Fenomenologija i teologija · 2014-06-22 · va sub specie celebrationis), teologija liturgije pokazuje kako je bit kršćanstva usko vezana uz bit kršćanskog kulta (O. Casel).4

IzvorničlanakUDK165.62:2/MarionPrimljeno21.03.2007.

IvicaŽižićSveučilišteuSplitu,Katoličkibogoslovnifakultet,Zrinjsko-Frankopanska19,HR-21000Split

[email protected]

Fenomenologija i teologija

Fenomenološkividovieuharistije umisliJean-LucMariona

SažetakFenomenologija Jean-Luc Mariona pojavljuje se pred teologijom kao ‘prva’ i nova filozofi-ja. Ovaj prilog ispituje posljedice J. L. Marionove »fenomenologije dara« za teologiju, oso-bito za sakramentalnu teologiju. Razmatranje Marionove fenomenologije odnosi se samo na samo jedan vid, onaj kojega filozof artikulira iz ‘fenomenološkog gledišta’. Također želimo prikazati fenomenologiju J. L. Mariona i ispitati teološke kvalifikative Marionove fenomenologije. Ključneriječifenomenologija dara, fenomen, fenomenalnost, dar, datost, sakrament, sakramentalnost,Objava,liturgija

Uvod

Povijest teološkei filozofskemislibilježigotovousvimrazdobljimazani-mljivfenomensusretafilozofskogistraživanjasobredom.Nijerijetkost,kaoštojepokazaoS.Rouvilloisusvojemstudijuofilozofiji liturgije,dajeupravoobredbiomjestonakojemjefilozofijarazrađivalasvojeveliketeme,istina,čestostendencijom»nadilaženjakulta«,aliponegdjeiuperspektivi»kultnogmišljenja«.1Samafilozofija,naime,svojekorijenepronalaziumitopoetskommišljenju, uskovezanomuzobredni kontekst, što upućuje na činjenicudaintellectus ritus jamačnopredstavljanezaobilaznielementucjelovitomsa-gledavanjuiskonafilozofijskemisli.Unatočuvriježenommišljenjudaseovadvapodručjameđusobnoisključuju,činjenicajedapitanjeobredazauzimarelevantnipoložajumislivelikihfilozofa,kaoštosuHegel iliKant,Kier-kegaardiliPascal.Tojeosobitorazvidnousuvremenojfilozofiji(Cassirer,Wittgenstein,Scheler,Rosenzweig),čijisunajznačajnijipredstavnicidoprini-jelisvojevrsnoj‘rehabilitaciji’simbolaiobreda.Suvremenifilozofskiintereszapitanjeobrednoginjegoveracionalnostinijeostaobezodjekauteološkomambijentu,osobitouonome(liturgijski pokret)kojisepočetkomXX.stoljećazauzimaozavlastituteološkudisciplinuoliturgijiipraktičnooblikovaonovu

1

O tome više: Samuel Rouvillois,Corps du sagesse. Philosophie de la liturgie, Fayard,Paris 1995. Njemu prethodi sličan teorijskipokušaj njemačkog filozofa religije K. Al-

berta.Usp.KarlAlbert,Vom Kult zum Logos. Studien zur Philosophie der Religion, FelixMeinerVerlag,Hamburg1982.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA106God.27(2007)Sv.2(337–356)

I.Žižić,Fenomenologijaiteologija338

teološkudisciplinuelaborirajućisvojepistemološkistatusupravoususretusjednommladomfilozofskommetodomkaoštojefenomenologija.Teologijaliturgijeotkrivafenomenologijunasvojempodručjunesamotakodaprepoznajenjezinprinospoznavanjusimbola,religiozneintencijeiiskustva,svijesti,čina–tipičnihsuvremenihprinosafenomenologije,kojiujednosači-njavajuipredmetteološkograzmatranjauograničenompodručju–negoonastrukturalno usmjerava teologiju u restrukturaciji fundamentalno-teološkogdiskursačijijeishod‘fenomenološkobistrenje’simboličko-obrednogmjestaiobzorateološkogmišljenja.Onoštonekiautorinazivaju»integrativnomme-todom«2pokazalosezasigurnodjelotvornimpokušajemintegracijefenome-nologijeuteološkehermeneutičkepostupke,kaoštojetoslučajuepistemo-loškomnacrtu,aliiusamojteologijiliturgijekodnjemačkogfilozofaiteologaRomanaGuardinija.3Približavanjateologijeliturgijefenomenologijidajuseuostalomrazjasnitionimizvornimintencijamajedneidrugediscipline,kojesunastaleotprilikeuistomrazdoblju.Teologijaliturgijeprepoznajeradikalnipovrataksamimstvarimavjereivjerničkogiskustvakaojedinstvenuprilikupreobrazbeklasičneracionalneteologije.Onazasigurnointegriratuizvornufenomenološkuintencijuusvojnacrt.Smjerajućipremamišljenjusame stvarikršćanstva,koju,međutim,propitujeusimboličko-obrednojperspektivi(obja-vasub specie celebrationis),teologijaliturgijepokazujekakojebitkršćanstvauskovezanauzbit kršćanskogkulta(O.Casel).4Uostalom,usvakomteološ-komistraživanjuliturgije,implicitnajefenomenologijareligioznogiskustva.Utojjeperspektiviteologijaliturgijepokazivalakrozprošlost,aliidanas,ne-podijeljenusimpatijupremafenomenologiji,njezinimintencijamainjezinimmetodama, često razmatrajući fenomenkršćanskogkulta u fenomenološkojoptici,aliizacrtavajućinizregionalnih‘fenomenologijaliturgije’.5Iakonijemogućegovoritiojedinstvenojidejifenomenologije,nitio»feno-menologijskojškoli«,negoofenomenologijskompokretu,odnosnoospeci-fičnometodskomdržanjukojeomogućujedaseformirajuzasebnefilozofij-skeorijentacijeilipravci,zanimljivojeprimijetitidajeiteologijaliturgijeplodjednogpokreta(liturgijskipokret),kojijepostupnorazvijaospecifičniteološkistil,bivajućinerijetkopoprištemoštrihdiskusijameđusamimpred-stavnicimatogpokreta,sobziromnapitanjeidentitetaoveteološkediscipli-ne,aliiuodnosupremamanualističkojteologiji,sobziromnaproblemnjezi-nepozicijeunutarteološkoguniverzuma.Naznačeneimplikacijekojeunosefenomenološkaistraživanjauteološkipredmetliturgijezasigurnonisuostalejednostrane,bezuzvratnogutjecajateologijenasamorazumijevanjefenome-nologije.Posljednjihnekolikodesetljećasuvremenafrancuskafenomenolog-ijasnjezinimnajistaknutijimpredstavnikomJean Luc Marionom,6pokazujeznakovitiintereszafenomenkršćanskogbogoslužja.7Fenomensakramenta»nudibilozateologijubilozafilozofijujednuodnajvećihspekulativnihiskus-tava«–tvrdiMarion.8Kaoprilog»razjašnjenjuodnosaizmeđufenomenolo-gije i teologije«,Marion seodlučuje za rigorozno fenomenološkumetodu,čijajeosnovnaznačajkadanerazumijevafenomenkaopredmet,negokaodanost idar(Gegebenheit),odnosnofenomenologijukojanastoji radikalnospasiti»teorijudaraidarivanja«.9Fenomensakramentapokazujeseupravokaoprivilegiranomjestoobnovljenogmišljenjafenomenaunjegovojizvor-noj danosti, štoviše, pogodnomjesto za ispitivanje cjeline fenomenološkemetode,kojasepreko»fenomenološkogobrata«trebaukorijenitiufenome-nologijidara.U tomprocesu, fenomenologijaneostaje indiferentnapremateologijiliturgije.Onazapravo,otkrivajućionoštojenajvlastitijekršćanskombogoslužju,uvjetujesvojevrsno»fenomenologijskobistrenje«teologije,od-



nosnopovratakksamoj stvari sakramenta(res sacramenti), teprekonjegadopire sve do »same stvari« teologije, otkrivajući i posredujući istodobnosamasebionoštojojjenajvlastitije:fenomenunjegovojfenomenalnosti.PrvidioovogaprilogaobrađujeMarionovofenomenološko»otkriće«teolo-gije,ukojemseraspravljaopitanjuprevladavanjaontoteološkogmišljenjaBoga i utemeljenja teološkogdiskursa u sebedarnoj samoobjaviBožjoj poRiječi i sakramentu.Riječ jeopolazišnoj ‘euharistijskoj situaciji’ teološkehermeneutike,kojaimaobilježja»inicijacijskog«znanjatekaotakvapogađanarav teološke racionalnosti.Krozobradu togpitanja,pokušatćemouočitiMarionovu »ideju teologije«. Na toj se osnovi artikulira drugi dio ovoga

2

Usp. H.W. Gärtner –M. B.Merz, »Prole-gomena für eine integrativeMethode in derLiturgiewissenschaft. Zugleich ein VersuchzurGewinnungderempirischenDimension«,Archiv für Liturgiewissenschaft 24 (1982),str. 165–189; A. Gerhards – A. Odenthal,»AufdemWegzueinerLiturgiewissenschaftim Dialog. Thesen zur wissenschaftstheore-tischen Standortbestimmung«, Liturgisches Jahrbuch50(2000),str.41–53.

3

Usp.RomanoGuardini, »Überdie systema-tischeMethodeinderLiturgiewissenschaft«,Jahrbuch für Liturgiewissenschaft 1 (1921),str.97–108.

4

UspOdoCasel,Il mistero del culto cristiano,Borla,Roma1985.,str.35.

5

Usp. Jean.-Yves Lacoste,Expérience et Ab-solu. Questions disputées sur l’humanité de l’homme, Presses Universitaires de France,Paris1994.(TalijanskoizdanjeEsperienza e Assoluto. Sull’umanità dell’uomo,CittadellaEditrice,Assisi2004.)

6

Jean-LucMarion (1946.) studirao je filozo-fijunapariškojl’ÉcoleNormaleSupérieure.Trenutno predaje na Sveučilištu Paris-Sor-bonne, te na Sveučilištu u Chicagu gdje jenaslijediokatedruPaulaRicœura.Nizgodinauređuje francusko izdanjeRevue Catholique Internationale Communio,teobnašadužnostdirektora izdavačke kuće Presses Universi-taires de France (PUF). Za svoj znanstvenidoprinos filozofiji, Marion je dobitnik na-gradeGran Prix de Philosophiekojudodije-ljuje francuska filozofska akademija. Međunajznačajnijim djelima izdvajamo: L’idole et la distance,Grasset,Paris1977.(L’idolo e la distanza,JacaBook,Milano1979.); Dieu sans l’être,PUF,Paris1991.(Dio senza esse-re, Jaca Book, Milano 1987); étant donné. Essai d’une phénoménologie de la donation,PUF,Paris1997.(Dato che. Saggio per una fenomenologia della donazione,S.E.I.,Tori-no2001.);Réduction et donation. Recherches sur Husserl, Heidegger et la phénoménolo-gie,PUF,Paris1989; L’idole et la distance,

Grasset, Paris 1977. (L’idolo e la distanza,JacaBook,Milano1979.).

7

Međunajpoznatijimmisliocimadaraigratu-itnosti,valjaizdvojitinekolikoimenaineko-likonajpoznatijihmonografskihizdanjaofi-lozofijidara,međuprvima,klasičnoantropo-loškodjeloMarcelMauss,»Saggiosuldono.Formaemotivodello scambionelle societàarcaiche«,u: Isti,Teoria generale della ma-gia e altri saggi,Bollatti-Boringhieri,Torino1965., str. 153–292.Zatimdjela filozofskogkaraktera:JacquesDerrida,Donare il tempo. La moneta falsa, Cortina, Milano 1966.;AlainCaillé,Il terzo paradigma. Antropolo-gia filosofica del dono, Bollati Boringhieri,Torino1998.;JacquesT.Godbout,Lo spirito del dono,Bollatti-Boringhieri,Torino2002.,Isti,Il linguaggio del dono,Bollatti-Boringh-ieri,Torino1999.

8

Jean-Luc Marion, »Prefazione«, u NicolaReali,Fino all’abbandono. L’eucaristia nella fenomenologia di Jean-Luc Marion, CittàNuova,Roma2001.,str.5.

9

Za Janicaud, naprotiv, fenomenologija darai nije drugo nego teologija imetafizika sub specie doni, jer upućuje u svim trenutcimana »transcendentni uzrok«. Ona iznevje-ruje samu sebe i svoj vlastiti poziv ulazećiu heteronomni način mišljenja fenomena.Fenomenbi,utomsmislu,trebaouvijekbitisovestranesmisla.Ukolikogaprelazi,izlaziiz logike filozofije i ulazi u heteronomnopodručje metafizike i dogmatike. Ona po-staje teologija gubeći fundamentalne kara-kteristike i time autentičnost i kredibilitet.Janicaudtakoprogovarao»teološkomobra-tu francuske fenomenologije«,koja svevišeprelazisfilozofsko-fenomenološkogpodruč-ja u ono mistično-teološko, gubeći pritomsamustvar mišljenjafenomenologije.Višeotome:Usp.Dominique.Janicaud,Le tournant théologique de la phénoménologie, L’éclat,Combas1991.;usp.J.Schrijvers,»OnDoingTheology ‘After’ Ontotheology: Notes on aFrenchDebate«,New Blackfriars,87(2006)1009,str.302–314.



priloga,kojisadržianalizuMarionovamišljenjafenomenalnostifenomenauuskojvezisasakramentalnošćusakramenta,doktrećidioobrađuje»posljed-nji«Marionovnacrtredefiniranjafenomenologijenaosnovieksplikacijeis-punjenogfenomenaObjaveieuharistije.Uzaključnomsučeljavanju,pokušatćemouočiti bitnemomentekoji se tičunacrtaMarionove fenomenologije,dovodećiihuodnossasuvremenimteološkimproblematikama.Utompo-gledu, razmotrit ćemokoje implikacijeunosiMarionova fenomenologijauteologiji,teupozoritinanjezinaograničenja.Pritomćemo,naravno,ukazatiinaonamjestagdjeseotvarajunovemogućnostidijalogaizmeđufenomeno-logijeiteologije.

1.Fenomenološko»otkriće«teologije

Nakonkrizemetafizikeinihilizma,francuskafenomenologijapostavljaza-datakpromišljanjasameontologijeisnjompitanjaistineinačinakojimseonadajeu fenomenukaonjezinu izvornomočitovanju.Fundamentalna in-tencijaMarionove fenomenologijekritički jemotivprevladavanjaapriornekonstitucijespoznaje i restitucijaočitovanjafenomenau inicijativinjegoveizvornefenomenalnosti.Primat‘očitovanja’fenomenaMarionprovlačikrozsvesvojetezeuuvjerenjudasuevidencijai jasnoćaspoznajeodređenitekslijedomočitovanja teda svi drugihkriteriji potvrđuju autoritet očitovanjaprijekojeganebibilomogućeništa spoznati.10Prevladavanjem»idolatrij-skogznanja«,naslijeđenogiznovovjekovlja,ukojemsejednostavnoodraža-vajuuvjetiznanjaupojmovnojsintezi,Marionželidoćidofenomenakojemuvaljadopustitiizvornoiprimarnosamoočitovanje.Budućidafenomenologijaneželinitidokazivati,nitipokazivati,nego»dopustitidaseočitovanjeoči-tuje«,11potrebna je rigoroznafenomenološkakatarzasamefenomenologijenaslijeđeneod‘drugog’Husserla(transcendentalno‘ja’),kaoiprevladavanjepitanja bitka kakvoga je postavioHeidegger.U tom radikalnom, ali istomnesigurnompokušaju,jerseionsamunadilaskumetafizikekorististanovi-timmetafizičkimtezama,fenomenološkadekonstrukcijapostavljaprimarnizadatak radikalizacije fenomenološke redukcije. Fenomenologija dara kaokonačniciljpremakojemsmjerafenomenološkiobrat,usvojempočetnomkorakuartikulirapars destruens,odnosno»negativnufenomenologiju«,čijijezadatakzadobivanjeisključivogprimatafenomenaunjegovusebedarnomsamoočitovanju.12Izokviratakopostavljenogzahtjeva,nije isključenonitipitanjemišljenjaBoga.Štoviše,Marionvećzaranaispreplićemetafizičkuiontološkuproblematikusfenomenologijomiteologijom,tekušaodgovoritinasržneproblememogućnosti inačinamišljenjaBoga.PitanjeBogajezaMariona vodeće pitanje, jer se preko njega prelama i problem diferencijefenomena.No,njegovakritikametafizikenijenačelnousmjerenaprotivtrans-cendirajućegmišljenja,negoupravosmjerakomogućivanjumišljenjakojeseotvaradiferencijibožanskoga.VećudjeluIdol i distanca(1977.)MarionsesučeljavaspitanjemapsolutnetranscendencijeBožjenaspramsvakedrugepojmovnesinteze.Figuraidolaiikonepritomprikladnopokazujeapsolutniprimatočitovanjauodnosupremadrugimpojmovnim i inim subjektivnim sintezama.Razliku između idola iikoneMarionzamjećujeučinjenicidaseidoluvijekpojavljujeunutaropi-sanog, subjektivnogpogleda,onogakoji je ispunjenvlastitompojmovnomiosjetnomsintezom.Ikona,međutim,predstavljasekao»licekojemotri«,kao»motrećeočitovanje«,kojesejavljasonustranujastva.Ikonaispunjavapogledzrcalećinevidljivustvarnost.Onase,naime,kodsubjektaeksplicirau liku pasivne sinteze, zadržavajući se u apsolutnoj distanci. Ikona izmiče



pokušajimapojmovnogovladavanja,auspostavljaodnossebedarja.13Ova-kvoshvaćanjekazujepočetniMarionovintereszanovijetematikedrugosti,diferencije,ali iukazujenakretanjemislipremapostmetafizičkomviđenjuBoga»bezbitka«.OvetezeMarionradikaliziraudjeluBog bez bitka.Onza-stupamišljenjedaBoganijemogućemislitiuperspektiviilinaosnovibitka.Klasičnometafizičkopoimanjebitka,kojejeključnoupredodžbivrhunarav-nogbića–Boga,ponjegovuuvjerenju,valjanapustiti,aprepustitiinicijati-vumišljenjaBogaprekonjegovasamoočitovanjauKristu.Drugimriječima»idolatrijskipojam«Bogavaljazamijenitionimštobiblijskaobjavanazivaljubav-agape(prema1Iv4,8)štosusljednoMarionizražavaterminimadaraidarivanja.Jerljubavisključujeidolkojiopredmećuje,astavljanaprvomje-stopredanjeidarivanje,klasičnipojamBoga,naslijeđenodmetafizike,valjaukorijenitiuonommišljenjukojenepolaziodnašihpojmova,negoodsameBožjesamoobjaveuSinu.Zato jemišljenjedaraonokoje trebaoblikovatimišljenjeBoga.IztogmotivaMarionnapuštapojam»bitka«,budućidajeonključanupredodžbi»najvišegbića«–Bogaštoje,unjegovuuvjerenju,naj-većiidolatrijskipojam,bilodajeonantropološkogiliontološkogkaraktera.Potrebno je radikalnouklanjanje»idolatrijskogpojma«BogauperspektivivrhunaravnogbićakakobiseBogmogaouopćeizreći.14

KaoiHeidegger,Marionpredlaženadilaženjesupstancijacijskemetafizike.Timeodbacujeimišljenjekojejeorijentiranonauzročnostkaoobzorpitanjao bitku.Njegovimotivi naginju višePascalovoj kriticiBoga filozofa, ali iHeideggerovojtezioprimarnovjerujućempitanjukaotemeljuteologije.NatraguHeideggerovaprinosa,MarionmislidasetumačenjeBogakaovrhuna-ravnognemožepomišljatiizbitkasamoga,negodasevaljauputitiputevimaautentičnogmišljenjaoBogu,polazećiodonogaštoBogsamosebiizriče.15Upućujućisenedvojbenonovim, rigoroznofenomenološkimpravcem,kojiodlučnonadilazinovovjekovniapriorizam,aliiapriorizamprisutanusamojHusserlovojfenomenologiji,Marionsusrećesakramentalnuliturgijukaopri-kladnomjestoautentičnogmišljenjaBogaiznjegovasebedarnogizricanjaisamooinicijativnogtumačenjauRiječiisakramentalnomčinu.UskladusprethodnonaznačenimintencijamaMarionovanacrta,upogleduodnosaBogaibitka,valjaistaknutiMarionovozalaganjezarevizijuteološ-kogpoimanjanaosnovamaklasičnemetafizike,tj.zaprevladavanjeklasič-nog govora o Bogu polazeći odmetafizičkih pojmova. Putem nadilaženja

10

Jean-LucMarion, »La fenomenalità del sa-cramento:essereedonazione«,uNicolaRe-ali(ed.),Il mondo del sacramento. Teologia e filosofia a confronto,Paoline,Milano2001.,str.135.

11

J.L.Marion,Dato che…,str.4.

12

Razumijevatifenomenkaodanost,zaMario-naznačinadićimišljenjefenomenakaobićailipredmeta.Topakpodrazumijevaelabora-cijurigoroznefenomenološkemetodeiradi-kalnipovratakprimatu fenomena,koji trebaimatiinicijativuikoji»inicira«u»čistozna-nje«.Fenomenološkametoda,rećićeMarion,»sastoji seu tomeda sepreuzme inicijativakako bi se izgubilo inicijativu«. Isti, Dato che…,str.5.

13

Usp.J.-L.Marion,Dio senza essere,str.23.Fenomenološkaanalizaidolaiikoneintegri-ranaudjeloBog bez bitka izvornosenalaziudjeluIdol i distanca.Usp.Jean-LucMarion,L’idole et la distance, Grasset, Paris 1977.(L’idolo e la distanza, Jaca Book, Milano1979.)

14

Marionkrižariječ»Bog«Andrijinimkrižemželeći timepokazati razliku izmeđuobjekti-vističkog pojmaBoga, kojega smatra idola-trijskimionogautentičnogkojinemožebitimišljen kao idol. – J.L.Marion,Dio senza essere…,str.68.

15

Usp.GiuseppeLorzio,Rivelazione cristiana – modernità – postmodernità,SanPaolo,Mi-lano1999.,str.133.



pojmovnihsintezaoBogu,apotvrdomprimatakristološkogdogađajaunje-govupovijesnomsamoočitovanjuisebedarnomizricanjuusakramentu,pre-maMarionu,mišljenjeBogatrebazadobitinovilik.BudućidanijemogućeshvatitiBožjeotajstvobezodnosapremanjegovupovijesnomočitovanjuuIsusuKristu,Marionupravljakritikuracionalnoj teologiji,kojamisliBogana temelju objektivističkih principa, ili pak gleda na objavuBožju unutartranscendentalne strukture subjektivnosti.Marion, naime, drži da negacijaapriornoggovoraoistini,atakoioistinioBogu,namećeneposrednofeno-menološkikarakteristineukojemjeantropološkitrenutakimplicitan,iakoonnijeutemeljujući.Timese istinaspašavaodmogućihprethodnihderivacijai subjektivnih uvjetovanosti, a dinamikom dara, koja je vlastita iObjavi isakramentu,antropološkitrenutakbivaimplicitnopotvrđen.Ukratko,Marionuobjavi i sakramentupronalaziprilikukonsolidacije fenomenologijedara,ali istovremeno identičnimparadigmatskimprincipomdara iščitavaobjavuisakrament.Upravonatomspecifičnoteološkompodručju,Marionprovjeravasvojufeno-menologiju.Štoviše,kristološkaobjavaisakramentdarovanisufenomeniukojimasereflektiranaosobitnačinfundamentalnafenomenološkaparadigmadarovanosti,odnosnofenomenalnosti.SvejetozaMarionaprilikaizuzetnog»spekulativnogiskustva«.16Jamačno,uObjaviisakramentalnojliturgijionvidiprilikurefleksijeofenomenalnostiiprincipudarakaoizvornommodali-tetufenomena.Onse,naime,nedadeiscrpstiracionalnimopredmećivanjem,jersepokazujeusvojsvojojbezuvjetnosti.Onnadilazisubjektivnesintezete se pred-stavlja u svojoj ispunjenosti, bivajući neovisan o utemeljenju usvijesti,obzoru ilibitku. Ikristološkaobjava isakrament,dvarazličita,aliuskopovezana‘ispunjenafenomena’,reflektirajutakofenomenološkiprincipdarakaotemeljniprincipočitovanja,kojegateologijatrebaintegriratiuteme-ljesvojegateo-loškogspoznavanja.Sdrugepakstrane,prizivomnaprincipočitovanjailikočitovanja,MarionpozivateologijudamisliBogakrozsamuBožjuautointerpretacijuukristološkomdogađaju.Tajistidinamizamautoin-terpretacijeiočitovanjaartikulirase,međutim,iusakramenatueuharistije,koja,budućidanemožebitisvedenanaontičkudanost,trebabitipriznatakao‘darovanidar’.UpravojeeuharistijazaMarionaizvanrednaprilikaprovjerenovog lika fenomenologije dara, jer u njoj refleksivnomišljenje pronalazimogućnostistraživanjaočitujućegsamodarivanja.UEuharistijiMarionpre-poznaje najispunjeniji fenomen, jer ona ne poznaje prethodne uvjete osimintrinsičnogodnosaskristološkomobjavomulikudara.Euharistijajeosobitifenomen,kojinepoznajeapriorneuvjetovanosti,teizmičepojmovnimsinte-zamaiopisnimredukcijamana»predmet«znanja.Krist,budućidajeRiječkojaizgovaraonoštoonsamjest,posredujeBogaprekosamasebe.Njegovosebedarnoočitovanjedogađaseuonomlikukojipotpunonadilazinašeriječiipojmove.Oni,naime,moguprozboritioBogusamopoduvjetompovezanostisgovoromonogakojisepuštaizgovoritiodOcakaoRiječ.Samopodtimuvjetom,mogućjeautentičnigovoroBogu,koji ga ne reducira idolatrijskim pojmovima. Stoga i teo-logija, u svojemizvornomznačenju,nepočivanagovoruo Bogu,negojeomogućenasamoupersonalnomodnosusočitovanjemRiječipoPismuisakramentu.Uriječimateologije, naime, zboriRiječ.17Teološki bi govor trebao biti ukorijenjen uizvornomsebedarnomizricanjuRiječi.ZborenjeRiječiosobitojeprisutnouteologijiPisma.Sasvimoprečnonovovjekovnojtendencijiinterpretacijetek-sta,Marionzastupamišljenjedatekstvaljaiščitavatiiznjegova»fanijskog«događaja, iz njegova izvornog izricanja, jer se samo u njegovu svjetlu on‘ispunjava’.



»Riječneprenositekst,nego,prekoteksta,događaj.«18

Marion tom tvrdnjompokazuje kako tekst ne koincidira s događajem, nititvoridogađaj,negoonnosi tragovedogađajakoji samouprisutnosti refe-rentamožebitiprotumačen.IsamdogađajuEmausu(Usp.Lk24,30–32),sugeriraovuperspektivutumačenjaodnosariječiidogađaja.Učenicimanenedostajuriječiodogađaju,alionjemuprogovarajuuperspektiviprošlosti.InicijativomUskrsloga,njihoveriječipostajužive,jerihprisutniodnosisasamimsobom.19Tumačenjetekstapolaziodnjegovareferentakojiseizgo-varaprodužujućisvojedarivanjeuperformativnostieuharistijskegeste.Pre-kogesteučenicima seotvarajuoči i oniunjemupriznaju ‘čitavdogađaj’.Euharistijsko »lomljenje kruha« i izricanje tako stoje u komplementarnomodnosu sebedarnogkristološkogočitovanja.20Uperspektivi fenomenologi-jedara,zaMarionajerazvidaneuharistijskidogađajkao»anti-idol«,jeronnijeplodpojmovnesinteze,niti jepodvrgnutdrugimprethodnimuvjetima,negoseeksplicirakaosamoinicijativnoKristovosebedarivanje.Zatosesvioblicimišljenja imisaoneorijentacije teologije imaju shvaćati polazećiodutemeljujućegkristološkog i sakramentalnogočitovanja.Teologija tumisliBoganepolazećiodvlastitihpojmova,negood sameBožje samoobjave isakramentalnogsebedarja.I teologijaje,dakle,pozvanaizvršitiredukcijuirevizijusvojeracionalnostikakobivjernijeprogovorilaoBožjojsamoobjavi.Tonijenekopukoizokretanjekategorija,negokorakpremadubljojkonsilida-cijiteologijeučijemkorjenustojijednopredkategorijalnoiskustvo,tj.sakra-mentalniodnossBožjomobjavom.Utojperspektivi,Marionsmjerapokazatimogućnostprincipadarivanjakaofundamentalneparadigmefenomena.On,međutim,nekoristifenomeneobjaveisakramentakakobiseupustiou»te-ološki obrat« fenomenologije, iako se tomože na prvi pogled učiniti.Veću rigoroznojaplikaciji fenomenološke redukcije izvan teološkogpredmeta,mogućejedoćidoizvornogprincipadarivanja.Fenomenologijajamačnoneovisioteologiji,nitisenanjojzasniva.Svejedno,onasemožeupustitiufe-nomenologijukristološkeobjaveisakramenta,adaneizgubiništaodsvojevlastitosti.Fenomenologijaispitujeobjavukaomogućnost,dokseteologijasuočava s efektivnom povijesnom objavom. ZatoKrist kao paradigma fe-nomena objave i sakramentamože biti polazište dvaju različitih, ali istomkonvergentnihrazmatranja.No,fenomenologijaseuteologijipojavljujekaokritičkainstanca.Onaupozoravateologijunaprimatobjaveisakramentauteološkommišljenju,tejepozivanaredukciju»pojmovneidolatrije«ukoristbistrenjanjezinatemeljnogobzora.Utompogledu,euharistijskoočitovanjekonstituirasekaoteološkomjestoukojemseteologijaizvornoartikulirapre-puštajućiseizgovoritiiasimiliratisastranesameRiječi.Dijalektikaizmeđuinterpretacije i sakramentalnog(su)djelovanjazaMarionapredstavlja izvo-rišničinteologije.Teologija,»prijenegoštobivanapisana,bivaslavljena«.21Ova theologia prima, koja seukorjenjujeuočitovanjuRiječi, artikulira sekaohermeneutikaisteučinusakramentalnogponazočenjaRiječi.22Drugim

16

Usp.J.-L.Marion,»Prefazione«,uN.Reali,Fino all’abbandono…,str.5.

17

J.-L.Marion,Dio senza essere,str.173.

18

Isto,str.175.

19

Isto,str.178.

20

Usp.Jean-LucMarion,»Theyrecognizedhim;and he became invisible to them«,Modern Theology 18(2002)2,str.145–152.

21

J.-L,Marion,»Theyrecognizedhim;andhebecameinvisibletothem«,str.187.

22

Isto,str.193



riječima,usakramentusedogađaprvaitemeljnateološkahermeneutikado-gađajaukojojprimarnuinicijativuimasamaRiječ-Logos.Teologijausakramentalnomdogađaju»spoznaje«usnazi inicijativeonogakojiseočitujeinainicijacijskinačinuvodiuspoznajusamogasebe.Fundi-rajućiobzorteologijejest,dakle,sakramentalničin,kojiprethodiiuvjetujeteološkespoznajeusnazidara.Stoga,držiMarion,vjerodostojnostteologije,ispitujeseupovezanostiseuharistijskimdogađajem.Budućidasvojtranscen-dentnitemeljteologijanemožesvestinanizpreliminarnihrazumskihrazloga,onasetrebausredotočitinaBožjeOtajstvouSinukojiseizgovaraipredajeueuharistijskomdogađaju.ObjavljenoOtajstvo,iakoulaziuhermeneutikuiunjoj»progovara«,uvijekostajeneiscrpnouljudskomljudskomtumačenju,jerjeononesvedivonačisturacionalnuevidenciju.Utombisesmislumoglorećidasakramentalničin»proširuje«teološkuracionalnostiposredujedruk-čijioblikevidencije.Drugimriječima,teologijajesasvimmomentimasvojehermeneutičkestruktureuvučenaudogađanjeobjaveuKristuiudogađanjenjezinesimboličkeaktualizacijeusakramentu.Odnošajteološkogmišljenjairazumijevanjapočelnojerelacionalan.Pismoje testamentum –činosvje-dočenjausubjektivnomiobjektivnomsmislu.OnousvojojizvornojnakaniočitujepersonalnuRiječ sebedarnogsamoočitovanjaBožjega,aliiomoguću-jenjegovoiskustvenospoznavanje,jerječinimjestoobjavedrugostiBožje.Iztogsuodnošajnogasklopaizricanjaimišljenja,prvotnostimasamaRiječ.Riječpočelno,aliizaključnoispunjavariječiteologije.Naovajnačinspozna-vanjeprekoobjave,prijeiprekoiscrpnograzumijevanjaDrugoga,kazujepri-oritetPismaisakramentanaobzoruiujezgriteološkogmišljenja.ZaMario-najetotemeljniuvjetmogućnostiiskustveneevidencijeteologije,budućidateologijanespoznajeprekodedukcijautemeljenihnaracionalnojevidenciji,negomisliispoznajepreko‘inicijacija’,odnosnopreko‘aktualizacije’vjereusakramentalnomdogađaju.23Pismoisakramentmogu‘ispunjavati’teološkigovoriunjemuprispjevatikistinioBogusamoakoimteologdopustidadaju‘prvuriječ’njegovugovoruipočetaknjegovimmislima.Utompogledu,te-ologijaseiskazujestrukturalnopovezanomsdoksologijskimiobjaviteljskim‘sakramentalnim zborenjem’Riječi koji egzistencijalno strukturira teološkidiskursoBogu,aliunjemusenikadaneiscrpljuje.24Razvidnojedasvetosvjedočiojedinstvenojhermeneutičkojpolazišnojsituacijiteologije.Teologi-jajeprocesrazumijevanjakojiseusvojemuzvratupojavljujekaonavlastitosamorazumijevanjedatostiObjaveinjezineaktualizacijeusakramentu.Natojokosniciteologijapronalazivlastitiidentitetrazumijevanjaiiznjegaisho-diposebnioblikteološkeracionalnosti.

2.Fenomenalnostfenomena u svjetlu sakramentalnosti sakramenta

Marionova fenomenologija, preuzimajući najvlastitiji predmet teologije –sakrament–ibistrećinjegovutemeljnupozicijuuteološkomrazumijevanju,poprimalikfilozofijsketeologije.UprilogtomeidenizMarionovihrazmat-ranjaudrugimspisima,gdjeseonustrajnobavispecifičnoteološkimtema-ma,pokušavajućiihsagledatiusvijetlunacrtafenomenologije dara.Naposeusakramentu,Marionkoristiprilikubistrenjafenomenalnostifenomenaputem,uvjetujućiistomstanovititeološkiobratumišljenjusakramentalnostisakra-menta.Prožimanjeteologijeifenomenologijeprekosakramentalneliturgijetako otkriva komplementna zadatka: povratak k samoj stvari fenomena skonačnimishodompreobrazbeunovi iautentični likmišljenja fenomena i



ozbiljenja fenomenologije kao ‘prve filozofije’ (pròte philosophia), te po-sredovanje novog lika teološkogmišljenja povratkom samoj stvari teolog-ije: sebedarnomobjaviteljskom i sakramentalnom tumačenjuRiječi.Takvoshvaćanje slijedi izgore skiciranogMarionova shvaćanja teologije, ali i izdaljnjih fenomenoloških istraživanja. Ova dva obrata međusobno su uskopovezanananačindaukonačnomishodufenomenologijaposredujeteolog-iji temeljnomjestonjezinehermeneutike, iscrtavajućipritomzasebninačinmišljenjafenomenalnostifenomena.UfenomenologijskivođenomiskorakupremapostmetafizičkommišljenomBogu, teurazradiprikladneformemišljenjaukojojvaljamislitifenomen,Marionseodlučujeekspliciratistrukturufenomenaunjegovojfenomenalno-stiiuočitielementekojivladajudinamikomsamoodnosnostifenomenakaotakvoga.Prvijezadatakrigoroznobistrenjefenomenausvojojfenomenalno-stiputemfenomenološke redukcije.Naočigledtomevaljarećidaseradioza-dobivanjudvostrukedimenzijefenomena:čisteimanencije(osiguranesastra-nefenomenološkeredukcije)ičistetranscendencije(očitovanjasamestvari).Budućidasefenomensamoočituje,onusvojemočitovanjuraskrivaustrojdarivanja,prethodećitakosvakomapriornompoimanjuiopredmećivanju.DoiznalaskatogustrojaijedinstvenostifenomenalnostifenomenaMarionpre-tendiradoćiupravoputembistrenjafenomanalnostieuharistije,kojazanje-gapredstavljanajvišeinajispunjenijeozbiljenjefenomena,jersesakramentpokazujeodsebeiizsebe,tenemožebitisvedennaa priorikonstituirajućesubjektivnosti ilipredefiniranogobzora.Upravoapriornakonstitucijafeno-menaigraniceobzoraočitovanjafenomena–uvjetištoihpostavljaHusserl–pokazujusenedostatniuopisufenomena,jergapredočavajukaopredmet.UnatočnadilaženjuKantovedihotomijeizmeđufenomenai‘stvari-u-sebi’iotkriću identiteta fenomena i intencionalne relacije,Mariondržida seHu-sserlnijeodmaknuoodnovovjekovneformemišljenjakaoadequatio,ukojojtranscendentalnisubjektzadržavaprimatiučijemseobzorufenomenizlažesintezi,odnosnokonstituciji.25Naprotiv,uHeideggerovunacrtu,kaopokuša-jukritikeinadilaženjaHusserlovatranscendentalizma,prisutanjenovinačinmišljenjafenomena.Heideggernadilaziidentifikacijufenomenakaoobjekta,tegamislikaoono-što-se-očituje-po-sebi (Sich-an-ihm-selbst-zeigende).26SHeideggerom,tvrdiMarion,

»…fenomenologijaneteživišekonstituirati(jošmanjesintetizirati)doživljajesvijestiuotu-đenomobjektu,činećitopolazećiodperceptivneaktivnostitranscendentalnogsubjekta,nego

23

Prematvrdnjamanekihautora,Marionzastu-pa stanoviti logopatički apofatizam, veomablizak nekim patrističkim poimanjima krš-ćanskegnoze. (Usp.MartinLaird,»’Where-of we speak’: Gregory of Nyssa, Jean-LucMarion and the Current Apophatic Rage«,The Heytrop Journal,42(2001)str.6–8).Usuštini, radi seo jedinstvu između teologa iteološkogpredmetanjegovespoznaje,alinanačindatojedinstvoizvireizosobnogodnosasRiječju.Iztogspletaodnošaja,teologizno-si na vidjelo stvar teologije bez nametljivihtumačenjatenjegovespoznajeprispjevajukjasnoćislijedomsamaizvornogiskustvakojiprethodi svakomkonačnom izricanju suda isprovodi svako pojmovno shvaćanje premacjelovitom razumijevanju. Ono što iz togaslijedi jest autentična teo-logija koja poka-

zuje izrazito jedinstvo između iskustva i re-fleksije.

24

Usp.MikeKraftson-Hogue,»Predicationtur-ningtopraise:MarionandAugustineonGodandHermeneutics–(Giver,Giving,Gift,Gi-ving)«,Literature & Theology 14 (2000) 4,str.409–410.

25

Usp.J.-L.Marion,Dato che…,str.37.

26

MartinHeidegger,Bitak i vrijeme,Naprijed,Zagreb1984.,par.7.



težividjetionoštose očitujepolazećiodsebe samogatakodaseonoočitujesamopolazećiodsebe«.27

Utompogledu,Heideggerjeipakuspioizuzetifenomenizobzoratranscenden-talnekonstitucije.Sdrugepakstrane,primjećujeMarion,mislećifenomenkaoono-što-se-daje(es gibt)usvjetlu‘stjecaja’ili‘događaja’(Ereignis),Heideggernameće fenomenu obilježja bića.28 Alternativni put nadilaska ovih dvajuograničenih fenomenoloških perspektiva,Marion vidi u potvrđivanju prin-cipadarivanjakaofundamentalneparadigmefenomenauispunjenjunjegovefenomenalnosti.Marion zahtijeva oslobađanjemogućnosti fenomenologije,te promišljanje njezina fundamentalnog metodičkog akta (fenomenološkaredukcija) kako bi se vratila ‘samoj stvari’ fenomena u njegovoj apsolut-noj izvornosti ičistoći.Utomsepogleduredukcijanebismjelaograničitinamišljenjefenomenakaoobjekta(kakogajemislioHusserl),nitifenom-enakaobića(Heidegger),negotrebaotvoritipristupjošizvornijemviđenjufenomenakaodanosti(le donné).Radikalizacijaredukcije,premaMarionovumišljenju,osiguravavećudonacijufenomena(autant de réduction, autant de donation).Zatosefenomenologijatrebausredotočitinaočitovanjefenomenaputemredukcijesvegaonogaštoometanjezinzor,teputemredukcijesvegaonogaštozastirenjegovoizvornoočitovanje.Većjeutojrigoroznojaplikacijifenomenološkeredukcijemogućeprispjetikosnovidonacijefenomena.Budućidaonoštose očitujeusvojemočitova-nju se daje, prvotni je zadatak fenomenologije dopustiti punu eksplikacijudarivanjaukidajućisveštoometapunomočitovanjufenomena.Refleksivnose ukazujenačinjenicudajeonoštoishodiupojavkuujednoisamostojnoisamoinicijativno,onoštosepojavljujeipojavljujućisedaruje.Očitovanjesamogfenomenanipoštosenemožesmatratiočitovanjemnekogdrugogfe-nomenaslijedomkauzalnogprincipa,negovazdapunimsamoočitovanjem.29Takav jedinstveni lik apsolutne ispunjenosti fenomenaMarion pronalazi ufenomenusakramenta.Unjemusenanajodličnijinačinočitujedarovanostfenomenasve do predanja.Teološka tradicija definira sakrament euharistije kao vidljivi znak nevidlji-ve Božje milosti.30Ovaklasična teološkadefinicijazaMarionapredstavljajedinstvenuprilikupromišljanja fenomenalnosti fenomenau redu složenogsuodnosaizmeđuvidljivoginevidljivog.Istom,upozoravaMarion,takvovi-đenjesakramentaiusamojteološkojperspektivipostavljazahtjevfenomeno-loškogbistrenjasakramentalnostisakramenta.Upovratkuksvojimizvornomosnovama,fenomenologijasetrebavratitirazmatranjuočitovanjafenomena.Stogajezafenomenologijunezaobilaznorazmatranje‘pojavka’kakobizado-bila svojuautentičnuanalizu i samasebiposredovalastvar fenomena.Na-spramfenomenalnostieuharistije,međutim,fenomenologijabilježidvostrukiproblem.Prviseodnosina‘dvostruki’redfenomenalnosti,jerjemateria sa-cramenti većkonstituiranfenomen(voda,kruhitd.),dokjestvar sakramenta(res) – nevidljivamilost – posljednji i definitivni fenomen.Nakoji način,dakle,fenomenalnostsimbolamožepružitimjestodvamarazličitimfenome-nima?Naprvojrazini,onoštoomogućujeočitovanjefenomenajestsimbo-ličnostsamogsakramentakojiotjelovljujeznačenjausnaziislobodisvojegaočitovanja.Nadrugojrazini,fenomenseizuzimaupotpunostiizvidljivosti.Njegovajerealizacijaparadoksalna,jerizmeđuvidljivostiinevidljivostisa-kramentapružasediferencija,kojaninakojinačinnemožebitinadiđena.Za razlikuodklasične teologije,koja jeovudiferenciju tumačilaodnosomizmeđusupstancijeiakcidenata,ilipakodnosomizmeđunevidljivoguzrokaividljivogučinka,Mariondržidasesakramentalnoposredovanjevršidariva-



njem‘svedopredanja’.Euharistijajeosobitfenomenkojipočivanadarivanjuikojiseudaruartikulira.Todarivanjenadilaziintencijusubjektainjegovuinicijativu,tesepružabezuzmaka.Ufenomenološkojperspektivi,usakra-mentuseradio‘ispunjenom’fenomenukojinadilaziintencionalnostsvijestiitranscendentalnuutemeljenostusubjektu.Međutim,uteološkojperspektivi,naglašavaMarion,sakramentseartikuliranaosnovikenotičkogpredanjaRi-ječi.BudućidaseBoguKristuiuKristovučovještvupredajebezuzmaka,‘svedopredanja’idaseKristdefinitivnodarujeumaterijalnostisakramenta,fenomensakramenta, iakonenadilazidiferencijukoja razdvajavidljivost inevidljivost,ozbiljujeseujedinstvu.Euharistijase,dakle,očitujekaonajod-ličnijeozbiljenje fenomena,kao ‘ispunjeni’ fenomen (phénomène saturés),kojiusvojojfenomenalnostiartikuliradarivanje‘svedopredanja’.Urazradbiteologijskihvlastitostikršćanskogsakramentaiubistrenjufenome-nalnostifenomena,dvajuelemenatajedinstvenogteo-fenomenološkognacrta,Marionsekontinuiranopitaores imateria sacramenti,osuodnosuvidljivoginevidljivog imogućnostisebedarnog isamooinicijativnogsamopokaziva-njaeuharistijskogfenomena.Utompogledu,onsesuočavastemporalnomkvalifikacijom fenomena euharistije, koju također iščitava u logici danogadara.Na tragukritike ‘idolatrijskogBoga’ i slijedomzagovaranjanapušta-njapojmabitka,Marionprigovaraklasičnojteologijiinterpretativniobrazactransupstancijalizacije,budućidaonreificiraBožjeOtajstvoreducirajućigana razinumaterijalne, inertne reprezentacije stavljene na raspolaganje (zu-handen).31Budućidaseovajklasičnimodelpokazujebitnoatemporalnim,kaopojmovnosintetiziranaprojekcijakojamisliprisutnostBožjegOtajstvaizbitka,Marionpredlažedrugi,fenomenološkividtumačenjasakramentalneprisutnostikojipriznajesakramentuvrijednostdogađaja daraiutomsmislu,povijesnostdara.SakramentkaoodnossBogommožebitimišljensamoudimenzijidogađajadarakojiartikuliraistovremenozajedništvoidiferencijuizmeđuBoga i čovjeka.Diferencija,naime,omogućuje zajedništvo i ozbi-ljuje odnos.Ona onemogućuje pojmovno i transcendentalno podvrgavanjetogodnosadrugiminstancama,aoplođujeseupercepcijidarovanog dara iunjemuvodikpriznanjudrugosti drugoga.32DabiseuopćemoglapriznatiprisutnostBogakaonesvedivogdara,prvikoraktrebabitinadilazakprimatasadašnjosti,jer»euharistijskaprisutnosttrebabitizasigurnomišljenjapola-zećiodsadašnjosti,alisadašnjosttrebabitimišljenaprijesvegakaodarkojisedaruje«.33Stoganijepovijesnadimenzijasadašnjostionakojaustanovljujeprisutnost,negopovijesnostdarakojiomogućujeartikulacijusadašnjegza-jedništva idiferencije.Euharistija se,naime,usvojemanamnetskom posa-dašnjenju,obraćaprošlosti,alinadilazičistopsihološkosjećanjenadogađajsebedarnogBožjegočitovanja.Onajeprvotnopriznanjeprošlostibezkojebi

27

J.-L.Marion,La fenomenalità del sacramen-to: essere e donazione…,str.146.

28

Usp. Jean-Luc Marion, Réduction et dona-tion. Recherches sur Husserl, Heidegger et la phénoménologie,PUF,Paris1989.

29

Usp.J.-L.Marion,Dato che…,str.30.

30

Radiseotradicionalnojteološkojformulisa-kramenta– invisibilis gratiae forma visibilis – koju je potvrdioTridentinski koncil.Usp.

Decretum de sanctissimo eucharistiae sacra-mento,DS1639.

31

Usp. J.-L. Marion, Dio senza essere…, str.197.

32

SalvatoreCurrò,Il dono e l’altro. In dialogo con Derrida, Lévinas e Marion, Las, Roma2005.,str.8.

33

J.-L.Marion,Dio senza essere…str.206.



sadašnjostostalabeznačajna,aliiusmjerenostpremaeshatološkomispunje-njukaonačinunjegovakonačnogdolaska.34Euharistijsko‘sada’prepoznajesezadobivenoizbudućnostiulikudarakojinadilazičovjekovaiščekivanja.Objavljeno iz budućnosti, euharistijsko ‘sada’ nijemoguće identificirati sasviješćuprisutnosti,negosdaromkojenadolazivlastitominicijativomikojeseizvornoočitujekaoljubav(charitas).Obilježentomfundamentalnomdi-ferencijom,nesvedivošćunaprekonstituiraneobzoreinarazinutranscenden-talnog‘ja’,dareuharistijskogvremenaistomjemjestokojeozbiljujedariva-njeusamomsubjektukojiseeuharistijski‘zadobiva’.35Primatdarivanjaiupovijesnom aspektu pokazuje nesvedivost fenomena euharistije, nemoguć-nostpojmovnogpodređivanjaovog‘ispunjenogfenomena’naantropološkuinstancu.Sdrugepakstrane,fenomenalnostfenomenaeuharistijeočitujeseu sebedarnoj inicijativikoja ‘decentralizira’ subjekt iujednoga integriraunjegovojautentičnojpoziciji‘primatelja’ili‘svjedoka’.

3.Euharistijakao‘ispunjeni’fenomen

EuharistijajeumisliJ.-L.Marionaeminentnofenomenologijskopitanje.Onsepitaomogućnostifenomenakaosebedarnogsamoinicijativnogočitovanjakojimsvijestnemožeovladatinitigasvestinaprojekcijutranscendentalnog‘ja’.‘Ispunjenifenomen’Marionprepoznajeusakramentueuharistije.Timeonkrećeuspecifičnoteološkopodručjeibavisetipičnoteološkimproblemima,alipodvidombistrenjazbiljnostifenomenaunjegovojčistojfenomenalnosti.PoteškoćeMarionovefenomenologijejavljajuseupogleduidentitetanjegovemetode,budućidaupletenostukršćansko-teologijskesadržajenužnomijenjaovajnacrt,orijentirajućigavišepremafundamentalnojteologijisakramenata,odnosnopremajednojfilozofijskojteologiji.Ustvarnosti,Marionovafeno-menologijastrukturalnojepovezanasasakramentalnomteologijomnanačindajepitanjesakramentaimplicitnogotovoucjelininjegovafenomenološkogprojekta.Unatočtakvoj‘neodređenoj’poziciji,Marionovasefenomenologijasmještaujezgrusuvremenihfilozofskihiteološkihproblema.Spramteologije,Marionnastojiposredovatitemeljnudanost iobzornjezinamišljenjakritičkirazmatrajući obilježja klasične teološke racionalnosti, te eksplicirajući onefundirajućeaspektemističnog,obrednogisimboličkogštoihjeteologijakrozduljevrijemeostavljalausjenisvojihpretpostavki.Nadilazaktranscendental-nogutemeljenjafenomenapredstavljafundamentalnizaokretizateologijuizafenomenologiju.Budućidafenomeninemogubitisvedeninadanostikojusvijestizvodipremavlastitimpredrasudamaiupisujeunutarokviravlastitaobzora,potrebnojeizićiizkauzalneiegološkelogikeantropocentrizma,teozbiljitistavotvorenostispramočitovanjafenomenaunjihovojsamobitnosti.Jamačnopost-metafizičkodoviđanjeeuharistijekaodarakaoiidentifikacijafenomenalnosti fenomena,kojiu svojojpojavnostinije egološkiutemeljennitiovjerovljenpredodređeniminstancama,dovodiMarionadosloženijih islojevitijihanalizasamoga‘ispunjenogfenomena’.Usvjetluprethodnihraz-matranjaorecipročnomodnosufenomenalnostifenomenaisakramentalnostisakramenta,sadavaljauočitikakoMarionmisli‘ispunjenifenomen’.NatraguHusserlovamišljenjabîtifenomenakaobitne korelacije,kojaostva-rujejedinstvoizmeđuočitovanjaionogaštoseočituje,razvidnojedafeno-menobuhvaćasubjektivniiobjektivnivid.No,tojemogućesamoslijedomprincipadarivanjafenomenaukojemdarivanjeočitovanjaidarivanjeonogaštoseočitujenisurazdvojeni.Samoprincipdara,neuvjetovanisamoinicija-tivan,pružaautentičnufenomenološkuevidenciju. Mogućnostdasefenomen



daruje,adapritomnebivapodređenegološkojkonstituciji,mogućejemislitisamourelacijiukojojjesamfenomenkonstituirajući.Fenomense dajeida-rivajućiispunjavasvojufenomenalnost.Dosljednotome,onse očitujeiočitu-jućise daruje.Stoga,Marionfenomenalnostfenomenamisliputemnadilaskaapriornihsinteza.Fenomen,naime,usvojojizvornojfenomenalnosti,možebitiopisansamoslijedomnadilaženjaograničavajućihiuvjetujućihodređenja.Prvatriobilježjafenomena(neuvjetovan,premakvantiteti;nesvladiv,premakvaliteti;apsolutan,premaodnosu)izuzimajufenomenizuvjetovanostiob-zora,dokčetvrtoobilježje‘ispunjenogfenomena’(negledljivpremanačinu)ukidautemeljenjefenomenautranscendentalnom‘ja’.Fenomennijeshvat-ljivizrazumijevanjakojeishodiizcjelinedijelovakojisedajupred-vidjeti.36Onseradijepojavljujeudimenzijičuđenjakaorefleksanasamoinicijativnipojavak fenomenakoji nadilazi pojmovnoovladavanje i uvjetovanje. Predfenomenomunjegovojintenzivnoj»gustoći«svijestbiva»oslijepljena«.Sto-ga,fenomeninisusvedivinaanalogijepercepcijenitimogubitiprotumačeniprincipomjedinstvaiskustva.Onineuvjetovanoiapsolutnopočivajuusvojojsamobitnosti.37Obziromnanačin,fenomensepredstavljakaonegledljiv,jerseonradikalnoizuzimaizobjektivizirajućegpogledajastva.

»Ispunjenifenomenodbacujedabudeviđenpoputpredmeta,jersepojavljujekaomnogostrukiineopisivinadilazakkojiukidapokušajutemeljenja.«38

Negledljivost fenomena ipak ne znači da je fenomen nevidljiv, iskustvenonepristupačan, jer takonebinibio fenomen,negonegledljivost fenomenaupućujenačinjenicudafenomennemožebitiopredmećen.Onseradijepo-javljujeuvlastitojsnazi,kaoštojeslučajikone,gdjesubjektnijeupozicijigledateljanegoonogatkobivaviđen(actio passiva)tepatetički doživljavasvojeizlaganjepogledubožanskoga.‘Ispunjenifenomen’pružaosobitioblikiskustvaukojemonoštosekušanije‘objekt’uspostavljensastranetranscen-dentalnog‘ja’uokvirunjegovogobzora,negojepuninaintuitivnogdariva-nja,odnosnoiskustvojeučinak‘decentralizirajućeg’djelovanjafenomenanasubjekt.39Onsepred‘ispunjenimfenomenom’nalaziupozicijiprimatelja,teupasivnoj sintezinjegovapojavka,zauzimaulogu ‘svjedoka’.Upogle-duovogaizokretanjaulogaukojemseusvojoj incijativiuzdiže‘ispunjenifenomen’,asubjektizmještaizkonstiturajućegpoložaja,odnosnotranscen-dentalnakonstitucijafenomenaprelaziupasivnupoziciju,Mariondržidasesamsubjekt,apeliranpojavkomfenomenaiunesenurelacijusnjime,prepo-znajeutemeljenilizadobit(adonné).Fenomense,naime,uvijekpojavljujesonustranuobzorajastva.Onsepre-dajekaodanostikaodar.»Ispunjenifenomen«,oslobođenodsvakeapriorneantropološkeiontološkepretpostav-ke,rasvjetljavausvojojfenomenalnostiispunjenost.Onnepridolaziksebiputemobzoraidjelovanja‘ja’,većjedogađanjefenomenalnostiposebi.Sto-gafenomenalnost‘ispunjenogfenomena’zahtijevanapuštanjepojmovnogi

34

Isto,str.209.

35

Isto,str.211.

36

J.-L.Marion,Dato che…,str.247.

37

Isto,str.260.

38

Isto,str.263.

39

Usp.Usp.JoeriSchrijvers,»Ontotheologicalturnings?Marion,LacosteandLevinasonthedecentringofmodern subjectivity«,Modern Theology,22(2006),str.226–227.



antropocentričnogopredmećivanjakojezastireiukonačniciukidanjegovuizvornudanost.UtomsklopuMarionprepoznajestvarnostkristološkeobjaveisakramenta u kojima se ‘ispunjenje ispunjenja’ fenomenalnosti očituje na najodličnijinačin. On zapravo pomišlja fenomenalnost fenomena kroz fenomenalnostsakramenta.Utomsmislu,sakramentjeintrinsičnopovezansUtjelovljenjemRiječi,jerostvarujeonoštoseočitovaloiispunilouKristu:Božjesebedar-jeljudima.40Sakramentse,dakle,pokazujeneovisanoutemeljenjuutrans-cendentalnojsubjektivnosti,tesedadeprotumačitisamoizintencionalnostiBožje i kristološkog sebedarivanja. Uostalom, sam fenomen Krista poka-zuje se ‘ispunjen’, jer jeKrist počelnoneuvjetovan, nesvladiv, apsolutan inegledljiv fenomen štoMarion potkrjepljuje nizom biblijskih događaja.Ukonačnici,kenotičkodarivanje‘svedopredanja’nakrižupokazujeupuninineograničenost,neuvjetovanost,apsolutnosttogdarivanja.Utomdarivanju‘svedopredanja’sakramentseustanovljujekaofenomenkojidarujesvedodarivanjanevidljivoga.

»KristsedarujedabisenevidljivoliceOčevomogloočitovatimeđunama.Tojedovoljnodasakramentbudevrjednovankaosavršenaipotpunafenomenalnost.«41

Kada Crkva slavi euharistiju, ona se zadobiva kao darovana posvetnimdarivanjem,tj.nalaziseupozicijiprimatelja,onogakojidopuštadasetro-jstvenoOtajstvo očituje u kenotičkoj fenomenalnosti sakramenta. Tako seona prepoznaje utemeljena u prošlomdogađaju, kojega slavi u sadašnjostiiukojojsevećostvarujeeshatološkidolazak.Utomsmislu,fenomenalnosteuharistijepredstavljanajizvrsnijuaktualizacijufenomenakaoonogaštoseočitujeodsebeikaoonogakojinemožebitisvedenona‘objekt’,jerjeonaktualizacijaslobodnogBožjegsamoočitovanjakojipočivanaučinkovitostidarivanjaispunjenoguKristu,odnosnonaučinkovitostiobjavekaodarivanja‘sve do predanja’.Marionova fenomenologija darivanja tako iznalazi noviputpromišljanjutrostrukog,aliijedinstvenogBožjegsamoočitovanja:Božjenevidljivootajstvokaodrugostnasprampovijesti,BožjidolazakupovijestuIsusuKristuikonačno,sakramentalnidolazak‘svedopredanja’.No,usprkosrigoroznomsmjeranjuMarionovefenomenologijedaopiše‘ispunjenifeno-men’,teda‘darom’protumačisakramentalnu‘milost’,ostajeotvorenimpi-tanjeobrednogčinačija‘evidencija’i‘fenomenalnost’zaMariona,paradok-salno,nezauzimaosobitiinteres.Uispreplitanjufenomenologijeiteologijeitraženjuimanentnog,‘čistogznanja’,sakramentalniizrazkonkretnogliturgij-skogfenomenaostajeusjenifenomenološkihinteresadokazivanja‘ispunje-nog’fenomena.Fenomenološka‘redukcija’–kojasjednestraneželigaranti-ratinesvedivostfenomena,tesdrugestranede factoprogovaraofenomenu‘iza’ ili ‘mimo’njegovekonkretnefenomenalnosti–ulaziuodnosoprečanizvornimfenomenološkimintencijama.Dokidentificiradanostsdaromipri-tomizostavljapitanjespecifičnogsimboličko-obrednogidentitetasakramen-ta,Marionovojfenomenologijiprijetiopasnosturušavanjaodnosasasamimprincipom–darom.Osobitouzadnjimprilozimaukojimazastuparadikalnuidejudasedar»boljeispunjavakadasenereificiraunijednompredmetu«,42Marionkontradiktornogubifenomen,asnjimezacijeloisamufenomeno-loškuosnovu.43Zadobitifenomenunjegovojapsolutnostidistanciranjemodnjegove‘predmetnosti’inadićigazaobilaskomnjegove‘obrednesituacije’i‘forme’,ključnijeproblemperpleksnogishoda‘posljednjeg’Marionovana-crtafenomenologije,kojauokvirurazmatranjaspecifičnoteologijskezbilj-nosti kršćanskog bogoslužja i »mističnog« središta kršćanskog vjerovanja,neuspijevadokrajasusresti fenomendaraunjegovojpozitivnoj,obrednoj



danostisakramentakaočina(actus).44OdatlesepružajugraniceMarionovanacrtaizteološke,aliiizfenomenološkeperspektive.

Umjestozaključka:Premanovojneposrednostiteologije

»Nijeslučajno…dasumišljenjeimolitvameđusobnozauzeledistance(…)baremunutarteo-loško-sistematskeifundamentalnerefleksije.Bitnimotivstojiučinjenicidajeteologija stolje-ćima jednostavno pretpostavljala molitvu kao neposredni obzor odnosa s Bogom.«45

Teološko semišljenje pojavljivalo kao posredovanje inteligencije vjere natemeljuinakonovog»neposrednog«iskustva.Međutim,emancipirajućise,ratio theologicastvaralajesvevećedistanceodovogautemeljujućegmje-sta.Naime,smještajućipitanjemolitvenamarginesvojih interesa, teologi-ja jeudaljilaovajbitnielement izvlastitogidentiteta, tegamarginaliziralausvojimistraživanjima.Analoganseproblembilježiiuslučajusakramen-talne liturgije.Tijekomnovovjekovlja, ova supodručjabila sumnjičena zaizvanjskost,formalnost,površnost,aiunutarsameteologijebilasustavljenanamargine zanimanja i govorao intellectus fidei.Kaoda sevjeradogađa»preko«ili»mimo«ovogamjesta,ateologijakaoscientia fideigubipotrebuspekulativnopohađatiovomjesto.Zanimljivoje,međutim,primijetititidajemolitva»otkrivena«tijekomnovovjekovljaupravosastraneonihdisciplinakojesuseemancipiraleodteologije–tvrdiGrillo–atosuantropologijaifenomenologijareligije,

»…kojegledajunamolitvukaonaprivilegiranutemusvojegane-teološkogistraživanjaoreli-gijiiovjerovanju.Dogmatskaisistematskarefleksijazacrtalesusvojujezgrune predaleko, još manje protiv, nego mimo i preko molitve.«46

Sagledana posteriori,Marionovteo-fenomenološkipokušajupisujesekaokritikateologijeukojojjepredominantniratio theologica nastanovitinačinukloniooratio theologica,uklanjajućipritomisamuvjet mogućnostiteološ-kograzumijevanja.Onjejamačnopozivdateologijaiziđeizsvijeta»svojihstvari«ivratisek»samojstvari«događajavjere.Marionstogapredlažekon-solidaciju teologijenaosnovidanosti objave i darovanosti njezine aktuali-zacijeusakramentu.Govoritio Bogubezgovoras Bogom, ilibezgovorao

40

J.-L. Marion, Fenomenalità del sacramen-to…,str.149.

41

Isto,str.154.

42

J.-L.Marion,Dato che…,str.130.

43

Usp.AngeloBertuletti,»Fenomenologiaeteo-logia«,Teologia 26(2001),str.336.

44

Čini se da upravo kategorija »ispunjenogfenomena«otežavapristupsamomfenomenusakramenta.Marion se, naime, u potpunostiizbjegavasuočitisobrednomformomsakra-menta, te u regresiji prema »izvornome«zaobilazifenomenuredučina,naglašavajućiradijenjegovu»čistu«ineuvjetovanuosnovute podcrtavajući »mistične« aspekte središtakršćanskog vjerovanja. U jednom od svo-

jih novijih priloga, Marion radikalizira taj»teološki obrat« fenomenologije distanci-rajućiseodsvegaonogašto je»pozitivno«.Tajpotezishodiodmakomod»samestvari«fenomena,teulazećiukontradikcijusprinci-pima fenomenologije, paradoksalno se iska-zujekaone-fenomenološka.–Usp.Jean-LucMarion, »Réaliser la présence réelle«, La Maison-Dieu225(2001),str.19–28.

45

AndreaGrillo,Teologia fondamentale e litur-gia. Il rapporto tra immediatezza e mediazi-one nella riflessione teologica,EdizioniMe-ssagero-Abbazia di Santa Giustina, Padova1995.,str.218.

46

A.Grillo,Teologia fondamentale e liturgia. Il rapporto tra immediatezza e mediazione nella riflessione teologica,str.219.



govorusBogom,odnosnoafirmiratiposredovano znanjeoBogubezsvjetlaneposrednog iskustva s Bogom(gnosis Christou usp.Fil3,8)–zateologijuznačizaboravnjezinakonstitutivnogmjestaipredmeta,fundamentalnogaktateologijekojijetakođerfides petens intellectum. Otkrićeovogautemeljuju-ćegmjestaiaktasastraneMarionovefenomenologijezateologijupredstav-lja izazovuobnovljenommišljenju i vrjednovanju inteligencijevjerovanja(intellectus fidei)ureduinteligencijeobredaiobrednogiskustva(intellectus ritus).Naime,primarniproblemkojisenamećesuvremenojteologijijestin-tegracijaznanjaoBogusprethodnimpodručjemvjerničkogiskustva.Utomsepogledunamećeiintegracijaobrednoguteološkurefleksiju,kojizasigurnopredstavljaključnielementteologije,čijijezadatakintelligere fidemucjelininjezinihfenomenaiuredufaktičnogiskustvavjere.Povratak‘pozitivnom’,‘simboličkom’i‘mitskom’i‘mističnom’zateologijuznači redefiniranjenjezinaodnosapremavjerničkoj theo-praksiotkrivajućifenomenološke vidovevjerovanjaiiskustvenuevidencijuvjerovanjakaovla-stitomjestopreobrazberacionalnostisameratio fide illustrata.Upotonjemmeđuodnosu,kojizahtijevaegzistencijalnurazumljivostteološkihformulasobziromnaegzistencijalnuznačajnostsakramentalnihčina,valjanaglasitidateologija nipošto ne ostaje ograničena isključivo na pitanje odnosa vjere iliturgije(locus liturgicus),negointegiriraovajfundamentalniobzoru»nepo-srednost«svojega»posredovanja«inteligencijevjereinadrugimpodručjima.Pokazujućigdjesezapravovjeradogađaikakoseonaeksplicirauljudskomiskustvu,teologijanemožebitiograničenanapojmovno,deduktivnoposre-dovanjeteoretskeietičkeočiglednosti,negousvojpredmettrebaintegriratipitanjeindukcijeusredištevjere,atimeipitanjeuvjetamogućnostiiskustvavjere.Naime, činjenica da apostolska vjera i sakramentalna praksa konsti-tuirajukršćanskuvjeru,nedopuštamišljenjevjerničkesvijestiodvojeneodsimboličkogdogađajauzbiljenjaOtajstva.Stoga,neizravnofenomenološkobistrenjeteologijeuMarionovunacrtuukazujenaproblemintegracijesimbo-ličko-obrednedimenzijeuslojevitiokviranalysis fidei.Otkrivajućiistodobnoonoštojefundamentalnozapredmetteološkogistraživanja,kaoizanjezintheo-loški identitet, fenomenologija upozorava teologiju da hermeneutikavjerenemožebitiheterogenafenomenologijiiskustva.47

Intelligere fidem,naime,složen jezadatak teologijekojipostavljazahtjeverazumijevanja bilo objekta bilo subjekta vjerovanja, ne izostavljajući pri-tompitanjepriopćavanja istinevjerovanja.Zateologiju je izuzetnoznačaj-nodopustitiotvaranjesvojegapredmetapremadrugimvidicimaidrukčijimpozicijama.Stoga jeneupitnaulogaantropologije i drugihhumanističkih idruštvenihdisciplina.Nanjimase telogijanedvojbenonezasniva,no ipakonekritičkiukazuju teologijina logikunjezina»mjesta« i»govora«kojimtrebaposredovatiponajvišesamojsebistvarsvojegaistraživanja.No,poteš-koća integracijemeđuodnosa izmeđumišljenog i simboličkog, obrednog ivjerovanog,izmeđupercepcije»pozitivnih«vidovavjerovanjaiinteligencijevjerovanja,obilježujesuvremenuteologiju.Simboličko-obrednoiskustvo,odkojegaliturgijaživiikojegateologija‘pretpostavlja’uvlastitomodnosupre-maObjaviivjeri,nijebeznapastidaolakoimimoovogamjestavršisvojteo-loškizadatak.Većusamomepokušajudateologijanadiđesvakureligioznupredodžbunarazinipojma,naraziniracionalnogposredovanja,uklanjajući»neposrednost«,sadržanjepočetakimplozijeteološkihkonstrukcija.Primatreligioznog iskustva, nakojega tradicionalna, ali i suvremena teologija jošuvijekgledasasumnjom,ipakdoživljavanovupažnjuslijedomkulturalnihvarijacijapostmoderne,povratkom»neposrednosti«,»intuitivnom«,»gnozi«,



»božanskom«,tećeonzacijelojošdugopredstavljatiizazovteološkojmisliu promišljanju konkretnih simboličkihmodaliteta vjerovanja.48Marionovokritičkobistrenjeteologijeizfenomenološkeperspektivezacijelojejedanodznačajnihprinosa tompostmodernom ipostmetafizičkom teološkombuđe-nju.Njegovafenomenologijasakramentasadržiusebikritičkipotencijaldaobnavljajući teološke hermeneutičke koordinate implicira stanovitu ‘regio-nalnu’fenomenologijuunutarteologije,te,usredotočavajućisenaizvorišnapolazišta teološkogmišljenja,konsolidira cjelovitijepromišljanjevjerničkezbilje.CjelovitimsagledavanjemMarionovihtezi,teškoseotetidojmudanjegovafenomenologijapredlažestanoviti‘inicijacijski’,‘gnostički’identitetteološkespoznaje ilivećspomenuti logopatičkiapofatizam.49»Gnozu«,dakako,va-ljashvatitiuizvornomsmisluriječikaospoznajuposredovanuneposrednim,upravoobrednimdoticajemsa‘samomstvari’teologije.Utemeljenjeznanjauiskustvuzacijelosečinitipičnofenomenološkimzahtjevomprimata»ne-posrednog« pred »posrednim«, odnosno apsolutnog primata fenomena.NatraguHusserlovefenomenologije,zakojujeiskustvopretpostavkaznanstve-nogmišljenja,iMariondržidaiskustvousebisadržitemeljnestrukturekojepronalazimoidealiziraneuznanstvenomprocesu.Marionovafenomenologijapredteologijompostavljaupravotajzahtjev:povratak iskustvu objave preko forme sakramenta.Utomsepogledufenomenologijapojavljujepredteologi-jomkrozdvostrukizahtjev:kaokritičkopropitivanjeteološkeracionalnosti,tenjezinootvaranjesimboličko-estetičkimperspektivamaliturgijepozitivnovrjednujućiepistemičkeinstancetzv.»negativneteologije«.Nasljeđeniinte-lektualizamracionalneteologijezasigurnoseneuspijevasusrestisa»samimstvarima« teologije, odnosno ne uspijeva prepoznati iskustvo kao apriorniuvjetmogućnosti teološkogspoznavanja.Teologija je,naime,primarnoza-dalapitanjeracionalnogopravdanjairacionalnogposredovanjaporukevjere,nerijetkostendencijomdanaiskustvogledatekposteriorno,odnosnouop-ticisvojegavlastitadiskurzivnogposredovanja.Kadateologijamarginalizira»iskustvenuevidenciju«i»iskustvenuracionalnost«kojaprethodiiuvjetujenjezinespoznaje, tezaboravljana»fenomene«,međukojimasakramentnaprvommjestu,izatvaraseu»čistu«teološkuperspektivuautoreferencijalneargumentacije,onagubi sposobnost tumačenja jednogod temeljnihvidovakršćanskogvjerovanja.Zarazlikuod‘tradicionalističkog’načinagledanjanaliturgiju–ukojojkultstojiuekstrinsečnomodnosupremaljudskomiskustvui ‘progresivnog’načinaviđenjavjerničkog iskustvaneovisnogod ‘pozitiv-nog’, ‘simboličkog’mjesta – za suvremenu se teologiju postavlja problemizvornekorelacijeizmeđuvjerničkogiskustva,njegovesimboličko-obrednekonstitucije i inteligencijekršćanskogvjerovanja.Topak iziskuje artikula-cijucjelokupne teološke»topologije«uodnosuprema ljudskom iskustvu icjelokupnog teološkog posredovanja u odnosu prema liturgijskom mjestu

47

Na toj se liniji kreće i poznati protestant-ski teolog Karl Barth. »Teologija bi trebalaprestati biti teologija akobi htjela ilimoglaopravdatisamusebe(…)– tvrdiKarlBarth–Teologija je specifična uloga unutar liturgi-je crkve, tj. onoga navještaja koji je klanjanje i onoga klanjanja koji je navještaj, u kojem crkva sluša Boga.«–KarlBarth,Rivelazione, chiesa, teologia,u:Isti,Volontà di Dio e desi-deri umani. L’iniziativa teologica di K. Barth

nella Germania hitleriana,Claudiana,Torino1986.,str.107–108.

48

Usp. Lieven Boeve, »The Sacramental In-terruption of Rituals of Life«, The Heytrop Journal 44(2003)4,str.401–417.

49

Usp. M. Laird, »’Whereof we speak’…«,str.6.



navještaja(locus liturgicus), kojijeiz-govorRiječiizčijegseslušanjarađavjera(fides ex auditu).Restrukturacijateologijenaovimosnovamaobećajeobnovu identiteta teološke inteligencije, osobito u odnosuad intra, premanjezinucrkvenomposlanju,aktualizirajućinjezinakerigmatskaobilježjaineizostavljajući,naravno,onajnužniinterdisciplinarniodnosad extra,kakobiglobalno razumijevala svoj predmet i kritički preispitivalametode svojegaistraživanja.EuharistijajezaMarionaključiščitavanjadogađajavjere,alijeidogađajvje-reonajkojitumačiEuharistiju.Uzajamniodnosueuharistijskojhermeneuticidajenazrijetipozicijuteologa.On,naime,ueuharistijskojperspektivitrebaprepoznavati »posljednje«mjesto utemeljenja vjere, te istodobnoutemelji-vatisvojespoznajeueuharistijskojoptici.Euharistijasetakopred-postavljakaolentateološkoguvidauzbiljnostvjerovanja,jerjeonaprvotnidogađajvjere.BudućidasestvarnoiaktualnodogađakaočinzborenjaRiječi,litur-gijskitrenutaktrebaobizboritiuriječimateologa.Teolog,naime,nevjerujeumjestomišljenja,negomislisadržajiskustva.EuharistijskiobzorvjerničkogiteološkogiskustvatakobivautkanutemeljeteološkogznanjaoBogu,jerjeononajkojineposredno»ispunjava«teologiju,apriopćavanjevjerebivaukorijenjenousakramentalnomzajedništvu(communio).Natojokosniciteo-logijazadobivasamusebezbivajućisedoistakaotheo-logia –govoroBoguizBožjeggovora.Njezinlogos,naime,prijejesvegaLogos Božjikojiseiz-govaraočitujućisečovjekuusvjetluvjereipružajućiuistome,nepukudok-trinalnudedukcijusvojeopstojnosti,negoiskustvenuevidencijuistine(Usp.1Iv1,1–3).Identitetteologijeinjezinihmetodapronalaziuovombiblijsko-liturgijskomokviru svoje izvorište.On je određen referencijalnošću spramdogađajavjereistojiučvrstomodnosuspramantropološkogiskustvaiformeliturgijskogposredovanjaRiječi.Zahtjevdaseteološkoznanjeutemeljiuiskustvu,štoviše,daliturgijskoisku-stvoRiječisazdajeznanječinisenaizgledoprečnimklasičnimznanstvenimstrategijama.Ononedvojbenonijebezrizika,akosepostavipitanjemogulisamounutarteološkeargumentacijepružitiuvidustvar teologijeinijelitajnacrtopisanautoreferencijalnimintencijamakojesolpsističkizatvarajuteolo-gijuusvojvlastitiafatičniiintuitivnisvijet.»ZborenjeRiječi«,uostalom,nijeograničenosamonalocus liturgicus.Prisutnost»Riječikojazboriiodzvanja«usvijetu,ukulturi,ureligioznimiskustvimarazličitih tradicijasvetoga,paiufilozofiji, iziskujeradikalnootvaranjeteološkeinteligencije,izoštreneudodirusliturgijskimočitovanjemRiječi,premasvimonimstvarnostimagdjenjezinozborenjeotvaranajrazličitijeputeveistini.Ako»RiječBožja–kakokažesv.Pavao–nijeokovana«(2Tim2,9),nititeo-logija(logos tou theou)nijeokovana.Utompogledu,ususretusrazličitimznanstvenimspoznajama,teologijaprepoznajesvojupozicijusugovornika,zadobivajućiistomnoviza-mahunutarpluralnogkontekstasuvremeneznanosti.Upravozahtjevsuvre-menekulture,paiznanosti,smjeraprematransdisciplinarnomkristaliziranju»iskustvene evidencije«, u čemu teologijamože značajno doprinijeti samoelaborirajući»iskustvenuevidenciju«unutarvlastitapredmetaipreispitujućipostulateteološkeracionalnosti.Utojperspektivizahtjevadaseznanstvenoproučavaiskustvo,niječudnodasusesuvremenehumanističkeidruštveneznanostipozabavilepitanjemsim-boličkoggovorakaojednimodstrukturalnihtema.Zanimljivojeprimijetitida onenerijetko elaboriraju epistemološki status simbola upravou susretusaspecifičnimteološkim,odnosnosakramentalnimpoimanjemsimbola.Do-voljno je podsjetiti na samo neke znanosti, koje se eksplicitno bave ovim



pitanjem–poputsemiotike,semantike,semiologije,teorijeumjetnosti,este-tike,filozofijejezikaikultureilipakpsihoanalize–gdjesepitanje»iskustve-neevidencije«pojavljujekaotemeljno.Simboljeizateologijuprilikanovehermeneutičke neposrednosti (Ricœur).Simbolkao izvormišljenja, simbolkaosmisaonastrukturačovjekovogodnosaspramtemeljazbiljeisimbolkaomjestozadobivanjaspoznajnog iontološkog integriteta,unosipreobrazbe inaepistemološkojraziniproširujućipojam‘razuma’ivrjednujućiproširenevidike ‘estetske racionalnosti’.Teologija liturgijeokoristila seovimpoma-cima i na svojnačindoprinijelapoznavanju simboličkoggovora istražuju-ći iskustvenuevidencijusakramentalnogbogoslužja,odnosnoukazujućinastrukturalnupovezanostizmeđuintellectus fidei i intellectus ritus.50Promi-šljanjeiskustvavjereuperspektivisimbolazasigurnojejedanodnovijihtemaistraživanjauglednihteološkihškola.Izateologiju»simboldajemisliti«(P.Ricœur).Osimštojenjegovobjekt,simboljeiprincipmišljenjateologalnogodnosa.Euharistijakaoprvotnisimboličkidogađajsmještaseujezgruteo-loškoguvida.Teologijajestogapozvanasagledati‘svijetživota’(Lebenswelt)kojegasimboliposreduju.Euharistijskisimboljestin primis mjestogdjevjera‘govori’,otkrivasvoje‘razloge’iraskriva‘obzore’.Onjestrukturalnomje-stoteološkogspoznavanja.Utomsmislu,simbolikavjere–otvarajućinoveprostorefilozofsko-teološkomdijaloguubistrenjuracionalnostigovoravjere–objavljujetemeljevjerujućegmišljenja.Natraguovihzaključaka,rećićemodateologijanipoštonemožeostatiintro-vertiranausvojemliturgijsko-sakramentalnomsjedištuopisujućitekobzore»zborenjaRiječi«,nitijednostavnoekstrovertiranau»graničnimpitanjima«vjereiznanosti,zaboravljajućinaonajtemeljniiutemeljujućiobzor.Teologi-jaimapotrebuzajednimnovimvidomsintezeizmeđuunutarteološkogivan-teološkogdijaloga,odnosnoza(re)formulacijomsvojekritičkeiznanstvenepozicijeuCrkviiusvijetuznanosti.Dijalektikakojaprožimateološkesintezetreba,sjednestrane,garantiratimogućnostrazumnogteološkogdiskursa,adapritomintelektualističkinesvodistvarnostvjereiobjavena»skuppojmo-va«.Sdrugepakstrane,onatrebaistraživatiosjetljivopodručje»iskustveneevidencije« vjere i objave, a da pritom ne upadne u iracionalni ezoteričnimisticizam.Nadilaženjemnovovjekovnihfragmentacijainastupompostmo-dernihpluralističkihzahtjeva,poteškoćeutraženjunovogjedinstvaiobnoviidentitetateološkogistraživanja,mnogostrukesuisložene.No,onesunovaiplodonosnaprigodadateologijacjelovitosagledasvojteo-loškiidentitet,dakontinuiranopreispitujesvojepistemološkistatusiunjegovusvijetlupriroduvlastiteracionalnosti.Moždasuupravonovijafenomenološkapromišljanjaliturgijezacrtalaputpremadubljempromišljanjuteološkeracionalnostiicje-lovitijemvrjednovanjuobzoraobredaisimboličkeevidencijespramjedinstvaicjelineteološkogmišljenja.

50

Usp.OliverDavies,»TheSignRedeemed:AStudy inChristianFundamentalSemiotics«,Modern Theology19(2003)2,str.219–241.



IvicaŽižić

PhenomenologyandTheologyPhenomenologicalAspectsoftheEucharist

byJean-LucMarion

SummaryJean-Luc Marion’s phenomenology appears as the new and »first« philosophy for theology. This paper examines the consequences for theology of Jean-Luc Marion’s “phenomenology of giving”, with special focus put on contemporary sacramental theology. This examination is related to just one aspect and that is Marion’s articulation from the phenomenological point of view. In this paper we would like to present the phenomenology of J. L. Marion and also exami-ne the theological qualification of Marion’s phenomenology. KeyWordsphenomenology of giving, phenomenon, phenomenality, gift, giveness, sacrament, sacramentality,Revelation,liturgy

Documents

Fenomenologija i teologija · 2014-06-22 · va sub specie celebrationis), teologija liturgije pokazuje kako je bit kršćanstva usko vezana uz bit kršćanskog kulta (O. Casel).4