Fichte-O Pojmu Nauka o Znanosti-Bjelodani Izvjestaj Siroj Publici o Navlastitome Bicu Najnovije Filozofije

7/24/2019 Fichte-O Pojmu Nauka o Znanosti-Bjelodani Izvjestaj Siroj Publici o Navlastitome Bicu Najnovije Filozofije

1/38

Iz djela

0 pojmu nauka o znanosti

Izvornik: J G Fichte Uber den Begriff der Wissenschaftslehre

u:

Fichtes Werke

Berli n 1971 sv.

I

Prijevod i biljeske: Kiril Miladinov

PRVI DIO

0 pojmu nauka o znanosti uopce

1

Hipoteticno postav/jen n uk o znanosti

Zele li se pomiriti suprotstavljene strane najsigurnije je

poCi

od

onaga u pogledu cega su one slozne.

Filozofija

je

znanost;

u tome se svi opisi filozofije slazu ono

liko koliko se razilaze u odredbi objekta te znanosti. A sto ako ta

nesloga potjece otuda sto

sam

pojam znanosti kojom oni jedno

dusno pri znaju filozofiju nije bio posve razvijen? Sto ako bi

odredba jedino te jedine znacajke koju svi priz naju posve dosta

jala da se odredi

sam

pojam filozofije?

Svaka znanost ima sistemsku formu u n o se svi stavovi u

jednom jedinom nacelu povezuju i sjedinjuju u cjelinu - to se ta

koder opcenito priznaje. No je li pojam znanosti

time

iscrpljen?

Kada bi netko na nekom stavu koji nema temelja i koji se ne

moze dokazati -

na

primjer

na

stavu

da

u zraku ima bica s ljud

skim sklonostima strastima i pojmovima ali s etericnim tijelima

- izgradio rna koliko

sistematicnu

povijest prir ode

tih

zracnih du

hova a sto

je

samo po sebi lako moguce bismo li takav sistem

rna koliko se strogo u njemu zakljuCivalo i rna koliko cvrsto mogli

pojedini njegovi dijelovi biti medusobno povezani priz navali za

znanost? I opet ako netko navede i jedan jedini

poucak-

recimo

mehanicar

izrekne stav da

stup

postavljen pod pravim kutom

na

horizontalnoj povrsini stoji perpendikularno i da prod uzi li se u

beskonacnost nece visjeti nina jednu stranu a taj je stav jednom

233


2/38

cuo

i

u raznovrsnom iskustvu nasao istinitim

1

- svatko

ce

prizna

ti da on ima znanost o tome sto je rekao, makar i ne umio sis

temski izvesti geometrijski dokaz svojega stava od prvog nacela

te

znanosti. Zasto sada onaj cvrst sistem koji pociva na nedoka

zanom i nedokazivom

stavu ne

zovemo znanoscu, i zasto znano

scu zovemo znanje ovoga drugoga koje za njega nije povezano

ni

s kakvim sistemom?

Nedvojheno stoga sto ono prvo u svoj svojoj skolskoj formi

ipak ne

saddi

nista

sto se moze znati, dok ovaj potonji, i hez sve

skolske forme, kazuje nesto sto doista zna i moze znati

Prema

tome bi se hice znanosti, cini se, sastojalo u vrsti nje

zina

saddaja

te u njegovu odnosu

spram

svijesti onoga za kojega

se kaze

da

zna,

pa

hi sistemska forma za

znanost

hila puko slu

cajna;

ona ne

hi hila njezina svrha, nego samo mozda neko sred

stvo za svrhu.

To hi se zasada moglo ovako zamisljati Ako hi iz hilo kakva

razloga ljudski

duh

samo vrlo malo toga mogao izvjesno

znati

, a

sve drugo samo mnijeti, nagadati, slutiti i proizvoljno pretpostav

ljati, ali se ipak - opet iz hilo kakva razloga - ne hi mogao zado

voljiti

tim

usko ogranicenim i nesigurnim znanjem, onda

mu ne

bi ostajalo nista drugo nego

da

to znanje prosiri i osigura tako

da

neizvjesna znanja usporedi s izvjesnima

te da

iz jednakosti ili

nejednakosti -

neka

mi

se

zasada dopuste

ti

izrazi dok ne smo

gnem

vremena

da ih objasnim - prvih s

tim drugima

zakljucuje

o njihovoj izvjesnosti ili neizvjesnosti. Ako bi ona hila

jednaka

nekom izvjesnom stavu, onda hi on mogao prihvatiti kao sigurno

da su i ona izvjesna; ako bi mu

pak

hila suprotstavljena, onda hi

sada

znao da su pogresna i osigurao bi se od toga

da ga

i dalje

varaju.

On ne bi

zadohio istinu, ali bi se oslobodio zahlude.--:1

Bit cu jasniji. - Znanost treba biti jedno, ona

treba

biti cje

lina. Stav

da

stup postavljen pod pr avim kutom na horizontalnoj

povrsini, stoji perpendikularno

2

za onoga

je

tko

o geometriji

/iii

o povijesti,

1.

izdanje/

nema nikakva

povezanog znanja, nedvoj

beno neka cjelina, te utoliko i neka znanost.

1

i neuk seljak cinjenicu da je zidovski povjesnicar Josip zivio u doba

razaranja Jeruzalema. (Dodatak

prvom

izdanju.)

2

i da je Josip zivio u vrijeme razaranja Jeruzalema. (Prvo izdanje.)

234

.

j

1

I

I

I

.. ,

_ -

No mi i svu geometriju /i povijest/ promatramo kao znanost,

jer

uz taj stav sadr Zi jos mnogo toga

drugoga.-

Kako i

Cime sada

neka

kolicina po sebi krajnje razlicitih stavova postaje jednom

znanoscu,

jednom

te istom cjelinom?

Bez dvojbe

time

sto pojedinacni stavovi uopce ne hi hili zna

nost, nego hi to postajali

tek

u cjelini, svojim mjestom u njoj

i

svojim odnosom spram nje . No pukim sastavljanjem dijelova ni

kada ne moze nastati nesto sto se ne nalazi u nekom dijelu cje

line. Kada nijedan od povezanih stavova ne bi imao izvjesnost,

tada je ne hi imala ni cjelina koja je nastala njihovim poveziva

njem.

Prema tome, morao hi biti izvjestan harem jedan stav koji hi

od svoje izvjesnosti davao drugima; tako da, ako i ukoliko taj je

dan treba

biti izvjestan, izvjestan

mora

biti i neki drugi te, uko

liko taj drugi treba biti izvjestan, i neki treCi itd. Tako bi pak vise

stavova, i to po sebi mozda vrlo razlicitih , bas

time

sto hi

sui

imali

izvjesnost, i to jednaku izvjesnost, imali samo jednu zajednicku

izvjesnost

te

bi time postali i samo

jedna znanost

.

Stav koji smo upravo nazvali naprosto izujesnim - pretposta

vili smo samo

jedan

takav -

ne

moze svoju izvjesnost dobivati tek

povezivanjem s ostalima, nego

je

mora imati prije

tog

poveziva

nja; jer povezivanjem vise dijelova ne moze nastati nista sto nije

ni u jednom dijelu. No svi hi ostali morali svoju izvjesnost dobi

vati od njega. On bi prije svakog povezivanja morao biti unaprijed

izvjestan i nesporan. Nijedan

pak

od ostalih to

ne

bi morao hiti

prije povezivanja, nego hi

to

postajao

tek

njime.

Otuda ujedno postaje jasno da je

nasa

gornja pretpostavka

jedina ispravna te

da

u nekoj znanosti moze biti samo jedan

stav

koji je prije povezivanja unaprijed izvjestan i nesporan. Kada bi

hilo vise takvih stavova, oni iii s drugima uopce ne bi hili pove

zani, te ne hi pripadali istoj cjelini, vee hi tvorili jednu

i i i

vise

odvojenih cjelina, ili bi hili povezani. A

ti stavovi ne trebaju biti

povezani drukCije nego jednom

te

istom izvjesnoscu: ako je

jedan

stav

izvjestan,

onda treba

biti izvjestan i neki drugi, a ako

jedan

nije izvjestan, onda to ni drugi ne

treba

biti; i samo taj medusa

ban odnos njihove izvjesnosti treba odredivati njihovu svezu. To

ne bi moglo vaziti za neki stav koji bi imao izvjesnost neovisnu

o ostalim stavovima; ako njegova izvjesnost

treba

biti neovisna,

onda je on izvjestan

i

ako drugi

nisu

izvjesni. On, dakle, s

njima

uopce ne hi bio povezan izvjesnoscu. - Takav stav, stav koji je

235


3/38

izvjestan prije povezivanja unaprijed i neovisno o njemu zove se

nacelo.

Svaka

znanost mora

imati neko nacelo;

ona

bi

se

cak pre

rna svojemu nutarnjem karakteru mogla i sastojati od jednoga je

dinog po sebi izvjesnog stava no koji se tada dakako ne bi rna

gao zvati naCelom jer ne bi niSta utemeljivao. A znanost ne maZe

imati ni

vise od jednog nacela jer u

tom

slucaju ne bi tvorila

jednu nego

viSe

znanosti.

Osim tog prije povezivanja unaprijed izvjesna

stava znanost

ma e

sadrZavati

joS

viSe stavova koji se tek povezivanjem s onime

uopCe mogu spoznati kao izvjesni to kao izvjesni na isti naCin

i u istome stupnju kao onaj. Veza se kako smo upravo podsjetili

sastoji u tome da se pokaze: ako

je stav

A izvjestan onda i stav

B - a ako je on izvjestan onda i stav C itd. mora biti izvjestan;

i ta se veza zove sistemskom

form m

cjeline koja se sastoji od

pojedinacnih dijelova. - Cemu sada to povezivanje? Bez dvojbe

ne

stoga da bi se pokazala vjestina nego da bi se dala izvjesnost

stavovima koji je po sebi ne bi imali;

tako sistemska

forma nije

svrha

znanosti nego slucajno sredstvo

za

postizanje njezina cilja

koje se

maze

primijeniti samo pod pretpostavkom da se

znanost

treba sastojati od viSe stavova. Ona nije

biC.e

znanosti

veC

njezino

slucajno svojstvo. - Zamislimo znanost kao zgradu i

neka svrha

te zgrade bude cvrstoca. Cim se postavi cvrst temelj ta bi svrha

bila ispunjena. No buduCi da se ne maze zivjeti u

pukom

temelju

niti

se samo njime stititi od hotimicnog napada neprijatelja

ni

od

nehotimicnih cudi vremena dodaju

mu

se zidovi a nad njih se

postavlja krov. Svi se dijelovi zgrade spajaju s temeljem i medu

sobom te

time

cjelina postaje cvrsta; ali ne gradi se cvrsta

zgrada

da

bi se moglo spajati nego se spaja da bi zgrada bila cvrsta; a

ona je cvrsta ukoliko svi njezini dijelovi pocivaju na cvrstom

temelju.

Temelj je cvrst i ne temelji se ni na kakvome novom temelju

nego na cvrstome t lu . - A na sto cemo postaviti temelj svojih

znanstvenih

zgrada? Nacela

nasih sistema trebaju

i

moraju

biti

izvjesna prije sistema. Njihova se izvjesnost ne

maze

dokazati

unutar tih sistema nego svaki dokaz koji

j

u sistemima

moguC

nju vee pretpostavlja. Ako

su ana

izvjesna onda je dakako izvje

sno i sve ono sto iz njih slijedi:

ali iz cega slijedi njihova vlastita

izvjes nost?

36

A i posto bismo odgovorili na to pitanje ne pritisce li nas

jedn o novo od toga prvog posve razlicito? - Pri izgradnji

zgrada

nasih

nauka zelimo ovako zakljuCivati: aka

je

nacelo izvjesno on

da je izvjestan i neki odredeni drugi stav. A na cemu se temelji

to

onda? sto je

to

sto utemeljuje nuznu svezu izmedu toga dvoga

uz pomoc cega

jednome

treba

pripadati

upravo

ona

izvjesnost ko

ja pripada

drugome? Koji su uvjeti te sveze; i

otkuda

znamo

da

su

to

njezini uvjeti i

to

iskljucivi

i

je ini

uvjeti te kako uopce

dolazimo do toga da pretpostavljamo kako postoji neka

nuzna

sveza

medu

razlicitim stavovima te

da

prihvacamo iskljucive ali

iscrpljene uvjete te sveze?

Ukratko

kako se moze utemeljiti izvjesnost nacela po sebi i

kako pak

pravo da s na neki odreden nacin iz njega zak/jucuje

o izvjesnosti drugih stavova?

Ono sto samo nacelo treba

imati te

davati svim ostalim

sta-

vovima koji se u znanosti pojavljuju zovem

nutarnjim sadrzajem

nacela i znanosti uopce; nacin na koji ono

to

treba davati drugim

stavovima zovem

formam

znanosti. Prema tome zadano pitanje

jest

ovo:

kako

su

moguci sadrzaj i forma neke znanosti uopce to

jest kako je moguca sama znanost?

esta

u cemu bi se odgovaralo na to pitanje bilo bi i samo

neka znanost i to znanost a znanosti

uopCe

Prije istrazivanja

ne maze

se odrediti hoce lise na ono pitanje

moCi odgovoriti tj.

ima

li nase cjelokupno znanje neki spoznatljiv

cvrst

temelj iii pak rna koliko cvrsto njegovi pojedini dijelovi bili

ulancani medu sobom naposljetku ipak -

harem za nas

- ne po

Civa

ni na

Cemu.

No treba li naSe znanje imati neki temelj za nas

mora

se

moCi

odgovoriti

na

ono pitanje te mora postojati neka

znanost u kojoj se na nj odgovara; i postoji li takva znanost nase

znanje ima spoznatljiv temelj. Prema tome o temeljitosti iii o ne

utemeljenosti naSega znanja niSta se ne

maZe reCi

prije istraZiva

nja; i moguCnost znanosti koja se

traZi

maZe se pokazati samo

njezinom zbiljnoscu.

Kako ce se nazvati takva

znanost

Cija je mogucnost dosada

samo problematicna to je proizvoljno. No ako bi se pokazalo

da

je ono tlo na kojemu prema svem dosadasnjem iskustvu uspije

vaju znanosti

veC

zauzeto anima koje mu pripadaju te da se

maZe

naci samo jos

jedan

komad neobrade ne zemlje naime onaj koji je

namijenjen znanosti znanosti

uopCe;

aka bi se nadalje pod je-

237


4/38

dnim

vee poznatim imenom pod imenom

filozofije)

nalazila ideja

jedne znanosti koja

takoder

zeli biti ili postati znanost i koja se

sama

sa

sobom ne

moze sloziti

o

mjestu na koje bi

se

posadila,

ne

bi bilo neumjesno dodijeliti

joj to nadeno prazno mjesto. Je

li

se

dosada pod imenom

filozofije

mislilo

bas

na to, to je

za samu

stvar potpuno svejedno;

i

tada bi ta znanost, kada bi samo

jednom

postala znanoscu,

s

pravom odbacila to ime koje je dosada nosila

iz skromnosti koja nije bila nimalo pretjerana - ime jednog skupa

poznavanja,

ime zaljubljenistva, diletantizma. Ona

nacija koja

bi

pronasla tu znanost bila

hi svakako vrijedna da joj

da

ime iz svo

jega

jezika

3

; i

tada

bi se ona mogla zvati naprosto

znanoscu

iii

naukom o znanosti Dosada

takozvana filozofija

bila

bi prema to

me

znanost o nekoj znanosti uopce

3

Ona

bi svakako bila vrijedna i toga

da

joj iz svojega jezika

da

ostale

tehnicke izraze; i sam bi taj jezik, kao i nacija koja bi ga govorila,

time dosao do odlucne prednosti nad svim drugim jezicima i nacijama.

Primj. uz

1

izd.)

Postoji cak

jedan

sistem filozofske terminologije koji je

nuzan

po

svim svojim izvedenim dijelovima i koji

se

kao

nuzan

moze dokazati

pravilnim napredovanjem

prema

zakonima metaforicnog oznacavanja

transcendentalnih pojmova; pretpostavi li

se

samo jedan znak

kao

proizvoljan, buduci da svaki jezik nuzno polazi od proizvoljnosti. Ti

me filozofija, koja po svojem sadrzaju vazi za svaki urn, po svojim

oznakama postaje posve nacionalnom; ana je uzeta iz najdublje unu

tra5njosti nacije koja govori taj jezik,

te sama

opet usavrsava njezin

jezik do najpotpunije odrectenosti. No

ta

se sistematicna nacionalna

terminologija

ne

maze uspastaviti prije nego sto je dovrsen sam umski

sistem, kako opsegom tako i potpunom obrazovanoscu svih dijelova.

Odredbom

te

terminalogije filozofska

rasudna snaga

zavrsava svoj po

sao; posao koji bi u svojemu cijelom apsegu lako mogao biti prevelik

za

jedan

ljudski zivot.

To je razlog zasto

au or

dosada jos nije izveo ono sta

se

cini

da

obecaje u gornjoj primjedbi, vee se sluzi tehnickim izrazima upravo

onaka kako ih je nasao, hili

ani sada

njemacki, latinski

i i i

grcki. Za

njega

je

sva terminologija samo pravizorna, sve dok se

jednam

- bia

sada taj pasaa prepusten njemu iii kome drugame - ne uzmogne utvr

diti opcenito i zauvijek valjano. Medu ostalim

je

i stoga

na

svaju ter

minologiju utrosio opcenito manje brige te izbjegavao njezinu cvrstu

odredbu; takoder se nije posluzio ni nekolikim tocnim primjedbama

drugih

o tom

predmetu

na primjer o predlozenom razlikovanju izme

du dogmatizma i dogmaticizma) koje su ipak tocne samo za sadasnje

stanje znanosti.

On

ce i dalje svajim izlaganjima, opisima i razno

vrsnoscu izraza pribavljati jasnocu i odredenost koje svaki

put bude

zahtijevala njegova namjera. Primj. uz 2. izd.)

38

2

Razuoj pojm nauka o znanosti

Iz definicija

ne

treba izvlaciti zakljucke:

to

znaci

ili to

da

se

otuda

sto

se pri opisu neke stvari, koja egzistira posve neovisno 0 nasem

opisu, bez proturjecja mogla zamisliti

stanovita

oznaka, ne treba

bez

daljnjeg

razloga

zakljucivati

da se ta oznaka zato mora nala

ziti

u zbiljskoj

stvari,

ili

to

da

se

pri

nekoj

stvari, koja se

sama

prema nekom

o njcij oblikovanom pojmu,

koji

izrazava

njezinu

svrhu, treba proizvesti tek

kroz

nas,

iz

zamislivosti te

svrhe

jos

ne zakljucuje o

njezinoj

provedivosti u zbilji ;

ali to nikako

ne

mo

ze

znaciti da

sebi

pri duhovnom ili tjelesnom radu ne treba

za

davati svrhu te da ne treba nastojati uciniti je razgovijetnom vee

i prije nego

sto

se krene na

posao, nego

igri svoje

snage uobrazbe

ili svojih

prstiju prepustiti

sto bi moglo proizaei.

Pronalazac

aerostaticnih

lopti

mogao je

njihovu

velicinu

i odnos zraka u nji

ma spram atmosferskog zraka,

a

otuda

brzinu

kretanja svojeg

stroja, izracunati i prije

nego

sto

je

znao hoce

li

pronaci neku vrst

zraka koja ce biti onoliko laksa od atmosferskog koliko je to po

trebno;

a

Arhimed

je

mogao

izracunati

nacin

da

podigne Zemljinu

kuglu s

njezina mjesta makar je sigurno znao

da nece naCi

nika

kvo mjesto izvan njezine privlacne

sile

s kojega bi se

moglo

tako

djelovati

. -

Tako je

i s

nasom upravo opisanom

znanoscu: ona

kao

takva

nije nesto sto

bi

postojalo

neovisno o nama i bez nasega

udjela,

vee,

stovise, nesto sto

se

tek treba proizvesti

slobodom

na

seg

duha

koji

djeluje

u jednom odredenom

smjeru; ako postoji ta

kva

sloboda

naseg duha,

sto

takoder

jos ne mozemo znati. Odre

dimo unaprijed taj

smjer; stvorimo za

sebe razgovijetan pojam

o

tome sto nase djelo treba postati. Mozemo i ga proizvesti iii

ne,

to

ce

slijediti tek iz toga

proizvedemo li

ga doista.

0

tome

sada

nije

rijec,

nego

0 tome sto zapravo zelimo

ciniti;

a to odreduje

nasa definicija.

1)

Opisana

znanost

prije

svega treba

biti

neka znanost

zna-

nosti uopce

Svaka

moguca znanost ima neko

nacelo

koje

se

u njoj

ne moze dokazati,

nego

mora

biti izvjesno

prije

nje. Gdje

se sada

treba dokazati to nacelo? Nedvojbeno

u

onoj znanosti koja treba

utemeljivati sve

moguce

znanosti. - Nauk o

znanosti

s obzirom

na

to

trebao bi

ciniti dvoje. Ponajprije, on

bi

trebao utemeljivati

mogucnost nacela uopce, da bi

se pokazalo kako,

ukoliko,

pod

ko-

39


5/38

jim

uvjetima i

mazda

u kojim stupnjevima

nesto

maze hiti izvje

sno

te, uopee,

sto

to znaCi - hiti izvjesno; potom hi osohito

trehao

dokazivati nacela svih moguCih znanosti, a koja se ne mogu do

kazati u njima samima.

Svaka znanost, aka

ne treha

hiti

jedan

jedini

otrgnut

stav,

nego cjelina koja se sastoji ad viSe stavova, ima sistemsku formu

Ta

forma, uvjet sveze izvedenih stavova s nacelom,

te

temelj

pra-

va da

se iz

te

sveze zakljucuje

kako ani

nuzno

moraju

hiti

jednako

taka

izvjesni kao i

to

nacelo, jednako se

taka ne

maze

pokazati u

posehnoj znanosti,

aka

ana

treha

hiti

jedinstvena

i ne haviti se

drugim, u nju nepripadajuCim stvarima, kao Sto

se

u

njoj

ne maZe

pokazati

ni

istinitost

njezina nacela, nego se ana vee pretpostavlja

za moguenost njezine forme. Jedan

opCi

nauk o

znanosti

ohvezan

je, dakle, da utemelji

sistemsku

formu za sve moguee znanosti.

2 Nauk

o

znanosti

sam

jejedn znanost

Zato

ion mora

prije

svega

imati }edna nacelo

koje se u

njemu

ne

maze

dokazati, vee

se pretpostavlja zhog njegove moguenosti kao znanosti. No

to

se

nacelo

takoder

ne maze dokazati ni u kojoj drugoj, visoj znanosti;

jer

onda hi

sama ta

visa

znanost

hila nauk o znanosti, a to

ne

hi

hila ana cije hi se nacelo tek moralo dokazati. Stoga to nacelo -

naCelo

nauka

o

znanosti te putem

njega

svih znanosti sveg zna-

nja

- naprosto nije sposohno

da

hude dokazano, tj. ne maze se

svesti

ni

na kakav

visi

stav

iz

Cijeg

hi odnosa

spram

njega slijedila

njegova izvjesnost. A

ipak

on treha

dati

osnovu sve izvjesnosti;

zato ono ipak mora biti izvjesno, to u samome sebi, radi sama

sehe i

samim

sohom. Svi ee drugi stavovi hiti izvjesni zato

sto

se

maze pokazati

da su mu

u

nekom

pogledu jednaki; taj

stav mora

hiti izvjestan samo stoga sto je jednak

samome

sehi. Svi ee

drugi

stavovi imati samo posrednu

od

njega izvedenu izvjesnost; on

mora

hiti ne posredno izvjestan. N a

njemu

se temelji sve znanje i

hez njega uopee nikakvo znanje ne hi hila moguee;

on

se pak ne

temelji

ni

na

kakvu

drugome znanju, nego

jest

stav znanja na

pr osto . - Taj

je stav

naprosto

izvjestan, tj.

on

je

izvjestan

zato

sto

je

izvjestan

4

On

je

temelj sve izvjesnosti, tj. sve ono sto

je

izvjesno izvjesno je zato Sto je

o

izvjestan; niSta nije izvjesno,

aka on

to nije.

On je

temelj sveg znanja, tj. ono sto on kazuje

zna

4

e maZe se bez proturjeCja pitati za temelj njegove izvjesnosti. Auto

rev rubni dodatak.)

240

se

zato Sto

se

uopCe neSto zna; ono

se

zna neposredno,

Cim se

iSta

zna. On prati

sve

znanje, u

svem je

znanju sadrZan sve ga znanje

pretpostavlja.

Nauk

o znanosti, ukoliko

j sam znanost

-

aka

se ne treha

sastojati od svojega

pukog

nacela, nego od vise stavova (a

da

ee

hiti

taka

to se maze predvidjeti zato sto

on

treha

postaviti

nacela

za

druge

znanosti) -

mora imati

sistemsku formu Tu

sistemsku

formu

pak

ne maze po odredbi posudivati

ni

od koje druge zna

nosti iii se u pogledu

valjanosti

pozivati

na

njezin dokaz u nekoj

drugoj znanosti, jer on sam za sve druge znanosti

ne

sadr Zi samo

nacela, te

time

njihov nutarnji

sadriaj

nego

treha takoder

pos

tavljati i formu, te time moguCnost da

se

u njima povezuje viSe

stavova. On, dakle,

tu

formu

mora

imati

u

samome

sehi

te je

sa

mim

sohom utemeljivati.

To eemo samo malo rasC aniti kako hismo vidjeli sto se

time

zapravo kazuje. - Ono o Cemu se neSto zna neka se zove sadr Za-

jem, a ono sto se o

tome

zna

form om sta va.

U

stavu zlato je tijelo

ono

0

cemu se

nesto zna

jesu zlato i tijelo; ono sto se

0 njima

zna

jest to da su

ani u stanovitom pogledu

jednaki te

se utoliko

jedno

maze

postaviti

na

mjesto drugoga. To

je potvrdan

stav, i taj

je

odnos njegova forma.)

Nijedan stav nije mogue bez sadrzaja

iii

hez forme.

Mora

hiti

ne Sto o Cemu se zna,

te

ne Sto Sto se o tome zna. Prema tome,

prvi

stav

sveg nauka o

znanosti mora imati

ohoje, i sadrzaj i for

mu. Sada on

treha

hiti izvjestan neposredno i samime sohom, i

to ne maze znaciti drugo nego da njegov sadrzaj odreduje njegovu

formu

te

da, ohratno, njegova forma odreduje njegov

sadriaj.

Ta

forma

maze odgovarati samo

tom

sadrzaju, i taj sadrzaj maze od

govarati samo toj formi; svaka druga forma uz taj sadriaj

ukida

sam stav te

s njime i sve znanje, a jednako

taka

i svaki drugi

sadrzaj uz

tu

formu. Dakle, forma apsolutnoga prvog nacela

na-

uka

o znanosti njime, samim stavom, nije

tek

dana, nego je ta

koder

postavljena kao naprosto valjana

za

njegov sadrzaj. Aka

osim

tog

apsolutno prvog

treha

hiti i

drugih

stavova

nauka

o zna

nosti, koji hi samo dijelom morali hiti apsolutni, a dijelom

pak

uvjetovani prvim i najvisim5,

jer

inace ne hi hila jednog jedinog

5

Jer oni u prvome sluCaju ne bi hili naCela, nego izvedeni stavovi, bu

duCi da

inaCe

u drugom sluCaju itd. Autorov rubni dodatak.)

241


6/38

nacela, onda hi ana apsoiutno prvo u nekom takvom

stavu

mogio

hiti samo iii sadrzaj iii forma, a jednako taka i ana uvjetovano.

Pretpostavi ii se da je sadrzaj

ana

neuvjetovano,

onda

ee apsolu

tno prvo nacelo - koje u tome drugom

mora

nesto uvjetovati,

jer

inace

ne

hi hila apsoiutno prvo

naceio-

uvjetovati njegovu

formu;

i prema tome hi se njegova forma odredivala u samom nauku a

znanosti, putem njega i njegova prvog naceia; iii

aka

postavite,

obratno, da je

forma

ono neuvjetovano, onda

Ce

se prvim naCelom

nuzno

odredivati

sadrzaj

te

forme, posredno, dakle i forma uko

liko ona treha hiti forma nekog sadriaja; dakle i u tom hi se siu

caju forma odredivala putem nauka o znanosti, i to njegova

na

ceia. - No ne maze hiti nekog naceia koje ne hi

ni

po svojoj formi

ni po svojem sadrzaju hila odredeno apsolutno prvim naceiom,

aka

nekoga apsoiutno pr vog naceia, nekog nauka a znanosti i ne

kog

sistema

ljudskog

znanja

uopee treha hiti.

Prema

tome, ne hi

mogio hiti ni vise nego tri nacela: jedno apsolutno i naprosto sa

mim sohom odredeno i po fermi i po sadrzaju, jedno, koje je sa

mim

sohom odredeno po fermi te jedno koje je to po sadriaju.

Aka u nauku a znanosti ima joS stavova, onda ani svi moraju

kako po formi taka i po sadriaju hiti odredeni nacelom. N

auk

a

znanosti mora, dakle, odredivati formu svih svojih stavova, uko

iiko se oni promatraju pojedinacno.

Takva

odredha pojedinacnih

stavova nije pak moguea drukcije nego taka da oni uzajamno

odreduju sami sehe. No sada

mora

svaki stav hiti potpuno odre

den, tj. njegova forma mora odgovarati samo uz njegov sadrzaj i

ni

uz koji drugi, i taj sadriaj samo uz

onu

formu u kojoj jest i

ni

uz koju drugu;

jer

inace stav ne hi hio jednak nacelu, ukoliko je

ono izvjesno sjetite se onaga Sto je upravo reCeno)

i

prema

tome

ne hi hio izvjestan. - Aka sada svi stavovi nekog nauka a zna

nosti

trehaju

hiti po sehi razliciti - kako i moraju, jer inace ne hi

hiio vise stavova, vee vise puta jedan te isti -

onda

nijedan stav

ne

maze svoju

potpunu

odredhu dohivati drukcije nego

putem

je

dnoga jedinog od svih; i time se potpuno odreduje citav niz sta

vova, te nijedan ne maze

stajati

na nekome drugom mjestu

toga

niza

nego

sto

je

ana na

kojemu stoji. Svakome stavu u nauku o

znanosti njegovo je mjesto odredeno nekim odredenim drugim

stavom, a on ga odreduje nekome odredenom treeem. Nauk o zna

nosti, dakle,

samim

sohom odreduje formu svoje cjeline.

Ta

forma nauka o znanosti ima nuZnu valjanost za njegov

sadrzaj.

Jer

aka je apsolutno prvo naceio hila neposredno izvje-

4

sno, tj.

aka

je njegova forma hila primjerena samo za njegov sa

drzaj i njegov sadriaj samo za njegovu formu - a njime se odre

duju svi moguCi sijedeCi stavovi, neposredno iii posredno, po sa

drzaju iii po fermi -

aka

ani takoreCi vee leze sadriani u njemu,

onda o njima mora

va Ziti

upravo ono Sto

va Zi

o njemu, tj da nji

hova forma odgovara samo uz njihov sadriaj a njihov sadriaj sa

mo uz njihovu formu. To se odnosi na pojedinacne stavove; no

forma cjeline nije nista drugo nego forma pojedinacnih stavova

misljena u jednome, i ono sto vazi

0

svakome pojedinome

mora

va Ziti i o svima, miSljenima kao jedno.

No nauk a znanosti

ne

treha jedino

samome sebi

nego tako

der

i

svim mogu im ostalim znanostima davati njihovu formu,

te

osiguravati valjanost te forme za sve. To se sada ne maZe zami

sljati drukcije nego pod uvjetom

da

je sve ono sto treha hiti

stav

hila koje znanosti vee sadrzano u nekom stavu nauka o znanosti

te je, dakle, vee u njemu postavljeno u fermi koja mu pripada. A

to nam otvara lak put da se vratimo do sadriaja apsolutno prvog

naCela

nauka

o znanosti, o kojemu

sada

moZemo reCi neSto viSe

no sto smo mogli prije.

Neka se pretpostavi da izvjesno znati ne znaci nista drugo

nego imati uvid u nerazdvojnost nekog odredenog sadrZaja od ne

ke odredene forme sto ne treha hiti

nista

vise nego nominaino

ohjasnjenje, jer je reaino ohjasnjenje znanja naprosto nemoguce),

pa

ee se vee sada otprilike shvatiti kako se time, sto apsolutno

prvo naCelo sveg znanja odreduje svoju formu naprosto svojim sa

drZajem, a svoj sadrZaj naprasto svajom formam, svem sadrZaju

znanja

maZe

odrediti njegava forma; aka naime sav

moguC

sa

drzaj lezi u njegovu. Prema tome hi,

aka

nasa

pretpostavka

treha

hiti

ispravna

i aka treha hiti neko apsoiutno prvo nacelo svega

znanja, sadriaj toga naceia trehao hiti onaj koji hi u sehi sadria

vao sav moguc sadrzaj, a

sam

pak ne hi hio sadrian ni u jednome

drugom. Bio hi to sadriaj naprosto, apsoiutni sadrzaj.

Lako

je

primijetiti da se

pri

pretpostavci moguenosti nekog

takvog nauka

o

znanosti uopee, kao i osohito moguenosti njegova

nacela, uvijek pretpostavi ja da u ljudskom znanju doista jest neki

sistem. ka takav

sistem

u njemu treha biti,

onda

se

takoder

-

neovisno a naSem opisu nauka o znanosti -

maZe

dakazati da mo

ra hiti neko takvo apsolutno prvo nacelo.

Ne treha li hiti takva sistema, mogu se zamisliti dva slucaja.

Ili nema uopCe niCega nepasredna izvjesnoga; naSe znanje tvari

43


7/38

vise iii jedan heskonacan niz u kojemu je svaki stav utemeljen

nekim visim, ovaj opet nekim drugim visim itd. Kuee u kojima

stanujemo gradimo na Zemljinu tlu avo

poCiva

na slonu on na

kornjaci, ona -

tko zna

na cemu, i tako unedogled. - Ako

sada

s naSim znanjem stvar taka stoji onda to dakako

mi

ne

mo:Zemo

promijeniti

ali

tada

nemamo

ni ik akva Cvrsta znanja: maZda smo

se vratili do nekoga clana u nizu iii smo sve do njega nasli

cvrstim; ali tko nam moze jamciti da neeemo, podemo li mozda

jos duhlje, naiCi

na

hezdan

i

morati

odustati?

Nasa iz\jesnost je

isprosena i nikada

ne

mozemo hiti sigurni

da

ee potrajati do

sutra

i se - to je drugi slucaj - nase znanje sastoji od konacnih

nizova, ali od vise njih, i svaki se niz zakljucuje u

jednom

nacelu

koje se

ne

utemeljuje nijednim drugim, vee jedino samim so hom;

ali ima vise

takvih

nacela, koja, huduCi da se sva utemeljuju sa

mima sobom naprosto neovisno o svima ostalima medu sobom

nisu u svezi nego su potpuno izolirana. Recimo u nama postoji

viSe urodenih istina koje su sve jednako urodene u Ciju svezu

ne mozemo ocekivati daljnji uvid, jer ona lezi iznad urodenih is

tina; iii postoji neko raznovrsno jednostavno u stvarima izvan

nas

Sto

nam se

nadaje

putem

dojma koji

one na nas

Cine

no

u

ciju svezu

ne

mozemo prodrijeti zato sto iznad onoga najjednos

tavnijeg u dojmovima ne moze hiti neko jos jednostavnije. - Ako

stvari

tako

stoje, ako je ljudsko znanje po sehi i prema svojoj

na-

ravi takva ulomina, kakvo

je

zhiljsko znanj e mnogi h judi, ako u

nasem

duhu

iskonski lezi mnostvo nitl koje

medu

sohom ni u ko

joj toCki nisu u svezi niti se u svezu mogu dovesti onda ponovno

ne moZemo niSta protiv svoje

llaravi;

naSe je znanje koliko se ono

prostire doduSe sigurno

ali

ono nije je instveno znanje nego su

to mnog znanost i. - Nas hi stan tada doduse evrsto stajao, ali

ne hi hio jedinstvena povezana zgrada, vee agregat odaja, od kojih

se iz

jedne

ne hi moglo prijeCi u drugu; bio bi to stan u kojemu

hismo uvijek zalutali i

nikada

se ne hismo udomaeili. U

njemu

ne

hi hilo s\jetla i uza sva hismo svoja hogatstva ostali siromasni,

jer ih nikada ne hismo procijenili, nikada ih ne hismo promatrali

kao cjelinu, te nikada ne hismo mogli znati sto zapravo posjedu

jemo;

nikada

ne hismo

jedan

dio toga

stana

mogli upotrijehiti

da

poholjsamo ostale, jer nijedan dio

ne

hi hio ni u kakvu odnosu

spram ostalih. I vise od toga,

nase

znanje ne hi nikada hilo do

vrseno, morali hismo svakodnevno ocekivati da se u nama ocituje

44

neka nova urodena istina ili da nam iskustvo pruZi neSto novo

jednostavno. Morali hismo uvijek hiti spremni

da

si hilo gdje do

gradimo novu kuCicu. - Tada ne hi hio nuzan nikakav opCi nauk

o znanosti da hi se utemeljile druge znanosti.

Svaka

hi hila

ute-

meljena

na

sehi samoj. Postojalo hi onoliko

znanosti

koliko hi pos

tojalo pojedinacnih neposredno

iz\jesnih

nacela.

No ako mozda ne treha da hude samo jedan iii vise fragine

nata nekog sistema kao u prvom sluCaju iii viSe sist ema kao u

drugom, nego ako u ljudskome

duhu treha da hude

dovrsen i je

dinstven sistem, onda mora postojati neko takvo najvise i apso

lutno prvo nacelo. Prostiralo se sada nase znanje od njega u rna

koliko nizova, i polazili od svakoga od njih

opet drugi

nizovi itd.,

oni ipak moraju hiti povezani u jednom jedinom prstenu koji nije

ni na Sto

priCvrSCen

nego vlastitom snagom

drZi

sama sebe i cia

sistem. - Sada imamo Zemljinu kuglu koja se drzi vlastitom si

lom teze i Cije srediste postupno privlaCi sve ono sto smo samo

doista dogradili unutar njezina opsega, a ne mozda u zraku, i sa

mo perpendikularno, a

ne

mozda pod kosim kutom, i nijedno se

zrnce praSine ne maZe otrgnuti iz njezine sfere.

Postoji li neki takav sistem i - sto

je

tome

u\jet

- neko takvo

naCelo o

tome ne

moZemo niSta odluCiti prije

nego

Sto to istra.Zi-

mo. N acelo se

ne

moze dokazati ni samo kao puki stav ni kao

nacelo sveg znanja. Radi se o pokusaju. Nademo li neki stav koji

posjeduje nutarnje

u\jete

nacela sveg ljudskog znanja, onda eemo

pokusati vidjeti

ima

li i vanjske; moze li se na nj svesti sve ono

sto znamo iii \jerujemo da znamo. Uspije li nam to, zhiljskim smo

postavljanjem te znanosti dokazali da je hila moguea i da postoji

sistem ljudskog

znanja

koji

ona

prikazuje. Ne uspije li nam,

onda

iii uopee

nema takva

sistema iii ga samo mi nismo otkrili te nje

govo otkriee moramo prepustiti sretnijim sljedhenicima. Jednos-

tavno

tvrditi

da ga nema, zato sto ga m nismo nasli, jest preuze

tnost

Cije

opovrgavanje nije dostojno ozhiljnog

razmatranja

45


8/38

DRUG DIO

Ispitivanje pojma nauka o znanosti

3

Znanstveno ispitati neki pojam - a jasno je da ovdje ne moze biti

rijeCi

ni o kakvom drugom ispitivanju nego o tome najvisem - za

mene

znaCi

navesti

njegovo mjesto u

sistemu

ljudskih znanosti

uopee, tj.

pokazati

koji pojam odreduje njegovo mjesto i kojemu

ga drugome on odreduje. Sada pak pojam nauka o znanosti uopee

jednako tako ne moze imati neko mjesto u sistemu svih znanosti

kao Sto to ne maZe pojam znanja uopCe; StoviSe

on

je sam mjesto

za sve znanstvene pojmove

te im

njihova

mjesta

dodjeljuje u

sa

mome

sebi i samim sobom.

Jasno je

da

je

ovdje rijec

samo

o hi

poteticnom ispitivanju, tj. pitanje je sljedeee: pretpostavimo li da

vee postoje znanosti te

da

u njima ima istine (sto se o opeem na

uku

o

znanosti unaprijed

uopee ne moze znati),

kako

se

tada

spram tih

znanosti

odnosi nauk o

znanosti

koji

treba

postaviti?

I na to se

pitanje

odgovorilo vee pukim njihovim pojmom. One

se

spram

njega odnose kao ono utemeljeno

spram

svojega temelja;

one njemu ne dodjeljuju njegovo mjesto, ali on svima njima do

djeljuje mjesto u

samome

sebi

6

i

samim

sobom.

Prema

tome, ovdje

ee se raditi

samo

o daljnjem razvoju

tog

odgovora.

1

Nauk

o znanosti trebao bi biti znanost svih znanosti. Pri

tom se postavlja prije svega pitanje: kako on moze jamCiti da ne

utemeljuje samo sve dosada poznate i izumljene znanosti nego i

sve koje se

mogu

i

izumiti

i koje su moguee,

te

da

je potpuno

iscrpio sve podrucje ljudskoga znanja? /To

protiv Enezidema.

Autorov rubni dodatak/

2) On bi u tom pogledu svim znanostima trebao davati nji

hova nacela. Prema tome, svi stavovi koji

su

u bilo kojoj posebnoj

znanosti naCela ujedno su stavovi nauka o znanosti; jedan te

isti stav

treba

se

promatrati

s dvaju gledista: kao

stav

saddan

u

nauku o znanosti i kao nacelo koje stoji na celu neke posebne

znanosti. Nauk o znanosti nastavlja zakljucivati iz stava kao sa

ddana

u njemu;

posebna znanost nastavlja

iz

istoga

stava zaklju-

6

- zapravo ne u nauku o znanosti ali ipak u sistem u znanja

Cija

slika

on treba biti - (Autorov rubni dodatak.)

246

civati kao iz svojega nacela. Dakle, iii u objema znanostima slijedi

isto

te

sve posebne znanosti nisu u nauku o znanosti sadrZane

samo po svojem naCelu nego po svojim izvedenim stavovima

uopee ne postoji posebna znanost vee samo dijelovi jednog te is

tog

nauka

o znanosti; iii se u tim dvjema

znanostima

zakljucuje

na

razliCite nacin e,

sto

takoder nije moguee,

jer nauk

o znanosti

treba svim znanostima davati njihovu formu; nekom stavu pu

kog nauka o znanosti mora pridolaziti jos nesto sto, dakako, ne

moze

biti preuzeto niotkuda

osim iz

nauka

o

znanosti

ako

taj

stav treba

postati

nacelo

neke

posebne znanosti.

Nastaje

pitanje:

sto je

to sto pridolazi iii - buduCi da to

sto

pridolazi tvori razliku

- k oj a je odredena granica izmedu nauka o znanosti uopee i svake

posebne znanosti?

3 Nauk

o

znanosti trebao

bi, nadalje, svim znanostima u is

tom pogledu odredivati njihovu formu.

Kako

bi se to moglo .do

gadati, to je vee naznaceno. Ali na put

nam

s istim zahtjevom

staje jedna druga znanost pod imenom logike Mora se odluCiti

izmedu

njih dviju, mora se

istraziti

kako se

nauk

o

znanosti

odno

si spram logike.

4)

Nauk

o znanosti i sam je znanost i ono sto on u tom po

gledu

treba

pruziti

gore

je

odredeno. No utoliko ukoliko

je on

u

formalnom znaCenju puka znanost neko znanje on

je

znanost o

nekome neSto on ima neki predmet iz prije reCenoga

je

jasno

da

taj

predmet nije nista

drugo

nego sistem ljudskoga znanja uop

ee? Postavlja se pitanje: kako se znanost kao znanost odnosi

spram svojega predmeta kao takvog?

4

Ukoliko nauk o znanosti maze biti siguran

d je iscrpio ljudsko znanje uopce?

Dosadasnje

istinito

iii umisljeno ljudsko

znanje

nije ljudsko

zna

nje uopee. Pretpostavimo li da neki filozof doista obuhvati ono

prvo iii da

potpunom

indukcijom moze

dokazati

da

je

ono

sadrza-

7

Jer nauk o znanosti pita:

1 Kak.o

je znanost

uopCe moguCa? 2

On

namjerava iscrpsti ljudsko znanje izgradeno.

n

jednome jedinom

celu. (Autorov rubni dodatak.)

247


9/38

no u njegovu sistemu, time on ni izdaleka ne bi ispunio zadaCu

filozofije uopee: jer kako hi mislio svojom indukcijom

iz

dosada

snjeg iskustva dokazati da se

ni

u huduenosti neee moCi

otkriti

nista

sto

ne hi pristaj alo u njegov sistem? Temeljitija ne hi hila

ni izlika

da

je mazda htio iscrpsti samo ono znanje koje je moguee

u danoj sferi ljudske egzistencije; jer aka njegova filozofija vazi

samo za tu sferu,

onda on

ne zna nijednu drugu mogueu, pa pre

rna tome

ne

zna ni granice te sfere koja hi njegovom filozofijom

trehala hiti iscrpljena; on je proizvoljno povukao granicu ciju va

ljanost tesko

maze

dokazati drukcije nego dosadasnjim iskustvom

i kojoj uvijek maze proturjeCiti neko huduee iskustvo, cak i

unu-

tar

sfere koju je on naveo. Da se ljudsko znanje uopee treha is

crpiti, to znaci da treha neuvjetovano i naprosto odrediti ono sto

covjek maze

znati

ne samo na sadasnjem stupnju svoje egistencije

nego na svim njezinim moguCim i zamislivim stupnjevima

8

.

To je moguee samo pod sljedeeim uvjetima: ponajprije, da se

maze pokazati kako je

postavljeno nacelo iscrpljeno; a potom i

to

da nije moguee nikakvo drugo nacelo osim onaga koje je postav

ljeno.

Jedno

je nacelo iscrpljeno kada je

na

njemu sagraden

potpun

sistem, tj. kada to nacelo nuzno vodi do svih postavljenih stavova

i sui se postavljeni stavovi

nuzno

ponovno svode na nj.

Kada

se

u cijelom

sistemu

ne pojavljuje nijedan stav koji

maze

hiti istinit

8

Odgovor na jedan

moguC

prigovor, no koji hi mogao postaviti samo

neki popularan filozofl Dodatak 1. izd. - Naravno, navlastite zada

eljudskoga duha beskonaCne su, i po broju i po opsegu; njihova rje

Senje bilo bi

moguCe

samo dovrSenim pribliZavanjem beskonaCnome,

Sto

je

po

sebi nemoguCe - ali one su takve samo stoga

Sto

su odmah

dane hao beskonaCne. Postoji beskonaCno mnogo radijusa jednoga

beskonaCnog kruga, Cije je srediSte dana; i kako je dana srediSte, taka

je svakako dan i sav beskonaCni krug te njegovi beskonaCno mnogi

radijusi. Jedna njegova krajnja

toCka leZi,

dakak.o, u beskonaCnosti;

ali druga je u sredi.Stu i ana je svima zajedniCka. Dana je srediSte;

dan je i smjer linija, jer to trebaju biti ravne

linije:. dak.le,

dani su

radijusi. Pojedini se radijusi iz tog beskonaCnog broja odreduju pos

tupnim razvojem naSe prvotne ograniCenosti kao oni koje doista treba

povuCi;

ali time ani nisu dani; dani su hili zajedno s srediStem.)

Ljudsko je znanje

po

svojim stupnjeuima beskonaCno, ali

po

vrsti je

potpuno odredeno svojim zakonima i

maZe

se posve iscrpsti. ZadaCe

su tu i treba

ih

iscrpsti; ali one nisu rijeSene niti se mogu rijeSiti.

Autorov rubni dodatak.)

248

1

aka je nacelo lazno -

lazan aka

je nacelo istinito, tada je

to

negativan dokaz da u sistem nije preuzet nijedan stav previe; jer

onaj koji ne hi pripadao u sistem mogao hi hiti istinit i

aka

je

nacelo lazno - iii

lazan

i

aka

hi nacelo hila istinito. Kada je nacelo

dano, onda moraju biti dani sui stavovi; u njemu i njime dan

je

svaki pojedini posehan, autorov rubni dodatak . Iz onaga sto smo

gore rekli o ulancavanju pojedinih stavova u nauku o

znanosti

jasno je

da ta

znanost u sehi samoj i samom sohom neposredno

sadrzi naznacen negativan dokaz. Njime se dokazuje da je zna

nost

uopCe sistematiCna

da su svi J.jezini dijelovi povezani u je

dnom jedinom nacelu. - Znanost je

jedan sistem, ana

je dovrsena

kada se

ne

maze izvesti nijedan daljnji stav, i to pruza pozitivan

dokaz da u sistem nije

preuzet

nijedan stav premalo

9

.

Pitanje

je

samo sljedeee:

kada

se i pod kojim uvjetima maze izvesti neki

daljnji stav; jer jasno je da

nista

ne dokazuje puko regulativna i

negativna

oznaka: j ne vidim sto hi moglo dalje slijediti. Poslije

mene

svakako hi mogao doCi netko drugi koji hi

nesto

vidio ondje

gdje ja nisam vidio nista. Potrehna nam je neka pozitivna oznaka

kao dokaz da se dalje naprosto i hezuvjetno nista ne maze izvesti;

a to ne hi mogla hiti nijedna druga nego ta da je samo nacelo od

kojega smo hili posli ujedno i zadnji rezultat.

Tada

hi hila jasno

da ne hismo mogli

i i

dalje, a da jos jednom ne prelazimo isti

put

koji smo vee presli. - Kada

jednom

hudemo postavljali znanost,

pokazat ee se da ana doista dovrsava taj kruzni tok te da istra-

zivaca napusta upravo na onoj tocki s koje je s njime posla; da

ana, dakle, drugi pozitivan dokaz takoder

sadr.Zi

u sebi samoj i

samom sobom

10

Ali i aka se postavljeno nacelo iscrpilo te se na

njemu

sagradio

potpun sistem, otuda

ipak

jos uopee ne slijedi da je

time

iscrpljeno

ljudsko znanje uopee; aka se vee

ne

pretpostavi ono sto hi se tre-

halo dokazati, da je ono nacelo nacelo ljudskoga znanja uopee.

9

PreviSe. 1. izd.

10

Prema tome, nauk o znanosti ima apsolutan totalitet. U njemu jedno

vodi k svemu i sve k jednome. No on je jedina znanost koja se maZe

dovrSiti; dovrSenje je, dakle, njezina odlikovna karakteristika. Sve su

druge znanosti beskonaCne i nikada se ne mogu dovrSiti; jer one ne

uviru ponovno u svoje

naCelo.

Nauk o znanosti to treba dokazati za

sve te tome navesti razlog. Autorov rubni dodatak.)

249


10/38

nomdovrSenom sistemu n

mo:Ze

se dakako niSta dodati niti

ad njega oduzeti; ali Sto spreCava da recimo u buduCnosti -

premda se to dosada ne moglo

ni naslutiti

- povecanjem

iskustva

do ljudske svijesti dospiju stavovi koji se

ne

temelje

na

onom na

celu, koji, dakle, pretpostavljaju neko ili vise

drugih

nacela;

ukratko

zasto uz onaj dovrsen sistem ne bi u ljudskome

duhu

mogao postojati jos jedan sistem ili vise njih? Dakako, ani ne bi

ni s onim prvim

ni

medu sobom bili ikako povezani,

ne

bi imali

ni najmanju

zajednicku tocku - ali to i

ne

trebaju aka

ne

tvore

jedan jedini, nego vise sistema. Dakle,

aka

se treba

na

zadovolja

vajuCi nacin pokazati nemogucnost

takvih

novih otkrica, moralo

bi se dokazati da u ljudskome

znanju

maze biti samo

jedan

jedini

sistem. - Kako bi taj stav, da sve ljudsko znanje tvori samo

jedno

jedino u sebi samome povezano znanje i sam morae biti sastavni

dio ljudskoga znanja,

on

se

ne

bi mogao temeljiti ni

na

cemu

dru-

gome osim

na

stavu

koji

je

postavljen kao nacelo sveg ljudskog

znanja

i ne bi se mogao dokazati

niotkuda

osim iz n jega. N a taj

bi naCin

sada

harem

prethodno

bilo dobiveno toliko da

je jasno

kako neko drugo nacelo, koje bi

mazda jednom

dospjelo

do

ljudske

svijesti, ne

bi

bilo samo neko

drugo

i

razlicito

od postavljenog

naCela nego bi mu takoder moral a biti proturjeCno po fermi. er

pod gornjom bi pretpostavkom u postavljenom nacelu morao biti

sadrzan stav da je

u ljudskome

znanju

jedan jedini sistem. Sada

svaki stav, koji ne bi pripadao

tom

jedinom sistemu, od

tog

sis

tema

ne bi bio samo razliCit nego bi mu

cak

vee svojim

pukim

postojanjem izravno proturjecio, ukoliko bi taj

sistem trebao

biti

jedini moguc.

On

bi proturjeCio onome izvedenom

stavu

o jedin

stvu sistema; a - buduCi da su sui stavovi sistema medu sobom

u nerazdvojnoj svezi i da su, aka

je

bilo koji od njih istinit,

istiniti

nu:Zno

svi a aka

j

bilo koji la:Zan

nu:Zno

svi

Ia:Zni

- i svakome

njegovu

stavu te

osobito i nacelu.

Pretpostavimo

li

da

bi i taj

strani stav

bio

na

gore opisan

nacin

sistemski utemeljen u svijes

ti,

onda

bi sistem, kojemu bi on pripadao, zbog puko formalnog

proturjecja svojega postojanja morao i materia/iter proturjeciti ci

tavu

prvom

sistemu te

poCivati

na

nekom nacelu koje

je

izravno

suprotstavljeno prvome nacelu;

taka da

bi,

kada

bi prvi bio

na

primjer: j

jes m

ja drugi morao biti: j nisam ja.

Iz tog proturjecja

sada

se ne

treba

i ne

maze

izravno zaklju

civati

na

nemogucnost nekog takvog drugog nacela. Aka u prvo

me nacelu lezi stav da je sis ern ljudskog

znanja

jedan jedini,

onda

250

u njemu, dakako, lezi i

stav

da

tome jedinom

sistemu

nista

ne

smije proturjeciti; a oba su ta stava

tek

izvedenice iz njega

samog

te

se,

Cim

se prihvaca

apsolutna

valjanost svega

onaga

sto iz njega

slijedi, prihvaca vee i

to

da

je

on apsolutno prvo i jedino nacelo

te da

naprosto

vlada ljudskim znanjem.

Tu

je, dakle,

krug

iz ko

jega ljudski duh

nikada

ne maze izaCi; i doista se dobra

postupa

aka

se taj

krug

izrijekom prizna, kako se

jednom

ne bi mazda

zbunilo njegovim

nenadanim

otkricem.

On je

sljedeci:

aka je stav

X prvo, najvise i apsolutno nacelo ljudskoga znanja,

onda

je

u

ljudskome

znanju

jedan jedini sistem; jer potonje slijedi

iz

stava

X.

BuduCi da

sada

u ljudskome zrianju

treba

biti jedan jedini sis

tern, to

je stav X

koji doista kako

tvrdi

postavljena znanost) ute

meljuje

jedan

sis ern, nacelo ljudskoga

znanja

uopce, a

sistem

koji

se temelji

na

njemu jest onaj jedini

sistem

ljudskoga znanja.

Nema

razloga da se

sada

tim

krugom

bude

zatecen. Zahtije

vati

da se on ukloni znaci zahtijevati da ljudsko znanje

bude

po

sve bestemeljno, da ne

treba

biti

bas

nicega

naprosto

izvjesnog,

nego

da

sve ljudsko znanje

treba

biti

tek

uvjetovano

te da

nijedan

stav

ne

treba

vaziti po sebi, nego jedino pod uvjetom da vazi onaj

iz kojega on slijedi;

jednom

rijecju, to znaci tvrditi da nema uopce

nikakve neposredne nego da postoji samo posredovana istina - i

to

bez nei ega

Cime se

ana posreduje. Onaj tko za to

ima

volje uvi

jek

maze istrazivati sto bi znao

kada

njegovo

Jane

bi bilo

Ja

tj.

kada

ne bi egzistirao i ne bi od svojega Ja mogao razlikovati ni

kakvo N e-ja.

5

Koja granica dijeli opCi nauk a znanosti

ad posebne njime uteme/jene znanost i?

Gore smo

3) nasli da

jedan te

isti

stav

ne maze u istom pogledu

biti stav opceg nauka o

znanosti

i nacelo bilo koje posebne zna

nosti, nego kao da jos

nesto mora

pridolaziti aka on treba biti to

potonje. - To

sto mora

pridolaziti

ne

maze biti preuzeto niotku

da osim iz opCeg nauka o znanosti jer j u njemu sadr:Zano sve

moguce ljudsko znanje; ali to ondje ne smije lezati

bas

u

tom sta-

vu

koji

sada tim

dodatkom

treba

biti

uzdignut

u nacelo

neke

po

sebne znanosti; jer

inaCe

bi on

veC

ondje bio naCelo i n bismo

251


11/38

imali

granicu

izmedu posebne

znanosti

i dijelova opceg

nauka

o

znanosti.

Prema

tome,

mora

postojati jedan jedini stav

nauka

o

znanosti

koji se sjedinjuje

sa

stavom koji

treba postati

nacelom.

- Buduci

da

ovdje

ne trebamo

odgovoriti

na

neki prigovor koji

bi neposredno proizlazio iz pojma samog nauka o znanosti, nego

na

prigovor koji slijedi

iz pretpostavke

da izvan njega doista

postoje druge, ad njega odvojene znanosti, ne moZemo odgovoriti

drukcije nego

takoder jednom

pretpostavkom; i

zasada

smo

dovoljno uCinili ako pokazemo i samo bilo

kakvu

mogucnost

ogranicenja koje se zahtijeva. Da se

radio

pravoj

granici premda

bi

to

svakako moglo biti - ovdje ne mozemo i ne

trebamo

do

kazati.

Neka

se, dakle, pretpostavi

da nauk

o

znanosti

saddi one

odredene radnje ljudskoga duha koje

o

bilo

to

sada uvjetovano

iii neuvjetovano - obavlja prisilno i nuzno;

no nauk

o

znanosti

pritom

kao najvisi razlog

tih nuznih radnji

uopce postavlja

neku

njegovu sposobnost

da

se

naprosto

bez prisile i

nuzde

odreduje

za djelovanje uopce;

tako

hi

naukom

o

znanosti

bilo dano jedno

nuzno djelovanje i jedno djelovanje koje nije nuzno koje

je

slo

bodno.

Naukom

o

znanosti

bile hi odredene radnje ljudskoga du

ha

ukoliko

on nuzno

djeluje, ali ne ukoliko on djeluje slobodno.

- Neka se, nadalje, pretpostavi

da

hi se

nekim

razlogom trebale

objasniti i slobodne radnje;

to

se

tada

ne hi moglo dogadati u

na-

uku o znanosti, ali hi ipak - buduCi da je rijec o odredbi - moralo

u znanostima

te

dakle u posebnim znanostima.

Predmet tih

slo

bodnih

radnji

sada

ne hi mogao biti nijedan

drugi

nego ono

nuzno

Sto je

dana naukom o znanosti

uopCe,

jer nema niCega

Sto

on ne

hi davao,

te on

posvuda ne daje

nista

osim

onaga

nuznog. Dakle,

u nacelu neke posebne

znanosti

mora

biti

odredena neka radnja

koju

je

nauk o znanosti ostavio slobodnom: nauk o znanosti tom

hi nacelu davao ono

nuzno

i slobodu uopce, a posebna hi

znanost

davala slobodi njezinu odredbu; i

taka

hi hila .Pronadena

astra

granicna

crta i

mi

bismo, Cim hi

neka

po sebi slobodna radnja

dobila odreden smjer, iz podrucja opceg

nauka

o

znanosti

prelazili

na

polje

neke

posebne znanosti. -

Pojasnit

cu

to dvama

primje

rima.

N

auk

o

znanosti

kao

nuzan

daje

prostor

te tocku kao apso

lutnu

granicu; ali

snazi

uobrazbe

prepusta potpunu

slobodu

da

tu

tocku postavi

kama

joj

je

volja. Cim se

ta

sloboda odredi,

na

252

primjer taka

da se

ta

tocka pokrece

prema

ogranicenju neograni

cenog

prostora

te

tako

povlaci liniju

vise nismo u podrucju na

uka o

znanosti, nego

na tlu

jedne posebne

znanosti

koja se zove

geometrija. Zadaca da se

prostor

ograniCi

prema

nekom pravilu,

iii konstrukcija u njemu,

jest

uopce nacelo geometrije, koja

je time

ostro odsjecena od

nauka o

znanosti.

Naukom

o

znanosti

kao nuzna je dana

priroda

12

, koja se po

svojem bitku i po svojim

odredbama

treba

smatrati

neovisnom o

nama, te su kao nuZni dani zakoni po kojima se ana treba mora

promatrati

13

: ali rasudna

snaga pritom

zadrzava svoju potpunu

slobodu

date

zakone uopce primijeni iii ne; da

pri

raznovrsnos

ti

zakona i predmeta zakon koji zeli primijeni

na

proizvoljan pred

met,

na primjer da

ljudsko tijelo

promatra

kao sirovu orga

niziranu iii kao animalno oZivljenu materiju. No

Cim

rasudna

snaga

dobije zadacu

da

neki odreden predmet

promatra

po

nekom

Pitanje matematiCarima e

leZi l

pojam ravnoga

veC

u pojmu linije?

Postoje

l

druge linije osim ravnih? I

je l

takozvana zakrivljena linija

neSto drugo nego niz beskonaCno mnogih, beskonaCno bliskih toCaka?

Cini mi se da na to

upuCuje

njezino porijeklo kao graniCne linije bes

konaCnog prostora od onaga

a

kao srediSta povlaCi se beskonaCno

mnogo beskonaCnih radijusa, kojima, medutim, naSa ograniCena sna

ga uobrazbe

ipak.

mora postaviti neku krajnju toCku; te krajnje

toCke

miSljene kao jedno jesu prvotna kruZna linija); otuda postaje jasna

da je za to je zadaCa, da se ana mjeri ravnom linijom, beskonaCna,

te se

maZe

ispuniti samo u potpunom pribliZavanju beskonaCnome.

Otuda tak.oder postaje jasna zaSto se ravna linija ne

maZe

defmirati.

Primj. prvoga izd.

12

Ne-ja.

1. izd.

13

Ma koliko se to pokojem istraZivaCu prirode moglo Ciniti Cudnim, ipak.

Ce se,

karla

dade vrijeme, ispostaviti da se

maZe

strogo dokazati kako

je tek on sam u nju poloZio zakone prirode, za koje smatra da ih od

nje uCi opaZanjem, te da se oni - najmanji kao

najveCi,

ustroj najsi

tnije travke kao i kretanje nebeskih tijela - prije svakog pramatranja

mogu izvesti iz naCela sveg ljudskog znanja. Istina je da nijedan pri

radni zakon te nijedan zak.on uopCe ne dolazi do svijesti ako nije dan

neki predmet na koji se on

maZe

primijeniti; istina je da se s njime

ne moraju podudarati svi predmeti, to ne niti svi u istom stupnju;

istina

je da se nijedan s njime potpuno ne padudara niti to maZe; ali

baS

zato je istina da zakone ne uCimo opaZanjem, nego ih svakom

opaZanju palaZemo u temelj, te da oni nisu zakoni za od nas neavisnu

prirodu, nego za to kako mi sami priradu trebamo promatrati. (Primj.

uz prva izd.)

253


12/38


13/38

promatrana

za

sebe, radnje slobode; aka

se

upravo taka odijeljene

jedna s drugom dovedu u odnos, onda

je

pod uvjetom jedne ana

druga nuZna; no za sintetiCno miSljenje one

su

dvije samo jedna

te ista

radnj

a promatrana s dviju strana.

Otuda slijedi odreden odnos logike spram nauka o znanosti.

Ne utemeljuje

prva potonju, nego

potonja utemeljuje prvu: nauk

o znanosti naprosto

se

ne

maze dokazati

iz logike i

nijedan

mu

se

jedini logicki stav - pa ni stav protm:jecja - ne maze pretpos-

taviti kao

valjan;

naprotiv,

svaki logicki

stav

i cijela logika

moraju

se dokazati

iz nauka o

znanosti;

- mora

se

pokazati da su forme,

koje su

postavljene

u potonjoj, zbiljske forme stanovitog sadrzaja

u nauku o

znanosti.

Dakle, logika dobiva svoju

valjanost od na-

uka o

znanosti,

a

ne

nauk o

znanosti

svoju od logike.

Nadalje, nije nauk o znanosti uvjetovan i odreden logikom,

ali logika jest

naukom

o

znanosti.

N

auk

o znanosti

ne

dobiva,

recimo, svoju

formu

od logike, nego je ima u samome sebi te je

slobodno postavlja

tek

za mogucu apstrakciju. No, nasuprot tome,

nauk

o

znanosti

uvjetuje

valjanost

i

primjenjivost

logickih stavo

va. Forme koje on postavlja ne

mogu

se pri obicnom misljenju

te

u posebnim znanostima primjenjivati ni na koji drugi saddaj

osim n onaj koji obuhvaCaju vee u nauku o znanosti - ne nuZno

na

sav

sadrzaj

koji ondje obuhvacaju, jer na taj nacin ne

bi

nas-

tajala nijedna posebna znanost, nego bi se samo ponavljali dijelovi

nauka

o

znanosti,

ali ipak nuzno

na neki

dio tog

sadrzaja, na

neki

u njemu i

njime

pojmljen sadrzaj.

Osim

pod tim uvjetom, posebna

znanost koja je nastala takvim postupkom

jest kula

u zraku, rna

koliko

se

u njoj logicki

ispravno

zakljucivalo B.

Naposljetku, nauk o znanosti

je

nuzan - ne bas

kao

jasno

misljena, sistemski postavljena znanost, ali

ipak

kao

naravna

mo

gucnost

- dok je logika umjetan proizvod

ljudskog duha

u njego

voj slobodi. Bez

prvoga

ne bi bilo uopce moguce bilo

kakvo

znanje

ni

bilo

kakva znanost;

bez

potonje

bi

se

sve

znanosti samo kasnije

uspostavile. Prvi je iskljuCiv

uvjet

sve

znanosti; potonja

je

krajnje

dobrobitan

izum,

kako bi

se

osigurao i olaksao napredak

zna-

nosti.

16

Takvi su predkantovski dogmatski sistemi, koji su postavljali pogre

San pojam stvari. Autorov rubni dodatak.)

256

To sto

je

ovdje sistematicno izvedeno sada iznosim u primje-

rima:

A A

jest nedvojbeno logicki ispravan stav te je, ukoliko

to

jest, njegovo

znacenje

sljedece:

ako

je

A postavljeno, onda

je

A

postavljeno.

Pritom

se postavljaju dva pitanja:

je

l A postavljeno?,

te ukoliko

je

i

zasto je

A postavljeno,

ako

je postavljeno, iii

kako

su uopce povezani

to ako

i

to onda?

Postavite da A u

gornjem

stavu znaci

Ja

te da, dakle, ima

svoj

odreden

sadrzaj;

taka

bi onaj

stav najprije

znacio:

Ja

jesam

J a, iii:

aka

jesam postavljen, onda jesam postavljen. Ali, buduCi

da je subjekt tog stava

apsolutni subjekt,

subjekt

naprosto,

u tom

se jedinom slucaju s formam stava ujedno postavlja i njegov nu-

tarnji sadrzaj:

Ja jesam

postavljen

zato sto

sam

se

postavio.

Ja

jesam

zato sto Ja jesam.

- Logika, dakle, kaze:

aka

A

jest,

jest

A; a nauk o

znanosti: zato sto

A (to

odredeno

A = Ja jest, jest

A. I time bi se na pitanje

je

li A (to odredeno A postavljeno, od

govorilo ovako:

ono

jest postavljeno jer

ono

jest postavljeno.

Ono

je

neuvjetovano

i naprosto postavljeno.

Postavite da A u gornjem stavu ne znaCi

Ja

nego bilo sto

drugo, pa se iz gore recenoga maze vidjeti pod kojim bi se uvjetom

moglo

reCi

A

jest

postavljeno; s kakvim

se

opravdanjem zaklju

cuje: aka A jest postavljeno,

onda

je

ono

postavljeno. - Nairne,

stav A A

iskonski

vazi

samo o onome Ja;

on

je apstrahiran

od

stava

nauka o znanosti: Ja jesam

Ja;

dakle, sav sadrzaj na koji

se on

treba moCi

primijeniti

mora

lezati

u tome

Ja

te

biti pod

njim sadrzan.

Nijedno A ne maze, dakle, biti

nesto drugo

nego

neko koje je

postavljeno u Ja

i sada bi stav glasio ovako:

ono

sto

je

postavljeno u

Ja, jest

postavljeno; aka

je

A postavljeno u

Ja,

onda

je ono postavljeno (ukoliko

je, naime,

postavljeno,

kao

mo

guce, zbiljsko iii nuzno); taka je on neosporivo istinit aka

Ja treba

biti Ja. - Nadalje, aka

je

Ja postavljeno zato sto

je

postavljeno,

onda je

sve

sto

je postavljeno u

Ja

postavljeno

zato sto je postav-

ljeno; i

samo aka

A

jest

nesto

postavljeno u

Ja,

ono

je

postavljeno

aka je postavljeno; i taka

se

odgovorilo i na

drugo pitanje.

257


14/38

7

Kako se nauk o znanosti kao znanost odnosi

spram svojega predmeta?l7

Svaki stav u nauku o znanosti ima formu sadr Zaj: zna se neSto

t j st

neSto o Cemu se zna. No sada

je

sam nauk o znanosti z n a ~

nost o neCemu; ali nije

s8 mo

to neSto. Dakle on hi uopCe

s

svim

svojim. stavovima bio forma stanovitog sadrzaja koji je prisutan

pred nJom. Kako se nauk o znanosti odnosi spram

tog

saddaja i

sto slijedi

iz

tog odnosa?

Objekt nauka

o

znanosti po svemu dosada recenome jest sis

tern ljudskoga znanJa. Ono je

dana

neovisno o znanosti o njemu

no njome se ono postavlja u sistemskoj formi. Sto

je sada

ta n o v ~

forma; se ana razlikuje od forme koja

mora

biti dana prije

znanostJ; 1 kako se znanost uopee razlikuje od svojega objekta?

Ono

sto

jest u ljudskome duhu neovisno o

znanosti

to maze

rna zvati i njegovim radnjama.

One su ono sto koje

je

dana

one

se

zbivaju na neki odreden

naCin;

po tom

se

odredenom n ~ i n u

razlikuju jedna od druge; i

to

je ono kako. Dakle, u ljudskome su

duhu iskonski prije naSega znanja sadrZaj forma ani su ne-

razdvojivo povezani; svaka radnja zbiva

se

na neki

odreden

naCin

po nekom zakonu i taj zakon odreduje tu radnju. Aka su sve te

;adnje_medu sobom u svezi i aka stoje pod opCim, posebnim i po

Jedinacnim zakonima onda je za moguCeg promatraCa dan sis-

tern.

Ali uopee nije nuzno da se te radnje u nasem duhu doista po

vremenskom. slijedu pojavljuju jedna za drugom u onoj sistemskoj

form u koJOJ se 1zvode kao jedna o drugoj ovisne; da se recimo

najpri e

p o j ~ v l j u j ana

koja sve obuhvaea pod sobom i d a j ~ najvisi:

naJopcemtlJI zakon: potom ana koja pod sobom obuhvaea manje

1td:; _nada Je, ne shJedJ m to da se sve one pojavljuju Ciste i nepo

miJesane, taka da se vise njih, koje bi moguei promatrac svakako

mogao razlikovati,

ne

bi trebale pojavljivati kao

jedna

jedina.

Na

pnmJer, neka najvisa

radnja

inteligencije bude ta da ana postavlja

samu sebe; uopCe nije nuZno da ta radnja bude u vremenu prva

17

Treba primijetiti da se dosa da posve ~ s t r h i r l o ad tog pitanja da

dakle nakon o?govora na

nJ

treba modtficirati sve Sto je prije reCeno.

(Autorov rubm dodatak.)

58

koja dospijeva do razgovijetne svijesti; i jednako taka nije nuzno

da ana

ikada

cista dospije do svijesti, da inteligencija

ikada

bude

sposobna da naprosto misli: Jajesam

ada

ujedno ne misli i nesto

drugo

Sto nije ona sama

U tome je sada sva

grada

za neki mogue nauk o znanosti, ali

ne i sama znanost. Da bi se ana proizvela, potrebna je jos jedna

radnja ljudskoga duha koja nije

sadrzana

medu svim onim rad

njama, naime

ta

da on uzdigne do svijesti nacin svojega djelovanja

uopee. Kako

ana

ne

treba

biti

saddana

medu

onim

radnjama

koje

su sve nuZne i to medu kojima su sve koje su nuZne ana mora

biti

neka

radnja slobode. - Dakle, nauk

o

znanosti, ukoliko treba

biti sistemska znanost, nastaje bas onalw kao i sve moguee

znanosti, ukoliko

trebaju

biti sistemske,

naime

putem

neke

odredbe slobode; ta se

radnja

ovdje osobito odreduje kao uzdiza

nje

do

svijesti nacina djelovanja inteligencije uopee; i nauk o zna

nosti se od ostalih znanosti razlikuje samo po tome sto je objekt

potonjih i sam neka slobodna radnja, a objekt prvoga nuzna

radnja.

Tom se slobodnom radnjom sada nesto sto je vee po sebi for

ma, nuzna

radnja

inteligencije, kao saddaj preuzima u jednu no

vu formu u formu znanja iii svijesti

te

je prema tome ta radnja

neka

radnja

refleksije.

One nuzne

radnje izdvajaju se iz niza, u

kojemu se po sebi mazda mogu pojavljivati, te se postavljaju kao

slobodne od svakog mijesanja; prema tome, ona je

radnja takoder

i neka

radnja

apstrakcije. Nemoguee je reflektirati, a da se nije

apstrahiralo.

Forma svijesti, u koju se treba preuzeti nuzan nacin djelova

nja inteligencije uopee, bez dvojbe i sama pripada

nuznim

naCi

nima njezina djelovanja; u nju se njezin nacin djelovanja nedvoj

beno preuzima upravo onaka kao sve drugo; zapravo dakle

ne

bi smjelo biti tesko odgovoriti na pitanje otkuda bi zbog nekoga

mogueeg nauka o znanosti trebala dolaziti ta forma. No aka i za

nemarimo

pitanje

o

formi, sva poteskoea pada u pitanje o gradi.

Aka nuzan nacin djelovanja inteligencije po sebi

treba

biti pre

uzet u formu svijesti, onda bi on morao vee biti poznat kao takav,

on

bi, dakle, vee morao biti

preuzet

u tu formu; taka bismo bili

zatvoreni u krug.

Taj se naCin djelovanja uopee

prema

gore recenome treba re

flektirajueom apstrakcijom odijeliti od svega sto on nije. Ta ap

strakcija zbiva se putem slobode, i filozofirajuea rasudna snaga u

59


15/38

njoj nije nimalo vodena slijepom silom. Cijela poteskoca sadriana

je, dakle, u pitanju: po kojim pravilima sloboda

postupa pri tom

odjeljivanju? Kako filozof

zna

iito treba

preuzeti

kao

nuzan nacin

djelovanja inteligencije, a sto treba ostaviti kao nesto slucajno?

To on sada naprosto

ne

maze

znati

ukoliko ono sto

on

tek

treba uzdignuti do svijesti, nije dotle vee uzdignuto; sto je pro

turjecno. Dakle,

za

taj posao nema

nikakvih pravila niti

ih moze

biti. Ljudski

duh

Cini mnoge pokusaje; slijepim tapkanjem on dos

pijeva u

sumrak

i

tek

iz njega prelazi

na

svjetlo

dana.

Na

pocetku

ga vode tamni osjecaji S (ciji isk on i zbilju treba izloziti nauk o

znanosti); i mi

ni danas ne

bismo imali

nikakva

razgovijetna poj

ma i jos bismo hili grumen zemlje koji se oteo

tlu da

nismo poceli

tamno

osjecati ono sto smo tek poslije razgovijetno spoznavali. -

A to potvrduje i povijest filozofije; i

sada

smo naveli

navlastit

raz

log sto je ono sto

ipak

otvoreno lezi u svakome ljudskom

duhu

i

sto svatko moze rukama dosegnuti, ako

mu

se razgovijetno obja

sni, tek nakon raznovrsnih lutanja dospjelo do svijesti samo ma

lobrojnih. Svi su filozofi polazili prema postavljenom cilju, svi su

refleksijom htjeli odijeliti

nuzan

naCin djelovanja inteligencije od

njegovih slucaj nih uvjeta; svi

su

ih oni doista i odijelili, samo vise

iii

manje

Cisto

i vise iii

manje

potpuno; a filozofirajuca

je rasudna

snaga

u cjelini sve dalje napredovala i priblizaval a se svojem cilju.

No buduCi da ta refleksija

takoder pripada nuznim nacinima

djelovanja

inteligencije-

ne ukoliko se uopce poduzima iii ne,

jer

je u tome smislu slobodna, nego ukoliko se poduzima

po zakoni-

ma ukoliko je, pod uvjetom da se uopce dogada, odredena njezina

vrst - njezini se zakoni moraju nalaziti u sistemu

tih

naCina dje-

18

Otuda postaje jasno da filozofu tamni osjeCaji onaga Sto je ispravno

ili genij nisu potrebni niSta manje nego, recimo, pjesniku

l

umjetni

ku; samo su ani druge vrsti. Potonjemu je potreban smisao za

ljepotu

a onome prvom za

istinu; Sto

svakako postoji. (Primj. uz 1 izd.)

Nije mi sasvim jasno kako zaSto, ali jedan

se inaCe

ugledan filo

zofski pisac uzrujao zbog neduZne izjave u gornjoj primjedbi.

Neka

se

prazna

rijeC genij

prepusti

plesaCima na Zici,

francuskim kuharima

- ljepodusima, umjetnicima itd., a za solidne znanosti neka se radije

pastavi neka teorija izumljivanja. Dakako da bi to bilo potrebno, i

posve

Ce

se sigurno to dogoditi Cim znanost

uopCe

uznapreduje do

moguCnosti takva izuma. Ali ukoliko je gornja izjava u proturjeCju

s

takvom nakanom? I kako

Ce se

izumiti sama takva teorija izumlji

vanja? MoZda uz pomoC neke teorije izumljivanja teorije izumljivanja?

A ana? (Primj. uz 2 izd.)

260

lovanja

uopCe;

i naknadno se, nakon dovrSenja znanosti, svakako

maze uvidjeti je li se

tim

zakonima djelovanja udovoljilo iii nije.

Moglo bi se, dakle, vjerovati kako bi

harem

naknadna bio moguc

evidentan dokaz ispravnosti na8ega znanstvenog sist ema kao takvog.

Ali zakoni refleksije, koje u toku znanosti nalazimo kao jedine

moguce putem kojih bi mogao nastati neki nauk o znanosti, ipak

su - premda

se

podudaraju s onima koje smo hipoteticno pretpos

tavljali kao pravila nasega postupka - sami rezultat svoje pretho

dne

primjene.

Prema

tome,

otkriva

se nov krug: pretpostavili

smo

stanovite zakone refleksije te sada te iste putem znanosti nalazi

mo kao jedine moguce; dakle - u svojoj smo pretpostavci hili sa

svim u pravu i naSa je znanost ispravna po formi. Da smo pret

postavili druge, nedvojbeno bismo

takoder

druge u znanosti nasli

i

jedinima

ispravnim; pitanje

je

samo bi li se oni podudarali s

pretpostavljenima iii ne; aka se ne bi padudarali s njima, onda bi

svakako bilo sigurno da su pretpostavljeni nadeni zakoni

pogresni - iii najvjerojatnije oboje. Dakle, u

naknadnom

dokazu

ne moZemo na naznaCen pogreSan naCin zakljuCivati u krugu, ne

go iz podudaranja onoga sto se pretpostavilo i

onaga

sto se naslo

zakljucujemo

na

ispravnost sistema. o to je samo negativan do

kaz koji utemeljuje

puku

vjerojatnost. Ako se pretpostavljene i

nadene refleksije

n

podudaraju, onda je sistem sigurno pogreSan.

Ako se podudaraju,

onda on

maze biti ispravan. Ali on ne mora

nuzno biti

ispravan; jer

premda

se, ako u ljudskome

znanju

postoji

samo

jedan

sistem, pri

ispraunom zakljuciuanju

takvo podudara

nje maze

naCi

samo n jed n nacin, ipak uvijek ostaje moguce da

se

to

podudaranje proizvelo slucajno, da je prouzroceno dvama iii

nekolikim neispraunim zakljuecima. - To je kao

kada

mnaze

njem

ispitujem neko dijeljenje. Ako kao

produkt

ne dobijem zelje

nu velicinu, nego neku drugu, onda sam negdje u racunu sigurno

pogrijesio; dobijem li je, onda je vjerojatno da sam tocno racunao

ali i samo vjerojatno; jer mogao sam

pri

dijeljenju i pri mnozenju

uciniti istu gresku, recimo u oba slucaja

reCi

da je 5 x 9 36, te

taka

podudaranje

ne bi

nista

dokazivala.

Taka

je

i s

naukom

o

znanosti; on nije puko pravilo, nego je ujedno i

raCun

Onaj tko

dvoji u ispravnost naseg produkta ne dvoji bas u vjecno valjan

zakon da se

jedan

faktor

mora

postaviti anoliko puta koliko onaj

drugi

ima

jedinica, nego mu je to mazda upravo jednako toliko na

srcu kao i nama te dvoji samo u

to

jesmo li mi to doista opazili.

Prema tome, Cak i uz

najveCe

jedinstvo sistema, Sto je nega

tivan uvjet njegove ispravnosti, jos uvijek nesto preostaje sto se

261


16/38

nikada

nece

moCi

strogo dokazati, nego jedino

prihvatiti

kao vje

rojatno, naime to da s:imo to jedinstvo nije nastalo sluCajno, ne

ispravnim zakljuCivanjem.

Ta

se vjero jatno st maZe poveCati

na

vi

Se

naCina: maZe se

viSe puta

promisliti niz stavova,

kada

ani viSe

nisu prisutni u naSem pamCenju; mo:Ze se krenuti obratnim pu

tem te se od rezultata vracati nacelu; maze se ponovno reflekti

rati o samoj svojoj refleksiji itd. Vjerojatnost

pritom

postaje sve

vecom, ali ono sto

je

bilo

puka

vjerojatnost

nikada

nece

postati

izvjesnoscu. Aka smo

pritom

samo svjesni

toga

da

smo posteno

istrazivali19 i da si nismo unaprijed zadali rezultate koje smo

htjeli naCi, mozemo se posve zadovoljiti

tom

vjerojatnoscu te od

svakoga koji dvoji u pouzdanost naseg sistema, zahtijevati

da

n m

dokaze greske u naiiim zak/jui .cima; ali

nikada

se ne smije

polagati pravo

na

infalibilnost. - Sistem ljudskoga

duha

Ciji pri

kaz

nauk

o

znanosti treba

biti, apsolutno

je

izvjestan i infalibilan;

sve ono Sto je u njemu utemeljeno jest naprosto istinito; on se

nikada

ne vara i sve ono

sto

je ikada

nuzno

bilo iii ce

nuzno

biti

u nekoj ljudskoj dusi,

jest

istinito. Aka su se judi varali,

onda

greSka nije hila u onome nuZnom, veC je reflektirajuCa rasudna

snaga

grijesila u svojoj slobodi

taka

sto je neki zakon brkala s

nekim drugim.

Ako

je

naS

nauk

o

znanosti

pogoden

prikaz tog

18

Filozofu nije

potreban

samo smisao za isti nu nego ljubav spram nje.

Ne govorim o tome da on ne treba svojim sofisterijama, kojih je sam

dobra svjestan, ali za koje vjeruje kako ih n itko medu njegovim s u v ~

remenicima

neCe

otkriti, pokuSati dokazivati

veC

pretpostavljene

zultate; tada on sam zna da ne voli istinu. No u

tome

je svatko svoj

vlastiti sudac i nitko nema

prava

da drugome predbacuje

takav

mutan

posao, aka znakovi nisu posve oCiti. No valja se Cuvati i nehotiCnih

sofisterija, kojima nijedan istraZivaC nije izloZen viSe nego istraZivaC

ljudskoga duha: nije dovoljno da o tome

ima

samo taman osjeCaj, nego

njegova najviSa, do jasne svijesti

uzdignuta maksima mora

biti to

da

traZi samo istinu, rna kako ana ispala; te

da

bi mu bila dobrodoSla

Cak

istina

da uopCe nema nikakve istine, samo karla bi to bila istina.

Nijedan stav, rna koliko izgledao

suhim

i sitniCavim,

ne

smije

mu

biti

svejedan - svi mu moraju biti jednako sveti,

jer

svi pripadaju jednom

sistemu

istine i svaki sve podupire. On

nikada ne

smije pitati: Sto

Ce

otuda slijediti?, nego ravno napredovati

na

svojemu putu rna Sto s l ~

jedilo. Ne smije se bojati

truda

ali ipak

mora

stalno odrZavati s p o s o ~

bnost

da

odustane

od najnapornijih i najdubokoumnijih radova Cim

mu se pokaZe sam otkrije da nemaju temelja. I aka bi se tada i

prevario u raCunu, Sto bi to bilo viSe Sto bi ga drugo snaSlo nego

zajedniCka kob svih dosadaSnjih mislilaca?

262

sistema,

onda

je on

naprosto

izvjestan i infalibilan kao i taj sis

Documents

Fichte-O Pojmu Nauka o Znanosti-Bjelodani Izvjestaj Siroj Publici o Navlastitome Bicu Najnovije Filozofije