Feudalni relikt vlasništva na otoku

5/13/2018 Feudalni relikt vlasništva na otoku - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/feudalni-relikt-vlasnistva-na-otoku 1/34

235

Jadran Kale POSMRTNI ŽIVOTOTOČNOG PA ŠNJAKA

Pučkim otkupom feudalnih vlasničkih prava seljaci su 1876. došli u privat-ni posjed zajedničkih pasišta na otoku Žirju. Pasišta kakva su danas stan-dardno u komunalnom vlasništvu općine, grada ili države (u slučaju vege-tacijskih gabarita kakvi ih administrativno podvode u šume) obično nisu

doživljavala ovakvu sudbinu. Nerazdijeljeni pašnjaci u povijesnom ugar-skopravnom dijelu Hrvatske podržavljeni su 1913., dok je šaroliki izbor pri-

vatno-pravnih odnosa kakvi su dopuštali i genezu ovakvih kolektivnihprava bio najkarakterističniji za povijesno područ je mletačkih Starih steče-vina u Dalmaciji. Pašnjaci su ovdje bili pošteđeni prijeđenog eksproprijacij-skog limita iz 1945.

Ovaj se članak bavi promjenama u načinu korištenja prijašnjih pasišta,nerazdijeljene kolektivne imovine otočana na većim prostorima jugoistoč-nog dijela otoka Žirja. Po odredbama sadašnjeg Zakona o vlasništvu radi seo suvlasništvu, a imovina se na ovom dijelu otoka odnosi na krševito tlopovršine oko 200 hektara kojem je ograda s tri strane svijeta morska obala,

a prema ostatku otoka suhozidi k obrinskim prilazima Polju i krčevinama

maslinika u podbrijež ju Kapića. Korisnici ovoga prostora su do prošlog na-raštaja bili lokalni ovčari, a danas su na depopuliziranom otoku za taj pro-stor ostali pasivno vezani njegovi nominalni suvlasnici i zemljišno-knjižnoneažurirani nasljednici, ukupno ne malobrojniji od jedne tisuće.

Kolektivni aspekt kulturnih pojava među temama je istraživanja huma-

nističkih znanosti ostao prepoznatljivom crtom etnologije i nakon svihdvojbi i nejasnoća koje su zadnja tri desetljeća potresale disciplinu. Takav"polazni kolektivitet" se u društvenoj domeni na bliskom primjeru zadruge

može razaznati kao formativni činitelj u samom nastanku etnologije, im-portirajući tijekom njezine pretpovijesti između 1818. i 1897. u javno mnije-nje otprije nerabljen naziv za raznolike društvene prakse nenuklearnih

oblika obitelji. Tadašnji interpretacijski okvir evolucionizma mogao je takokodificirati kolektivno-demokratske oblike narodne baštine za tumačenjanaravi ljudske kulture i zbivanja u aktualnom društvu. Status naizgled ne-

upitnog kolektivnog društvenog oblika kakav predstavlja zadruga – jedini južnoslavenski internacionalizam u rječniku socijalne antropologije i tipski

reper za obiljež ja praoblika praindoeuropskog ili paleomediteranskog dru-štva – u društvenopovijesnim analizama uživa i kolektivno vlasništvo. Me-

đu teoretičarima su ga od prosvjetiteljstva naovamo tumačili Hobbes, Mon-



Jadran Kale

236

tesquieu, Hume, Smith, Hamilton, Tocqueville i mnogi drugi. U 19. st. je

europska historiografija radovima pravnih povjesničara poput Meitzena u

Njemačkoj, Déléagea u Francuskoj, Graya u Engleskoj ili Račkoga u Hrvat-skoj trasirala dugovječni interpretacijski put kroz značaj kolektivnih zemlji-

šta. Ona su, po njihovim nazorima, postojala od pamtivijeka, sve od prethi-storijskih etnogenetskih korijena neiskvarenih stranim utjecajima (kako je

shvaćen Tacitov opis germanske obrade zemlje, ili slavenska zadruga na ju-

gu), bivajući trajno i neraskidivo vezana za crte svojih narodnih karaktera(Volksgeist). Takva su tumačenja razumljiva u razdoblju ojačavanja kolek-tivnih nacionalnih samosvijesti i kohezivnih vrijednosti u novim krupnim iujedinjenim europskim zemljama, utječući svojim akademskim dosezima

na sve druge nacionalne elite. Prva propitivanja ovoga nazora začeta supotkraj pedesetih u njemačkom časopisu Zeitschrift für Agrargeschichte und

Agrarsoziologie , nadovezujući se na arheološka otkrića ranosrednjovjekov-nih naselja u raznim europskim zemljama, naselja koja nisu bila zbijenaokolnim prostranstvima prikladnima za zajedničku ispašu, nego su se obli-

kovala u nizu raštrkanih zaselaka kakva su pravno implicirala individual-na vlasništva nad zemljom.1 Ekonomistički su prvi o zajedničkim resursimasredinom pedesetih teoretizirali J. S. Gordon i A. D. Scott,2 a njihova je tema

ribarstva ostala trajnicom među interesima za komunalne, tradicijske i in-dustrijske prakse, s obzirom na resurse izvan isključivo privatnog ili držav-

nog vlasničkog titulara. Živa rasprava je potaknuta najcitiranijim člankomdruštvenih znanosti uopće "Tragedy of the commons" Garreta Hardina iz1968. kojem je glavna metafora pastir pred pasištem otvorenim za zajedni-

čko korištenje.3 Članak je koincidirao s velikom sušom u Sahelu 1960-ih što

1 R. C. Hoffmann: "Medieval Origins of the Common Fields". U European Pea-

sants and Their Markets. W. N. Parker i E. L. Jones, ur. Princeton U. P. 1975, str. 23-71,na str. 33-45.2 J. S. Gordon: "The Economic Theory of a Common-Property Resource: The Fi-

shery", Journal of Political Economy 62 (1954):124-142, A. D. Scott: "The Fishery: TheObjectives of Sole Ownership", Journal of Political Economy 63 (1955):116-124. Drugakarakteristčna "vodena" tema iz skupnog vlasništva su udjeličarstva u sustavimanavodnjavanja, Olstrom 1996:69-88.

3 Koristili smo pretisak članka iz 2. izdanja zbornika Managing the Commons (ur. J. A. Baden i D. S. Noonan, Indiana U. P. 1998, 3-16, za kojim je pretisnut i Gordo-nov članak iz 1954). Hardinov je članak "počeo označavati upropaštavanje okolišakoje se može očekivati kad god mnogo ljudi zajednički koriste ograničene resurse"(Ostrom 1990:2). "Bilo bi teško pronaći drugi tekst slične duljine i čuvenja koji bi sa-državao toliko mnogo pogrešaka" (P. S. Dasgupta u: F. Aguilera-Klink: "Some No-tes on the Misuse of Classic Writings in Economics on the Subject of Common Pro-perty", Ecological Economics 9(1994):221-228, na str. 227. Iz opširne debate koja je

uslijedila na temu zajedničkih resursa zanimljivo je navesti prikaz tri susjedne pa-stirske prakse – mongolskih zajedničkih pasišta, kineskih individualiziranih pasištapokrajine Unutrašnje Mongolije i pasišta ruskih državnih poduzeća s treće stranegranica – gdje se na satelitskim fotografijama LandSat vidi kako je najmanje raz-



Posmrtni život otočnog pa šnjaka

237

je američki National Research Council naputilo na osnutak Advisory

Committee on the Sahel , a u potaknutim istraživanjima leže temelji znanstve-

nog skupa Common Property Resources Management u Annapolisu 1985. teosnutka CPR-knjižnice na Sveučilištu Indiana i istraživačke mreže IASCP4

1988. godine koja je dvije godine poslije po svojim regionalnim sekcijamapočela priređivati redovite znanstvene skupove s više od jednom tisućom

do sada izloženih studija. Iz databaze CPR-knjižnice je 1999. izdvojen CD-

-ROM s 25 tisuća radova objavljenih na teme CPR.5 Elinor Ostrom, politolo-ginja koja je nakon skupa iz 1985. utemeljila ovu knjižnicu, 1990. godine jeobjavila knjigu s polaznim poglavljem o tradicijama i pučkim praksama Go-verning the commons u knjižnom nizu prestižnog engleskog sveučilišnog na-

kladnika s nadnaslovom Political Economy of Institutions and Decisions , i toodmah nakon studija o parlamentima, strankama i nacionalnim politikama,

s ukupno sedam izdanja ove knjige tijekom idućih šest godina. Ista je knji-ga 1998. poslužila kao teorijsko polazište pri ustanovljavanju istraživačkemreže agrarnih povjesničara zanimanih za skupna vlasništva u zapadnoj

Europi,6 okupljajući izlaganja sa skupova Agricultural History Society (1999),European Social Science History Conference (2000) i s kasnijih okupljanja uCentre for History and Economics pri King's College u Cambridgeu u jedini

povjesničarski zbornik usredotočen isključivo na ovu temu, The Manage-ment of Common Land iz 2002.

Osim ekonomsko-povjesničarskog interesa koji svoje predmete istraži-

vanja crpi iz novovjekovnih zemalja srednje, zapadne i sjeverne Europe,

drugi krak zanimanja za kolektivno posjedovane zemlje je utilitarni –agrarni, preciznije ovčarsko-kozarski, koji je klimatski i vegetacijski vezanza Sredozemlje. Pod okriljem UN-ove organizacije za hranu i poljoprivreduFAO iz njezina rimskog sjedišta je 1981. osnovana radna skupina "Sustavi

proizvodnje", a pozornost k povijesnim i aktualnim tretmanima ovčarskih ikozarskih pasišta naglašena je iste godine na zagrebačkom skupu udrugeFederazione Europea di Zootecnia , napredujući tijekom četiri sredozemnaokupljanja u 1980-im godinama i kombinirajući svoje napore s novousta-

gradnje prirodnih resursa s mongolske strane (D. Sneath: "State Policy and PastureDegradation in Inner Asia", Science 281 (1998):1147-1148. Za rekapitulaciju debate v.D. Feeny et alii: "The Tragedy of the Commons: Twenty-Two Years Later", HumanEcology 18 (1990) 1:1-19.

4 The International Association for the Study of Common Property , Internet: www.iascp.org.

5 A Comprehensive Bibliography of Common Pool Resources , Bloomington: IndianaUniversity, Workshop in Political Theory and Policy Analysis.

6 CORN: Comparative Rural History of the North Sea Arena. Izraz "skupno vlasni-štvo" umjesto "zajedničkog vlasništva" koristim zbog zakonske terminologije, koja je ranije koristila i prvi pojam, a drugi se sada odnosi na vlasništvo bračnih sudrugaili etažno vlasništvo.



Jadran Kale

238

novljenom istraživačkom mrežom Parcours Euro-Africain. Nakon skupa iz

1989. njihov konvergentni interes za kolektivna pasišta uz pomoć je među-

narodnog i nacionalnog instituta lociranih u Italiji7 polučio zbornik radova"Kolektivna zemljišta na Sredozemlju" (francusko izdanje iz 1992. i talijan-

sko izdanje iz 1993.).8

CIHEAM je i nakladnik nakladnih nizova Options Méditerranéennes s više prinosa posvećenih tradicijskim praksama, relevant-nih i za našu temu.9

Istraživački respekt koji kontinentalna etnologija od svojih začetaka gaji

prema kolektivnim kulturnim praksama nije bio ravnomjerno usmjeren.Trajni dio etnologova odgoja je pozornost prema tradicijama koje u svojim

prijenosima nisu dividualizirane, pa se i u katalogiziranjima materijalnihdobara (čak i pred otklonima od ustaljenih oblika) kao dio identiteta kul-turne pojave ne identificira pojedinac, poput izrađivača, korisnika ili vlas-

nika.10 Opisivanje u pasivnom umjesto aktivnom obliku ("koristilo se", "ra-dilo se", bez stvarnih korisnika i radnika) čini prepoznatljivim etnološko

štivo u mjeri koliko je poznat i "etnografski prezent", kori

šten za narativnožive pojave kakvih u zbilji više nema. Takva su predstavljačka uopćavanja

markirala i domenu kolektivnog.11 U udž beniku skupine autora Hrvatska et-

7 CIHEAM: Centro Internazionale di Alti Studi Agronomici Mediterranei , INEA: Isti-

tuto Nazionale di Economia Agraria.8 Iz hrvatskog članka u zborniku deriviran je rad: Zjalić , Milan i Marko Tadić:

"Prilog promišljanjima agrarne politike", Stoč arstvo 46 (1992), 1-2:47-54. M. Zjalić jespomenuta izdanja i skupove organizirao u ime FAO.

9 Npr. Séminaires Méditerranéens 38 (Les systèmes de production ovine et caprine– organisation de l'élevage et rôle des structures de développement, Symposium of the Sub-Network on Production Systems of the FAO-CIHEAM Inter-RegionalCooperative Research and Development Network), u kojem su objavljeni radovi A.

Bourbouze i A. Gibon: "Ressources individuelles ou ressources collectives? L'impactdu statut des ressources sur la gestion des systèmes d'élevage des régions du pour-tour méditerranéen" (internet: ressources.ciheam.org/om/pdf/a38/99600172.pdf) iN. Bouderbala: "L'état et la modernisation des terres collectives" (internet: ressour-ces.ciheam.org/om/pdf/a38/99600175.pdf, vrijeme zadnjeg posjeta travanj 2007).

10 Usp. jedan od najopsežnijih kataloga hrvatskih tradicijskih materijalnih obli-ka, popis kažuna iz 1994, koji među navedene podatke ne uključuje identifikacijugraditelja kažuna ili broj zemljišne čestice, niti kao pravilo, niti kao izuzetak kod ne-tipičnih građevina, dok je lociranje riješeno kartografski bez mikrotoponomijskogsituiranja (Tullio Vergerio: "Il censimento", u Le casite , ur. L. Lago, Rovinj 1994, str.185-304, npr. građevine br. 23 ili 898). Identificiranja osoba u procedurama muzej-ske inventarizacije ili konzervatorske registracije imaju administrativne razloge.

11 Upečatljivo je navođenje bilježenja u Carevom Polju kraj Jajca 1968. godinemeđu ženama koje su etnografu opisale idealtipsku lokalnu tradicijsku svadbu pouzusu kolektivne memorije, da bi se ustanovilo kako među njima nijedna nije imala

takvu svadbu već su sve bile "kradene". U: Z. Rajković: "Obiljež ja etnografske građei metode njezina terenskog istraživanja", Etnološ ki pregled 12 (1974):129-134, na str.133, po D. Rihtman-Auguštin: Strukture tradicijskog miš ljenja (poglavlje "Zamišljeni iostvareni red", str. 13), Zagreb 1984.




239

nografija iz 1998. odlomak "Kolektivno i individualno vlasništvo" nalazi se

unutar poglavlja "Pravnoimovinska obiljež ja obitelji" (pod "Seoskom dru-

štvenošću"), tako da je jedino kolektivno vlasništvo na koje se referira imo-vina proširene obitelji. Jedini spomen zajedničkih pasišta nalazi se u dru-

gom dijelu udž benika u odlomku o sto

čarstvu, gdje se konstatira da je seo-ska zajednica obično "raspolagala" zajedničkim pasištem (gmajnom), cilja-

jući na kontinentalni nizinski ambijent.12 Udž benik Vere Stein-Erlich U dru-

š tvu s č ovjekom iz 1978, koncipiran prema zasadima kulturno-antropološke

škole i korišten u nastavi socijalne antropologije za studente sociologije,najbliže aspekte dotiče u odlomku "Uzajamnost" (poglavlje "Običaji, normei regule", str. 315).13 Takvi udž benički prikazi svjedoče o strukovnoj normi

da se pri pretresanju kolektivnog u društvenim uredbama pazi na tipskipredstavljene društvenosti i običaje uzajamnosti poput npr. môbe, ustroja

pastirske14 ili ribarske družine. U opisivanju instituta kolektivnosti nagla-sak je bio na činjenju, organizaciji i radu, ali ne i na stvarnim pravima, vje-rojatno stoga jer je opisivanje pojedinih zemljišta i njihovih pojedinih obra-

đivača prestupalo onkraj etnologije – u područ je historije pojedinačnoosvjedočivih pojava. Iako je svoje pisanje o tradicijama i nominalno naslo-vio "historijom", zanimljivo je kako se jedinoga srpskog akademskog istra-

živača kolektivne zemljišne imovine Sretena Vukosavljevića uvriježeno dr-

ži sociologom.15 Iz ovih je razloga etnologija rijetko identificirala kolektivno

posjedovana zemljišta.16 S druge je strane u korijenima etnološke struke in-

12 Hrvatska etnografija: svagdan i blagdan hrvatskog puka , str. 259 i 69.13 Usp. H. Mendras: Seljač ka druš tva , Zagreb 1986, str. 181.14 Međunarodni znanstveni skup "Odredbe pozitivnog zakonodavstva i običaj-

nog prava o sezonskim kretanjima stočara u jugoistočnoj Evropi kroz vekove" iz

1975. ni u jednom izlaganju nije dotaknuo pitanje pastirske kolektivne imovinezemljišta, pa se pod naslovom "Običajno-pravni ugovori i proizvodni odnosi u sto-čarstvu (jugoslovenski narodi i Arbanasi)" zapravo nalazi pregled načina preuzima-nja stoke (N. Pavković , zbornik radova s navedenog skupa, Beograd 1976, str. 133--139).

15 A. Miljković: "O Sretenu Vukosavljeviću kao sociologu našeg sela", Sociološ kipregled 1, Beograd 1975. i drugi navedeni u poglavlju "Kraj paradigme – Sreten Vu-kosavljević" drugog sveska "Istorije srpske etnologije" Ivana Kovačevića, Beograd2001, str. 157 et passim. Vukosavljević , autor Istorije seljač kog druš tva , je usmjerio in-teres Ljubinke Đirić-Bogetić na pisanje disertacije koja je dovela do jedine knjige okomunalnim zemljištima u bivšim federalnim zemljama: Komunice u Crnoj Gori uXIX i poč etkom XX veka , Titograd 1966, podatak iz predgovora na str. 3. V. i njezinkasniji rad u zborniku sa znanstvenog skupa Obič ajno pravo i samouprave na Balkanu iu susednim zemljama , Beograd 1974, pod naslovom "Običajno pravo i samouprave nakolektivnim pašnjacima balkanskih stočara u XIX i početkom XX veka", str. 159-174.

16 Usp. dio čuvenog odgovora na upitnicu Antuna Radića iz Poljica: "U prijašnjavrimena bilo dosta rađa zajednički' ili komunski', a to najviše ljudi od istog pleme-na, ali sada sve to manje. Držale se prije zajedno ograde (u Docu kažu ogrede) i pa-sike, zajedno želi travu, sikli drva, kupili šušanj, a pripovida se, da su niki pleme-



Jadran Kale

240

teres za običajne pravne ustanove kakve je kod nas istraživao, anketirao i

1874. godine zbornički objavio Baltazar Bogišić u Građ i u odgovorima iz raz-

lič nih krajeva slavenskoga juga , gdje se po usporednom reperu rimskog pravameđu stvarnim obvezama privatnog prava u određenoj mjeri nije moglo

preskočiti razgrani

čavanja oblika vlasni

štva.

17

"Polazni kolektivitet" se drži važnim dijelom pravno-povjesničarskih

razmatranja najstarije hrvatske nacionalne povijesti.18 Zemlja kao osnova

njaci i vinograde zajedno radili. Danas ima u Poljicin ništo mûša (pašnjaka) zajedni-čki', jesu turnji za vino i mlini u zajednici…" Don F. Ivanišević: Poljica , Split 1987.[1906], str. 407. V. Poljič ki statut , gl. 56a, koju raščlanjuje M. Barada (v. bilj. 18).

17 Nama najvažnije 195. pitanje "Koja su pravila zajedničke svojine?" polučilo jeodgovore Dmitra Vurdelje iz Like, Stjepana Kućaka iz Stubice, Matije Valića iz Gar-čina, Ilije Dede-Jankovića iz Zadra za Ravne Kotare i Bukovicu, Ilije Šuška iz Sinjskekrajine, pravnika Marka Marinovića za Makarsko primorje, Melka Lucijanovića sLastova, Pave Maguda iz Konavala, Luke Vukalovića i dr. za Hercegovinu i susjed-ni dio Crne Gore, don Pavla Andrića iz srijemskih Strošinaca, Mijata Stojanovića iz

Zemuna te G. Karakaševića iz Dobrice u Banatu. Kad se ovo pitanje usporedi s 8.pitanjem ("Što je postojani imetak cijele zadruge? Da li su među nepokretninama li-vade, njive, vinogradi, pašnjaci, šume itd. i kuće i mlini itd. i kako se zove taj ime-tak, da li 'stožer', 'korjenina', kako li?", str. 21), jasno je kako je već anketar 195. pita-njem uključio i situaciju zadruge. Bilo izrijekom ili podrazumijevano odgovori sudoista izvedeni iz njenog života, osim opširnijeg makarskog odgovora koji identifi-cira mlin čije se udjeličarske prakse navode, a pridodaje i načela ("događa se") veza-na za diobu uroda stabala ili korištenje tijeska za masline (str. 429 i 430). Bogišić jekasnije pišući Opći imovinski zakonik Kneževine Crne Gore 1888. godine konstati-rao da je vlasnik zemljišta zvanog "komun" pleme: "U toj je zajednici najglavnije:gora, paša, voda, u koliko što od toga nije već podijeljeno" (čl. 709), a "plemenskimimanjem upravlja plemenski zbor" (čl. 710). Takav lokalni zbor stanovnika je izotočnih izvora određen kao "posoba", "zbor posobe", "zbor opći" – u oblicima "Poso- be" ili "Skupština" potvrđen i u toponimiji (Stulli: Iz povijesti Dalmacije , Split 1992,str. 360 i 361, za Zlarin).

Mjesto zvano Posobe bilo je poznato i u Selu na Žirju.18 Formativno mišljenje o strukturi starohrvatskog društva zadao je F. Rački, tra-

žeći "u pučkom zadružnom i plemenskom životu" "izvor i podlogu" hrvatskogplemstva, sa "slavenskim starodavnim uredbama" kao osobitošću u odnosu na feu-dalni Zapad (v. Klaić: Povijest Hrvata u srednjem vijeku , Zagreb 1990, str. 32). Poglav-lje o općinama u radu M. Barade "Starohrvatska seoska zajednica" iz 1957. počinjeodlomkom o pašnjacima, u kojima se za "opće pašnjake" na rubovima susjednih selatvrdi da "ti prežici prastarih šire društveno-gospodarskih odnosa pašnjaka pokazu- ju, da su pašnjaci nekoć pripadali nekoj široj društveno-gospodarskoj ustanovi. Ta je pak bila početno ona plemena, a poslije prvotne matične seoske zajednice, koja setijekom vremena množenjem rodbinsko-dvornih zajednica raspala u više novih"(str. 67). "Nema sumnje da se Hrvati nakon doseljenja počinju organizirati u seoskeopćine. Tako umjesto dotadašnjeg krvnog načela prodire postepeno novi teritorijal-ni princip udruživanja. (… ) Glavna karakteristika stočarske seoske općine ili zajed-nice uopće je vrlo mala količina zemlje u individualnom vlasništvu pojedinih obite-

lji. Stočaru su potrebni prije svega pašnjaci i šume (…) Zato se (…) stvaraju vrloprostrane općine u kojima prevladava zajedničko vlasništvo nad svim onim površi-nama koje su nužne stočarskom gospodarstvu. Dakle, gajevi, šume, pašnjaci, vodeitd. ostaju svojina čitavog sela, dok se posebno izdvajaju oranice… (Klaić: Povijest




241

ekonomskog sustava u feudalizmu potpada pod višestruko vlasništvo s

vladarom kao eminentnim vlasnikom, feudalcem kao izravnim vlasnikom

darovanim od vladara, i s obrađivačem (u Dalmaciji kolonom, tj. težakom)kao koristovnim vlasnikom.19 U tom smislu povjesničar u srednjovjekov-

nom gradivu pojam terra communis ne prevodi kao zemlju seoske zajednice,već kao zemlju komune u pravnom položaju feudalca.20 Važno polje intere-

sa pravnih povjesničara predstavljali su srednjovjekovni statuti u kojima

Hrvata u srednjem vijeku , Zagreb 1990, str. 35). Ovakvoj se srodnički vezanoj seoskojzajednici s kolektivnim vlasništvom iz razdoblja teritorijalizacije po principima voj-nički ustrojenog doseljavanja pretpostavljala povezanost i spontano urastanje u do-kumentirane srednjovjekovne seoske općine s pravom korištenja pašnjaka (feudal-čevo geslo "nema zemlje bez gospodara") namjesto ranijeg vlasništva nad njima,dok se s druge strane argumentirao neovisni nastanak ranofeudalne seoske općinekao nove organizacije u feudalčevom interesu razgradnje društvenih napetosti i

utvrđivanja međusobnih prava i obveza. "Sve tadašnje [XIII.-XIV. st.] hrvatske kuć-ne, porodične i seoske zajednice gospodarski su stajale (…) na osnovi kolektivizma"i "načela prastaroga hrvatskoga imovnoga prava". "U vrijeme, koje je u pitanju, pra-staro rodovsko uređenje po sebi je bilo već u raspadanju, a tim i načela njegova ko-lektivizma" (Barada: "Lapčani", Rad JAZU 300 (1954):473-535, na str. 489, 491 i 501),također i M. Kostrenčić s tezom o samonikloj hrvatskoj seoskoj općini i Josip Žontars važnim pregledom (Žontar 1964, njegovu sinu Joži Žontaru zahvaljujem na ljubaz-no poslanom separatu). S druge strane npr. G. Ostrogorski na bizantskom gradivutvrdi da srednjovjekovna seoska općina kakva je postojala još od 7. st. nije preuzetaiz "imaginarne praslavenske općine" (Vizantijska seoska opš tina , Beograd 1969, str.105). Respektirajući oba polazišta Margetić piše: "Nema sumnje da su takve naseo- bine (…) korisno poslužile feudalcu XI., XII. i idućih stoljeća da na osnovi već posto- jeće organizacije što lak še i bezbolnije omogući stvaranje seoskih općina razvijenogsrednjeg vijeka, tim više što su te općine bile korisne i feudalcu i podanicima. (…)ne treba shvatiti tako kao da su seoske općine razvijenog srednjeg vijeka nastale 'ni

iz čega', bez ikakve povijesne pretpostavke" (odlomak "Porijeklo vinodolske opći-ne", u Iz vinodolske proš losti , Rijeka 1980, str. 155-158, v. i Munić: Kastav u srednjem vijeku: druš tveni odnosi u kastavskoj opć ini u razvijenom srednjem vijeku , Rijeka, 1998, str.164, nap. 583).

19 Dominium eminens (izraz "eminentno pravo" preuzimam iz prijevoda knjige H.Mendrasa Seljač ka druš tva , Zagreb 1986, str. 161), dominium directum i dominium utile po shvaćanju vlasništva kao pukog skupa ovlaštenja koji su postglosatori prihvatiliiz rimskog postklasičnog prava. U ovom je smislu moderno poimanje vlasništvaistog koncepta kao antičko, dok je aberacija feudalnog poimanja vlasništva ostavilanaslijeđe za razrješavanje modernim agrarnim reformama – s vremenom naposekomplicirano u Dalmaciji i stoga odgađano sve do 1947. kad su koristovni vlasnici(obrađivači koloni – težaci) na posljetku u svim slučajevima postali i jedini knjiženivlasnici obrađivanog zemljišta.

20 "Riječ 'communis' je genitiv, pa se tu ne radi o 'zajedničkoj zemlji' već o zemljiopćine iako je vjerojatno da su takve zemlje u početku bile kolektivno vlasništvo a

tek kasnije ih je komuna, kao organizacija vladajuće feudalne klase, proglasila op-ćinskim zemljama, da bi i tim putem mogla ostvarivati svoje određene socijalno-po-litičke i ekonomske ciljeve" Cvitanić: Srednjovjekovni statut brač ke komune iz godine1305. , Supetar 1968, str. 24.



Jadran Kale

242

nalazimo i odredbe o kolektivnim pasištima.21 Otočne zajednice u pogađa-

nju takvih odnosa i ugovaranju korištenja s feudalnim vlasnicima nastupa-

ju kao seoske zajednice, seoske općine koje su s narodnog jezika admini-strativno prevođene kao "univerzije".22 Na Zlarinu povjesničar univerziju

tumači kao "fakti

čki jedan od oblika seoske op

ćine".

23

Pravnu narav zemlji-šta odražavaju toponimija i frazeologija.24

21 Gl. 17. Rapskog statuta , gl. 31. i 80. Brač kog statuta , knj. 4, knj. 2, gl. 100. i refor-macije 3, gl. 69. Korč ulanskog statuta , gl. 68 Lastovskog statuta , gl. 17 Mljetskog statuta (u prijevodu iz 1852: "sva paša… da je općena oliti comuna svoj čeljadi od Mljeta") idr.

22 U praksi zajedničkog korištenja zemlje govoreći o zemljištima komuna smo naprostoru administrativno-teritorijalnih jedinica kao njihovih izravnih vlasnika, liše-nih feudalnih gospodara i podvrgnutih samo kralju, dok s univerzijama dolazimopred same seoske zajednice kao pravne jedinice u dijalogu s feudalnim gospodarom(iz jednog od značenja lat. universitat: "communio, tota communitas , zajednica, cijelaopćina", v. Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae , Zagreb 1978, II:1225., s primjerima

iz Zagreba 1264. i Korč ulanskog statuta 1478). "Povijest općinskih zemalja može se ka-zati da je ujedno povijest otoka, ova nam naime skoro ništa drugo ne priča nego o borbama između vlastele okupljene u comunitas i puka skupljena u universitas omjeri uživanja općinskih zemalja" (Medini: O postanku i razvitku kmetskih i tež ač kihodnoš aja u Dalmaciji , Zadar 1920, str. 59). Univerzija je kompromisna pravna potrebafeudalca i podložnika, slično poput donošenja Vinodolskog zakona 1288. da bipraksu starih kolektivnih sloboda pomirio s uvođenjem kolonatskih obveza (Ko-strenčić: "Vinodolski zakon", Historijski zbornik II (1949):131-152, na str. 122, i Marge-tić: Iz vinodolske proš losti , Rijeka 1980, 154). "Universitas insulae Slarin" između XV. ikonca XVIII. st. (Stulli: Iz povijesti Dalmacije , Split 1992, str. 359), "delli tereni dellaUniversida" na Mljetu 1444. (Lučić 1989:185).

23 Stulli: Iz povijesti Dalmacije , Split 1992, str. 359. Naziv komune im se odriče izpravnih i političkih razloga razumljivih iz prethodne bilješke. Istraživač napominjeda nepodijeljeno vlasništvo mljetske univerzije nad nesamostanskim ostatkom otoč-nih zemljišta "treba shvatiti više u smislu 'rodovskog' vlasništva ili obiteljske zadru-

ge", Stražičić 1989:157, v. i nap. 17 na str. 164. O seoskim općinama kao nastavku ro-dovskih zajednica v. i Roller: Agrarno-proizvodni odnosi na područ ju Dubrovač ke repu-blike od XIII. do XV. stoljeć a , Zagreb 1955, str. 171.

24 To je ponajprije riječ "komun" s izvedenicama, koja je u hrvatskom jeziku po-tvrđena od 13. st.; primjer s Krka "na travi komunskoj" (ARj V:251). U Istri: selo Ko-munšćica (Prezimena i naselja u Istri , Rijeka 1986, str. 202). Komunada je općinskozemljište (Herkov: Građ a za financijsko-pravni rječ nik feudalne epohe Hrvatske , Zagreb1956, II:45). Komunal naročito označava općinsko zemljište (Istarski razvod 1275., V.Mažuranić: Pravno-povijesni rječ nik , Zagreb 1975. [1908], I:521). Comun su u vran-skom običajnom pravu 1454. godine bile "općinske" zemlje kojima upravlja zajedni-ca općinara (Margetić i Maršavelski: Hrvatsko srednjovjekovno pravo , Zagreb 1999, str.230). Na južnom dijelu otoka Krka takva pasišta su "komunade" nekadašnjih komu-nalnih gospodara kojima je sljednik eminentnog vlasništva i današnji zemljišno-knjižni vlasnik Republika, odn. "Hrvatske šume" koje posjeduje država. Na sjever-nom, poljodjelskom dijelu Krka povijesne komunade su postupno privođene kulti-

vizaciji te je preostao tek reliktni toponim "Komonada" (Berislav Horvatić , iz osobneprepiske 24. 1. 2007). Komunela je izraz iz Sali (A. Piasevoli: Rječ nik govora mjesta Sali ,Zadar 1993, str. 140); usp. leksikografske potvrde izraza "komunsko" u razgovor-nom smislu imovine bez gospodara, ničijeg vlasništva (saljski, viški rječnik i dr.), ili




243

Historijski okvir za pristupanje temi kolektivnih pasišta su agrarni od-

nosi.25 Iako su u tom okviru pasišta često doticani predmet hrvatskih po-

vjesničarskih radova,26 među primorskim kolonatima slučaj kolektivno po-sjedovanog pasišta obrađuje jedna jedina studija. To je obrada tzv. lunjskog

pitanja iz pera Nikole Crnkovića, najprije sa znanstvenog skupa o Rabu1984. i potom u svesku paških povijesno-gospodarskih tema iz 1988. Radi

se o pašnjacima Lunjskog poluotoka na otoku Pagu koji su po feudalnom

pravnom poretku kao regalnog (eminentnog) vlasnika od 1409. do prodajevlasništva 1642. imali Mletačku Republiku, do 1866. je to bilo više plemić-kih obitelji koje su tada obeštećene carskom kupnjom za račun rapske Op-

pak kontinentalnu uzrečicu o neradniku "kao biku na gmajni" (VA str. 359), poputstavova o izumljenom i ukinutom društvenom vlasništvu. Jedna vrsta toponima za- jednička zemljišta označava nazivima okupljanja: Skupština (teren koji je na Dugomotoku od pašnjaka biskupa Zmajevića otkupilo 28 težaka da bi ga dijelom pošumilia dijelom iskrčili za maslinike, V. Skračić: Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih

otoka , Split 1996, str. 148), v. bilj. 17. Zahvaljujem na sugestiji Vladimiru Skračiću.25 Radovi sa zadarskog znanstvenog skupa "Agrarni odnosi u prošlosti Dalmaci- je" objavljeni su u Historijskom zborniku XLIII/1 (1990), a druga najvažnija djela su:Roller: Agrarno-proizvodni odnosi na područ ju Dubrovačke Republike, Zagreb1955., S. Obad: "Agrarni odnosi na područ ju bivše Dubrovačke republike (1814--1850)", Radovi FFZd – Razdio historije, arheologije i historije umjetnosti 3, 1964/1965. i1966/1967, sv. 6, str. 131-148, isti: Dalmatinsko selo u proš losti, od sredine XVIII. st. do1. sv. rata , Split 1990. ("Zemljišni odnosi", str. 19-31), Peričić: Gospodarske prilike Dal-macije od 1797. do 1848. , Split 1993. ("Posjedovni odnosi", str. 16-19), isti: Dalmacijauoč i pada Mletač ke republike , Zagreb 1980. ("Agrarni odnosi", str. 40-49), te djela T.Raukara Zadar u XV stoljeć u: ekonomski razvoj i druš tveni odnosi , Zagreb 1977. (po-glavlja "Zemljišni odnosi" na str. 71-197 i "Stočarstvo: posjedovni odnosi i pitanjepašnjaka", str. 197-201) i "Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana uXV. i XVI. st.", Historijski zbornik XXIII-XIV (1970-1971.):215-264, napose 246. etpassim., i Kolanović: Š ibenik u kasnome srednjem vijeku , Zagreb 1995, (poglavlja

"Zemljišni odnosi u literaturi i Šibenskom statutu", "Oblici zemljišnih odnosa i nji-hovo gospodarsko značenje" na str. 107-157 i napose odlomak "Pašnjaci seoskih op-ćina", str. 176-179).

26 "Problem pašnjaka, gajeva i šuma jedno je od najvažnijih pitanja u razvitkuagrarnih odnosa u srednjem vijeku na područ ju srednjovjekovne Hrvatske i na po-druč ju dalmatinskih gradova kojemu još nije obraćena dovoljna pažnja. Način upo-trebe pašnjaka odražava oblik društvenih odnosa u agraru, odnosno oblik posjedo-vanja zemljišta" (Raukar 1971:246). Istraživanja konstatiraju razdijeljenosti ili stanjerazdjeljivanja nepodijeljene zemlje, npr. odlomak "Vlasništvo nad zemljom" u Kar- bić: "Agrarni odnosi na područ ju Lučke županije [dijelu današnjih Ravnih kotara]krajem XIV. st.", 17-24, na str. 21, ili Bartulović: "Problem vlasništva nad neobrađe-nim zemljištem u srednjovjekovnom Vinodolu, Krku i Senju", 39-47, napose str. 41,oba rada u: Historijski zbornik XLIII/1, 1990, Raukar 1977:199, Kolanović 1995:178.Usp. povijesno okončanje kolektivnih seljačkih prava na zajedničku ispašu na Sicili- ji nakon zakona iz 1824: novi latifondo više nije uključivao i zajednička pasišta kao

bivši feudo (Blok: The Mafia of a Sicilian Village, 1860-1960: A Study of Violent PeasantEntrepreneurs , New York 1974, str. 38-40). Na Sardiniji je u recentno doba pravo is-paše na bivšim zajedničkim zemljama branjeno i oruž jem (Grove i Rackham: TheNature of Mediterranean Europe: An Ecological History , Yale 2001, str. 86).



Jadran Kale

244

ćine (prije u poziciji izravnog vlasnika, tj. feudalnog gospodara zemljišta) te

novaljske i lunjske seljake kao koristovne vlasnike koji uživaju običajno

pravo potvrđeno Rapskim statutom.27 S vremenom su obostrana nastojanjavlasničkog razjašnjavanja dospjela u šah-situaciju jer je unaprijeđena vrijed-

nost zemljišta (kr

čenjima, kultiviranjima, gra

đevinama) nadma

šila pretpo-stavljivu vrijednost pašnjaka u ugovorenom korištenju, težaci se po tom

privatno-pravnom odnosu prema gospodaru zemlje s nje nisu mogli izbaci-

ti sve dok su podmirivali svoje ugovorne obveze, a njihova dugotrajnaustaljenost na izoliranim zemljištima u blizini sela to je u stvarnosti činilanemogućim (Crnković 1988:109). Kada je nakon austrijske agrarne reformepostao moguć kolonatski otkup zemlje u vlasništvo, višekratna nastojanja

da se između rapske zajednice oko tisuću dionika i više od 130 lunjskih inovaljskih "obiteljskih glavara" zemlja otkupi u ime svih seljana nisu uspje-

la, pa je pravni zapetljaj u reguliranju vlasništva dokončan tek zemljišno-knjižnim brisanjem "građana grada Raba" (prije 1866. zakupaca u feudal-nog vlasnika, koji su vlasnicima postali po austrijskoj agrarnoj reformi) i

upisivanja njihovih bivših težaka kao vlasnika zemlje na Lunjskom poluo-toku 1948. godine. U ovom pravno-povijesnom otočnom reliktu zadnji jefeudalac zapravo bio Narodno-oslobodilački odbor Raba koji je 1945. ažuri-

rao popis lunjskih i novaljskih podložnika i ovlastio procjenitelje uroda, aliobveze davanja nisu podmirene.28 "Lunjsko pitanje" i sagledavanje ove ana-

27 "Secundum antiquam consuetudiem" – "prema drevnom običaju", nav. po: Crn-

ković 1988:72, bilj. 60. Zanimljivo je da Rapski statut privatno-pravni odnos gospo-dara i kolona, ekonomsku osnovicu feudalizma u Dalmaciji, naziva "ortaštvom"("laborandis pro socedos"), ibid. Usporedivši s ovim odnosom život u kontinentalnimfeudalnim "selištima" (kojima su bili asocirani općinski pašnjaci "gmajne" ili "opći-ne"), doista je velika razlika u pravno-povijesnoj naravi gospodarstva primorske i

kontinentalne Hrvatske (v. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. st. dokraja XVII. st. , Zagreb 1980, str. 678 i dr.). Iz tih razloga nije moguća jednostavna us-poredba povijesnih gospodarskih praksi na primorskim i kontinentalnim kolektiv-nim zemljištima.

28 Stanovnici Raba se ni nakon razdiobe zajedničkih pašnjaka među selima 1907.nisu mogli pojedinačno uknjižiti kao vlasnici, već su se s jedne strane vodili ažurira-ni popisi rapskih dionika vlasništva, a s druge strane lunjskih i novaljskih pastiraugovorno obvezanih na davanja u plodu. "Štimadurima" je bio zadatak u prikladnodoba godine procijeniti poljodjelski i stočarski urod za odmjeravanje težačkih dava-nja. Rabljani su od 1888. organizirali udrugu koja je zastupala vlasnike, "Odbor zauređenje lunjskog pitanja" tj. "Odbor građana za lunjsko pitanje" nakon kraljevin-skog zakona agrarne reforme i banovinskih izgleda za rješavanje 1940. godine, predkojim su Lunjani i Novaljci počeli otkupljivati zemlje, ali je taj postupak prekinuorat, propast države i talijansko uvažavanje starog odnosa kojim je u ratnim godina-ma ublažavana kriza opskrbe grada Raba (čak i u novim međunarodnim okolnosti-

ma Raba u sastavu Italije i Paga u sastavu NDH). Zadnje težačko davanje ploda bilo je 1943. godine, a novi "Mjesni odbor za lunjsko pitanje u Rabu" kao tijelo NOO-aRab 1945. godine nije uspio sabrati nova težačka davanja. Iduće je godine čvor doki-nut Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na područ ju Dalma-




245

lize unutar okvira navedenih povijesnih interesa za zajednička pasišta seo-

skih općina daje naslutiti zašto raščlanjivanja povijesnih kolektivnih imo-

vinskih prava nad nekretninama u Dalmaciji nisu daleko odmaknula.Omogućavanje kupnje izravnog vlasništva od težaka i čitavih sela potkraj

19. st. društvenu je teksturu vlasni

čkih odnosa u

činilo vrlo

šarolikom, a ka-menčić u mozaiku su bili i kolektivni karakteri nekih otkupa s tisućama

uključenih dionika. Pravno-povijesno naslijeđe vlasničkih odnosa u Dalma-

ciji je među najzamršenijima u Europi, a unutar negdašnjih mletačkih "Sta-rih stečevina" su najšarolikije stanje privatno-pravnih odnosa baštinili otoci(Soldo 2005). Povoljan feudalni pravni položaj seljaka vezanog za kulturumasline ili loze, a ne za zemlju, došao je na povijesnu naplatu, jer ovdašnji

težak nije mogao steći vlasništvo nad zemljom koju obrađuje još čitavo sto-ljeće nakon svih ostalih carevinskih zemalja. Opće austrijsko ukidanje

kmetstva 1848. u Dalmaciji je odgođeno dok se ne upoznaju prilike i prila-godi zakon. U kraljevinskoj Jugoslaviji je rješenje takvih odnosa odlaganodo 1931. i u provedbi nedovršeno do 1941, dijelom dočekavši okončanje tek

primjenom zakona iz 1947. godine i ostavljajući traga i kasnije u pojedinimsudskim sporovima radi raščišćavanja vlasništva.29

cije i Hrvatskog primorja, lokalno konzumiranog dvije godine poslije. Naslijeđe feu-dalnog odnosa i dalje se moglo pratiti kroz poteškoće knjiženja vlasnika jer zemlji-šta nisu bila katastarski premjerena. U vrijeme Crnkovićeva rada su pri Općini Pag iOpćini Rab u njihovim imovinsko-pravnim služ bama postojale "komisije za uzur-paciju" koje su pojedinačno rješavale zahtjeve posjednika za upis vlasništva (Crnko-vić 1988:105 et passim.).

29 Ukidanjem kmetstva nestalo je javno-pravno podložništvo ekonomskog feu-dalizma, ali ne i privatno-pravni odnos vlasnika i obrađivača zemlje, kakav je biokolonat. Radi upoznavanja lokalne situacije provedba u Dalmaciji je odgođena pa-tentom 1849, a nacrt novog zakona o oslobađanju kolona i u Dalmaciji nastao je

1864. Dalmatinski sabor u Zadru je o njemu raspravljao tek 1871. i ocijenio ga izli š-nim (Defilippis: Dalmatinsko selo u promjenama , Split 1997, str. 89). U idućoj državiknjiženje feudalnih gospodara kao vlasnika zaustavljeno je uredbom iz 1918, stanjeu agraru je 1919. zamrznuto provizornim odredbama, a težaci su se zbog nedavanjafeudalnih obveza sudski kažnjavali. Prijedlog zakona o likvidaciji agrarnih odnosau Dalmaciji izrađen je 1922. i povučen nakon prosvjeda i maloposjednika i težaka;iste godine je ministarskom naredbom o provođenju presuda iz zemljišno-pravnihsporova (ovrha zbog uskraćenih feudalnih davanja) u Dalmaciji stvorena široka jav-na napetost. Nekoliko nacrta novog zakonskog prijedloga 1926. nije prošlo parla-mentarnu proceduru. Zakon je na posljetku donesen 1930. i provedba njegova izmi- jenjenog oblika započela je 1931. Da bi postao vlasnikom obrađivane zemlje, težak je trebao podnijeti agrarnu prijavu za razrješenja odnosa s bivšim feudalnim gospo-darom, inače bi postao zakupnikom. Do 1941. riješeno je 85 tisuća prijava, a nerije-šeno ih je ostalo 45 tisuća (Šimončić-Bobetko: Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvat-skoj 1918.-1941., Zagreb 1997, str. 77 i 137-322). U idućoj državi je preostatak kolo-

natstva okončan zakonom iz 1946. (v. prethodnu napomenu). Od 160 276 osoba u"specijalnim vlasničkim odnosima" u Dalmaciji ovim je zakonom kolonat ukinut u29 648 obitelji s 130 639 osoba (Maticka: Agrarna reforma i kolonijalizacija u Hrvatskojod 1945. do 1948. , Zagreb 1990, str. 136, nap. 347). Ni u idućoj državi “mnogi instituti



Jadran Kale

246

Interpretacijski okvir kakav kolektivno vlasništvo ima u društvenim i

humanističkim znanostima te u javnoj percepciji, sličan teorijskom kodifici-

ranju kakav si je kroz formativno razdoblje društvenih znanosti u struč-nom, zakonodavnom i svakodnevnom vokabularu izborila zadruga, vrlo je

važ

an u našem razumijevanju postavljene teme. Kako

će se vidjeti, zahva-ljujući konvencionalnim pojmovnim polazištima bilo je moguće da se novi

društveni sadržaj i kulturna praksa u raznim prilikama formalno respekti-

raju bez suviše pitanja. S druge strane je situacija predmnijevanja starih ka-lupa za nove pojave karakteristična praksi u etnologiji i njezinom društve-nom kontekstu. Posluživši se temom iz znamenitog zbornika radova oizumljenim tradicijama iz 1983. godine, valja izvidjeti može li se o kolektiv-

nom vlasništvu zemlje i pripadnim kulturnim praksama govoriti kao o sta-rodrevnom škotskom kiltu – što je u stvarnoj povijesti bila industrijska pri-

lagodba preslojena romantičarskim invencijama. Stoga se raščlanjenje oveteme možda može pratiti i kao dekonstruktivističko disciplinarno gradivo,čemu je posvećen zaključni dio članka.

U feudalnom poretku uživatelj regalnih prava (eminentni vlasnik) naotoku Žirju bila je franjevačka zajednica sv. Lovre koja je u Šibenik 1648. iz-

bjegla s Visovca i još ranije iz Bosne. Franjevci su te privilegije od MletačkeRepublike dobili 1650. nakon privole za otočni smještaj svojega novog sa-mostana dvije godine ranije, kao nagradu za prevođenje novog stanovni-

štva u mletačku Dalmaciju za vrijeme Kandijskog rata.30 Zahvaljujući tom

feudalnom odnosu u samostanskom su arhivu ostali pohranjeni brojni spisi

[vlasništva] nisu bili uređeni” (zajedničko vlasništvo itd.), "vlasničkopravne odnose bivša Jugoslavija nije uspjela pravno regulirati ni kroz 35 godina svoga postojanja.U primjeni su stoga bila pravila bivših građanskih zakonika (Opći građanski zako-

nik itd.)", u: Žuvela. Zbirka osnovnih propisa iz područ ja vlasnič kopravnih odnosa ,Zagreb 1995, str. 11 i 12. Eksproprijacijski limit Zakona o agrarnoj reformi i kolonija-lizaciji iz 1945. je za pašnjake bio 45 hektara (Maticka: Agrarna reforma i kolonijalizacija u Hrvatskoj od 1945. do 1948. , Zagreb 1990, str. 48). Privatno vlasništvo poslije jeograničeno na 30 hektara pasišnog zemljišta (Gams: Svojina , Beograd 1991, str. 287).

30 Na Krapnju i Prviću su već postojali samostani, a redovnici s Prvića obavljalisu župničke dužnosti i na Kapriju. Preostali trajno naseljeni otoci Zlarin i Murterveć su imali župe s nastanjenim župnicima, tako da je franjevački izabir Žirja biopovezan s dušobrižništvom. Novi samostan na otoku nije izgrađen zbog pomorakugom u Šibeniku 1649, pa je novi samostan zbog privlačenja novog stanovništva uopustjeli grad zasnovan 1650. na Gorici u Šibeniku (Soldo 1973:15). Na otoku je uzrub vrijednog dijela krškog polja sagrađena ekonomska zgrada za pohranu prikup-ljenih davanja redovnicima (lokalitet Kućine u dijelu Polja zvanom Kruševica).Ovakva feudalna redovnička dispozicija podsjeća na jednu drugu hrvatsku otočnusituaciju: na Mljetu su benediktinci u predjelu Babinog polja sagradili kuću za po-

hranu prihoda u naturi zvanu Sotnica, u spisima prvi put spomenutu 1388. dok da-našnji oblik zgrade potječe iz 1432. (Dabelić: "Povijest otoka Mljeta od najstarijegvremena do XV. stoljeća", u: Zbornik otoka Mljeta sv. I., Dubrovnik 1989, str. 53-135,na str. 87).




247

vezani za otočni agrar. Sređujući franjevačke arhive u Dalmaciji i ovaj je ar-

hivski fond uredio zaslužni povjesničar fra Josip Ante Soldo, objavivši ana-

lizu Agrarni odnosi na otoku Žirju od XVII. do XIX. stoljeć a u čuvenom Akade-mijinom knjižnom nizu Građa za gospodarsku povijest Hrvatske 1973. go-

dine.31

Samostan je kao eminentni vlasnik ubirao porez od feudalnih go-spodara (vakantnih plemića) koji su otprije imali otočne zemlje u izravnom

vlasništvu, a obrađivali su ih lokalni seljaci. Vrste poreza su determinirale

kakvi su podaci sačuvani u samostanskom arhivu: "Liveli se dobijaju odkuća koje se nalaze u uvali Muna. Teratici se dobijaju s cijelog otoka. Go-spoda iz Šibenika (samo u Polju) plaćaju teratik od zemljišta na spomenu-tom otoku, a koloni daju petine i teratik, kako stoji u knjigama, a država je

dala samostanu. Petine se odnose samo izvan Polja. Stoga seljaci Žirja pla-

ćaju petine i teratik: petine izvan Polja, a u Polju teratik", podsjetnik je na

koricama knjige u kojoj su zapisani dugovani liveli i teratici (Soldo1973:26). Osim petina, preostali porez zanimljiv za naš slučaj je herbatik (travarina). Prikupljao se po glavama stoke, tako da zahvaljujući tom evi-

dentiranju doznajemo da je 1726. na otoku bilo oko 500 ovaca i 7 goveda,1737. ukupno 445 glava stoke, 1764. ih je bilo 463, 1768. 302, 1772. 274, 1777.288, po austrijskom popisu iz 1849. je na Žirju i susjednom Kapriju ukupno

bilo 640 ovaca, 320 koza i 50 magaraca, a po popisu 1960. na oba otoka je bi-lo 1309 ovaca. Ove postojano male brojke istraživač umjesno tumači "nedo-

statkom većih površina pašnjaka".32 U praksi su petine i herbatik predstav-ljale najrentabilniji samostanski prihod. Teratik je bio nevelik "kraljevskiporez" koji je samostan stekao od Mletaka darivanjem eminentnog vlasni-

štva, no povjesničar ipak cijeni da je ekonomski boljitak samostana više

imao zahvaliti radu škole i pristojbama pastve uz duhovnički rad petnae-

stak samostanske subraće (isto, 17 i 46). S vremenom su sazrele okolnosti i

za povlačenje samostana s otoka jer su otočani u razdoblju nakon pomica-nja turske granice dublje u zaleđe češće dolazili u priliku otkupljivati otoč-ne zemlje odsutnih gradskih gospodara, sada ekonomski okrenutih k lak šedohvatnom susjedstvu grada. Kao novi vlasnici najvrednijih zemljišta u Po-

lju su im nastojali priključiti i obodni novoiskrčeni krš , jer se na zemlje u

31 Rollerova studija iz 24. bilješke bila je 5. svezak u ovom nizu nominalno po-svećenom isključivo povijesnoj "građi".

32 Soldo 1973:11. Populacijsko stanje na otoku je 178 stanovnika u 33 kuće (1742),225 stanovnika u 32 kuće (1770), 231 stanovnik u 35 kuća (1775), 335 stanovnika u63 kuće (1841), 442 stanovnika u 76 kuća (1888) i 634 stanovnika u 88 kuća (1901).

Dokumentirano je postojanje 1061 masline u Polju (1729) i 602 masline u krčevina-ma van Polja (1768), što povjesničara upućuje na zaključak o većoj važnosti stočar-stva. Ostatak privrjeđivanja bio je vezan za ribarenje, a kod rijetkih stasalijih obiteljii za koraljarstvo (Soldo 1973:8-10).



Jadran Kale

248

Polju plaćao manji teratik, a na krčevine izvan Polja veće petine.33 Do toga

se vremena suhozidnim ogradama fiksira doseg zemljišta u individualizi-

ranim vlasništvima najdalje prema jugoistočnom dijelu otoka, gdje je poče-tak najkrupnijih dijelova zajedničkog pasišta.34 Povod prijeporima bilo je

nastojanje samostana da nove seoske vlasnike tih zemljišta kroz ve

ća dava-nja tretira kao kolone (težake). Iz tih je razloga razumljivo da su se u 19. st.

uvriježili sudski sporovi zbog nedavanja obveza koje je samostan u pravilu

dobivao, ali su usputni troškovi parničenja, dugoročna bezizglednost nami-canja davanja sa Žirja i nove zakonske mogućnosti samostan naputili nakonačno rješenje prodajom svojega vlasništva mještanima. Kupoprodajniugovor između samostana i mještana sklopljen je u Šibeniku 26. kolovoza1876.35

Razdoblje nakon otkupljivanja zemalja u Polju od njihovih izravnih

vlasnika iz Šibenika jasno se prepoznaje u demografskoj slici otoka. Od to-ga se vremena do godina punih posljedica filoksere (u razmaku od tri nara-

štaja) stanovni

štvo udvostru

čilo, da bi se od tada kroz idu

ćih pola stolje

ćaprepolovilo.36 Prihodi koji su omogućili taj populacijski uzlet i sam seljački

otkup vlasničkih prava samostana sv. Lovre bili su vezani za uzgoj vinove

33 Zbog tih su postupaka franjevci naručili katastarsko premjeravanje 1845. soznačenim presizanjima zemljišta iz poreznog režima petina u režim teratika (ŽL275).

34 To je "predjel u starini zvan Obrnja, a sada Vučipolje" (iz katastra 1845, ŽL 262) u konačnom produžetku dijela Polja zvanog Kruševica. U prvom sveskuobnovljene Starohrvatske prosvjete 1927. godine akademik Ć. M. Iveković piše: "Pomnijenju dr. Luke Jelića, koji je bio za vrijeme rata na ovom otoku, imala bi se ovagradina [arheološki lokalitet nad uvalom Stupica] zvati ‘Obrinjskom gradinom’. Izkojih razloga, nije mogao pisac saznati" ("Otok Žirje", pretisnut u Žirajskom libru 1,str. 31). "Obrina" ili "brina" je toponim za padine bez šume, riječ je vezana za glagole

obrtati, obrnuti ili obrnjivati (ARj I:650 i SER III:631). U lokalnoj je toponimiji izobi-čajen iz razgovorne uporabe i osvjedočiv samo iz starijih isprava; zamijenjen je to-ponimom "Vučipolje" odn. još recentnije "Čupolje" ili "Čipolje". Sudeći po ovoj topo-nimijskoj baštini, ovaj je završni krčevinski predjel u produžetku osi Polja najprije bio u ovčarskom režimu, kao i brojne druge dalmatinske Brine. O tomu svjedoči itoponim Lišine uza samu Obrnju. Tlo je potom privedeno agrarnom režimu "-polja"(Vučipolja, Čupolja, Čipolja), a nakon iseljavanja stanovništva postajući današnjomgustom borovom šumom.

35 Petnaest prisutnih Žirjana otkupili su "sva vlasnička prava (…) na otoku Žir- ju" samostana "u ime svih kućedomaćina otoka Žirja" odmah isplativši tisuću fiori-na i još tri tisuće s 5-postotnim uvećanjem tijekom tri iduće godine. Dvojica otočanase potpisuju svojim imenima, dok ostali ugovor potvrđuju vlastoručno pisanim kri-ževima. Cjelovit prijevod kupoprodajnog ugovora je objavljen u ŽL , str. 287-294.

36 Friganović i Šterc: "Otok Žirje: primjer depopulacije, degradacije i inovacije ži-vota na malom otoku", ŽL 80-84, na str. 80 za godine 1857, 1921. i 1971. Stopa rasta

broja stanovništva je od 1880. do 1900. bila dvostruko veća nego u prethodnih 40godina, a 1910. (godini dolaska filoksere na otok) u mjestu od pola tisuće stanovni-ka je bilo 125 stanovnika više nego 1900. (Friganović: "Stanovništvo Žirja – prilogpoznavanju demografije naših otoka", ŽL 76-79, na str. 77).




249

loze u vlasnički osvojenom polju, tako da su se razmjerno povećavali i sma-

njivali kako broj stanovnika tako i ukupna veličina vinograda.37 Nova de-mografska stvarnost razdrobila je vlasničku sliku Polja.

Kako je pokazala agronomska analiza, u Polju je individualno zemljište1845. godine bilo prosječne veličine 0,38 hektara, a 1991. samo 0,19 hektara,razdijeljeno na ukupno 543 pojedinačne čestice.38 Nakon udara filoksere izobitelji tako usitnjenih zemljišta krenulo se iseljavati u strane zemlje, a u

novije vrijeme i put domaćih gradova.

39

Pri demografskom anketiranju1980. godine samo su se dvije obitelji deklarirale poljoprivrednima. 40 Upopisu iz 2001. na otoku više nema nijednog domicilnog deklariranogpoljoprivrednika.41 Danas je Žirje, poput mnogih sličnih, postalo resortnoseosko odredište u kojem se siječanjska populacija spustila na dvadesetak

37 Friganović navodi broj čokota vinove loze u 1896. godini od 573 tisuće koma-da, dvaput više nego 1857. ili 1950. godine (nav. dj.).

38 Odnosi se na 61 ha iz 1845. i 108 ha iz 1991. u užem obuhvatu Polja. Sirovica:"Neki uzroci stagnacije poljoprivrede u žirjanskom polju", ŽL 195-201, na str. 196.

39 Friganović: "Stanovništvo Žirja" (bilj. 34), str. 77.40 U vrijeme anketiranja na otoku je živjela samo petina broja stanovnika iz 1921,

odn. približno isti broj kao tri stoljeća prije. Prosječna starost nositelja domaćinstva

je 66 godina, a stopa smrtnosti 60 promila. Po: Friganović i Šterc, v. bilj. 36.41 Misli se na ukupno odsustvo deklariranih poljodjelaca, stočara ili ribara. Fari-

čić i Magaš: "Suvremeni socio-geografski problemi malih hrvatskih otoka – primjerotoka Žirja", Geoadria 9/2:125-158, na str. 137.



Jadran Kale

250

ljudi, a preference boravljenja oko tisuće privremenih stanovnika u vršku

ljeta premještene su iz Sela na obodu Polja prema uvalama s novimgrađevinama, prilagođenim vikendaškim i turističkim posjećivanjima.42

Prijašnjem lokalnom gospodarskom trokutu poljodjelstva, ribarstva i

stočarstva priključen je turizam, a posve je uklonjeno stočarstvo. Životinjskifond iziskuje trajnu prisutnost stanovništva, što je među vikendašima iliuopće zimi za privremenog seljenja ostarjelog stanovništva u potrebi za

jednostavnijom skrbi u gradu postalo neodrživo. Stoga je razumljivo da je

pri popisu 1981. zabilježeno samo 39 ovaca, 1991. godine 26 ovaca, u vrije-me izlaska geografskog članka 2004. godine tri ovce,43 dok ih u vrijeme izla-

ska ovoga članka na otoku više nema. Zadnja napasanja ovč jih stada na seo-skoj zemlji južnog dijela otoka bila su prije pola stoljeća, a zadnji su otočaniu redovitom sječenju vegetacije za ogrjev i blago tamo išli prije dva deset-

ljeća.44 To je današnji društveni i gospodarski okvir stupanja na prostorenekadašnjih pašnjaka, koji su u ukupnoj površini otoka imali više od dvije

trećine udjela,

45

a u pojedinim su katastarskimčesticama nerazdijeljenih ko-lektivnih pašnjaka obasizali i do blizu 300 hektara.46 Kolektivni pašnjaci su

u katastru iz 1824. raspoređeni svugdje po širokom obalnom obrubu. U

konfiguraciji dva otočna hrpta najveći je odmak od tih čestica na jugoistoč-nom kraju otoka. Za ovčarske i kozarske potrebe na ovakvom je terenu važ-na bila prisutnost akumulacija vode koja, osim manjih krških škrapa, na ju-goistočnom dijelu otoka postoji na tri mjesta: u 35 m dubokoj jami Gradina,

u ostacima cisterne na brdu Gusterna i u 11 m dubokoj špilji na brdu Dra-

ževica. Prvi je objekt prirodna jama u osnovici poluotoka Grašnjak koji s južne strane zatvara prostranu uvalu Stupica. Jama je bila razlogom pozici-oniranja prethistorijske i antičke utvrde Gradina, s pronađenim ostacimadrvene konstrukcije za silazak i izvlačenje vode (ŽL 186). Nakon raspada-

nja te skele voda je ostala preduboko za stočarsko korištenje. Drugo je mje-sto umjetni objekt ostavljen kao prvi dio radova na utvrdi iz istoga anti-

čkog lanca. Ziđe cisterne je, osim okljaštrenog tjemena, dobro očuvano.Zbog neočuvane nakapne plohe akumulacija u cisterni nije velika. Uz ci-

42 Na otoku je popisima stanovništva 1971. zabilježeno 26, a 2001. godine 210 vi-

kendica naspram 90 stalno ili povremeno nastanjenih kuća (Faričić i Magaš , nav. dj.,str. 144). Anketiranjem se 1980. pobrojalo 61 vikendicu i 58 napuštenih kuća (Friga-nović , nav. dj., str. 83).

43 Faričić i Magaš , nav. dj., str. 144.44

V. bilj. 57.45 Isto, str. 143.46 Po situaciji iz katastra 1824. ukupna površina otoka je 1507 hektara, a površina

Polja iznosi 108 hektara (ŽL 196).




251

sternu postoje tipične ovčarske gradnje.47 Na koncu, u višem dijelu južnog

pobrđa Draževice postoji prirodni špiljski objekt čiju je akumulaciju vode

moguće dosegnuti silaskom (ŽL 187). Potonja dva objekta nalaze se na uda-ljenom jugoistočnom dijelu otoka koji sa sjeverne strane zatvara uvalu

Stupica.Stari putevi prema jugoistočnom dijelu otoka usmjereni su prema ta dva

objekta. Radi se o stazama koje su prethodile vojnim kolnim cestama za za-prege i kasnija motorna vozila, a danas možemo posvjedočiti njihovu pri-

sutnost u katastarskim i kartografskim vrelima, te u ostacima u krajoliku.48 Kao dio toga repetitivnog kartografskog gradiva i dalje se mogu pratiti sta-

ze kojih u stvarnom krajoliku većim dijelom više nema.49 Glavni ovčarskipristup je iz izdvojenog sjeveroistočnog dijela otočnog naselja zvanog Br-do50 prolazio kroz maslinike u smjeru individualnih zemljišta u predjelu

Samograd. Zaključno račvanje toga puta iza Samograda u predjelu Bra’skikrči pod brdom Kapić može se vidjeti na katastru iz 1824. Kasnije je proši-

ren dio toga puta na trasi dalje u smjeru pristaništa, a od toga je ra

čvanjacesta probijena novom trasom manje krševitim terenom kroz Vučipolje i

dalje kolnim pristupom do topničkog uporišta na Zvizduljama. Trasa stare

staze se od račvanja pod Kapićem iza Bra'skih krča i napuštanja suhozidinana međama individualnih krčevina (Krč) pružala uz sjeverni hrbat, doseza-la Gusternu i spuštala se do Prislige nad uvalom Mala stupica. Njezinodvojak pod Velim vrhom odvajao se prema brdu Draževica i dosezao kr-

ški pašnjak oko spomenute špilje.

47 Cisterna je izgrađena na litici čiji su prevjesi i okapine iskorišteni kao zakloni-

ce karakterističnih ov

čarskih prezi

đivanja za sklanjanje i razvrstavanje ovaca. U et-nološkoj literaturi takav je objekt opisan u blizini Stona: "(…) nije bilo posebnih sto-

čarskih stanova, oni su isprva boravili u jednoj polupećini koju su izvana zagradilizidom, a pred pećinom su napravili kameni tor" (Supek: "Kulturne veze Pelješca sasvojim hercegovačkim zaleđem" , Pelješ ki zbornik 2:197-211, na str. 203. Slična su is-korištavanja okapina na nizu paleolitskih nalazišta poput Badnja kraj Stolca. O rani- jem ovčarskom korištenju pod cisternom svjedoči i ovčarski humus.

48 Katastri koje je dao izrađivati samostan sv. Lovre bili su naručeni zbog procje-na teratika i petina (u Polju) i livela (u pristaništu Muna), dok se travarina razrezi-vala po broju stoke. Stoga ovi katastri ne dosežu izvan tih terena. Prvi državni kata-star iz 1824. godine dokumentira stanje zemljišta, zgrada i puteva otprije početkagradnje vojnih uporišta na otoku potkraj istog stoljeća. Vojne promjene se mogupratiti kroz kasnija upotpunjavanja (novi putevi i zaposjednuti visovi).

49 Zemljovid Državne geodetske uprave RH iz 1998. sa stanjem iz 1978. u mjeri-lu 1:25 000 i zemljovid Vojnogeografskog instituta iz 1958. s ponovljenim stanjem iz

1930. u mjerilu 1:50 000.50 Po lokalnoj uvriježenosti Brdari su bili okrenuti zajedničkim pašnjacima i ri-

bolovištima jugoistočnog dijela otoka ("Jugo"), dok su Seljani bili okrenuti premasjeverozapadnom dijelu otoka ("Zmorac").



Jadran Kale

252

Prva je korisnost jugoistočnog dijela otoka još iz prethistorijskog i kas-

noantičkog vremena, i ta je bila vojnog karaktera. Dvije spomenute utvrde,

villa rustica u uvali Stupica na lokalitetu Šandrikov mul i prethistorijskogradinsko zbježište na obližnjem brdu Kapić jedini su predsrednjovjekovni

arheološki lokaliteti na otoku. Friganovi

ćrazdoblja iz pro

šlosti otoka raz-vrstava po geografskom ključu, a ovaj najstariji period naziva "jugoistoč-

nim".51 Iduća je povijesno istaknuta korisnost otočnog tla bilo namicanje

vapna iz mnogobrojnih vapnenica na čije se ostatke nailazi duž otočnihobala. Gorivo za desetodnevno gorenje vapnenice moglo je obasizati dvijetisuće tovara drva.52 Otok je za takav posao očito bio privlačan jer se "isti-cao šumama divlje omorike", kako 1487. godine piše Juraj Šižgorić.53 Nakon

intenzivnog vapnarstva otočni krš lišen šume mogao je biti pristupačnijistočarima. O stočarskom korištenju otoka posredno svjedoči toponim Gaić

(gajić) na drugom kraju otoka, jer su gajevi konvencionalno bili uži šumovi-ti pašnjaci ograđeni za zasebnu kolektivnu ispašu po vrsti stoke.54

Prakticiranje stočarstva bilo je isprepleteno sa

širim kori

štenjima oto

č-nog prostora. Naslijeđe kasne antike, na korist ovčara, bila je napuštena ci-

sterna na brdu Gusterna, zahtjevna i čvrsta gradnja nastala na karici signal-

no-obrambenog lanca koji se u 6. st. protezao od Konstantinopola do Ra-venne (ŽL 49). Potkraj srednjeg vijeka to je u krajobraznoj vegetacijskoj me-

đuigri bio kompleksni obrt vapnarstva, s lokalnim majstorima, raznovrs-nim radnicima i namjenskim poduzetničkim "društvima" u koja su novac

ulagali šibenski plemići (Kolanović 1995:241). Od 19. st. do zamiranja lokal-

nog stočarstva to su bila lokalna uporišta istočnojadranske mreže obalnih bitnica,55 s novim putevima kolne širine koji su u spajanju pristaništa s bit-

51

"Središnji" period povijesti

Žirja (ciljaju

ći na sredinu otoka) obilje

žen je izgrad-njom stilski determinirane crkve na rubu Polja, Sela i postojanjem listina koje svje-

doče o uspostavi feudalnih odnosa u Polju (Kolanović 1995:124.). Na koncu slijedi"sjeveroistočna faza" u kojoj veću važnost dobiva pristanište Muna i najnovije nase-lje u predjelima Mikavice, Pečenje i Tratinske na sjeverozapadnom dijelu otoka (ŽL 74).

52 Osim prepoznatljivih krajobraznih tragova (rupa, kamenoloma, nagorjelih na-sipa) o lokalnom vapnarstvu svjedoče i toponim Japljenišće, antroponim Japnarić iz15. i 16. st. i kartografski podaci (Kolanović 1995:243 i 244).

53 O smješ taju Ilirije i o gradu Š ibeniku , Šibenik 1981., str. 41.54 Kolanović 1995:177, Barada 1957:67, Raukar 1971:248, Soldo 1973:10-11. Šum-

ski hlad je sastavni dio stočarskog ambijenta; usp. značenje riječi "plandovanje" udnevnom itinereru stoke (Arj X, 2). O obvezama seljačkog održavanja stabala radihlada na zajedničkim pasištima Gemeinde v. P. Warde: "Common Rights andCommon Lands in South-West Germany, 1500-1800", u: De Moor et alii, ur.,

2002:211.55 Osim ovdašnje dvije bitnice trajno popunjene topničkim momčadima, u šiben-

skom otoč ju je trajno popunjena bila i jedna bitnica na brdu Klepac na Zlarinu, a va-kantne bitnice s deplasmanima za topove i potkopima za streljivo izgrađene su iz-




253

ničkim krajevima otoka uzgred povezali mjesto s daljim pasištima i uvala-

ma.56 S druge strane, vojno zaprečivanje prolaza na Prislizi (uskoj prevlaci)

pred Zvizduljama onemogućilo je provođenje stoke do preostalih krškihpasišta oko brda Smrikovac na krajnjem jugoistoku otoka.

Razmjeri ovoga lokalnog stočarstva su minijaturni. Na prostoru s čijomsmo ga pravnom prošlošću usporedili, Lunjskom poluotoku, 1847. godinegoji se oko deset tisuća ovaca (Crnković 1988:88-90). Povjesničar uočava op-

ćenito mali broj stoke na šibenskim otocima u 15. st. i izostanak pasišnih za-

kupa tumači prisutnošću naselja i poljodjelskih kultura (Kolanović 1995:178). Samo je na gotovo jednako velikom Žutu 1411. bilo 800 grla sitne

stoke, ili pak na 10 km2 većem Olibu 1466. godine 1200 grla sitne stoke (Ra-ukar 1977:198). Uostalom, demografski uzlet s konca 19. st. i početka 20. st.

bio je jasno vezan za zbivanja u Polju i vinovu lozu, a pretičak novca u

zemljišnom otkupljivanju za koraljarstvo (Soldo 1973:58). Ipak je pastirskivid privrjeđivanja dugo tekao, zabilježen već janjadima i kozlićima u doku-

mentima crkvene desetine iz 1400. godine (Kolanović , ibid.). Dugo trajanjemalog otočnog stočarstva u lokalnoj zajednici s limba ekonomskog preživ-

ljavanja prilagođavalo se okolnostima u izoliranom gospodarstvu i njegovu

krajoliku. Prostor koji je bio korišten isključivo kao pasište (u predjelima bližima Selu i kao izvor ogrjevnog drva) 57 poprimio je crte istovrsne uklop-ljenosti u širi kontekst povijesnog trenutka. Na našem razmeđu tisućljećanova ulaganja iz grada prema otoku više nisu tekla k vapnenicama. Ipak,

kao i s vapnenicama, i nova je poslovna prilika bila vezana za obalnu crtutih prostranih pasišta.

nad Prvić Luke, na Logorunu i na Kaknju. Nakon Drugog svjetskog rata vojnim in-

stalacijama na Žirju je pridodan i niz vakantnih protudesantnih uporišta za manjetopove, s ukupno osam potkopa i prilaznim putevima (ŽL 188). Na izgradnji ovihuporišta stanovništvo je bilo uposleno na način koji je lokalno nazivan "dobrovolj-nim prisilnim radom", kao moderni preoblik tzv. nasilne mobe, zapravo – feudalnetlake, kulučenja.

56 Naslijeđe kolnih cesta na otoku se tijekom proteklog naraštaja pokazalo vrlovažnim za lokalno gospodarstvo. Staro stanje cesta kojima su prometovala samovojna vozila naslijeđeno je situacijom depopuliziranog otoka i ostarjelog stanovni-štva koje je u poljodjelskim i ribarskim potrebama transport magarcima zamijeniloprijevozom vozilima. Stoga je tzv. protupožarnih prosijecanja u efektivnoj namjenipoljodjelskih pristupa motornim vozilima na ovom otoku bilo razmjerno manje ne-go drugdje.

57 Zadnji seoski ovčari na ovim dijelovima seoske zemlje bili su 1960-ih, dok je na-kon toga kozarstvo kao vojna pričuva mesa prakticirano u prvoj polovici 1980-ih ikasnije od vojnog čuvara u drugoj polovici 1990-ih (iza žice na Prislizi, na prilazima

Zvizdulja). Zadnje Brdarke koje su stazom pod Kapićem magarcima prenosile drvovazdazelenog hrasta za ogrjev (Quercus illex , rakita) bile su Cvita Alić i SvetinkaAlić , do blizu 1988. Drvo koje se danas siječe za ogrjev potječe iz borove šume uzcestu u predjelu Lišine.



Jadran Kale

254

Od četiri vojna uporišta na otoku samo je jedno, na individualiziranim

masliničkim česticama u predjelu Mikuljice, nakon Drugog svjetskog rata

obeštetilo prijašnje vlasnike. Ostala su tri izgrađena na kolektivnim pašnja-cima, lokalno zvanoj "seoskoj zemlji", ne obeštetivši suvlasnike ni u vrijeme

prve austro-ugarske gradnje, niti u vrijeme kraljevinskih i federalnih do-gradnji. Jedino nastojanje izvlaštenja odnosilo se na jugoistočni dio otoka

gdje se na seoskoj zemlji oko brda Zvizdulje nalazi bitnica obalnog topništva,

rasformirana 1996. Prvi je zahtjev izvlaštenja 1982. predala federalna ratnamornarica, tužeći 191 zemljišno-knjižnog suvlasnika radi ispravka knjiženjana 66 620m2.58 Bitnici je slijedila burna povijest. Dva dana prije napada fe-deralne vojske na Šibenik ovo je jedino otočno uporište s preostalim topovi-

ma popunjeno policijskom momčadi.59 Bitnica je prihvatila borbu idućih

šest dana, preokrenuvši ishod napada na Šibenik dok se u odbacivanje na-

padača nakon dan i pol nisu uključili moderniji i veći topovi premješteni iz bitnice Zečevo kraj Rogoznice. U obranu su na Žirju tih dana bila uključena43 topnika i 39 civila, većina od ovih osamdesetak izravno uključenih bili

su Žirjani. Nakon rata bitnica je raspuštena 1996. i bila pod paskom pričuv-nog narednika HRM do 2001. godine, koji je iznajmljivao turistički smještaj. U pripremi obnavljanja mornaričke tuž be je zemljište ove seoske zemlje pre-

mjereno 1999. pa je široki obalni pojas oko napuštenih vojnih građevina iz-dvojen kao jedina čestica za izvlaštenje, površine 440 140 m2. Ročište pred

22 tužena Žirjana (nekih suvlasnika, drugih bez suvlasništva u cijepanojzemljišnoj čestici) održano je 11. studenog 2004, a s popravljenom tuž bomza izvlaštenje 151 od 238 zemljišno-knjižnih suvlasnika 23. ožujka 2006. go-dine.60 U nedostatku vjerodostojnih interpretacija ovih zbivanja,61 okolnosti

58 Tuž ba je na Općinskom sudu u Šibeniku odbačena 1983. i popravljena 1987.

godine. Anegdotalno je s ročišta 1983. ostao zapam

ćena primjedba vojnom odvjetni-ku od jednog od tuženih suvlasnika da "ne bi bili na njegovome da nije sile i

topova".59 Zapovjedništvo Zbora narodne garde odbilo je preuzeti bitnicu, ocjenjujući da

bi ljudstvo na bitnici ubrzo bilo odsječeno pomorskim desantom dok se Šibenik mo-že učinkovito obraniti u kanalu sv. Ante i na Šibenskom mostu. Inicijativom otoča-na bitnicu je zauzela policija, kao svojevrsni policijsko-topnički kuriozitet vojne hi-storije (ŽL 315 et passim).

60 Po sadašnjem obliku Zakona o vlasništvu tuž ba se doslovno i ne može urediti.Zakon je nakon 1995. prestao respektirati skupno vlasništvo, a pred pojedinim su-vlasnicima tek treba ustanoviti realno stanje. Od 151 tuženog iz 2006. bilo je 86 po-kojnika. Gotovo svaki pokojnik ima pravne sljednike, često i po desetke potomakaiz više naraštaja. Drugi je aspekt tuž be što ne predviđa obeštećenje, a javni interesza izvlaštenjem nije obrazložen.

61 Služ ba za odnose s javnošću i informiranje MORH-a 23. studenog 2004. priop-

ćila je da će se suvlasnici imovine koja će biti izvlaštena obeštetiti po Zakonu o nak-nadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Savjet-nik za obranu Predsjednika RH 6. studenog 2006. je obrazložio "da je bitnica u vo- jarni Južno Žirje – Zvizdulja (sic!) trenutno napuštena, da se redovito obilazi ophod-




255

novog obuhvata zemljišta za izvlaštenje i navodnog turističkog građevnog

projekta u uvali Mala stupica u lokalnoj se zajednici tumače kao skrivene

namjere iza postupka izvlaštenja. Bivše vojno uporište na zabačenom dijelumalog otoka je s obje strane bitnice flankirano obalom bez vikendica, jer je

čitava okolica uvale Stupica u kombinaciji nerazdijeljenosti seoske zemlje srepresivnom prisutnošću vojske ostala lišena građevina.62 Široko područ je

uvale Stupica predloženo je zaštititi kao značajan krajobraz.63

Prva široka reevaluacija ovoga prostora bio je lokalni odsječak Justinija-

nova tvrđavnog lanca iz 6. st. Kasnije su uslijedile ulagačke mogućnosti ši- benskog plemstva u vapnarskom biznisu kasnog srednjeg vijeka. Austrij-

ska uprava je ovo područ je uvezala u dva litoralna lanca: u niz pučinskihsvjetionika s nedalekom Blitvenicom i u mrežu obalnog topništva. Nalazećise nad uvalom Stupica koja je u turističkoj eri postala popularnim etapnim

sidrištem između Kornata i Hvara, vojska je ovdje i na drugim sličnim mje-stima odgodila betonsko rastakanje obale.64 Najnovija su zbivanja u ovim

dijelovima seoske zemlje iznova protumačila potencijale zemlji

šta. Ovogaputa to nisu obalna pozicioniranja u neprekinutom signalnom lancu ni bije-

njama, te da je perspektivna za buduću uporabu u OSRH", te: "Do okončanja sporakonačna odluka o budućnosti vojnih nekretnina na otoku Žirju neće se donositi." (Smrežnog odredišta www.zirje.org, zadnji put posjećeno travnja 2007) "Južno Žirje" i"Severno Žirje" bili su služ beni vojni nazivi dvije otočne bitnice prije Domovinskograta, dok je pluralni oblik "Zvizdulje" umjesto "Zvizdulja" u narodu obdržan vjerojatno zbog raskoljenog tjemena ovog brda. I osim uzdržavanja do okončanja tuž beza izvlaštenje, na ovom lokalitetu su se potkraj rujna ili početkom listopada održa-vale međunarodne vojne vjež be Croatian Pfiblex 2000, Croatian Pfiblex 2 (2002),Adriatic Pfiblex 046/Adriatic Shield 04 (2004.), a iduća je najavljena za ovu godinu(iz dnevnog tiska).

62 U područ ju Stupice na desetak kilometara obale postoji samo nadogradnja

bivše ribarske kuće obitelji Šižgorić u dnu uvale, ribarska baraka Mrvica u blizini (injihova mula), napuštena obiteljska kuća pod brdom Mali vrh, te ribarska baraka smulom u uvali Mala stupica koju je 1960-ih godina sagradio mornarički dočasnik, adanas je koristi ribar iz Trogira. U blizini je, kod rta Kabal, 1990-ih privremeno biloaktivno uzgajalište tuna.

63 "Prostorni plan Šibensko-kninske županije: Uvjeti korištenja, uređenja i zaštiteprostora", u Služ beni vjesnik Š ibensko-kninske ž upanije 11/2002. Peticija 1044 građanaza proglašavanje značajnog krajobraza u Stupici je predana županiji 4. ožujka 2005.Od drugih lokalnih skupnih akcija vrijedi spomenuti "milenijsko fotografiranje"svih Žirjana na brdu Zvizdulje od Šime Strikomana 14. kolovoza 2005, kao i pret-hodna donacija i postavljanje izlož be in situ o zbivanjima na bitnici 1991. Izlož ba injezine rasvjetne instalacije su nestale, a policija nije razriješila krađu (www.zirje.org/seoska_zemlja.html, zadnji posjet travnja 2007).

64 Vojni projekt izgradnje odmarališta u uvali Draževica s konca sedamdesetihnije uspio zbog nedostatka vode. Prvi projekt marine u uvali Stupica je tvrtka Info-

market-partner iz Zagreba izradila 1991. (ŽL 252), a drugi 2003. vladina tvrtka "Ar-gonaut". Nijedan od ovih projekata nije krenuo u rješavanje vlasništva nad okolnomseoskom zemljom. Koncesija sidrišnih plutača dodijeljena je u uvali Stupica te, od pro-šle godine, i u uvali Mala stupica.



Jadran Kale

256

li vapnenac u blizini obilja drveta za gorenje kamena i mora za brodsku ot-

premu dobivenog vapna. U Hrvatskoj s konca 20. st. i samog početka 21. st.

to je pusta i atraktivna obalna crta uz koju se, već i bez ikakva receptivnognapora, svakog ljeta sidre tisuće plovila. Na našem primjeru je investicijski

zamah posvećen novim turisti

čkim kapacitetima nai

šao na sada nerje

šivupoteškoću razgranatog suvlasništva nad seoskom zemljom. Zadnji lokalni

primjer njezina razdjeljivanja je dijeljenje zemljišta za izgradnju vikendica u

trostrukoj uvali Koromašna iz 1980, kada je Mjesna zajednica vodila parce-liranje novih čestica ne bi li razilazeću populaciju atraktivnim nekretnina-ma vezala za otok. Kako su već tada svjedočila demografska istraživanja,otočni su vikendaši, stalno nastanjeni i zaposleni u Šibeniku, Zadru ili Spli-

tu, postali najvećim dijelom stanovništva makar povremeno angažiranogna otoku.65 Koromašna je danas, zajedno s drugim takvim područ jem koje

je nastalo na individualnim zemljištima u Mikavici, Pečenjoj i Tratinskoj,novi tip naselja koji je po ljetnoj napučenosti zasjenio Selo. Razdjeljivanje iprodaja zemlje na otoku Viru dogodila se kao reakcija na najavu gradnje

atomske centrale 1978. i pokušaj iz lokalne domene da se novim naseljemuseljenih vikendaša onemogući takva državna gradnja.66

I uopće je razdjeljivanje tema koja ide zajedno s kolektivnim pravima naimovinu. Uzurpacija (prisvajanje) – načinjanje zajedničkih pasišta za indivi-dualne potrebe, najčešće poljodjelstva (voćarstva) je pojava regulirana od-redbama statuta dalmatinskih komuna i konstatirana u priobalnoj povijesti

poput pravne prakse u Dubrovačkoj Republici 14. i 15. st. U komunadama

južnog dijela otoka Krka su tako izdvojena zemljišta nazivana už urp ili po-

ž urp.67 Takve se promjene vlasništva prepoznaju po uspostavi novih međa,u primorju suhozidnih.68 Načinjanje pasišta u Crnoj Gori opisuje Rovinski:"Ponekad, uz opću suglasnost, dio zemlje na planini pretvara se u njivu, pa

65 U tom smislu može se tumačiti i uloga "vikendaša", Žirjana iz Šibenika, u zau-zimanju bitnice na Zvizduljama 1991. godine.

66 Melisa Skender: "Urbanistička katastrofa na Viru", Nacional 27. travnja 2004.67 V. bilj. 26, za dubrovačku Astareju v. Roller, nav. dj., str. 38, 45, 53 i dr., za Krk

iz osobne prepiske s B. Horvatićem 24. 1. 2007, za Lunjski poluotok v. "komisije zauzurpaciju" iz bilj. 27.

68 Suhozidna međa je u osnovi barijera kojom se priječi pristup stoci do vegetacije. Uspostavu novih međa su na zajedničkom zemljištu odricali seljani Kalfsvikakod Stockholma, svjedočeći o starim pravima (K. Sundberg: "Nordic CommonLands and Common Rights: Some Interpretations of Swedish Cases and Debates",u: M. De Moor et alii, ur., 2002:183). Zajedničko pasište se pred državom može rasu-ti i potiranjem suhozidnih ograda. Šumarija je 1940. godine zadužila lugara na Žirju

da ruši suhozidne međe seoskih zemalja , jer je po tadašnjem zakonu neograđenozemljište postajalo državnim. Na ovaj je način svoje prvo vlasništvo na otoku steklodržavno šumarsko poduzeće. Ova se šuma ne održava i nema šumarski plan održa-vanja (informacija dip. ing. šumarstva Dalibora Prgina iz 2004).




257

se i ova dijeli na parcele koje postaju privatno vlasništvo pojedinih kuća".69

U feudalizmu se zajedničke pašnjake uzurpiralo za privatne vinograde jer

je čitav poredak počivao na vlasništvu zemlje i njezinih uroda. U novoj pri-vredi uzurpira se prostor disfunkcionalnog zajedničkog pašnjaka, a tlo i

njegov prirod su nevaž

ni jer se nova proizvodnja odvija na otprije privatizi-ranim zemljištima.70 Stariji povijesni aspekt uzurpacije prostora predstav-

ljaju pravni propisi kojima se strancima zabranjivalo kupovinu kuće ili

zemljišta. Tako se u lastovskoj povijesti nakon priznavanja dubrovačke vla-sti u 13. st. kao stvarni konac otočne autonomije uzima prvo nametanje sta-novnika Dubrovačke Republike za nestranca kakav može posjedovati ne-kretnine na otoku iz 1523.71

U Europi su suvlasnici zajedničke zemlje (pasišta, šume) najčešće gubiliprodajom, hipotekom nakon kredita za otplatu dugova ili dugim iznajmlji-

vanjem zbog zaduženosti.72 U Belgiji je 1847. sa zakonom o reklamaciji neo- brađenog zemljišta najveći dio zajedničkih pasišta (na oko 5% površine

Flandrije) nestao u financijskim transakcijama građ

ana s gradskim vlastimakoje su stekle vlasništvo nad njima po francuskom Građanskom zakonikuiz 1804. Braneći se povijesnim dokumentiranjima svojih prava, danas su na

okupu ostale Gemene en Looweide u selima Assebroek i Oedelem, istočno odBrugesa (100 ha veliko pasište s više od tisuću suvlasnika od kojih ga kori-sti još mali dio) i manje zajedničko pasište u pokrajini Limburg73. Nor-mandski zajednički pašnjaci su u 19. st. bili otkupljivani od mesara koji su

69 "U Crnoj Gori je sva zemlja bila u plemenskom vlasništvu." Rovinski: Crna Go-ra u proš losti i sadaš njosti, tom II: etnografija , Cetinje 1994. [1897], str. 122 i 123.

70

"Na Kreti se ovčarstvo po

čelo prometati u puku industriju, razvrgnutu odzemlje." (Grove i Rackham: The Nature of Mediterranean Europe: An Ecological History ,

Yale 2001, str. 71.)71 Radilo se o pučaninu, lastovskom zetu. Roller, nav. dj., str. 163, Jurica: Lastovo

kroz stoljeć a , Lastovo 2001, str. 111. Glava 89 Lastovskog statuta glasi: "Utvrđujemo iodređujemo da nitko s Lastova ne može i da se ne drzne od sada unaprijed ni dati,ni darovati, ni prodati, ni otuđiti, ni iznajmiti, ni prepustiti, ni ostaviti oporukomnekretnine kao što su kuće, vrtovi, vinogradi, zemljišta, ni bilo kakvu drugu nepo-kretnu stvar ni na kakav način i nikakvim domišljanjem ni smicalicom nekom stran-cu, već samo svome zemljaku rodom s Lastova. I, onaj tko bi postupio suprotno odupravo navedene uredbe mora gubiti sva svoja pokretna i nepokretna dobra kojaneka pripadnu lastovskoj Komuni…" Usp. i gl. 37; Lastovski statut , Split 1994, str.252-253.

72 M De Moor et alii: "Preliminary Conclusions: The Commons of North WestEurope", u: De Moor et alii, ur., 2002:255. Za historijsku studiju slučaja v.: de Saint

Jacob: "Les paysans de la Bourgogne du nord au dernier siècle de l'Ancien Régime",Rennes 1995. [1960], str. 33 i 445.

73 De Moor: "Common Land and Common Rights in Flanders", u: De Moor etalii, ur., 2002:127.



Jadran Kale

258

opskrbljivali pariške tržnice.74 U nizozemskom selu Wijk pokrajine Sjeverni

Brabant danas je 560 suvlasnika ljetnog pasišta Wijkerzand kojem se kori-

štenje prati od 14. st. To su svi oni "kojima izlazi dim iz dimnjaka u seluWijk", kako kaže pravilo iz 19. st., a dioništvo im daje udjela u današnjem

najmu za tuđ

u ispašu krava i isplati za kopanje gline za ciglanu. Iseljeni gu- be pravo dioništva, a doseljeni ga stječu.75 Ulazak stranca u vlasništvo nad

zajedničkim pašnjacima je u dijelovima Švicarske reguliran na vrlo konzer-

vativan način. Iz zajednica poznatih kao Korporation koje su bile vlasniciplaninskog pašnjaka (Alp), u kantonima Schwyz i Uri, pridošlice su bile is-ključene još od konca 14. st. Dioništvo u suvlasničkoj zajednici nije semoglo otuđiti pa su one postale vrlo prepoznatljive po prezimenima, a no-

vodoseljeni su nazivani Hintersässen ("kasni naseljenici") ili Beisassen ("nase-ljenici koji žive među nama").76 Drugdje je uključenje u skupno vlasništvonad alpskim pašnjakom regulirano komunalnom odlukom:

"Zakon izričito odriče strancu (Fremde) koji je kupio ili na kakav dru-

gi način stekao zemlju u selu Törbel stjecanje bilo kakvog prava nazajedničkom pašnjaku, zajedničkim zemljama, pasištima, ili dozvolu

za sječu. Vlasništvo nad komadom zemlje ne uključuje automatskiikakvo komunalno pravo ( genossenschaftliches Recht). Stanovnici kojiposjeduju zemlju i prava nad vodom zadržavaju pravo odlučivanjada li strancu može biti dodijeljeno komunalno dioništvo".77

Procjenjuje se da je u Japanu do početka modernog razdoblja 1867. bilo oko12 milijuna hektara šuma i planinskih pašnjaka u skupnim vlasništvima sē-

la, odakle se i danas namiče sirovina za drvnu industriju.78 Oko pola okoli-ce Osnabrücka u sjeverozapadnoj Njemačkoj je koncem ranog modernog

74 Vivier: "The Management and Use of the Commons in France in the Eigh-teenth and Nineteenth Centuries", u: De Moor et alii, ur., 2002:147.

75 Hoppenbrouwers: "The Use and Management of Commons in the Nether-lands", u: De Moor et alii, ur., 2002:108. Usp. organizaciju života na otoku Tristan daCunha nakon povlačenja vojske 1817, kada je svaki nastanjeni otočanin (uključivosa sukcesivnim brodolomcima) činjenicom svoje prisutnosti uzimao udjela u zajed-ničkom profitu iz ribolova. Zajednica je narasla do približno 300 ljudi (Munch: Cri-sis in Utopia , London 1974). Na škotskom otoku St. Kilda lokalna zajednica je zajed-ničkom organizacijom penjačkih zadataka profitirala od prodaje pera ptica s otoč-nih litica (Steel: The Life and Death of St Kilda , Glasgow 1972).

76 Stevenson: Common Property Economics , Cambridge 2005. [1991], str. 116. Ufrankofonoj Švicarskoj takva su udruživanja mještana radi korištenja planinskih pa-sišta alpage zvana consortage; po vlastitim riječima: "L’alpage – c’etait la plus belle

communauté que nous avions", Weinberg: Peasant Wisdom: Cultural Adaptation in aSwiss Village , Berlekey - Los Angeles 1975, str. 25-27 i 201.77 Netting: Balancing on an Alp , Cambridge 1981, str. 139.78 Ostrom: Governing the commons , Cambridge 1996. [1990], str. 65-69.




259

razdoblja bilo u različitim varijantama zajedničkih pasišta.79 U Nizozem-

skoj je 1955. preostalo oko 225 000 hektara zajedničkih pasišta ( gemene gron-

den).80 U današnjoj Francuskoj zajednička zemljišta zauzimaju 9% ukupnepovršine. Očuvana su u istočnom (uglavnom planinskom i ovčarskom) di-

jelu zemlje.81

Na zajedničkim pa

šnjacima i u

šumama nordijskih zemalja sedanas po shvaćanju nepisanog allemansrätten (svačijeg prava, dijela respek-

tiranog običajnog prava) može rekreativno kretati, brati šumsko voće ili no-

ćiti u šatoru (na jednu noć) bez ikakve potrebne dozvole.82 Gradovi kaovlasnici šume poznati su na primjeru Beča, u Njemačkoj, Češkoj ili Bugar-skoj, a najpoznatiji je europski primjer šume Sihlwald u vlasništvu Zuricha,odakle se građani opskrbljuju ogrjevnim, a grad i građevnim drvetom.83 Iz

zajedničke šume su djeca sela u područ ju Münsingen pod Švapskim Alpa-ma skupljala puževe i gojila ih na salati, da bi se 1825. iz ovih sela u Ulm,

München i Beč prodalo pola milijuna puževa za godišnji utržak od 333fiorina.84

Korištenje zajedni

čkih zemlji

šta va

žan je dio europske agrarne povijesti,uglavnom kroz eksploataciju šuma, pašnjaka ili engleskog ratarskog open-

field sustava kakav je u dugoj ekonomsko-političkoj povijesti prethodio in-

dustrijskoj revoluciji i pregrađivanjima zemljišta za intenzivan uzgoj ovaca.Današnja sačuvana zajednička zemljišta od praktično spomeničke vrijedno-sti u glavnom gradu Velike Britanije su Hampstead Heath, PutneyCommons i Wimbledon.85

79 Warde: "Common Rights and Common Lands in South-West Germany, 1500--1800", u: De Moor et alii, ur., 2002:231.

80 Hoppenbrouwers: "The Use and Management of Commons in the Nether-lands", u: De Moor et alii, ur. 2002:87.

81 Vivier: "The Management and Use of the Commons in France in theEighteenth and Nineteenth Centuries", u: De Moor et alii, ur., 2002:143, 168.

82 K. Sundberg: "Nordic Common Lands and Common Rights: Some Interpreta-tions of Swedish Cases and Debates", u: De Moor et alii, ur., 2002:173.

83 Šuma je korištena i kao zajedničko pasište, a dobrotvornu povlasticu besplat-nog ogrjevnog drveta su uživale udovice, svećenstvo, učitelji i gradska sirotinja;McCullough: The Landscape of Community , Hanover (New Hampshire) 1995, str. 105--106. Šumu na planini Montello konfiscirala je 1471. Mletačka Republika za potrebe brodogradnje, nakon ujedinjenja Italije je dijelom razdijeljena, a postoji i danas(Grove i Rackham: The Nature of Mediterranean Europe: An Ecological History , Yale2001, str. 184).

84 Utržak jednakovrijedan prosječnom obrađivanju 55 ha oranica. Warde:

"Common Rights and Common Lands in South-West Germany, 1500-1800", u: DeMoor et alii, ur., 2002:210.

85 Sačuvana su zalaganjem udruge Commons, Open Spaces and Footpaths Preserva-tion Society. Shoard: The Theft of the Countryside , London 1980, str. 256.



Jadran Kale

260

Kolektivna pasišta "istraživači ne vole, a činovnici preziru".86 Skupnim

vlasništvima nad zemljištima kao nazadnim pravnim fosilima još od 18. st.

nisu bili skloni fiziokrati, ni marksisti u 19. st., niti liberali 20. stoljeća. Da-našnji povjesničari opovrgavaju Hardinovu tragedy of the commons i postav-

ljaju pitanja nisu li u analiziranim primjerima posrijedi ipak bile drugačijetragedije, tragedy of enclosure (ograđivanja) ili tragedy of exclusion (razdjelji-

vanja i uzurpacije, po: De Moor et alii 2002:258). Povjesničarka francuskih

skupnih pašnjaka ocjenjuje da oni nisu bili glavni pogon agrarnih sustava,nego korisna dopuna. Na taj se način u kritičnim razdobljima ublažavaomanjak brstiva, paša se u drugim vremenima iznajmljivala, a uvodile su sei naplate lovnog i ribolovnog korištenja. Takva su se lokalna upravljanja

mogla odvijati ako su društveni mir i zajednički interesi bili skloni skup-nom vlasništvu. Kad su se podvojili interesi društvenih grupa, blokirali su

se lokalni procesi upravljanja. Specifičnost francuske situacije je u interve-niranju snažno centralizirane države, ograničavanju lokalnih gradova u ad-ministriranju i prisili na posredno ili neposredno čuvanje takvih imovina.

Čvršće organizirane lokalne zajednice uspjele su sačuvati skupne pašnjakei tim su prostornim resursima tijekom 20. st. uspjele utjecati na smjer lokal-nih ekonomskih promjena. Neke su na svojim zemljama privukle razvoj in-

dustrijskih zona, dok su se druge istaknule u korištenju ovih zemljišta u tu-rizmu, napose u planinama.87 Riječima istaknutog socijalnog antropologa,

"raspravljanje društvenog i kulturnog života uz sjeverne sredozemne obale bez uključivanja turističke dimenzije je nešto poput nastojanja da se razu-mije kultura naroda Nuer ignorirajući njihovu stoku".88 Od razumijevanjastočarstva u lokalnim zajednicama i prostorima tek nam se valja primaknu-

ti razumijevanju procesa i učinaka turizma na tim istim mijenjajućimmjestima.

Zajednička pasišta su kanarinac u rudniku društvenih odnosa, kako usrednjem vijeku, tako od prosvjetiteljstva do industrijalizacije a među odr-

žanim primjerima i dandanas. Do industrijske i poslijeindustrijske epohedugovječna su pasišta na pojedinim zapletenim ili upornim mjestima traja-la još od vremena feudalne seoske općine. U našem primjeru nam povijesni

katastar svjedoči o istom načinu korištenja tih zemljišta, koji su nakon otoč-nog otkupa 1876. dobila novog skupnog vlasnika. Idući je pravni korak u

86 Grove i Rackham, nav. dj. (bilj. 25), str. 71. "Prijelaz ovakovog zajedničkogzemljišta u privatne ruke prikazuje u danim prilikama i promjenu načina gospoda-renja na zemljištu u smislu uređene eskploatacije", S. Dubić: Sociologija sela , Split1941, str. 137.

87 V. bilj. 81, str. 168-169.88 Boissevain: "Insiders and Outsiders: Mass Tourism and the European South",

u: Albera et alii, ur.: L'anthropologie de la Méditerranée , Paris 2001, str. 685-709, na str.686.




261

lokalnoj zajednici bio određivanje 1/66 kao idealnog suvlasničkog udjela 2.

ožujka 1926. Razdjeljivanje pojedinih zemljišta provedeno je kasnije:

"Ove godine 1940. došlo je diliti školj Žirje počamši na 15. listopada1940. Podiljeno do sičnja. Na 7. sičnja podali karte gdi je koga

dopalo."89

U najnovije vrijeme je baratanje seoskom zemljom među suvlasnicima svede-

no na utvrđivanje osobnih udjela na novoizdvojenim zemljišnim česticamana kojima se nalaze nove građevine, što se po postojećim rješenjima iz Za-

kona o vlasništvu postiže (dogovornim) tuž bama među suvlasnicima radiispravka zemljišno-knjižnog upisa.90 Izvan Dalmacije je važno bilo korište-nje Zakona o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1894. kojim je na-dopunjeno ukidanje feudalnih odnosa iz 1848. Po selima su osnivane zem-

ljišne zajednice sa skupno posjedovanim šumama i pašnjacima, donoseći

po slovu ovoga zakona svoje pravilnike i utvrđujući udjele među svojim

članovima. Na primjeru Praputnjaka vidi se da je zemljišna zajednica pri-

hodovala najam ispaše (pašariju), zakup lovišta i prodaju kamena, a zarada je korištena za popravak puteva, plaću poljara, gospodarenje šumom, za

elektrifikaciju sela 1940. godine, a skrbila se i za ogrjev i građu za kuće i vi-

nograde. Uvid u sve zakonske odredbe daje tipski Pravilnik.91 Ovaj oblik posjeda ukinut je Zakonom o proglašenju imovine zemljišnih i njima slič-nih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom 19.travnja 1947.92 Zajednički pašnjaci na Žirju nisu bili uređeni kao zemljišna

zajednica, niti je implementiran eksproprijacijski prag Zakona o agrarnojreformi i kolonijalizaciji iz 1945. godine od 45 ha za pašnjake, čemu su po

89 "Uspomene Jose Alića rečenoga Tarakala pok. Tome u Žiriju", rukopis u Etno-

grafskom odjelu Muzeja grada Šibenika (donacija Vedrana Miloševića).90 Autoru je u mjesecima pisanja ovog članka prispjela jedna od takvih najava,elektronička poruka od praktično nepoznate suseljanke s punim sadržajem "Pošaljimi adresu, triban te tužit". Jednim od tako prikupljenih popisa, obično obuhvaćaju-ćih po dvadesetak imena, poslužio se tužitelj uoči ročišta u tuž bi za izvlaštenje 2004.godine. Posebni zemljišno-knjižni uložak br. 630 Katastarske općine Žirje za pašnjak 1565/121 takvim se sitnim utuživanjima radi utvrđivanja individualnog vlasništvaosipa od 3,642.231 m2 iz 22. siječnja 1997. na 2,338.888 m2 od 3. studenog 2004. (za-hvaljujem na informaciji Valteru Dobri). Sudska praksa je u ovakvim utvrđivanjimavlasništva postala podrobnija nakon spora Dominiković.

91 Margetić: "Nekoliko riječi o Zemljišnoj zajednici Praputnjak", Zbornik Praput-njak 9 (1981): str. 167-175. G. akademiku Margetiću zahvaljujem na upozoravanju natemu i na separatu. U Hrvatskoj i Slavoniji je 1910. bilo 1982 zemljišnih zajednica s744.766 jutara zemlje, a u Banovini Hrvatskoj je 1939. bilo 2396 zemlji šnih zajednicas 1,181.467 jutara zemlje (Šimončić-Bobetko, nav. dj., str. 46).

92 Maticka, nav. dj., str. 53; u nekadašnjem ugarskopravnom dijelu ovaj je zakondokinuo i Zakonski članak X. od 7. IV. 1913. o nepodijeljenim zajedničkim pašnjaci-ma, v.: Krbek: "Nacionalizacija zemljišnih zajednica i krajiških imovnih općina", Rad 270 (1949):41-66.



Jadran Kale

262

veličini podlijegali. Na ovakvim mjestima s manjkavim povijesnim vrelima

doima se kao da je agrarni odnos seoske zemlje na Žirju još u godinama prije

utvrđivanja 1/66-idealnih udjela bio dovoljno složen da se obeštećenje zazemljišnu uzurpaciju tri vojna uporišta ne sprovede ni u vrijeme Austro-

-Ugarske Carevine, a narav vlasništva je vjerojatno odskakala od zemlji

štaiste namjene i veličine u prvim poslijeratnim godinama pred ustežućim

eksproprijacijskim povjerenstvima komunističke vlasti.

Da se na zajednička pasišta iz različitih znanosti gledalo suviše uopća-

vajućim ili nesklonim okom, već smo mogli posvjedočiti. Najtočnije bi za-pravo bilo reći da ih se gotovo i nije gledalo. Promjene na zajedničkim pasi-

štima su u očima etnologa pobudile mjeru pozornosti poput bijelih farmerakoji su imali posla u selima Trobrijandskog otoč ja gdje je Malinowski pro-veo svoje rodonačelničko socijalno-antropološko istraživanje – njihova pri-

sutnost nije ni pribilježena. U našem slučaju povod etnološkog interesa bio je potaknut razlozima izvan zasada same struke. Takvo što se u hrvatskoj

etnologiji već

događ

alo i u krupnom mjerilu. Općenito teorijsko regenerira-nje struke dogodilo se u krilu etnomuzikološkog i oralnog folklorističkog

interesa među istraživačima koji su se 1948. institucijski izdvojili iz zagre-

bačkog Etnografskog muzeja i kapacitirali novi Institut za narodnu umjet-nost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku). Sporo privođenje hrvatskeetnologije novim ambijentima u kakve su se nakon Drugoga svjetskog ratapremještali nositelji proučavane kulture, seljaci, na polju folkloristike ušlo

je u brzovoznu putanju potrebom politike da se dokumentiraju i objave na-

rodne pjesme o revoluciji i proleterskom pokretu. Mnogi među kazivačimaviše nisu živjeli na selu, a bilježene su pjesme, umjesto junaka i njihovih Ša-raca iz turskih zemana, sada veličale proletere-ratnike koji su kroz sedamneprijateljskih ofenziva bili oboružani nekim novim šarcima. Takvim dikta-

tom izvan ustaljenih zasada struke pokrenut je proces koji je nakon koncašezdesetih i početka sedamdesetih postao nepovratan i u svojem razgranja-vanju donio brojne i važne plodove. Općenito je veza domaće etnologije sratovima ostala temom o kojoj se ne može čitati u uvriježenim prikazima.Iako su etnolozi nakon ratova za državu bili vrlo vrijedni stručnjaci kakvi

znaju iscrtavati determinantne etnografske zemljovide,93 a procesi uvjeto-vani poratnim repozicioniranjima odlučujuće su mijenjali predmetne obzo-

re etnologije, takva se strukovna naracija, među gradivom u kojem su obič-

93 Za situaciju nakon Prvoga svjetskog rata v. Halpern i Hammel: "Observations

on the Intellectual History of Ethnology and other Social Sciences in Yugoslavia",

spojena autorska priopćenja s godišnjeg skupa Američke antropološke udruge 1967.godine, objedinjena u Comparative Studies in Society and History 11 (1969) 1:17-26, nastr. 20. Nakon Drugoga svjetskog rata situacija vezana za Istru i osnutak Jadranskoginstituta.




263

ne ocjene poput "od pamtivijeka" ili "autohtono", nije susretala. Ratni šok je

1968. ponukao G. D. Berremana s antropološkog odjela Sveučilišta u Ber-

keleyu da svojim kolegama podastre antropologiju koja je, po njegovim ri- ječima, zasigurno nekonvencionalna, ali koja se i zbiva u nekonvencional-

nim vremenima. Učlanku "Da li je antropologija

živa? Dru

štvena odgovor-nost društvene antropologije" su ga vojačenja i ratne pogibije studenata u

vremenima u kojima su antropološki sveučilišni odjeli bivali prokazivani

kao stručni servis vojnih i obavještajnih ustanova potaknuli raščlaniti znan-stvene zasade nepristranosti. Isključivost "nepristrane" i "zagovorničke"znanosti nije stvarna, jer i "nepristrana znanost" zapravo zagovara statusquo.94 Gouldner je društvene znanosti prispodobio Minotauru, napola čo-

vjeku, a napola biku ograničenom na labirint i održavanog ljudskim žrtva-ma.95 Kako je nastavio, "mit o nepristranosti" je bio koristan u održavanju

kohezije i autonomije uopće na modernim sveučilištima, a napose u dru-

štvenim znanostima. Finese financiranja njihovih istraživanja predstavljajulabirinte u kakvima je Minotaur dobrodošao.96 Današnja hrvatska etnologi-

nja ravna se moralnim obligacijama iz novije etnološke i kulturno-antropo-loške literature pa načela za društvenu korisnost etnologa nalazi u polazi-štima koja već dijeli građanski aktivizam:

"Pritom je manje važna njihova uloga kao prijenosnika 'autohtone'tradicije (…), a mnogo važniji aspekt aktivizacije lokalne zajednice izkoje [tradicije] potječu".97

94 Kako je naglasila Čapo Žmegač , govor šutnje je poprimio znakovite crte naprimjeru Gavazzijeva ignoriranja iranske etnogenetske pretpostavke o podrijetluHrvata unutar divot-izdanja o hrvatskoj kulturi iz vremena NDH. V. Čapo Žmegač:"Two scientific paradigms in Croatian ethnology: Antun Radić and Milovan Ga-

vazzi", Narodna umjetnost 32/1 (1995):25-38.95 "Vjerojatno je svaki hrvatski znanstvenik koji piše o nekom od aspekata rata istradanja nedužnih ljudi, k tome još u vlastitoj domovini, barem jednom došao naneugodnu pomisao da svoju karijeru gradi na nesreći ljudi." Pettan: "Uloga znan-stvenika u stvaranju pretpostavki za suživot: Ususret primijenjenoj etnomuzikologi- ji", Narodna umjetnost 32/2 (1995):217-234, na str. 222 (odlomak "Ratne prilike kaopodsticaj").

96 Sve po: Berreman: "Is Anthropology Alive? Social Responsibility in Social An-thropology", Current Anthropology 9 (1968) 5:391-396. Pitanje iz naslova je preuzetoiz skeča u kojem Groucho Marx mjeri puls obamrlog Harpa uz riječi: "Ili je mrtav, ili je moj sat stao." Nepokretni sat je metafora "nepristrane" kulturne antropologije.

97 T. Bukovčan: "Uloga nevladinih organizacija u revitalizaciji tekstilnog ruko-tvorstva u Hrvatskoj danas", u: Petrović Leš , ur.: Festivali č ipke i kulturni turizam , Le-poglava 2006, 125-135, citat sa str. 134. To može biti i mjera primijenjene etnologije:"Temeljni problem kad je riječ o primijenjenoj znanosti uopće (…) jest kako povezati

razinu znanja i razumijevanja o subjektima proučavanja, koja se u pravilu ograniču- je na razmjerno malen broj ljudi (znanstvenika, pripadnika akademske elite) i razi-nu subjekata proučavanja, koja obuhvaća znatno veći broj ljudi (koji u pravilu nisudijelom akademske elite). Rješavanje toga problema upućuje na svojevrstan otklon



Jadran Kale

264

U našem slučaju, gotovo zakonomjerno, kao povod su se opet pojavili rat i

neposredno poraće s izvanproceduralnim prečacima kakve su učinili ostva-

rivima.98 Etnologova situacija u lokalnom okolišu iz ove studije podsjeća nafolkloristovu zadaću u političkom okolišu nakon prethodnog rata kada je

trebalo objavljivati zbornike revolucionarnog narodnog pjesništva. U nor-malnim strukovnim razdiobama istraživačkih prioriteta to se ne bi dogodi-

lo. Na Žirju se zbilo da se južna kolektivna pasišta (u tom dijelu su u stvar-

nosti to već borove šume) u svojem najdaljem rasprostranjenju prema sre-dištu otoka protežu do zadnje krčevine, početka ograđenih zemljišta, os-kudnog tla gdje se između svjetskih ratova odustalo od maslinika i gdje je1960. pčelarsku kućicu uz pomoć rodbine izgradio autorov otac, a dva de-

setljeća poslije svoju gradnju na otoku s majkom započeo i sam budući et-nolog. Zbivanja oko povijesnih skupnih pašnjaka i seoske zemlje stoga nisu

postojala kao distancirani i eventualni akademski interes, već kao događajkoji je neposredno pokucao na stari laz , ulaz koji je s te čestice okrenut ne-razdijeljenom ostatku otoka.99

od znanosti koja često djeluje kao da je sama sebi ciljem, u pravcu znanosti koja'ovdje i sada' može pomoći u rješavanju konkretnih problema." Pettan, nav. dj., str.221; u našem slučaju primjenjivost perspektive dijelom proizlazi iz otočnosti, o če-mu slijedi zaključni odlomak. U realnostima profesionalnog života, "to ne nosi bo-dove u akademskoj ljestvici stjecanja zvanja, može prouzročiti neugodnosti međukolegama i proturječnosti kakve ostaju sebi samom na sređivanje. Jednostavan seizlaz, i rješenje najkorisnije za karijeru u struci, sastoji u svojem ograničavanju naznanstveni rad." Eriksen: Engaging Anthropology: The Case For a Public Presence , Ox-ford - New York 2006, str. 16.

98 Propusti, previdi i nedosljednosti iz tuž bene procedure izvlaštenja ovog zajed-ničkog pašnjaka (bilj. 60) daju mjesta pretpostavkama da njegov aspirativni vlasnik (iz redova mešetara neizgrađenim obalnim prostorom kakvi su se pojavili nakon

1995. a bujaju napose nakon prostorno-planskih uredbi iz 2004) u sjeni nominalnogtužitelja zapravo zaobilazi kupnju ili najam zemljišta od njegovih zemljišno-knjiž-nih vlasnika, uklanjajući se mukotrpnom poslu identifikacije svih današnjih suvlas-nika za postupanje po pozitivnom Zakonu o vlasništvu. Obeštećenje ili najamninaneutralizirani su zaklanjanjem za nepojašnjeni tuž beni "javni interes" za izvlaštenjena već napuštenom zemljištu. Umjesto primjene Zakona o vlasništvu i povremenogiznajmljivanja zemljišta perspektivnog za vjež be pomorskih iskrcavanja, kakvog gakonstatiraju u služ benim odgovorima, primjenjuju se nepronični geodetsko-pravnimanevri. Ovakvi su postupci suprotni 1. članku Zakona o otocima, gdje se utvrđuje,među ostalim, da su "nekretnine na otocima osobitoga (…) povijesnoga (…) znače-nja od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu" (Narodne no-vine 34/1999).

99 U takvom smislu lokalno otočno iskustvo ima formativno osobno značenje.Budući da su otac (iz lokalne obitelji Kale) i majka (iz lokalne obitelji Mrvica) ovusvoju prinovu dobili u ravnicama daleko od mora, razumljiva je nostalgična mjera

vlastitog imena, također i sestrinog imena Jadranka iz prethodnog zagrebačkog obi-teljskog razdoblja. Dvadeset i pet godina kasnije, petoprostorna bunja iz lokalnogotočnog čuvenja postala je povodom teme magistarskog rada o višeprostornim su-hozidnim građevinama na istočnojadranskoj obali.




265

Gdje se u svim tim steranjima raznovrsnih panoramskih pogleda s ovo-

ga nekadašnjeg zajedničkog pasišta nalazi otok? Pa on i nije ništa drugo do-

li izdvojeno i omeđeno kopno, a na njemu se rijetko kada zbiva nešto što ta-mo već ne postoji. Ali to što se na otoku doista zbiva, ima svoje prepoznat-

ljive crte. Silom prilika, obično se doga

đa da su na otoku sva jaja u jednojkošari:

"Da bi mali otok namaknuo količinu svojih proizvoda dostatnu zaučinkovito tržišno natjecanje u stvarnosti može značiti da je sve iligotovo sve proizvodne sposobnosti posvetio jednom jedinomdobru".100

Stoga su moguće otočne gospodarske, biološke, društvene ili kulturne kraj-nosti, poput stvaranja glavnine dalmatinskog kulturnog pejsaža u razdob-lju vinarske konjukture druge polovice 19. st. ili demografske opustošeno-sti ovdašnjih (i npr. eolskih) otoka nakon širenja filoksere.101 U našem je pa-

sišnom slučaju zanimljivo uočiti otočna i planinska poklapanja obiljež ja pu-

čkih gospodarstava, doga

đajnica i karakteristi

čnih promjena. Ipak je naj-važnije iskoristiti opće prednosti otočne vizure. U povijesnim, tradicijskim,

demografskim, prostornim ili općenito društvenim opažanjima ovdje prak-tično nismo vidjeli ništa što se već nije moglo opaziti i drugdje. Izdašnostpogleda s otoka može i biti u tomu da je na jasniji način pokazao ono što se

u isto vrijeme događa i u kvartovima metropolskih središta, ambijentima

udaljenih administracija i mnogim suvremenim sredinama koje, naizgled,ne dijele nijednu crtu sudbine otočnih pašnjaka s današnjih razmeđa eko-nomskih epoha.

100 Royle: A Geography of Islands: Small Island Insularity , London - New York,2001, str. 61.

101 Za Eole v. King i Young: "The Aeolian Islands: Birth and Death of a HumanLandscape", Erdkunde 33 (1979):193-204. Među ovakvim ekstremima današnjegotočnog svijeta je npr. offshore-bankarstvo na otoč ju Bermuda s bruto-nacionalnimdohotkom koji je po glavi stanovnika dvostruko veći od onog u SAD-u, "nuklearna"

ekonomija od čijih je servisnih usputnosti živio velik dio otočnog stanovništva uFrancuskoj Polineziji, s državnim fondovima namijenjenima poticanju gospodar-skog diverziteta nakon završetka nuklearnih testova 1996. godine, kao i tisuće na-puštenih otoka diljem planeta na kojima život više nije bio održiv (isto, str. 56 i 178).



Jadran Kale

266

Zračni pogled iz smjera jugoistoka, dalje u perspektivi Kornati i Dugi otok.Ljubaznošću Stanka Ferića.

Zahvala

U pisanju ovoga članka savjetima su mi pomogli povjesničari Lovorka Čo-ralić , Stjepan Ćosić , Serđo Dokoza, Frano Glavina, Josip Kolanović , akad.

Lujo Margetić , Nella Lonza, Šime Peričić i geograf Josip Faričić , kao i knjiž-

ničarke i bibliotekarke Ljubica Katunar (Filozofski fakultet u Zagrebu), IvaMeštrović (Etnografski muzej u Splitu), Anamarija Starčević Štambuk (In-stitut za etnologiju i folkloristiku) i Marijana Tomić (Sveučilište u Zadru).Naravno, za svaki je mogući previd odgovoran isključivo autor. Nastanak

članka ne bi bio moguć bez potpore moje obitelji. Svima im toplozahvaljujem.




267

Kratice:

ARj = Akademijin rječnik

Rječ nik hrvatskoga ili srpskoga jezika , sv. I.-XXIII. Zagreb: JAZU, 1880-1976.

SER = Skokov etimologijski rječnik

Petar Skok: Etimologijski rječ nik hrvatskoga ili srpskoga jezika , sv. I.-IV. Zagreb:

JAZU, 1971-1974.

VA = Veliki Anić

Veliki rječ nik hrvatskog jezika (4. izdanje), Zagreb: Novi Liber 2003.

ŽL = "Žirajski libar"

Žirajski libar, zbornik radova o otku Žirju , br. 1, Žirje i Šibenik 1994.

NAVEDENA LITERATURA

Barjaktarović , M. R. 1972. "Tradicionalni oblici svojine u Jugoslaviji".Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 35:47-67.

Bourbouze, A. i R. Rubino. 1992. "Terres collectives en Mediterranee: hi-stoire, legislation, usages et modes d'utilisation par les animaux", s. l.

Bourbouze, A. i R. Rubino. 1993. "Terre collettive nel Mediterraneo: Storia,legislazione, usi e modalità di utilizzazione da parte degli animali", s. l.

Crnković , Nikola. 1988. "Prilog istraživanju agrarnih odnosa na pašnjacima

sjevernog dijela Paga i na otoku Rabu". Prinosi za gospodarsku povijestotoka Paga (Posebna izdanja Historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci, sv. 10) . Pa-zin - Rijeka, 55-119.

De Moor, Martina et alii, ur. 2002. The Management of Common Land in NorthWest Europe, c. 1500-1850. Turnhout: Brepols.

Dedijer, Jevto. 1908. "Vrste nepokretne svojine u Hercegovini". Glasnik Ze-maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 20:387-402.

Ostrom, Elinor. 1996. [1990.] Governing the Commons. Cambridge: Cam- bridge U. P.

Pažanin, Ivan. 1996. "Gospodarski odnosi i otkup kolona Vinišća te nekih

susjednih sela na trogirskom primorju". Građ a i prinosi za povijest Dal-macije 12:683-716.



Jadran Kale

268

Soldo, [fra] Josip Ante. 1973. "Agrarni odnosi na otoku Žirju (od XVII. do

XIX. stoljeća)". U Građ a za gospodarsku povijest Hrvatske , knj. 16. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

Soldo, [fra] Josip Ante. 2005. Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz

1755./56. godine. Zagreb: Golden marketing.Stevenson, Glenn G. 1991. Common Property Economics: A General Theory and

Land Use Applications. Cambridge: Cambridge U. P.

Ungarov, Bruno. 1992. "Agrarni odnosi na područ ju Dalmacije tijekom mle-tačke vladavine s posebnim osvrtom na Grimanijev agrarni zakon iGrimanijeve karte". Geodetski list 3:379-387.

Žontar, Josef. 1964. "Der Stand der Forschung über die südslawische länd-

liche Ordnung". Landgemeinde (Konstanz colloquium) , sv. 2; Vorträge undForschungen , sv. 8, Konstanz, 419-441.

Documents

Feudalni relikt vlasništva na otoku