Etimološki rječnik grčke mitologije - demgol.units.it · Etimološki rječnik grčke mitologije - Ἄβιοι ABI Mitski narod koji se u Hom. Il. 13, 6 spominje iza Hipemolga,

Etimološki rječnikgrčke mitologije

www.demgol.units.it

Zadnja obnova: 14/05/2017

Jezik:hrvatski

Broj natuknica: 274

Etimološki rječnik grčke mitologije - www.demgol.units.it

Projekt velikoga višejezičnog i mrežno dostupnog Etimološkoga rječnika grčke mitologije(Dizionario Etimologico della Mitologia Greca multilingue on-line – DEMGOL) pokrenula jeskupina znanstvenika koji se na Sveučilištu u Trstu u Odjelu za antičke znanosti Leonardo Ferrerobave istraživanjem mita i mitologije (Il Gruppo di Ricerca sul mito e la Mitografia – GRIMM).Već u svibnju 2009. godine bilo je mrežno dostupno 900 natuknica na talijanskom i španjolskom, apreko 400 natuknica i na francuskom jeziku.

Rječnik ima didaktičku namjenu (e-učenje), a omogućava poznavateljima antičke kulture, kao ionima manje upućenima, lak i brz pristup temeljnim izvorima grčke i rimske mitologije. Rječničkenatuknice uključuju etimologije mitskih antroponima (posebice manje poznatih likova), upućujuna imena i nazivlje mikenskoga podrijetla, kao i na suvremene lingvističke interpretacije tihimena. Mnoge su natuknice povezane sa slikama. One manjim dijelom potječu iz goleme (i većdobro poznate) antičke ikonografije poput oslikavanja vaza, a većinom su odabrane iz moderneumjetničke produkcije kako bi se pokazala rasprostranjenost i vitalnost tema i motiva antičkemitologije u europskoj kulturi od srednjega vijeka do danas.

Ezio Pellizer voditelj je toga projekta, kojemu je polazište bila disertacija Carle Zufferli (1992.).Suradnici su brojni članovi GRIMM-a: Francesca Marzari, Luisa Benincampi, Stefano di Brazzano,Alberto Cecon, Alberto Pavan.

Na prijevodu na francuski jezik rade Francesca Marzari e Françoise Létoublon (skupina HOMERICA uGrenoblu koja eksperimentira tehnologijom automatskoga računalnog prevođenja).

Prijevod na španjolski jezik vode José Antonio Clúa Serena iz Barcelone, Diana De Paco Serrano izMurcie i Álvaro Ibáñez iz Granade.

Prijevod rječnika na engleski, portugalski (brazilski) i katalonski zasluga je drugih članova GRIMM-akoji rade u New Hampshiru (SAD), na Cipru, u Barceloni, u Belo Horizonteu i drugdje.

Rječnik tako postaje dostupan sve većem broju proučavatelja humanističkih znanosti i antičkekulture.

1


ἌβαςABANT1. Trojanski ratnik, sin Euridamantov 2., ubio ga je Diomed (Hom. Il. 5, 148); prema drugoj predaji, sin Posejdona i

nimfe Aretuze. 2. Najslavniji stari kralj Arga, sin Linkeja i Hipermnestre, izumitelj štita, otac blizanaca Akrisija i Preta

(Apollod. Bibl. 2, 2, 1; Serv. ad Aen. 3, 286). 3. Treći Abant, praunuk prethodnoga, sin je vrača Melampa (Apollod.

Bibl. 1, 9, 13).

Etimologija je nejasna, tvorba nije grčka (na što bi mogao upućivati sufiks -nt-); značenje "gigant", koje predlažu Pape

i Benseler kao dvojbeno, ne čini se utemeljenim.

Junaci

ἈβαρβαρέηABARBAREJANajada, nimfa koja je Trojancu Bukolionu rodila blizance Esepa i Pedasa 2. (Hom. Il. 6, 21-22, 27-28), a oni su ubijeni

u bitki kod Eurijala 1. Prema kasnijim izvorima podučila je svoga drugog sina Euforba umijeću ozdravljivanja rana i

bolesti (Orph. Lith. 461-464).

Riječ je o tvorbi s ekspresivnom reduplikacijom i ἀ, vjerojatno u funkciji intenzifikatora, a značenje je dvojbeno: "koja

se izražava na nejasnom jeziku", "koja puno muca" (?). Etimologija koja polazi od ἀ-privativum i βόρβορος, "blato",

kakvu predlaže Pape-Benseler, pretpostavila bi da ime znači "koja je bez blata", to jest "čista" (epitet prikladan za

vodenu nimfu?). To se ne čini vjerojatnim kao ni etimologija koja polazi od kopulativnoga ἀ prema kojoj Reichelt izvodi

značenje "ona koja je blatna" ("Zeitschr. vergl. Sprachforsch." 43, 1910, pp. 96-97), a koju Mette (u: Snell, Lex. fr. Ep.

s. v.) s pravom smatra upitnom. Bilješka u Schol. ad Il. 6, 22 pripisivala je podrijetlo toga apelativa nejasnoj riječi

ἀβέρβελλον, "obilan i konfuzan", no to se ne čini uvjerljivim.

Ženska imena

ἌβδηροςABDERSin Hermesa ili Posejdona i nimfe Tronije (Pind. Paean. 2, 1-2; 104-106), lokridskoga podrijetla, eromenos Heraklov,

pratio ga je u potrazi za Diomedovim konjima antropofazima koji su ga na kraju proždrli (Apollod. Bibl. 2, 5, 8). Blizu

njegova groba, na obali Trakije osnovan je grad Abdera usp. Hellan. Lesb. Fr. 105 Fowler (= Steph. Byz. s. v. Ἄβδηρα),

kod ušća rijeke Nestos. Prema Filostratu, odnosno opisu slike koja živopisno prikazuje Abderov pogreb, Imag. 2, 25,

osim grada utemeljene su i godišnja natjecanja u svim sportovima izuzevši konjske utrke iz razumljivih razloga.

Veza s δῆρις "bitka" (Room's Classical Dictionary), koja bi upućivala na značenje "sin bitke", ne čini se vjerojatnom.

Moguća je veza s Hesihijevom glosom ἄβδης· µάστιξ (u Hiponaktu), u tom bi slučaju ime značilo "čovjek od biča"; a

moglo bi biti i negrčkoga podrijetla.

Junaci

Eponimija

2


ἌβιοιABIMitski narod koji se u Hom. Il. 13, 6 spominje iza Hipemolga, Tračana i Mizijaca uz epitet "najpravedniji među ljudima".

Zeus je usmjerio pogled prema njima odvrativši pozornost s događaja u Troji. Stari su ih pisci poistovjećivali s nomadskim

narodom Skita od kojih je navodno potekao i mudrac Anaharsis; Schol. Hom. Il. cit. Također se poistovjećuju s narodima

Tračana te s narodom kojega Eshil naziva Gabi u fragmentu Prom. lib. navedenom u Steph. Byz. s. v.; Aesch. Fr. 196 N.

= 329 M. Strabon, preuzimajući iz Posidonija, posvećuje tim narodima dugu raspravu u 7, 3, 2-4.

Različite se etimologije koje predlažu stari autori čine hipotetskima, a kreću se od tumačenja "oni koji su dugoga

života" (βίος) do "oni koji su vješti u rukovanju lukom" (βιός, "svjetlosni luk"), ili "oni koji se ne služe lukom". U drugom

se slučaju ἀ- tumači kao ἀ-privativum, a inače kao intenzifikator. Postoji i tumačenje "nenasilni", ἀ- βιαίοι (Schol. ad

Il. 13, 6; Etymol. Magn. s. v.).

Narodi

ἈβίαABIJAStara dojilja Heraklova sina Glena. Nakon poraza koji su Dorani predvođeni Heraklidom Hilom pretpjeli od Ahejaca,

povukla se u Meseniju, u grad Iru (možda jedan od gradova koje je Agamenon obećao Ahileju) koji je Heraklid Kresfont

prema njezinu imenu preimenovao u Abija (Pausan. 4, 30, 1).

Čini se da to ime nije u vezi s mitskim narodom Abi, na što nas upućuje etimologija; u svakom slučaju, moglo bi značiti

"koji pripada narodu A.".

Ženska imena

Eponimija

ἌβληροςABLERTrojanski ratnik, ubio ga je kopljem Antiloh, sin Nestorov, u žestokoj bitki između rijeke Ksant i Simoent (Hom. Il. 6,

32-33. Nema drugih podataka o njemu.

Sholija ad loc. pretpostavlja da je riječ o ἀ- privativum i nepotvrđenome βλῶ, βλήσω, agg. βληρός, koji je teško

tumačiti; tumačenje ne olakšava ni Hesihijeva glosa ἀβληρά· ἡνία "uzde", kao ni upućivanje na βλῆρ, "mamac, zasjeda,

varka" (nesigurno je i u Wathelet, Dictionn. des Troyennes, p. 144). Stoga taj antroponim ostaje neobjašnjen.

Junaci

ἈδάµαςADAMANTTrojanski ratnik, sudjelovao je u napadu na ahejske bedeme boreći se uz svog oca, kralja Asija 2. (prema kojemu je

patronim Ἀσιάδης), sa skupinom suboraca među kojima je bio Jamen, Orest, Toon i Enomaj (Hom. Il. 12, 137-140).

Nakon bezuspješnoga pokušaja da ubije Antiloha, zahvaljujući Posejdonovoj intervenciji koja je Adamantovo oružje

učinila bezopasnim, sam je bio izgubio život nakon što ga je Krećanin Merion pogodio kopljem u donji dio trbuha. (Hom.

3


Il. 13, 560-574). Zajedno ga je s ostalim Trojancima tražio Hektor i zatim oplakivao njegovu smrt s Parisom (Hom. Il.

13, 754-773).

Vlastito ime izvedeno od opće imenice ἀδάµας (Hes. Theog. 161, [Hes.] Scut. 137) "čelik", to je složenica prefiksa α-

privativum i osnove δάµ- odnosno participa na -ντ s pasivnim značenjem. Ta je osnova u čitavoj grčkoj antroponimiji

vrlo produktivna i u aktivnom značenju (usp. Laodamant, Ifidamant, Hersidamant, Euridamant, Polidamant). Značenje

je dakle "nesavladiv", "nepobjediv", (Wathelet, Dictionnaire des Troyens n. 9, pp. 167-170). Po značenju je blisko s

imenom Akamant, "neumoran" (Ἀκάµας, od α- i κάµνω, "umoriti se", "mučiti se"), a također je po tvorbi usporedivo

sa složenicama na -τλα (vidi Atlant, Von Kamptz, Homerische Personennamen § 28 a 1, p. 83; § 63 a 1, p. 166). Samo

je u latinskom potvrđen i ženski oblik Adamanteja (nepostojeći u grčkom), to je čitanje pronađeno u prvim izdanjima

Hygin. Fab. 139, međutim razvidno je da bi trebalo biti ispravljeno u Amalteja.

Junaci

ἈδαµάστωρADAMASTORGigantsko čuvovište, veliko poput Kolosa iz Roda koje se pojavilo pred Vascom de Gamom i portugalskom flotom kod

rta Capo Tormentòrio ili Rta dobre nade predskazujući nesreću. Vjerojatno ga je izmislio Camões, Lusíadas 5, st. 41-51

prema antičkim predlošcima. Spominje se kao pratitelj Enkelada, Egeona i drugih giganata koji su se borili protiv

bogova. Na pitanje koje mu je postavio vođa ekspedicije, pripovijeda o vlastitoj nesretnoj ljubavi prema Pelejevoj ženi

Tetidi koja ga je prevarila prividom svoga lika, zbog čega se pretvorio u stijenu rta Capo Tormentòrio (Lus. st. 52-60).

Kao lik je potpuno nepoznat u grčkoj i rimskoj mitologiji koje poznaju giganta Damastora (Claudian. Gigant. 101-103),

a neki se Adamastor pojavljuje među ostalim gigantima samo u Sidon. Apollin. Carm. 15, 20 (sec. V- inizi VI d.e.v.).

Riječ je o nomen agentis tvorenom pomoću sufiksa -τωρ i odglagolnoga pridjeva ἀδαµαστός koji znači "nepokoriv",

"nepokoren", a rabi se često za djevojke koje nisu imale odnose s muškarcem (od ἀ- privativum i δαµ-, δάµνηµι, δαµάω).

Čini se da je ime tvoreno analogijom prema Alastor, Fobetor i moglo bi značiti "onaj koji je nepokoriv", "neumoljiv".

Potvrđen je i pridjev ἀδαµάστωρ (v. l. ἀδαµάτωρ) in Pap. Mag. IV 2717 u značenju "djevica", a odnosi se na Hekatu.

Bogovi

Preobrazba

ἌδµητοςADMETKralj Fera u Tesaliji, sin Feretov, muž Alkestidin (Apollod. Bibl. 1, 8, 2; 9, 16). Sudjelovao je u lovu na kalidonskoga

vepra i u pohodu Argonauta (Apoll. Rhod. Argon. 1, 49-50).

To je ime izvedeno od pridjeva tvorenoga od glagola δάµνηµι, "pokoriti" s ἀ- privativum i znači "nepokoren, neukroćen".

Potvrđeno i žensko ime Admeta (Ἀδµήτη), argejska svećenica, Euristejeva kći (Pausan. 8, 4, 4).

ἌδωνιςADONISRodio se iz incestuozne ljubavi Mire i njezina oca Kinire, ciparskoga kralja. Njegova se majka preobrazila u stablo

koje nosi njezino ime, a prelijepo su dijete odgojile Afrodita i Perzefona; ubio ga je vepar kojega je na njega poslala

Artemida (Apollod. Bibl. 3, 14, 4). U sirijskoj inačici njegov se otac zvao Tej (Thèias; Ant. Lib. Metam. 34, 5).

4


Ime je zacijelo semitska posuđenica: u hebrejskom je potvrđena riječ adon, "gospodar, gospodin" (Chantraine, DELG;

dub. Beekes, Etym. Dict. Greek, s. v. p. 23).

Incest

ἌδραστοςADRASTIme kralja Arga koji je primio Tideja i Polinika, dao im za žene svoje kćeri Argiju i Deipilu te ih poveo u pohod na

Tebu (Hom. Il. 2, 572).

Moguće je tumačenje da je riječ o pridjevu izvedenom od glagola δι-δράσκω "bježati" koji bi uz ἀ- privativum mogao

značiti "onaj koji ne pokušava bježati" (Chantraine, DELG, s. v. διδράσκω,), ako se tumači u aktivnom značenju, ili

bolje, "onaj kojemu se ne može pobjeći", ako se podrazumijeva pasivno značenje. Wathelet (Dictionnaire des Troyens

de l'Iliade, pp. 170-171) drži da je teško opravdati prisutnost σ- jer je korijen glagola δι-δράσκω δρα-, a ne δρασ-; to

bi moglo upućivati na strani utjecaj no ime je sa sigurnošću potvrđeno u Grčkoj, v. ženski oblik Ἀδράστεια kao drugo

ime za Nemezu, usp. Aesch. Prom. 936. Moguće je da je ime predgrčko, a izvođenje iz glagola διδράσκω može biti

rezultat pučke etimologije.

Junaci

ἈελλώAELO1. Jedna od harpija (Hesiod. Theog. 267), kćeri Taumanta i Elektre 1. 2. U latinskim izvorima to je jedna od Akteonovih

kuja, usp. katalog u Ovid. Metam. 3, 219; varia lectio u Hygin. Fab. 181, 3.

Ženski lik imena na -ώ (od ἄελλα "olujni vjetar") znači "brza poput vjetra".

Ženska imena

ἈφροδίτηAFRODITABožica ljubavi (Hom. Il. 5, 820 e passim; Hymn. Hom. ad Ven.; Hes. Theog. 190 ss.); rođena iz morske pjene od genitalija

boga Urana ili, prema drugoj predaji kći Zeusa e Dione.

Riječ je o božici koja je izvorno podrijetlom s Bliskoga istoka, a kasnije se pojavljuje pučka etimologija koja tumači

da je ime izvedeno od ἀφρός, "pjena" (Plat. Crat. 406 c); οὕνεκ' ἐν ἀφρῷ / θρέφθη (Hes. Theog. 195). Nije dokazana

Grimmova pretpostavka ("Glotta" 14, 1925, p. 18) koji predlaže usporedbu sa semitskom božicom plodnosti Astoret, kao

ni pretpostavka Hammarströma ("Glotta" 11, 1921, pp. 214 ss.) koji ime uspoređuje s predindoeuropskim πρύτανις i

etrušćanskim (e)pr ni; tu posljednju pretpostavku podržava i Carnoy (DEMGR), na temelju pelazgijske fonologije prema

kojoj bi p postalo ph.

Bogovi

Katasterizam

5


ἈγακλήςAGAKLOOtac jednoga od Mirmidonaca, vladao je u gradu Budeion (možda u Tesaliji ili Beotiji; Eustath. Comm. ad Il. 16, 570-574);

naslijedio ga je sin Epigej koji je otišao u progonstvo jer je ubio rođaka plemenitoga roda, a dobrostivo su ga primili

Pelej i Tetida u Ftiji (Hom. Il. 16, 570-571). Kasije je poginuo u Troji od Hektorove ruke.

Jednostavna složenica prefiksa ἀγα- i κλέος, znači "vrlo slavan", "koji obiluje slavom" usp. Agatoklo, Megaklo, Periklo.

Junaci

ἈγαµήδηςAGAMEDIme graditelja, sina Stimfalova, koji je sa sinovima Trofonijem i Kerkionom sagradio mnoge glasovite građevine u staroj

Grčkoj (Pausan. 8, 4, 8; 10, 2).

Riječ je o složenici od pojačajnoga prefiksa ἀγα- i glagola µήδοµαι "smišljati plan, imati na umu", stoga znači "onaj koji

puno razmišlja". Potvrđeni je i ženski oblik Agameda (Ἀγαµήδη, in Hom. Il. 11, 740-741), kći Augijeva i žena Mulijeva,

čarobnica s iskustvom u ljekovitim pripravcima i otrovima.

Junaci

ἈγαµήδηAGAMEDA1. plavokosa starija kći Augijeva, čarobnica iskusna "u svim ljekarijama koje nudi zemlja" (Hom. Il. 11, 740-741),

njezinoga muža Mulija ubio je Nestor u bitci (ibidem, 738-743). 2. kći Makarova po kojoj je nazvan jedan grad i izvor

na otoku Lezbu, Steph. Biz. s. v.

Vidi Agamed.

Ženska imena

Eponimija

ἈγαµέµνωνAGAMEMNONSin Atrejev, brat Menelajev, muž Klitemnestrin; vrhovni zapovjednik ahejske vojske u Trojanskom ratu (Hom. Il. passim).

Ime je složenica tvorena s pojačajnim prefiksom ἀγα-; drugi dio složenice ne može se sa sigurnošću odrediti. Postoji

pretpostavka da je u osnovi -µέδµων, izvedenica od µέδοµαι "zapovijedati" (Carnoy, DEMGR, podržava tu pretpostavku);

prema Kretschmeru ("Glotta" 3, 1912, p. 330) takvo tumačenje nije prihvatljivo. Hamp ("Glotta" 49, 1971, pp. 21-24)

podržava pretpostavku, koju zagovara (Gedenkschrift Brandenstein, pp. 357-61), da je riječ o izvedenici od *Ἀγα-µέν-

µων s metatezom *νµ > µν: prema tomu bi ime bilo izvedeno od µένω, "pružati otpor, odupirati se" s ekspresivnom

6


reduplikacijom, a značilo bi "onaj koji se snažno odupire". Van der Valk (in Snell, Lex. fr. Ep., col. 34) na temelju

analogije tumači ime kao "onaj koji je vitalan i pun snage".

Junaci

ἈγανίππηAGANIPA1. Kći Termesa, boga rijeke koja okružuje Helikon (Pausan. 9, 29, 5. 2), jedna od najada, eponim za izvor koji izbija u

blizini gaja muza na planini Helikon u Beotiji, kasnije poistovjećen s izvorom Hipokrena koji je svojim kopitom otvorilo

krilati konj Pegaz, (Verg. Eclog. 10, 12; Ovid. Metam. 5, 262-263; Pausan. 9, 31, 3-4). 2. Alternativno ime za Euridiku

2. (Schol. ad Apollon. Rhod. 4, 1091), ženu Akrisijevu, majku Danajinu, baka Perzejevu; Hygin. Fab. 63. 3. Kći Egipta,

žrtvovana na oltaru apotropejskih bogova prema kasnijoj legendi u Ps. Plut. de fluviis 16, 1. 4. Postoji kasniji muški

oblik Ἀγάνιππος, ime za trojanskoga ratnika kojega je zajedno s mnogim drugim suborcima ubio Ajant, a potvrđeno

je u nehomerskoj tradiciji (Quint. Smyrn. Posthom. 3, 227-231).

Složenica od pridjeva ἀγανός "slatka, mekana" i ἵππος "kobila", moguće je značenje "pitoma kobila".

Ženska imena

Eponimija

ἈγαπήνωρAGAPENORSin Ankeja i Ije, dolazi iz Tegeje kao zapovjednik arkadijskoga kontingenta u Trojanskom ratu (Hom. Il. 2, 609 ss.).

Ime je složenica glagola ἀγαπάω, "voljeti" i imenice ἀνήρ, "muškarac"; moglo bi značiti "onaj koji voli muškarce" ili

"onaj koji voli muževnu hrabrost", usp. druge antroponime kao Ἀντ- ήνωρ, Βι- ήνωρ, Ἐλεφ- ήνωρ, Πεισ- ήνωρ, gdje

je nominalni dio složenice upravo ἀνήρ, dok u Ὑπερ- ήνωρ dominantno značenje određuje imenica ἠνορέη, "muževna

hrabrost", a takvo je značenje potvrđeno u brojnim pridjevnim složenicama.

Junaci

ἈγασθένηςAGASTENSin Augijev, brat Filejev, otac Poliksenov, zapovjednik deset od 40 lađa u kontingentu poslanom iz Elide (Hom. Il. 2,

615-624), pojavljuje se u katalogu Heleninih prosaca; ovaj posljednji (Poliksen) vratit će se živ i zdrav iz Troje i dobit

će sina po imenu Amfimah 3. (Pausan. 5, 3, 4).

7


Ime ima jednostavno tumačenje, složenica je pojačajnoga prefiksa ἀγα- i -σθένος, "snaga", vrlo je produktivan u tvorbi

grčkih antroponima; stoga znači "obdaren s puno snage" (von Kamptz, Homerische Personennamen, § 31 a 2, p. 89),

usp. Demosten, Euristen, Megasten, itd.

Junaci

ἈγάστροφοςAGASTROFKod Homera je to trojanski ratnik, sin Peonov, ubio ga je Diomed udarcem koplja u stražnjicu dok se borio kao pješak

u prvom redu, udaljivši se nepromišljeno od kočije i svoga štitonoše (Hom. Il. 11, 338-342; 368; Diomed je pogođen u

nogu strelicom dok mu je pokušavao skinuti oklop, 11, 373; usp. Scholia ad l., Eustath. 3.207.12 ad l., Etym. Gudianum,

235, 15 s. v. Ἠγαθέη, složenice na ἀγα-).

Wathelet (Dictionnaire des Troyens n. 5, pp. 148-149) bezuspješno traži vezu između toga antroponima i ratnih obrata

u koje je bio uključen. Ime bi moglo značiti "des sehr Wendige", tj. "vrlo okretan u gibanju" (von Kamptz, Homerische

Personennamen § 22 a 1, p. 71), usp. Epistrof, "žestok u napadu"), dakle "onaj koji se sa silnom žestinom okreće protiv

neprijatelja", složeno od prefiksa ἀγα-, aktivnog u mnogim složenicama, i glagola στρέφω, "okretati", "vrtiti se, obrtati

se". Manje je vjerojatno (no ipak moguće) značenje "onaj koji zna okrenuti kočiju na izuzetan način".

Junaci

ἈγάθωνAGATONSin Prijamov, spomenut kod Homera samo u posljednjem pjevanju Il. 24, uz epitet δῖος, "sjajan, uzvišen"; njega je,

zajedno s osmoricom braće i polubraće, prekorio stari otac nestrpljiv zbog pripreme kola kojima su trebali poći po

Hektorovo tijelo.

Jednostavna tvorba sa sufiksom -ων od pridjeva ἀγαθός, "dobar", "valjan" uz retrakciju naglaska. U mikenskom je

potvrđen genitiv a-ka-ta-jo-jo (PY En 659) koji se može tumačiti kao Ἀγαθαῖος (ali i kao Ἀκταῖος). Čini se da nije

potrebno razmišljati o hipokoristiku prema Agatoklo ili Agatodor (Wathelet, Dictionnaire des Troyens, I, p. 147); ime

je rasprostranjeno u grčkom i jedno je od mnogih primjera onomastike grčkoga podrijetla na trojanskom prostoru.

Junaci

ἈγαυήAGAVAKći Kadma i Harmonije, majka Pentejeva (Hes. Theog. 975 ss.; Eurip. Bacch. passim), njezine su sestre Semela, Ina i

Autonoja. Jedna druga Agava, manje poznata, pojavljuje se među nereidama (Hom. Il. 18, 42).

8


Ime potječe od ἀγαυός, "divan, plemenit, sjajan", od pridjeva koji se dovodi u vezu s glagolom ἄγαµαι, "diviti se,

zavidjeti" (Chantraine, DELG, s. v. ἀγαυός).

ἈγέλαοςAGELAJIme je prilično rasprostranjeno; kod Homera nalazimo: 1. grčki časnik kojega je ubio Hektor zajedno s ostalih osam

zapovjednika (ἡγεµόνες) in Hom. Il. 11, 301-304; 2. trojanski ratnik, sin Fradmonov, prvi ratnik kojega je ubio Diomed

prešavši jarak sa svojim konjima i zabivši mu koplje u leđa tako da je pao iz kočije sa svim svojim oružjem (Hom. Il.

8, 253-260); 3. rob Prijamov, kralj mu je povjerio da izloži Parisa na planinu Idu no on se ubrzo sažalio nad djetetom

i zadržao ga kao da je njegovo; Apollod. Bibl. 3, 12, 5 (149-150); 4. jedan od prosaca Penelopinih, sin Damastorov,

pokušava navesti Telemaha da se složi s majčinim vjenčanjem (Hom. Od. 20, 321 ss.). Želio je natjerati Melanta i ostale

da napuste palaču, a za vrijeme pokolja prosaca (Od. 22, 131, 136, 212) ubio ga je Odisej pogodivši ga kopljem (Od. 22,

292-293); 5. sin Herakla i Omfale, praotac lidijskih kraljeva, Apollod. Bibl. 2, 7, 8 (165); 6. sin Enejin, kralj Kalidona

i brat Meleagrov; Antonin. Lib. Metam. 2.

Složenica glagola ἄγω, "voditi" i imenice λαός "narod pod oružjem", a analogijom prema Agenor, ime bi moglo biti već

potvrđeno u mikenskom a-ke-ra-wo KN Vc 316 (u čitanju Ἀρχέλαος), gdje postoji također i nomen agentis ra-wa-ke-ta

(PY Un 718, 9, etc.) protumačen kao *λαϜ-αγέτας, "zapovjednik naoručanih četa".

Junaci

ἈγήνωρAGENOR1. Sin Posejdona i Libije i otac Europe, Kadma, Fenika i Kilika (Apollod. Bibl. 2, 1, 4; 3, 1), potomak Ije iz Arga. 2.

Među drugim likovima, prisjetimo se trojanskoga junaka, sina Antenorova, često spominjanoga u Iljiadi (21, 544-599

et passim).

Ime znači "onaj koji vodi muškarce, odvažan" i složenica je od ἄγω i "voditi" ἀνήρ, "muškarac". Room (Room's Classical

Dictionary, p. 32) i von Kamptz (Homerische Personennamen, p. 99) suprotno tomu pretpostavljaju da bi prvi dio imena

mogao biti pojačajni prefiks ἀγα- i da ime znači "veoma muževan, odvažan". Prvo je tumačenje prihvatljivije jer se

složenice na ἀγα- češće tvore od glagola (Wathelet, Dictionnaire des Troyens de l'Iliade, p. 154).

Junaci

ἈγλαίαAGLAJAIme jedne od gracija ili harita (Hes. Theog. 69; 907 ss.).

9


Potječe od pridjeva ἀγλαός, "blistav" "sjajan" i znači "onaj koji ima sjaj, ljepotu".

Bogovi

ἌγρωνAGRONIme stanovnika otoka Kosa koji je sa svojim sestrama Bisom i Meropidom od bogova štovao samo Zemlju, a vrijeđao je

ostale. Oni su ga za osvetu pretvortili u pticu zviždovku (Anton. Lib. Met. 15, da Boios, Ornithogonia).

Ime bi moglo potjecati od ἀγρός, "polje, zemlja" i značiti otprilike "onaj koji voli polja", "poljski".

Životinje

Preobrazba

ἈχάτηςAHAT1. Trojanac koji je pratio Eneju do Italije (Verg. Aen. 1, 120); 2. ime Tirenca, Dionisova pratitelja (Nonn. Dion. 13,

309; 37, 350).

Ime se povezuje s rječju "ahat" (vrsta dragoga kamena) i vjerojatno je posuđenica (Chantraine, DELG, s. v.).

Junaci

ἈχέρωνAHERONTMitski lik kojega je navodno Askalafu rodila nimfa podzemnoga svijeta (?) po imenu Gorgira (Apollod. 1, 5, 3) ili Orfna

(Ovid. Metam. 5, 539-541; u grčkom postoji pridjev orphnòs "mračan", ali ne kao vlastito ime, stoga je moguće da je

riječ o Ovidijevoj invenciji). Vjerojatno je ime lika naknadno uspostavljeno kao eponim prema imenu rijeke, bez obzira

na okolnost što je ime sina, koji mu se pripisuje, povezano s prilično "tradicionalnim" mitom o Demetri. Obavijest (na

koju se poziva Natalis Comes, Mythologiae, III p. 97) o tome da bi on mogao biti sin Cerere i sicilskoga kralja Sikana i

da je potajno rođen u spilji na Kreti, nije potvrđena prije Boccaccia, Genealog. deorum gentilium, 3, 4, 1 koji navodi

vrlo nesigurne izvore kao što su Teodoncije i Pronapid. Stoga se taj podatak ne čini pouzdanim.

Grčke etimologije imena te rijeke, potvrđene već i Homeru (Od. 11, 513, hapax; ime se poistovjećuje s mnogim rijekama

od kojih se najznamenitija i danas tako zove, a ulijeva se u more kod Parge u Epiru gdje je bilo smješteno "proročište

mrtvih" Νεκυοµαντεῖον, usp. Herodot. 5, 92, η), izvode ga iz ἀ- privativum i χαίρειν, "jer" tko ide tamo dolje "neće

doživjeti radost", ili iz ἄχεα ῥέων, "koji prolijeva boli", (Etym. M. 180. 46-57 s. v.) i očito su pučke etimologije.

Isto bi se moglo reći za značenje "blijed", "izblijedio" (Pape i Benseler, GEW, već u Plutarch. de primo frig. 948 E,

ἄχρωστος, "bezbojan"). Ništa se uvjerljivijom ne čini usporedba sa staroperzijskim assaran ili staroslavenskim jezero

da bi se rekonstruirao antički oblik *ἀχεροντ- koji bi značio "jezero", "močvara" (Chantraine, DELG s. v.). Manje bi

10


dvojbena mogla biti povezanost s pridjevom ἀχερωίς, "rijeka bijelih topola" (Carnoy, DEMGR s. v.). Etimologija ipak

ostaje nejasnom.

Junaci

Eponimija

ἈχιλλεύςAHILEJIme sina Peleja i Tetide, oca Pira Neoptolema (Hom. Il. passim).

Ime je potvrđeno u mikenskom u obliku a-ki-re-u (KN Vc 106). Etimologija nije razjašnjena no postoje različite

pretpostavke: 1) Prema Apolodoru (Bibl. 3, 13, 6; Schol. ad Lycophr. 178, etc.) junaka je tako nazvao Hiron jer njegove

usne nisu nikada sisale Tetidino mlijeko pa bi ime bilo izvedeno od ἀ- privativum i χείλη, "usna". 2) Moglo bi se raditi

o predhelenskom imenu (Bosshardt, Die Nomina auf -εύς, par. 444 i Nordheider, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 1754).

3) Ime bi moglo biti izvedeno od ἄχος "bol", preko oblika *ἄχιλος, kao što se ὄργιλος izvodi iz ὀργή (Kretschmer,

"Glotta" 4, 1915, pp. 305-308); moglo bi se također raditi o hipokoristiku od *Ἀχι-λάος, isto od ἄχος, ali također i

λάος, "narod" (Palmer, Interpretation, p. 79): "onaj čiji je narod u boli"; Nagy (The Best of the Achaeans, pp. 69-71)

se slaže s tom pretpostavkom smatrajući da se takvo ime slaže sa sudbinom lika. Holland ("Glotta" 71, 1993, pp. 17-27)

različitim obrazloženjima kritizira Nagyjevu interpretaciju i daje prednost tumačenju da prvi dio imena proizlazi iz

glagola koji znači "(pre)strašiti" što ἄχος povezuje s nazivima koji u drugim indoeuropskim jezicima označuju "strah,

bojazan": prema tomu bi ime značilo "onaj koji straši vojsku". 4) Prema Carnoyu (DEMGR) lik je morsko božanstvo, a

njegovo ime bi se moglo izvesti iz indoeuropskoga *aqwa preko pelazgijskoga. Takva etimologija nije vjerojatna.

Junaci

ΑἴαςAJANTIme dvojice homerskih junaka: 1. sin Oileja iz Lokride (Hom. Il. 13, 46; 23, 754); 2. sin Telamona, kralja Salamine (Hom.

Il. 2, 553; 7, 183); ubio se bacivši se na vlastiti mač, usp. Sofoklovu tragediju Ajant koja mu je posvećena.

O interpretaciji toga imena postoje različite pretpostavke: 1) iz antike potječe povezivanje s grčkim αἰετός,

"aquila" (Hes. Fr. 250, = Schol. ad Pind. Isth. 6, 53; Apollod. Bibl. 3, 12, 7); 2) ime bi se moglo usporediti s αἶα,

"zemlja" (Chantraine, DELG; von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 168; Van der Valk, in Snell, Lex. fr. Ep., col.

232) te bi onda značilo "zemljani", "onaj koji potječe od Eje"; 3) ime je već potvrđeno u mikenskom ai-wa (Kn Np 973),

moguće kao ime goveda, a moglo bi biti riječi o hipokoristiku grčkoga Αἴολος, "živ", od indoeurposkoga *aiu+unt-, "koji

11


ima životnu snagu, živahnost" (Mühlestein, "Studi Micenei" 2, 1967, pp. 41-52; Carnoy, DEMGR i von Kamptz, Homerische

Personennamen, p. 368).

Junaci

ἈκακαλλίςAKAKALIDATako se zvala jedna od Minosovih kćeri, ljubavnica Hermesova i Apolonova, majka mladića Mileta (Nicandr. ap. Anton.

Lib. Metam. 30, 1) u kojega se strastveno zaljubio Minos. Neki kažu da je bogu Hermu rodila Kidona (Pausan. 8, 53, 4),

a drugi da je Apolonu rodila kretske blizance Filakida i Filandra koje je othranila koza (Pausan. 10, 16, 5).

Ime se povezuje s tamarisom prema Dioscor. 1, 89, ili narcisom, usp. Hesych. s. v., a vjerojatno je egipatskoga podrijetla

(Chantraine, DELG).

Preobrazba

ἈκαλανθίςAKALANTIDAKći makedonskoga kralja Pijera. Usudila se sa svojih osam sestara natjecati u pjevanju s Muzama pa su pretvorene u

ptice: Akalantida je postala češljugar (Anton. Lib. Metam. 9).

Ime znači upravo "češljugar" (D'Arcy Thompson, A Glossary of Greek Birds, pp. 30 ss.) i potječe od ἄκανθα, što se

odnosi na različite bodljikave biljke poput čička, s metatezom od *ἀκανθαλίς.

Životinje

Preobrazba

ἈκάµαςAKAMANT1. Trački vođa kojega su smatrali jednim od najhrabrijih, saveznik Trojanaca i suborac Pirojev (Hom. Il. 2, 844-845; 5,

462-469), sin Eusorov, ubio ga je Ajant udarcem koplja u čelo (Hom. Il. 6, 7-10). 2. Sin Antenorov i brat Arhelohov (Hom.

Il. 2, 822-823; 11, 60), uz kojega je zajedno s Enejom vodio četvrtu grupu trojanskih ratnika (Hom. Il. 12, 98-100);

trijumfirao je u sukobu s Promahom osvećujući bratovu smrt, izbjegavši Penelejev napad (Hom. Il. 14, 476-489), a umro

od udarca u desno rame koji mu je zadao Merion penjući se natrag na svoja kola (Hom. Il. 16, 342-344). 3. Sin Tezeja

i Fedre, brat Demofontov (Diod. Bibl. 4, 62), u njega se zaljubila Laodika s kojom ima sina Munita (Parth. Narr. amat.

16) a kojega je odgojila Etra; na povratku iz Troje pristao je u Trakiju gdje se u njega zaljubila i Fillida (Apollod. Epit.

6, 16); na Cipru je osnovao koloniju i umro srušivši se s konja na vlastiti mač (Tzetz. ad Lycophr. 494).

Ime je grčko, složenica s alpha-privativum, kao i pridjev ἀκάµας s prefiksom α- privativum i osnovom καµα- koja se

može povezati s κάµνω, "umoriti se", "mučiti se", a koju valja razumijeti u pasivnom smislu; znači "neumoran". Za sličnu

12


tvorbu usp. i Adamant; Wathelet, Dictionnaire des Troyens n. 17, pp. 242-249; von Kamptz, Homerische Personennamen,

§ 63 a, p. 166; Room, Room’s Classical Dictionary s. v. p. 20).

Junaci

ἌκαστοςAKASTSin kralja Jolka Pelije i Anaksibije, sudjelovao je u pohodu Argonauta i u lovu na kalidonskoga vepra (Apollod. Bibl.

1, 9, 10; 9, 16; 9, 27; 3, 13, 3; 13, 7-8).

Moglo bi se raditi o tvorenici od glagola κέκασµαι, "isticati se, sjati" i ἀ- privativum; sukladno tomu ime bi moglo značiti

"onaj koji ne sjaji"; Carnoy (DEMGR) opravdano primjećuje da takvo ime nije prikladno za junaka, stoga smatra da je

bolje ἀ- shvatiti kao intenzifikator te ime tumačiti kao "onaj koji veoma sjaji", "blistav" (usp. i von Kamptz, Homerische

Personennamen, p. 151 e Scholz, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 406). Potvrđen je i ženski oblik Akasta (Ἀκάστη), kao ime

jedne od Okeanida (Hes. Theog. 356).

Ἀκεσ(σ)αµενόςAKESAMENOtac Peribejin 3., djed Pelagontov, spomenut samo jednom u Hom. Il. 21, 143-144.

Participska tvorba od glagola ἀκέοµαι, usp. aorist ἠκεσάµην (von Kamptz, Hom. Personennamen § 62 a, b, p. 164,

usp. Jamen, Jalmen, Ormen); ime bi moglo značiti "onaj koji je izliječen" (manje je vjerojatno značenje "onaj koji je

izliječio bolest", Pape - Benseler s. v.: "heilbringer"). Prema Watheletu, Dictionnaire des Troyens n. 19 pp. 250-251)

ime bi moglo biti negrčkoga podrijetla, možda makedonskoga, povezano s gradom Ἀκεσ(σ)αµεναί, koji je, prema

Steph. Byz., Ethn. s. v. Ἀκεσαµεναί, osnovao upravo naš junak. Za naglasak usp. Schol. Hom. ad loc., ὀξυτονητέον

τὸ Ἀκεσσαµενός, ἵνα ὄνοµα γένηται, kao Dexamenόs e Tisamenόs.

Junaci

Eponimija

ἈκταίωνAKTEONSin Aristejev i Autonojin, othranio ga je kentaur Hiron; napali su ga vlastiti psi na Kiteronu zbog Artemidina bijesa što

ju je vidio golu pokraj izvora (Hes. Theog. 977; Apollod. Bibl. 3, 4, 4).

Moguće je da ovo ime potječe od όκτό, "rt, razvedena obala" i znači "onaj koji živi na rtu".

Junaci

ἌκτωρAKTORTesalski junak, kralj Fere, primio je Peleja i prepustio mu prijestolje nakon svoje smrti (Apollod. Bibl. 1, 7, 3; 8, 2).

Ovo je ime zasvjedočeno već u mikenskome oblikom A-ko-to (KN Sc 239).

13


Znači "glavni", a potječe od glagola όγω, "voditi" sa sufiksom -τωρ koji je svojstven za nomina agentis.

Junaci

ἈλαλκοµενεύςALALKOMENEJBeotski junak, utemeljitelj grada Alalkomene u Beotiji (Pausan. 9, 33, 5).

Ime je izvedeno od glagola ἀλαλκεῖν, "suzbiti opasnost ili neprijatelja", osnova je aorisna s reduplikacijom grčkoga

korijena ἀλκ-.

Junaci

Eponimija

ἈλέκτωρALEKTORIme različitih likova, među kojima: 1) sin Anaksagorin (Apollod. Bibl. 3, 6, 2); 2) sin Epejev (Diod. Sic. 4, 69); 3) sin

Argejev, unuk Pelopov; otac Ifilohin ili Ehemelin (Schol. ad Hom. Od. 4, 10), koju je Menelaj udao za Megapenta; 4)

otac argonauta Leita (Apollod. Bibl. 1, 9, 16).

Ime potvrđeno već u mikenskom a-re-ko-to-re (KN Ce 152.1), riječ je o nomen agentis na -τωρ od glagola ἀλέκω,

"braniti, odbijati" te znači "branitelj".

Junaci

ἈλεκτρύωνALEKTRIONIme stražara kojega je Ares zadužio da ga obavijesti o dolasku dana dok je bio zauzet ljubovanjem s Afroditom, (Eustath.

ad Hom. 1598, 61); očita je aluzija na kukurijekanje pijetla.

Potvrđeno u mikenskom, u obliku A-re-ku-tu-ru-wo (PY An 654.8). Ime znači "pijetao" i tvoreno je od ἀλέκτωρ,

"branitelj", odnosi se na borbenu životinju (Chantraine, DELG, s. v. ἀλέξω); umjesto toga, Ruijgh ("Minos" 9, 1968, p.

153) je skloniji tumačenju da je riječ o izvedenici od *ἄλεκτρον "oruđe za obranu".

ἈλήτηςALETSin Hipotov, potomak Heraklov, rođen u vrijeme povratka Herkalida (Pausan. 2, 4, 4; 5, 18, 8).

14


Znači "onaj koji luta", ime je kao nomen agentis izvedeno od ἀλάοµαι, "lutati" (Chantraine, DELG, s. v. ἀλάοµαι).

Junaci

ἈλκάθοοςALKATOJSin Pelopa i Hipodamije; ubio je lava koji je progutao sina kralja Meleagra i uzeo njegovu kćer za ženu (Pausan. 1,

41, 4; 42, 4; 43, 4-5).

Riječ je o složenici od ἀλκή, "snaga" i glagola θέω, "trčati" te znači "onaj koji je brz s obzirom na snagu" (Wathelet,

Dictionnaire des Troyens de l'Iliade, p. 256) ili "onaj koji trči u obrani" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 74).

Junaci

Kušnja

ἈλκίνοοςALKINOJIme feačkoga kralja (Hom. Od., passim).

Riječ je o složenici od osnove ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja" i νόος, "um, razum, duh", a znači "onaj koji je

hrabra duha".

Junaci

ἈλκυονεύςALKIONEJGigant, sin Geje i Urana, njegove su kćeri pretvorene u ptice jer su očajavale zbog smrti svoga oca (Apollod. Bibl. 1,

6, 1); drugi lik s tim imenom mladić je iz Delfa koji je bio predodređen za žrtvu čudovištu pod imenom Lamia; Euribat,

zaljubljen u njega, preuzeo je njegovo mjesto i ubio čudovište (Anton. Lib. Met. 8).

Ime potječe od ἀλκυών "vodomar, vrsta ptice".

Junaci

Preobrazba

ἈλκµήνηALKMENAŽena Amfitrionova i majka Heraklova (Apollod. Bibl. 2, 4, 5; 8).

15


Ime je izvedeno od korijena ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja", dakle znači "ona koja je hrabra, snažna". Prema

Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 37), drugi dio složenice bio bi izveden od µῆνις, "srdžba, bijes" i ime bi značilo

"snažna srdžba", no za slične tvorbe nisu nađene potvrde.

ἈλκµαίωνALKMEONSin proroka Amfijaraja; sudjelovao je u pohodu Epigona pritov Tebe na zahtjev oca poginulog u prvom ratu Sedmorice

protiv Tebe. Ubio je majku Erifilu koja je, potkupljena, natjerala muža i sinove da sudjeluju u ratu (Pausan. 7, 24,

4; 8, 24, 8; 10, 10, 2).

Ime potječe od korijena ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja"; prema Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 37),

drugi bi dio imena mogao bi potjecati od glagola µαίοµαι, "naprezati se", dakle "silan napor", ali atički oblik Ἀλκµέων

(Björck, Alpha impurum, p. 111) ne govori tomu u prilog.

Junaci

ἌλκωνALKONIme vještoga strijelca s Krete, suputnika Heraklova (Apoll. Rhod. Argon. 1, 96 ss.).

Riječ je o izvedenici od korijena ἀλκ- i od ἀλκή, "snaga koja omogućuje braniti se" pa prema tome znači "onaj koji

je snažan".

Junaci

ἈλθαίαALTEJAKći Testijeva, žena Enejina i majka Dejanire i Meleagra (Apollod. Bibl. 1, 8, 2 ss.).

To je i ime biljke "althea officinalis (Dioscoridis)" tj. sljez, a pripada obitelji biljaka pod imenom malvaceae. Izvodi

se od glagola ἀλθαίνω "izliječiti, iscijeliti"; ime dakle znači "ona koja liječi i iscjeljuje" (von Kamptz, Homerische

Personennamen, p. 265).

ἌµφικλοςAMFIKLOTrojanski ratnik kojega je ubio Filejev sin Meget udarcem koplja u nogu prilikom Patroklova napada na Trojance (Hom.

Il. 16, 313-316, hapax).

16


Složenica od prijedloga ἀµφι- i -κλέος "slava", vjerojatno hipokoristički oblik prema Ἀµφικλέης (potvrđeno kasnije u

grčkom uz ženski oblik Amfikleja, usp. tumačenje Watheletovo u Dictionnaire des Troyens n. 28, p. 267). Značenje je

"vrlo slavan ", usp. Patroklo / Patroklées i Oiklo.

Junaci

ἈµφίµαχοςAMFIMAHIme različitih likova, a među njima: 1. Sin Elektriona i Anakse (Apollod. Bibl. 2, 4, 5; 6); 2. Sin Kteata i Teronike, Helenin

prosac (Apollod. Bibl. 3, 10, 8); 3. Sin Poliksenov, jedan od zapovjednika Epejaca pod Trojom (Hom. Il. 2, 623).

Riječ je o složenici s prijedlogom ἀµφί- i glagolom µάχοµαι, "boriti se" i znači "onaj koji se bori posvuda okolo" ili "onaj

koji se puno bori", ako se prijedlogu daje značenje intentzifikatora.

Junaci

ἈµφιτρύτηAMFITRITAKći Nereja i Doride, Posejdonova ljubavnica (Hes. Theog. 243).

Ime se čini povezanim s imenom njezina sina Tritona no etimologija nije jasna. Vos (u Snell, Lex. fr. Ep., col. 689) ga

tumači kao složenicu od ἀµφί i τριτ-.

Bogovi

ἈνδρόγεωςANDROGEJJedan od sinova Minoja i Pasifaje, pobjednik u svim atletskim igrama koje su se u Ateni održavale po Egejevu nalogu,

poslan je da svlada maratonskoga bika te u borbi pogiba (Apollod. Bibl. 3, 15, 7).

Moglo bi biti riječi o složenici od ἀνήρ "muškarac" i γῆ "zemlja" u značenju "čovjek od zemlje".

Junaci

Kušnja

ἈντίνοοςANTINOJPredvodnik Penelopinih prosaca, ubijen prvom strelicom koju je odapeo Odisej u pokolju prosaca (Hom. Od. 1, 383

e passim; 22, 8-21).

17


Riječ je o složenici od prijedloga ἀντί "protiv" i νόος, "razum, duh" i može značiti "protivan duh, neprijateljska ili

proturječna misao" (Room, Room's Classical Dictionary, p. 54), "onaj koji ima suprotan osjećaj, koji se protivi ili

opire" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 56), "suprotna narav" (Lupas, "Studii Clasice" 20, 1981, p. 9).

Junaci

ἈριάδνηARIJADNAKći Minosa (Minoja) i Pasifaje (Apollod. Epit. 1, 9), supruga Dionisova.

Ime je složenica s augmentativnom česticom ἀρι- e di ἀδνός koja se prema jednoj glosi u Eshija tumači kao kretska

riječ za ἁγνός "svet, čist"; ime bi dakle moglo značiti "najsvetija" (Stoll, in Roscher, Myth. Lex. I col. 540; von Kamptz,

Homerische Personennamen, p. 93).

Ženska imena

ἈστύνοοςASTINOJ1. Trojanski ratnik kojega je strijelom u prsa ubio Diomed (Hom. Il. 5, 143-144); 2. Trojanski ratnik, Protaonov sin,

uzima uzde Polidamantovih kola nakon smrti njihova vozača Klita (Hom. Il. 15, 455).

Ime je sastavljeno od όστυ, "grad", vrlo produktivnom u tvorbi antroponima (usp. Astianakt, Astimeduza, etc.) i od νόος,

"um, intelekt", usp. νοόω. Von Kamptz (Homer. Personennamen § 22 c 4, str. 75) s pravom podrazumijeva značenje "onaj

koji odluči razmišljati za dobrobit grada", ("wer den Sinn auf die Stadt gerichtet hat"). U mikenskome su zasvjedočeni

s jedne strane oblici no-e-u (PY Jn 431.11), i wi-pi-no-o (KN V 958. 3 b, όφόνοος) kao antroponimi, a s druge KN X 114

wa-tu, όστυ, PY Eq 36.1 (Wathelet, Dict. des Troyens n. 64 str. 353-355).

Junaci

ἈστυνόµηASTINOMAPrema antičkim izvorima to je pravo ime Hriseide, kćeri Apolonova svećenika Hrisa (Schol. ad Hom. Il. 1, 132). S

Agamenonom ili Apolonom (kasniji izvori, Hygin. Fab. 121) imala je sina kojega je nazvala djedovim imenom.

Značenje je 'ona koja upravlja gradom' (νέµω), (ἄστυ), a tvorba analoška prema Astianakt, Astimeduza, Astioh.

Ženska imena

Otmica

ἈστραίαASTREJAKći Zeusova i Temidina, riječ je o sazviježđu Djevice (Hygin. Astr. poet. 2, 25). Ime dolazi od όστόρ, "zvijezda" i znači

"zvjezdani".

18


Ime dolazi od όστόρ, "zvijezda" i znači "zvjezdani".

Bogovi

Katasterizam

ἈθήνηATENABožica, kći Zeusa i Metide, rođena iz glave boga Zeusa (Hes. Theog. 886 sq.).

Ime je posvjedočeno već u mikenskom u obliku a-ta-na-po-ti-ni-ja (KN V 52.1, 52 bis) no teško ga je protumačiti. Carnoy

(DEMGR) podupire Van Windekenovu pelazgičku pretpostavku (Le Pélasgique, pp. 40-41) prema kojoj bi početno Ath- bio

pelazgički oblik indoeuropskoga *at-no, u sanskrtu atta "majka", s promjenom t > th; međutim Atena nema majčinska

obilježja u povijesnom razdoblju. Moguće je da je ime predhelensko (usp. van der Valk, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 208).

Bogovi

ἈτύµνιοςATIMNIJE1. Sin Zeusov i Kasiopejin (ili Feniksov, Schol. ad Apollon. Rhod. 2, 178 F), voljeli su ga Europini sinovi Sarpedon, Minos i

Radamant (Apollod. Bibl. 3, 1,6); 2. Otac Midonov (Hom. Il. 5, 580-581, patronim): 3. Likijski ratnik koji je stigao u Troju

sa Sarpedonom, sin Amisodarov i brat Marisov (Hom. Il. 16, 317-321), ubio ga je Antiloh. 4. U kasnijim prijevodima,

trojanski ratnik, sin Emationa i nimfe Pegaside (Πηγασίς), koja ga je rodila uz rijeku Granik, ubio ga je, u mnoštvu,

Odisej (Quint. Smyrn. Posthom. 3, 300-302).

Ovo je ime strano grčkome jeziku, sadrži predgrčki sufiks na -µν (s vokalom -υ-) svojstven Maloj Aziji (von Kamptz,

Homer. Personennamen § 62 c 1 str. 165.), sadržan u mnogim toponimima anatolijske aree, kao Κάλυµνα u Kariji,

no karakterističan i za otok Lezb (Ὄρδυµνος e Μήθυµνα). Početno ἀ- moglo bi tvoriti anatolijski prefiks premetnut

karijskim toponimima Τύµνος (Τύµνης, Herod. 5, 37; 7, 98) i Τυµνησσός (Steph. Byz. Ethn. 641, s. v.), zasvjedočenima

već u hetitskome klinastom pismu (Wathelet, Dict. des Troyens n. 121, str. 356), s vokalskom varijacijom -ος / -ιος.

Ime izgleda kao posvojni pridjev, sa značenjem "onaj koji je iz Timne" (Wathelet, ibidem).

Junaci

ἌτλαςATLANTIme giganta, sina Japetova i Klimenina, koji je nosio na ramenima nebeski svod (Hes. Theog. 507 ss.).

19


Radi se o složenici intenzivnoga ό- i korijena τλα-, prisutnoga u glagolu τλόναι, "podnositi, uzeti na sebe"; ime bi, dakle,

značilo "onaj koji snažno podnosi".

Bogovi

ἈτρεύςATREJSin Pelopsov i Hipodamijin, brat Tijestov (Hom. Il. 2, 105 ss.). Nije uvjerljiva Carnoyeva pretpostavka (DEMGR) o

derivaciji iz pelazgijskoga atr-, dobivenog iz indoeuropskoga *uedh (s promjenom dhr > tr), koja se odnosi na grive i

runa, s obzirom na to da je Atrej u svome stadu imao janje zlatnoga runa.

Room (Room's Classical Dictionary, str. 69) zastupa pretpostavku (zabilježenu već u Platona, Crat. 395 b) da ime znači

"neustrašiv, koji ne bježi’, jer je tvoren od privativnoga ό- i glagola τρόω, "tresti se, bježati od straha". Perpillou (Les

substantifs grecs en -ευς, par. 198) spomenute pretpostavke drži neprihvatljivima te tvrdi da je riječ o sekundarnome

skraćenom obliku imena kao *ότρεστος, ότρομος, ότρόμητος, iako su rijetka. Moglo bi biti i stranoga podrijetla (Gerhard,

in Snell, Lex. fr. Ep., col. 1514).

Junaci

ΑὔγηAUGAKći tegejskog (Arkadija) kralja Aleja i Neere; s Heraklom je imala sina Telefa koji je bio ostavljen u šumi gdje ga je

podigla košuta. Otac ju je protjerao jer je proročanstvo predvidjelo da će sin ubiti ujake. Sklonila se u Malu Aziju gdje

ju je ugostio kralj Teutrant (Apollod. Bibl. 2, 7, 4; 3, 9, 1).

Ime potječe od αόγό, "sunčeva zraka, sunčev sjaj", s pomicanjem naglaska svojstvenim antroponimima.

Ženska imena

Otmica

ΑὐγείαςAUGIJAKralj Elide, smatrali su ga sinom Sunca; čuvao je veliko stado čije je staje čistio Heraklo (Apollod. Bibl. 1, 9, 16; 2, 5, 5).

Ime bi se moglo izvesti od αὐγή "zraka sunca" te bi značilo "sin sunca", "koji zrači, sjajan".

Junaci

ΑὐξησίαAUKSESIJAUz Damiju (Damíe), to je bilo božanstvo rasta, štovano u Epidauru sa statuama od masline, Herodot. 5, 82-87, na što

upućuje Pausan 2, 30, 4. Prema drugoj inačici, radi se o djevojci s Krete koja je po dolasku u grad Trezen s družicom

Damijom slučajno kamenovana u jednoj pobuni; nakon toga joj je pripisan kult iscjelitelja (Pausan. 2, 32, 2).

20


Ime dolazi od glagola όυξάνω, "činiti da raste", posredstvom imenice (koja označava radnju) αόξησις"; stoga je riječ

o imenu prikladnom za božanstvo "rasta".

Bogovi

ΑὐξώAUKSOIme jedne od Hora, kćeri Zeusovih i Temidinih (Hygin, Fab, 183); ili jedne od Harita u Ateni (Pausan. 9,35,2).

Dolazi od korijena glagola αόξάνω, "napraviti da raste", sa sufiksom svojstvenim ženskim vlastitim imenima; zapravo

se odnosi na božicu sezonskoga "rasta", usp. Auksesija.

Bogovi

ΑὔραAURAFiglia del Titano Lelanto e di Peribea, assidua cacciatrice; offese Artemide, che la punì con l'aiuto di Eros: provocò

in Dioniso un folle amore per la fanciulla, che lo spinse a violentarla mentre dormiva. Aura, scoperto l'accaduto, fece

strage di pastori ed uccise uno dei due gemelli nati dall'unione col dio. Si gettò quindi nel fiume Sangario e fu trasformata

da Zeus in sorgente (Nonn. Dionys. 48, 242 ss.).

Il nome significa "brezza": ella era infatti veloce come il vento.

Ženska imena

Preobrazba

ΑὐτοφόνοςAUTOFONCitiran samo jednom u Homeru (Il. 4, 395) kao otac Polifontov.

Ime tvoreno od αὐτό- i glagola φονέυω, Pape - Benseler (WGE s. v.) "der (selbst) andere tötet"; von Kamptz § 22 a 1,

p. 71: "mit eigener Hand tötend", otac Polifontov "koji ubija mnoge" (aggett. in Aesch. Sept. 850, etc.). Znači "ubojica,

koji sam ubija (neprijatelje)"; Eustah. Comm. in Hom. Il. 4, 396 (1.773.19-20): Ὁ δὲ Αὐτοφόνος … ὃς οὐχ' ἑτέροις

ἐπιτάσσων ἀριστεύει, ἀλλ' αὐτὸς φονεύων καὶ αὐτόχειρ τῆς ἀριστείας γενόµενος. Povratno značenje od αότός, nije

prisutno u ovim složenim antroponimima, no jasno se javlja u tragičara: u složenici s glagolom iz sematičkoga polja

smrti, prefiks označava ubojstvo člana iz vlastite obitelji (αὐτοκτονοῦντε, Soph. Antig. 55-57). Usp. I. Sforza, Građa

za povijest složenica na αὐτο-, "Studi e Saggi Linguistici" 47, 2007, str. 25-46).

Junaci

ΑὐτολέωνAUTOLEONStanovnik Krotona, ranio ga duh kada se probio na liniju koju su praznom ostavili stanovnici Lokride u čast Ajanta,

Oilejeva sina (Conon. Narr. 18; Pausan, 3, 19,11-13).

21


Ime je složenica od αότός i λόων i znači ‘pravi lav’.

Junaci

ΑὐτόλυκοςAUTOLIKSin Herma i Hione, djed Odisejev; naslijedio je od svoga oca dar da može krasti a da ne bude uhvaćen (Hom. Il. 10,

267; Od. 19, 395-398).

Ime je složenica od αὐτός i λύκος "vuk" i znači "onaj koji je sam po sebi vuk, pravi vuk".

Junaci

ΑὐτοµέδωνAUTOMEDONTIme Ahilejeva kočijaša (Hom. Il. 9, 209); upravljao je junakovim božanskim konjima Ksantom i Balijem i smrtnim konjem

Pedazom (Hom. Il 16, 145-154).

Riječ je o složenici od αὐτός i glagola µέδω, "zapovijedati, upravljati" i znači "onaj koji upravlja sam".

Junaci

ΑὐτόνοοςAUTONOJ1. Ahejski zapovjednik, ubio ga je Hektor zajedno s drugih osam ἡγεµόνες (Hom. Il. 11, 301); 2. Trojanski ratnik, ubio

ga je Patroklo (Hom. Il. 16, 694); 3. Sin Melanejev, muž Hipodamijin, preobrazio se u čaplju, u Antonin. Lib. Metam.

7 (prema Boiosu).

Ime složeno od αὐτός i od imenice νόος, znači "mit eigenem Verstand" (von Kamptz, Hom. Personennamen § 22 c 4,

pp. 74-75) odnosno "onaj koji ima vlastiti razum". Te su složenice na αὐτό- vrlo produktivne u grčkoj antroponimiji

(usp. Autoleon, Autolik, Automedont), a potvrđene su već u mikenskom. Usp. au-to-te-qa-jo, TH Ug 4 s pretpostavljenim

čitanjem *Αὐτοθηβαῖος i tumačenjem kao "stvarni Tebanac", a jedina je potvrda u kojoj je etnik drugi dio složenice

(John Chadwick, Linear B Tablets from Thebes, "Minos" 10, 1969, pp. 129-130). Za sličnu tvorbu usp. također Antifon.

Za tvrobe na -νόος vidi Antinoj, Alkinoj.

Junaci

ΑὐτονόηAUTONOJAPrilično prošireno žensko ime, primjerice: 1. ime jedne od nereida, Hes. Theog. 258; 2. jedna od bakhantica, majka

Akteonova, Eur. Bacch. 230, 681; 3. sluškinja Penelopina, spomenuta u Hom. Od. 18, 182.

22


Za etimologiju v. Autonoj.

Ženska imena

ΒαλίοςBALIJEJedan od dva besmrtna konja Ahilejeva (uz Ksanta) koji su sinovi Zefira i harpije Podarge. Dobio ga je Pelej od Posejdona,

vjerojatno povodom vjenčanja s Tetidom. Treći Ahilejev konj bio je Pedaz koji je ubijen u bitci. 2. Konj Skelmisov,

pobijeđen u utrci s kobilom Erhtejevom zvanom Podarka (Nonn. Dionys 37, 334-337). 3. Jedan od pasa Ateonovih, in

Apollod. Bibl. 33, 4, 4.

Uz pomicanje naglaska Balíos je izvedenica od βαλιός, "šaren, pjegav".

Životinje

ΒασσάραBASARAIme tračke bakhantkinje (Athen. 5, 7, p. 198).

Znači "lisica", ali označuje i odjeću tračkih bakhantkinja izrađenu od lisičje kože; taj naziv potječe od posuđenice koja

je vjerojatno stigla s Dionisovim kultom (Chantraine, DELG s. v.); usp. glagol ἀνα- βασσαρέω, Anacr. fr. 11, 6 (356)

PMG., "ludovati, mahnitati". Braccini T., Glotta 86, 2010, pp. 7-21

ΒασίλειαBASILEJAStarija kći Urana i Titeje koja se mudrošću izdvajala među sestrama; udala se za brata Hiperiona i rodila Selenu i Helija

(Diod. Sic. 3, 57 koji citira negrčku predaju).

Ime znači "kraljica", završava sufiksom -*y -, podrijetlo vjerojatno duguje posuđenici (Chantraine, DELG, s. v. βασιλεύς),

mikenski qa-si-re-u.

Bogovi

ΒάττοςBATIme starca kojega je u stijenu preobrazio Hermo jer nije čuvao tajnu o krađi goveda Apolonovih (Anton. Lib. Met. 23).

Drugi, slavniji lik koji nosi to ime osnivač je Cirene, sin Polimnesta i Fronime (Herodot. 4, 145 sq; Callim. Hymn. 2,

65; Pausan. 3, 14, 3; 10, 15, 6-7).

23


Pripada tovrbenom gnijezdu glagola βατταρίζω, "mucati" i znači "mucavac"; riječ je o onomatopejskom nazivu. Prema

Herodotu (4, 145 sq.), na libijskom bi riječ mogla značiti "kralj". Masson ("Glotta" 54, 1976, p. 84-98) je skloniji prvomu

tumačenju jer su Herodotove riječi općenite te ne postoje svjedočanstva o libijskom jeziku iz toga doba.

Junaci

Osnivanje

ΒάτωνBATONTebanac, srodnik i kočijaš Amfijarajev, zajedno ih je progutala provalija koja se otvorila u zemlji pred Tebom (Pausan.

2, 23, 2; 5, 17, 8; 10, 10, 3).

To bi ime moglo biti izvedeno od βάτος, "kupinjak" i znači "kupinjak" ili "onaj koji živi u kupinjaku".

Junaci

ΒαῦκιςBAUKIDAŽena iz Frigije koja je sa svojim mužem Filemonom ugostila Zeusa i Herma; oni su poslali potop na sve druge stanovnike

koji ih nisu primili, njih dvoje pretvorili u drveće, a njihovu kolibu u hram (Ovid. Met. 8, 616-715).

Ime potječe od βαυκός "mek, nježan", ali etimologija je nejasna (Chantraine, DELG). Room (Room's Classical Dictionary,

p. 73) smatra da bi ime moglo imati isto podrijetlo kao i Baubo te bi se ono moglo tumačiti preko glagola πραΰνω,

"umiriti", no ta je pretpostavka neutemeljena.

Ženska imena

Preobrazba

ΒαῖοςBEJKormilar Odisejev po kojemu je dobila ime planina na otoku Kefaloniji i grad Baia u Kampaniji (Strab. 1, p. 26; 5, p.

245; Lycophr. Alex. 694); ime se pojavljuje tek u postklasičnom razdoblju te nije potvrđeno u homerskim epovima.

Ime potječe, čini se, od βαιός "malen, bezvrijedan" uz pomicanje naglaska kakvo je često potvrđeno u antroponimima.

Junaci

Eponimija

ΒῆλοςBELIme jednoga od blizanaca kojima su roditelji nimfa Libija i Posejdon (drugi se zvao Agenor), unuci Epafovi (Apollod.

Bibl. 2, 1, 4).

24


Potječe od imena semitskoga boga Baal, Bel (Bernhard, in Roscher, Myth. Lex. I col. 778).

Junaci

ΔάφνηDAFNAIme poznate nimfe u koju je bio zaljubljen Apolon; kada ju se, loveći je, spremao uhvatiti, zamolila je da se preobrazi

i tako je postala stablo lovora (δάφνη) (Ovid. Met. 1, 452 i dalje).

Ime zapravo znači "lovor", laurum nobilis, mediteranski naziv srodan s latinskim laurus, usp. glosu λάφνη, s kolebanjem

između δα- i λα- zabilježenim u drugim slučajevima (Chantraine, DELG).

Ženska imena

Preobrazba

ΔάµασοςDAMASTrojanski ratnik (hapax) kojega je ubio Tesalac Polipet, Piritojev sin, tijekom napada na ahejske lađe; udarcem koplja

mu je kroz šljem prosuo mozak, Hom. Il. 12. 183.

Ime dolazi od normalne grčke tvorbe na -oς, izvedene od osnove δαµ- od δάµνηµι i δαµάω, a znači "koji pripitomljuje,

koji svladava (neprijatelje)".

Junaci

ΔαµασήνDAMASENDivovski sin Geje kojeg je odgojila Erida; pobijedio je zmaja koji je ubio Tila, brata nimfe Morije (Nonn. Dion. 25,

486 i dalje).

Ime dolazi od glagola δάµνηµι, "pripitomiti" i znači "koji pripitomljuje", usp. antroponim Δαµασήνωρ.

Bogovi

ΔαµάστωρDAMASTOR1. Itačanin, naveden samo u obliku patronimika kada se njegov sin Agelaj 4., jedan od prosaca, navodi kao

Δαµαστορίδης Ἀγέλαος, Hom. Od. 20, 321; 22, 212; 293 (ak.). 2. Otac likijskog ratnika Ehija, Hom. Il. 16, 416, i

ovdje u patronimiku Δαµαστορίδην Ἐχίον; Ehija je ubio Patroklo zajedno s drugim hetàiroima Likijca Sarpedona. Ne

nalazimo ga u kasnijim mitovima ili pričama.

25


Nomen agentis od osnove δαµ- u δάµνηµι i δαµάω; znači "koji svladava, koji nadvaladava (neprijatelje)", usp. Damaso i

Adamastor. I ovdje se primjećuje da je u homerskom pjesništvu onomastika Trojanaca i njihovih maloazijskih saveznika

pretežno grčke tvorbe.

Junaci

ΔανάηDANAJAKći Akrizija, kralja Arga, i Euridike; dobila je sa Zeusom pretvorenim u zlatnu kišu sina Perzeja (Hom. Il. 14, 319), nakon

čega ju je njen otac zajedno sa sinom zatvorio u drvenu škrinju (Apollod. Bibl. 2, 2, 2; 4, 1 i dalje).

Etimologija ovoga imena nije objašnjena; von Kamptz (Homerische Personennamen, str. 121) pretpostavlja da dolazi od

imena naroda Δαναοί, nejasne etimologije. Druge, manje zadovoljavajuće pretpostavke su ona Carnoyeva (DEMGR),

koja povezuje ime s indoeuropskim *danu-, "voda", budući da je Danaja bačena u more, i one koje nudi Room (Room's

Classical Dictionary, str. 109): potječe ili iz hebrejskoga i znači "ona koja sudi", ili iz grčkoga δανός, "spaljen, suh" s

obzirom na suhu zemlju Arga.

Ženska imena

Djetinjstvo, Preobrazba

ΔαίταςDETAIme lika iz Delfa, oca svećenika Makereja; postoji i sklonidbeni oblik na -ο, Δαίτης -ου, ime Trojanca koji je bio predmet

herojskog kulta (Athen. 4, 174 a). U ženskom rodu, Δαιτώ je djevojka koja je s bratom Tiestom incestuozno začela, u

obliku jajeta, Enorha, koji je kasnije podigao hram Dionizu Enorhu (Tzetz. Schol. ad Lycophr. 212).

Dolazi od glagola δαίοµαι, "dijeliti, razdjeljivati" i označava svećenika koji obredno razdjeljuje žrtvu (Chantraine,

DELG, s. v. δαίοµαι), ne slučajno povezano sa sinom Makerejem, "čovjekom sa žrtvenim nožem". Pape i Benseler (WGE)

međutim tumače ovo ime kao "sudionik gozbe", Schmauser.

Junaci

Incest

ἍδηςHADBog podzemnoga svijeta, sin Krona i Reje, Perzefonin muž (Hesiod. Theog. 311).

Različita su tumačenja toga imena. 1) Platonova analiza polazi od ἀ-ιδ-(α) (Gorg. 493 b; Crat. 403 a) sa značenjem

"nevidljiv". 2) Zbog aspiracije pretpostavlja se oblik *ἁ-ιδ-, identičan sa staroindijskim sam-vid- "naći se zajedno,

okupiti se" sa značenjem "naći se zajedno s bogom zagrobnoga života". To tumačenje podrazumijeva da bi se dugo α- u

Ἀίδης trebalo smatrati sekundarnim. 3) Postoji i pokušaj usporedbe s ἀίσσω sa značenjem "koji se baca brzo, žestoko,

26


snažno" (Danielsson, "Indog. Forsch." 14, 1903, pp. 387 ss.). MYTH. HOM.: Catherine Cousin, La situation géographique

et les abords de l'Hades homérique GAIA 6, 2002, pp. 25-46.

Bogovi

Otmica

ἉγνώHAGNOIme nimfe s izvora na planini Likej koja je, prema arkadijskoj predaji, othranila maloga Zeusa (Pausan. 8, 31, 2; 38,

2 ss.; 47, 3).

Ime potječe od pridjeva ἁγνός, "svet, čist, neokaljan" i znači "čista".

Bogovi

ἉλίαHALIJAIme junakinje s Roda, sestra Telhina (Diod. Sic. 5, 55) i jedne od nereida (Hesiod. Theog. 245).

Izvedeno je od ἅλς, "more" pa znači "koja pripada moru, morska".

ἉλιάκµωνHALIJAKMONIme boga jedne rijeke u Makedoniji, sina Oceana i Tetide (Hesiod. Theog. 341), također i ime stanovnika Tirinta koji se

u napadu ludila bacio u rijeku Karmanor, a ona je nakon njegove smrti dobila i njegovo ime (Ps.-Plut. De fluv. 18, 1).

Moglo bi se raditi o složenici od ἅλς, "more" i ἄκµων, "stijena" ili od ἀκµή, "rt" te bi ime moglo značiti "rt na moru".

Prva se pretpostavka čini prihvatljivijom.

Eponimija

ΞάνθοςKSANTVrlo čest antroponim i ime konja, primjerice: 1. besmrtni konj Ahilejev, Peleju ga je darovao Posejdon, Herinom voljom

naučio je govoriti da bi junaku najavio predstojeću smrt (Hom. Il. 19, 404-424); 2. jedan od konja Hektorovih (Hom.

Il. 8, 184-190); 3. jedan od konja Dioskurovih (Stesich. Fr. 178.1, vv. 2 P., apud Etym. Magnum s. v.); te naposljetku

4. jedan od konja tračkoga kralja Diomeda (Hygin. Fab. 30, 9). Također je i ime jedne od nereida, s tvorbom ženskoga

roda na -ή, Hesiod. Theog. 356.

Izvodi se od grčkoga ξανθός, "plavokos" (posvjedočeno kao antroponim već u mikenskom: ka-sa-to, PY An 39.6),

nepoznate etimologije. Frisk (Gr. Et. Wört., s. v. ξανθός) i Pokorny (Indog. Etym. Wört., p. 533) sumnjaju u vezu s

korijenom kas-, kas-no-, "siv", latinski canus, sa završetkom -dho- i gubitkom korijenskoga sloga *ks-en-dho: izvođenje

27


se ne čini uvjerljivim ni značenjski ni formalno. Hester ("Lingua" 13, 1965, p. 361) predlaže pelazgičko podrijetlo, od

*keu-, *k+u x ili *kand-, latinski candidus.

Životinje

Proroèanstvo

ΞανθίππηKSANTIPAIme jedne od amazonki, kći Dorova, žena Pleuronova i majka Agenorova (Apollod. Bibl. 1, 7, 7). Druga Ksantipa, žena

Mikonova, navodno je svojim mlijekom hranila zatočenog oca, Hygin. Fab. 253, 3.

Izvodi se od ξανθός, "plavokos, žućkast" i ἵππος, "konj" i značilo bi "od žućkastoga konja", ako bi se imenu htjelo dati

posvojno značenje, ili "žućkasta kobila", ime prikladno za amazonku.

ΞοῦθοςKSUTSin Helena i Orseide (var. l. Otreida), brat Dorov i Eolov, otac Jonov (koji je zapravo sin Apolonov) i Ahejev, eponimi

Jonije i Aheje (Hesiod. Fr. 9 M.-W.; Hellan. Fr. 125 Fowler; Apollod. Bibl. 1, 7, 3).

Ime je izvedeno od pridjeva ξουθός, s uobičajenom baritonezom ili povlačenjem naglaska na predzadnji slog. Riječ

je o pridjevu na -θος koji ima mnogo značenja, ponekad i proturječnih. Usp. Etym. Magn. s. v., gdje se značenja

kreću od "žućkastog" i "zelenkastog" do "pjevnog" (možda s metaforičkim pomakom). U svakom slučaju posvjedočeno

je sa sigurnošću u mikenskom Ko-so-u-to, KN Ch 900, čini se kao ime bika ili opis njegova ogrtača. Budući da je

riječ o antroponimu, značenje boje čini se najvjerojatnijim, usp. Xanthos, Pyrrhos. Moglo bi dakle značiti "žućkast,

crvenkastosmeđ", bez uvjerljive etimologije (Frisk, Gr.Et.Wört. s. v.).

Junaci

ΜέγηςMEGETSin Fileja i Ktimene; sudjelovao je u pohodu na Troju kao Helenin prosac (Hom. Il., passim).

Ime se izvodi izravno od µέγας "velik" te stoga znači "velik čovjek" (Pape-Benseler, WGE).

Junaci

ὈδίοςODIJE1. Ahejski glasnik koji se zajedno s drugim glasnikom, Euribatom, pridružio poslanstvu Ahileju; Hom. Il. 9, 170. 2. Ratnik

trojanskih saveznika, vodio je Halizonce iz Alibe "bogate srebrom", u Katalogu Trojanaca, Hom. Il. 2, 856-857; Alibe

se spominje kao "regija u Bitiniji" u Schol. Hom. Il. 2, 857. Ubijen je dok je bježao od Agamemnona, Il. 5, 38-42 koji

ga je srušio s kola udarcem koplja.

28


Aspiracija varira u rukopisnoj tradiciji (spiritus asper u zadnjem Teubnerovom izdanju M.L. West 1998-2000). Izvedeno

od ὁδός sa psilozom, znači "putnik", "lutalica", usp. ὅδιος, epitet Hermov "bog ceste, koji štiti put" (von Kamptz, Homer.

Personennamen § 71 b 2, pp. 264-265).

Junaci

ὈδυσσεὺςODISEJSin Laerta i Antikleje (Hom. Od., passim).

Postoje različita antička tumačenja: u homerskim epovima to se ime povezuje s glagolom *ὀδύσ(σ)οµαι, "ljutiti se (na

koga), mrziti"; ime bi podsjećalo na neugodan i bolan čin koji se dogodio prije rođenja djeteta: srdžbu djeda Autolika

prema mnogim ljudima (Hom. Od. 19, 407-409). Prema Russou (Omero, Odissea, fond. Lorenzo Valla, commento ad

loc.) ime bi značilo "čovjek koji raspodjeljuje zlostavljanje", s grčkim završetkom -εύς koji označuje vršitelja radnje.

Kod Silena s Hija (Jacoby, Fr. Gr. Hist. I 27, p. 211) sačuvana je priča prema kojoj ga je majka Antikleja rodila na

cesti jednoga kišnoga dana: ἐπειδὴ κατὰ τὴν ὁδὸν ὗσεν ὁ Ζεύς, odakle ime Ὀδυσσεύς (Ptolem. Hephaest., Nov. Hist.,

183). Fulgencije (Fab., lib. 2) ime tumači kao izvedenicu od ὅλων ξένος. Prema Chantraineu (DELG), pak, riječ je o

posuđenici iz anatolskog ili egejskog supstrata. Van Windekens ("Hermes" 86, 1958, p. 121 seg.) smatra da je ime Ὀδ-

υσεύς inačica djedova imena Αὐτόλυκος; stručnjak tvrdi da je potonje ime izvedeno od ilirskoga *Αὐδώ-λυκος, što

je izvedenica od indoeuropskoga *oudh-, "bogatstvo". Djedovo je ime, međutim, savršena grčka složenica, i po obliku

i po vrsti slaganja, pa bi to isključivalo predloženo izvođenje.

Junaci

ὈφελέστηςOFELEST1. Trojanac koji je spomenut kad ga je Teukar ubio lukom zajedno s mnogim drugima Il. 8, 274. 2. Jedan od nekoliko

Peonaca koje je ubio Ahilej, Il. 21, 210.

Izvedeno je od ὄφελος ("korist, prednost"), usp. denominativni glagol ὀφέλλω, sa sufiksom za nomina agentis -της, usp.

također Oreste, Ὀρέσ-της. U mikenskom je potvrđeno o-pe-re-ta, (PY An. 209.3). Ime dakle označuje pojam "korisnoga"

poput drugih sličnih homerskih imena, na primjer Ofeltije i Onetor, usp. Ofelt. Vidi von Kamptz (Homer. Personennamen

§ 70 b 2, p. 256)koji razmatra i mogućnost stranoga podrijetla (illirskoga).

Junaci

ὈφέλτηςOFELTSin Likurgov, kralj Nemeje, kod kojega je bila ropkinja Hipsipila (Apollod. Bibl. 1, 9, 14).

29


Ime je posvjedočeno već u mikenskom o-pe-ta (KN B 799.6). Izvedeno je od glagola ὀφέλλω, "povećati, umnožiti" (usp.

ὄφελος, "korist, dobit, rast"), i znači "onaj koji pogoduje rastu"; s ovom se pretpostavkom slažu Höfer (u Roscher, Myth.

Lex. III col. 923), Chantraine (DELG, s. v. ὀφέλλω) i Carnoy (DEMGR).

ὈφέλτιοςOFELTIJE1. Jedan od Ahejaca koje je ubio Hektor u Il. 11, 302. 2. Trojanac kojeg je ubio argejski junak Eurijal i sin Mekistejev,

Il. 6, 20.

Izvedeno od ὄφελος ("korist, prednost") sufiksom -τιος s patronimijskim ili hipokorističkim značenjem (v. von Kamptz

Homerische Personennamen § 39 a 2, p. 114-115). Ime dakle označuje pojam "korisnoga", poput drugih sličnih homerskih

imena, usp. Ofelest i Onetor.

Junaci

ὬγυγοςOGIGDrevni beotski kralj, koji je vladao Ektencima prije Deukalionova potopa. (Pausan. 9, 5, 1). To je i ime oca junaka

Eleusina i kralja Titana, kojeg je pobijedio Zeus.

Wörner (u Roscher, Myth. Lex. III coll. 690 s.) donosi različite starije pretpostavke o značenju tog imena: 1) Moglo bi

biti reduplicirani oblik od Ὠγήν, što je oblik usporedan s Ὠκεανός. 2) Mogla bi biti složenica od prijedloga a i od guh,

"sakriti", sa značenjem "skriven". 3) Moglo bi se povezati s grčkim Γύγης, što možda znači "djed", s obzirom na to da se

pridjev ὠγύγιος već kod antičkih pisaca prevodio kao ἀρχαῖος ili παλαιός. U mikenskom je zabilježeno osobno ime O-

ku-ka (PY Cn 131). Posvjedočeno je i žensko ime Ogigia (Ὠγυγία, -ίη), antroponim i ime otoka (Hom. Od. 1, 85, etc.).

ὈχήσιοςOHESIJEOtac Perifantov 1. (Hom. Il. 5, 843), sin Enejev (i ujak Diomedov 2.), prema Schol. ad loc. koja citira Nikandra u Aitolikà

(Fr. 8 a, p. 201 Gow-Scholfield); prema tomu živio je u Etoliji, vjerojatno u Kalidonu.

Tvorba na -ιος, od ὀχέω, usp. ὄχηµα "kola", i znači "vozač kola" (Pape-Benseler, WgE s. v.; von Kamptz, Homer.

Personennamen § 39 c 3); možda hipokoristički oblik, usp. Κτήσιος, od Κτήσ- ιππος.

Junaci

ΟἰκλῆςOIKLOSin Antifata 1. i Zeuksipe 2., unuk proroka Melampoda; također i otac nesretnoga proroka Amfijaraja. Spominje ga

njegov potomak Teoklimen kad traži od Telemaha da ga preveze od Pila do Itake. (Hom. Od. 15, 243-244). Pripada

generaciji Herakla i argonauta; pomogao je Heraklu u prvom osvajanju Troje u Laomedontovo) doba čuvajući lađe, a

poginuo je braneći ih od trojanskoga napada; Diod. Sic. Bibl. 4, 32.

30


Ime se pojavljuje u obliku Ὀϊκλήης /-κλείης i u ak. Ὀϊκλῆα kod Homera. Smatra se da je u vezi s *Ϝι-κλης "vrlo

slavan", što je složenica od Ὀϊ- ili *Ϝι- (usp. Ὀϊλεύς, *Ϝι- λεύς, Chantraine, Gramm. Hom. I, pp. 116-117), usporednica

je skr. vi-śravas- "vrlo slavan" što se koristi i kao antroponim (von Kamptz, Hom. Personennamen, § 66, p. 212), usp.

Periklo, Periklimen.

Junaci

Proroèanstvo

ὨκεανόςOKEANSin Urana i Geje, mitska rijeka što okružuje svijet (Hesiod. Theog. 133 ss.).

Prema Frisku (Gr. Et. Wört.), propali su pokušaji pronalaženja indoeuropske etimologije za ovu imenicu, kao na primjer

usporedba sa skr. ā-śáyāna-, "onaj koji okružuje' (Boisacq, Dict. Ét. l. gr., Beekes Et. Dict. Gr. s. v.) ili nastanak od

indoeuropskog *oku-eianom, "(božja rijeka //bog-rijeka) brzog toka" (usp. ὠκύς i staroindijski áyanam, "hod"), što

pretpostavlja Borgeaud (''Indog. Forsch.'' 66, 1961., str. 49–51). Chantraine (DELG) drži da se radi o posuđenici, iako

još uvijek nedokazanoj, čime tumači i postojanje usporednog oblika Ὠγηνός. Carnoy (DEMGR) smatra da se radi o

pelazgijskoj riječi, s prefiksom o i nastavkom na -ano, izvedenoj iz osnove keu- (indoeuropski *geu, "okretati se, kružiti").

Prema Weizsäckeru (u Roscher, Myth. Lex. III., stupac 816.) radilo bi se ili o složenici ὠκύς i νάω, "teći, protjecati", u

značenju "onaj koji brzo teče", ili o obliku koji odgovara riječi Ὠγύγη, "jako stara, prastara; drevna" (usp. Ogigo).

ὨκύαλοςOKIJAL1. Ime feačkoga mladića, sudionika atletskih natjecanja u Odisejevoj nazočnosti; homerski hapaks, Od.. 8, 111. 2.

Ženski lik Okijala (ΩΚΥΑ[Λ]Η) posvjedočen je u grčkome samo na natpisu na vazi kao ime jedne od amazonki u borbi

protiv Tezeja koju prikazuje aryballos slikara Ezona (iz Kume, nalazi se u Museo Naz. di Napoli), usp. Enc. Treccani on

line, s. v. Latinsko ime spominje Higin (Fab. 163) u kratkome popisu 15 amazonki.

Izvedenica od pridjeva koje znači "koji je brz na moru", od ὠκύς "brz" i ἅλς "more". To je antroponim prikladan za

Feačane, oni gotovo svi nose imena koja su u vezi s plovidbom, no za amazonku se ime se čini manje primjerenim.

Junaci

ὨκυπέτηOKIPETAIme jedne od harpija i jedne od danaida.

Riječ je o jednostavnoj složenici od pridjeva ὠκύς "brz" i glagola πέτοµαι "letjeti" i znači "onaj koji brzo leti", ime

prikladno za harpiju.

Ὠκυρόη, ὨκυρρόηOKIROJAIme jedne od okeanida i nekoliko nimfi.

31


Riječ je o složenici od ὠκύς "brz" i glagola ῥέω "teći" s vokalizmom o (Chantraine, DELG, s. v. ῥέω i ὠκύς) i sa značenjem

"koja brzo teče".

ὌξυλοςOKSILIme različitih junaka, među kojima su: 1. sin Aresov i praunuk Etolov (Apollod. Bibl. 1, 7, 7), te 2. sin Hemonov i

također praunuk Etolov (Pausan. 5, 3, 6; 4, 4); možda je riječ o istom liku, s kojim je povezan mit o povratku Etolovih

potomaka u Elidu (Pausan., ibid.).

Ime bi se izvodilo od ὀξύς, "oštar" (Chantraine, DELG, s. v. ὀξύς; Carnoy, DEMGR) i značilo bi "oštrog vida". Prema mitu,

zapravo, Heraklidi su čekali vodiča s tri oka i susreli su Oksila koji je izgubio jedno oko i bio na konju ili je sjedio na

konju koji je imao samo jedno oko (Apollod. Bibl. 2, 8, 3). L. Weniger (u Roscher, Myth. Lex. III col. 1233) prenosi

pretpostavku da može odgovarati imenu Ἄξυλος, od glagola ἄγω, "voditi"; ime bi značilo "vođa, glava".

ὈξύντηςOKSINTKralj Atene, sin Demofontov, otac Afeidin i Timetov (Pausan. 2, 18, 9).

Carnoy (DEMGR) s pravom smatra da se izvodi od glagola ὀξύνω, "pobuditi", i znači "onaj koji pobuđuje", scil. ratnike

na bitku. Höfer (u Roscher, Myth. Lex. III col. 1238) prenosi pretpostavku da znači "strog, oštar čovjek", izvodeći od

pridjeva ὀξύς, "oštar". Za sufiks -της usp. Orest.

ὈλβίαOLBIJAIme nimfe, eponim nekoliko gradova, npr. u Bitiniji i na Sardiniji.

Izvedeno od ὄλβος, "blagostanje, bogatstvo, sreća"; značenje je "onaj koji je sretan, uspješan".

Eponimija

ὌλυµποςOLIMPIme gore na kojoj su živjeli bogovi, ali i razni junaci, među kojima su: 1. sin Krezov (Ptol. Hephaest. Nov. Hist. 2); 2.

prvi muž Kibelin (Diod. Sic. 5, 49) e 3. jedan svirač flaute, sin Marsijin (Apollod. Bibl. 1, 4, 2).

Prema Chantraineu (DELG) riječ je o supstratnog podrijetla, vjerojatno sa značenjem "gora". Carnoy (DEMGR) pak

smatra da je riječ o pelazgičkom imenu, s korijenom olu-, od indoeuropskoga *ulu, "vrtjeti, skretati, zakretati" što bi

označavalo zaobljene vrhove.

ὌλυνθοςOLINTJunak, sin tračkoga kralja Strimona ili Herakla i nimfe Bolbe, eponim makedonskoga grada Olinta (Conon. Narr. 4).

32


Ime bi moglo značiti "divlja smokva" (smokva koja ne dozrijeva), supstratna riječ, na što upućuje završetak -νθος

(Chantraine, DELG, s. v. ὄλυνθος); Carnoy (DEMGR), ipak, smatra da je to ime pelazgičko, s korijenom ὀλυ- od

indoeuropskoga *ulu, "vrtjeti, okretati" što bi označavalo zaobljene vrhove (usp. s. v. Olimp).

Junaci

Eponimija

ὈµφάληOMFALAKraljica Lidije, kći kralja Jardana, kojem je Heraklo bio rob (Apollod. Bibl. 2, 6, 3; 7, 8).

Ime se izvodi jednostavno od ὀµφαλός, "pupak".

ὈνήτωρONETORIme dvojice likova kod Homera: 1. Trojanac, svećenik Zeusa Idejskoga, njegov ga je narod častio kao boga (Il. 16, 604);

njegova sina Laogona 1. ubio je Merion (Il. 16, 603-607). 2. otac Frontisov, kormilar lađe Menelajeve na povratku iz

Troje (Hom. Od. 3, 282, u obliku patronimika).

Ime znači "koji je koristan" (usp. Hom. ὄνησις, "korist", von Kamptz, Homerische Personennamen § 70 b 2, p. 256). U

mikenskome nailazimo na nomen agentis *ὀνᾱτήρ -ῆρες "koji donosi korist" (o-na-te-re, Nom. plur., PY En 74, 2.12.21);

ὀνάτωρ se nalazi kod Pind. Ol. 11, 9).

Junaci

ὮψOP1. U priči koju donosi Pauzanija (8, 28, 5) riječ je o ocu Melanovu i ratniku čiji je lik preuzela Atena kad ju je u Aulidi

Teutid ranio u bedro jer nije htio ići s Agamenonom prema Troji. 2. U formulaičnom stihu koji se tri puta ponavlja

u Odiseji, Εὐρύκλει΄, Ὦπος θυγάτηρ Πεισηνορίδαο ( Od. 1, 429; 2, 329: 20, 148), otac Odisejeve dadilje Eurikleje

i sin Pisenorov.

Ime je izvedeno od korijena s dugim vokalom op- / ōp- (okw-, ōkw-) i baritonezom. Opća imenica ὤψ, ὠπός u značenju

"oko", "lice", razmjerno je produktivna u onomastici, usp. Europa, itd. Ime su već u antici tumačili kao "slavan", "vrlo

viđen", περίβλεπτος; usp. Schol. ad Il. 1, 429. Manje je vjerojatno izvođenje od *ὄψ u značenju "glas" (Mühlestein,

"SMEA" 9, 1969, 81).

Junaci

ὈπίτηςOPITAhejski zapovjednik kojega je ubio Hektor zajedno s osmoricom drugih (Il. 11, 301).

33


Ime izvedeno od ὄπις što kod Homera znači "(božanska) osveta" pa bi se moglo tumačiti kao "osvetnik"; Markwald, in

Snell, Lex. fr. Ep., s. v.

Junaci

ὈπώραOPORABožica jeseni.

Stručnjaci (Boisacq, Dict. ét. l. gr.; Hofmann, Et. Wört. Gr.; Chantraine, DELG, s. v. ὀπώρα) prepoznaju da je ovo

ime složeno od ὀπι-, "poslije, nakon" i ὀ(σ)αρα, "ljeto, žetva" te znači "poslije ljeta". Više se ne prihvaća pretpostavka

da je drugi dio složenice riječ ὤρα.

ὉποῦςOPUNTJunak, eponim Opuntijske Lokride, sin Lokra i Protogenije ili Zeusa i kćeri jednog drugog Opa (Pind. Ol. 9, 86 i Schol.

ad loc.).

Prema Chantraine (DELG, s. v. ὁπός) ime se izvodi od ὁπός, , smokvin sok koji se koristio za grušanje mlijeka, što je

izvedeno od indoeuropskoga *sokwos. Carnoy (DEMGR), govoreći o gradu Opuntu, tumači to ime kao "grad bogat sokom",

pretpostavljajući da se pod "sok" misli na "vino". On smatra da može biti povezano i s latinskim ops, "bogatstvo, moć",

što se ne može dokazati (usp. Ernout-Meillet, DELL s. v.).

ὈρέστηςORESTSin Agamemnona i Klitemnestre (Aesch. Choeph.; Eum., passim).

Ime je posvjedočeno već u mikenskome (o-re-ta); izvodi se od ὄρος, "gora", sa sufiksom -της kojim se označavaju osobe,

često stanovnici nekog mjesta (Chantraine, La formation, p. 310): značenje je dakle "stanovnik gore, goranin". Također

bi se moglo raščlaniti kao Ὀρεσ-στας, u drugom elementu bi bio korijen στα- (usp. ἵστηµι) i moglo bi se prevesti kao

"koji se nalazi na gori" (M. Peters, "Die Sprache" 35, 1991-93, 1, pp. 137-38). Tada bi se moglo smatrati da je sufiks -της

nastao pogrešnom analizom imena poput Orest.

ὈρεσθεύςORESTEJIme dvojice likova: 1) sin Likaonov, eponim arkadskoga grada Orestasija (Pausan. 8, 3, 1), te 2) kralj u Etoliji, sin

Deukalionov.

34


Bosshardt (Die Nomina auf -εύς, § 305) smatra da se ime izvodi od imena grada Ὀρεσθάσιον, što je pak izvedeno

od Ὀρέστης (usp. Orest). U ovom se imenu nalazi skup -σθ- umjesto -στ-, vjerojatno zbog analoškog utjecaja imena

Μενεσθεύς (usp. u vezi s tim problemom Peters, "Die Sprache" 35, 1991-93, 1, pp. 135-38).

ὈρέσβιοςOREZBIJEAhejski ratnik spomenut samo jednom (hapax), ubio ga je Hektor; Hom. Il. 5, 707-709, s rijetkim epitetom αἰολοµίτρης,

"sa šarenim pojasom". O njemu se govori da je bio bogataš i da je živio u Hili.

Ime znači "onaj koji živi na planini", (ὄρος e βιόω; usp. ὀρέσβιον οἷα λέαιναν, Opp. Cyn. 3, 345) i vjerojatno je

izmišljeno (G. S. Kirk, The Iliad: a Commentary, p. 130, ad Hom. Il. 5, 705-707).

Junaci

ὈρφεύςORFEJSlavni pjevač, sin Eagrov ili Apolonov. Ime majke je nepoznato (Apollod. Bibl. 1, 3, 2), vjerojatno jedna od devet muza,

većinom se spominje Kaliopa (Apollod. 1, 3, 2) ili također Polihimnija.

Chantraine (DELG) smatra da ne postoji dokaziva etimologija, ali ipak razmatra mogućnost da se ime izvodi iz

indoeuropskoga *orbho-, lat. orbus, što se nalazi i u grčkom ὀρφανός, "siroče", s obzirom na to da je Orfej bio "lišen"

svoje žene. Prema Carnoyu (DEMGR) i Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 224), pak, moglo bi se povezati s ὄρφνη,

"tama, mrak", što bi bilo u vezi s činjenicom da se spustio u tamno Kraljevstvo Umrlih.

Katabaza

ὨρίωνORIONSin Eurijale i Posejdona, divovski lovac koji je pretvoren u zviježđe.

Küentzle (Roscher, Myth. Lex. III col. 1018) prenosi dvije stare pretpostavke: 1) Već je u antici predloženo da je

ime u vezi s glagolom οὐρεῖν, u značenju "mokriti". Međutim, ime bi u tom slučaju trebalo glasiti Οὐρίων, što nije

posvjedočeno. 2) Moglo bi se izvoditi od ὤρα, jonska riječ za ὥρα (sa psilozom), u značenju εὐµορφία, "ljepota", što

je prihvatljiva pretpostavka. Ili bi se moglo izvoditi od ὥρα u značenju φροντίς, "briga, promišljanje", tako da bi ime

značilo "sljedbenik, učenik", no to je nategnuta pretpostavka. 3) Mogla bi biti složenica od a i sanskrta vari, "voda".

4) Na temelju dijalektnog oblika Ὀαρίων, rekonstruira se oblik ὠσαρί ων, izveden od όσαρος, što odgovara riječi

ἔαρ, "proljeće". Prema Carnoyu (DEMGR) riječ je o složenici od prefiksa ο- i grčkoga glagola ὀρίνω, "loviti, nagoniti"

i značenje je "lovac".

Junaci

Katasterizam, Otmica

35


ὨρείθυιαORITIJAKći atenskoga kralja Erehteja, koju je oteo Borej (Herodot. 7, 189; Plato, Phaedr. 229 b; Apoll. Rhod. Argon. 1, 212 ss.).

Prema Wörneru (u Roscher, Myth. Lex. III col. 948) i von Kamptzu (Homerische Personennamen, p. 122) ime bi značilo

"val koji se pjeni, tutnji u gori", s obzirom na to da je složeno od ὄρος, "gora" i od glagola θύω, "bješnjeti, šumiti,

talasati se, pjeniti se". Međutim, nedostaje objašnjenje za produljenje ο-. Prema Carnoyu (DEMGR), pak, riječ bi bila

o pelazgičkoj izvedenici od indoeuropskoga *ṷeit, "kovitlati", s prefiksom w- i razvojem t- u th.

ὌρµενοςORMEN1. Sin Kerkafov, otac Amintorov, djed Fenikov; eponim grada Ormenija u Tesaliji, Il. 2, 734, koji je osnovao; Hom. Il.

9, 448 i Eustath. Comm. ad l.; 10, 266 (patronim). O dvojbama oko zemljopisnoga položaja grada iz kojega je potjecao

Fenik, usp. Kirk, Comm. ad Iliad, vol. 1, p. 234. 2. Jedan od trojanskih ratnika kojega je ubio Teukar 1. hitcem iz luka,

Hom. Il. 8, 274. 3. Drugi trojanski ratnik kojega je ubio Polipet, Hom. Il. 12, 187. Nalazi se i kao patronim Ktesija,

Eumejeva oca, Hom. Od. 15, 413-414, kralja otoka Sira. U Apollod. Ep. 7, 29 ime O. se pojavljuje u popisu koji nabraja

osamdeset Penelopinih udvarača.

Participska atematska tvorba od aorista ὤρτο, usp. ὄρνυ-µαι, znači "onaj koji se pokreće" (u bitci), "nagao"; usp. von

Kamptz, Hom. Personennamen p. 154, Snell, L.fr.E. s. v. (V. Langholf). Teško je naći poveznicu s mikenskim o-ro-me-

no, (cfr. PY Ae 27, etc.), što je protumačeno kao glagolski oblik, "koji čini stražu", od glagola ὄροµαι (Hom. Od. 14,

104, Hesych. Lex. 1285, ὄρονται· ἐφορµῶσιν. ἐπακολουθοῦσιν), a ne kao osobno ime.

Junaci

Eponimija

ὈρσίλοχοςORSILOH1. Sin riječnoga božanstva Alfeja, otac Dioklov, gospodar Fere u Meseniji (Hom. Il. 5, 544-547; Od. 3, 489; 15, 187; 21,

15). 2. Unuk prethodnoga i sin Dioklov, ponekad se grafija neobično razlikuje, 1. Orti- e 2. Orsi-; usp. Schol. Hom. Il.

5, 542 b: ὁ πρόγονος διὰ τοῦ τ, ὁ παῖς διὰ τοῦς, kolebanja su poznata već u Zenodotovo doba (ujednačneno Orti- in

West, BGT 2000), ubio ga je Eneja zajedno s blizancem Kretonom, u Il. 5, 541-560. 3. Trojanski ratnik, ubijen zajedno

s mnogim drugim junacima strelicama Teukrovim 1., Hom. Il. 8, 274. 4. Sin Krećanina Idomeneja, u pričama koje je

izmislio Odisej (Hom. Od. 13, 259-271) da bi sakrio svoj identitet pred Atenom; Odisej je navodno pobjegao s Krete

jer je ubio Orsiloha. 5. Ime se ponovno pojavljuje kod Vergilija (Aen. 11, 636; 689; 694, kao ime divovskoga trojanskog

ratnika kojega je ubila Kamila), i kod Higina (Astron. 13, 2) gdje je spomenut kao izumitelj četveroprega koji se navodno

preobrazio u zviježđe nazvano Kočijaš (lat. Auriga).

36


Tumači se kao asibilirani oblik od Orti- (usp. o-ti-na-wo, PY Cn 285, 14) te složenica od korijena glagola ὄρ-νυµι i -λόχος

što može značiti "vojnička četa" ili "zasjeda" i prilično je prduktivno u antičkoj onimiji, usp. Amfiloh, Antiloh, Euriloh.

Značenje je, dakle, "onaj koji potiče čete u bitku" ili "onaj koji potiče zasjedu".

Junaci

ὌρθροςORTARRiječ je o psu Gerionovu, sinu Tifona i Ehidne te bratu Kerberovu (Hesiod. Theog. 309).

Ime znači "zora". Prema Kretschmeru ("Glotta" 13, 1924, p. 270) izvedeno je od glagola ὀρθρεύω, "bdjeti, bit budan

prije zore, patiti od nesanice" i značilo bi "onaj koji stoji na straži u prvi sat jutra". Prema Chantraineu (DELG, s. v.

ὄρθρος) mogla bi postojati sumnja u etimologiju, s obzirom na to da se kod Hesioda (Theog. 293) ime pojavljuje u

zapisu Ὄρθον. Ipak, mogla bi biti riječ o izvedenici od ὅρθρος s disimilacijom ρ- ili ukrštanjem s ὀρθός. Riječ ὄρθρος

zapravo pripada porodici riječi *ὀρθός sa sufiksom -ρ-, dakle mogla bi biti srodna s ὀρθός; Frisk (Gr. Et. Wört., s. v.

ὄρθρος) to smatra vjerojatnim, jer bi ime imalo značenje "rast, podizanje dana ili sunca" i odatle "zora".

Životinje

ὈρτυγίαORTIGIJAPrema predaji, Asterija, kći titana Keja i Febe, da bi izbjegla Zeusove nasrtaje pretvorila se u prepelicu (ὄρτυξ) i skočila

u more gdje se pretvorila u otok nazvan upravo Ortigija (Apollod. Bibl. 1, 4, 1; Hygin. Fab. 53; Callim. hymn. ad Delum

36 ss.). Otok je preimenovan u Del, "očigledan" nakon što je Leto rodila Apolona i Artemidu (Schol. ad Apollon. Rhod.

Argon. 1, 308 a). Prema drugoj predaji Heraklo bi bio rođeni sin Asterije i Zeusa: kad ga je Tifon ubio, junak se vratio

u život udišući miris jedne prepelice koju je donio njegov prijatelj Jolaj (Eudox. ap. Athen. 9, 392 d).

Etimologija je ovog imena još uvijek prilično nepoznata. Ipak, grčka riječ ὄρτυξ, koja je izvorno počinjala s #, što se

može rekonstruirati iz oblika γόρτυξ posvjedočenoga kod Hesihija, mogla bi biti srodna s vedskim sanskrtom vartika-

(Chantraine, DELG, s. v.). Latinska usporednica coturnix, pak, čini se da se izvodi od onomatopeje *kwok, koja se

odnosi na zvuk koji ispušta životinja ili je u vezi sa sanskrtskim katu "prodoran" i rana "krik" (Capponi, Orni

Documents

Etimološki rječnik grčke mitologije - demgol.units.it · Etimološki rječnik grčke mitologije - Ἄβιοι ABI Mitski narod koji se u Hom. Il. 13, 6 spominje iza Hipemolga,