Fabijanic

129

Nova razmatranja o ranobizantskim pojasnim kopama tipa "Bologna/Balgota"1

Tomislav Fabijani udk: 904.671.12](450.7 Juna Italija)"06"Odjel za arheologiju 904.671.12](4-191.2) "06"Sveuilite u Zadru Izvorni znanstveni lanak Obala kralja Petra Kreimira IV., 2 Original scientic paperHR 23000 Zadar Primljeno / Received: [email protected]

U radu se analiziraju neki primjerci ranobizantskih pojasnih kopi to su otkriveni na podrujima june Italije (Kalabrija, Puglia, Sicilija) i junog Jadrana (juna Dalmacija, Albanija), ukljuujui i nekoliko neobjavljenih primjeraka. Autor u njima prepoznaje posebnu regionalnu inaicu tipa "Bologna/Balgota", karakteristinu za navedena podruja. Glavna stilska osobina tih kopi je okov ukraen motivom kria izvedenim na proboj. Kope se datiraju u 7. st.

Kljune rijei: pojasne kope tipa "Bologna/Balgota", juni Jadran, juna Italija, ranobizantsko razdoblje, 7. stoljee

Povijesna razdoblja kasne antike i ranog srednjeg vijeka spadaju meu najzanimljivija, ali umnogome i najkontroverznija doba. To je doba odumiranja, ili bolje reeno, zamiranja klasine antike civilizacije i njenih steevina, od kojih su mnoge zauvijek nestale, a neke su pod velom zaborava ostale stoljeima. Isto tako, to je vrijeme potpunog armiranja kranstva koje je korjenito izmijenilo antiki svijet, ali ga i na specian nain sauvalo za budunost. Meutim, ovaj je period moda najjae obiljeen seobama mnogobrojnih naroda razliita podrijetla koje su prokrile put novom povijesnom razdoblju srednjem vijeku. Upravo su oganj i ma Velike seobe naroda, zapoete provalom Huna u Europu krajem 4. st., unitili Zapadno Rimsko Carstvo, ali su istodobno, zajedno s kranstvom, poloili temelje na kojima poiva srednjovjekovna Europa. Sudbinu zapadnog dijela Carstva nije pratio i njegov istoni dio, koji se uspio othrvati bujicama seoba. Upravo je opstanak Bizanta imao velikih posljedica za itavu Europu, a na poseban nain za mediteranski bazen, pa samim time i za prostor june Italije i junog Jadrana, s kojeg potjeu artefakti koji se analiziraju u ovome radu. Na tim se prostorima antiki nain ivota, poglavito na obali, ipak uspio odrati, potpomognut i Justinijanovom rekonkvistom u prvoj polovici 6. st. U tom je smislu vrlo ilustrativan primjer upravo istone jadranske obale na kojoj tekovine antike opstaju sve do avaro-slavenskih najezdi u prvoj polovici 7. st. Ti se upadi novoga stanovnitva zavravaju trajnim naseljavanjem Slavena/Hrvata na teritoriju bive rimske provincije Dalmacije,

u Dubrovniku. U tom je trenutku bilo poznato tek est primjeraka analiziranih kopi, dok ih se u ovom lanku donosi ak 16, ukljuujui i neke neobjavljene primjerke iz june Italije.

1 Ovaj rad rezultat je nastavka istraivanja ranobizantskih pojasih kopi koja smo zapoeli piui magistarski rad. Postojanje regionalne inaice kopi tipa "Bologna/Balgota" prvi smo put podrobije obradili na godinjem skupu Hrvatskog arheolokog drutva odranom 2005.

Please purchase PDF Split-Merge on www.verypdf.com to remove this watermark.

130

Tomislav Fabijani: Nova razmatranja o ranobizantskim pojasnim... Archaeologia Adriatica 11 (2008), 129-139

ali ak niti to nije poremetilo kontinuitet ivota i civilizacije u nekim gradovima na obali i otocima, kao to su Zadar, Trogir, Rab itd.

Arheoloka izvorna graa, uz povijesne izvore, moe baciti traak svjetla na ova turbulentna i jo uvijek nedovoljno poznata vremena. Uz ostatke sakralne i fortikacijske arhitekture, i sitninalazi, ukljuujui pojasne kope, pruaju uvid u kompleksnost promatranog razdoblja nudei nam artefakte kasnoantikog autohtonog ivlja i nalaze koji su pripadali tzv. barbarskim narodima, ali nam pruaju i jasne dokaze o bizantskoj carskoj vlasti na Jadranu i u junoj Italiji. U tom kontekstu analiza jedne specine inaice pojasnih kopi tipa "Bologna/Balgota", koju smatramo karakteristinom upravo za juni Jadran i junu Italiju, moe biti vrijedan doprinos sagledavanju cjelokupne slike povijesnih i drutvenih dogaanja na prostorima koji, iako relativno udaljeni, ine dio istog kulturnog kruga u vremenu prije korjenitih promjena uzrokovanih slavenskim naseljavanjem na istonom Jadranu i arapskim napadima na junu Italiju.

Pod terminom "pojasna kopa" podrazumijeva se uporabni predmet koji funkcionalno slui zakopavanju konog remena, kako na mukoj tako i na enskoj odjei. Velika veina pojasnih kopi vezana je uz remenje opasaa, pa nam one posredno pruaju i uvid u koritenje pojedinih odjevnih predmeta, npr. hlaa koje od "barbarskog" odjevnog predmeta, koji je Honorije (393. 395.) ak pokuao i zabraniti,2 postaju svakodnevna pojava u ranome srednjem vijeku. Mali broj primjeraka, poglavito jednostavnijih i manjih dimenzija, mogao je sluiti kopanju remenja na obui, to je esto mogue utvrditi jedino ako je poznat toan kontekst nalaza odreenog artefakta. Uz to, postoje i kope koje imaju neku drugu funkciju, npr. kope tipa "Salona-Histria" koje su sluile vjeanju torbice o pojas.3

Pojasna kopa sastoji se od preice, trna i okova. Upravo je okov kljuan element za tipoloko razlikovanje pojedinih grupa kopi. On prua velike mogunosti za ukraavanje koje moe biti izvedeno punciranjem, urezivanjem, kloazoniranjm, auriranjem itd., stoga se moe rei da ranobizantske pojasne kope uz uporabnu, imaju i ukrasnu funkciju. Pojasne kope su najee izraene od bronce, rjee od srebra, dok su one od zlata iznimno rijetke.4 S obzirom na konstruktivne osobine, alka i okov mogu biti lijevani u jednom komadu (u tom je sluaju samo trn pomian) pa govorimo o jednodijelnim kopama, ali mogu biti i dvodijelne, i to u sluaju da su alka i okov lijevani zasebno te spojeni osovinom koja omoguava pominost alke u odnosu na okov.5 Za ksiranje na pojas koriste se uice na poleini okova (najee su tri). Mnogi su tipovipojasnih kopi kronoloki osjetljivi, pa je upravo ova kategorija nalaza ponekad odluujua u datiranju ireg arheolokog konteksta.

Ranobizantske pojasne kope intenzivnije se opisuju u arheolokoj literaturi tek od 30-tih godina 20. st., kada su uglavnom smatrane barbarskim kulturnim dobrom s obzirom na injenicu da je veina tada poznatih kopi pronaena na barbarskim nekropolama, dok ih je samo manji dio potjecao s podruja Carstva.6 Meutim, sustavne analize tog materijala koje se javljaju 50-tih godina 20. st., dovode do zakljuka da je podrijetlo tih kopi ipak bizantsko, tj. da su one pronaene van granica Carstva tamo dole importom ili da su izraene po uzoru na bizantske

ukrasnu funkciju, a mogle su biti i statusni simbol, o emu pie Prokopije (I. BALDINI LIPPOLIS, 1999, 218).5 Uglavnom su jednodijelne npr. kope tipa "Siracusa" i "Sucidava" dok su veinom dvodijelni tipovi "Korint", "Bologna", Balgota", kope s okovom u obliku slova "U" itd. 6 M. LIGHTFOOT, 2003, 81.

2 M. LIGHTFOOT, 2003, 81-82.3 Z. VINSKI, 1974, 24; V. VARSIK, 1992, 80-81.4 U potpunosti od zlata je jedna kopa iz Salone, vidi Z. VINSKI, 1974, 49-50, T. L, 2. Razlog za njihovu iznimno rijetku pojavu treba traiti, osim u cijeni takvih predmeta, i u injenici da je zlato vrlo mekano, pa takve kope najvjerojatnije nisu mogle imati uporabnu nego samo


131


primjerke. Na prvom mjestu valja spomenuti J. Wernera koji je, analizirajui kope iz muzeja u Klnu,7 inaugurirao nazive za pojedine skupine, koji su i danas uglavnom prihvaeni, a temelje se na imenima nalazita karakteristinih primjeraka pojedine skupine.8 Upravo je on u strunu literaturu uveo i naziv za kope tipova "Balgota"9 i "Bologna", ija se inaica analizira u ovome radu. Vrlo su vani i radovi D. Csllanyja koji analizira bizantske pojasne kope razdoblja od 6. do 10. st.10 On svrstava kope u 22 skupine na temelju oblika i ukrasa, ali treba spomenuti da ne koristi Wernerovu nomenklaturu, pa tip "Balgota" svrstava u svoju 9. grupu.11 Za prouavanje pojasnih kopi 6. i 7. st. posebno je vaan rad Z. Vinskog o kasnoantikim starosjediocima u salonitanskoj regiji.12 U tom su lanku prvi put analitiki obraene sve tada poznate kope 6. i 7. st. s podruja Dalmacije, Istre, sjeverne Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i sa irih prostora s kojih se autor koristi obiljem analognog materijala, kako s podruja mediteranskog bazena, tako i itave Europe. to se autora novije generacije tie, spominjemo samo I. Baldini Lippolis koja sumarno opisuje pojasne kope ranobizantskog podrijetla u svojoj studiji ranobizantskog nakita, naravno s naglaskom na podruje Italije. Navedena autorica kope dijeli u etiri tipa, a kope tipa "Balgota" svrstava u varijantu 4.f (bbie a "V") na temelju oblika okova.13 Za prouavanje bizantskih pojasnih kopi vana su i dva rada koja se poglavito bave panonskim podrujem, a iji su zakljuci relevantni i za ire prostore. Rije je o lancima U. Ibler i V. Varsika14 koji kope tipova "Bologna" i "Balgota" svrstavaju u jednu tipoloku grupu te koriste termin "Bologna/Balgota". Smatramo da je ovaj stav opravdan jer kope ovih dvaju tipova imaju mnoge zajednike osobine, npr. dvodijelnu izradu, ovalnu alku, srcoliki okov ukraen na proboj. Uz to, datiraju se u isto vrijeme, a isto im je i podruje rasprostiranja. Razlike izmeu ovih dvaju tipova su uglavnom u dimenzijama (kope tipa "Balgota" su neto vee od onih tipa "Bologna") te i u injenici da su okovi kopi tipa "Balgota" ukraeni motivom palmete koja se ne javlja na kopama tipa "Bologna". U tom kontekstu treba spomenuti da i Z. Vinski smatra kako je rije o dva tipoloki bliska podtipa iste grupe.15 To miljenje dijelimo i mi pa emo iz toga razloga koristiti izraz "Bologna/Balgota".

Kope tipa "Bologna/Balgota" mogu biti izraene od bronce ili srebra, no bronani su primjerci mnogo ei.16 Imaju okov srcolika oblika koji je uvijek ukraen srcolikim probojem u kojem moe biti palmeta (podtip "Balgota"), ali ona moe i nedostajati (podtip "Bologna"). Preica im je najee ovalna. U naelu su dvodijelne iako ima i jednodijelnih primjeraka. Kope tipa "Bologna/Balgota" rasprostranjene su na itavom Sredozemlju i Crnom moru, od Ibize na Balearima, preko Grke do Egipta i Krima,17 to je uvjetovano intenzivnom bizantskom trgovakom aktivnou koja se odvijala morskim putevima du obala Sredozemnog i Crnog mora. Meutim, bizantski utjecaji, ali i izravan import, prisutni su i u unutranjosti Europe, a posebno su oiti u avarskoj materijalnoj kulturi to zorno dokazuje i kopa tipa "Bologna/Balgota" s maarskog lokaliteta Zamrdi.18 Navodimo jo i kope iz groba 34 albanskog

10 D. CSALLNY, 1954 (citiramo samo prvi lanak u nizu jer se u njemu analiziraju kope tipa "Balgota", ali i ostali tipovi koji se spominju u naem radu).11 D. CSALLNY, 1954, 340.12 Z. VINSKI, 1974.13 I. BALDINI LIPPOLIS, 1999, 219-223.14 U. IBLER, 1992; V. VARSIK, 1992.15 Z. VINSKI, 1974, 29. 16 Primjer srebrne kope ovog tipa je kopa iz groba 90 nekropole u Castel Trosinu.17 Z. VINSKI, 1974, 28.

7 J. WERNER, 1955.8 I. Baldini Lippolis ispravno zakljuuje da je Werner svoju analizu bizantskih kopi temeljio na nalazima iz zapadnih dijelova Carstva, poglavito s podruja Italije i Balkana, a ne iz njegovih sredinjih dijelova, tj. dananje Turske i Sirije (I. BALDINI LIPPOLIS, 1999, 220). Meutim, Wernerovi zakljuci su i danas najveim dijelom vaei.9 Kope tipa "Balgota" nazvane su po arheolokom lokalitetu na poluotoku Krimu u Ukrajini.


132


lokaliteta Koman,19 zatim kope iz Kartage,20 Taranta21 i s nepoznata lokaliteta na Sardiniji22 kod kojih je srcoliki proboj na okovu dodatno naglaen urezanim crtama koje prate rub proboja (to je osobina i regionalne varijante ovog tipa kopi koja se analizira u ovome radu). Zanimljiva je i kopa iz turskog Afyona iji je okov okruen listolikim motivima.23 U malom broju sluajeva ove su kope ukraene urezanim slovima ili raznim simbolima, npr. kopa iz groba 7 eponimnog lokaliteta Balgota na Krimu24 te ve spomenuta kopa iz groba 90 nekropole Castel Trosino u Italiji.25 S prostora istonog Jadrana navodimo kopu iz Starog Grada na otoku Hvaru, pronaenu prilikom istraivanja okolia ranokranske crkve sv. Ivana zajedno s dvije kope tipa "Korint"26 te kopu iz Stona u junoj Dalmaciji, uz koju je pronaen i privjesak tzv. Koman kulture.27 Na podruju june Italije ovaj je tip relativno brojno zastupljen, npr. u Kalabriji na lokalitetima Crucoli-Silipeto, Umbriatico Caraconessa, Tre Chiese Suvaretto, Cropani Basilicata itd.28

Upravo je za podruje june Italije i junog Jadrana karakteristina posebna regionalna inaica kopi tipa "Bologna/Balgota". Smatramo da je te kope potrebno znanstveno obraditi jer dosada nije u strunoj literaturi ire analizirana regionalna grupiranost ovih kopi, to je vrlo zanimljiva pojava, posebno ako navedeni prostor promatramo kao dio istoga kulturnog kruga.29 Naime, ove kope imaju osnovne osobine ostalih kopi tipa "Bologna/Balgota" (materijal od kojega su izraene - bronca, dvodijelna konstrukcija, ovalna alka, srcoliki okov ukraen na proboj, dimenzije, datacija), ali im je okov ukraen motivom kria s romboidnim proirenjima na hastama. Vano je napomenuti da je upravo kri najuoljiviji element, a na ovim kopama je najvjerojatnije u funkciji kranske simbolike, tj. nije samo puka dekoracija.

Takve su kope u Kalabriji pronaene na sljedeim lokalitetima: Cannar di Cir Marina T. I, 1, San Morello di Scala Coeli T. I, 2, Melito Porto Salvo T. I, 3,30 Crucoli Silipeto, Cir Carrocceddu. Na nekropoli Crucoli Silipeto je pronaeno i pet "klasinih" primjeraka kopi tipa "Bologna/Balgota",31 a slina je situacija uoena i na poloaju Cir Carrocceddu gdje su pronaene tri takve kope.32 Ta je pojava izrazito znaajna za dataciju regionalne varijante ovih kopi, o emu e biti vie rijei kasnije. S podruja Kalabrije poznat je jo jedan okov kope koja pripada regionalnom podtipu kopi tipa "Bologna/Balgota", a pretpostavlja se da potjee s lokaliteta Torre Mordillo.33

Iz Puglie potjee vie ovakvih kopi, i to s dvaju lokaliteta. S poloaja Otranto imanje Maldonato potjeu dvije kope pronaene godine 1982. u grobu 19 zajedno s ranobizantskom kopom s okovom u obliku slova "U" i folisom cara Heraklija (610.-641.) T. I, 4-5. 34 Na

imitacija inae dosta elegantnih kopi ovoga tipa, dok kopa iz Stona ima bubreastu preicu to je ini jedinstvenom unutar ove skupine kopi.28 M. CORRADO, 2001, 19.29 Nuno je spomenuti da je miljenje o posebnoj regionalnoj inaici iznio jo Z. Brusi kojemu su u tome trenutku bili poznati samo nalazi iz Otranta (Z. BRUSI, 1988, 142). Naa su istraivanja to miljenje potvrdila.30 Kope s lokaliteta Cannar di Cir Marina, San Morello di Scala Coeli i Melito Porto Salvo nisu objavljene. Posebnu zahvalnost dugujemo kolegici Margheriti Corrado na doputenju da se objave ovi nalazi.31 R. SPADEA, 1991, 560. 32 M. CORRADO, 2001, 19-20.33 M. CORRADO, 2001, 19.

18 E. GARAM, 2002, g. 34.1.19 Z. VINSKI, 1974, T. XX, 3.20 C. EGER, 1999, 13, sl. 6.21 C. D'ANGELA 1989, T. XLIX, sl. 5.22 L. PANI ERMINI M. MARINONE, 1981, 97, n. 145. Trn kope sa Sardinije ima bazu pravokutna oblika ukraenu urezanim motivom granice, to je rijetkost na ranobizantskim kopama.23 M. LIGHTFOOT, 2003, 86, Pl. VI/16.24 D. CSALLNY, 1954, T. VI, 3.25 R. MENGARELLI, 1902, fig. 134.26 J. JELII-RADONI, 1995, 71, kat. br. 34.27 Z. VINSKI, 1974, 28, T. XX, 6. Kope iz Stona i Staroga Grada imaju odreene specinosti koje ih udaljavaju od klasinih primjeraka ove grupe. Kopa s otoka Hvara ima malen srcoliki proboj na velikom okovu pa djeluje kao loa


133


istom su lokalitetu otkriveni i ostatci ranokranske cemetarijalne bazilike. Jedan neobjavljeni primjerak pronaen je na poloaju San Giovanni Piscopio u mjestu Cutroano.35

Iz Italije potjee vie artefakata bez dostatnih podataka o okolnostima nalaza. U Nacionalnom muzeju u Cagliariju uva se jedna kopa tipa "Bologna/Balgota" kojoj nedostaje trn, a alka joj je facetirana - T. I, 10. Tono mjesto nalaza joj je nepoznato, ali nije iskljueno da je na Sardiniju mogla doi uvozom.36 Nije poznato niti tono mjesto nalaza jedne kope sa Sicilije37 - T. I, 6, a okolnosti nalaza su nepoznate i za dva slina nalaza koji se spominju u znanstvenoj literaturi.38

Dvije kope opisanog tipa "Bologna/Balgota" pronaene su i u albanskoj luci Dra na lokalitetu "Park Rinia" - T. I, 7-8. Kope su pronaene u grobovima 28 i 29, koji zapravo ine dva dijela jedne zidane grobne komore. Grob 28 predstavlja manji dio komore u kojemu su pronaeni posmrtni ostatci desetero pokojnika. U njemu je, izmeu ostalog, pronaena i jedna kopa tipa "Korint". U grobu 29 sahranjeno je 30 osoba, a od mnotva nalaza iz ovoga groba (ak 73 predmeta) spominjemo tri kope tipa "Korint" i novi Konstansa II (641. - 668.). Osobitost je kope iz groba 28 to na romboidnim proirenjima hasti kria ima reljefna ispupenja. Nekropola se datira u razdoblje 6. i 7. st., a nuno je spomenuti da je izrazito ranobizanstskog kulturnog obiljeja, odnosno da je pripadala kasnoantikom autohtonom stanovnitvu bez utjecaja avarske, slavenske ili neke druge "barbarske" materijalne kulture.39

Iz Hrvatske je poznata samo jedna ovakva kopa (T. I, 9) pronaena u Polaama na Mljetu i spada meu najznaajnije arheoloke lokalitete na istonoj obali Jadrana. Arheoloka istraivanja u arealu Polaa, ali i hidroarheoloka istraivanja u podmorju zaljeva, potvrdila su postojanje ranocarske ville rustice te ukazala na mogue postojanje termi i rimskog hrama. Krajem 5. st. Odoakarov komes Pierius40 dolazi u posjed uvale u kojoj s vremenom nastaje graevinski kompleks kojemu pripadaju ladanjska palaa o ijoj impresivnosti dovoljno govori podatak da se u njoj smjestio itav jedan dananji zaselak, zatim crkva s tlocrtom u obliku slova T, dvojna crkva i jedna vea neistraena graevina od koje je vidljiva samo poligonalna apsida.41 Kopa je pronaena godine 1975. kada su na prostoru dananjega brodskog pristanita vrena podmorska arheoloka istraivanja pod vodstvom Z. Brusia.42 Sudei po fotograji koju jeobjavio Z. Brusi,43 okov kope je s prednje strane ukraen urezom koji prati njegov srcoliki obris. S obzirom na analogne primjerke, okov je najvjerojatnije zavravao izdankom krunog ili romboidnog oblika koji danas nedostaje.44

uvalu brodovi mogli koristiti kao privremeno sklonite, ali i zimovalite za to su zasigurno morali plaati odreenu taksu. Uz to, ne treba zanemariti ni gospodarsku osnovu otoka, te zavjetne prinose koje su mornari ostavljali u ovdanjim crkvama, usp. Z. BRUSI, 1988, 142.42 Z. BRUSI, 1988. Brodski propeleri su u potpunosti poremetili stratigrafske odnose.43 Z. BRUSI, 1988, sl. 7, 4.44 U Z. VINSKI, 1974, sl. a, donesen je crte kope na kojem je prikazan izdanak na kraju okova u obliku dvaju manjih ispupenja. Meutim, na fotografiji se vidi da sam kraj okova u biti nije sauvan, pa smo ga stoga skloni rekonstruirati na temelju analognih primjeraka.

34 E. M. DE JULIIS, 1984, 431-432, tab. LVI.35 M. G. AISA M. CORRADO (u tisku).36 L. PANI ERMINI M. MARINONE, 1981, 98, br. 147.37 G. MANGANARO, 2007, sl. 7, br. 94.38 M. CORRADO, 2001, 20.39 F. TARTARI, 1984, 230-231, 235, tab. II, 6, tab. III, 4.40 Teza o povezanosti Pieriusa i Polaa elaborirana je u M. CAGIANO DE AZEVEDO, 1968.41 Za arhitekturu u uvali Polae usp. I. FISKOVI, 1998 i tamo navedenu literaturu. Uzroke nastanka ovog kompleksa upravo na ovom mjestu najvjerojatnije treba traiti u intenzitetu pomorskog prometa tim dijelom Jadrana i injenici da je uvala Polae izvrsna luka, dobro zatiena od vjetrova i bogata pitkom vodom. Iz tog su razloga ovu


134


U ovome je trenutku poznato 16 primjeraka ovog tipa, ukljuujui i one za koje nemamo podataka o mjestu i okolnostima nalaza. Prostorna rasprostranjenost kopi (Kalabrija najmanje est primjeraka; Puglia tri primjerka; Dra dva primjerka; Sicilija i Mljet po jedan primjerak) pokazuje da su sve (osim kope koja bi eventualno mogla potjecati sa Sardinije) pronaene na podruju junog Jadrana i june Italije, i to na obalama ili u neposrednom zaleu, na podrujima koja su bila pod bizantskim vrhovnitvom (T. II). Smatramo da navedena injenica, uz injenicu da su sve ove kope u naelu vrlo sline, opravdava prepoznavanje ove inaice kao regionalnog specikuma.

Svi opisani primjerci oblikom su vrlo slini, a izraeni su od bronce, iako ne iskljuujemo mogunost koritenja eljeza za naknadne reparature, to je relativno esta pojava, primijeena posebno u sluajevima kada se izgubljeni dio, npr. originalni bronani trn, zamjenjivao eljeznim. Meu primjercima analiziranim u ovom radu ta je pojava primijeena na kopi s poloaja San Morello di Scala Coeli na kojoj su vidljivi tragovi korodiranog eljeza. Razlike u dimenzijama meu ovim kopama su minimalne, a sve su duge izmeu 5 i 6 cm. Jedini primjerci koji se ukrasom izdvajaju iz ove grupe su kopa iz groba 28 s lokaliteta Dra park Rinia koja na romboidnim proirenjima hasti kria ima reljefna ispupenja te kopa iz Otranta koja na etvrtastoj bazi trna ima urezan znak "X". Posebno je vano istaknuti i specinost kope s lokaliteta Cannar diCir Marina. Naime, zbog neto grublje izrade prostori su izmeu hasti kria na dijelu okova blie alci dobili kruni oblik, to dijelom ovu kopu pribliava onima tipa "Korint".

Velika slinost kopi namee i pitanje o njihovu radionikom podrijetlu jer moda ukazuje na vjerojatnost da svi primjerci potjeu iz iste radionice. Uvaavajui njihovu prostornu rasprostranjenost i povijesne okolnosti, radionicu bismo mogli traiti u nekom obalnom gradu pod bizantskim vrhovnitvom upravo na podruju junog Jadrana ili june Italije. Dra je zasigurno najvanije naselje na tom dijelu Sredozemlja u ranobizantskom razdoblju, ali s obzirom na mnoinu nalaza iz june Italije, moda bi bilo opravdanije produkcijski centar traiti u nekoj od bizantskih luka na tom teritoriju, a prije svega u Siracusi. Naravno, na to pitanje u ovome trenutku nije mogue decidirano odgovoriti.

Kope analizirane u ovome radu datiramo u 7. st. Na to ukazuju primjerci pronaeni zajedno s numizmatikim materijalom npr. kope iz Otranta pronaene zajedno s noviem cara Heraklija (610. - 641.) i kopa iz groba 29 nekropole Dra park Rinia koja je pronaena zajedno s novcem cara Konstansa II (641. - 668.). Kope iz Draa prate i kope tipa "Korint", dok su one iz Otranta pronaene zajedno s kopom s okovom u obliku slova "U", to su sve artefakti koji se takoer mogu datirati u 7. st. Datiranje junojadranske inaice kopi tipa "Bologna/Balgota" u 7. st. osnauje i injenica da se u isto vrijeme datiraju i "klasini" primjerci ranobizantskih kopi podtipa "Balgota" (u tom kontekstu treba podsjetiti na injenicu da su na lokalitetima Cir Carrocceddu i Crucoli Silipeto pronaeni zajedno i regionalni i "klasini" tip ovih kopi). U isto se vrijeme datiraju i kope podtipa "Bologna"45 od kojih spominjemo samo kopu s grkog otoka Samosa, datiranu novcem u prvu polovicu ili sredinu 7. st.46 i kopu iz Atene datiranu novcem Konstansa II (641. - 668.).47 Prema Z. Vinskom, u usporedbi s ostalim tipovima

46 C. EGER 2001, 344.47 V. VARSIK 1992, 84

45 Oba ova podtipa kopi se javljaju istovremeno u prvoj polovici 7. st., a traju i tijekom druge polovice 7. st. (J. WERNER, 1955, 43; Z. VINSKI, 1974, 28; I. BALDINI LIPPOLIS, 1999, 223). D. Csallany ih datira izmeu godine 620. i 660. (usp. CSLLANY 1954, 340).


135


ranobizantskih kopi, one tipa "Bologna/Balgota" nastaju neto poslije kopi tipa "Siracusa", a neposredno prije kopi tipa "Korint".48 Vana je i injenica da su sva tri podtipa rasprostranjena na istom prostoru (obale Sredozemnog i Crnog mora te neposredno zalee).

Zakljuno kaimo da je regionalna inaica kopi tipa "Bologna/Balgota" jedan od dokaza koji ukazuje na razgranatu bizantsku trgovaku aktivnost, ali to je jo vanije, i na postojanje ranobizantskog kulturnog kruga koji u 7. st. ukljuuje prostore june Italije i junog Jadrana, prostore koje je more u to doba povezivalo, a ne razdvajalo.

lanak s radou posveujemo cijenjenom akademiku Nenadu Cambiju ija su nam predavanja uvelike probudila interes za prouavanje jadranskih tema iz razdoblja na razmeu kasne antike i ranog srednjeg vijeka.

48 Z. VINSKI 1974, 28.


136


T I


137


T. II. Mjesta nalaza kopi regionalne inaice kopi tipa "Bologna/Balgota".T. II. Finding sites of the regional variant of belt buckles of the "Bologna/Balgota" type.

1. Polae2. Dra3. Otranto4. Cutroano5. Torre del Mordillo6. Scala Coeli7. Silipeto8. Ciro Marina9. Carrocceddu10. Melito Porto Salvo11. Sicilija (tono mjesto nalaza nije poznato)12. Sardinija (?)

T II


138


Literatura

AISA, M. G. CORRADO, M., (u tisku). - M. G. Aisa Margherita Corrado, I Manufatti altomedievali del Museo archeologico di Cir Marina (KR), Studi di antichit, 12, Lecce.

BALDINI LIPPOLIS, I., 1999. - Isabella Baldini Lippolis, L'oreceria nell'Impero di Constantinopoli traIV e VII secolo, Edipuglia, Bari.

BRUSI, Z., 1988. - Zdenko Brusi, Antika luka u Polaama na otoku Mljetu, Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju (=Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 12), Zagreb, 139-151.

CAGIANO DE AZEVEDO, M., 1968. - Michelangelo Cagiano de Azevedo, Il palatium di porto Palazzo a Meleda, Tardo Antico e alto Medioevo la forma artistica nel passagio dall antichit all medioevo, Roma, 273-283.

CORRADO, M., 2001. - Margherita Corrado, Cimiteri della Calabria altomedievale: complementi dell' abbigliamento e monili in metallo nei sepolcreti della costa jonica centro-settentrionale, Studi Calabresi, 1, 2, Gioiosa Ionica, 7-50.

CSALLNY, D., 1954. - Desz Csallny, I, Acta Antiqua Academie Scientiarum Hungaricae, II, 3-4, Budapest, 311-348.

D'ANGELA, C., 1989. - Cosimo D'Angela, Tombe altomedievali a Vanze (Lecce), Taras, 9, 1-2, Taranto, 119-131.

DE JULIIS, E. M., 1984. - Ettore M. De Juliis, L'attivit archeologica in Puglia nel 1983, Crotone, Atti del ventitreesimo Convegno di studi sulla Magna Grecia, Taranto, 421-445.

EGER, C., 2001. - Cristoph Eger, Grtelschnallen des 6. bis 8. Jahrhunderts aus dem Sammlung des Studium Biblicum Franciscanum, Liber Annus, 51, Jerusalem, 337-350.

FISKOVI, I., 1998. - Igor Fiskovi, Late antique Buildings in Polae on the Island of Mljet, Radovi XIII. meunarodnog kongresa za starokransku arheologiju, sv. 3, Citt del Vaticano - Split, 273-286.

GARAM, ., 2002. - va Garam, The connection of Avar period princely and common grave goods with the Nagyszentmikls treasure, The Gold of the Avars The Nagyszentmikls treasure, Budapest, 81-112.

IBLER, U., 1992. - Ursula Ibler, Pannonische Grtelschnallen des spten 6. und 7. Jahrhunderts, Arheoloki vestnik, 43, Ljubljana, 135-148.

JELII-RADONI, J., 1995. - Jasna Jelii-Radoni, Pharos antiki grad, Pharos antiki Stari Grad, Zagreb, 56-114.

LIGHTFOOT, M., 2003. - Mucahide Lightfoot, Belt buckles from Amorium and in the Afyon Archaeological Museum, Amorium Reports II (BAR International Series 1170), Oxford, 81-103.

MANGANARO, G., 2002. - Giacomo Manganaro, Arredo personale del bizantino in Sicilia (bbie, spille,anelli), Atti della I Congresso Internazionale di Archeologia della Sicilia Bizantina, Byzantino Sicula IV, Palermo, 475-511.

MENGARELLI, R., 1902. - Raniero Mengarelli, La nacropoli barbarica di Castel Trosino, Monumenti antichi della Reale Accademia dei Lincei, 12, Roma,146-379.

PANI ERMINI, L. MARINONE, M., 1981. - Letizia Pani Ermini Mariangela Marinone, Museo Nazionale di Cagliari. Materiali Tardoantichi e altomedievali, Roma.

SPADEA, R., 1991. - Roberto Spadea, Crotone: problemi del territorio fra tardoantico e medioevo, Mlanges de L'cole franaise de Rome, Moyen age, 103, 2, Roma, 553-573.


139


TARTARI, F., 1984. - Fatos Tartari, Nj varrez e mesjets s hershme n Durrs, Iliria, 14, 1, Tirana, 227-250.

VARSIK, V., 1992. - Vladimir Varsik, Byzantinische Grtelschnallen im mittlern und unteren Donauraum im 6. und 7. Jahrhundert, Slovensk Archeolgia, 40, 1, Bratislava, 77-108.

VINSKI, Z., 1974. - Zdenko Vinski, Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolokoj ostavtini predslavenskog supstrata, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 69, Split, 5-87.

WERNER, J., 1955. - Joachim Werner, Byzantinische Grteschnallen des 6. und 7. Jahrhunderts aus der Sammlung Diergardt, Klner Jahrbuch fr Vor- und Frgesichte, 1, Kln 1955, 36-48.

New Considerations of Early Byzantine Belt Buckles of the "Bologna/Balgota" Type

Summary

Belt buckles are among the most characteristic early Byzantine nds, whose importance is also emphasizedby the fact that often they are the only artifacts that can enable the dating of a broader archaeological context. Their chronology and typology are well known primarily thanks to the works of J. Werner, D. Csallany, and Z. Vinski.

In this article, the belt buckles of the "Bologna/Balgota" type are analyzed, more exactly particular variants of these buckles characteristic for southern Italy and the southern Adriatic that the author identies on the basis ofpublished, but also as yet unpublished material. A total of 16 examples of such buckles are known, and for 13 of these the exact site of discovery is known. Six examples come from Calabria, three from Puglia, two from Dra in northern Albania, and one each from Sicily and from Polae on the island of Mljet. Their basic characteristic is a buckle mount decorated with a cross-like motif in a perforated technique. Considering the great mutual similarity of these buckles and the fact that all were found in places under Byzantine dominion, exclusively in the region of the southern Adriatic and in southern Italy, the author considers it justied to identify this group of buckles as a special variant of the"Bologna/Balgota" type.

The buckles are dated to the 7th century, as is proven by examples found in closed grave units together with numismatic material (coins of Heraclius and Constans II), and by other buckles dated to the same period (such as buckles of the "Corinth" type). Such an assignment is further supported by the fact that the "classical" examples of buckles of the "Bologna/Balgota" type are also dated to the 7th century.

The belt buckles analyzed in this article indirectly prove the existence of an early Byzantine cultural circle that included the area of the southern Adriatic and southern Italian coasts, at a time when the sea connected and did not divide this territory.

Key words: belt buckles of the "Bologna/Balgota" type, southern Adriatic, southern Italy, early Byzantine period, 7th century


Documents

Fabijanic