Europski parlament 2014-2019

USVOJENI TEKSTOVI

P8_TA(2015)0294

Praćenje europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske

inicijative Right2Water (Pravo na vodu) (2014/2239(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode

namijenjene za ljudsku potrošnju1 (dalje u tekstu: Direktiva o vodi za ljudsku

potrošnju),

– uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od

23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne

politike2 (dalje u tekstu: Okvirna direktiva o vodama),

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16.

veljače 2011. o građanskoj inicijativi3,

– uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od

26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji4,

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. studenog 2012. naslovljenu „Plana

zaštite europskih vodnih resursa” (COM(2012)0673),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. ožujka 2014. o europskoj građanskoj

inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!”

(COM(2014)0177) (dalje u tekstu: „Komunikacija”),

– uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Komisije o kvaliteti vode za piće u EU-u u

kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju

Direktive 98/83/EZ (COM(2014)0363),

– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o navedenoj

Komunikaciji Komisije od 19. ožujka 2014.5,

1 SL L 330, 5.12.1998., str. 32. 2 SL L 327, 22.12.2000., str. 1. 3 SL L 65, 11.3.2011., str. 1. 4 SL L 94, 28.3.2014., str. 1. 5 SL C 12, 15.1.2015., str. 33.

– uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europsko izvješće

o okolišu – stanje i izgledi 2015.”,

– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 28. srpnja 2010. naslovljenu

„Ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete”1 i rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18.

prosinca 2013. naslovljenu „Ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete”2,

– uzimajući u obzir sve rezolucije o ljudskom pravu na sigurnu vodu za piće i sanitarne

uvjete koje je usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava;

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. listopada 2008. o rješavanju problema nestašice

vode i suša u Europskoj uniji3,

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2012. o provedbi zakonodavstva EU-a o

vodi, prije nužnog općeg pristupa problemima u vezi s vodom u Europi4,

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom

razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.5,

– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja

Odbora za razvoj i Odbora za predstavke (A8-0228/2015),

A. budući da je Right2Water (Pravo na vodu) prva europska građanska inicijativa koja je

ispunila zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 211/2011 o građanskoj inicijativi i koju je

Parlament saslušao nakon što ju je podržalo gotovo 1,9 milijuna građana;

B. budući da ljudsko pravo na vodu i odvodnju obuhvaća dimenzije dostupnosti,

mogućnosti pristupa, prihvatljivosti, pristupačnosti i kvalitete;

C. budući da je potpuna provedba ljudskog prava na vodu i odvodnju, koje je priznao UN i

podržale države članice EU-a, neophodna za život i budući da pravilno upravljanje

vodnim resursima ima ključnu ulogu u jamčenju održive potrošnje vode i očuvanja

svjetskog prirodnog bogatstva; budući da su zbog kombiniranog učinka ljudskog

djelovanja i klimatskih promjena cijelo europsko područje Sredozemlja i neka područja

središnje Europe sada klasificirani kao sušna polupustinjska područja;

D. budući da prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija

za okoliš stopa gubitaka zbog propuštanja cijevi u Europi trenutačno iznosi između

10 % i 40 %;

E. budući da je pristup vodi jedan od ključnih čimbenika za postizanje održivog razvoja;

budući da je stavljanje naglaska na razvojnu pomoć usmjerenu na poboljšanje opskrbe

vodom za piće i odvodnje učinkovit način ostvarivanja temeljnih ciljeva iskorjenjivanja

siromaštva, kao i promicanja društvene jednakosti, javnog zdravlja, sigurnosti hrane i

1 A/RES/64/292. 2 A/RES/68/157. 3 SL C 9 E, 15.1.2010., str. 33. 4 SL C 349 E, 29.11.2013., str. 9. 5 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.

gospodarskog rasta;

F. budući da najmanje 748 milijuna ljudi nema redoviti pristup sigurnoj vodi za piće, a

trećina svjetskog stanovništva nema ni osnovne sanitarne uvjete; budući da je time

ugroženo pravo na zdravlje i da time dolazi do širenja bolesti koje uzrokuju patnju i

smrt, što predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju; budući da zbog vodom prenosivih

bolesti ili zbog neodgovarajuće vode te sanitarnih i higijenskih uvjeta dnevno umire oko

4000 djece; budući da zbog nedostupnosti pitke vode umire više djece nego zbog AIDS-

a, malarije i boginja uzetih zajedno; budući da se ipak vidno smanjuje broj osoba

pogođenih navedenim problemima te se taj pad može i mora ubrzati;

G. budući da postoji i sigurnosna dimenzija pristupa vodi zbog koje je potrebno poboljšati

regionalnu suradnju;

H. budući da nedostupnost vode i odvodnje ima posljedice na ostvarivanje drugih ljudskih

prava; budući da problemi povezani s vodom nerazmjerno utječu na žene, s obzirom na

to da su u mnogim zemljama u razvoju u skladu s tradicijom one odgovorne za nabavu

vode za domaćinstvo; budući da zbog nedostupnosti odgovarajućih i doličnih sanitarnih

uvjeta najviše pate žene i djevojčice koje zbog toga često imaju ograničen pristup

školovanju i izloženije su bolestima;

I. budući da svake godine tri i pol milijuna ljudi umre od vodom prenosivih bolesti;

J. budući da je Fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o gospodarskim,

socijalnim i kulturnim pravima, koji je stupio na snagu 2013., stvoren mehanizam

podnošenja pritužbi koji pojedincima ili skupinama omogućuje da, između ostalih

prava, podnose službene pritužbe na kršenje ljudskog prava na vodu i odvodnju;

K. budući da se u zemljama u razvoju i rastućim gospodarstvima potražnja za vodom

povećava u svim sektorima, posebno u energetskom i poljoprivrednom sektoru; budući

da klimatske promjene, urbanizacija i demografske promjene mogu predstavljati

ozbiljnu prijetnju dostupnosti vode u mnogim zemljama u razvoju te da se očekuje da će

do 2025. otprilike dvije trećine stanovništva svijeta živjeti u zemljama u kojima vlada

nestašica vode;

L. budući da je EU najveći donator u sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene (WASH),

odnosno da je godišnje 25% sredstava EU-a za humanitarnu pomoć u svijetu

namijenjeno potpori razvojnim partnerima u tom polju; budući da je, međutim, u

tematskom izvješću Europskog revizorskog suda iz 2012. o razvojnoj pomoći EU-a za

opskrbu vodom za piće i osnovne sanitarne uvjete u supsaharskim zemljama istaknuto

da treba poboljšati učinkovitost pomoći i održivost projekata koje podupire EU;

M. budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izjavila da „pristup vodi mora biti

prepoznat kao temeljno ljudsko pravo s obzirom na to da je voda nužna za život na

Zemlji te resurs koji čovječanstvo mora dijeliti”;

N. budući da je privatizacija osnovnih komunalnih usluga u supsaharskoj Africi 1990-ih

spriječila, između ostaloga, ostvarenje milenijskih razvojnih ciljeva u pogledu vode i

odvodnje, s obzirom na to da je usredotočenost ulagača na povrat troškova, između

ostaloga, povećala nejednakosti u pružanju takvih usluga na štetu kućanstava s niskim

prihodima; budući da je, s obzirom na neuspjelu privatizaciju voda, prijenos usluga

povezanih s vodom iz privatnih poduzeća lokalnim vlastima rastući trend u vodnom

sektoru diljem svijeta;

O. budući da je vodoopskrba prirodan monopol i da bi se prihodima od ciklusa upravljanja

vodom trebali financirati troškovi i zaštita vodnih usluga i poboljšanje ciklusa

upravljanja vodom te da bi ti prihodi uvijek trebali biti namijenjeni u tu svrhu, pod

uvjetom da se sačuva javni interes;

P. budući da nedostatak adekvatne vodoopskrbe i odvodnje ozbiljno utječe na zdravlje i

društveni razvoj, osobito kod djece; budući da je zagađenje vodnih resursa glavni

uzročnik dijareje i drugi po redu uzročnik smrtnosti djece u zemljama u razvoju i da

uzrokuje druge opasne bolesti kao što su kolera, bilharcijaza i trahom;

Q. budući da voda ima socijalnu, ekonomsku i ekološku funkciju i da će se ispravnim

upravljanjem vodnim ciklusom za dobrobit svih očuvati njezina stalna i stabilna

dostupnost u današnjem kontekstu klimatskih promjena;

R. budući da je Europa osobito ugrožena zbog klimatskih promjena i budući da je vodni

sektor među prvima koji će biti pogođeni;

S. budući da je europska građanska inicijativa osmišljena kao mehanizam participativne

demokracije s ciljem da se potakne rasprava na razini EU-a i izravna uključenost

građana u donošenje odluka u EU-u te je izvrsna mogućnost za institucije EU-a da se

ponovno angažiraju zajedno s građanima;

T. budući da ispitivanja Eurobarometra posljednjih godina sustavno pokazuju vrlo nisku

razinu povjerenja građana u EU;

Europska građanska inicijativa kao instrument participativne demokracije

1. stajališta je da je europska građanska inicijativa jedinstveni demokratski mehanizam

koji ima veliki potencijal u premošćivanju jaza između europskih i nacionalnih

društvenih pokreta i pokreta civilnog društva te u promicanju participativne

demokracije na razini EU-a; međutim, smatra da je za daljnji razvoj tog demokratskog

mehanizma nužna procjena stečenog iskustva i reforma građanske inicijative te da mjere

Komisije, koje po potrebi mogu uključivati mogućnost uvođenja odgovarajućih

elemenata u revizije zakonodavstva ili u nove zakonodavne prijedloge, moraju bolje

odražavati zahtjeve europske građanske inicijative ako su oni u njezinoj nadležnosti, a

osobito ako se odnose na probleme povezane s ljudskim pravima;

2. ističe da bi Komisija trebala zajamčiti maksimalnu transparentnost tijekom dvomjesečne

faze analize i da bi uspješna europska građanska inicijativa trebala od Komisije dobiti

odgovarajuću pravnu podršku i savjete i biti primjereno predstavljena te da bi

promicatelje inicijative i one koji je podržavaju trebalo detaljno informirati i

obavještavati o novostima tijekom cijelog postupka europske građanske inicijative;

3. ustraje u tomu da Komisija učinkovito provede Uredbu o građanskoj inicijativi i da

ukloni sve administrativne prepreke s kojima se građani susreću kada predlažu ili

podržavaju neku europsku građansku inicijativu te poziva Komisiju da razmotri

uvođenje jedinstvenog sustava za prijavu europskih građanskih inicijativa za sve države

članice;

4. pozdravlja činjenicu da se podrška koju je gotovo 1,9 milijuna građana iz svih država

članica EU-a dalo ovoj europskoj građanskoj inicijativi podudara s odlukom Komisije

da isključi usluge vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama;

5. poziva Komisiju da zadrži i potvrdi isključivanje usluga vodoopskrbe i odvodnje iz

Direktive o koncesijama u eventualnim budućim revizijama te Direktive;

6. žali zbog toga što u Komunikaciji nedostaju ambicije, što ne odgovara na konkretne

zahtjeve postavljene u europskoj građanskoj inicijativi i zbog toga što je ograničena na

ponavljanje postojećih obveza; naglašava da je odgovor Komisije na europsku

građansku inicijativu Right2Water nedostatan s obzirom na to da se ne daje nikakav

novi doprinos niti se uvode mjere koje bi mogle doprinijeti postizanju ciljeva; poziva

Komisiju da u pogledu ove konkretne europske građanske inicijative pokrene opsežnu

kampanju u kojoj bi javnost informirala o već poduzetim mjerama u području vodne

politike i o tome kako bi te mjere mogle doprinijeti ostvarenju ciljeva europske

građanske inicijative Right2Water;

7. smatra da velik broj predstavki u vezi s kvalitetom vode i upravljanjem vodama dolazi

iz država članica koje nisu dovoljno zastupljene u javnom savjetovanju na razini EU-a

koje je pokrenuto u lipnju 2014. te ističe da su zbog toga moguće nedosljednosti između

rezultata javnog savjetovanja i stanja opisanog u predstavkama;

8. nada se da će Komisija i potpredsjednik zadužen za održivost pokazati jasnu političku

predanost kako bi zajamčili poduzimanje odgovarajućih mjera kao odgovor na pitanja u

vezi s kojima je europska građanska inicijativa izrazila zabrinutost;

9. ponavlja da se njegov Odbor za predstavke zalaže kako bi svim podnositeljima

predstavki omogućio da izraze svoje mišljenje o problemima u vezi s temeljnim

pravima te podsjeća da su podnositelji predstavke europske građanske inicijative

Right2Water izrazili suglasnost s proglašavanjem prava na vodu ljudskim pravom

zajamčenim na razini EU-a;

10. poziva Komisiju da u skladu s osnovnim ciljem europske građanske inicijative

Right2Water iznese zakonodavne prijedloge i, ako je to potrebno, pokrene reviziju

Okvirne direktive o vodama kako bi se priznao univerzalni pristup i ljudsko pravo na

vodu; nadalje, zalaže se za priznavanje univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće u

Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

11. smatra da će, ako Komisija zanemari uspješne europske građanske inicijative koje imaju

podršku široke javnosti u okviru demokratskog mehanizma uspostavljenog Ugovorom

iz Lisabona, EU kao takav izgubiti na vjerodostojnosti u očima građana;

12. poziva Komisiju da uvede mjere informiranja i edukacije na razini EU-a u svrhu

promicanja kulture vode kao općeg dobra, mjere podizanja razine osviještenosti i

promicanja savjesnijeg ponašanja pojedinaca (radi uštede vode), mjere u vezi sa

svjesnom razradom politika u pogledu upravljanja prirodnim resursima te potporu

javnom, participativnom i transparentnom upravljanju;

13. smatra da je nužno oblikovati vodnu politiku koja će poticati na racionalnu potrošnju,

recikliranje i ponovnu uporabu vodnih resursa, što su bitne teme za integrirano

upravljanje; smatra da će se time omogućiti smanjenje troškova, doprinijeti očuvanju

prirodnih resursa i zajamčiti dobro upravljanje okolišem;

14. poziva Komisiju da poduzima mjere radi odvraćanja od praksi prisvajanja vode i

hidrauličkog frakturiranja te da se pobrine da budu podložne provedbi studija o utjecaju

na okoliš;

Pravo na vodu i odvodnju

15. podsjeća da UN potvrđuje da ljudsko pravo na vodu i odvodnju svakome daje pravo na

vodu za osobnu potrošnju i potrošnju u domaćinstvu koja je dobre kvalitete, sigurna,

fizički dostupna, financijski pristupačna, dostatna i prihvatljiva; ističe da bi u skladu s

preporukom UN-a maksimalni iznos za račun za vodu, kada se radi o plaćanju, trebao

iznositi 3 % prihoda kućanstva;

16. podržava posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i

sanitarne uvjete te naglašava važnost truda koji je on, kao i njegova prethodnica, uložio

u cilju priznavanja tog prava;

17. izražava žaljenje zbog činjenice da, prema Svjetskom programu za procjenu vodnih

resursa (WWAP), više od milijun ljudi u 28 država članica EU-a još uvijek nema

pristup opskrbi sigurnom i čistom vodom za piće i da gotovo 2 % stanovništva nema

pristup odvodnji te stoga poziva Komisiju na hitno djelovanje;

18. poziva Komisiju da prepozna važnost ljudskog prava na vodu i odvodnju te vode kao

javnog dobra i temeljne vrijednosti za sve građane EU-a, a ne robe; izražava zabrinutost

zbog toga što je od 2008. zbog financijske i gospodarske krize i politike štednje koja je

rezultirala još većim siromaštvom u Europi i povećanjem broja kućanstava s niskim

prihodima sve više ljudi suočeno s problemima zbog plaćanja računa za vodu te zbog

toga što financijska pristupačnost postaje sve veći problem; protivi se isključenjima iz

vodovodne mreže i prisilnom prekidu opskrbe vodom te poziva države članice da hitno

okončaju takve situacije koje su rezultat socio-ekonomskih čimbenika u kućanstvima s

niskim prihodima; pozdravlja činjenicu da se u nekim državama koriste „banke vode”

ili minimalne vodne kvote kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva pomoglo

pri plaćanju računa i zajamčilo da voda bude neotuđiva sastavnica temeljnih prava;

19. poziva Komisiju da s obzirom na posljedice nedavne ekonomske krize surađuje s

državama članicama te regionalnim i lokalnim tijelima na izradi studije o problemima

siromaštva u pogledu pristupa vodi, uključujući i pitanja pristupa i financijske

pristupačnosti; apelira na Komisiju da dodatno podupre i omogući suradnju među

isporučiteljima vodnih usluga radi pružanja pomoći u manje razvijenim i ruralnim

područjima i pružanja potpore pristupu vodi dobre kvalitete za sve građane u tim

područjima;

20. poziva Komisiju da utvrdi u kojim je područjima nestašica vode postojeći ili

potencijalni problem te da tim državama članicama, regijama i područjima, a posebice

ruralnim područjima i zapostavljenim urbanim područjima, pomogne adekvatno riješiti

taj problem;

21. ističe da je navodno neutralno stajalište Komisije u pogledu vlasništva nad vodom i

upravljanja vodama u suprotnosti s programima privatizacije koje nekim državama

članicama nameće Trojka;

22. prepoznaje da, kao što je navedeno u Okvirnoj direktivi o vodama, voda nije roba, nego

javno dobro koje je neophodno za ljudski život i dostojanstvo te podsjeća Komisiju da

Ugovor obvezuje EU da bude neutralan u pogledu nacionalnih odluka o sustavu

vlasništva nad vodnim poduzećima te da stoga ni na koji način ne bi smjela promicati

privatizaciju vodnih poduzeća u kontekstu gospodarskih programa prilagodbe ili drugih

postupaka EU-a u okviru koordinacije gospodarske politike; budući da je riječ o

uslugama od općeg interesa koje su stoga uglavnom u javnom interesu, poziva Komisiju

da trajno isključi vodu, odvodnju i zbrinjavanje otpadnih voda iz propisa o unutarnjem

tržištu i iz svakog trgovinskog sporazuma te da ih pruži po pristupačnim cijenama te

poziva i Komisiju i države članice da se pobrinu za njihovo učinkovito, djelotvorno i

transparentno tehničko, financijsko i administrativno upravljanje;

23. poziva države članice i Komisiju da preispitaju upravljanje politikom voda i da ga

ponovno uspostave na osnovi aktivnog sudjelovanja, tj. transparentnog postupka

donošenja odluka i otvorenosti prema građanima;

24. smatra da se, u pogledu reguliranja i kontrole, javno vlasništvo nad vodom treba štititi

poticanjem javnih, transparentnih i participativnih modela upravljanja prema kojima bi

se u samo određenim slučajevima neki upravljački zadaci u okviru javnog vlasništva

mogli ustupiti privatnim subjektima pod strogo reguliranim uvjetima pri čemu treba

jamčiti pravo na resurs i odgovarajuću odvodnju;

25. poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za potpunu opskrbu vodom po

pristupačnoj cijeni, visoke kvalitete i s pravednim radnim uvjetima kao i za to da bude

podložna demokratskoj kontroli;

26. poziva države članice da podupru promicanje obrazovanja i kampanja za podizanje

razine osviještenosti za građane kako bi sačuvale i očuvale vodne resurse i zajamčile

veću uključenost građana;

27. poziva države članice da učine sve što je potrebno kako kod pristupa vodnim uslugama

ne bi bilo diskriminacije i da zajamče pristup tim uslugama za sve, uključujući i

marginalizirane skupine korisnika;

28. poziva Komisiju, Europsku investicijsku banku i države članice da pruže potporu onim

općinama u EU-u kojima nedostaje potreban kapital za pristup tehničkoj podršci,

dostupnim financijskim sredstvima EU-a i dugoročnim zajmovima po povoljnoj

kamatnoj stopi, osobito radi održavanja i obnove vodne infrastrukture kako bi se

najosjetljivijim skupinama stanovništva, uključujući siromašne i stanovnike

najudaljenijih i zabačenih regija, pružila visokokvalitetna voda te usluge vodoopskrbe i

odvodnje; ističe važnost otvorenog, demokratskog i participativnog upravljanja kako bi

se zajamčilo da se u pogledu upravljanja vodnim resursima primjenjuju

najekonomičnija rješenja u korist cijelog društva; poziva Komisiju i države članice da

osiguraju transparentnost financijskih sredstava proizišlih iz ciklusa upravljanja vodom;

29. prepoznaje da su usluge vodoopskrbe i odvodnje usluge od općeg interesa i da voda nije

roba, nego opće dobro te da bi se stoga trebala pružati po pristupačnim cijenama pri

čemu će se voditi računa o ljudskom pravu na osnovnu razinu kvalitete vode i

predvidjeti primjena progresivnog sustava naplate troškova; poziva države članice da se

pobrinu za pravedan, ravnopravan, transparentan i adekvatan sustav naplate troškova

vodoopskrbe i odvodnje kako bi stanovništvo imalo zajamčen pristup visokokvalitetnim

uslugama neovisno o primanjima;

30. napominje da se voda mora smatrati ekološko-socijalnom imovinom, a ne samo

proizvodnim elementom;

31. podsjeća da je pristup vodi ključan za poljoprivredu kako bi se ostvarilo pravo na

odgovarajuću prehranu;

32. poziva Komisiju da odlučno podrži napore koje države članice ulažu u razvoj i

nadogradnju infrastrukture kojom se omogućuje pristup sustavima navodnjavanja,

odvodnje i opskrbe vodom za piće;

33. smatra da Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju uvelike doprinosi dostupnosti

visokokvalitetne vode za piće diljem EU-a i poziva Komisiju i države članice da

odlučno djeluju kako bi se ostvarile prednosti za zdravlje i okoliš koje proizlaze iz

poticanja potrošnje vode iz vodovoda;

34. podsjeća države članice na njihovu odgovornost za provedbu prava EU-a; poziva ih na

cjelovitu provedbu Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i ostalog zakonodavstva s tim

u vezi; podsjeća ih da odrede svoje prioritete u pogledu potrošnje i da potpuno iskoriste

mogućnosti financijske potpore EU-a u vodnom sektoru u okviru novog financijskog

programskog razdoblja (2014. – 2020.), posebno preko prioritetnog ulaganja ciljano

usmjerenog na upravljanje vodama;

35. podsjeća na zaključke tematskog izvješća o uključivanju ciljeva vodne politike EU-a u

zajedničku poljoprivrednu politiku koje je izradio Europski revizorski sud i u kojima

stoji da „instrumenti koji se trenutno koriste u ZPP-u za rješavanje pitanja u vezi s

vodama dosad nisu uspjeli ostvariti dovoljan napredak u smjeru ambiciozno

postavljenih ciljnih vrijednosti u pogledu voda”; smatra da je za poboljšanje kvalitete

vode u Europi od presudne važnosti bolje uključivanje vodne politike u druge politike

kao što je poljoprivredna politika;

36. ističe važnost potpune i učinkovite provedbe Okvirne direktive o vodama, Direktive o

zaštiti podzemnih voda, Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i Direktive o

pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te smatra da je od ključne važnosti poboljšati

koordinaciju njihove provedbe s provedbom direktiva o morskom okolišu, biološkoj

raznolikosti i zaštiti od poplava; izražava bojazan da instrumenti sektorske politike

Unije ne doprinose u dovoljnoj mjeri postizanju standarda kvalitete okoliša za

prioritetne tvari i ostvarenju cilja postupnog isključivanja ispuštanja, emisija i rasipanja

prioritetnih opasnih tvari u skladu s točkom (a) članka 4. stavka 1. i člankom 16.

stavkom 6. Okvirne direktive o vodama; poziva Komisiju i države članice da vode

računa o tome da upravljanje vodama mora biti ugrađeno kao zajednički čimbenik u

zakonodavstvo na drugim područjima koja su bitna za nj kao što su energija,

poljoprivreda, ribarstvo, turizam itd. kako bi se spriječilo zagađenje, na primjer, iz

nezakonitih i nereguliranih odlagališta opasnog otpada ili istraživanja i iskorištavanja

nafte; podsjeća da višestruka sukladnost u okviru zajedničke poljoprivredne politike

zahtijeva propisane obveze pri upravljanju na temelju postojećeg zakonodavstva EU-a

koje se odnosi na poljoprivrednike i pravila za dobre poljoprivredne i okolišne uvjete,

uključujući i ona koja se odnose na vodu; podsjeća da poljoprivrednici moraju poštovati

ta pravila kako bi im se u cijelosti isplatila sredstva u okviru zajedničke poljoprivredne

politike;

37. poziva države članice da:

– učine obveznim za isporučitelje vodnih usluga da na računima za vodu navedu

fizikalno-kemijska svojstva vode

– izrade urbanističke planove u skladu s dostupnošću vodnih resursa

– povećaju kontrole i praćenje zagađivača i poduzmu hitne mjere usmjerene na

uklanjanje i saniranje toksičnih tvari

– poduzmu mjere za smanjenje znatnih količina vode koja se gubi zbog propuštanja

cijevi u Europi i obnavljanje neodgovarajućih vodoopskrbnih mreža;

38. smatra da je nužno uspostaviti poredak s prioritetima ili hijerarhiju za održivu potrošnju

vode; poziva Komisiju da sastavi analizu i prijedloge, po potrebi;

39. ističe da su se države članice svojom potporom deklaraciji UN-a založile za ljudsko

pravo na vodu i da većina građana i isporučitelja usluga u EU-u podupire to pravo;

40. naglašava da podršku europskoj građanskoj inicijativi Right2Water i njezinim ciljevima

dodatno pokazuje velik broj građana u državama kao što su Njemačka, Austrija, Belgija,

Slovačka, Slovenija, Grčka, Finska, Španjolska, Luksemburg, Italija i Irska koji javno

progovaraju o problemu vode, njezinom vlasništvu i opskrbi;

41. napominje da je od 1988. njegov Odbor za predstavke zaprimio velik broj predstavki

građana EU-a u mnogim državama članicama u kojima se izražava njihova zabrinutost

u pogledu kvalitete vode i vodoopskrbe te upravljanja otpadnim vodama; skreće

pozornost na niz problema na koje se podnositelji predstavke žale – kao što su

odlagališta otpada, neuspješnost tijela vlasti da učinkovito provode kontrolu kvalitete

vode te nepravilne ili nezakonite poljoprivredne i industrijske prakse – koji su uzrok

loše kvalitete vode te na taj način utječu na okoliš i na zdravlje ljudi i životinja; smatra

da te predstavke predstavljaju stvaran interes građana u pogledu temeljite provedbe i

daljnjeg razvoja održivog zakonodavstva EU-a o vodi;

42. apelira na Komisiju da ozbiljno shvati zabrinutost i upozorenja koje građani u takvim

predstavkama izražavaju i da poduzme mjere kako bi ih riješila, posebno s obzirom na

to da se problem smanjenja vodnih resursa do kojeg dolazi zbog prekomjerne potrošnje

i klimatskih promjena treba hitno rješavati dok još uvijek ima dovoljno vremena da se

spriječi zagađenje i loše upravljanje; izražava zabrinutost zbog broja postupaka zbog

povrede u pogledu kvalitete vode i upravljanja vodama;

43. poziva države članice da hitno dovrše svoje planove upravljanja riječnim slivovima što

je ključan element provedbe Okvirne direktive o vodama, te da ih ispravno provedu uz

potpuno poštovanje najvažnijih ekoloških kriterija; skreće pozornost na činjenicu da su

pojedine države članice sve češće izložene razornim poplavama koje imaju ozbiljan

negativni utjecaj na lokalno stanovništvo; ističe da se planovima upravljanja riječnim

slivovima iz Okvirne direktive o vodama i planovima upravljanja poplavnim rizicima iz

Direktive o poplavama otvara velika mogućnost iskorištavanja sinergija između tih

instrumenata čime se doprinosi osiguravanju dovoljnih količina čiste vode i smanjenju

rizika od poplava; podsjeća, nadalje, da bi svaka država članica trebala imati središnju

mrežnu stranicu na kojoj bi pružala informacije o provedbi Okvirne direktive o vodama

i tako omogućila pregled informacija o kvalitete vode i upravljanju vodama;

Vodne usluge i unutarnje tržište

44. napominje da je u državama diljem EU-a, kao što su Španjolska, Portugal, Grčka, Irska,

Njemačka i Italija, mogući ili stvaran gubitak javnog vlasništva nad vodnim uslugama

postao veliki problem za građane; podsjeća na to da se odabir metode upravljanja

vodama temelji na načelu supsidijarnosti kao što je utvrđeno člankom 14. Ugovora o

funkcioniranju Europske unije i Protokolu (br. 26) o uslugama općeg interesa, u kojem

je naglašena posebna važnost javnih usluga za socijalnu i teritorijalnu koheziju u Uniji;

podsjeća na to da poduzeća koja se bave vodoopskrbom i odvodnjom vrše usluge općeg

interesa i glavna im je obveza zajamčiti da svi građani imaju visokokvalitetnu vodu po

društveno prihvatljivim cijenama te svesti na minimum negativne ekološke učinke

otpadnih voda;

45. ističe da bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, Komisija trebala ostati neutralna u

pogledu odluka država članica povezanih s vlasništvom nad vodnim uslugama i ne bi

trebala promicati privatizaciju vodnih usluga ni zakonodavstvom ni na bilo koji drugi

način;

46. podsjeća na to da bi se mogućnost vraćanja vodnih usluga općinama trebala bez

ograničenja jamčiti i u budućnosti te da može biti pod lokalnom upravom ako tako

odluči nadležno javno tijelo; podsjeća na to da je voda osnovno ljudsko pravo te da

mora biti svima dostupna i pristupačna; naglašava da države članice imaju dužnost

osigurati pristup vodi za sve bez obzira na to tko je isporučitelj usluge i pritom osigurati

da isporučitelji usluga omogućuju sigurnu vodu za piće i poboljšanu odvodnju;

47. ističe da je zbog posebne naravi usluga vodoopskrbe i odvodnje, kao što su proizvodnja,

distribucija i pročišćavanje, nužno da ih se isključi iz svih trgovinskih sporazuma o

kojima EU trenutačno pregovara ili koje razmatra; potiče Komisiju da odobri pravno

obvezujuće isključenje usluga vodoopskrbe, odvodnje i zbrinjavanja otpadnih voda iz

tekućih pregovora o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) i o

Sporazumu o trgovini uslugama; ističe da bi svi budući sporazumi o trgovini i

ulaganjima trebali sadržavati klauzulu o istinskom pristupu vodi za piće za osobe iz

treće zemlje na koju se odnosi sporazum u skladu s dugotrajnom predanošću Unije

održivom razvoju i ljudskim pravima, te da istinski pristup vodi za piće za osobe iz

treće zemlje na koju se odnosi sporazum mora biti preduvjet za sve buduće sporazume o

slobodnoj trgovini;

48. podsjeća na znatan broj predstavki kojima se izražava protivljenje uključivanju

osnovnih javnih usluga kao što su vodoopskrba i odvodnja u pregovore o

transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva Komisiju da poveća

odgovornost isporučitelja vodnih usluga;

49. poziva Komisiju da bude posrednik u promicanju suradnje među isporučiteljima vodnih

usluga razmjenom najboljih praksi i inicijativa u području propisa i u drugim

područjima, zajedničkim učenjem i zajedničkim iskustvima te podržavanjem

dobrovoljnih postupaka usporedne analize; pozdravlja poziv sadržan u Komunikaciji

Komisije za povećanu transparentnost u vodnom sektoru i priznaje napor koji je dosad

uložen, ali pritom primjećuje da bi postupci usporedne analize trebali biti dobrovoljni s

obzirom na velike razlike među vodnim uslugama te s obzirom na regionalne i lokalne

specifičnosti diljem Europe; nadalje napominje da se svaki takav postupak koji sadrži

samo financijske pokazatelje ne može smatrati mjerom transparentnosti i da treba

obuhvatiti i druge kriterije koji su ključni za građane, kao što su kvaliteta vode, mjere za

ublažavanje problema pristupačnosti, informacije o razmjeru stanovništva koje ima

pristup odgovarajućoj opskrbi vode i razini javnog sudjelovanja u upravljanju vodom,

na način koji je razumljiv i građanima i regulatornim tijelima;

50. ističe važnost nadležnih nacionalnih regulatornih tijela u jamčenju pravednog i

otvorenog tržišnog natjecanja među isporučiteljima usluga, omogućavanju brže

provedbe inovativnih rješenja i tehničkog napretka, promicanju učinkovitosti i kvalitete

vodnih usluga te jamčenju zaštite interesa potrošača; poziva Komisiju da podupre

inicijative za regulatornu suradnju u EU-u radi ubrzanja postupka usporedne analize,

ostvarivanja zajedničkog učenja i razmjene najboljih regulatornih praksi;

51. smatra da bi trebalo procijeniti europske projekte i programe povezane s vodom i

odvodnjom s gledišta ljudskih prava kako bi se razvile odgovarajuće politike, smjernice

i prakse, poziva Komisiju da uspostavi sustav usporednih analiza (za kvalitetu vode,

cjenovnu pristupačnost, održivost, pokrivenost itd.) kako bi se poboljšala kvaliteta

usluga javne vodoopskrbe i odvodnje u cijelom EU-u te da se tako osnaže građani;

52. podsjeća na to da koncesije za usluge vodoopskrbe i odvodnje podliježu načelima iz

Ugovora te se moraju stoga dodjeljivati u skladu s načelima transparentnosti, jednakog

postupanja i nediskriminacije;

53. ističe da proizvodnja, distribucija i pročišćavanje u sektoru usluga vodoopskrbe i

odvodnje moraju biti isključene iz Direktive o koncesijama i u svim budućim revizijama

te Direktive;

54. podsjeća na snažno protivljenje civilnog društva u pogledu Direktive 2006/123/EZ o

uslugama na unutarnjem tržištu u vezi s mnogim pitanjima, uključujući ona o uslugama

od općeg gospodarskog interesa kao što su usluge distribucije vode i vodoopskrbe te

upravljanje otpadnim vodama;

55. ističe važnost javno-javnih te javno-privatnih partnerstava u razmjeni najboljih praksi

na temelju neprofitne suradnje između isporučitelja vodnih usluga te pozdravlja

činjenicu da je Komisija u Komunikaciji prvi put prepoznala važnost javno-javnih

partnerstava;

56. pozdravlja uspješne napore nekih općina da povećaju javno sudjelovanje u poboljšanju

isporuke vodnih usluga i zaštitu vodnih resursa te podsjeća na to da lokalne institucije

imaju važnu ulogu u postupku donošenja odluka u pogledu upravljanja vodama;

57. poziva Odbor regija da se više uključi u tu europsku građansku inicijativu kako bi

potaknuo regionalna tijela na veću uključenost u taj problem;

58. podsjeća na obvezu jamčenja pristupa pravosuđu i informacijama o pitanjima u vezi s

okolišem te sudjelovanja javnosti u postupku donošenja odluka u skladu s Aarhuškom

konvencijom; poziva stoga Komisiju, države članice i njihova regionalna i lokalna tijela

da poštuju načela i prava iz Aarhuške konvencije; podsjeća na to da je svijest građana o

vlastitim pravima ključna za postizanje što je moguće većeg stupnja uključenosti u

postupak donošenja odluka; potiče stoga Komisiju da proaktivno osmisli kampanju za

informiranje građana EU-a o postignućima Aarhuške Konvencije u području

transparentnosti i o učinkovitim sredstvima koja su im već na raspolaganju te da ispuni

zahtjeve iz odredbi koje se odnose na institucije EU-a; poziva Komisiju da izradi

kriterije transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja kako bi se na taj način poboljšala

učinkovitost, održivost i isplativost vodnih usluga,

59. potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da porade na postizanju istinskog

socijalnog ugovora za vodu, s ciljem jamčenja dostupnosti, stabilnosti i sigurnog

upravljanja resursima, posebno provedbom politika kao što su uspostava fondova za

solidarnost u vezi s vodom i drugi mehanizmi za društveno djelovanje u cilju pružanja

potpore osobama koje si ne mogu priuštiti pristup uslugama vodoopskrbe i odvodnje

kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu sigurnosti opskrbe i kako se ne bi ugrozilo ljudsko

pravo na vodu; potiče sve države članice da uvedu mehanizme za društveno djelovanje

poput onih koji već postoje u nekim državama EU-a radi zaštite isporuke vode za piće

građanima koji se nalaze u istinski teškim životnim uvjetima;

60. poziva Komisiju da organizira razmjenu iskustava među državama članicama u vezi sa

socijalnim aspektima vodne politike;

61. osuđuje činjenicu da se odbijanje isporuke usluga vodoopskrbe i odvodnje zajednicama

koje su u nepovoljnom položaju u nekim državama članicama upotrebljava kao prisilna

mjera; ponavlja da u nekim državama članicama zatvaranje javnih bunara koje provode

vlasti otežava pristup vodi za najugroženije skupine;

62. napominje da bi države članice posebnu pozornost trebale posvetiti potrebama

ugroženih skupina u društvu i zajamčiti da osobe kojima je potrebna pomoć imaju

pristup pristupačnoj kvalitetnoj vodi;

63. poziva svaku državu članicu da imenuje pučkog pravobranitelja za područje vodnih

usluga kako bi zajamčile da nezavisno tijelo može obraditi pitanja povezana s vodom,

kao što su žalbe i prijedlozi o kvaliteti vodnih usluga i pristupu njima;

64. potiče vodna poduzeća da ponovno ulože ekonomske prihode proizašle iz ciklusa

upravljanja vodama u održavanje i poboljšanje vodnih usluga te u zaštitu vodnih

resursa; podsjeća na to da načelo povrata troškova vodnih usluga uključuje troškove za

okoliš i troškove u pogledu resursa i da se pritom poštuju i načela pravednosti,

transparentnosti i ljudsko pravo na vodu, ali i obveze država članica da svoje obveze

povrata troškova provedu na najbolji mogući način sve dok to ne ugrožava svrhe i

postizanje ciljeva Okvirne direktive o vodama; preporučuje ukidanje praksi u skladu s

kojima se ekonomski resursi preusmjeravaju iz vodnog sektora i upotrebljavaju za

financiranje drugih politika, među ostalim i kada računi za vodu sadrže naknade za

koncesiju koje nisu namijenjene za vodnu infrastrukturu; podsjeća na zabrinjavajuće

stanje u kojem se nalazi infrastruktura u nekim državama članicama gdje se voda troši

zbog propuštanja iz neodgovarajućih i zastarjelih distribucijskih mreža te potiče države

članice da povećaju ulaganje za poboljšanje infrastrukture i drugih vodnih usluga kao

temelja za jamčenje ljudskog prava na vodu u budućnosti;

65. poziva Komisiju da zajamči da nadležna tijela građanima na koje se to odnosi

omogućuju uvid u sve informacije o kvaliteti vode i upravljanju vodama u lako

dostupnom i razumljivom obliku te da su građani u potpunosti i pravovremeno

obaviješteni o svim projektima upravljanja vodama i da se s njima savjetuje o tim

projektima; osim toga napominje da je u sklopu javnog savjetovanja u organizaciji

Komisije 80 % sudionika izjavilo da smatra nužnim povećanje transparentnosti praćenja

kvalitete vode;

66. poziva Komisiju da pažljivo nadzire iskorištavanje izravnih i neizravnih financijskih

sredstava EU-a za projekte upravljanja vodama i da se pobrine za to da se tim

sredstvima financiraju samo projekti kojima su sredstva namijenjena, imajući na umu da

je dostupnost vode ključna za smanjivanje nejednakosti među građanima EU-a i jačanje

gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u; poziva Revizorski sud da s tim u

vezi provjeri jesu li kriteriji učinkovitosti i održivosti u potpunosti ispunjeni;

67. poziva Komisiju da uzme u obzir trenutačni manjak investiranja u uravnoteženo

upravljanje vodama, imajući na umu da je voda jedno od zajedničkih dobara građana

EU-a;

68. stoga poziva na veću transparentnost među isporučiteljima vodnih usluga, posebno

preko razvoja kodeksa privatnog i javnog upravljanja za vodna poduzeća u EU-u;

smatra da bi se taj kodeks trebao temeljiti na načelu učinkovitosti te bi uvijek trebao biti

podložan odredbama o okolišu, gospodarstvu, infrastrukturi i javnom sudjelovanju iz

Okvirne direktive o vodama; također poziva na uspostavljanje položaja nacionalnog

regulatora;

69. poziva Komisiju da poštuje načelo supsidijarnosti te ovlasti i nadležnosti u vezi s

vodom, imajući u vidu i razne razine vlasti i lokalne udruge za vodu koje upravljaju

vodnim uslugama (izvorima i njihovim održavanjem);

70. žali što Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda još nije u potpunosti

provedena u državama članicama; poziva na to da se financijska sredstva Unije

prioritetno dodijele područjima u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a o okolišu,

uključujući pročišćavanje otpadnih voda; napominje da je stopa usklađenosti dokazano

viša u slučajevima kada je ostvaren povrat troškova i primijenjeno načelo „onečišćivač

plaća” te poziva Komisiju da procijeni prikladnost postojećih instrumenata za pružanje

visoke razine zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša;

71. ističe da, u pogledu vode, uslužni sektor ima golemi potencijal za otvaranje radnih

mjesta ekološkom integracijom i za poticanje inovacija prijenosom tehnologija između

sektora te istraživanjem, razvojem i inovacijama primijenjenima na čitav vodni ciklus;

stoga poziva da se obrati posebna pozornost na jačanje održive upotrebe vode kao

obnovljive energije;

72. potiče Komisiju da izradi europski zakonodavni okvir za ponovno korištenje

pročišćenom vodom kako bi se posebno zaštitile osjetljive aktivnosti i područja;

nadalje, poziva Komisiju da promiče razmjenu iskustava među zdravstvenim

agencijama raznih država članica;

73. potiče Komisiju da pri svakoj reviziji Okvirne direktive o vodama zajamči da

kvantitativna procjena problema u pogledu pristupačnosti vode postane obvezan dio

izvješćivanja država članica o provedbi Okvirne direktive o vodama;

74. traži od Komisije da istraži mogućnost da Europska zaklada za poboljšanje životnih i

radnih uvjeta (Eurofound) prati sva pitanja u pogledu pristupačnosti vode u 28 država

članica i da izvještava o njima;

75. ističe da i s ekološkog aspekta i u pogledu okoliša kvalitetno upravljanje vodama

postaje prioritet u nadolazećim desetljećima s obzirom na to da se njime ispunjavaju

energetski i poljoprivredni zahtjevi te da ono odgovara gospodarskim i društvenim

imperativima;

Internalizacija troškova zagađenja

76. podsjeća na to da preko računa za vodu troškove za pročišćavanje vode snose građani

EU-a te ističe da je učinkovitije i financijski poželjnije donijeti politike koje djelotvorno

kombiniraju i usklađuju ciljeve zaštite izvora vode i smanjenja troškova, kao što su

pristupi „kontrole na izvoru”; podsjeća na to da je prema izvješću o stanju okoliša iz

2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš više od 40 % rijeka i obalnih voda

izloženo raspršenom onečišćenju prouzročenom poljoprivredom dok je između 20 % i

25 % izloženo onečišćenju iz točkastih izvora kao što su industrijski pogoni,

kanalizacijski sustavi i mreže za upravljanje otpadnim vodama; ističe važnost

djelotvorne provedbe Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za ljudsku

potrošnju, bolje koordinacije u pogledu njihove provedbe, veće dosljednosti prilikom

sastavljanja zakonodavstva i proaktivnijih mjera za očuvanje vodnih resursa i znatnog

povećanja učinkovitosti potrošnje vode u svim sektorima (industrije, kućanstva,

poljoprivreda, distribucijske mreže); podsjeća na to da je jamčenje održive zaštite

prirodnih područja kao što su slatkovodni ekosustavi također ključno za razvoj i za

osiguravanje zaliha vode za piće te se na taj način smanjuju troškovi za građane i

isporučitelje usluga;

Vanjska politika i razvojna politika EU-a u vodnom sektoru

77. naglašava da bi razvojne politike EU-a u potpunosti trebale integrirati univerzalni

pristup vodi i odvodnji promicanjem javno-javnih te javno-privatnih partnerstava koja

se temelje na solidarnosti među isporučiteljima vodnih usluga i radnicima u različitim

državama, i trebale bi se koristiti nizom instrumenata, za promicanje najboljih praksi

razmjenom znanja te programima za razvoj i suradnju u tom sektoru; ponavlja da bi u

razvojnim politikama država članica trebalo priznati dimenziju ljudskih prava u pogledu

pristupa sigurnoj vodi za piće i odvodnji te da pristup temeljen na pravima zahtijeva

potporu za zakonodavne okvire, financiranje i jačanje glasa civilnog društva radi

ostvarivanja tih prava u praksi;

78. ponovno potvrđuje da je pristup dovoljnoj količini vode za piće koja je dovoljne

kvalitete osnovno ljudsko pravo te smatra da su nacionalne vlade dužne izvršiti tu

obvezu;

79. u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a i zahtjevima koji su u njemu sadržani

ističe važnost redovite procjene kvalitete, čistoće i sigurnosti vode i vodnih resursa u

EU-u, ali i izvan njegovih granica;

80. ističe da bi se u dodjeli sredstava EU-a i u programiranju pomoći visoki prioritet trebao

dati pomoći za isporuku sigurne vode za piće i usluga odvodnje; poziva Komisiju da

zajamči dostatnu financijsku potporu aktivnostima razvoja kapaciteta u području voda,

oslanjajući se na postojeće međunarodne platforme i inicijative i surađujući s njima;

81. ustraje u tome da bi se sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene u zemljama u razvoju

trebala dati prednost i u službenoj razvojnoj pomoći i u nacionalnim proračunima;

podsjeća da je upravljanje vodom zajednička odgovornost; zagovara otvorenost prema

drugačijim načinima pomoći, ali uz strogu primjenu načela razvojne djelotvornosti,

dosljednu razvojnu politiku i nepokolebljivu predanost iskorjenjivanju siromaštva i

postizanju što većeg razvojnog učinka; u tom pogledu podupire uključivanje lokalnih

zajednica prilikom realizacije projekata u zemljama u razvoju te načelo javnog dobra;

82. ističe da, iako se napreduje prema ostvarenju milenijskog razvojnog cilja koji se odnosi

na sigurnu vodu za piće, 748 milijuna ljudi u svijetu još nema pristup poboljšanoj

opskrbi vode te se procjenjuje da najmanje 1,8 milijardi osoba pije vodu zagađenu

fekalijama, dok su ciljevi u vezi s odvodnjom daleko od zacrtanih;

83. podsjeća na to da bez održivog upravljanja podzemnim vodama nema smanjenja

siromaštva i zajedničkog blagostanja, s obzirom na to da bi podzemne vode mogle biti

bolji izvor vode za piće milijunima siromašnih u gradovima i u selima;

84. poziva Komisiju da uz održivu poljoprivredu u Plan za promjenu uvrsti i vodu;

85. smatra da bi voda trebala biti u središtu priprema dvaju međunarodnih događanja u

2015. to jest, sastanka na vrhu o programu za razdoblje nakon 2015. i konferencije

COP21 o klimatskim promjenama; u tom kontekstu čvrsto podupire uključenje

ambicioznih i dalekosežnih ciljeva za vodu i odvodnju, kao što je cilj održivog razvoja

br. 6 koji se odnosi na jamčenje dostupnosti vode i sanitarnih uvjeta svima te na održivo

upravljanje njima do 2030. godine koji treba usvojiti u rujnu 2015.; ponavlja da je

okončanje siromaštva programom za razdoblje nakon 2015. moguće samo ako

zajamčimo da svi, svugdje imaju pristup čistoj vodi, osnovnim sanitarnim i higijenskim

uvjetima; ističe da ostvarenje svih ciljeva održivog razvoja zahtijeva mobilizaciju puno

više sredstava za razvoj nego što je trenutačno predviđeno, i iz razvijenih zemalja i iz

zemalja u razvoju; poziva na uspostavu svjetskog nadzornog mehanizma kojim bi se

pratio napredak u ostvarenju univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće, održivom

iskorištavanju i razvoju vodnih resursa i jačanju pravičnog, participativnog i

odgovornog upravljanja vodama u svim zemljama; poziva Komisiju da zajamči

djelotvornu upotrebu pomoći te da se ona u okviru razvojnog programa za razdoblje

nakon 2015. bolje usmjeri u sektor vodoopskrbe, odvodnje i higijene;

86. ističe povećani rizik od nestašice vode zbog klimatskih promjena; potiče Komisiju i

države članice da među teme konferencije COP21 uvrste strateško upravljanje vodnim

resursima i dugoročne planove prilagodbe radi uključivanja klimatski otpornog pristupa

vodi u budući globalni sporazum o klimi; naglašava da je vodna infrastruktura koja je

otporna na klimatske promjene ključna za razvoj i smanjenje siromaštva; ponavlja da bi,

bez stalnih napora za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i boljeg upravljanja

vodnim resursima, napredak prema ciljevima smanjenja siromaštva, milenijskim

razvojnim ciljevima i održivom razvoju u svim svojim gospodarskim, socijalnim i

ekološkim dimenzijama mogao biti ugrožen;

87. sa zabrinutošću primjećuje da nedostatak pristupa vodi i odvodnji u zemljama u razvoju

može imati nerazmjeran učinak na žene i djevojčice, posebno one u školskoj dobi kod

kojih se stope izostanka iz škola i napuštanja školovanja povezuju s nedostatkom čistih,

sigurnih i pristupačnih sanitarnih usluga;

88. poziva da se dodjelom sredstava Unije i država članica odražavaju preporuke posebnog

izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, posebno u

pogledu davanja prednosti malim infrastrukturama i dodjeli većih sredstava za

upravljanje i održavanje, izgradnju kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

89. sa zabrinutošću primjećuje da prema posebnom izvjestitelju UN-a za ljudsko pravo na

sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, ljudi koji žive u siromašnim četvrtima uglavnom

plaćaju više od onih koji žive u formalnim naseljima, a dobivaju neuređene usluge loše

kvalitete; apelira na zemlje u razvoju da prilikom dodjele proračunskih sredstava

prednost daju uslugama namijenjenim osobama koje su izolirane i u nepovoljnom

položaju;

90. podsjeća na to da je Svjetska zdravstvena organizacija navela da je u početnom stanju,

bez primjene najnovijih inovativnih tehnologija za pročišćavanje vode i postizanje

uštede, optimalna dnevna količina vode po osobi od 100 do 200 litara, a kako bi se

zajamčile osnovne potrebe i spriječili zdravstveni problemi dovoljno je između 50 i 100

litara; ističe da je, prema priznatim temeljnim ljudskim pravima, uspostava minimalnih

kvota po osobi neophodna za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva za vodom;

91. ističe da bi pristup osnovnim vodoopskrbnim potrebama trebao biti neosporivo temeljno

ljudsko pravo te da bi ga trebalo implicitno i eksplicitno podržati kroz međunarodno

pravo, deklaracije i djelovanje država;

92. poziva vlade, međunarodne agencije za pomoć, nevladine organizacije i lokalne

zajednice da djeluju kako bi zadovoljili osnovne vodoopskrbne potrebe svih osoba te

kako bi zajamčili da je voda ljudsko pravo;

93. poziva države članice da u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije

izrade politiku određivanja cijena kojom se poštuju prava ljudi na najmanju potrebnu

količinu vode za život i suzbija rasipanje vode, čime se omogućuje primjena

progresivnog sustava naplate troškova koji je razmjeran količini potrošene vode;

94. potiče na donošenje mjera za jamčenje racionalne potrošnje vode kako bi se spriječilo

njezino rasipanje;

95. pohvaljuje neke isporučitelje vodnih usluga koji odvajaju postotak svojeg godišnjeg

prometa za partnerstva za vodu u zemljama u razvoju te potiče države članice i EU na

stvaranje pravnog okvira potrebnog za uspostavljanje takvih partnerstava;

96. poziva na učinkovito nadziranje projekata koji se provode preko vanjske pomoći;

naglašava da je potrebno nadzirati strategije financiranja i proračune kako bi se

zajamčilo da se namijenjenim sredstvima rješavaju postojeće razlike i nejednakosti u

pristupu vodi i poštuju načela ljudskih prava u pogledu nediskriminacije, pristupa

informacijama i sudjelovanja;

97. poziva Komisiju da obnovu zastarjelih vodnih mreža postavi kao prioritet u Planu

ulaganja za Europu stavljanjem tih projekata na popis projekata Unije; ističe učinak

poluge koji bi ti projekti imali na otvaranje neizmjestivih radnih mjesta, čime bi se

pomoglo poticanju zelenog gospodarstva u Europi;

98. poziva Komisiju da promiče razmjenu znanja kako bi države članice mogle provesti

preglede stanja mreža čime bi se omogućilo da se započne postupak obnove radi

zaustavljanja rasipanja vode;

99. poziva na veću transparentnost radi potpunijeg informiranja potrošača o vodi i

doprinošenja ekonomičnijem upravljanju vodnim resursima; u tu svrhu potiče Komisiju

da nastavi rad s državama članicama u cilju razmjene nacionalnih iskustava u pogledu

uspostave informacijskih sustava o vodama;

100. poziva Komisiju da prouči poželjnost širenja instrumenata financijske pomoći u sektoru

međunarodne suradnje povezane s vodoopskrbom i odvodnjom na europsku razinu;

101. naglašava da učinkovito i pravično upravljanje vodnim resursima ovisi o sposobnosti

lokalnih vlasti da isporuče usluge; stoga poziva EU na daljnju podršku boljem

upravljanju vodom i jačanju vodne infrastrukture u zemljama u razvoju, odgovarajući

pritom posebice na potrebe ugroženih ruralnih zajednica;

102. podržava Svjetsku platformu vodne solidarnosti koju je pokrenuo Program Ujedinjenih

naroda za razvoj (UNDP) kako bi se u suradnji s lokalnim vlastima našla rješenja za

izazove povezane s vodom; također pozdravlja inicijativu „1 % solidarnosti za vodu i

sanitarne uvjete” i ostale inicijative građana i vlasti u nekim državama članicama koje

su pokrenute radi pružanja potpore projektima u zemljama u razvoju sredstvima iz

naknada za potrošnju; napominje da je nekoliko vodnih sustava primijenilo takve

inicijative u praksi; ponovno poziva Komisiju da potakne rješenja temeljena na

solidarnosti u ovom i drugim područjima, primjerice širenjem informacija te

olakšavanjem uspostavljanja partnerstava i razmjene iskustava, što se može ostvariti

preko potencijalnog partnerstva Komisije i država članica s tim da bi projekti koji bi se

provodili temeljem te inicijative dobili dodatna sredstva EU-a; posebice ohrabruje

promicanje javno-javnih partnerstava za vodoopskrbnu infrastrukturu u zemljama u

razvoju, u skladu sa Savezom svjetskih partnerstava u vodoopskrbi kojim koordinira

UN Habitat;

103. poziva Komisiju da ponovno pokrene „Instrument za vode” koji se pokazao učinkovitim

u unaprjeđivanju pristupa vodnim uslugama u zemljama u razvoju promicanjem mjera

za jačanje kapaciteta u lokalnim zajednicama;

104. pozdravlja činjenicu da diljem Europe postoji velika podrška UN-ovoj rezoluciji o

priznavanju pristupa čistoj vodi i odvodnji kao ljudskom pravu;

°

° °

105. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.