EVRO-AMERIČKI MUSLIMANI - pitanja identiteta i pripadnosti - Tarik Ramadan

8/14/2019 EVRO-AMERIKI MUSLIMANI - pitanja identiteta i pripadnosti - Tarik Ramadan

1/221

1


2/221

2

dr. Tarik Ramadan

EVRO-AMERIKIMUSLIMANI -pitanja identiteta i pripadnosti

hrestomatija tekstova, eseja i intervjua

Biblioteka:

Savremeni islamski misliociKnjiga: 4

Izdava pdf-izdanja:www.bosnamuslimmedia.com

1430. hid. / 2009. god.


3/221

3

SADRAJSADRAJ........................................................................................ 3PREDGOVOR ................................................................................. 5

PRIKAZI............................................................................................. 6KAKO DOVESTI U VEZU UNIVERZALNE I VJENEPRINCIPA ISLAMA SA PROMJENJIVOM PRIRODOMLJUDSKOG VREMENA I MJESTA?! - Profesor Jorgen S.Nielsen ............................................................................................. 7NA ZAPADU NETO NOVO - dr. Fikret Kari ........................ 11BITI EVROPSKI MUSLIMAN U PRAKSI - mr. Ahmet Alibai....................................................................................................... 14

BITI EVROPSKI MUSLIMAN................................................ 18U SRCU IZVORA-Vjera i religijska praksa ............................... 19

Uvod .......................................................................................... 19I. ISLAMSKO UENJE I NAUKE.......................................... 21II. NEKA OPA PRAVILA USUL AL-FIQHA ...................... 62

EVRO-AMERIKI MUSLIMANII BUDUNOSTISLAMA.......................................................................................... 118

NA ZAPADU: PRVI POKUAJI REFORME ........................... 119Zapad: Teritorij svjedoenja ....................................................... 120Daru 'l-islam (Teritorija islama) .................................................. 123Daru 'l-harb (Teritorija rata) ....................................................... 123

Identitet i kultura ....................................................................... 140Pripadnost i lojalnost.................................................................. 150

ESEJIIPRIGODNILANCI ................................................ 173ITAJUI KUR'AN.................................................................... 174BORBA ZA EVROPSKI VJERSKI IDENTITET ...................... 182JA NISAM ONO EGA SE VI BOJITE .................................... 186


4/221

4

RAMAZAN KAO VRIJEME KADA SE DUBOKA VJERASPAJA SA DUBOKOM, KRITIKI ORIJENTIRANOM,INTELIGENCIJOM .................................................................... 190

INTERVJUI................................................................................... 193SARAJEVO JE SIMBOLIKO MJESTO, VRLO VANO ZAISLAMSKU MEMORIJU I BATINU U EVROPI ................... 194

Nunost povezivanja zapadnoevropskih i istonoevropskih muslimana................................................................................................. 195esto govorimo o muslimanskom bratstvu ali ga ne osjeamo ...... 197

Na Zapadu su emocije, kod nas je duhovnost............................... 199Usmjeriti panju zapadnih muslimana prema Sarajevu ................. 200

EVROPLJANI NE RAZUMIJU VLASTITU CIVILIZACIJU .. 203ISLAM JE POZNAVANJE TEKSTA I KONTEKSTA ............. 207

Post-integracijski diskurs............................................................ 208Primijenjena etika ...................................................................... 209Fetva ima svoju psihologiju ........................................................ 211

Ne usuujemo se progovoriti glasnije! ........................................ 212Blokada idtihada?..................................................................... 214Dvije vrste reformi..................................................................... 216

Nova geografija islamske etike ................................................... 217Intra-muslimanska kritika debata............................................... 218Otvoreni poziv na moratorijum ................................................... 219

KNJIGE DR. TARIKA RAMADANA OBJAVLJENE NABOSANSKOM JEZIKU.............................................................. 221


5/221

5

PREDGOVOR

Dragi itaoe,

U etvrtoj po redu knjizi, iz edicije Savremeni islamski misliociti predstavljamo dr. Tarika Ramadana.

Dr. Tarik Ramadan je vjerovatno najuticajniji evropskimuslimanski intelektualac danas. Roen je u vicarskoj 1962. g. gdje je

studirao filozofiju i francusku knjievnost te islamske studije. Islamskoobrazovanje je sticao i na Al-Azharu. Predava je islamskih studija isaradnik na nekoliko univerziteta ukljuujui Oksfordski univerzitet uEngleskoj i Erasmusov univerzitet u Nizozemskoj. Predsjednik jeorganizacije Evropska muslimanska mrea (European MuslimNetwork). ivi u Engleskoj.

Autor je vie knjiga na engleskom i francuskom jeziku, a

prevoen je na sve vanije svjetske jezike. Dosada su mu dvije knjigeprevedene i objavljene na bosanskom jeziku. Dr. Ramadan je nekolikaputa boravio i u Bosni i Hercegovini, i tom prilikom odrao zapaena predavanja i dao intervjue bosanskim medijima. Dijelove iz njegovihknjiga, kao i intervjue moete proitati u ovoj hrestomatiji.

Bosnamuslimmedia.com


6/221

6

PRIKAZI


7/221

7

KAKO DOVESTI U VEZU UNIVERZALNE IVJENE PRINCIPA ISLAMA SA

PROMJENJIVOM PRIRODOM LJUDSKOG

VREMENA I MJESTA?!1

Prola je ve jedna generacija od kako su zapadni Evropljani poeli uoavati da se muslimanske zajednice naseljavaju u naimgradovima. Dane privremenih gostujuih radnika zamijenilo je

uspostavljanje porodica u procesu koji je jasno pokazivao da e postatiustaljen. Poele su se pojavljivati prve damije i mi smo tek tada poeliobraati panju. Dok smo gledali iza zbivanja na povrini, otkrivali smoda su muslimani bili prisutni u zapadnoj Evropi ve due vremena, unekim sluajevima i stoljeima, iako u manjem broju. Novomuslimansko prisustvo u zapadnoj Evropi podsjetilo nas je takoer dave odavno postoje dobro ustanovljene muslimanske zajednice udijelovima istone Evrope - iako smo mislili da ih moemo ignorirati

poto su bile zaklonjene iza eljezne zavjese. Novo muslimanskoprisustvo podsjetilo nas je na nae vlastito prisustvo u muslimanskomsvijetu u okviru imperija.

Ali, naravno, dok smo mi obraali panju na promjene sa kojimase valja nositi - i nevoljnost da se to uini od strane nekih krugova -iznijete su neke pretpostavke u pogledu uticaja koji ova nova situacijamoe imati na same muslimane. Jedan rani pojednostavljeni zakljuak

bio je da e proticanjem vremena, modau toku ve jedne generacije,nove useljenike zajednice biti asimilirane, u najmanju ruku u smislu dae njihov odnos prema religiji i njenim zahtjevima biti "evropeiziran".Neki posmatrai su sugerirali da e mjeoviti brakovi igrati odluujuu

1Tekst je objavljen kao Predgovor knjizi: BITI EVROPSKI MUSLIMAN, izuavanjeislamskih izvora u evropskom kontekstu, dr. Tarika Ramadana, Izdava: Udruenjeilmijje IZ-e u BiH, Sarajevo, 2002. god.


8/221

8

ulogu u ovom oekivanom procesu asimilacije. Sada, jednu generacijukasnije, slika izgleda potpuno drukija od one to su je raniji - moemoih nazvati naivni -posmatrai zamiljali.

ta se to dogodilo? injenica da smo mi Evropljani bili nevoljni

prihvatiti ljude koji su razliiti, izuzev pod naim vlastitim uvjetima,sigurno je, zauzvrat, doprinijela muslimanskom naglaavanju svojevlastitosti i razliitosti. Tako je, kao to sam spominjao u brojnimprilikama, muslimansko pripadanje vlastitoj tradiciji bilo inilac koji jeprisilio lokalne zajednice, politiare i naunike da ih uzmu zaozbiljno ida zaborave izvorni naivni asimilacionistiki scenario.

Istovremeno, ne moe se odricati da su se sami muslimani nali

obaveznim da duboko promiljaju implikacije koje njihova situacija imaza vjeru i njenu praksu, i naine na koji vjera moe nastaviti da formiraodgovarajuu i djelujuu osnovu za njihov svakodnevni ivot. Poinjalo je biti jasno da e, radei to, morati ponovo otvoriti mnoga pitanja sakojima su se, jo hiljadu godina ranije, u zenitu islamske civilizacije,suoavali muslimanski uenjaci i mislioci. Ironija nastale situacije bila je u tome da je ivot na marginama muslimanskoga svijeta vratioevropske muslimane u teoloki centar. Dok su se time bavili, njih je

istovremeno posmatrao geografski centar muslimanskoga svijeta.U ljeto 1995. govorio sam na seminaru mladih islamista u

Jordanu o poloaju muslimana u zapadnoj Evropi. Jedan paljivi mladipostavio je pitanje: je li mogue da je iskustvo muslimana u zapadnojEvropi, dok se oni bave ovim pitanjem, ono od ega mi u arapskomsvijetu moemo imati koristi? Na kraju, oni su suoeni direktnije iintenzivnije nego mi, poto se oni bave sa doticajem islama i modernog

tehnolokog i svjetovnog drutva.Radi se o tome da se prva generacija evropskih muslimana oni

koji su odrasli u zapadnoj Evropi, pita fundamentalna pitanja o islamu.Oni su otkrili da kulturne tradicije njihovih roditelja, prvo tekofunkcioniraju u modernom urbanom i birokratskom drutvu i, drugo, daveliki dio te kulturne tradicije nije u sutini islamski. U nekimsluajevima pojedini aspekti te tradicije mogli bi ak biti neprihvatljivi

sa islamskoga stanovita.


9/221

9

Dugo vremena ova debata je veinom vodena jezikom pravnetradicije, ili fiqha, a u nekim manjinskim krugovima debata je bilazaeta u krutim konzervativnim oblicima i vodena gotovo u izolaciji odireg drutva. Neki posmatrai ovog procesa su tako predloili da, akomuslimani namjeravaju biti u stanju da se uspjeno "nose" samodernou, onda treba da odbace pristup fiqha i angauju se utemeljitoj teolokoj reformaciji. Ova reformacija trebalo bi da zaponesa ponovnim promiljanjem prirode objave, a odatle razumijevanjeobjavljenog teksta. Mi znamo da postoje muslimanski mislioci kojislijede ovu liniju. Drugi posmatrai su predloili da muslimanskiodgovor treba da bude naputanje fiqha kao neega to vie ne moefunkcionirati, te se umjesto toga koncentrirati na pitanja vjere i

teologije. Opet ima muslimana koji misle u skladu sa ovomorijentacijom.

Ono to nije bilo ranije sistematski uinjeno u savremenomevropskom kontekstu jeste da se istrae izvori glavne islamske tradicijei njihova korisnost u novom okruenju. To je ono na emu se irokoradi u muslimanskom svijetu, posebno u arapskom muslimanskomsvijetu. Sada nam dr. Ramadan nudi prvi vei napor da primijeni ovaj

proces na prilike muslimana u Evropi.On slijedi metod koji su koristili znaajni savremeni

muslimanski naunici, na koje se on sa zahvalnou izriito poziva. Nataj nain on sebe vrsto stavlja u glavni tok moderne (razliite odmodernistike) islamske tradicije. Polazei od sistematskog izlaganjateolokih osnova dr. Ramadan raspravlja u detalje tradicionalne tehnikerazvijene za prevoenje principa u praksu odreenog vremena i mjesta:

kljune rijei su masalih i maqasid. Ovo podruje je najvie bilopogoeno u popularizaciji islamske misli, fenomena koji je tekao tokom prolog stoljea, a koji je uslijedio kao posljedica irenja zapadnihstruktura obrazovanja i intelektualnog umovanja. To je podruje koje posjeduje izuzetne mogunosti za dovoenje u vezu univerzalnih ivjenih principa islama sa promjenjivom prirodom ljudskog vremena imjesta, to je ustvari zadatak sa kojim se muslimani Evrope suoavaju.


10/221

10

Drugi dio ove fascinirajue knjige jest analiza pojedinihpraktinih pitanja i prijedlog kako da se doe do njihovog rjeenja. To je dio za koji e mnogi itaoci - muslimani i ostali - biti najviezainteresirani. Ali na duge staze ja smatram da je ustvariprvi teorijskidio knjige onaj koji trai najveu panju poto se tu nalaze osnovimetodi koji mogu pomoi evropskim muslimanima da razviju praktinarjeenja da budu evropski muslimani. Iako oni mogu formuliratiodgovore drukije od onih koje je predloio dr. Ramadan, oni ih trebajuformulirati na nain koji e istovremeno potvrditi njihovo pripadanjeglavnom toku islamske tradicije i istovremeno potvrditi njihovokulturno i drutveno pripadanje Evropi. Polazei od ovih osnova razlikau miljenju, ikhtilaf jeblagoslov, a ne prijetnja sukoba.

Maj 1999.

Profesor Jorgen S. Nielsen,direktor Centra za izuavanje islama i

kransko-muslimanskih odnosaUniverzitet Birmingham, UK


11/221

11

NA ZAPADU NETONOVO1

Godine 1997. Tarik Ramadan privukao je panju svjetskejavnosti knjigomizazovnog naslovaBiti evropski musliman: izuavanjeislamskih izvora u svjetlu evropskoga konteksta, koja je pet godinakasnije objavljena i uprevodu na bosanskijezik. Ta knjiga je sadravalateorijske refleksije autora o univerzalnoj islamskoj poruci i sredstvimakoja stoje na raspolaganju muslimanima da ive tu poruku u Evropi.Razmatrana su pitanja transcendantalnog puta ispravnog ivota i

normativne kvalifikacijeevropskogprostora. Praktine implikacije ovevizije ostale su, meutim, na nivou opih naznaka.

U vremenu koje je slijedilo autor je imao brojne kontakte samuslimanima Evrope i drugih prostora Zapadne hemisfere, vodiorasprave, bio ukljuen u dijalog sa evropskim, odnosno zapadnjakimsagovornicima i razvijao svoje stavove prvobitno izraene u knjizi.Veina diskusija kretala se okopitanja: tapraktino znai biti evropskimusliman? Ovom temom bavi se nova knjiga Tarika Ramadana Evro-ameriki muslimani i budunost islama, objavljena 2004. god.

Prvo to upada u ui jeste da sada autor govori o "evro-amerikim muslimanima" a ne "evropskim muslimanima". Kako to isam autor objanjava, on je fokus svoga interesovanja sa Evropeproirio i na SAD i drugezemlje koje se nalaze u "zapadnojsituaciji".Na ovaj nain, autorovo razmiljanje uzima u obziripostaje relevantnoza sve muslimane Zapadne hemisfere.

Drugo, autor dovodi u vezi evro-amerike muslimane sabudunou islama. Ovakavpristup je autorova specifinostpoto drugipisci veinom posmatraju muslimane Zapada kao "manjinskuzajednicu" koja se nalazi u izuzetnojsituaciji, te koja moe eventualno

1 Tekst je objavljen kao pogovor knjizi EVRO- AMERIKI MUSLIMANI IBUDUNOST ISLAMA, autora Tarika Ramadana, Izdava: Udruenje ilmijje IZ-e u

BiH, Sarajevo, 2007. god.


12/221

12

da nekada odstupi od veinskih normativnih rjeenja. U viziji TarikaRamadana, muslimani Zapada imaju odgovornost da sami ponuderjeenja koja e ne samo biti relevantna za vlastitu situaciju, nego i zamuslimanski svijet u cjelini. Zato Tarik Ramadan rjeenja praktinihproblema muslimana Zapada ne naziva "fikh manjina". On govori o"zapadnom islamu", ne kao posebnoj normativnoj tvorevini, vesociolokoj realnosti koja je vjerna jedinstvenim principima islama,zaodjenuta u evro-amerikoj kulturu i ukorijenjena u evro-amerikomdrutvu.

To, istovremeno, ne znai relativizaciju univerzalnih islamskihprincipa radi "integracije u drutvo" ve kreativno tumaenje iprimjenutih principa, to zahtijeva oivljavanja metodologije islamskih nauka.Pri tome, evro-ameriki muslimani moraju biti intelektualno, politiki ifinansijski nezavisni. Oni ne mogu vie gledati u uenjakemuslimanskih veinskih zemalja da im daju rjeenja za njihove situacijeve obrazovati vlastitu ulemu koja je sposobna da univerzalnu islamskuporuku protumai i primjeni u evro-amerikom kontekstu. Oni ne moguvie biti politiki paternalizovani od strane zemalja porijekla i ne moguse oslanjati samo na njihovu finansijsku pomo. Oslanjajui se na

islamska rjeenja, moraju osigurati vlastitu poziciju putem drutvene i politike participacije i ekonomsku osnovu fukcionisanja svojihzajednica.

Na ovaj nain, Tarik Ramadan postaje svjedok i govornik "tiherevolucije" koja tee u muslimanskim zajednicama Zapada a koja imaza cilj da muslimanima omogui da "ive u skladu sa svojom vjeromunutar evro-amerikog konteksta". Takva orijentacija eli da na osnovu

novog itanja islamskih izvora omogui integraciju muslimana u evro-amerika drutva. Ona odluno odbacuje tezu da islam mora bitidefinisan kao suprotnost Zapadu te time omoguava da se muslimaniZapada osjeaju na Zapadu kao "kod kue". Ona, takoer, skree panjuveinskim muslimanskim drutvima, koja zapljuskuje talasglobalizacije, da gledaju na iskustvo evro-amerikih muslimana, kojive odavno suoeni sa izazovima savremenog svijeta, fromuliu nekenove ideje i nude neka nova rjeenja.


13/221

13

Sa posebnim zadovoljstvom, doekujemo prijevod ove knjige,kvalifikovane kao jedna od najboljih "non-fiction" knjiga iz 2004. god.,na bosanski jezik.

Prof. dr Fikret Kari


14/221

14

BITI EVROPSKI MUSLIMANU PRAKSI1

Tarik Ramadan, EVRO-AMERIKI MUSLIMANI IBUDUNOST ISLAMA, Sarajevo, Udruenje ilmijje IZ u BiH, 2007, sengleskogpreveli Ermin Sinanovi i drugi.

Prije pet godina naa javnost je bila upoznata sa djelomintrigantnog naziva Biti evropski musliman u nas tada malo poznatogvicarskog islamskog mislioca Tarika Ramadana. Pet godina kasnije u prilici smo itati nastavak njegovih razmiljanja koja su umeuvremenu produbljena i konkretizirana. Prethodna se knjiga bavilateorijskim pitanjima interpretacije i prakticiranja islama u evropskomokruenju. Te su ideje u novoj knjizi saete u prvom dijelu knjige dokje drugi, vei dio posveen onome to to znai u praksi i to u nekolikosfera: duhovnosti, islamskom obrazovanju, politikom angamanu,ekonomiji, meuvjerskom dijalogu i kulturi. U prvom dijelu knjige

malo je novina osim to je izdava na engleskom ovaj put renomiraniOxford University Press.

Autorov cilj je razumjetiuniverzalnostporuke islama i osvijetlitisredstva koja nam omoguavaju da ivimo danas na Zapadupotujuisebe i druge. U tom nastojanju onpolazi od Kur'ana i Sunneta, potujuii koristei metodologiju klasine uleme ali i ide dalje: ponovo itakur'ansko-sunnetske tekstove, redefinira pojmove, ponovo vri

klasifikacije itd. To ini jer vjeruje da istinske reforme islama nemabezvjernosti njegovimizvorima i normama njihova itanja.

Na taj nain on, kako sam kae, eli biti uesnik iglasnogovornik tihe revolucije u muslimanskim zajednicama naZapadu koja kreira novu muslimansku linost koja e mnoge iznenaditi.

1 Autorprikaza je mr. Ahmet Alibai, a objavljen je u:Islamske informativne novine -Preporod, 15. novembar 2007, str. 28.


15/221

15

Njen krajnji rezultat e biti evropski i ameriki islam vjeran principimaislama, zaodjenut u evropsku i ameriku kulturu i duboko ukorijenjen uzapadnim drutvima. Taj islam i takvi muslimani, smatra autor, uskoroe uticati na islamska shvatanja i praksu i izvan Zapada.

Ovo to najavljuje i emu tei Tarik Ramadan ve unekoliko iostvaruje. On kao izdanakevropskog islama utie na budunost islama iizvanZapada a njegoveknjige objavljuju veliki izdavai na Zapadu.

Prema autoru, zapadni muslimani imaju jo jednu veliku ulogu:oni su najboljepozicionirani da otvore istinski dijalogizmeu islamai zapada. To, kae on, nee biti nimalo lahko: Predrasude, rasizam iislamofobija su uoljivi izrazi teke stvarnosti evro-amerikih drutava,

i muslimani ne smiju naivno misliti da e ove pojave jednostavnonestati... Sve ee, i to na dui period, oni se moraju navii nasuoavanje sa politiko-sigurnosnim mjerama, diskriminacijom,optubama za 'dupli govor', prijetnje, zlonamjerne poglede te naprismotru i kontrolu. Nepovjerenje je toliko i sumnja takorasprostranjena da se vremena uzajamnogpovjerenja ine jo uvijekveoma dalekim. Ali umjesto da tuno kukamo, ini mi se da postojisamo jedan odgovor na ovo stanje stvari: drati se vrsto svojih

uvjerenja; izraziti svoja naela i nadanja; jasno iskazati svoje komentarei kritiku; ustrajati na jednom, otvorenom nainu govora (samuslimanima i sugraanima); uestvovati u drutvu radi zajednikogdobra u partnerstvu sa svim drugim ljudskim biima koja, svjesno,odbacuju svijet bez savjesti; te, naoruan vjerom i kritikim umom,odbaciti dualizam i sauvati glavu njegujui strpljenje i trpljenjeneugodnosti.

Autor odbacuje jednostavne crno-bijelepodjele svijeta, odbacujeopsjednutost identitetom, status manjine i svaku vrstu formalizma. Onpoziva muslimane ne samo da budu integrirani ve da integriraju sveto se u zapadnoj kulturi, bilo da je rije o zakonima, literaturi iliumjetnosti, ne protiviprincipima islama. Tako su inili muslimani usvom susretu sa ranijim kulturama. To e, vjeruje on, obogatiti sve iuiniti muslimane partnerima a ne tienicima zapadnih drutava.


16/221

16

Na tom putu uzajamnog proimanja prof. Ramadan odlunoodbacuje relativiziranje univerzalnih principa islama i kompromitiranjenjegovih izvora ve pokuava otkriti nain na koji islam prihvata i potuje pluralizam i uvjerenja drugoga. Normalizacija islamskog prisustva na Zapadu ne mora i ne smije biti njegova trivijalizacija.Druga vana teza koju autor brani kroz cijelu knjigu jeste da zapadnimuslimani moraju biti intelektualno, politiki i finansijski neovisni. Onimoraju suraivati sa muslimanskim svijetom ali za njih niko vie nemoe misliti. Svakako, kada to kae on odmah skicira i obrazovni putkojim muslimani moraju hitno krenuti: upoznati dobro svoju vjeru ali ihistoriju i sadanjost drutava u kojima ive.

Drugi dio knjige je posebno interesantan i moe se uz odreenirizik nerazumijevanja pojedinih dijelova itati neovisno od ostalihdijelova knjige. U njemu dr. Tarik, naprimjer, dovodi u pitanjemuslimansku opsjednutost kamatom dok uope ne obraaju panju narazliite druge, takoer sistemske oblike ekonomske nepravde iizrabljivanja. On se pita zato muslimani brinu samo o tome kako jeneka ivotinja tretirana u posljednjim trenutcima ivota a ne i tokomcijelog ivota? Zato muslimani insistiraju na skupim islamskim

kolama u kojima tek manjini muslimanske djece nude mnogo slabijuverziju onoga to bi ionako dobili u javnim kolama i tek poneto odislamskih predmeta? On nadalje smatra da e protiv islamofobijemuslimani biti efikasni tek kad se budu borili protiv svih oblikadiskriminacije i nepravde bez obzira ko nje rtve bile. Takvih praktinihi poticajnih pitanja u ovoj knjizi je zaista mnogo.

Tarik Ramadan je mislilac velikih i ponekad radikalnih ideja

koji rui ablone. On je ljeviar koji revnosno prakticira islam;antiglobalista odan metodologiji islamskoga prava; zagovornik jednedrave u Palestinaca i Jevreja u Palestini; zabranjen mu je ulazak uSAD i neke muslimanske zemlje; profesor je na Oksfordu i savjetnik jebritanske vlade O njemu je ve napisano vie knjiga nego li ih je samnapisao. Dovoljno je to razloga da se nadnesemo nad njegovomknjigom koja nije lahko tivo ba kao ni odgovornost koju autor stavljana lea evropskim muslimanima, tj. nama. ivjeti na Zapadu, kae on,

ispit je za vjeru, savjest i inteligenciju. Jedini nain da se on proe je da


17/221

17

se ustane i ukljui u drutvene procese s dubokim osjeajem ovisnosti oBogu, skromnou i odlunou. To je dihad na koji ova knjiga poziva.


18/221

18

BITI EVROPSKIMUSLIMAN


19/221

19

U SRCU IZVORA

Vjera i religijska praksa1

Uvod

Kao to smo spomenuli u naem opem uvodu, pitanjemuslimanskog prisustva u Evropi neophodno zahtijeva da se ima jasnapredstava o temeljnim uenjima islama te pravnim sredstvima koja stoje

muslimanima na raspolaganju. Na taj nain mogu se naznaiti izazovisa kojima se danas susreemo.

Nain na koji je islam, vrlo esto, prezentiran u Evropi nije bez posljedica. Shvaeni kao problem u sekulariziranim drutvima,muslimani se stavljaju u poziciju da iznau rjeenja u cilju prilagoavanja svoje religije i prakse. To ih prisiljava, gotovoautomatski, da prihvate reaktivni stav, te da se osjeaju izazvanim da

opravdavaju svoje vjerovanje i praksu. U takvoj atmosferi, nemogue je, kako za muslimane tako i za njihove sagovornike, da prezentirajusutinsko islamsko uenje, ono koje izvire iz priznanja postojanjaJednog i Jedinog Boga, i koje se njeguje dnevnom duhovnou, tooznaava cjelinu ivota i daje mu vrijednosti i smisao.

Sami muslimani, naalost, gube smisao za prioritete ne samo upogledu naina na koji prezentiraju svoju vjeru nego i za nain na koji

je i koncipiraju. Prinueni da sebe objasne u drutvu u kome su, kaomanjina, vieni kao izvor problema i sukoba, oni vre ovaj zadatak nanain koji je na tetu vjere i duhovnosti. Tako vidimo muslimane kakosvode svoju religiju na naredbe i pravila na dozvoljeno (halal) izabranjeno (haram) i idealizuju islamske nauke. Ustvari, islamske

1Poglavlje iz knjige: BITI EVROPSKI MUSLIMAN, izuavanje islamskih izvora uevropskom kontekstu, dr. Tarik Ramadan, prijevod s engleskog: Fikret i Hamida

Kari, Izdava: Udruenje ilmijje IZ-e u BiH, sarajevo, 2002.


20/221

20

nauke se dalje svode na skup pravila pravne nauke (fiqh), ijepoznavanje se uzima kao dovoljna garancija za prihvatljive odgovore nasve probleme. Prioriteti se na ovaj nain izokrenu i mi ulazimo uzaarani, teturajui krug. To je zato to se islam posmatra saumanjujue strane binokulara, te postaje nemogue da se dadne jedna pozitivna, pouzdana i konstruktivna percepcija muslimanskogidentiteta, koja bi razvila stvarne mogunosti nalaska vlastitog mjesta uevropskoj sredini. Drugim rijeima, nain na koji se muslimani uEvropi vide i pitaju postavlja ih u reaktivnu i odbrambenu poziciju, a toih onda spreava da formiraju izvorne i jasne stavove.

Usljed toga je neophodno vano izai iz ovoga optuujueg i,dakako, paklenoga kruga, ne bi li se dostigle najdublje dimenzijeislamskoga uenja. Ovakav pristup je krajnje koristan i neophodan kakoza muslimane tako i za zapadna drutva. Prije nego to se pone bilokakvo razmatranje prilagodljivosti, razvoja ili modernizacije prava,neophodno je zabaviti se sutinskim uenjem islama, njegovimduhovnim osnovama i njegovom univerzalnom dimenzijom. Na sliannain potrebno je bolje sagledati ulogu, mjesto i vrste islamskih nauka.Takvo istraivanje moe dati pristup pravnim konceptima i sredstvima

koja trebamo danas kada promiljamo nae prisustvo na Zapadu.Uenjaci teorije prava (usul al-fiqh) stoljeima su razraivalimetodologiju koja se zasniva na temeljnim pravilima koja su nam danas jo dragocjenija poto nam omoguavaju, kao to i islam ui, daostanemo vjerni Objavljenoj Poruci i ne spreavaju nas da se bavimopromjenama u naoj okolini ili, pak, evolucijom historije. Moramo se,prema tome, vratiti ovim principima - a to inimo u drugoj sekciji prvogdijela knjige - kao to je isto neophodno da izuavamo koncepte

meslehe (maslaha), idtihada(idjtihad) i fetve (fatwa).Kada imamo jedno takvo razumijevanje izvora bit e nam

mogue zapoeti konstruktivno i dinamiko promiljanje koje je dalekood optuivanja i opravdavanja. Putem ovog promiljanja, bit e moguezacrtati horizonte ivljenja u Evropi i, mnogo temeljitije, horizonteevropskih muslimana, sa svim prioritetima i fazama koje taj horizont podrazumijeva. To je ono ime se mislimo baviti u prvom dijelu ove

knjige, poinjui, namjerno, od temeljnih uenja islama koji


21/221

21

pojanjavaju razliite znanosti. To e nam dati pristup produbljenompoznavanju naih izvora putem instrumenata pravne nauke koji podstiudinamiko tumaenje ta je neumorno novo a ipak u stalnome traenju, jer takva preciznost, valja znati, proizlazi iz nae, muslimanskevjernosti Objavi.

I. ISLAMSKO UENJE I NAUKE

A. Sutinsko uenje

Paradoksalno je da se jedno od najvanijih uenja koje se tiuorganizacije i vrsta islamskih nauka javlja u vremenu u kojemuislamske nauke nisu ni postojale, tj. u vremenu kur'anske objave, u dobaivota Boijeg Poslanika. Boiji poslanik Muhammed (a. s.) primao jeObjavu iveimeu svojim narodom, od kojih su neki postali njegovinajblii saradnici - drugovi. Posmatrajui dvadeset tri godine tokom

kojih je Muhammed (a. s.) primao Objavu, mogu se lahko otkriti periodi prodornog duhovnog i religijskog uenja. Poslanik i njegovidrugovi imali su prednost da nisu bili izloeni ni naukama nispecijalizacijama; njih je pouavao Bog, proistila ih je Objava, koja je produbila njihovo vienje i razumijevanje svijeta i na taj nainoblikovala prirodu njihove pojedinane i grupne veze sa Jednim iJedinim Bogom. Od svijesti o Bogu do jasnog i utemeljenograzumijevanja na osnovu kojega su se ponaali i djelovali u skladu sa

Njegovim uenjem, stajalo je dvadeset tri godine pouavanja, praenog potihou i objanjenjem, mirom i borbom, pobjedom i porazom i,nekada, smru. Poslanik, kojega je Bog odabrao da opominje, vodi iupozorava svoj narod, kao i cijelo ovjeanstvo, bio je neumitno ovjeknajplemenitijih odlika, ali ipak ovjek, kao to smo i mi,2i smrtno bie.

2 U stvarima Objave, Poslanik se smatra nepogreivim (ma'sum), ali treba nainitijasnu razliku izmeu Poslanika koji prima Objavu i njegove ljudske situacije u kojoj

on organizuje lini i zajedniki svakodnevni ivot. Njegovi drugovi su razumjeli ovu


22/221

22

U Kur'anu - meu najranije objavljenim ajetima - nalazimo tri sutinskaaspekta prirode ovog poslanstva. To su: (a) njegovo svojstvo poslanikaposlanog cijelome ovjeanstvu da podsjeti ljude na Prisustvo Boga; (b)njegova ljudska priroda i funkcija vodia i, konano, (c) njegova uloga primjera, oblikovanog na najbolji nain i sa najboljim moralnimodlikama.

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i daopominje, ali veina ljudi ne zna.3

Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bisvjetovima bio opomena.4

Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite i vas e Allah voljeti i

grijehe vam oprostiti! - a Allah prata i samilostan je.5

Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog-jedan Bog (...)" 6

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji senada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allahaspominje.7

Jer ti si, zaista najljepe udi.8

razliku te mnogi citirani izvjetaji potvruju ovu injenicu. Naprimjer, u Bici naBedru, al-Hubab ibn al-Mundhir upitao je Boijeg Poslanika: "Ovo mjesto gdje smozauzeli poloaje, je li to Boiji izbor (putem Objave), ili je to tvoj plan?" Poslanik jeodgovorio, "Ovo je moj plan." Al-Mundhir je predloio da se promijeni mjesto, iPoslanik je tako i uinio. Jedne druge prilike, kada je Poslanik trebalo da presudi spor,rekao je: "Moe se dogoditi da neko od vas ne bude u stanju da dokae svoje pravo usporu. Ja sam samo ovjek. Ako moja presuda pogreno da pravo onome koji to nezasluuje, to e ga samo odvesti u Vatru." Vidi Ibn Hiam, As-Sira an-Nabawiyya(Cairo, 1955), Vol. 3, p. 150.3 Kur'an 34:28.4 Kur'an 25:1.5 Kur'an 3:31.6 Kur'an 18:1107 Kur'an 33:218 Kur'an 68:4


23/221

23

Kao ovjek meu ljudima, odabran da bude uzor vrline, glavnanjegova dunost, kao poslanika i Vjerovjesnika - uz poziv zaoboavanje Jednog i Jedinog Boga - bila je da ovlasti i podri novinain posmatranja elemenata, svijeta, u stvari svega stvorenoga. Prviajeti i kur'anske sure, objavljeni srcima koja bijahu iznova ispunjenasvjetlou vjere, bili su usmjereni da potpuno izmijene povrne pogledekojima su ljudi do tada gledali na svijet i, iznad svega, na same sebe:

itaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka odugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, kojiovjeka pouava onome to nezna.9

Prvobitni pristup razumijevanju Tevhida (Tawhid) - Boije

Jednoe - trebao je biti produbljen novim i temeljnim razumijevanjem Njegovih znakova u ljudima i u izvanjskom svijetu. Vjernici su podstaknuti da posmatraju svijet i razmiljaju o njegovimsvrhovitostima:

Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, ai u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. Azar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten?10

Svemir (al-kitab al-manur, izloena knjiga) postat e, BoijomVoljom, glavna podrka i potvrda Istinitosti Objave (al-kitab al-mastur,zapisana knjiga) i, naravno, prisustva Stvoritelja. Ovo se potvruje brojnim ajetima u Kur'anu koji omoguavaju ljudima da dobiju noviuvid voen priznanjem postojanja Boga:

Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i nepostoji nita to Ga ne velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje

njihovo. -On je doista blag i mnogo prata.11

Ovo je, ustvari, sa vjerom u jednoga Boga, izraz duboke

duhovnosti koja je ponuena ljudima i enama koji prihvate vjeru. Daimaju nove uvide:

9 Kur'an 96:1-510 Kur'an 41:5311 Kur'an 17:44


24/221

24

Sunce i Mjesec utvrenim putanjama plove, i trava i drvee sepokorava.12

Da se izrauna putanja planeta ili zvijezda intelektualno jemogue poto su to konkretni i vidljivi elementi, pa prema tome, prvi

dio ovoga ajeta jasno apelira na nae umove. Drugi dio ajeta apelira nanau unutranju viziju, naa srca, tako da vidimo neprekinuto padanjena seddu drvea i zvjezda. Oigledno, vjera je specifini put premanovoj realnosti putem koje se dosee - ili se, pak, mora dosegnuti -podruje onoga to je prividno nepostojee, nestvarno. Prividno, potoPoruka Kur'ana razlikuje ono tojeste i onoto moe biti percipirano.13

Zato oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono to

trebaju da shvate i da ui njihove uju ono to trebaju da uju, ali, oinisu slijepe, ve srca u grudima.14

Kada ovjek posmatra svijet i samoga sebe, kada razmilja ocilju stvaranja to je prvi korak prema dubokom razumijevanju vjere i,zatim, pribliavanja Stvoritelju. To je znaenje Poslanikovih suza nakon probdjevene noi. Drug Boijeg poslanika, Bilal, doao je u vrijemesabaha da pozove vjernike na namaz pa je naao Boijeg poslanika kako

sjedi u mraku i plae. Upitao ga je zato plae, a Poslanik je odgovorio:"Kako ne bih plakao kad mi je ovaj ajet objavljen s mjesta koje je iznadsedam nebesa?!" A zatim je Boiji poslanik prouio:

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista,znamenja za razumom obdarene.15

12 Kur'an 55:5-613 Nasuprot latinskim i uope indoevropskim jezicima, koncept bia ne postoji uarapskom jeziku: da se prenese ideja bia mora se referirati na stvarnost opaanja "bitivien ili opaen" kroz pasivnu konstrukciju glagolskog korijena: wa-dja-da,mawdjud.Sama upotreba jezika remeti ope kategorije filozofije bia poznate jo od njenog

poetka i klasinih filozofa (Sokrata, Platona, i Aristotela) pa sve do skoranjihpriloga fenomenoloke kole (Husserl, Heidegger).

14 Kur'an 22:46.15 Kur'an 3:190.


25/221

25

Zatim je Poslanik dodao: "Teko svakome onome ko uje ovajajet a ne razmilja o njemu." Ono to je navelo Boijeg poslanika daplae nije bila najava goleme nesree ili strah od kazne, nego oiglednoisto i jasno otkrivanje znaenja cjelokupnog stvorenoga svijeta,ojaano vidljivim Znakovima i Porukama totalne pokornosti tog svijetaBogu. Ovo je za one koji mogu vidjeti, osjeati, uti i sluati; za onekoji mogu razumjeti.Nasuprot takvima, oni koji su uporni u odricanjuIstine opisani su kao osobe koje nemaju takvih osobina:

Oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju, a njimane vide, oni ui imaju a njima ne uju.16

Ovo je prva faza u neijem ulasku u uenje islama: sve u

svemiru svjedoi Boije prisustvo. Na ovaj nain pojedinac stieduboku svijest o Bogu (taqwa), a to zauzvrat, potvruje kur'ansku istinuu srcu vjernika:

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima kojise budu Allaha bojali.17

Ova Boija Knjiga, koju potvruju srca a koja apelira na um,spominje epizode duge ljudske historije od Adema (a. s.) do Boijeg

poslanika Muhammeda (a. s.) i njegovih drugova i ak govori o buduim dogaajima.18 Na ovaj nain Objava baca novo svjetlo nahistoriju nakon to su vjera i svjest o Bogu promijenili nain na kojishvatamo mjesto oko nas i daleko iza nae okoline. Ovdje, s naimuranjanjem u prolost, iznie jedna nova dimenzija, nova kategorijanevidljivog svijeta, jer "mi nismo bili prisutni, mi nismo vidjeli", a Bognas nije uinio svjedocima kada je On stvarao nebesa i zemlju, niti ak

16 Kur'an 7:179.17 Kur'an 2:2.18 Naprimjer, u suri ar-Rum (Bizantinci) jedan ajet prorie bizantijsku pobjedu "zanekoliko godina" (arapska rije bid' znai odreen broj, izmeu 3 i 9: pobjeda sedesila nakon sedam godina od objavljivanja ajeta). U Kur'anu takoer nalazimo

proglase koji se odnose na duge historijske periode kao to je kraj vremena, Sudnji

dan, i ivot na Buduem svijetu.


26/221

26

kada je stvarao nas same.19Boija objava, tako, pronosi nas do vremenakoje je prethodilo stvaranju ovjeka:

A kada Gospodar tvoj ree melekima: "Ja u na Zemljinamjesnika postaviti.20

Nakon toga mi smo na poetku Njegovog stvaranja:

I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoimelekima i ree: "Kaite Mi nazive njihove ako istinu govorite!"'Hvaljen nek si!" - Rekoe oni - "Mi znamosamo ono emu si nas Tipouio; Ti Si sveznajui i mudri."21

Kazivanjem o Ademu (a.s.), prvom poslaniku, Boija objava

daje vjernicima intelektualni pristup prolosti kojoj ni jedan ovjek nije bio svjedok i svemiru, koji je izvan naih moi opaanja - "izvan podruja ranije ostvarenog iskustva"22 - prema jednom nevidljivomsvijetu u kojemu ive meleki, koji, u svakom trenu, u svakoj minuti,svakoj sekundi, neprestano istiu neogranienu slavu Uzvienog Boga.To je svijet gajba (ghayb),stvarnosti koja je izvan podruja kojom se bave nauke ili racionalistike i analitike filozofije: tu se ima pristupnajdubljim osjeanjima, najlinijim uvjerenjima o postojanju duhovnih

bia i snaga, o ivotu nakon smrti, o ciljevima svemira, u skladu savjerom u Boga. Vjera je istovremeno poetak i kraj ovog inicijalnogprocesa tokom kojega se, ustvari, ona sama pojaava i poveava.

Ljudska historija se nakon toga ita u ovom novome svjetlu.Svjetlo koje osvjetljava sve domene misli, sve dogaaje: to svjetlo dajeznaenje i otkriva globalni projekt historije koji stoji iza iznijetihkazivanja i same historije.

Kur'an nas ui da su svi Poslanici, nakon Adema (a. s.), koji suse javljali u nizu tokom vremena, bili poslati da opomenu ljude naJednu Istinu:

19Vidi ovaj izraz u Kur'anu 18:51.20 Kur'an 2:30.21 Kur'an 2:31-2.22Muhammad Asad, The Message ofThe Qur'an (Dar al-Andalus, Gibraltar, 1980.), p.989.


27/221

27

Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismoobjavili: "nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"23

Od Adema (a. s.), preko Nuha (a. s.), Ibrahima (a. s.), Musaa (a.s.), Isaa (a. s.), do Muhammeda (a. s.), to je bila jedna te ista sutinska

Istina - Boija Jednoa - sa njenim direktnim posljedicama: Bog, JedanJedini, jest Ravnatelj svih svjetova, fizikih i duhovnih. On nas jestvorio i Njemu e se svako vratiti nakon smrti, na Buduem svijetu, iOn jedino jest Gospodar Sudnjega dana.24 Objavljene Knjige,naglaavajui vrijeme ljudske historije, odgovaraju potrebama nae prirode koja, zabavljena i prezabavljena naim sadanjim ivotima,moe lahko zaboraviti Boga, znakove Njegove, meleke, budui ivot iSudnji dan. Ademu (a. s.) bilo je reeno na samom poetku nakonnjegove zaboravnosti:

Od Mene e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje buduslijedili - niega se nee bojati i ni za im nee tugovati.25

Ovo uputstvo, spomenuto u gornjem ajetu u svome generikomznaenju, ostvarivalo se tokom historije u obliku specifinih objavapojedinim narodima (qawm) u odreenim vremenima sve do Kur'anske

Objave, za koju muslimani vjeruju da je posljednja i da je upuenacijelome ovjeanstvu. Svakog poslanika, Bog je pouio ovomuputstvu, pravcu i nainu na koji On eli da bude oboavan:

A Tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prijeobjavljene i da nad njima bdi(...) svima vama smo zakon i pravacpropisali.26

Kur'anska objava potvruje istinitost ranijih poruka Boijih, ali

istovremeno Kur'an nas ui da je svaka prethodna zajednica imala"posebni zakon i nain ivota". To znai da je tokom historije poruka

23 Kur'an 21:2524Ovi temeljni elementi ine okvir sure al-Fatiha (Pristup), koja se ponavlja najmanjedva puta u svakom dnevnom namazu i koja u sebi utjelovljuje sutinsko islamskouenje.25 Kur'an 2:38.26 Kur'an 5:48.


28/221

28

uvijek bila ispravna - da ima samo Jedan i Jedini Bog - ali da su nainioboavanja bili i ostali razliiti. Osim ovoga, postoji jo jedno sutinskouenje sadrano u ovom ajetu: na odnos prema Bogu nije samo stvarsrca, iste vjere ili verbalnog svjedoenja da vjerujemo u Boga i Njegovog Poslanika. Vjerovati znai, naprotiv, ponaati se na jedanodreeni nain, nastojei da se primijeni sve ono sto je propisano putemObjave i Poslanika.

Ovo je bilo savreno jasno Boijem Poslaniku i njegovimdrugovima od samog poetka njegove dvadesettrogodinje misije.Vjerovanje zahtijeva da sluimo Boga putem kodificirane formeobjavljene Poslaniku. To je bio sluaj sa prvim muslimanima tokomranih godina: oni su odmah razumjeli da treba da klanjaju slijedeiodreena pravila. Sura al-Muzzammil (Umotani"), trea sura po reduobjavljivanja, prema as-Suyutijevoj klasifikaciji, spominje noni namaz- koji je bio obavezujui - u svome prvobitnom obliku:

Gospodar tvoj sigurno zna da ti u molitvi provodi manje oddvije treine noi, polovinu njezinu ili treinu njezinu, a i neki od onihkoji su uz tebe. Allah odreuje duinu noi i dana, On zna da vi to neumijete izraunati pa vam prata, a vi iz Kur'ana uite ono to je

lahko.27

Nakon toga, Poslaniku je sila Objava s ciljem da ga postepeno poui, a tako i sve muslimane, o konanom obliku i broju dnevnihnamaza.28 Na kraju, Poslanik je rekao drugovima: "Klanjajte kao tovidite da ja klanjam."29Malo pomalo, korak po korak, prva zajednica je bila usmjerena, putem obrazovnog metoda diversificirane objaveKur'ana, prema konanom obliku sluenja Boga, utemeljenom na

preciznim pravilima. Nakon dvadeset tri godine ovog ciljnogpouavanja, muslimani su uli:

27 Kur'an 73:20.28Tokom mekanskog perioda (609.-622. n. e.), bila su dva namaza od po dva rekata,na poetku i na kraju dana. Druga faza je zapoela u Medini, gdje se broj dnevnihnamaza poveao na pet sa po etiri rekata svaki, izuzev akama (tri) i sabaha (dva).29Hadis (Bukhari).


29/221

29

Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vamaupotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.30

Svaki od etiri stupa islama (namaz, zekat, post i had) bio jesada odreen i konano reguliran ili Kur'anom ili osvjedoenom

praksom Boijeg Poslanika. Ovo sluenje Bogu bilo je pouavano ishvaeno kao praktini nain kojim se vjernik odaziva Bogu i, na tajnain, svjedoi svoje duboko razumijevanje znaenja ehadeta: "Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik." Ova etiripraktina stupa su ustvari sredstva sjeanja, opomena u ljudskom ivotu pojedinca, jednako kao to je to Kur'an u ljudskoj historiji.31 Oniomoguavaju ljudima, koji su po prirodi zaboravni i nepaljivi, danjeguju istinski ivot vjere, imana, vjere koja treba biti stalno jaanaako neko eli dosei svijet koji je izvan osjetila opaanja, svijet gajba.Ovi stupovi samo su sredstva, ali su oni neophodni i sutinski nain zaovladavanje naim unutranjim i vanjskim ivotom da bi on biopotpuno i neprestano proet vjerom i njenim svjetlom.

Ovo specifino znaenje Boanskog uenja bilo je jasno ioigledno u umovima i srcima Boijeg Poslanika i njegovih prvihdrugova: temeljita veza izmeu tajne imana i vidljivog svjedoenja

propisanih obreda (ibadat) nije ostavljalo nikakve sumnje u pogledusutinskog znaenja Objave. Ustvari, prvi i sutinski princip ivljenevjere jest da je ona vezana za dnevne obrede koji sobom zahtijevajuline napore da se vjera produbi i ojaa.

Ovaj princip je prvi i glavni, ali Objava i Boiji Poslanik uili suvjernike da ovaj princip nije dovoljan. Veze sa Bogom ne mogu bitiograniene na vjeru i obrede, na iman i ibadat. Ova dva domena ni u

kojemu sluaju nisu cilj sami sebi, oni su, prije, poetak. Iman i ibadatnalaze se unutar procesa i podruja Boije Objave koja zahvata svesfere ivota. Oni su podsjeanje i svjetlo putem kojega je vjernik ustanju da vidi, nae svoj put i ini svjestan izbor. Kur'ansko uenje jejasno: vjerovati znai djelovati i odatle islam jest vie nego jednostavna

30 Kur'an 5:3.31 Jedno od kur'anskih imena je adh-Dhikr, Podsjeanje, prema ajetu: "Mi uistinu,

Kur'an objavljujemo i zaista emo mi nad njim bdjeti!"(15:19).


30/221

30

i kodificirana veza izmeu vjernika i Boga (religija u svome striktnom ietimolokom znaenju jest "veza"), koncept i nain ivota. Muslimanskivjernik je prosvijetljen vjerom, voen i podsjean njome u svojimdnevnim obredima, u svome opem ponaanju, kao i u svakom linominu, da bi svjedoio njenu vjerodostojnost i dubinu. Istinski musliman,kako je to esto reeno u Kur'anu, jest onaj koji "vjeruje i inidobradjela."32

Pred Bogom, svaki ovjek ivi medu ostalim ljudima, sa kojimamora da govori, dijeli dobra,ulazi u razne vrste drutvenih odnosa odljubavi i braka do protivljenja, pa ak i neprijateljstva. U Kur'anu ihadisima Boijeg Poslanika nalaze se brojne preporuke i nalozi u pogledu toga kako se vjernik treba svakodnevno odnositi prema sebi,svojim roditeljima, roacima, muslimanima, nemuslimanima,neprijateljima, itd. Najvii primjer, kako kae Kur'an, jest BoijiPoslanik:

Jer ti si, zaista, najljepe udi.33

Boiji Poslanik je svojim svakodnevnim ponaanjem ukazao putprema ljubavi, ljepoti, dareljivosti i pravdi. On je neumorno ponavljao

svojim drugovima da budu dobri jedni prema drugima, da potuju ivot,druga ljudska bia, ivotinje, prirodu i iznad svega da budu poteni prema svim muslimanima ili nemuslimanima, ljudima i enama,mladima i starima. "Pravednost je uzoran nain ivota (khuluq,moralnost)"34rekao je on, kao i:

"Najsavreniju vjeru imaju oni koji posjeduju najljepi nainivota (moral), a najbolji meu vama jesu oni koji su najljubazniji prema svojim enama."35 U drugom hadisu se kae: "Najbolji meuvama je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji

32 Kur'an 95:6.33Kur'an 68:4. Muhammad Asad je prikladno preveo khuluq kao nain ivota premaobjanjenju ovog ajeta koje je dao Ibn Abbas. On citira rijei Aie, koja je, govorei oBoijem poslaniku mnogo godina nakon njegove smrti, ponavljano naglaavala:"njegov nain ivota (khuluq)bio je Kur'an (Muslim, Tabari, Hakim).34Hadis (Muslim).35Hadis (Tirmidhi).


31/221

31

meu vama prema svojoj porodici,"36 te: "Niko od vas ne posjeduje pravu vjeru sve doe dok ne eli svome bratu ono to eli samomsebi,"37i zatim: "Nije istinski vjernik onaj koji jede dok je njegov susjedgladan."38 Ovdje bismo mogli navesti jo brojne druge hadise kojipripadaju ovoj vrsti moralnog pouavanja; svi oni usmjeravaju vjernikaistim pravcem: ako neko eli usavriti svoju vjeru, mora se ponaati nalijep nain.

Prisustvo muslimana na zemlji u toku ovoga kratkotrajnogivota mora biti aktivno prisustvo, ukljuenost u poslove zajednice. Toje sutinski nain putem kojega pojedinac svjedoi svoju svijest o Bogu.To je, u cjelini, i uloga muslimanske zajednice, koja, kako kae Objava,nije bila izabrana na osnovu nekih navodno uroenih osobina, negoprije na osnovu dobrih djela koji treba da odlikuju njene lanove:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da seine dobra djela a od nevaljalih odvraate i u Allaha vjerujete.39

Boiji Poslanik je u svakoj prilici traio od muslimana da slijedeovaj put i budu proeti ivom svijeu o ovoj svojoj dunosti: "Ko godod vas vidi zlo, neka ga otkloni rukom; ako to nije u stanju, neka ga

otkloni jezikom; a ako ni to nije u stanju, neka ga osudi u srcu. Ovo posljednje je odlika najslabije vjere."40 Muslimanski angaman morabiti stalan poto je to neposredna posljedica, a istovremeno i najboljesvjedoenje postojanosti vjere. Ustvari, nema istinske vjere bezdubokog osjeaja za pravdu i musliman, u samom trenutku kad odluiivjeti prema svojoj vjeri, mora biti dosljedni branilac pravde, mora bitiuz potinjene i obespravljene - bili oni muslimani ili ne - a protivtlaitelja - bili oni muslimani ili ne. Boiji Poslanik je iznenadio svoje

drugove dajui prividno paradoksalnu izjavu: "Pomozi svome bratu bezobzira da li on ini zlo drugima ili se njemu ini zlo." Jedan ashab jeupitao: "O Boiji Poslanie, razumijem da treba pomoi onoga kome je

36Hadis (Bukhari i Muslim).37 Ibid.38Hadis (Bayhaqi).39 Kur'an 3:110.40Hadis (Muslim).


32/221

32

uinjeno zlo, ali kako da pomognem onome koji ini zlo?" Poslanikodgovori: "Zaustavi ga u injenju zla, na taj nain e mu pomoi."41Pravda se ne moe braniti branei samo muslimane: najboljesvjedoenje izuzetnosti (ihsan) islamskog naina ivota jest u potovanju ideala pravde iznad greaka i slabosti muslimanskihvjernika. Sam Muhammed (a. s.) bio je upuen od strane Boga premadubokom poimanju ta je pravda (adl) i pravinost (qist), te da su objesutinski dio vjere. Osam ajeta sure an-Nisa (ene") objavljeni suMuhammedu (a. s.) u cilju da se jedan jevrejski graanin oslobodi laneoptube a da se umjesto njega osudi jedan musliman. Ovaj posljednji,imenom Ibn Ubayriq, ukrao je jednu pancir koulju i nakon toga za tooptuio Jevreja. Objava koja je sila Boijem Poslaniku otkrila je istinu

i to u vrijeme kada su odreena jevrejska plemena ulazila u savez sa plemenom Kurej, neprijateljem jo nejake muslimanske zajednice uMedini:

Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudionako kao ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama.42

Bez obzira na neizvjesnu poziciju islamske zajednice primjenapravde imala je prednost nad bilo kojim drugim obzirom i to je bilo ono

to je Boiji Poslanik odmah shvatio i primijenio. Ista ideja je prenijetau dva druga ajeta ije znaenje ne ostavlja nikakve sumnje u pogleduzahtjeva pravde i duboke veze izmeu svijesti o Bogu i pravinosti:

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa ina svoju tetu ili na tetu roditelja ili roaka bio on bogat ili siromaan,ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne

41Hadis (Bukhari i Muslim).42 Kur'an 4:105. Muhammad Asad s pravom istie da se zamjenica "Ti u ovom islijedea dva ajeta - kao i u ajetu 113. - odnosi direktno na Boijeg Poslanika;indirektno, meutim, ona se odnosi na svakoga ko je prihvatio uputu Kur'ana." Usvakom sluaju, mi ne vidimo nikakve kontradikcije izmeu navoenja konteksta ukome su ovi ajeti bili objavljeni (sabab an-nuzul) i shvatanja opeg etikog uenja tih

ajeta. Vidi Muhammad Asad, TheMessage of The Qur'an, op. cit. p. 126.


33/221

33

biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenjeizbjegavali, - pa, - Allah zaista zna ono to radite.43

Drugi ajet slijedi isti pravac:

O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravednosvjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako nenavede da nepravedni budete! Pravedni budite to je najblie estitosti, ibojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!44

Na ovaj nain, uporedo sa vjerom (iman), svijeu o Bogu(taqwa) i redovnim obredima (ibadat), nain ivota i lina moralnost(khuluq), dareljivost, ljubav prema ovjeanstvu, napori da se proirevrline i da se ine dobra djela su, u cjelini, neprestano svjedoenje

istinskog razumijevanja islamskog uenja i njegove vjerodostojneprimjene. Ove tri sfere su blisko povezane i svaka od njih crpi snagu iz prisustva i intenziteta ostale dvije u okviru procesa koji omoguavavjerniku da dosegne, svaki dan sve vie i vie, dublju blizinu premaBogu. Primijeniti apsolutnu pravdu na sebe samog, u naemunutranjem i izvanjskom ivotu, kada smo sami ili u drutvu, premanaim prijateljima ili prema neprijateljima, sve ovo izgleda kao najvei

nivo koje jedan vjernik moe postii. Ovo je stvarno vrlo visoki nivo,ali nas Kur'an ui da postoji neto to je ak mnogo vie:

Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje i dobro ini.45

Musliman mora ii iza stepena primjene vidljive pravde - koja semora ostvariti - i dostii stepen na kome jeu stanju stalnog sjeanja i nataj nain, ima neprekinutu vezu sa Bogom tako da njeguje smisao za pravdu (i njeno ostvarivanje) putem intenzivnog svjetla budne vjere

tako, zahtjev za pravdom, pred Bogom i duboko unutar vjernika, postajezahtjev srca. Ovo je mnogo temeljitije i intenzivnije od bilo kojeg

43 Kur'an 4:135.44 Kur'an 5:8.45 Kur'an 16:90. Ihsan ovdje moe znaiti izvrsnost ili odanost (prema nekolikotumaenja ovog ajeta koje su dali mufassirun), injenje dobrih djela (Yusuf Ali,Muhammad Asad), pravilno djelovanje ili dobroinstvo.


34/221

34

intelektualnog usmjerenja koje moe biti ometano materijalnim,drutvenim ili politikim interesima. U dubini srca, oblikovanidubokom vjerom, pravda i pravinostnisu vie koncepti ili kategorijeuma, nego radije neophodni stepen u pristupu ljepoti, dareljivosti,milosti i ljubavi koji omoguavaju vjerniku da bude u Boijoj blizini.Ovo je put line islamske duhovnosti koji, s obzirom na napore koji setrae od svakog pojedinca, treba upaliti svjetla nade cijelezajednice.

U jednom poznatom hadisu, Boiji Poslanik je, odgovarajui na pitanje meleka Debraila, opisao ta je islam, zatim ta je iman i, nakraju, ta je ihsan. Ihsanje prezentiran na takav nain da je jasno da on predstavlja najvei nivo vjere koji jedan ovjek moe postii. Osimtoga, ovaj hadis daje definicije sva tri domena koja smo upravospomenuli.

'O Muhammede, reci mi ta je islam.' Boiji Poslanik (a. s.)ree: 'Islamje svjedoiti da nema boga osim Allaha i da je MuhammedBoiji Poslanik, klanjati, davati zekat, postiti ramazan i obaviti had akose to u stanju.' On (Debrail) ree: 'Istinu si rekao'. 'Mi smo bilizaueni', ree Umar- (prenosilac ovog hadisa - op. prev) 'poto je on pitao Boijeg Poslanika, a zatim rekao da je Poslanik ispravno

odgovorio.' On (Debrail) onda ree: 'Reci mi ta je iman? BoijiPoslanik odgovori: ' To je vjerovati u Boga, Njegove meleke, Njegoveknjige, Njegove poslanike i u Posljednji dan, i vjerovati u Boijeodreenje, bilo dobro ili zlo iz njega proisteklo.' On (Debrail) ree:'Istinu si rekao.' On (Debrail) zatim upita: 'Reci mi ta je ihsan? BoijiPoslanik odgovori: 'To je sluiti Bogu kao da Ga vidi, pa iako Ga ti nevidi, On sigurno tebe vidi.'"46

Obavljati obrede - islam - (ibadat) - te osjeati i razumijevatispecifini svijet imana (ghayb) predstavlja elemente, ili putokaze, naputu "izvrsnosti" (ihsan), naime potpune istalne predanosti srca i umaBoijoj Volji. Namaz, davanje zekata, sjeanje na meleke, BoijePoslanike, Sudnji dan, sve ovo sudjeluje u napredovanju kojim sevjernik, robBoiji, nastoji pribliiti Bogu i osjetiti Njegovo prisustvo,

46Hadis (Muslim).


35/221

35

Njegovu ljubav i milost Njegovu. Zaboravnost je dio nae prirode iuslijed to ga ovaj proces zahtijeva stalne napore da bi se nadvladalanaa ne panja i naa lijenost. Da bi se sjeanje na Boga i sluenjeNjemu uvrstilo u sri naih ivota, u srcu naih srca, potrebna jeneprestana budnost, potrebna je odlunost kako bi se nadvladala naave upriroena osobenost da seodluta daleko od Boije opomene. Tonije lahko i Bog je -putem islama i imana - daoovjeku sredstva kojasu u isto vrijeme pravila, intimno prisjeanje i duhovna zatita -kako bismo ovladali svojom ljudskom prirodom i kako bismo ju proistili.Namazi, post i zekat jesu sredstva - neophodna sredstva, naravno, aliipak sredstva - koja odgovaraju naoj ljudskoj situaciji. U svakomsluaju, ona nisu krajnji cilj naeg sluenja. Krajnji cilj jest, da jo

jednom ponovimo, da se putem dobrih djela i akcija, voli Bog, da se Onslui i da se postigne Njegovo zadovoljstvo. Dobro je da se ponekadmuslimani podsjete na ovu sutinsku Istinu. Vrlo esto, oni mijeajusredstva i ciljeve i gube vrijeme u besplodnimdiskusijama o detaljimapravne nauke (fiqh) i tako zanemaruju sutinski aspekt obreda,naime daproiste svoja srca kroz iskrenu ljubav prema Bogu.

Boiji Poslanik je od samog poetka pouavao svoje

savremenike, ashabe ovakvom smislu za prioritet; u tome mu je pomagala Boija Objava, iji je poredak slijedio tok to e postati jasnim tokom dvadeset tri godine poslanike misije. To je bilo pitanjepouavanja pojedinaca - mukaraca i ena -kako da ire Boiju poruku,kako da izgrade zajednicu vjernika koji vole svoga Stvoritelja i Njegovog Poslanika i koji su duboko svjesni svojih dunosti premaBogu i cijelom ovjeanstvu. Prvi drugovi Boijeg Poslanika razumjelisu, kroz neposredne impulse i ivljenje svoje vjere, da oboavati Boga,

obavljati obrede i ponaati se na lijep nain jesu razliiti aspekti jedne teiste bitnosti, ija je sutina iznijeta u temeljnom svjedoenju (ehadet)pred ovjeanstvom:

"Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik."


36/221

36

B. Raanje islamskih nauka

1. U vrijeme Boijeg Poslanika

Prva muslimanska zajednica ivjela je uz Poslanika koji jeistovremeno bio i vjerovjesnik i autoritet na koji se pozivalo. On jeupuivao vjernike, odgovarao na njihova pitanja i, isto tako, umirivaonjihova srca i umove. On je bio put mudrosti, znanja i nauke. U poetkunije bilo potrebe da se, u njegovom prisustvu, odreuju razliite oblastiznanja ili da se misli o bilo kakvoj vrsti specijalizacije unutar strogo

religijskogpodruja. Uenje je bilo jedinstveno, globalno, i zahvatalo jesve oblasti ljudskog ivota, ali je Boiji Poslanik jasno stavio do znanjada je on samo ovjek i da u pogledu ovosvjetskih poslova moe da pogrijei. Naprimjer, kad je Poslanik stigao u Medinu, naao je ljudekako oplemenjuju stabla palme. Rekao im je: "Moda bi bilo bolje da tone inite." Ensarije su nakon toga napustile ovu praksu, ali je rod palmi bio manji. O tome su obavijestili Boijeg Poslanika a on im jeodgovorio: "Ja sam ovjek. Ako vam kaem neto to se tie religije, prihvatite to, a ako vam kaem neto to proistie iz mog linogmiljenja, imajte na umu da sam ja ljudsko bie. Vi bolje znate stvariovog svijeta."47

Mnoge situacije sline ovoj bile su kasnije zabiljeene; sve onesu potvrivale status Poslanika kao riznice Boanskih normi (furqan) i,kao takvog, autoriteta za sve to je religijsko, ali u isto vrijeme iljudskog bia koje moe pogrijeiti u ostalim stvarima.48 Ova razlika

47Hadis (Bukhari i Muslim); dvije verzije ovog hadisa prenose Rafi ibn Khadidj iAnas.48U pogledu pravnih sporova kada je trebalo presuditi izmeu dvije osobe ili stranke,Boiji Poslanik je rekao: "Ja sam samo ovjek, a vi mi predoavate svoje sporove.

Neki od vas su uspjeniji u predoavanju svojih traenja nego drugi, a ja presuujumprema onome to ujem. Prema tome, ako se dogodi da nekome dosudim pravo kojepripada njegovom bratu, neka ga ne uzima, jer u tom sluaju ja mu dajem samo dio

Pakla" (Abu Dawud).


37/221

37

bila je jasna njegovim ashabima i Boiji Poslanik esto se konsultiraosa njima u namjeri da donese odluku prema veinskom miljenju.49 Ovarazlika je veoma vana ne samo po tome to pojanjava uloguvjerovjesnika kao takvog, nego i po tome to nam baca novo svjetlo naPoslanikovo ohrabrivanje ashaba da formuliraju pravna miljenja. Naisti nain kao to je on inio najbolje to je mogao u pogleduovosvjetskih poslova, i drugovi su trebali da uine najbolje to mogu u pogledu religijskih pitanja i pravnih tumaenja ostajui vjerni svojojvjeri, islamskoj praksi i pravom putu. Dva glavna faktora donijela suznatne promjene za muslimansku zajednicu i unutar nje kada se onauspostavila u Medini. Prvo, to vie nije bilo pitanje ivljenja line vjereu srcu pojedinca, nego je to bilo organiziranje cijelog drutva u ime ove

vjere, svjedoei da je zajednica sada bila u stanju da bude vjernaznaenju i nalozima kur'anske Poruke. Drugo, brzo brojano poveanjemuslimanske zajednice i njeno stalno geografsko irenje doveli su dosrazmjernog poveanja tekoa. Na poetku muslimani su morali darazumiju islam u cilju primjene u dobro poznatom okruenju, tj.arapskom drutvu Hidaza, ali sada oni su morali da misle kako primijeniti islam na najbolji nain u potpuno drukijem okruenju,meu novim stanovnitvom, navikama i obiajima.

U toku drugog dijela svoje misije - a kao posljedica ovihsutinskih promjena - Boiji Poslanik se poveano oslanjao nasposobnost nekih svojih savremenika, ashaba, prenosei na njih diosvojih odgovornosti u odreenim oblastima, ili, jednostavno,maksimalno koristei kvalitete prisutne u svojoj zajednici. On je ve biouobiajio da angauje ashabe prema njihovom znanju ili sposobnosti:naprimjer Zayd ibn Thabit za zapisivanje Kur'ana, a Mus'ab ibn Umayr

za prvog predstavnika u Yathribu, prije Hidre, meutim potrebe

49 Naprimjer, prije Bitke na Uhudu. Boiji Poslanik je odstupio od svoga vlastitogmiljenja i prihvatio miljenje veine koja se opredjelila da se bori sa Kurejijamaizvan grada Medine. Muslimanska zajednica je pobijeena na brdu Uhud, ali je Kur'an

potvrdio, nakon ovoga poraza, da Poslanik treba da zadri princip savjetovanja (sura):"Zato im oprataj i moli se da im bude oproteno i dogovaraj se snjima. A kada seodlui onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega"(3:159).


38/221

38

zajednice bile su dublje od ovoga: nisu samo bili potrebni ljudi koji suznali da piu i da govore nego oni koji su u stanju da razumiju islamske principe dovoljno dobro da daju religijske sudove. Okolnosti sudiktirale ovaj unutranji razvoj, a on je, istovremeno, predstavljao prvidjelotvorni korak prema pripreman ju ashaba da nastave ostvarivanjeislamskog naina ivota (eriat), nakon smrti Boijeg Poslanika.

Primjenjujui ovu praktinu metodologiju, Poslanik je poslaoAlija ibn Abi Taliba u Jemen. Ovaj je bio iznenaen poto je smatrao daje suvie mlad i da "nema znanja za davanje sudova". Boiji Poslanik jeodgovorio: "Bog e voditi tvoje srce i uvati vrsto tvoj jezik (da slijediIstinu). Kada ti dou parniari, nemoj donijeti odluku dok ne saslua jednog kao to si sasluao i drugog, poto je to nain da doe doispravne odluke."50

Uporedo sa ovim neprekidnim pouavanjem znaenjima noveObjave i novih obaveza, Boiji Poslanik je uvijek uzimao u obzirsposobnost svakog od svojih drugova, podstiui neke da daju sudoveili religijska tumaenja (fatawa). On je jasno rekao: "Ko god uiniintelektualni napor (idtihad) i dadne ispravan sud dobit e dvijenagrade, a ko god uini intelektualni napor i pogrijei, dobit e jednu

nagradu."51Prije nego to je poslao Muaza ibn Dabala u Jemen, BoijiPoslanik ga je upitao: "Po emu e suditi?" Muaz je odgovorio:"Prema Boijoj knjizi." "A ako tu ne nae?" "Prema Sunnetu BoijegPoslanika." 'A ako tu ne nae?" "Onda u se potruditi da formiram svojvlastiti sud." Nakon tog Boiji Poslanik je rekao: "Slava Bogu koji jeuputio poslanika Njegovog Poslanika onome emu je zadovoljanNjegov Poslanik."52

Novi izazovi sa kojima se suoilo islamsko drutvo u Medini iizvorno okruenje usmjerili su muslimansku zajednicu prema razvojurazliitih vjetina njenih lanova. Opa orijentacija ve je bila postavljena: kur'anska objava pouila je muslimane tome ta je iman,islam i ihsan. Ona ih je pouila sutini ivota, prioritetima i opim

50Hadis (Abu Dawud u Sunanu).51Hadis (Bukhari i Abu Dawud).52Hadis (Muslim).


39/221

39

pravilima koji su omoguavali zajednici da ostane vjernika. U rukamazajednice bila su razliita sredstva koja su omoguavala najtanije primjenjivanje islamskog uenja uzimajui u obzir kulturne igeografske razliitosti.53 Inteligencija muslimana, zajedno sa njihovimvjetinama morala je, tako, da bude u stalnoj slubi njihove vjere.Proces specijalizacije unutar jo uvijek globalnog i jedinstvenogislamskog uenja zapoeo je u posljednjim godinama Poslanikovogivota. To je bilo uoljivo iako u zaetku, u nainu na koji je BoijiPoslanik organizovao i delegirao svoje odgovornosti u toku Medinskogperioda, kada su se muslimani borili protiv plemena Kurej i njegovihsaveznika. Kur'an je jasno uputio Poslanika prema promiljanju ireorganiziranju razliitih uloga pojedinaca unutar zajednice. U vrijeme

sjeverne ekspedicije prema Tebuku, objavljen je slijedei ajet:Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz

svake zajednice njihove potrude da se upute u vjerske nauke i nekaopominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.54

Veina komentatora Kur'ana (mufassirun)55 objanjava da seovaj ajet odnosi na pohod na Tebuk, kada je objava naloila BoijemPoslaniku da uva odreene ashabe u blizini dok su ostali bili poslani u

pohod. To je bilo zato da bi se osigurala neprekinutost irenja islamskogznanja kroz Objavu i rijei Boijeg Poslanika. Iz ovog ajeta, uenjaci(ulema) izveli su neke vane zakljuke, ukljuujui i ideju mogue, anekada i neophodne, podjele funkcija unutar muslimanske zajednice usvjetlu linih ili personalnih obaveza (fard ayn ili kifaya).56 U svomkomentaru Kur'ana (tafsir), Qurtubi naglaava da kur'anski izraz "da seupute u vjerske nauke" (li yatafaqqahu fid-din) treba razumjeti u

njegovom najirem znaenju: drugim rijeima, da se to odnosi na sve

53Kasnije su morali da uvae promjene koje je donijela historija.54 Kur'an 9:122.55Vidi, naprimjer, Tabari, Qurtubi i Ibn Kathir.56 Pravilo je, ovdje, da se i dunost borbe tokom rata i sricanje znanja smatrajukolektivnim obavezama (fard kifaya) u smislu da ako jedna grupa odreene zajednice

izvri ove obaveze dunost spada sa ostalih lanova.


40/221

40

vrste znanja a ne samo religijskog.57 Istovremeno, jasno je da je jednarana forma specijalizacije sadrana u ovom ajetu, ak i kada bi se onitao na vrlo doslovan nain i u okviru konteksta u kome je objavljen.Pristup Boijeg Poslanika nedvosmisleno potvruje ovo tumaenje, poto je on podijelio funkcije medu svojim drugovima na osnovupotreba i njihovih sposobnosti.

Vremenom se ovaj proces naglaavao, a pojavljivali su sespecifini domeni islamskog znanja. Naprimjer, podruje uenja irazumijevanja Kur'ana, poznavanja i citiranja Poslanikovih izreka i postupaka, suenja prema islamskim izvorima, davanje pravnihtumaenja (fatawa), itd. Smrt Boijeg Poslanika pojaala je potrebuzajednice da sakupi sve preivjele drugove da bi se bilo u stanju suoitisa izazovom nastavljanja njegove misije. Ueni ashabi doprinijeli suouvanju sadraja, znaenja, intenziteta te drutvenih, politikih iekonomskih posljedica uenja Boga i Njegovog Poslanika. U odsustvuBoijeg Poslanika ostala su ista pitanja:

Kako da se zatiti vjera, kako da se primijeni Religija, kako dase postigne izuzetnost? Drugim rjeima, kako da se ostane vjernik?

2. Formiranje tipologija islamskih nauka

Kao to smo ranije spomenuli, irenje islamske zajednice ipromjene u drutvenom, kulturnom i historijskom kontekstu, bili su, u

cjelini, jedan od dva glavna faktora koji su doveli do nunog formiranjazasebnih islamskih nauka. Drugi faktor oslanjao se na sutinu dvatemeljna islamska podruja i naina na koji su oni prisutni u umuvjernika. Ve smo citirali hadith al-ihsan ije obino itanje pokazujetri (a kasnije i etiri) zasebna podruja koja e odgovarati specifinim

57Abu Abd Allah Qurtubi, Djami al-Ahkam al-Qur'an, vol. 8, p. 293-7. MuhammadAsad, u svom komentaru, slijedi isti pravac i citira neke vane hadise. Vidi, op. cit. p.285.


41/221

41

islamskim naukama: iman i njegovi elementi postae ilm al-aqida,islam e postati fiqh al-ibadat(prvi dio onoga to se naziva al-fiqhal-islami, islamska pravna nauka), a ihsan prema svome dvostrukomznaenju vezanom za ljudske akcije postat e u svome pojedinanom ilinom aspektu ilm al-akhlaq (tasawwuf, sufizam, vezan je za ovopodruje), a u svome drutvenom, trgovakom ili pravnikom aspektu,postae fiqh al-muamalat (drugi dio al-fiqh al-islami). Sve ove studije bile su promiljane, razraivane i razvijane u svjetlu Kur'ana iPoslanikova Sunneta, koji su, kao takvi, konstituirali dva nova podrujaznanja: ulum al-Qur'an (nauke o Kur'anu) i ulum al-hadith (nauke ohadisu). Prije nego to prezentiramo detaljnu tipologiju islamskihnauka, potrebno je podsjetiti se da se proces nastanka ovih nauka

odvijao u toku dugog vremenskog perioda; to je bio polagahni isporadini proces koji je trajao vie od dva stoljea (priblino izmeuVII i IX stoljea n. e.). Kao to smo spomenuli, za vrijeme ivotaBoijeg Poslanika, stvari su bile jasne i uenje je bilo jedno isveobuhvatno. U doba Khulafa ar-Raidun (Halife na pravom putu",od 632. do 661. godine n. e.)58, bliski ashabi i zajednica sauvali su usvojim srcima i umovima znaenje Objave i Poslanikovo uenje. Jednaod prvih potreba iskrslih nakon bitke protiv junoarabijskih plemenakoja su odbila davati zekat i smrti vie od sedamdeset hafiza (ashabakoji su znali Kur'an napamet) bila je da se naini jedan primjerak cijeleObjave prema njenom konanom poretku, da bi to sluilo kao moguireferentni izvor. Sve do tada, blizina ovih drugova savremenikaPoslanikovoj misiji, kako u srcima tako i u vremenu, inila je bilokakvu vrstu takve kodifikacije nepotrebnom. Odluke su donoenezajedniki, u svjetlu dubokog razumijevanja vjere i njenih posljedica za

ivot pojedinca i zajednice. Referentni okvir je bio dobro poznat tako daje Abu Bakr rekao: "Imenovan sam za vaeg vou, ali ja nisam najboljimeu vama. Ako sam u pravu, pomozite mi. A ako pogrijeim, ispraviteme."59Bilo je oito da postoje samo dva pokazatelja ta to jest pravo a

58 etiri najblia druga Boijeg Poslanika i njegovi nasljednici na poziciji efaislamske drave u Medini bili su Abu Bakr (632-34), Umar (634-44), Uthman (644-56) i Ali (656-61).59 Vidi, Al-Khudari, Tarikh al-Umma al-islamiyya, vol. 1. p. 170.


42/221

42

ta nije u svijesti Abu Bakra kao i cijele zajednice, a to su Kur'an iSunnet, poto su svi razumjeli i primijenili Poslanikovu izjavu: "Nema pokornosti stvorenjima ako to predstavlja nepokornost premaStvoritelju."60

Tokom ovog perioda, savjetovanja su bila esta, te je veina pravnih ili politikih odluka bila donijeta zajedniki i vrlo esto bilautemeljena na punoj saglasnosti ashaba. Drugovi Boijeg Poslanikaizbjegavali su donositi pojedinana pravna tumaenja (fatawa) ipokuavali su, kada se to od njih trailo, uputiti onoga koji pita drugomashabu, kojega su oni smatrali kvalificiranijim za odgovor. U sutini,oni su se drali doslovnog znaenja Objave koja se odnosi na odreenopitanje61, izbjegavali su pretjerano navoenje hadisa, da ne bi pogrenocitirali Boijeg Poslanika62i, iznad svega koncentrirali su svoje naporena izuavanje Kur'ana. To je u svakom sluaju bila Umarova preporukakako prije tako i u toku njegove uprave.

Ovaj nain donoenja odluka i bavljenja problemima bio je vrlopraktian tokom perioda o kojemu govorimo: zajednica i voe bili sudaleko od bilo koje vrste konceptualizacije, odreivanja podrujarazliitih nauka ili propisivanja postupka za donoenje ili biljeenje

pravila koja bi proisticala iz njihovih odluka. Tek nakon posljednjihgodina perioda Halifa na pravom putu pojavili su se prvi znaci nemirakoji su uinili neophodnim da se promisli nain na koji se treba odnositiprema Kur'anu i Sunnetu.

Na kraju Alijine uprave, muslimanska zajednica suoila se sa jednim od najteih problema nakon smrti Boijeg Poslanika. Zbio se prvi otvoreni sukob oko vlasti u zajednici koji je doveo do velikih

60Hadis (Bukhari).61Veoma rano pojavila su se dva usmjerenja meu ashabima kao rezultat uticaja dvijeugledne linosti ovog perioda: Abdullah ibn Umar, koji je generalno izbjegavao davatilina tumaenja, i Abdullah ibn Masud, koji je iroko koristio lino miljenje ako nijemogao nai odgovor ili jasno pravilo u Kur'anu ili Sunnetu. Ova dva usmjerenjakasnije nalazimo meu uenjacima (ulema) i kolama miljenja (madhabib): oni su

poznati kao ahl al-hadith (locirani u Medini) i ahl ar-ray (locirani u Kufi u Iraku).62 Boiji Poslanik je rekao: "Ko god kae neistinu u moje ime nai e se u Vatri"(Bukhari i Abu Dawud).


43/221

43

drutvenih nemira i nastanka podjela. Nakon Alijine smrti i stupanja navlast Muawiye ibn Abi Sufyana, problemi su se poveali i utjecali naizvornu primjenu islamskog uenja. Tokom perioda Umayyada (661.-750. n. e.), koji je poeo sa Muawiyom, najmanje etiri simptomazastranjivanja dovela su do nastanka prvih zbirki hadisa uporedo sraanjem posebnih studija o islamskim izvorima od strane uleme. Prvisimptom bilo je uvoenje nove prakse u stvari islamske drave poduticajem perzijske, bizantijske, i indijske kulture: godine 679.,naprimjer, sluba Halife bila je promijenjena u nasljedno kraljevstvo, aDravna blagajna,Bayt al-mal,preobrazila se u lino vlasnitvo halife injegove porodice. Na ovaj nain, princip savjetovanja (ura) idrutvenog uestvovanja bio je izgubljen, a prva reakcija uleme, koja je

odbila da se slijepo i kukaviki potini eljama i linim ambicijamanovih kraljeva, bila je da prikupi i kompilira pravna pravila, to epostati element islamske pravne nauke (fiqh).

Drugi simptom bilo je rasprenje uleme: neki su napustili pokvarenost glavnog grada ili drugih politikih centara, ostali sujednostavno odselili u udaljena mjesta, te je tako postalo nemogue dase ulema okupi u jednom mjestu radi formuliranja pravnih pravila

utemeljenih na jednoglasnosti (idjma). Ratrkani, suoeni sageografskim, kulturnim i drutvenim razliitostima i uz to jo usamljeniu svome traganju za odgovarajuim odlukama (idjtihad), uenjaci su podstakli i osnovali, vrlo esto nenamjerno, mnotvo kola miljenjaputem studenata koji su ih okruivali. To je bio sluaj, spomenut emosamo nekoliko primjera, sa uenjacima kao to su Abu Hanifa i ath-Thawri u Kufi, Malik u Medini, al-Awzai u Siriji i al-Layth u Egiptu.

Trei simptom bio je novi fenomen krivotvorenja hadisa kaorezultat poveane potrebe za informacijama, ali i razliitih politikihinteresa. Ovaj period svjedoio je ne samo dublja istraivanja napodruju religije nego i takoer pojavu, po prvi put, pripisivanja lanihizjava i postupaka linosti Boijeg Poslanika. Ovo je bilo vrijeme problema i nereda i razliite stranke nastojale su opravdati svojepozicije pozivajui se na navodne hadise.Reakcija uenjaka bila je dasakupe hadise za koje su znali da su istiniti te je tako nastala nauka

kriticizma hadisa. Posljednji fenomen - koji je istovremeno bio i uzrok i


44/221

44

posljedica ostala tri fenomena - bili su brojni sukobi izmeu razliitihtendencija i stranaka unutar muslimanske zajednice. Dva najpoznatijarazdora bili su Bitka kod Siffina (657.), koja je dovela do nastankagrupe khawaridj (secesionisti), i Bitka kod Kerbele (680., u kojoj jeAlijin sin Husayn ubijen), koja je dovela do reagiranja Alijinih pristalica i jaanja grupe i'a. Drugi manji sukobi izbijali su tokomovoga stogodinjeg perioda poveavajui nemire i, s druge strane,iznosei na povrinu potrebu za kodifikacijom pravila koja se tiuislama, posebno na pravnom podruju.

Dva glavna fenomena koja smo spomenuli - rasprenost uleme ikrivitvorenje hadisa -prouzrokovali su ozbiljnu promjenu u prenoenjuislamskog znanja. Muslimani su po prvi put iskusili umnoavanjekvalificiranih i autoritativnih miljenja; ona ne samo da su bila razliita,nego su nekada, u pogledu drugorazrednih pitanja, bila potpunosuprotstavljena. ak je i nain bavljenja situacijama i problemima bio potpuno razliit: u Medini, ulema se, slijedei primjer Ibn Umara,ograniila na striktno itanje Kur'ana i Sunneta, izbjegavajui linatumaenja (oni su nazvani ahl al-hadith);63 dok su u Iraku, u Kufi,uenjaci -poznati kao ahl ar-ray - slijedili pravac Ibn Masuda koristei

promiljanje, analogiju i ne izbjegavajui zamiljanje i teoretiziranjeizvornih problema i situacija. Historija i razlike u drutveno-politikomkontekstu mogu objasniti ove razdore ali je, isto tako jasno da je ovarazliitost - koja je jo uvijek smatrana da je unutarzone dozvoljenog -morala biti regulisana da bi se miljenja mogla kvalificirati kao pravnovjerodostojna ili ne. Period Umayyada postavio je prve znakove naovom putu, one koji e usmjeriti istraivanje uenjaka i iz kojih eizrasti razliite grane islamskih nauka.

Tokom prva dva vijeka vladavine dinastije Abbasida (otprilike750.-1258.) dogaaji su se mnogo bre odvijali, te se moe rei da su seu ovo doba oformila i oblikovala specifina podruja islamskih nauka:drutveni i politiki problemi proizveli su brigu i opasnost da

63 Oni su se bavili samo praktinim i stvarnim problemima. Izbjegavali su daprimjenjuju analoko zakljuivanje (qiyas) ako Kur'an ili Boiji Poslanik nisu jasnodefinirali cilj odreene obaveze ili naloga.


45/221

45

muslimanska zajednica postane zaboravna u pogledu zahtjeva vjere, da bi mogla izdati svoje izvore i, konano, da sve to moe dovesti donjenog unitenja. Prvih sto godina ovog doba, poznato je kao vrijemevelikih imama (750.-850.): to je bio period cvjetanja islamskih nauka posebno u oblasti pravne nauke (fiqh) i kriticizma hadisa. Raneabbasidske halife pokazale su visoko potovanje prema islamskompravu i njegovim uenjacima. Brojne halife, kao to su Harun al-Raid(vladao 786-809 n.e.) ili Al-Mansur (vladao 754.-775.) i sami su biliuenjaci ili su angairali uenjake da saine autoritativne knjigeSunneta. U to doba vladalaje znatna sloboda miljenja i irom Hilafetau brojnim centrima miljenja, pouavanje i diskusije odvijali su se u punoj ivosti i produktivnosti. Osim toga, u ovo vrijeme pojavio se

impresivni broj velikih uenjaka koji nisu samo pouavali druge negosu takoer bili angairani u dubokim meusobnim diskusijama. Na ovajnain postojali su svi elementi koji objanjavaju intelektualnu vitalnostovog vremena.

Brojne kole miljenja oformile su se oko poznatih uenjaka kaoto su bili Abu Hanifa (703-767.) u Kufi, al-Awzai (708-774.) u Siriji,Malik (717-801.) u Medini, Zayd (700- 740.) u Kufi i Wasitu, al-Layth

(716-791.) u Egiptu, ath-Thawri (719-777.) u Kufi, a-afii (769-820.)u Bagdadu i Kairu, Ibn Hanbal (778-855.) u Bagdadu, Abu Dawud(815-883.) u Kufi ili at-Tabari (839-923.) u Egiptu i Tabaristanu. Sviovi uenjaci predstavljali su instrumente putem kojih je uinjennapredak u islamskim studijama. Svaki od njih u toku svoga ivota dao je specifian doprinos i pomogao razvijanje pozitivnog pravca urazumijevanju islamskih izvora. Svaki od njih smatra se - htio to ili nehtio - osnivaem mezheba (kole miljenja): neke su nestale tokom

historije, a druge kole su poznate danas irom muslimanskog svijeta(posebno hanefijski, malikijski, zejdijski, afiijski i hanbelijski mezheb).Za ove rane uenjake, kao to su bili Abu Hanifa, al-Awzai Malik,razlika izmeu pojedinanih nauka nije bila veoma jasna. Poznato djeloMalika Al-Muwwatta ("Utrveni put") bilo je kompozicija pravnihpravila, hadisa i miljenja drugova Boijeg Poslanika ili njihovihsljedbenika.


46/221

46

Historijske prilike podrane uticajem velikih civilizacija sakojim su se muslimani sreli - grkom, rimskom, perzijskom iliindijskom - uveliko su promijenile nain razmiljanja i prezentiranjaradova uenjaka. Malo pomalo, fenomen razlikovanja i specijalizacije uislamskoj misli pojavio se ak i unutar podruja kao to je biofiqh. Odtada ulemaje poela u fiqhu razlikovati al-usul(temeljni principi) i al-furu'(sekundarni principi). Na mnogo opjem nivou, a-afii je djelomAr-Risala postao prvi uenjak koji je sistematizirao ope principe iodredio okvir unutar kojeg i putem kojeg specifina pravna pravilatreba da budu formulirana. Uslijed udaljenosti u vremenu i mjestu odneposrednog razumijevanja izvora, a-afii je osjeao da uenjacimatrebaju pravila i metodi putem kojih e izbjei - ili zaustaviti -

neutemeljena i neovlatena tumaenja. Njegova odluka da ustanoviokvir i formulira opa pravila oznaila je nastanak nove islamske naukeod najveeg znaaja iji je cilj bio "da odredi i definira opa pravilakoja se koriste za izvoenje specifinih normi - ili fiqha - iz izvora."64Ova vrsta istraivanja, koja je zahtijevala blisko, duboko i tehniko prouavanje Kur'ana i Sunneta, ne samo da je podstakla razvoj iunapreenje unutar ostalih podruja, nego ih je takoer usmjerila premanovom nainu bavljenja izvorima, nainu koji je zahtijevao memoriju, preciznost i utvrivanje vjerodostojnosti uporedo sa potpunimvladanjem arapskim jezikom.

Tokom ovoga perioda, nauka hadisa doivjela je brzi svojrazvoj. Ibn Hanbal i Malik, slijedei Vjerovjesnikove ashabe, sakupilisu brojne hadise (vie od 30.000 hadisa sabrano je u Ibn HanbalovomMusnadu), ali je specifini posao utvrivanja njihove vjerodostojnostipoeo tek sa Al-Bukharijem (810.-870. n. e.) i njegovim studentom

Muslimom (817.-875.), koji su tragali za hadisima, skupljali ih,

64Vidi interesantan i jasan uvod koji je napisao Ali Hassab - Allah, Usulal-Tari al-islami (Izvori islamske pravne nauke), (Daral-Maarif, Kairo, 1985) na arapskom ili, naengleskom, Principles of lslamic Jurisprudence autora Muhammad Haim Kamali(Cambridge, UK, 1991), p. 2-5. Kamali daje takoer jednu jasnu definiciju: "Usulalfiqh, ili izvori islamskog prava, objanjava pokazatelje i metode putem kojih su

pravila fiqha izvedena iz njihovih izvora. Ovi pokazatelji veinom se nalaze uKur'anu

i Sunnetu, koji su glavni izvori eriata" (p. 1.).


47/221

47

utvrivali njihovu autentinost a zatim ih klasificirali prema temama iformi koja je uobiajena za naukufiqha. Oni su, nakon toga, ustanoviliodgovarajue cjeline pravila koja se odnose na postupak utvrivanjavjerodostojnosti predaja i koja omoguuju da se odlui da li se pojedinihadis moe prihvatiti kao sahih (vjerodostojan) ili ne.

Putem dodira sa ostalim civilizacijama a i radi potrebe za produbljenim izuavanjem arapskog jezika, njegove strukture igramatikih pravila (u cilju razumijevanja lingvistike strukture Kur'anai Sunneta), prve lingvistike studije usredsredile su se na arapskumorfologiju (sarf) i gramatiku (nahw). Kao dopuna ovome, pojavili suse nezavisni radovi, komentari i interpretativne studije o Kur'anu(tafsir), a prvi vaan prilog u ovome kontekstu uinio At-Tabari (839.-923.) svojim djelom Djami al-bayan. (On je takoer napisao poznatuhistoriju ovjeanstva od Adema, a. s., pa nadalje, pod naslovom Tarikhar-Rusul wal-Muluk.)

Mnogo je stvari reeno o porijeklu sufizma (tasawwuf) kao putu pribliavanja Bogu, kao obliku misticizma. Je li to strogo islamskanauka, ili je to izraz direktnog posuivanja iz susjednih kranskihtradicija? Razliita miljenja su izreena o ovom pitanju, kako od strane

muslimanskih uenjaka, tako i od strane kranskih orijentalista, odkojih su neki otili tako daleko da su tvrdili da je sufizam, kaosuprotnost razliitim pravnim naukama, iji smo razvoj upravo opisali,"jedan drugi islam". Neki muslimani, koji su vrlo malo poznavaliislamske nauke, otili su takoer tako daleko da su "iskljuili" sufije injihove redove (turuq,jednina tariqa) iz podruja "autentinog islama".Ovakvi stavovi, koji ustvari izraavaju ideoloka, religijska ili

skolastika stanovita, ne mogu izdrati injeninu analizu.Poslanik islama bio je prvi koji je pokazao put meditacije (dhikr,

sjeanje), i asketizma, identificiranog putem koncepta zuhd. Ashabi su,tokom svojih nonih molitvi, iskusili dimenziju bliskosti, znanja iljubavi prema Bogu. Koncept rabbani, koji se spominje u Kur'anu umnoini, posjeduje mistiki intenzitet koji su veliki uenjaci tasawwufanastojali upoznati. Hasan al-Basri (umro 728.), na opi i na posebannain, zatim poznata mistikinja Rabia al-Adawiyya (umrla 801.),


48/221

48

utemeljili su ono to e kasnije postati jedna autentina islamska naukasa svojim uenjacima, terminologijom i pravilima. Prvo u Kufi, poevisa Abd al-Wahid ibn Zaydom (umro 793.), a zatim u Bagdadu nakon IXvijeka pa nadalje, sufizam je cvjetao i postepeno oblikovao specifinostsvoga pristupa. Tokom stoljea pojavilo se nekoliko autoriteta koji suutvrdili norme egzaktnog mistikog pristupa: Abu Abd Allah Harith ibnAsad al-Anazi, poznatiji kao Al-Muhasibi (umro 857.), njegov uenikAl-Dunayd (umro 910.), Dhu'l- Nun al-Misri (umro 859.), Abu Talibal-Makki (umro 996.), Al-Qurayshi (umro 1074.) i Abd al-Qadir al-Djilani (umro 1166.), osniva prvog zabiljeenog reda al-qadiriyya, bilisu svi sufijski uenjaci (mnogi od njih su takoer bili visokokvalificirani u naukama vjere i islamskog prava), koji su, sa brojnim

ostalim kojih ima suvie mnogo da bih se ovdje spomenuli, definirali iusmjeravali mistiki put smatrajui ga jednom od sfera, jednim odputeva islama. Njima nikad nije palo na um da odvajaju "jedan islam"od "drugog islama", niti da istiu prednost "drugog islama" napremaformalizmu pravnika. Jasno je da su oni sebe smatrali muslimanima usaglasnosti sa temeljnim uenjima islama koji su oni razumijevali kaojednu jedinstvenu cjelinu. Mnogi od njih su jasno rekli da se ezoteriki(unutranji) pristup ne moe razviti bez duboke ukorjenjenosti u tzv.egzoterijskim (vanjskim) naukama; ova dva pristupa su nerazdvojiva,oni slijede isti put, vode do istog cilja i izraavaju naklonost srcapredane osobe (muslimana) u ime jedne poruke jednog islama.65

65 Jo od IX vijeka vodile su se estoke diskusije i borbe izmeu tradicionista(muhaddithun) i sufija. Tradicionisti su se bojali doktrinarnih zastranjivanja sufija ili

jednostavnije njihovih verbalnih pretjerivanja. Neke sufije su stvarno otili predalekou svojim izjavama, posebno kada su iskusili neku vrstu mistike opijenosti (atahat).Razumijevanje i ocjenjivanje takvih navoda zahtijevalo je puno opreza i posebno

potpuno vladanje sufijskim simbolikim jezikom, to neki pravni uenjaci nisu uvijekposjedovali, poprijeko sudei samo na osnovu p

Documents

EVRO-AMERIČKI MUSLIMANI - pitanja identiteta i pripadnosti - Tarik Ramadan