Injera =velika prhka palačinka koja se peče nakon šta tjesto (mješavina brašna, maka –i za posebne Injere drugih žitarica) odstoji par sati ili preko noći fermentira –izlije na glinenu veliku tavu (veličina konobarske tacne + rubovi, cca 35-40 cm u promjeru) i peče do tvrdoće deblje palačinke najčešće na otvorenoj vatri.Kao kod nas pekare tako tamo postoje „injerarnice“ od kojih su neke jako popularne i prodaju nekoliko vrsta „injera“. Ok je Injera i ona je osnova i baza za svako jelo.A Ethiopljani vole i cijene meso i postoje mesari u sklopu pivnica gdje se jede meso i pije. Sranje je sta oni sve najbolje dijelove goveda ili ovce (biftek, but.uglavnom meso bez žila i masnoće) jedu SIROVO narezano na komadiće i močeno u čili prah ili čili umak-i oni to tako jedu-higjena na nivou ,moš mislit. A kad naručiš da je kuhano ili pečeno dobiješ 2. ili 8. kvalitetu žilice ili u zdjeli ko neka vrsta juhe narezane komadiće žlundre i tripa ili glinenu posudu u kojoj u dolnjem djelu se žari ugljen a gore krčkaju komadići mesa uz nezaobilaznu Injeru i dva režnja kapule (i to je KITFO)-najpopularnije kuhano jelo-sve u svemu klopa je katastrofa i nisam se baš nešto prejeo u Ethiopiji za razliku od mnogih drugih zemalja gdje sam uživao probavat i degustirat sve i svašta.

Ali Ok ima kruha (peciva na cesti) i voća- banane,papaje, mango., Loš hibrid mandarine , naranče i limuna sa puno koštica,ananasa i par stvari koje sam zaboravio kako se zovu i nikad nisam vidio ali probavam sve redom samo daj-ako nije dobro samo pljunem- dam prvom koji bi jeo( a ima gladnih) i idemo dalje.. U Addisu možeš nać šta oćeš ako imaš vremena traži (pizza.hamburger,juhe i ukusne vegetable injere) ali van Addisa si limitiran.I najčešće se svedeš na vegetable Injera-šta znači da na velikoj palačinki dobiješ oveću žlicu blitve i krompira,zgnječenog kukuruza sa nečim,leće ili fažola i čili umak i chili prah-I jede se rukom naravno-lomiš injeru i njome grabiš. Najgore je kad nema ništa nego Injera tibs(potrbušina-tripre) i to ti donesu sa tanjurom juhe sa tripama i izliju po injeri + mini neskuhano ovčje rebarce sa dva režnja luka-ali zasitno I da zaboravio sam reći jeftino.. Cuga

Kofi ceremoni

Nakon Vietnama,mislim da je Ethiopija najjeftiniji raj na svijetu za pivopije, i samo radi pive tamo nisam izgubio značajniji broj kilograma.Piva ima nekoliko vrsta ovisno u kojem se djelu zemlje nalaziš a najpopularnije i najraširenije je ST.George.Ja sam preferirao light (sa smanjenim postotkom alkohola) ali sam ga pio u nevjerovatnim količinama-glupo je pit nešto drugo kad je toliko jeftino.

Primjer:dođem u prčvarnicu i krenem pit točeni St george (4 deca) popijem ih 8 i oću otić (u noćni život) kad mi majstor kaže da je hapy hour i ako popijem još 2,još 3 dobijem besplatno.....Tako ja popijem 13 piva i to platim 2.5 eura- da dobro ste pročitali 13 piva 20 kuna.,Pijan-da,mrtav-ne-samo mi se piša a wc je ionako sve-tu svi pišaju i seru po svuda- nije problem-prilagodim se ja i još idem van.5 litara i kusur pive i glave ne puca drugi dan. Ima tu i vina (preskupog u odnosu na pivu) Taj-a, i lokalne žestice ali kraj hladne i pitke pive meni ne treba drugo. Voda –lokalci je piju i u restoranima se dobije vrč vode uz klopu Restorani ima (svakakvih rupa) ali pivnice su u Ethiopiji glavni vid zabave i mjesta za izlaske (rezervirane samo za muškarce) i otvorene do 23 sata.To je popodnevno večernji đir i to je super. Nakon toga samo onaj najjadniji kurbaluk ili „disco“-u desetak većih gradova-drugdje noć je predviđena samo za spavanje. Kava-ja nisam kavopija ali da volim popit dobru kavu, a pijenje kave u Ethiopiji nije samo pijenje već je to ceremonija za koju se izdvaja i po nekoliko sati.Ako su talijani majstori za ispijanje espresa s nogu u roku minute onda su Ethiopljani potpuna suprotnost. Za kofi ceremoni moraju biti ispunjeni preduvjeti:poseban prostor gdje se kava priprema,kuha, melje.Posebno posuđe za kuhanje i posluživanje,pod prekriven travom ili sijenom, obavezno mjesto za sjedenje i posude za dimljenje timijanom ili nekim drugim „incensom“. Kava je dobra, jaka, za moj ukus pregrubo meljena i samo na zahtjev sa mlijekom. Dobra kava(već pržena i dostojno pakirana) kao suvenir relativno skupa (u odnosu na drugo). Kulturne znamenitosti Do sad sam mislio da su znamenitosti najrazjebanije u Indiji-očito nisu. Tamo se barem one najznačajnije dobro održavaju U Ethiopiji niti te. Nema se tu jako šta za vidjet.Pokoji most,stara polu razrušena utvrda, pokoja crkva ili samostan i sve šta sam išao ciljano posjetiti ostao sam duboko razočaran. Top ponude može biti preuređena „etno“kuća unutar samostana ili zidina.+ ulaz se strancima naplaćuje višestruko (20 –50 puta)više nego lokalcima i nema muljanja (jebe me boja kože) a kad uđeš sve je to jadno, neodržavano,-da ponekad monumentalno ali nikako organizirano, sređeno,okruženo prosjacima, prevarantima koji čekaju nadobudne turiste.... U Ethiopiji nećete ostati bez daha prilikom posjeta nekoj arhitekturnoj atrakciji ali ćete definitivno ostati bez daha pred onim što je stvorila priroda a još nije uništio čovjek. Smještaj Preskup u odnosu na kvalitetu-10-20(ako imaš sreće) dolara za sobu sa nekakvim kupatilom. U ho(s)telima rezerviranim za strance i boljestojeće crnce i tu moraš prespavat sa vremena na vrijeme da se oporaviš od planinskih kuća i totalnih rupa koje nerijetko sliče na ono kako zamišljaš zatvor. Ćelija prljavih zidova2x0.80-0.90 taman da stane «krevet»(drvena klupa sa slamnatim #madracom#+smrdljiva deka,,kračunom i rešetkama na željeznim vratima-prava ćelija-Da to košta 2-4 dolara-i opet ne vrijedi toliko.

Priroda

Simien mountain

Ono šta uistinu vrijedi u Ethiopiji to je priroda i nacionalni parkovi.Raznolika,fascinantna, divlja, surova,očaravajuća i radi toga se zbilja isplati uputiti u Ethiopiju. Do nekih mjesta nije nimalo lako doći jer su toliko daleko od svega, toliko je naporno i ponekad skupo doći do tamo ali kada dođeš jednostavno tamo želiš ostati zauvijek. Jer sve na što si navikao izgubi svaki smisao. Kanjoni, klisure,jezera,(sa brojem ptica koji ja u životu vidio nisam)prostranstva,stepe,biljke i životinje,divljina-sve to ima Ethiopija u obliku koji nikad niste doživjeli. Sva patnja mukotrpnog putovanja pada u drugi plan i to se jednostavno opisati ne može-i ti si tamo sam bez stotina turista na koje si navikao na nekim drugim destinacijama drugdje na svijetu. Sami upadi i organizacija,logistika posjeta nekih nac.parkova znaju bit toliko složeni i skupi da ti u startu presjedne, ali isplati se i vrijedi svake kune uložene u to. Najčešće nema tu hotela, dućana.......sve nosiš sa sobom u preteškom ruksaku, spavaš na podu u društvu naoružanog stražara koji ne zna beknut engleski i često ne progovoriš riječ danima ali tišina, vjetar, mirisi i zrak , pejzaži i vidici su jednostavno očaravajući. Savjet-bježite iz #gradova# u prirodu a u grad se dođite samo nalokat pive , istuširat i tražit kartu za neku drugu prirodnu destinaciju. Za posjetit u Ethiopiji svega onog šta vrijedi trebalo bi imati najmanje 6 mjeseci,dobru đipčinu,iskusnog vozača i 10-ak + hiljada eura –a i to je malo-i vremena i novaca. Jeftinije je ako se putuje u grupi i sa đipčinom, ali vremena nikad dosta. Ja sam imao 40-ak dana šta je za Ethiopiju ništa i vidio sam što sam vidio. Da sam imao više love bio bih brži-ali šta je tu je-bio sam sam a love sam imao koliko sam imao a definitivno nisam imao 250 dolara dnevno koliko realno treba da budeš brz i putuješ sa stilom.

Obavezan skaut

Ovako se živi na selu

Chat i taj Chuwanje (preživanje) chata je nacionalni sport u Ethiopiji, uglavnom chat je grmolika biljka koja sadrži supstancu monoamin alkaloida-stimulansa koji je u nekim državama stavljen na listu zabranjenih droga a ovdje je legalan. I mislim da je najprodavaniji proizvod u Ethiopuji-jer svi preživaju.

Noćni chat market

Chuwanje chata u dobrom društvu

Chat,čat,khat kako ga sve već ne zovu popularan je još u Yemenu,Somaliji, Tanzaniji i kako Englezi imaju Tea-time tako Ethiopljani imaju Chat – s time što chat time traje puno puno duže.U jedan-dva popodne sve dnevne aktivnosti staju(do 5-6, ako ne i do kasno u noć) i nije problem potegnut na drugi kraj grada samo zato jer tamo netko ima bolji chat nego ovaj što se prodaje na svakom kutu uokolo. Chat se prodaje u buntevima (mac grančica) i cijene variraju ovisno o vrsti odnosno kvaliteti(od 1-30 dolara mac) i 100% je LEGALAN. A to su grančice sa mnoštvom malih (svjetlo zelenih)listića koji se jedini jedu (preživaju) dok se tamno zeleni (stariji)listići mogu isto jesti ali se pretežno bacaju odnosno njih jedu ovce. U Addisu postoji dio grada gdje se doprema chat za prodaju na veliko-Kamioni i kamioni svaki dan i chuwanje chata je velikom dijelu Ethiopljana značajna stavka u kućnom buđetu-ako ne i najveća. Preživaju svi-muško, žensko staro- mlado. Dok hodaju, dok čekaju, dok prodaju ali najviše u malim skupinama od dva, tri,pet uz kavu, klopu,pivu. Taksisti da im se ne spava,ekipa da im prođe vrijeme,gladni da ne osjete glad. Ako posjetite Ethiopiju neminovno ćete se susresti sa chatom. Ja sam bio malo skeptičan i kada sam prvi put kupio chat i probao pozobati par grančica iskreno nisam osjetio ništa. Sve dok ga nisam probao nas pravi način (ili u dovoljnoj količini) i tada sam shvatio zašto je nacionalno popularan. Rekao bih da je Chat socijalno osvještena biljka-nenasilna, prijateljska,društvena,potiče na razgovor,potiskuje osjećaj gladi,potiskuje potrebu za snom i ne utječe nimalo na lokomotorni ili ravnotežni sustav u tijelu. Chat se jede i ima efekt slično kao lišće koke. Tako da iz bunta uzmeš jednu grančicu,lupiš je o koljeno ili joj daš nekoliko „čvengera“ i počneš trgati mlade listiće.U početku nisam shvaćao smisao tog lupkanja i „čvengerisanja“ ali su mi objasnili da time odbaciš mrava ili bubu koja je eventualno sakrivena na lišću, a ujedno i otprašiš same listiće. Nakon nekog vremena čvengerisanje postane navika i svaku grančicu izlupaš. Kada ubereš desetak listića (mladica) staviš ih u usta i preživaš,natopiš slinom,posisaš gorkasti sok koji listići ispuste i progutaš.Moram priznati da prvi put kad sam probao Chat nije mi bilo dobro-ali niti odvratno a kad sam doznao da je super chuwat uz kiki-riki (domaći,prženi,neoljušteni) to je bila dobitna kombinacija. Tri popodneva sam si uzeo za chuwanje, na raznim mjestima ,sa različitim ljudima i svaki put mi je bilo super.Uz čašicu razgovora,uz kavu ,uz Taj.Rijetko se desi da svoj mac chata moraš dijelit sa još nekim-svako ima svoj mac. Ali nije neobično da se mjenjate za grančice ako su različite „sorte“ ili da vam ethiopljanjin natrga najbolje listiće sa svoje grane i stavi vam ih u ruku. Taj je nacionalno alkoholno piće i to me se nije dojmilo.navodno je to svježe fermentirano rižino vino sa dodatkom domaćeg meda (koji neznam zašto ali nije sladak poput našeg) Gotovo u svakoj ulici postoji kuća ili dvorište gdje lokalci dođu na bocu taj-a.Ne toči se u restoranima,rijetko se može kupit u dućanima to je više kao dodatni izvor prihoda nekim domaćinstvima koja ga sama kod kuće proizvode koje imaju ili dvorište ili žive uz cestu pa kod njih navraćaju susjedi i ljudi iz ulice na Chuwanje i bocu Taj-a. Mutna tekućina,boje mošta,bljutavog i blago alkoholnoh okusa i brutalno jeftina.Ne pijte Taj a onda pivu-znat ćete zašto dan poslije…. Ljudi ko ljudi su dobri ka uostalom i generalno u svijetu,lijepih pravilnih crta lica i nakon nekog vremena počinješ razlikovat tko je tko i odakle dolazi između toliko plemena i etničkih skupina.

. lica

Ja sam proputovao tzv northern cultural loop-odnosno od Addisa preko Bahir dara,Gondera ,lalibele pa na jugo istok do Harara. Moglo se je tu ubacit još svašta jer ja volim putovat ali i doživjet neki grada ili mjesto a ne ga samo posjetit. Top destinacija meni je bio Bahir dar-ima sve šta mi treba,grada taman koliko treba a sve drugo selo- selo,prirodu, doline, planine,jezero, potočiće,životinje, ptice ,lagan za navigaciju,možeš nać i posudit motor,biciklu,sa minimum stranaca, sa nešto noćnog života i na par sati od totalne divljine. Sve u svemu Ethiopia je cool,prirodna i industrijski nezagađena i ukoliko je želite posjetiti - imate želudac za neke stvari ili dovoljno novaca da ih zaobiđete sigurno nećete pogriješiti.