Fikret Pašanović, Bošnjak savjetuje sultana; Muhammed Prozorac i djelo "Islamski način postizanja poretka"

Bonjak savjetuje Muhammed Prozorac i djelo

Islamski nain

postizanjaporetka

Muh

amm

ed P

rozo

rac i

dje

loIs

lam

ski n

ain

pos

tizan

ja p

oret

ka

Fikret Paanovi

Fik

re

t P

a

an

ov

i

SULtana

Bo

n

jak

sa

vje

tuje

SULt

an

a

ISBN 978-9958-588-36-5

9 789958 588365 Desi

gn: S

afer

M

umin

ovi

Promiljanja o politici i ureenju drave i savjeti vladarima teme su

koje su tretirane jo od ranog doba islama i kojima je posveeno

mnotvo djela. Bio je to sluaj i u Osmanskom carstvu, a tom anru

su doprinijeli i brojni autori sa ovih naih prostora. Jedan od njih je i

Muhammed Prozorac, koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, u doba

reformskih pokuaja sultana Selima III, napisao i sultanu predao svoje

djelo Minh an-nim f dn al-islm ( - Islamski nain postizanja poretka).

Ova knjiga govori o djelima iz oblasti ureenja drave i savjeta vladarima, ivotnom putu Muhammeda Prozorca i detaljno prikazuje i ocjenjuje ovo njegovo djelo.

Pasanovic Prozorac korica.indd 1-3 16.2.2012 11:51:29

Fikret Paanovi

BONJAK SAVJETUJE SULTANA

Izdava i tampa:

ARKApressZa izdavaa:

Sead Demirovi

Tehniki urednik:

Safer Muminovi

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

929 Prozorac M.

821.163.4(497.6).09=512.161

PAANOVI, Fikret

Bonjak savjetuje sultana : Muhamed Prozorac i djelo:

islamski nain postizanja poretka / Fikret Paanovi. - Sara-

jevo : Arka press, 2012. - 208 str. : faks.; graf. prikazi ; 21 cm

Bibliografija: str 177-194.

ISBN 978-9958-588-36-5

COBISS.BH-ID 19325702

Fikret Paanovi

BONJAK SAVJETUJE SULTANA

Sarajevo, 2012./1433. h.g.

Muhammed Prozorac i djeloIslamski nain postizanja poretka

5SADRAJ

SKRAENICE 9

1 UVOD 11

2. DJELA O UREENJU DRAVE I SAVJETI VLADARIMA 15

2.1. Kuransko-hadiski temelji diskursa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

2.1.1. Kuran o vlasti i vladarima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

2.1.2. Hadis o vlasti i vladarima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

2.2. Mogua podjela djela o ureenju drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

2.2.1. Teorija hilafeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

2.2.2. Filozofska teorija idealne drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

2.2.3. Ogledala prineva ili savjeti vladarima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

2.2.3.1. Savjeti vladarima u Osmanskom carstvu . . . . . . . . . . . . . . . . 37

2.2.3.2. Djela autora iz Bosne i Hercegovine i okruenja . . . . . . . . . . . . 43

3. BIOGRAFIJA MUHAMMEDA PROZORCA 51

3.1. Izvori biografskih podataka i podaci sadrani u njima 51

3.1.1. Prozoreva djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

3.1.1.1. Minh an-nim f dn al-islm . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

3.1.1.2. Uvod o djelimino slobodnoj volji (Muqaddima-i irdat-i uziyya) . 54

| Fikret Paanovi Bonjak savjetuje sultana6

3.1.2. Prijepisi tuih djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

3.1.2.1. Livanjski rukopis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

3.1.2.2. Istanbulski rukopisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

3.1.3. Drugi rukopisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

3.1.4. Salnama i kasnija djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

3.2. Sistematizacija biografskih podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

3.2.1. Ime, porijeklo i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

3.2.2. Mjesta i osobe koje se spominju u djelu i prijepisima . . . . . . . . . . 71

3.3. Osmansko carstvo u doba Muhammeda Prozorca . . . . . . . . . . . . . 76

3.3.1. Sultan Selim III i njegovi pokuaji reforme . . . . . . . . . . . . . . . 79

3.4. Rekonstrukcija ivotnog puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

4. MINH AN-NIM F DN AL-ISLM 97

4.1. Sauvani rukopisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

4.1.1. Rukopis iz Gazi Husrev-begove biblioteke . . . . . . . . . . . . . . . 98

4.1.2. Rukopis iz Orijentalnog instituta u Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . 99

4.1.3. Uvodni dio Minha (Muqaddima) kao zasebno djelo . . . . . . . . . 100

4.2. Naslov i datiranje djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

4.2.1. Naslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

4.2.3. Posveta i datiranje djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

4.3. Izvori koriteni u pisanju djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

4.3.1. Djela Hasana Kafija Pruaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

4.3.2. A-arqa al-Muammadiyya . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

4.3.3. Mzn al-amal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

4.3.4. Risla f a-uruq . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

4.3.5. Drugi izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

SADRAJ | 7

4.4. Detaljan prikaz djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

4.4.1 Biljeke na poetnoj stranici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

4.4.2. Uvodna razmatranja o djelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116

4.4.3. Uvod (Muqaddima) o djelimino slobodnoj volji, raspolaganju njome i njenoj (pravnoj) kvalifikaciji . . . . . . . . . . . . 121

4.4.4. Prvo poglavlje o jasnom putu i nainu vjerovanja u Uzvienog Allaha . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

4.4.4.1. Prvi odsjek: o jasnom putu i nainu vjerovanja u Uzvienog Allaha . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

4.4.4.2. Drugi odsjek: o jasnom putu i nainu vjerovanja u meleke, neka je sa njima mir . . . . . . . . . . . . . . . . 123

4.4.4.3. Trei odsjek: o jasnom putu i nainu vjerovanja u knjige Uzvienog Allaha . . . . . . . . . . . . . . 124

4.4.4.4. etvrti odsjek: o jasnom putu i nainu vjerovanja u poslanike Uzvienog Allaha . . . . . . . . . . . . 124

4.4.4.5. Peti odsjek: o jasnom putu i nainu vjerovanja u Ahiret . . . . . . . 125

4.4.4.6. esti odsjek: o jasnom putu i nainu vjerovanja u odreenje da je dobro i zlo od Uzvienog Allaha . . . . . . 126

4.4.5. Drugo poglavlje: O jasnom putu i nainu postizanja taqw . . . . . . 127

4.4.5.1. Prvi odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw srcem . . . . 129

4.4.5.2. Drugi odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw jezikom . . 130

4.4.5.3. Trei odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw uhom . . . . 131

4.4.5.4. etvrti odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw okom . . . 131

4.4.5.5. Peti odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw rukom . . . . 132

4.4.5.6. esti odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw stomakom . 133

4.4.5.7. Sedmi odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw spolnim organima . . . . . . . . . . . . . . . 134

4.4.5.8. Osmi odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw nogom . . . 134


4.4.5.9. Deveti odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja taqw u stvarima koje se ne odnose na odreeni organ . . . . . . . . . . 135

4.4.6. Tree poglavlje: O jasnom putu i nainu postizanja pravednosti . . . 136

4.4.6.1. Prvi odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja pravednosti u odnosu prema Uzvienom Allahu . . . . . . . . . . . . . 136

4.4.6.2. Drugi odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja pravednosti u odnosu prema sebi, sadri i neto o medicini . . . . . . . 137

4.4.6.3. Trei odsjek: O jasnom putu i nainu postizanja pravednosti u odnosu sa drugim ljudima . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

4.4.7. Zavrni dio (Zakljuni dio): O krajnjem cilju poretka i nainu njegovog postizanja . . . . . . . . . . 153

4.4.7.1 Risla fi at-arq . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

4.4.7.2 Zavretak djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

4.5. Kritika ocjena djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

ZAKLJUAK 167

SAETAK 171

SUMMARY 173

175

IZVORI I LITERATURA 177

ILUSTRACIJE 195

INDEX IMENA 205

9SKRAENICEU radu su za neka djela koja su frekventnije spominjana ko-ritene skraenice koje donosimo u nastavku. Skraenice su koritene i za odreene ustanove, publikacije i sl. Puno ime je obino navoeno pri prvom spominjanju.

EI CD Encyclopaedia of Islam, CD-ROM izdanje, Brill, Leiden, 1999.GHB Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu

Katalog GHB I

Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sve-zak prvi, obradio Kasim Dobraa, Al-Furqan, London, Rijaset IZ u BiH - GHB, 2. izdanje, Sarajevo, 2000.

Katalog GHB II

Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak drugi, obra-dio Kasim Dobraa, Starjeinstvo IZ za SR BiH, Sarajevo, 1979.

Katalog GHB VII

Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sve-zak sedmi, obradili Haso Popara i Zejnil Faji, Al-Furqan, Lon-don, Rijaset IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2000.

Katalog GHB VIII

Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sve-zak osmi, obradio Mustafa Jahi, Al-Furqan, London, Rijaset IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2000.

Katalog GHB XI

Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sve-zak jedanaesti, obradio Zejnil Faji, Al-Furqan, London, Rijaset IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2003.

Katalog GHB XIV

Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sve-zak etrnaesti, obradio Osman Lavi, Al-Furqan, London, Rija-set IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2005.

Katalog GHB XVI

Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sve-zak esnaesti, obradio Haso Popara, Al-Furqan, London, Rija-set IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2008.

Minhad Pozivanje na djelo Minh an-nim f dn al-islm ( ) nezavisno od rukopisa

Minh GHB

Rukopis djela Minh an-nim f dn al-islm ( ) koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (br. 1325/8037)

Minh OIS

Rukopis djela Minh an-nim f dn al-islm ( ) koji se uva u Orijentalnom institutu (18-1/67)

OIS Orijentalni institut u SarajevuPOF Prilozi za orijentalnu filologiju

11

1. UVOD

Promiljanja o politici i ureenju drave i savjeti vla-darima teme su koje su tretirane jo od ranog doba islama, posebno u vremenima kriza i previranja. U okrilju islamske knjievnosti nastao je irok anr tzv. ogledala za prineve ili savjeta vladarima. Bio je to sluaj i u Osmanskom carstvu, gdje su posebno bile zastupljene tzv. nasht-name ili siyset-nme. Tom anru su doprinijeli i brojni autori sa ovih naih prostora. Jedan od njih je i Muhammed Prozorac1 (punim ime-nom Muammad b. Muammad b. Muyiddn al-Bsnaw al-Przraw2), koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, u doba reformskih pokuaja sultana Selima III, napisao i sultanu pre-dao svoje djelo Minh an-nim f dn al-islm ( - Islamski nain postizanja poretka).3

1 U razgovoru sa vie osoba sa podruja Prozora i susjednih opina saznali smo da se na tom kraju za nekoga iz Prozora kae Prozorak, ali emo, zbog dosadanje iroke rasprostranjenosti u literaturi, zadrati oblik Prozorac.

2 U radu je koriten DMG sistem transkripcije, izuzev kod odomaenih imena i termina i, ponekad, ukoliko je u izvoru iz kojeg je preuzet neki podatak koriten drugi sistem. U razliitim izvorima rijei al-Bsnaw i al-Przraw su razliito pisane, o emu e kasnije biti vie rijei.

3 U nastavku emo za djelo nezavisno od rukopisa koristiti kraticu Minhad, za rukopis iz Gazi Husrev-begove biblioteke Minh GHB, a za onaj iz Orijental-nog instituta u Sarajevu Minh OIS.


Predmet naeg istraivanja u ovom radu upravo je i-vot Muhammeda Prozorca i njegovo djelo Minh an-nim f dn al-islm. Djelo je od strane onih koji su ga do sada tre-tirali uglavnom svrstavano u ona o politici, tanije o uree-nju drave, iako se bavi i mnotvom drugih pitanja, poglavi-to onima iz domena vjerovanja i morala. Radi se o prilino obimnom djelu, pisanom na arapskom jeziku i po zavretku predatom samome sultanu i tadanjem ejhul-islamu Ome-ru Hulusiju. Sama ta injenica govori o ambiciji autora da se ukljui u reformske procese i to na nain primjeren njegovom obrazovanju i funkcijama koje je tokom svoje karijere obav-ljao u razliitim mjestima.

O ivotu autora nemamo preciznijih podataka, izuzev onih turih koje sam saopava u djelu koje je predmet rada i mnotvu drugih koja je prepisao, od kojih su mnoga tek ne-davno otkrivena i predstavljena javnosti. Sam uvid u ta djela dosta govori o njegovom profilu, sklonostima i sl. Ovo je, ta-koer, zgodna prilika da se predstavi i anr u koji ovo djelo svrstavaju, njegovi osnovi, historijski razvoj i neki predstav-nici. Cilj rada je da se akademska i ira javnost na jedan siste-matian nain upozna sa ovim autorom i djelom. Namjera je djelo smjestiti u kontekst nastanka i u okvire anra kojem pri-pada, tako da e biti predstavljen taj anr openito i u Osman-skom carstvu, sa osvrtom na autore sa naih prostora.

Cilj je takoer rekonstruirati, koliko je mogue, bi-ografiju Muhammeda Prozorca. Objedinjavanje svih dostu-pnih podataka o Prozorcu i djelu Islamski nain postizanja poretka pomoi e da autor i djelo najzad budu adekvatno predstavljeni i valorizirani i tako zauzmu mjesto koje im pri-

1. UVOD | 13

pada u naoj batini. Za Bonjake kao narod jako je bitno da otkriju i objektivno istrae i najmanji doprinos svakog poje-dinca, te tako obogate svoje naslijee.

O Muhammedu Prozorcu i njegovom djelu Minh an-nim f dn al-islm je pisalo vie autora u vie mahova, pa se moe stei dojam da je tema dovoljno istraena i iscr-pljena. Meutim, bliim ispitivanjem da se vidjeti da je ve-ina onoga to je napisano ustvari ponavljanje i preuzimanje ranije napisanog i poznatog, najee doslovno prenoenje, bez ukazivanja na izvore. Panja na Muhammeda Prozorca prvi put je skrenuta kratkim tekstom u Salnami,4 godinjaku Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu, za koji se pret-postavlja da mu je autor Ibrahim-beg Baagi. U radu je spo-menuto nekoliko podataka o autoru i djelu, a sam rad je dio serije biljeki o znamenitim bonjakim autorima iz osman-skog perioda. Slijedi potom rad Mehmeda Handia pod na-slovom Rad bosanskohercegovakih muslimana na knjiev-nom polju.5 Handi u ovom radu prikazuje Minhad u sklo-pu govora o djelima o mudroj upravi i ureaju drave, ne donosei neke nove podatke o samom Prozorcu.6 Handiev prikaz djela je napravljen na osnovu rukopisa iz Fejzijje (Eli Ibrahim-paine) medrese u Travniku, koji je kasnije zavrio u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i koji je koriten kao osnova i u ovom naem radu.

4 Bosna ve Hersek Vilayet Salnamasi, Pokrajinska uprava za Bosnu i Herce-govinu, V, Sarajevo, 1303/1885., II dio, str. 10.

5 Handi Mehmed, Rad bosanskohercegovakih muslimana na knjievnom polju, Izabrana djela, knjiga I Teme iz knjievne historije, priredio Esad Durakovi, Ogledalo, Sarajevo, 1999., str. 308-451.

6 Nav. djelo, str. 438-440.


Svakako da je najdetaljniji rad o Prozorcu i predmet-nom djelu rad Omera Muia Minhgu-n-nim f dni-l-islm od Muhameda Prozorca, objavljen u Prilozima za ori-jentalnu filologiju.7 Ni ovaj rad ne nudi nove podatke o Pro-zorevom ivotu, ali zato iscrpno prikazuje i ocjenjuje djelo, a na osnovu rukopisa iz Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ka-sniji radovi samo prepisuju Muia i ne donose nita novo. U periodu nakon Muievog rada otkriven je niz rukopisa koje je prepisao Prozorac, a u kojima ima, iako turih, novih poda-taka o Prozorcu, koje treba temeljito ispitati i sistematizirati, a potrebno je i jo detaljnije predstaviti Islamski nain posti-zanja poretka. Nakon otkria tih novih prijepisa pojavili su se jo neki radovi, ali se i ti radovi glede autorove biografije uglavnom naslanjaju na Muiev rad.

Knjiga koja je pred vama je, ustvari, neznatno izmije-njen magistarski rad Muhammed Prozorac i djelo Plan dru-tvenog poretka u islamu, odbranjen 12. oktobra 2011. godi-ne na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pred komisijom u sastavu: prof. dr. Mehmed Kico, predsjednik, prof. dr. Fe-him Nametak, lan i prof. dr. Ismet Buatli, mentor i lan. Koristim priliku da jo jednom zahvalim mentoru prof. dr. Ismetu Buatliu za pruenu pomo i niz dragocjenih suge-stija i informacija. Zahvaljujem i lanovima komisije i svima koji su doprinijeli da ovo djelo ugleda svjetlo dana. Posebno zahvaljujem svojoj porodici na podrci i panji.

7 Omer Mui , Minhgu-n-nim f dni-l-islm od Muhameda Prozorca, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), knjiga V, Orijentalni institut (OIS), Sara-jevo, 1954/55, str. 181-198.

15 |

2. DJELA O UREENJU DRAVE I SAVJETI VLADARIMA

U ogromnom korpusu literature nastale od prvih dana islama do danas, na razliitim jezicima i u razliitim pod-nebljima, mnotvo je djela i autora koji se bave politikom i ureenjem drave. Ta djela nekada odraavaju ueni ideal, nekada realnost, nekada idealiziraju, ponekad pristupaju em-pirijski, a ponekad filozofski. U svim djelima do izraaja do-laze duh vremena u kojem su nastala, autorove sklonosti i po-zicije, te izvanjski uticaji. Meutim, sva ta djela svoj diskurs, neka manje, a neka vie, utemeljuju na osnovnim izvorima islama, Kuranu i Hadisu.

2.1. Kuransko-hadiski temelji diskursa

Objavljivanjem Kurana i dolaskom islama, u poet-ku je akcenat djelovanja bio na odgajanju vrlih pojedinaca, koji sainjavaju zajednicu muslimana. Zatim se postepeno formiralo islamsko drutvo, naposljetku i drava. Preuzima-nje politike vlasti vreno je na jasno diferenciranim principi-


ma, proizalim iz kuranskih uenja i Poslanikovog prakti-nog djelovanja u skladu sa njima.8 Svi ti principi, dakle, svoje korijene imaju ili u Kuranu kao Allahovoj objavi ili u Hadisu Njegovog poslanika.

2.1.1. Kuran o vlasti i vladarima

Ishodite cjelokupnog diskursa jeste svakako kuransko uenje o ovjeku kao Boijem zastupniku ili na-mjesniku, halifi (alfa, ), izraeno u vie navrata na ra-zliite naine, posebno upeatljivo u okviru kuranskog kazi-vanja o stvaranju prvog ovjeka: A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!9 Stoga su i prvi muslimani vladarima koji su naslijedili Boijeg posla-nika s pravom dali titulu halife, u znaenju njegovog nasljed-nika.

Kuran, nadalje, neprestano skree panju da Allahu pripada vlast nad svime: Zar ti ne zna da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji...10 Djelimina vlast u ovosvjetskim relacijama je Njegov dar onome kome to On hoe: Reci: O Allahu, koji svu vlast ima, Ti vlast onome kome hoe daje, a oduzima je od onoga od koga hoe; Ti onoga koga hoe uzvisuje, a onoga koga hoe unizuje; u Tvojoj ruci je sva-ko dobro, Ti, uistinu, sve moe!11

8 O tim principima vidjeti, npr., M. M. Sharif, Historija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb, 1988., str. 70. i dalje.

9 Al-Baqara, 30. Svi kuranski navodi su dati u prijevodu Besima Korkuta, izuzev kada je kontekst iziskivao drugaije, to je u tom sluaju naglaeno.

10 Al-Baqara, 107. U pronalaenju kuranskih ajeta sluili smo se programom 1.8.0

11 lu Imrn, 26.

2. DJELA O UREENJU DRAVE I SAVJETI VLADARIMA | 17

U transferu vlasti, ljudi imaju obavezu da izaberu onoga ko zasluuje povjerenje, a on, opet, treba suditi pra-vedno: Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pra-vino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve uje i vidi.12

Vladaru izabranom na adekvatan nain treba biti loja-lan i poslunost njemu dolazi odmah nakon poslunosti Alla-hu i Njegovom poslaniku: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vje-rujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe.13

Ustanovljavajui instituciju konsultovanja (r), Kuran naglaava da se onaj ko vlada ili rukovodi zajedni-kim poslovima u vrenju funkcije treba savjetovati sa poti-njenima, ali konanu odluku donosi onaj ko je odgovoran: Zato im prataj i moli da im bude oproteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.14

Kuran donosi i primjere pravednih vladara i okrut-nih tirana, oliene u Sulejmanu a. s. i faraonu, spominje kao vladare i Davuda a. s., Zul-Karnejna i kraljicu od Sabe i iz tih kuranskih pasaa se mogu izvesti mnoge pouke i principi koje islam nadaje kao vodilje kada je u pitanju vlast.

12 An-Nis, 5813 An-Nis, 5914 Ali Imrn, 159.


2.1.2. Hadis o vlasti i vladarima

Hadis takoer sadri mnotvo referenci koje se od-nose na vlast, vladare i podanike i njihove meusobne odno-se.15 Autori hadiskih zbirki su najee takve hadise grupira-li u posebne knjige ili poglavlja koji govore o rukovoenju (imra), suenju i presudama (akm), dihadu, davanju pri-sege (baya) i dr. Na taj nain su hadiske zbirke, odvajajui jedan dio za ovu problematiku, bile pretea nastanku djela koja su u potpunosti bila posveena ovoj problematici.

Meu Poslanikovim hadisima koji govore o odgovor-nostima vladara, svakako da je kljuni onaj koji meu one koji su odgovorni za svoje stado ubraja i onoga ko zapovi-jeda, odnosno vlada: Svi ste vi uvari (doslovno pastiri) i svi ste odgovorni za one koje uvate...onaj ko je emir (zapovjed-nik, u nekim verzijama imam, voa, predvodnik) nad ljudima je uvar i odgovoran je za one koje uva...16

U isto vrijeme, Hadis naglaava odgovornost koju ima vladar i u ta se uputa onaj ko prihvata rukovodeu funkciju: Svako ko bude predvodio deset ljudi ili vie, na Sudnji dan e biti doveden u lancima, pa e ga njegova pravednost odve-

15 Svi hadisi koji su u nastavku navedeni nisu preuzeti iz zbirki u kojima su nave-deni, ve su preuzeti nakon pretrage posredstvom jednog od dvaju kompjuterskih programa koji objedinjuju mnotvo hadiskih zbirki. Radi se o - , programu preuzetom sa www.islamspirit.com i koji se moe preuzeti sa http://www.sonnaonline.com. Verzije hadisa se razlikuju u razliitim zbirkama. Svakako da postoji vjerovatnoa da navedene hadise biljee i autori drugih zbirki.

16 Hadis zabiljeen u mnotvu zbirki, meu kojima i kod Buharija, Muslima, Ebu Davuda i Tirmizija.


zati ili e ga nepravda ostaviti zavezanog.17 Stoga Poslanik odvraa neke ashabe od traenja rukovodeih poloaja. Tako Abdurrahmanu ibn Semuretu veli: O Abdurrahman, ne tra-i zapovjedniku ulogu, jer ako ti bude data na traenje, bit e preputen sam sebi, a ako ti bude data bez tvog traenja, bit e ti pruena pomo.18 Upozoravajui ga da, ako eli ru-kovoditi, mora biti jak u svakom pogledu, Boji poslanik veli Ebu Zerru: O Ebu Zerre, ti si slab, a to je emanet, a na Sud-njem danu ponienje i kajanje, izuzev za onoga ko ga prihvati sa svim obavezama i izvri ih.19

I Hadis kao kljuni kvalitet vladara postavlja praved-nost. Tako je, naprimjer, meu sedam kategorija ljudi koji e u Allahov, d. ., hlad na dan kada drugog hlada ne bude bilo i pravedan predvodnik (imm dil).20 Jedan dan praved-nog vladara (vlasti) bolji je od 60 godina ibadeta veli jed-na predaja.21

Iako ima hadisa po kojima halifa treba biti iz plemena Kurej, ipak je vie onih koji u prvi plan kod onoga ko vri javnu rukovodeu funkciju stavljaju njegovu moralnost, a ne porijeklo: Ako bi bio postavljen rob da vama rukovodi, a to bude inio u skladu sa Allahovom knjigom, sluajte ga i po-koravajte mu se.22 Ukoliko, pak, kod vladara i bude nekih negativnosti, i u tom sluaju treba pokazati strpljenje i ne od-

17 Bezzar i Taberani.18 Autori est najpoznatijih zbirki osim Muslima.19 Biljei Muslim.20 Biljee Malik, Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Bejheki, Ibn Hibban.21 Biljei Bejheki.22 Biljei Muslim.


vajati se od zajednice: Ko kod svoga zapovjednika vidi neto to mu nije drago, neka se strpi, jer ko se odvoji od zajednice koliko pedalj pa umre, umro je dahilijjetskom smru.23 Po-gotovo ne dolazi u obzir oruani ustanak, ukoliko je ispunjen osnovni uvjet: Najbolji vai predvodnici su oni koje volite i koji vas vole, koji vas blagosiljaju a i vi njih. A najgori vai predvodnici su oni koje mrzite a i oni vas mrze, proklinjete ih a i oni vas. Neko ree: Boiji poslanie, hoemo li se protiv njih dii sabljom? On ree: Ne, sve dok meu vama obav-ljaju namaz (klanjaju i vama to omoguavaju). Ako kod svo-jih vladara vidite neto to ne volite, mrzite njihova djela, a ne uskraujte im svoju poslunost.24

Vladare kod kojih se uoe negativnosti treba savjeto-vati, jer Boji poslanik u jednom hadisu veli: Vjera je iskre-na privrenost.25 Prisutni su pitali: Kome, Boji poslani-e? On ree: Allahu, Njegovom poslaniku, muslimanskim predvodnicima i obinim ljudima.26 Iz te iskrene privreno-sti i lojalnosti proistie i iskreno savjetovanje, za koje se ko-risti ista rije nasihat (naa). Savjetovati treba mudro i taktino: Ko eli da savjetuje nekoga na vlasti o neemu, neka to ne ini javno, ve neka ga uzme za ruku i uini to na-samo. Ako prihvati savjet, dobro i jest, ako ne prihvati, ovaj je obavio svoju dunost.27 Ponekad je to savjetovanje izuzet-

23 Biljei Buhari.24 Biljei Muslim.25 U hadisu je upotrijebljena rije naa, pa ga mnogi prevode Vjera je savje-

tovanje, to je konfliktno sa nastavkom hadisa, jer bi se radilo o savjetovanju Allaha(!), Njegovog poslanika, muslimanskih predvodnika i masa!

26 Muslim, Nesai, Ebu Davud, Ahmed, Bejheki, Taberani, Ibn Hibban, Tirmizi.27 Biljei Ahmed.


no cijenjeno: Najbolji dihad je rei istinu pred nepraved-nim vladarem.28

2.2. Mogua podjela djela o ureenju drave

Prerastanje u poetku malobrojne zajednice muslima-na u drutvo, a potom i dravu, te izrastanje te drave u im-periju svjetskih razmjera, uzrokovali su da se mnogi islamski uenjaci i autori ponu baviti pitanjima ureenja drave, unu-tarnje i vanjske politike, odnosa vladara i podanika i njima srodnim. Ta razmatranja su u poetku bila sadrana u dijeli-ma koja su se bavila tradicijom, islamskim pravom ili drugim podrujima vjerskih znanosti ili, pak, u historijskim i knji-evnim djelima. Tako, naprimjer, vrlo rano nalazimo uve-nog Ebu Hanifinog uenika Ebu Jusufa kako u svome dje-lu Kitb al-arad, po ijem naslovu bi se dalo zakljuiti da se bavi iskljuivo razmatranjem izvora prihoda, obrauje sva pitanja drave, pa, izmeu ostaloga, halifi Harunu Er-Reidu daje savjete u kojima iznosi koncepciju drave, skree panju na dunosti halife, obaveze podanika i sl.29

Nove, stalno mijenjajue realnosti drave i njenih in-stitucija i susreti sa drugim sistemima i kulturama doprino-se sve eem bavljenju ovom problematikom i kristalizira-nju posebnog anra sa obiljem djela, sa brojnim podvrstama. Ovaj anr je mogue podijeliti na razliite naine i u razliite oblasti, iako se esto u djelima svrstanim u jednu kategoriju nalaze jako izraeni elementi na osnovu kojih bi se ona mo-gla svrstavati u neku drugu ili vie njih. Ovdje emo uzeti u

28 Biljee Ahmed, Ibn Made, Taberani, Bejheki i Nesai.29 Vidjeti M. M. Sharif, Historija islamske filozofije, II, str. 101-109.


obzir jednu podjelu, koja ne iskljuuje druge i ne odrie im validnost i utemeljenost,30 a koja ima u vidu samo sunnizam.31 Svaki od ovih ogranaka bio je dijelom odgovor na drutveni univerzum u promjeni, a dijelom slijeenje vlastitih literarnih kanona, ali su takoer utjelovljavali i opu percepciju izuzet-nog znaaja politike i zajednice.32

2.2.1. Teorija hilafeta

Ovaj ogranak je uglavnom djelo uleme. Radi se o sunnijskoj erijatskoj teoriji hilafeta, razraenoj u teolokim i pravnim raspravama, u kojima autori raspravljaju o potrebi hilafeta, njegovoj svrsi, kvalifikacijama vrilaca te dunosti, nainu njihovog izbora i imenovanja, obavezama podanika i sl. Ova djela su esto utemeljena na idealiziranju prolosti, ponekad na mirenju sa realnou, a rijetko i na empirijskom istraivanju, a polaze od pretpostavke da je halifa postavljen na taj poloaj kako bi slijedio erijat i titio zajednicu musli-mana.

Do desetog i jedanaestog stoljea bilo je jasno da ha-life vie ne mogu ispuniti svoje politike i vjerske uloge. Sul-tanati, koji su nastajali kao praktino nezavisne drave koje su samo nominalno priznavale halifin autoritet, liili su hila-fet njegove aktuelne svjetovne moi, a esti sektaki sukobi

30 Podjela preuzeta iz djela Lapidus Ira, A History of Islamic Societies, Cambridge University Press, Cambridge, 2002., 3. reprint, 2006.

31 O iijskoj politikoj teoriji vidjeti npr. M. M. Sharif, Historija islamske filozo-fije, II, str. 135-146.

32 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 147.


srozali su i njegov vjerski autoritet. Sunnijski teoretiari su se prilagodili tim realnostima.33

Tako je Al-Mwrd (364/975-450/1058.), sunnij-ski pravnik iz Basre u Iraku, napisao djelo Al-Akm as-sulniyya (Principi vlasti, Propisi koji se odnose na sultane), kako bi pokazao da su primarne dunosti halife da odrava vjeru u skladu sa tradicionalnim obrascima, provodi sudske odluke i titi muslimane. Ovo djelo je najvea teoretska ek-spozicija islamskog ustavnog prava. Za Mwrdja je hilafet i religijska obaveza i politika aktualnost. Stoga on svoja te-oretska vienja dopunjuje raspravljanjem o delegiranju auto-riteta, uvjetima imenovanja za sve vrste dravnih slubenika i linim i moralnim osobinama koje se trae za svakoga od njih. On opisuje organizaciju sudske uprave, prikupljanje po-reza, vladine mjere stimuliranja poljoprivredne proizvodnje i primjenu zakonskih kazni za kriminalne radnje. Ustvari, on daje sveobuvatnu emu djelovanja islamske vlasti. U ovom elaboriranom literarnom spisu sadrana je mjeavina naune posveenosti, vjerskog idealizma i politike ambicije.34

Na tragu Mwrdjevog djela su i sva ostala kasnija djela iz ovog ogranka, od kojih veina samo prepisuje njego-ve teze. Tako, naprimjer, Ab Yal Muammad b. Al-Husayn al-Farr (umro 458. hidretske), u djelu pod istim naslovom, po miljenju kritike,35 potpuno preuzima Mwrdjevo djelo,

33 Isto, str. 148.34 Isto. O Mwrdju i njegovoj politikoj teoriji ire vidjeti u M. M. Sharif, Histo-

rija islamske filozofije, str. 123-134.35 1999

str. 390.


usklaujui ga sa hanbelijskim mezhebom kojem je pripa-dao (Mwrd je pripadao afijskom). I on govori o imame-tu (predvodnikoj funkciji), uvjetima za imama, o njegovim osobinama, fizikim i psihikim svojstvima, o postavljanju vezira, o borbi protiv otpadnika, imenovanju kadija, o odre-ivanju osoba za rjeavanje sporova, o odreivanju onih koji e predvoditi namaz, had, sakupljati zekat, potom o haradu, dizji, upravljanju zemljitem, o divanu, kaznenoj politici36...

Ova vrsta djela o teoriji hilafeta se po Mwrdjevom djelu esto openito nazivaju Akm sulniyya. Drugi na-ziv dat je ponajvie na osnovu Ibn Taymiyyinog djela As-Siysa a-ariyya (erijatski nain upravljanja),37 pa se e-sto ovakva djela nazivaju onima iz podruja siysa ariyya. Termin siysa, koji se koristi za politiku openito, oznaa-va mudro upravljanje, nastojanje da se neto popravi, neki siysu ograniavaju samo na kaznene mjere, dok bi se siysa ariyya mogla definirati kao voenje i upravljanje drutvom u svim aspektima radi ostvarenja dobrobiti, a eliminiranja tete za pojedinca i drutvo.38 I termin siysa ima hadisko ute-meljenje, jer postoji hadis koji kae: Israelianima su ruko-vodili (tassuhum, od istog korijena kao siysa) vjerovjesni-ci39... Najvie zasluga za formuliranje siysa ariyya imaju dvojica hanbelija - Ibn Taymiyya (umro 728/1328) i Ibn al-

36 2000 37

1983 38

preuzeto sa http://www.albayan-magazine.com, link aktivan 22. 12. 2010.

39 Biljee Buharija i Muslim.


Qayyim al-awziyya (umro 751/1350). Ibn Taymiyyino je gledanje da, ako se erijat primjenjuje kako treba, siysa vladara nije u konfliktu sa fikhom. Ibn al-Qayyim tvrdi da je siysa dila (pravedno rukovoenje) samo dio erijata.40 Obojica su ivjeli u Siriji u memlukom periodu, a njihova djela su knjige recepata i u praksi prokuanih rjeenja u vezi mnotva pitanja koja se javljaju u javnom domenu, od opore-zivanja do kriminala, rata i kultnog organiziranja.41 Tako Ibn Taymiyya u spomenutom djelu govori o emanetima, angai-ranju najboljih i o tome kako ih prepoznati, o finansijama i vrstama dravnih prihoda, o nepravdama koje ine vladari i podanici, a najvie o kaznenoj politici, na koju se kod njega termin siysa koji koristi ponajvie odnosi.Ibn Taymiyya je drao da je ulema odgovorna za odranje za-kona kroz savjetovanje vladara, poduavanje zajednice mu-slimana pravim naelima i nareivanje dobra, a zabranjiva-nje loega. Njegov politiki aktivizam je utjelovio novi kon-cept drave i drutva u kojem ulema a ne halife postaju glavni akteri. Sunnijska politika teorija je postepeno poela manje naglaavati hilafet i prihvatati realnost sultana i uenjaka kao kljunih linosti u muslimanskom politikom poretku.42

Djela koja se primarno bave teorijom hilafeta ili onim to nazivamo akm ili siysa su mnogobrojna.43 Svakako da

40 Encyclopaedia of Islam, CD izdanje (u nastavku skraeno kao EI CD), Brill, Leiden, odrednica siyasa ariyya

41 Aziz Al-Azmeh, Muslim kingship: power and sacred in Muslim, Christian and pagan polities, I.B.Tauris&Co., London, 2001., str 112.

42 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 149.43 Imena i autori mnogih su navedeni u


su najistaknutije djelo i autor upravo al-Akm as-sulniyya i Mwrd. Iznova naglaavamo da se u ovom ogranku musli-manske politike literature itekako susreu i sadraji koji se mogu uvrstiti u druge ogranke, kao to se i u djelima koja se svrstavaju u druge anrove mogu nai znaajni dijelovi koji se bave teorijom hilafeta.44

2.2.2. Filozofska teorija idealne drave

U filozofskim razmatranjima drave od strane islam-skih filozofa, pored pozivanja na izvore islama, ponajvie na-lazimo uticaje grke, ali i drugih istonjakih filozofija. Ovu teoriju su u najveoj mjeri uobliili komentatori Platona i Ari-stotela. Po njoj, ureeno drutvo je potrebno za kultiviranje dua koje mogu dokuiti Vinju realnost. I u ovoj teoriji, kao i u sunnijskoj teoriji hilafeta, zakon je sutinsko sredstvo za poduavanje, odgajanje i oblikovanje morala ljudskih bia.45

Meu filozofima koji su prouavali idealnu dravu i vladara su najistaknutiji svakako Al-Frb (umro 950), Ibn Sina (Avicenna, 980-1037) i Ibn Rud (Averroes, 1126-1198). Meutim, kada se spomene filozofska teorija idealne drave, u prvi mah nam se kao vodei teoretiar u filozofskoj tradi-ciji nadaje Al-Frb46 i njegovo djelo r ahl al-madna al-

44 Tipian primjer je npr. Ibn Haldun, Mukaddima, I-II, El-Kalem, Sarajevo, 2007., u kojoj samo letiminim pregledom naslova pojedinih poglavlja vidimo pripad-nost tih poglavlja ovom anru.

45 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 153.46 Detaljnije o politikoj filozofiji Al-Farabija vidjeti: M. M. Sharif, Historija

islamske filozofije, II, str. 111-122. i Hasan Sui, Platonova drava i Al-Farabi-jeva Al-Madina Al-Fadila, Anali GHB, IV, Sarajevo, 1976., str. 69-76.


fila.47 Djelo na poetku govori o Boijem postojanju i kate-gorijama postojanja, da bi tek na kraju bilo govora o potrebi ovjeka za drutvom i saradnjom, znaaju drave i njenom viem stupnju od drutva, pri emu je poredi sa zdravim i pot-punim organizmom, o svojstvima poglavara vrle drave, nje-nim iteljima i njihovim zajednikim poslovima, pravednosti itd.48. Naglaena je bliska povezanost metafizike i politike, pa je Al-Frb glavni eksponent filozofske siyse. On filozofiju dijeli na teorijsku i praktinu, a praktinu na etiku i siysu.49

Al-Frb tumai da postoje dva nivoa idealne dra-ve. Jedan je drava kojom vlada filozof-poslanik-vladar, ije je lino predvodniko prisustvo nadahnue za vrlo drutvo. Drugi tip je ona kojom se vlada u skladu sa propisima koje je izvorno postavio filozof-poslanik. U ovoj dravi vladar mora poznavati drevne zakone, imati dobru procjenu o tome kako ih primjenjivati, inicijativu u rjeavanju novih situaci-ja i praktinu mudrost za rjeavanje pitanja u kojima tradicija nije dovoljna. Dugi tip idealne drave odgovara islamskom drutvu kojim se vlada po objavljenom zakonu pod vodstvom vladara koji primjenjuje zakon ovaj tip je srodan idealnom hilafetu sunnijske pravne teorije.50 Ako drava ne uspije izvr-iti svoju funkciju ili vladar nema kvalitete idealnog, drava prestaje biti idealna i naziva se grijenom, neukom ili zablu-djelom dravom.51

47 1968 48 Nav. djelo, str. 117-118, 122-131, 142-157.49 EI CD, odrednica siysa50 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 152.51 M. M. Sharif, Historija islamske filozofije, II, str. 120.


Ova kategorija muslimanske politike literature je srazmjerno najmanja, to je i logino, obzirom na injenicu da je to sluaj i sa filozofskom literaturom openito, ali se i njeni elementi mogu pronai u djelima koja se bave openito filozofijom i djelima svrstanim u druge kategorije ovog anra.

2.2.3. Ogledala prineva ili savjeti vladarima

anr ogledala prineva52 (ogledala za prineve ili vla-dare) nije svojstven samo muslimanskoj literaturi (kao, uo-stalom, ni ostali ogranci ove literature), ve je prisutan i u drugim literaturama i kulturama. Djela su sadravala savje-te vladarima ili prikaze vladara koje je zbog neega trebalo uzeti kao pozitivan ili negativan primjer. Ovaj anr je poznat jo od grko-rimskog doba, pa tokom srednjovjekovlja i ka-snije. Najpoznatiji evropski autor i djelo u njemu svakako su Niccol Machiavelli (1469-1527) i njegov Vladalac.53 Smatra se prvim djelom koje analizira ulogu politike elite i ranom formulacijom politikog mita potrebnog da se galvanizira-ju apolitine mase u revolucionarnu akciju, praktinim pri-runikom svevremnih pravila za diplomate, uputom za prak-tini menadment i biznis. O njegovim moralnim i teoretskim implikacijama postoji mnotvo razliitih tumaenja.54 Leti-minim uvidom da se primijetiti da Vladalac umnogome sli-jedi liniju muslimanskih djela iz ovoga anra, pa govori npr. o vrstama drave, o tome po emu se mjeri njena snaga, o ra-

52 Lat. specula principum, engleski mirrors of princes, njemaki Frstenspiegel53 Konsultirano izdanje na engleskom jeziku: Niccol Machiavelli, The Prince,

Oxford University Press, New York, 2005.

54 Nav. djelo, vidjeti izvanredni Uvod, posebno str. VII-IX


znim vojnim trupama, o stvarima zbog kojih vladar zasluu-je pohvalu ili pokudu, o osobinama kakve su velikodunost, okrutnost, milosre, o tome kako zasluiti potovanje, o pri-vatnim sekretarima,55 pa bi valjalo izvriti komparativno izu-avanje. Ovo djelo je dokument jedne realnosti i pisano je za praktine potrebe.56

Kada je rije o ovom anru, u muslimanskoj litera-turi se koriste izrazi naha al-mulk i way al- mulk ili waiyyat-nme, savjeti ili oporuke (preporuke) vladarima. Dodue, ponekad se termini koriste diferencirano, pa se prvi koristi za djela koja savjetuju vladara ili visokog funkcionera u praktinim i etikim aspektima vlasti, dok drugi oznaava djela koja predstavljaju mudrost akumuliranu tokom godina iskustva, koja se kroz refleksije prenosi sinu ili nasljedniku.57 U osmanskom periodu najee se koristi termin nahat-nme, knjige savjeta. Naglasak u ovim djelima je na realpo-litici, a sadre vrijednu grau za izuavanje historije islama, posebno uprave i institucija. Djela su takoer puna anegdota, mudrih izreka i praktinih primjera iz islamske tradicije, ali i onih predislamskih. Ova djela su raznolika po sadraju i tonu, ali sva za cilj imaju odgajanje vladara i postizanje vlasti koja e vriti povjerene joj zadatke. U vrhu prioriteta, a shodno kuransko-hadiskim naputcima, jeste postizanje pravednosti i uvanje islamske tradicije i svako djelo bez izuzetka nagla-

55 Nav. djelo, str. 7, 38, 42, 53, 54, 57, 76, 79.56 Aziz Hadihasanovi, Pruak i Makijaveli komparativni pregled misli, pogle-

da, ocjena i zakljuaka o pojmovima dravnog cilja i interesa, OKO, Sarajevo, 1995., str. 15. Djelo je upravo jedan konkretan pokuaj komparacije.

57 Louise Marlow, Hierarchy and Egalitarism in Islamic Thought, Cambridge University Press, Cambridge, 1997.str 128.


ava upravo pravednost. Implicitna teorija svih ovih djela je-ste da e pravda biti ostvarena ukoliko sam vladar bude pra-vedan. Pravednost, kao i sve vrline, dar su Boiji i utemeljena je u vjerskim vrijednostima. Vladar se, u cilju dosezanja to veeg nivoa uzoritosti, treba savjetovati sa uenima i mudri-ma, koji su tu da definiraju ueni ideal. Ova knjievna vrsta naglaava, dakle, linu vrlinu kao temelj drutvene pravde. Ovaj anr je vaan i zbog toga to se iz njega moe nazrijeti kako je rana islamska kultura bila taka susretanja razliitih etikih, filozofskih i praktinih uticaja. Neki od njih su bili isto islamski, kakav je koncept halife, odnosno ima-ma, dok su drugi bili stranoga porijekla.58

Zaeci ovog anra u islamskoj literaturi seu vrlo rano, a nastali su iz perzijske tradicije prirunika o drav-nitvu, ija su prva djela prevedena na arapski tokom 8. i 9. stoljea radi savjetovanja abbasijskih halifa. Do novog tala-sa ovog anra dolazi u 10. i 11. stoljeu, a autori su mu vla-dini slubenici i ulema, koji su nastojali predoiti pravila do-bre vladavine novom pokoljenju vladara, uglavnom turskog porijekla.59

Jedan od rodonaelnika ovog anra je arapski autor perzijskog porijekla Abdullh ibn al-Muqaffa (102/720- 139/756),60 sa svojom knjigom basni Kelila i Dimna, prvo-bitno prevedenom sa sanskrita na pahlavi, koju on prevodi na arapski.61 U formi basni i kroz dijalog ivotinja dati su savjeti

58 EI CD, odrednica naat al-mulk59 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 149.60 EI CD, odrednica Ibn al-Muqaffa61 Na naem jeziku je prvi put objavljena u prijevodu Besima Korkuta davne 1952.


vladarima u kojima je, zbog porijekla izvornika, zamjetan jak indijski utjecaj. Meutim, Ibn al-Muqaffa je autor i izvor-nog djela iz ove oblasti, poznatog kao Risla fi a-aba (Poslanica o drugovima), a napisanog za halifu Al-Mansura, u kojem trai primjenu principa vlasti razvijenih u drevnom Iranu i govori o vladanju, vojsci, birokratiji, ekonomiji, inte-resnim grupama, izboru savjetnika, zakonima i upravljanju podanicima.62 Djelo se sastoji od sedam odjeljaka i zakljuka, svaki odjeljak je posebna tema preporuka, a tako je nazvano zbog toga to eli da ukae na vanost drugova i slubenika kojima se okruuje halifa. Dajui savjet obino poinje for-mulacijom meu stvarima na koje se vladaru pravovjernih ukazuje panja /na koje se podsjea/, a savjeti tretiraju pita-nja kakva su horasanska vojska, Irak i glavni gradovi Basra i Kufa, Sirija, halifini drugovi, abasijska porodica, zemljite i porezi i Arabija. Zakljuno poglavlje govori o kljunoj ulo-zi vjere u vladarevoj sposobnosti da odri efikasnu kontrolu nad carstvom.63

U ranim vremenima, u dravnoj birokratiji je prevla-davala perzijska tradicija, tako da su djela iz tog ali i kasnijih perioda prepuna referenci o sasanijskim vladarima poput Ar-deira I Papaka (ili Babaka), Behrama, Husreva I Anuirvana

godine. Jedno od novijih izdanja je Kelila i Dimna (indijske prie), Bosanska rije, Wuppertal-Sarajevo-Tuzla, 1997.

62 Antony Black, The history of Islamic political thought: from the Prophet to the present, Routledge, New York, 2001., str 22.

63 Joseph E. Lowry, The first Islamic legal theory: Ibn al-Muqaffa on interpreta-tion, authority, and the structure of the law, Journal of the American Oriental Society, januar-mart 2008. str 25-40. (izvor. http://findarticles.com/p/articles/mi_go2081/is_1_128/ai_n31947793, link aktivan 18. januara 2011.


i Husreva II Perviza. Ve smo spomenuli indijske utjecaje, a zamjetni su i oni grki, tako da je esto pozivanje na Alek-sandra Velikog, pa je ak jedno od ranih djela, pod naslo-vom Kitb f as-siysa al-mmiyya, iji je autor Abul-Al Slim, glavni sekretar halife Hiama (105-125/724-743), sa-injeno od Aristotelovih savjeta Aleksandru Velikom.64 Ova djela pokazuju kako je kompletna bila sinteza arapsko-islam-skih, perzijskih i drugih stranih elemenata koji su bili glav-ne sastavnice srednjovjekovne islamske civilizacije. Koriste primjere koji se pripisuju arapskim halifama, posebno prvoj etverici, i sasanijskim vladarima, sufijskim evlijama i per-zijskim mudracima; islamiziraju perzijske mudre maksime i izjednaavaju i uspostavljaju kontinuitet islamskih i perzij-skih institucija.65 Materijal iz folklora i tradicije je prelazio u ova djela, ali i obrnuto. Razliita djela su naglaavala razli-ite stvari, jer su ih pisali ljudi razliitog backgrounda i sklo-nosti.

Najvanija rasprava ove vrste bila je Knjiga o vla-sti (Siysat-nma), iji autor je bio Nizamu-l-Mulk (umro 1092), slavni selduki vezir sultana Alp Arslana i Melik aha, na traenje potonjeg i na ijem dvoru je i napisano 484-485/1091-1092. Knjiga o vlasti, napisana na perzijskom je-ziku, podstie sultana na pravednost i daje mu specifine sa-vjete o tehnikama vladanja. Djelo je posveeno objanjava-nju prave uloge vojnika, policije, pijuna i finansijskih slu-benika; prenosi prie o velikim drevnim vladarima kako bi

64 EI CD, odrednica naat al-mulk65 F. R. C. Bagley, Ghazalis book of Counsel for Kings, str. IX (skenirana kopija

preuzeta sa http://www.ghazali.org/books/kingcouncel.pdf)


ilustriralo pouke.66 Siysat-nma je realistina i vrijedna kao historijski dokument, mada se umnogome sastoji od musli-manskih i sasanijskih anegdota i izreka. Autor sugerira refor-me, neke na tragu tradicionalnih, neke specifine i detaljne. ali se na sakupljae poreza, kadije, vojne zemljoposjednike. Govori o vojnoj organizaciji, predlae vienacionalne trupe i uzimanje talaca od novopotinjenih.67

Drugo vano djelo je Qbs-nma (nazvano tako po djedu autora, kojem se on divi i istie ga kao uzor), iji autor je Kay Kawus b. Iskandar Ibn Qbs (umro 1082), a koje je zbirka mudrosti starog kralja zapisanih za njegovog omilje-nog sina i sadri savjete o pravilnom voenju domainstva, poljoprivrede i vlasti. Takoer mu govori kako mora biti spre-man baviti se po potrebi i drugim zanimanjem, biti trgovac, alim, ratar, lijenik, zanatlija ili dervi. I ova knjiga, naravno, sadri mnotvo anegdota muslimanskog, ali i sasanijskog po-rijekla. Ovo djelo naglasak stavlja na odgoj aristokrate i po-kuava poduiti mlade kako biti dobar dravnik, dentlmen i musliman.68 I ovo djelo je napisano na perzijskom jeziku.

Meu najzapaenije autore spada i Imam Gazali (umro 505/1111.), koji je svoje djelo pod nazivom At-tibr al-masbk f naat al-mulk ( )69 prvobit-

66 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 151.67 F. R. C. Bagley, , Ghazalis book of Counsel for Kings, str. XIV68 Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 151.69 Ebu Hamid el-Gazali. Savjeti vlastima. Sarajevo: El-Kalem, 2001. S arap-

skog preveo i predgovor napisao Dr. Enes Kari. Lijep prikaz knjige i kratak osvrt na anr openito daje Ahmet Alibai, Imam El-Gazali savjetuje vlasti, http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000038R011.html, link aktivan 3.1.2011.


no napisao na perzijskom jeziku pod naslovom Naat al-mulk, a poslije ga preveo na arapski. Djelo je posveeno sul-tanu Melik ahu ili bratu mu Sandaru.70 Gazali naglaava da je vlast od Boga, da e se za nju odgovarati na Sudnjem danu. Prvi dio djela je skoro isto teoloki i govori o vjerovanju vladara i principima koje treba slijediti. Drugi dio je istinsko ogledalo, sa poglavljima o vezirima, sekretarima, mudraci-ma, uenima, enama. Sadraj drugog dijela je preteno eti-ki i odraava sufijski pristup, ali sadri i duge odlomke isto praktine naravi i neke isto literarne.71 Sadri mnotvo sasa-nijske i islamske grae koja nije bila prisutna u ranijim dje-lima. Postoje tvrdnje da je autor drugog dijela neko drugi, a ne Gazali.72

Gazali se doticao ove problematike i u drugim svo-jim djelima. Tako se i djelo Savjeti vladarima, posebno nje-gov prvi dio, naslanja na djelo Kimy as-sada (Alkemija sree). U ovom najduem na perzijskom jeziku napisanom djelu, koje se obino smatra saetkom enciklopedijskog djela Iy ulm ad-dn, u knjizi drugoj, odjeljak deseti, Gazali sa sufijskom notom govori o vladanju, bez referenci na nemu-slimanske uzore, a djelo je posveeno svima koji vre javne funkcije, ne samo vladarima.73

70 EI CD, odrednica naat al-mulk71 F. R. C. Bagley, Ghazalis book of Counsel for Kings, Oxford University Press,

London, 1964.,str. XV-XVI

72 EI CD, odrednica naat al-mulk.73 Carole Hillenbrand, A little-known Mirror for Princes of al-Ghazali u

Festschrift fr Gerhard Endress, Leuven, 2004, str. 593-601. Izvor: http://www.ghazali.org/articles/Hillenbrand-2004.pdf, link aktivan 4.1.2011.


Trend pisanja ovih djela bio je popularan i na mu-slimanskom Zapadu. Tako je Ab Bakr A-ur (umro 529/1126 ili 525/1131) iz Tortose u paniji, napisao djelo Sir al-mulk (Svjetiljka kraljeva). I njegovo djelo,74 na tra-gu prethodnika, govori o savjetovanju vladara, o postupcima uleme i dobrih kod emira i vezira, o opasnostima koje sa so-bom nosi vlast, o vrijednosti pravednih vladara, o svojstvima za koja vladari misle da su im unitila dravu, o pohvalnim svojstvima koja treba imati vladar, o tome koji su vladari naj-bolji, a koji najgori, o vezirima i njihovim osobinama, o kon-sultovanju i savjetovanju, o svojstvima kojima se zasluuje pokuda podanika...75

Izuzetak nije ni muslimanska Indija. Iz nje potie djelo Mawiah-i ahangr, autor mu je Muhammad Baqir Najm Sani, a napisano je na perzijskom jeziku. Djelo prua uvid u politiku i etiku misao u Indiji za vrijeme vladavine mogulskog imperatora Dahangira (1605-1627).76 Abul Fazl (umro 1602), glavni historiar imperatora Akbara, izloio je svoja gledanja o svome kralju-filozofu (Akbaru) u filozofskoj tradiciji i u skladu sa uenjem o savrenom ovjeku u mi-stikoj tradiciji. Njegovo monumentalno djelo Akbar Nmah (Knjiga o Akbaru), veliki historijski prikaz Akbarovog perio-da, ima takoer i neke elemente ogledala.77

74 1289 75 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu sauvan je rukopis ovog djela pod

brojem 371, kat. br. 3562.76 Muhammad Baqir Najm Sani, Advice on the art of governance: an Indo-Islamic

mirror for princess, ustvari prijevod sa perzijskog njegovog djela Mauizah-i Jahangiri, SUNY Press, Albany, 1989., str. 1.

77 Nav. djelo, str. 10.


Mnogobrojni su autori i djela iz ovog anra. Iz leti-minog pregleda sadraja tih djela se vidi da se uglavnom tretiraju iste teme i sadraji, iako, naravno, ima i novih dopri-nosa i svjeeg pristupa. Tako, naprimjer, Abdurramn a-ayzar (umro 589 h.) u djelu Al-manha al-maslk f siysa al-mulk78 govori o potrebi za pravednim vladarem, o znaaju posjedovanja edeba (u smislu irokog obrazovanja i uvaava-nja pravila etikecije); dalje govori o tome na emu se zasniva drava (vizaret, podanitvo, snaga, imetak, utvrde), o pleme-nitim osobinama kakve su pravednost, razum, hrabrost, da-reljivost, iskrenost, o loim osobinama kakve su nepravda, neznanje, krtost, rasipnitvo, o konsultovanju, o poznava-nju osnova siyse, o vojsci, a donosi i poune prie o raznim vladarima. U ovom anru se okuao i svestrani hi,79 a i samom Mwrdju, rodonaelniku djela akm sulniyya pripisuju se dva djela iz ove oblasti.80 I Mwrd u svojim dje-lima govori o podsticajima da se primaju savjeti, posebno za vladare, vrlinama vladara, skladu rijei i djela, vjeri kao os-novi vlasti, ivotopisima vladara iz ranijih dinastija, navodi savjete Aristotela i Aleksandra, kuranske i sunnetske upu-te, poune stihove, govori o pogubnosti oholosti, o prolazno-sti uitaka, o samokontroli i pozitivnim osobinama kakve su znanje, mudrost, blagost, pratanje, uvanje tajne, iskrenost, odravanje obeanja, zahvalnost, skromnost, opreznost, pra-

78 1987 - 79 2003 iako ima milje-

nja da je rije o tuem djelu koje mu se netano pripisuje.

80 1983 i 1997 -1417 - -


vednost i uravnoteenost, suzbijanju negativnosti, pogubno-sti prevelike administracije, o upravljanju podanicima i nji-hovim obavezama, suenje prijestupnicima, ophoenje sa su-njima, o finansijskoj disciplini, kaznenoj politici itd.

Brojni su aspekti u kojima se slau, susreu i prepliu sve tri ove kategorije politike literature.81 Po svima su dru-tvo i drava neophodni za pravdu i poredak, zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, poduavanje moralnosti i poma-ganje u duhovnom traganju. Sve tri u centar stavljaju dobrog vladara, bio on halifa, filozof ili sultan, od kojeg zavisi srea i dobrobit svih. U sunnijskoj teoriji hilafeta i u anru ogledala on nije savreni ovjek, ve Boiji namjesnik i Njegovo sred-stvo za odranje reda u drutvu. Naglaavajui vladarevu li-nost, veina ovih djela zanemaruje aktualne politike institu-cije, jer je on simbol savrenstva i model kako i drugi trebaju ivjeti i institucije imaju drugorazredni znaaj.

2.2.3.1. Savjeti vladarima u Osmanskom carstvu

Osmansko carstvo je i u ovom segmentu nastavlja ire islamske tradicije, pa su i ovakva djela iz sve tri kate-gorije prisutna tokom njegovog postojanja. Ovdje emo se ukratko osvrnuti samo na kategoriju djela koja se mogu svr-stati u savjete vladarima. U Osmanskom periodu ova djela se uglavnom nazivaju naat-nmama, siyset-nmama (po-nekad se ova dva termina koriste diferencirano za odreene oblike djela iz ove oblasti) ili openito rislama (poslanica-ma) I u ovom periodu je odreene materijale koristila veina

81 Razmatranja o slinosti preuzeta iz Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, str. 153.


autora. Neki su perzijskog, indijskog ili helenskog porijekla, neki su derivirani iz izvora i historije islama, a neki unose turske i lokalne elemente podneblja u kojima su djela nasta-jala. esta su pozivanja na Aleksandra Velikog i drevne per-zijske vladare, na prve halife, posebno hazreti Omera i Aliju. Veina ovih djela idealizira ranija doba, a za veinu kasnijih autora do vremena sultana Selima III, u kojem je ivio i svo-je djelo napisao Muhammed Prozorac, to je doba Sulejmana Velianstvenog (vladao 1520-1566). Ova literatura je dugo vremena smatrana otjelovljenjem historijske realnosti i tek u posljednje vrijeme su izraene neke sumnje. U novije doba je prihvaeno miljenje da ova literatura openito, ne samo kada je po srijedi Osmansko carstvo, ne odraava ekonomske i drutvene uvjete, ve je pristrasan politiki pamflet, protei-ra agendu odreenih individualaca ili interesnih grupa, esto reflektirajui njihova miljenja i strahove uskih krugova elite intelektualaca i birokrata ukorijenjenih u tradiciji, koji su sto-ga idealizirali klasino doba.82 Ipak, naat literatura sadr-i i empirijske momente i opservacije o stvarnim pojavama.

Pretea djela na turskom jeziku je svakako djelo Ku-tadgu bilig, koje je 1069. ili 1070. godine, dakle dugo prije nastanka Osmanskog carstva napisao Yusuf Hass Hadib za tadanjeg karahanijskog sultana. Djelo je napisano pod jakim uticajem Kelile i Dimne.83 Djelo je po formi mesnevija, sasto-

82 Gbor goston, Bruce Masters, Encyclopedia of the Ottoman Empire, Facts On File, New York, 2009., str. XXXII

83 Kenan nan, Remembering the Good Old Days: the Ottoman Nasihatname [Ad-vice Letters] Literature of the 17th Century (preuzeto sa http://www.cliohres.net/books4/1/07.pdf), A. Gemes, F. Peyrou, I. Xydopoulos, (eds.), Institutional Change and Stability. Conflicts, Transitions and Social Values, Edizioni Plus,


ji se od 85 poglavlja sa 6520 bejtova (distiha), a pohvala je vladaru Hasanu Bugra Hanu, kojem je i posveeno.84 Nasta-lo je u turskom plemenskom miljeu, nedavno islamiziranom i jo uvijek netaknutom tadanjom seldukom vjerskom po-litikom. Napisano je u formi dijaloga, stavlja naglasak na za-kon i kombinira politiku moralnost i iransko-islamsko dr-avnitvo.85 Djelo govori o kvalifikacijama vladara, vezira, vojnog komandanta, komornika, izaslanika, sekretara, rizni-ara, kuhara, peharnika86...

Duboke promjene koje su se dogaale u osmanskom drutvu u 16. stoljeu, podstakle su elitu, prije svega one iz upravnih struktura, da ispituju uzroke slabosti, iako je Car-stvo tada bilo na vrhuncu, i da trae i nude formule za opo-ravak, tako da od tog vremena slijedi istinski procvat ovog anra u Osmanskom carstvu. Naat literatura bez izuzet-ka govori o katastrofalnom nazadovanju drave nakon Sulej-mana i tree treine 16. stoljea. Drava moe biti sauvana samo vraanjem na to stanje. Veina autora je preokupirana time kako ouvati stari zakon i poredak, manjina vidi da sa-danjost i budunost Carstva zavisi od iznalaenja inovativ-nih rjeenja za stare i nove probleme.

Pisa University, 2009.,str. 112. Pregled djela iz ovog anra u Osmanskom carstvu veinom sainjen na osnovu ovog rada.

84 Kerima Filan, Kutadgu bilig ili znanje koje donosi sreu, Takvim, Rijaset IZ u BiH, Sarajevo, 2002., str. 251.

85 Antony Black, The history of Islamic political thought: from the Prophet to the present, Routledge, New York, 2001., str. 120.

86 Yusuf Khass Hajib, Wisdom of Royal Glory (Kutadgu Bilig): A Turko-Islamic Mirror for Princes, translated, with an introduction and notes, by Robert Dankoff, University of Chicago Press, 1983., str. 103-135.


Prvi poznati memorijalista je Lutfi-paa, veliki vezir Sulejmanov, koji mu je podnio memorandum ve 1541. godi-ne. Prvi je primijetio opadanje birokratskih standarda i traio poduzimanje mjera.87 Jedan od najpoznatijih ranih primjera ovog anra u Osmanskom carstvu je i Nuatusln, iji au-tor je Mustafa Ali Gelibolu. Djelo je napisano oko 1581., a u njemu autor objanjava principe dobre uprave i uzroke pro-pasti neke drave. Posebno se fokusira na pravdu, nepravdu i prirodu sultanove vlasti. Govori i o osnovnim uvjetima za dobru upravu: pravdi, unapreenju po zasluzi, lijepom opho-enju sa podanicima, rezanju javnih trokova. U drugom di-jelu knjige navodi prakse koje su protivne zakonu, poput ne-zasluenih poloaja i nepotivanja propisa o imenovanju ule-me. Monetarni sistem se mora paljivo nadzirati, sultan mora lino uestvovati u svakodnevnom radu vlade.88 U djelu ano-nimnog autora pod nazivom irz al-mulk, predatom sultanu Muratu III (15461595), sultanu se savjetuje da bude olienje razboritosti, pravde i pobonosti, a govori se i kakvi trebaju biti veziri, namjesnici i drugi slubenici.89

Jedno od ranih djela je i Habnama (Sanovnik), auto-ra Veysija, napisana 1608. godine sultanu Ahmedu I. Autor je bio pjesnik i kadija. Usnio je Aleksandra Velikog sa prethod-nim sultanima, kojima se pridruio i aktuelni i poeo sa njim razgovarati o uzrocima propadanja, govorei da se pojavio

87 Haim Gerber, State, Society and Law in Islam: Ottoman Law in Comparative Perspective, State University of New York Press, Albany, 1994., str. 130.

88 Kenan nan, Remembering the Good Old Days: the Ottoman Nasihatname [Advice Letters] Literature of the 17th Century, str. 114.

89 Isto.


nered, na to mu on kae da on postoji oduvijek. Veysi sul-tana stavlja u sredite: ako je on u redu, sve e biti. Takoer naglaava da se zakoni moraju potovati, poloaji davati po zasluzi, a kadijska sluba povjeravati poznavaocima zakona.90

Jedno od istaknutijih djela u domenu savjeta vlada-rima u Osmanskom carstvu je i spis Koi-bega, savjetnika i intimusa sultana Murata IV i Ibrahima I. U obliku pisama ili poslanica (risala) on ukazuje na slabosti.91 Djelo je 1630. godine predao sultanu Muratu IV. U njemu analizira uzro-ke osmanskog nazadovanja i predlae rjeenja. Sadraj djela podsjea na ranija i konzervativan je, jer smatra da je korup-cija nastala upravo zbog nefunkcioniranja starih institucija i nepotovanja starih zakona. Da bi se vratili na puteve stare slave, treba potovati erijat i kanun i pristupiti administra-tivnim reformama. Djelo odie utopijskim tonom, za njega je Sulejmanovo doba zlatna era. Druga poslanica je namijenje-na neiskusnom sultanu Ibrahimu I i neposrednija je, opisuje razliite dravne institucije i prakse, a proeta je politikim maksimama.92

Za oekivati je da se i enciklopedista, historiar, bibli-ograf i geograf Ktib eleb (Hadi Halifa, 1609-1657) oku-ao u ovom anru. Posvetio mu je djelo Dustr al-amal li il al-alal (Princip djelovanja na otklanjanju nedostata-ka), napisano nakon to je 1652. prisustvovao zasjedanju Di-vana sazvanom radi rjeavanja budetskog deficita. U uvodu

90 Nav. djelo, str. 117.91 Omer Mui, Minhag an-nim f dn al-islm od Muhameda Prozorca, str.

181-182.92 EI CD, odrednica Koi Beg.


iznosi svoje ideje o vlasti i drutvu. Glavni dio posveuje od-nosima izmeu vladajuih i potinjenih i stanju vojske i rizni-ce. U zakljuku predlae mogua rjeenja. U djelu se mogu nai tragovi Ibn Haldunovih ideja. Ponavlja ideju dire-i adliyye (krug pravde), koja je bila filozofija drutvenog po-retka i uprave u Osmanskom carstvu. Po njoj, mir u svijetu se moe postii kroz pravdu, svijet je baa okruena vlau, zakon regulira vlast, zakon je zatien suverenitetom, da bi se on ouvao mora se imati velika vojska, da bi se ona nahranila treba veliko bogatstvo, a to je mogue postii ako ljudi ive u miru i izobilju, a to, opet, zavisi od pravedne uprave.93

Spomenut emo jo Hezarfan Huseyna (umro 1103. po H./1691-92.) i njegovo djelo Tal al-bayn f qawnn li Umn (Saeto objanjenje zakona Osmanlija). Djelo se sastoji od 13 dijelova u kojima objanjava svoje ideje o uzro-cima loeg stanja u Carstvu, uvelike citirajui ranija ogledala i savjete. I kod njega su zamjetni uticaji Ibn Halduna. Svako drutvo propada nakon nekog perioda nazadovanja. Nadalje kae da slubenici trebaju uvati tajne, sultan mora imenova-ti mudrog velikog vezira i imati povjerenja u njega, drati se zakona pri postavljanju i smjeni i, naravno, treba slijediti stari zakon.94 Sva ova djela su svojim sadrajem i idejama, nesum-njivo, utjecala i na Muhammeda Prozorca.

U 18. stoljeu se postepeno mijenja odnos prema dr-avnoj organizaciji i sve vie se shvata da je nuno slijediti i zapadne modele. Vie se ne piu ili se rijetko piu risale, ve

93 Kenan nan, Remembering the Good Old Days: the Ottoman Nasihatname [Advice Letters] Literature of the 17th Century, str. 121.

94 Nav. djelo, str. 122.


se prave djela zvana layiha.95 To su svojevrsni planovi refor-mi, veina u podruju vojske. Takav je bio sluaj i u doba Selima III, kojem su 22 uene osobe iz reda dravnika, ue-njaka i vojske, ukljuujui i dvojicu stranaca, dostavile svoje planove reformi. Veina je bila povrna i, kao takva, od male koristi.96

2.2.3.2. Djela autora iz Bosne i Hercegovine i okruenja

Ni nai prostori ni autori nisu izuzetak i ovom anru su dali odreen broj djela, od onih teorijskih, pa do onih ispunjenih estokom kritikom. Ovdje emo kao ilustraciju spomenuti samo neke. Sadraji koji pripadaju ovom anru mogu se takoer nai i u djelima naih autora koja se svrsta-vaju u druge oblasti.

Najzapaeniji doprinos je dao asan Kf b.urn b. Dwd b. Yaqb az-Zb Al-Aqir (Hasan Kafi Pru-ak) svojim djelom Ul al-ikam f nim al-lam (Te-melji mudrosti o ureenju svijeta). Roen je 1544., a umro 1616. godine. kolovao se i u Istanbulu. U rodnom mjestu je bio kadija preko 20 godina. Za vrijeme trinaestogodinjeg rata sa Austrijom (1593-1606.) uestvovao u vojnom poho-du na Egru (Jegar, Erlau) u Maarskoj 1595./1596. godine. Za vrijeme tog pohoda na arapskom jeziku napisao ovo dje-lo i predao ga sultanu. Naredne godine, na traenje visokih slubenika, djelo je preveo na turski jezik. Napisao je i vie

95 Osmanska rije arapskog porijekla u znaenju podnesak, memorandum, plan, projekat, zakonski nacrt, pisano zapaanje.

96 Ekmeleddin hsanolu, Historija osmanske drave i civilizacije, I, IRCICA - Istanbul i OIS, Sarajevo, 2004., str. 264.


djela iz drugih oblasti, poput islamske teologije, stilistike i dr.97 Kao nagradu za ovo djelo dobio je doivotni kadiluk u rodnom mjestu.98 Djelo se sastoji iz uvoda i etiri poglavlja (al) i zakljuka (tima). Uvod govori o potrebi ureenja, prvo poglavlje o uvjetima da vlast bude trajna, a drugo o do-govaranju i savjetovanju. Tree poglavlje se bavi obavezom primjene ratnih dostignua i sprava, opremanja vojske i po-dizanja morala, a etvrto uzrocima pobjede i poraza, dok zakljuak govori o miru i mirovnom ugovoru.99 Djelo je na bosanski jezik prvi preveo Safvet-beg Baagi,100 potom su to uinili Amir Ljubovi i Fehim Nametak,101 a prevedeno je i na mnotvo jezika, na francuski ak davne 1824. godine.102 O djelu su takoer pisali mnogi autori, a neki od njih su pra-vili i komparacije sa drugim misliocima iz oblasti ureenja drave i politike teorije openito.103

97 EI CD, odrednica Akhisari.98 Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (biobib-

liografija), Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 173.99 Nav. djelo, str. 189.100 Nizam ul alem, napisao Hasan afi Pruak, preveo dr. Saftvetbeg Baagi,

Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1919.

101 Hasan Kafija Pruak, Izabrani spisi; uvod, prevod i biljeke Amir Ljubovi i Fehim Nametak, Veselin Maslea, Sarajevo, 1983. Isti autori su objavili i studiju Hasan Kafija Pruak, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1999.

102 Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (biobib-liografija), str. 192.

103 Vidjeti npr. Omer Nakievi, Hasan Kafi Pruak - pionir arapsko-islamskih znanosti u BiH, Starjeinstvo IZ u BiH, Sarajevo, 1977., Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, OIS, posebna izdanja XVII, Sarajevo, 1995., Aziz Hadihasanovi, Pruak i Makijaveli komparativni pregled misli, pogleda, ocjena i zakljuaka o pojmovima dravnog cilja i interesa, Esad Zgodi, Studije o politici: Ksenofont


I Pruakov savremenik ejh Mustafa Gaibi, ro-en negdje u Klikom sandaku, a umro i ukopan u Sta-roj Gradici,104 okuao se u ovom anru i to piui neobi-na pisma puna aluzija. Tako je sultanu Mehmedu III (1595-1603), koji je stigao u Beograd i uo za njega, te traio da mu doe, poslao pismo udnog sadraja u 12 taaka, koje su mudri protumaili, a koje su sadravale niz savjeta sultanu i opis stanja u carstvu.105

Muhammed Musi Bonjak, zvani Allamek (Mali sveznalica) je oko 1003/1595. godine sainio turski prije-vod djela Al-awhir al-mua f al-akm as-sulniyya iji je autor Zayn al-bidn Al-Munw. Djelo je podijelje-no u dva dijela, prvih deset poglavlja o vladaru, drugih dva-deset o vezirima i ostalim dostojanstvenicima. Posveeno je sultanu Muratu IV.106 Iako nije njegov autorski rad, ovo je izuzetan doprinos ovom anru.

Meu zapaenim autorima je i Muhammed Nerke-si ili Nergisi, roen oko 992/1584. Napisao je djelo Qnn ar-rad (Zakon ispravnog puta) 1033/1623-24. godine, po-sveeno Muratu IV, a koje je proireni prijevod na turski djela Risla-i alq-i sulniyya (napisano na perzijskom za ilhanijskog vladara Muhameda Hudabenda).107 Proirio ga je unosei neke dogaaje iz osmanske historije i sluajeve

Makijaveli Pruak Tito, B.H. COD, Sarajevo, 1997.104 Turbe preneseno pored Tekijske damije u Bos. Gradici.105 Fejzullah Hadibajri, Risala ejh-Mustafe Gaibije, separat iz Anala Gazi

Husrev-begove biblioteke, IV, Sarajevo, 1976.106 Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (biobib-

liografija), str. 151.107 Nav. djelo, str. 228.


kojima je sam bio svjedok.108 Posebno je znaajno njego-vo djelo Al-waf al-kmil f awl al-wazr al-dil (Pot-puni opis stanja pravednog vezira, poznato i kao Gazawati Murteza-paa) o bosanskom veziru i budimskom namjesni-ku Bonjaku Murteza-pai Novoeherliji (Nevehirli, umro 1045/1636), u kojem istie njegove moralne kvalitete i ne nalazi mu ravnog 100 godina unazad. Nerkesi, izmeu osta-log, govorio o njegovoj pravednosti, nepodmitljivosti, mo-ralnosti, panji prema siromanima, taktinosti, umjenosti, hrabrosti, autoritetu. Govori i o rairenoj korupciji, neprav-dama i zlima, o nasilju vojnih zapovjednika i o vezirovom obnavljanju utvrda, koje poimenino nabraja.109

U pjesmi anonimnog Sarajlije iz 1647. godine i pr-vih godina Kandijskog rata (16451669) nalazimo kritike tonove. Pjesma govori o nasiljima Mustafa-pae Tekelije, namjesnika koji nije bio dorastao situaciji. Napisana je na etiri jezika, turskom, perzijskom, arapskom i bosanskom. Kao refren na bosanskom jeziku se ponavlja Teko nam!110 ejh Alija iz Prusca (umro 1747), o kojem nema pouzdanih podataka, napisao je krai tekst pod naslovom Rasprava na-mijenjena vladaru, emirima i kadijama, prvobitno na arap-

108 Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, OIS, posebna izdanja XVII, Sarajevo, 1995., str. 60.

109 Salih Trako, Al-vasful-kamil fi ahvali veziril-adil: Biografija bosanskog vezira Murteza-pae od Muhameda Nergisija, POF, 10-11/1960-61., OIS, Sarajevo, 1961., str. 179-192.

110 Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija, I - STARIJA KNJIEVNOST, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1974., str. 289.


skom, kasnije preveden na turski. U njemu govori, izmeu ostaloga, o pravednosti prema raji, spreavanju nasilja i sl.111

ejh Mehmed Uianin svoju poslanicu takoer is-punjenu kritikom upuuje 1161/1748. godine beogradskom valiji Mehmed-pai, koji ga je svojim pismom kritikovao i pozivao na poslunost. Autor je odvaan ovjek koji se bo-rio protiv nasilja vlasti i tlaenja raje. Skree panju na oba-vezu borbe protiv zla, savjetuje valiju da ne postavlja po-monike koji prave nered, govori da se ne plai njegovih prijetnji, trai da ne lae i ne klevee, govori o licemjerju onih koji se u podrumu sa eirom na glavi predstavljaju kao Nikola i Jovan, a po danu su sa kadijskim sarukom aban-efendi i Redep-efendi. Kae da e prijepis poslati uenim i dobrim u Beogradu, Edirni, Carigradu, Mekki i Medini.112

Najvie kritiki nastrojen, najsvjeiji i najkonkretniji bio je svakako Muhammed Emin Isevi, sin Smail ef., inae kadija. Za vrijeme srpskog ustanka zbog svojih stavova i kri-tike smetao je namjesniku Ibrahim Hilmi-pai.113 Zbog toga je dva puta osuivan na izgnanstvo, drugi put 1224/1809. godine. Za vrijeme tog drugog progonstva, iz kojeg se vra-tio prije 1227/1812. godine, napisao je djelo Prilike u Bo-sni (Ahvali Bosna), u kojem estoko kritikuje kadije, naibe, muderrise, muftije, janjiarske age i sve nosioce zala i ne-

111 Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, str. 60.

112 Omer Mui , Poslanica ejha Mehmeda Uianina beogradskom valiji Muhamed-pai, POF, II, OIS, Sarajevo, 1951., str. 185-194.

113 Muvekkit u svojoj Povijesti Bosne (II, str. 783.) kae da je Hilmi Ibrahim-paa, bivi veliki vezir, postavljen za bosanskog valiju 6. 2. 1808., a smijenjen u martu 1813. (str. 805.).


daa u Bosni.114 Djelo napisao direktno sultanu. Poslije toga je unaprijeen u muderrisa Edirne i ejha bosanske ordije. Umro je 1816. godine i ukopan na Alifakovcu u Sarajevu. U svome djelu direktno navodi uzroke tekog stanja i ne nudi stare recepte.115 Po njegovom miljenju, treba odstraniti uzroke koji su doveli do tekog stanja. Bio je smion i iskren, ne mislei na posljedice. Namjesnika, u ije vrijeme je srp-ski ustanak bio uspjean, predstavlja kao indolentnog Ana-dolca. Prvo govori o kadijama i naibima, njihovom nezna-nju i korupciji, o muftijama koji su neznalice i nesposobni, o muderrisima medresa Edirne i Burse, ijim diplomama se trguje. Potom govori o paama, kojih je veliki broj u Bosni, pa je i konkurencija velika, a uglavnom su nesposobni, tee za poloajima, ne tite siromane i meusobno su sukoblje-ni. Govori o zlostavljanju raje, o mutevelijama vakufa koji ne vode rauna o vakufima, koji se pljakaju, o kapetanima u bosanskim tvravama, o raskoi, titulama, svaama, neo-dravanju objekata, rasulu trupa... Kritikuje i janjiare, koji su se okrenuli drugim poslovima, postali uticajni u svim sfe-rama...Navodi mnogo ajeta, hadisa, mudrih izreka, statisti-kih podataka. Tako, naprimjer, navodi da Srbi govore: Dok vi trgujete erijatom va ma ne moe sjei!...

Spomenimo na kraju jo Mustafu Sidkija Mostarca (Sarajli), koji je svoje djelo napisao u prvoj polovini XIX vijeka, po uzoru na Kafiju. Inae je bio poiteljski kadija,

114 Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (biobib-liografija), str. 557.

115 Prikaz napravljen na osnovu rada Ahmed Alii, Manuskript Ahvali Bosna od Muhameda Emina Isevia (po. XIX v.), POF, 32 33/1982-83, str. 163 198., OIS, Sarajevo, 1984.


muderris Karaoz-begove medrese u Mostaru i mostarski muftija. Umro je 1846/47. Njegov traktat na arapskom jezi-ku O nekoliko vanih pitanja, govori o znanju, o vlasti, up-ravi i tome kakav treba biti imam, o borbi, o upotrebi ratne opreme, o nasilnicima... Navodi djela kojima se koristio, po-sebno Kafija. Djelo je napisao u vrijeme guenja pobune ja-njiara na traenje tadanjeg bosanskog namjesnika (1826-1828).116

116 Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, str. 59-60. Po Muvekkitu (II, str. 863-904), u tom periodu su dunost vrila dvojica namjesnika, Belenli hadi Mustafa-paa i Abdurahman-paa, prvi samo 5-6 mjeseci. O Mustafi Sarajliu vidjeti npr. Rusmir Mahmutehaji, Dvije rasprave ejh Mustafe Sarajlia, Anali GHB, XI-XII, Sarajevo, 1985., str. 229-258.

51 |

3. BIOGRAFIJA MUHAMMEDA PROZORCA

U ovom odjeljku emo se baviti biografskim podaci-ma o Muhammedu Prozorcu, koje emo nastojati hronolo-ki ustrojiti i na osnovu njih rekonstruirati, koliko je to mo-gue, Prozorev ivotni put. Dat emo i opi prikaz prilika u Osmanskom carstvu u doba nastanka Minhada.

3.1. Izvori biografskih podataka i podaci sadrani u njima

Veinu dostupnih podataka o Muhammedu Prozorcu mogue je pronai u njegovom djelu Islamski nain postiza-nja poretka (Minh an-nim f dn al-islm ), prijepisima tuih djela koje je sainio, a tek neznatne u kasnijim izvorima i u osvrtima drugih autora na Prozorca i njegovo djelo. Podaci su vrlo oskudni, ali poto je mala vjero-vatnoa da e se u dogledno vrijeme pronai novi, nastojae-mo ih na najbolji mogui nain povezati i sistematizirati radi dobijanja mogueg maksimuma.


3.1.1. Prozoreva djela

Do danas je bilo poznato i potvreno samo postojanje njegovog djela koje je tema ovog rada. U toku prikupljanja grae utvrdili smo da mu se pripisuje jo jedan rad, a potom pronali i sam taj rad, koji je pripisan drugom autoru.

3.1.1.1. Minh an-nim f dn al-islm

Osnovni uzrok naeg bavljenja Muhammedom Pro-zorcem, kao to je to sluaj i kod drugih autora koji su pisa-li o njemu, jeste njegovo djelo Minhad. Moemo rei da su se Minhadom studiozno bavili samo Mehmed Handi117 i Omer Mui.118 Prvi je to uinio na osnovu rukopisa iz Fej-zijje medrese u Travniku, kasnije prenesenog u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, a drugi na osnovu rukopisa iz Orijentalnog instituta u Sarajevu. Samim djelom emo se ka-snije detaljnije baviti, a ovdje emo panju posvetiti samo autorovim biografskim podacima koji se u njemu mogu nai. U katalokoj obradi rukopisa sauvanog u Gazi Husrev-be-govoj biblioteci,119 a u kojoj smo se prvi put susreli sa ovim djelom i koja je inicirala bavljenje njime, konstatirano je da

117 Mehmed Handi, Rad bosanskohercegovakih muslimana na knjievnom polju, str. 308-451.

118 Omer Mui, Minhgu-n-nim f dni-l-islm od Muhameda Prozorca, str. 181-198.

119 Rukopis broj 1325/8037, obraen u Katalogu arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak etrnaesti, obradio Osman Lavi, Al-Furqan, London, Rijaset IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2005. (U nastavku Katalog XIV) Posebnu zahvalnost za nesebinu pomo dugujem gospodinu Laviu, kao i direktoru Gazi Husrev-begove biblioteke i osoblju za njihovu svesrdnu pomo.

3. BIOGRAFIJA MUHAMMEDA PROZORCA | 53

je rukopis iz Orijentalnog instituta nestao u poaru koji je u toku rata izazvala agresorska granata 17. maja 1992. godine. U pokuaju da eventualno pronaemo barem fotokopiju ru-kopisa, saznali smo da je on, sreom, meu rijetkima koji su sauvani od poara, tako da smo imali priliku izvriti i nepo-sredan uvid u njega.120 Prikaz Minhada se, ipak, u cjelosti za-sniva na rukopisu iz Gazi Husrev-begove biblioteke, a razlike meu njima su ionako neznatne. Razlike meu rukopisima ne postoje ni glede biograf-skih podataka autora. U oba je imenovan kao Muhammed, muftija i kadija, Bosanac, Prozorac (Muammad, al-muft wa al-q, al-Bsnaw al-Przri ).121 Na zavretku djela su dati kronogrami koji sadre datume predavanja djela tadanjem ejhul-islamu Omeru Hulusiju i sultanu Selimu III.122 Prvi daje 1215., a drugi 1216. hidret-sku godinu, iako je u radovima koji su se bavili ovim djelom navoeno da oba daju istu godinu. O tome e biti govora u dijelu koji se bavi Minhadom. Pretpostavka je da je autor u vrijeme predaje djela trebao biti u Istanbulu. Oba rukopisa imaju na kraju i datum prepisivanja, koji je, to je izuzetno in-teresantno, skoro identian. Onaj iz Gazi Husrev-begove bi-blioteke je prepisan 3. redeba 1226. (24. jula 1811.), a onaj

120 Rukopis nosi broj 18-1. Kasnije obraen pod brojem 67 u Katalogu arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, obra-dila Lejla Gazi, OIS, Sarajevo, 2009., str. 65-66.

121 Vidjeti Ilustracije, br. 1.- Minh GHB, fol. 1b., br. 2. - Minh OIS, fol. 1b.122 Ilustracije, br. 3.- Minh GHB, fol. 82b., br. 4. - Minh OIS, fol. 87a.


iz Orijentalnog instituta samo dan kasnije, 4. redeba 1226. (25. jula 1811.).123

3.1.1.2. Uvod o djelimino slobodnoj volji (Muqaddima-i irdat-i uziyya)

U biljeci koja je o Muhammedu Prozorcu objavljena u Salnami124 navedeno je da je on, osim Minhada, autor i dje-la Muqaddima-i irdat-i uziyya ( Uvod o djeli-mino slobodnoj volji). U toku sakupljanja grae za ovaj rad, sluajno nam je do ruke doao kopiran dio jednog kodeksa iz Gazi Husrev-begove biblioteke125 na arapskom naslovljen sa Uvod (Muqaddima) autora Muhammeda, muftije u gradu Travniku.126 Nisu navedeni prepisiva, niti datum prepisiva-nja. Pisanje poeto neshom, a zavreno prelijepim talikom. U katalokoj obradi rukopisa,127 travniki muftija koji se spo-minje pogreno je identificiran kao Muhammed Korkut, koji je umro 1194/1780. godine. Nakon uvida u sadraj, utvrdili smo da je u pitanju uvodni dio Prozorevog Minhada. Ru-kopis, dakle, ne sadri nikakav biografski podatak, izuzev to

123 Ilustracije, br. 5. - Minh GHB, fol. 83a, br. 4. - Minh OIS, fol. 87a.124 Bosna ve Hersek Vilayet Salnamasi, Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegov-

inu, Sarajevo, V, 1303/1885. II dio, str. 10.125 Rukopis 6940/6736, 2. L. 18b-26a. Za informaciju zahvaljujemo kolegi Ahmedu

Mehmedoviu.

126 Ilustracije, br. 6. - Rukopis 6940/6736, 2. L. 18b.127 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak jedanaesti,

obradio Zejnil Faji, Al-Furqan, London, Rijaset IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2003. (u nastavku Katalog GHB XI), str. 475-476.


potvruje navod iz Salname i otvara mogunost da je autor u nekom periodu vrio i funkciju travnikog muftije.

3.1.2. Prijepisi tuih djela

Najvie biografskih podataka o Muhammedu Prozor-cu moe se nai u prijepisima tuih djela koje je sam sainio u razliitim periodima svoga ivota. Ti prijepisi su nastali u tri razdoblja, a tretirati emo ih hronoloki.

3.1.2.1. Livanjski rukopis

Prve poznate prijepise tuih djela Muhammed Pro-zorac je sainio u medresi u Livnu. Panju na rukopis koji sadri te prijepise prvi je skrenuo Hifzija Hasandedi,128 koji ga je otkupio od Asifa eibovia iz Seonice kod Konjica, a kasnije poklonio Gazi Husrev-begovoj biblioteci, gdje je iz-vrena kataloka obrada.129 Radi se, ustvari, o etiri djela na arapskom jeziku:1. ar tarf al-izz ( ) iji autor je Saduddn Masd b. Umar at-Taftzn (712-791/1312-1389. ),130

2. Al-malb f ar al-maqd ( ), istoga au-tora,

128 Hivzija Hasandedi, Jedan rukopis Muhammeda Prozorca, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, knjiga X-XVI, 1990., str. 191-195.

129 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak osmi, obradio Mustafa Jahi, Al-Furqan, London, Rijaset IZ u BiH - GHB, Sarajevo, 2000. (U nastavku Katalog GHB VIII), str 130-131.

130 Broj rukopisa 6940,I-IV, kataloki broj 4887,1-4,


3. ar al-amila al-mutalifa ( ), iji autor je Amad b. Muaf al-Ll (umro 971/1563. ) i 4. ar al-amila al-muarida wa al-muttaida ( ), bez imena autora.131 Sva djela su iz oblasti arapske gramatike, odnosno morfologije.

Biljeke o prepisivau nalaze se na kraju drugog i po-sljednjeg djela u zbirci. Biljeke su na arapskom jeziku, malo nezgrapno i poetniki sroene, a i rukopis kojim su prepisa-na djela je prilino nevjet, u poreenju sa kasnijim prijepisi-ma. Prva biljeka glasi:132 Prepisivanje ovog vrijednog pri-mjerka, rukom Muhammeda (sa teddom), sina Muhammed (bez tedda, pa postoji vjerovatnoa da mu je ime Mehmed) efendije, kadije u kasabi Prozor (Brzr), zavreno je 1173. godine po hidri Poslanikovoj, u ponedjeljak, u noi 8. re-biu-l-evvela u pono (29. 10. 1759.),133 u livanjskoj medresi, kada je elio izai iz medrese i otii u svoje spomenuto mje-sto. Neka Allah oprosti njemu i njegovim roditeljima i neka da dobro njima dvoma i svim vjernicima i vjernicama, ali je potrebno popraviti ovaj primjerak.134

131 Katalog GHB VIII., str 130-131. Nije navedeno ko je autor posljednjeg djela, dok se ono u Hasandedievom prikazu uope i ne izdvaja kao zasebno, ve kao dio prethodnog.

132 Ilustracije, br. 7. Rukopis 6940,II/4887,2 fol. 141a.133 Pretvaranje hidretskih datuma u gregorijanske i obrnuto, u sluajevima kada

to nije uinjeno u koritenim izvorima, vreno na osnovu online pretvaraa (Gregorian-Hijri Dates Converter) http://www.islamicfinder.org/Hcal/index.php, link aktivan 10. 1.2011.

134 4887,2, fol. 141a.


Druga biljeka glasi:135 Prepisao Muhammed (ovdje bez tedda!), sin Muhammed efendije sina Muhjiddinova iz kasabe Prozor (Brzr), u livanjskoj medresi Mir Tob-atan (ili Top-atan),136 1172. godine, 13. dumade-l-ula u vrijeme ikindije (13. 1. 1759).137

3.1.2.2. Istanbulski rukopisi

Rukopisi koje je Muhammed Prozorac prepisivao u Istanbulu nastali su u dva perioda na razliitim lokalitetima. U prvom periodu je nastala zbirka koja se uva u Gazi Hu-srev-begovoj biblioteci i potie iz 1183. hidretske godine.138 I ovdje su u pitanju etiri djela, takoer na arapskom jeziku, ovoga puta iz oblasti logike:1. ar mutaar al-muntah li al-Aud ( ), iji autor je Aududdn Abdurramn b. Amad al- ( )1392. iya al-urn al ar mutaar al-muntah lil-Aud ( ), iji autor je As-Sayyid a-arf Al b. Muammad al-urn ( )

135 Ilustracije, br. 8. Rukopis 6940,IV/4887,4 fol. 177b.136 Hasandedi proitao kao Mir Tobatan, Jahi kao Mirtop Inan. Datum prvi

proitao kao 13., drugi kao 12.

137 4887,4, fol. 177b.138 Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak drugi, obradio Kasim

Dobraa, Starjeinstvo IZ za SR BiH, Sarajevo, 1979. (U nastavku Katalog GHB II), str. 71-73.

139 Broj rukopisa 1143, kataloki broj 877,1-4.


3. ar tahb al-maniq wa al-kalm li ad-Dawn ( ), iji autor je alluddn Muammad b. Asad a-iddq ad-Dawn ( )4. iya al ar tahb al-maniq wa al-kalm ( ), nepoznatog autora. Prepisivaeve biljeke se nalaze na kraju prvog, dru-gog i treeg djela. Prva biljeka glasi:140 Dovrio sam ovaj primjerak Audiyye, tj. ar mutaar al-muntah u domu (manzil) Nebiha (Nabh), biveg kadije, u prijestonici Vi-sokog Carstva, a ja sam Muhammed b. Muhammed Bosne-vi Prozori, bivi muftija u Akhisaru, Bosna, 1. rebiul-evvela 1183. godine (5. 7. 1769.), neka im obojici oprosti Uzvie-ni Oprosnik.141 U drugoj biljeci, koja je sainjena prilino smueno, stoji:142 Dovren ovaj asni prijepis 1. rebiul-ahira 1183. (3. 8. 1769.) u Kostantinijji, u domu (ovdje manzila!) Nebih (pa drugom rukom iznad dopisano hadi) Muhammed efendije, Bosanca, Prozorca (al-Brzr), u vrijeme kada mu je povjeravana funkcija kazaskera Anadolije i njegovog pre-seljenja, nakon dva sata, u vjenu kuu, prvog dana spome-nutog mjeseca, tj. u etvrtak. Potom je kroz dva dana, u ne-djelju, od kuge umro Kopi Osman, koji je stanovao u teki-ji ejha Murada. Neka je slavljen Moni!143 T

Documents

Fikret Pašanović, Bošnjak savjetuje sultana; Muhammed Prozorac i djelo "Islamski način postizanja poretka"