Film, radio i tv kultura

ANIMIRANI FILM (lat. anima – duša) – film u kojem  ne glume živi glumci, nego su crteži ili lutke filmskom tehnikom oživljeni.Dijeli se na: crtani i lutkarski, kolažni, predmetni film. U animiranom filmu nalazimo likovne sastavnice kao npr.: linija, boja, ploha, volumen; kao i filmske: kadar, plan, pokret, zvuk, montaža. Neki govore o animiranom filmu kao kombinaciji likovne i filmske umjetnosti.

CRTANI FILM – vrsta animiranog filma. Autor se poslužuje crtežima koji nisu fotografirani, nego su nacrtani i filmskom tehnikom oživljeni. BALET – scenski oblik u kojem je dramska radnja predstavljena plesom i mimikom uz glazbenu pratnju.

CARNET – hrvatska akademska računalna mreža.

CHARLIE CHAPLIN – najveći glumac u prvom dijelu stvaranja filma. On je bio glavni9 glumac, najčešće i redatelj glumeći smiješnog i komičnog čovjeka nižeg rasta, često naivnog i nespretnog, ali i hrabrog i dragog čovjeka kojega su svi voljeli. Glasoviti su mu filmovi: 'Skitnica', 'Svjetla velegrada', 'Potjera za zlatom', 'Pasji život' i 'Veliki diktator'.

COMMEDIA DELL'ARTE – vrsta kazališne predstave s izrazito naglašenom improvizacijom (izmišljanjem i dodavanjem) u kojoj se ne zna kada će i kako predstava završiti.

ČASOPIS ZA MLADEŽ – određuje teme za mlade, pisan je pretežno novinarskim stilom. On je ograničen medijski oblik, jer se sastoji od teksta i slika.

ČIN – veća označena i smislena cjelina u dramskom djelu, a prepoznajemo ga po dizajnu i spuštanju zavjesa u kazališnoj predstavi. Čin je veći od slike, a slika je veća od prizora.

DALEKI PLAN – obuhvaća prostor u kojem se nalazi živo biće i neki drugi predmeti. Daleki plan je potreban kako bi se dale slike predjela u kojem će se što dogoditi. Tim planom se smanji velika masa ljudi, bitki, trka bizona, konja i slično.

DETALJ – onaj dio filma u kojem se vidi samo vrlo malen dio objekta, kojeg se snima, npr. čovjekovo oko, nos, prst.

DIDASKALIJE – najčešće kose otisnute riječi (u dramskom tekstu), kojima pisac upućuje glumca kako izgovoriti tekst, a redatelja kako tekst postaviti u scenu. Didaskalije su važne i za čitatelje dramskog teksta.

DIJALOG – razgovor između dvije ili više osoba.

DRAMA – književni tekst napisan u dijalozima sa svrhom da se prikaže na pozornici, onda ga nazivamo dramsko – kazališnom izvedbom ili predstavom. Uz kazališnu postoji televizijska i radio drama. Drama kao književni rod ima ove vrste: drama u užem smislu, tragedija i komedija.

DRAMATIZACIJA – ako književno djelo prilagodimo, prevodimo i postavimo na pozornicu, onda to zovemo dramatizacijom teksta.

DRAMSKA NAPETOST – dovodi do vrhunca u predstavi, a nastaje zbog sukoba ili različitih mišljenja, stavova i gledišta, najčešće glavni likovi, a završava se najčešće smrću glavnog junaka (u tragediji), pomirbom i slično (u drami u užem smislu), smjenjivanjem sa sretnim završetkom (u komediji).

DRAMSKA RADNJA – temelji se na sukobu između likova. Sastoji se od 3 dijela: uvoda, glavne radnje i kraja, a proširena radnja sastoji se od: uvoda, zapleta, vrhunca, neočekivani preokret, raspleta i epiloga (kraja).

ELEKTRONSKI MEDIJI: film, radio, televizija i računalo.

ELIPTIČNOST U FILMU – kad bi se u filmu neka radnja snimala od početka do kraja, filmovi bi trajali puno dulje od sat ili dva. Stoga se redatelj služi eliptičnim snimanjem skraćujući radnju na minimalno trajanje filma.

EMISIJA – trajanje i sadržaj emisije, dijela programa na radiu ili televiziji.

EPISTOLA (grč. epistoal – pismo).

ESEJ – ima mjesto u medijskoj kulturi, posebice filmskim, scenskim, radio emisijama. Esej je kritika, prikaz, rasprava s vlastitim stavom.

ETER – određeni prostor koji prihvaća radio na radio – valovima.

FARSA – scenska predstava, prvo u stihovima, kasnije u prozi u kojoj se na jednostavnoj temi ljudskih slabosti razvija nesputana, a katkada i vulgarna komika.

FELJTONI (hrv. podlistak) – prozni tekst koji se u nastavcima objavljuje u novinama. Teme mogu biti razne, a stil je novinarski i znanstveno – popularni. Feljton se može pretvoriti u pripovijetku i roman, a i obrnuto.

FILM STRAVE I UŽASA – spada u znanstveno-fantastični film iako ga izdvajamo zbog njegove radnje, koja se najčešće odnosi na događaje sa vještinama, vampirima, vješticama… mjesto radnje je posebno određeno, a najčešće su tamne prostorije, dvorci, uklete kuće, groblja i nepoznati su likovi. FILM (slikopis) – označena slika u pokretu, tj. slikovni i znakovni zapis filmskom kamerom na filmskoj vrpci. Film se naziva filmskom umjetnošću. Prvi je film prikazan 28. 12. 1895. u kavani u Parizu; Film je najmlađa među svim umjetnostima. Zasnovan je na fizičkoj nesavršenosti ljudskog oka, koje nije u stanju razlagati slike onom brzinom kojom se one mijenjaju u film u 24 slike/sec. Kad bi ljudsko oko i mozak bili toliko savršeni da raspoznaju brzinu izmjene slika u filmu, on bi zapravo bio nemoguć, jer bismo zapravo gledali slike kao u albumu i ne bismo imali iluziju kretanja slika i to više ne bi bio slijed.Fotografski aparat i fototehnika pronađeni su 1860., a 1886. čvrsta podloga ili ploča, na kojoj su pravljene fotografije, zamijenjene elastičnom celuloidnom podlogom.To je ustvari mogućnost da se u jednom nizu poveže puno fotografija i jedna za drugom u neprekinutom nizu i otvorilo pretpostavku za nastavak filma. Film je u to vrijeme bio u eksperimentalnoj fazi. 

PRVI KINEMATOGRAFI koji su se bavili filmskim poslom bili su Francuzi: braća Louis, Lumiere, Augustin, koji su osnovali 1895. kinematografiju. Tako je film od hobija i zabave postao profesija.Filmovi su u početku bili nijemi, jer nije postojala tehnička mogućnost da se u isto vrijeme zabilježi ton i slika.Pošto je film postajao sve popularniji i na njemu se moglo zaraditi, ubrzo se istraživalo na mnogim tehničkim elementima.1900. – pokusi zvučnog filma.1927. – izumljen zvučni film (TONFILM).1935. – film u boji (koloralni) 'Becky Sharf'.Film se proizvodi tako što se načini filmski zapis kamerom na filmskoj vrpci. Nakon toga se taj film kemijskom obradom prilagodi za film i emitira se na platnu pomoću projektora (svijet koji je u svojoj prirodi 3D film prenosi u 2D realnost, ima samo visinu, širinu, nema dubinu).Zahvaljujući toj dimenziji. Gledatelj može vidjeti i dubinu koja ne postoji. Film kod gledatelja angažira 2 osjetila – vid i sluh, pa se film može definirati kao fotografski i fonografski zapis.U početku filmski zapisi su bili slučajni i dokumentarni i za jedno kratko vrijeme snimale su se samo određene stvari iz okoline onoga koji snima. Kasnije kad je film postao umjetnost, razvrstao se u odnosu na vrstu i temu.

KINEMATOGRAFIJA - ukupan društveni sustav proizvodnje, distribucije i prikazivanja filmova, s popratnim djelatnostima, zanimanjima i ustanovama. FILM U HRVATSKOJ – prvi film u Hrvatskoj prikazali su 8. 10. 1896. 'Rudolf Mosinge' i 'Lavoslav Brajer', a bili su to filmovi braće Lumiere.U Zagrebu je 1906. otvoren prvi kinematograf, a malo kasnije u Puli, Dubrovniku, Rijeci i Zadru.Prvi časopis 'Kino' izlazi u Zagrebu 1916., a osniva se i poduzeće 'Kroatia', koje će snimati prvi hrvatski igrani film 'Braco u Zagrebu' (prikazan 28.8.1917.). skladatelj Josip Deći snimio je prvi zvučni film u Hrvatskoj.Prvi crtani film 'Veliki miting' snimljen je u Zagrebu 1951. redatelj Dušan Vukotić dobio je najgledaniju svjetsku filmsku nagradu Oscar 1962. za crtani film 'Surogat', koji je snimljen 1961. FILMSKI PROSTOR – prikazivanje filma zajedno s gledališnim prostorom i velikim ekranom. Ima dvije dimenzije – visinu i dužinu, a stvarni (životni prostor) 3: visinu, dužinu i dubinu. Sve to zajedno zovemo kino, kinematograf, slikokaz.

FILMSKO STVARALAŠTVO – dijelimo na sljedeće filmske rodove: igrani, dokumentarni, obrazovni, animirani, promidžbeni, eksperimentalni.

FOTOREPORTAŽA – veća skupina fotografija, najčešće s velikog važnog događaja uz manji popratni tekst ili govor.

GEGOVI – šaljiva improvizacija, postiže se raznim pokretima tijela, smiješnim kretnjama.

GLAZBA – ispočetka nije bila izravno na filmskoj vrpci, ali ga je u razdoblju nijemoga filma pratila odvojeno s gramofona. Glazba danas na filmu ima višestruku ulogu i glazba može biti zvučna kulisa, prateći ono što se zbiva na filmu te dočaravajući potpunu radnju i glavne junake u njihovim postupcima. Može pobuđivati određene osjećaje ili označiti pojavljivanje novog lika ili pak

glavnog junaka. Glazba može pomoći pri boljem shvaćanju onoga što iz samog filma ne bismo mogli razumjeti.

GLAZBENI FILM – s puno glazbe, pa imamo glazbene filmske komedije, baletne filmove, revijske, ali i operne, operetne i mjuzikalne.GLUMA – splet glumačke djelatnosti: govor, igra, mimika, pjevanje, geste, fizičke radnje uz pomoć maske, kostima, scenskih kulisa, rekvizita, kulisa.

GLUMAC – osoba koja igra i tumači uloge u predstavi ili filmu. GOLIK KREŠO (Fužine, Gorski Kotar, 1922., Zagreb, 1996.) jedan je od najvećih filmskih redatelja. Prvi njegov film je dokumentarac 'Još jedan broj je zaglavio', 1948. Prvi igrani film bio je 'Plavi 9'. Snimio je i prvu našu filmsku komediju iz sportskog života 'Imam dvije mame i dva tate', 1968. Poznata mu je i operna komedija iz malograđanskog zagrebačkog života: 'Tko pjeva, zlo ne misli', 1970., zatim igrani film 'Ljubica', 1978., te televizijska serija 'Gruntovčani', 1975. GRANIČNI MEDIJI su: stripovi i časopisi za mlade.

IGROKAZ – manji dramski tekst pisan u dijalozima za malo likova jednostavne radnje u jednom času sa svrhom da se prikaže na pozornici.

INSPICIJENT – nadzire predstavu i poziva glumce na pozornicu kad trebaju izaći.

JAVNO PISMO – izvorni tekst neke javne ili istaknute ličnosti, ali je i svemedijski način obraćanja javnosti, a svrha mu je upoznati ili upozoriti javnost na ono što je važno u sadašnjosti ili će se dogoditi u budućnosti. Prvo javno pismo u novijoj povijesti je dio francuskog književnika Emilea Zole.

KABARE – minijaturna pozornica za izvođenje recitacija, pjesama, balada, parodija, pantomime, skečeva, prikazujući ih u stihovima ili prozi uz sudjelovanje dijelom profesionalnih glumaca i amatera. Teme su duhovite i satirične s aktualno – političkim sadržajem u oštro naglašenom obliku.

KADAR – osnovna jedinica filmskog izražavanja. Kadrom nazivamo onaj dio filma, koji se snima jednokratnim djelovanjem kamera. Tako kadar može biti kratak i dug (2 – 5 cm).

KAMERA – uređaj za snimanje filma, a može biti statična i kad joj se vidno polje objektiva ne mijenja. U pokretne (dinamične) kamere, vidno polje se mijenja.

KAZALIŠTE – kulturna ustanova u kojoj se daju različite predstave, a naziv je dobio od glagola 'kazivati'. Međunarodna je riječ 'teatar', podrijetlom iz grčkog jezika.

KIČ (njem. skica) – za filmsko i kazališno djelo, reći ćemo da je kič predstava, ako je bez umjetničke vrijednosti s puno neukusa, proizvodnosti i lažne umjetnosti.

KINO – kulturna ustanova gdje se prikazuju filmovi. Kino se još naziva 'kinematograf' ili 'slikokaz' (film je slikopis).

KNJIGA SNIMANJA – kada je scenarij napisan, redatelj na osnovu svega piše knjigu snimanja, koja će sadržavati sve elemente za snimanje filma. Uz cijeli scenarij, knjiga snimanja sadrži podatke: mjesto i vrijeme snimanja, broj i duljina

kadrova, udaljenost kamere od objekta koji se snima, kut snimanja, zvukovi i slično.

KOMEDIJA – vrsta dramskog djela u kojem sena smiješan, podrugljiv i duhovit način iznose mnoge životne slike, pojedince ili skupine ljudi. Ima više vrsta komedija: komedija karaktera, razgovora, situacije…KOMIČAR – glumac koji se ističe komičnim, smiješnim ulogama.

KOMPOZICIJA – način na koji je književno djelo napisano, sastavljeno, a dijeli se na vanjsku i unutarnju. Pod vanjskom kompozicijom podrazumijevamo dijelove djela, pa je najčešće kompozicijski književno djelo sastavljeno od 2, 3, 4, 5 i više dijelova, npr.,ep 'Smrt Smail-age Čengića', napisan je iz 5 dijelova. Pod unutarnjom kompozicijom podrazumijevamo razvoj fabule., najčešće ovaj redoslijed: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet…

KOREOGRAF- stručnjak za koreografiju, koji postavlja plesove i uvježbava plesače. On usko surađuje sa redateljem.

KOREOGRAFIJA (vrši choros – kolo, plas + grafo - piše) – stvaranje i ostavljanje plesova na pozornicu ili u filmu. To je umjetnost plesa, njegov način ili stil izvođenja. Koreografija se može postaviti za jednoga plesača ili više njih, u sklopu predstave ili filma.

KOSTIMOGRAF – izrađuje nacrte za kostime i brine o sveukupnom vanjskom glumačkom izgledu, surađuje s frizerom, scenografom i redateljem.

KOSTIMOGRAFIJA – sva priprema kostima za kazališne i filmske glumce što je za crtanje i izrađivanja.

KOSTIM – odjeća koju nosi glumac u predstavi ili u filmu. Dočarava lik smještajući ga u vrijeme i prostor iz kojeg potječe. Šminka je sastavni dio kostima.

KRIMINALISTIČKI FILM – najčešće za teme uzima zločin ili neku drugu kriminalnu radnju. Film je prožet napetostima, sukobima razbojnika s policijom, a sve to kroz uzbudljive akcije. Često se kriminalistički filmovi snimaju po kriminalističkim romanima. Ovi filmovi imaju više predstava: detektivski, gangsterski, zatvorski, špijunski, policijski, triler…

KRUPNI PLAN – prikazuje objekt iz velike blizine, npr. čovjek s glavom i ramenima. Često se rabi u psihološkim filmovima.

KULISE – razni prikladni predmeti na pozornici koji su u službi predstave, a mogu se napraviti od različitih predmeta. Kulisa može biti zvučna: šumovi vjetra, mora, glazbe…

KUT SNIMANJA – rakurs nazivamo kutom snimanja u filmskom nazivlju. U snimanju filma, gotovo se svaki predmet može snimiti sa svih strana: odozdo, odozgo, s desna, sprijeda, straga.

LAKRDIJA – šaljivo kraće djelo. U njemu se smijeh stvara pretjerivanjem u iskazivanju osobina likova na pozornici. Osim što je smiješna, za neke može biti i uvredljiva.

LIBRETO je tekstualna osnova za glazbena djela.

MILES, GEORGES – prvi uveo filmske trikove, scenarij, glumce, kostime, aktualnosti, snimanje filmova po književnim djelima

MILETIĆ, OKTAVIAN – najveći naš filmski skladatelj u prvom stvaranju zvučnog filma u Hrvatskoj. Snimio je više filmova, nagrađen međunarodnom nagradom.

MJUZIKL – spoj glazbenog i dramskog djela. U njemu postoje i samostalne govorne i glazbene točke.MONODRAMA – vrsta dramskog teksta, namijenjena jednoj osobi s namjerom izvođenja na pozornici.

MONTAŽA – raspoređivanje vremena i prostora u filmu, tj. sastavljanje dijelova filmske vrpce u jednu neprekidnu cjelinu.

NOVINARSKI STIL – jasan, kratak i dočaran bez suvišnih riječi, slikovitosti i subjektivnosti.

OBLICI NOVINARSKOG IZRAŽAVANJA – vijesti, izvještaj, reportaža, razgovor, podlistak, komentar, kritika.

OPĆI PLAN ili total – prikazuje cijeli scenski prostor i objekt u njemu, npr. čovjek, životinja… općim planom redatelj se služi kako bi snimio više ljudi u nekoj radnji: objed, prometna nesreća, tučnjava…

OPERA – glazbeno-scenski oblik pretežno ili isključivo izražen vokalnim i instrumentalnim glazbenim sredstvima.

OPERETA – glazbeno-scenski oblik zabavnog karaktera u kojem uz pjevanje postoje i govorni ulomci, pretežito dijalozi od kojih ovisi pokretljivost i brzina scenske radnje.

OSCAR – filmska nagrada koju dodjeljuje Američka akademija za najbolja filmska ostvarenja.

OTAMNJENJE U FILMU – kad nova slika nakon zatamnjenja postaje sve svjetlija dok ne postigne nominalno osvjetljenje.

PERIPETIJA – obrat radnje ili neočekivan zaplet, rasplet u dramskom djelu.

REDATELJ – postavlja ili režira cijelu predstavu ili film, odabire i vježba glumce.

REPORTAŽA – jedinstvena u tome što objedinjuje novinarski književni stil. Reportaža se može napisati o zanimljivim i različitim događajima, mjestima i njihovim ljudima.

RETROPERSPEKCIJA – junak filma se sjeća svojih prošlih dana, pa redatelj njegovo sjećanje vizualizira. U modernim filmovima vrlo se često isprepliću stvarnost i mašta, stvarni se prilozi smjenjuju s prilozima iz snova, sjećanja i maštanja glavnog junaka.

SCENA – mjesto gdje se daje predstava. Scena je najčešće napravljena na kazališnoj pozornici, a može biti na otvorenom dvorištu, trgu…

SCENARIJ – daje ideju za scenu i sudjeluje u njezinoj pripremi i izradi. Scenograf poštuje piščeve didaskalije i surađuje s redateljem.

SCENOGRAFIJA – sve ono što vidimo na sceni, a to je odabir i raspored predmeta, rekvizita, kulisa i svega drugog što se nalazi na pozornici, odnosno u kadru.

7 UMJETNOSTI: 1. književnost, 2. kazalište, 3. glazba, 4. slikarstvo, 5. kiparstvo, 6. arhitektura, 7. Film

SEKVENCA – dio filma koji sadrži nekoliko kadrova povezanih u jednu logičku cjelinu.

SERIJA – film u nastavcima, tj. film u epizodama.

SERIJAL – nekoliko TV i radio emisija u nastavcima, a može biti veći niz tekstova u nastavcima u novinama i slično.

SERIJSKI FILM (film u nastavcima) – ima više filmova povezanih u jednu cjelinu, s istim likovima i fabulom radnje. Često se zbog duljine film dijeli na epizode, koje su fizički i vremenski odvojene.

SINOPSIS – predložak scenariju. On je kraći i sažetiji s glavnom idejom iz koje se piše opširni tekst sa svim pojedinostima koje ćemo nazvati scenarij.

SLIKA – dio čina koji se sastoji od više prizora. Nekoliko slika čini čin. U svakoj se novoj slici može (a i ne mora) mijenjati scena.

SOCIJALNI FILM – tu se najčešće govori o socijalno – ekonomskim poteškoćama određenog društvenog kraja i njegovim posljedicama koje utječu na psihu likova.

SONG – vrsta pjesme, popjeva lakšeg stila suvremenim dramskim i scenskim djelima.

STRIP – niz slika popraćen kratkim rečenicama, dijalozima i tumačenjima. Zbog toga ga nazivamo graničnom medijskom vrstom (najpoznatiji Walt Disney)

STUDIO – posebna opremljena prostorija za snimanje radio i TV emisija, ali i za snimanje filmova, CD-ova i drugo.

SREDNJI FILM – prikazuje cijeli objekt i manji prostor oko njega. Njime se prikazuje čovjeka u nekoj radnji, prikazuje razgovor dvoje ili više ljudi, hrvanje, rukovanje.

ŠMINKA – sastavni dio kostima. Važna je za bolje vizualno dočaravanje.

ŠUND – film ili kazališna predstava koja nema umjetničku ili moralnu vrijednost.

TELEVIZIJA – ustanova koja priprema i proizvodi televizijski program koji gledamo na televizoru.

TISKOVNI MEDIJI – možemo ih podijeliti u 4 skupine: knjige, tisak (novine i časopisi), stripovi, plakati.

TJEDNIK – novine koje se izdaju jednom tjedno.

TRILER – kriminalistički film pun napetosti, iznenađenja i neizvjesnosti.

ZAJEDNIČKE MEDIJSKE VRSTE – tu ubrajamo reportažu i javno pismo.

ZATAMNJENJE – kada slika postupno postaje sve tamnija, da bi na kraju cijela postala nejasna.

ZNANSTVENO-FANTASTIČNI FILMOVI razvili su se iz slične literature Julesa Vernara i Herbratra G. Wellsa u 19. st. U središtu njegove pozornosti uvijek su znanstvena dostignuća i činjenice koje su postavljene u posebne filmske zahvate koje nam dočaravaju buduća događanja i razna bića. Najpoznatiji su filmovi: ' Rat zvijezda' redatelja Georga Millera i Georga Lucasa, 'Bliski susreti treće vrste' redatelja Stevena Spielberga.

ŽANR (fran. rod, vrsta) – hrvatska književna teorija nije prihvatila teoriju naziv žanr, već rod za višu razinu i vrstu na nižoj razini oblikovanja – izražavanja književnog djela. Međutim, filmska umjetnost u svom nazivu rabi riječ žanr koju prevodimo kao rod ili vrstu. Tako možemo govoriti o dokumentarnom žanru, glazbenom žanru, vesternu, kriminalističkom i sl.Prvi je film trajao 25. min, a gledalo ga je oko 150 ljudi. Prvi su filmovi nijemi, a potkraj20.-ih godina javlja se zvučni, a krajem 30.-ih u boji. Na polovini stoljeća uvodi se široko filmsko platno, stoga možemo govoriti o 2 glavna razdoblja:1. razdoblje nijemog filma2. razdoblje zvučnog filma POVIJEST STRIPA- strip 'Žuti dječak' koji je 1896. godine objavio američki crtač Richard Falton smatra se prvim stripom. Uz FFaltona, prvi svjetski autori stripa su Alex Raimond za znan.-fantastični strip 'Flaš gordon', zatim Herold Foster koji je nacrtao Tarzana, zatim Walt Disney i njegov Mickey Mouse.i dr. Najbolji crtač stripa u Hrvatskoj je Andrija Marinović koji je nacrtao stripove: Stari mačak, Dolazak Hrvata, Čuvaj se senjske ruke…

POZORNICA  je uzdignuto središnje mjesto u kazalištu gdje se odvija predstava. Pozornica može biti i na otvorenome: vrtu, trgu, ulici i sl. U 19. st. Javlja se pokretna pozornica.

PRETAPANJE NA FILMU- nastaje zbog dvostruke ekspozicije, istodobno u kadru vidimo sliku, a preko nje se pojavljuje idući kadar.

PRIZOR je manji dio od slike i čin, a nastaje ulaskom novog glumca na pozornicu. Nekoliko prizora čini sliku, a nekoliko slika čin.

PRILOG je početak dramskog kazivanja, a epilog je kraj . PUSTOLOVNI ILI AVANTURISTIČKI FILM neki ga nazivaju i akcijski film, jer je u njemu dosta akcije i brojne napetosti. Jako pustolovni film obliluje mnogim pustolovinama i avanturama, njegov je kraj sretan. Teme su najčešće uzete iz prirode s čovjekom u prvom planu koji se bori za pravdu, istražuje nepoznato i sl. Pustolovni su filmovi najčešće s glavnim likovima gusara, vitezova, odmetnika i sl.

 RADIO (lat. – zraka) je naziv za radioaparat i za ustanovu u koju su zaposleni novinari. Za radioaparat i radio kao ustanovu mogli bismo reći da služe u prenošenju signala i zvukova pomoću elektromagnetskih valova

RADIODRAMA- dramski tekst namijenjen za izvođenje na radiju. Osnovna izražajna sredstva su: glas, šum i glazba.

TRIVIJALAN- za filmsko ili dramsko djelo kažemo da je trivijalno ako je loše napravljeno bez svježine i izvornosti (originalnosti). TVORAC VESTERNA  je Edwin Porter (1869. – 1941. ) koji je svojim filmom 'Velika pljačka vlaka' označio početak žanra.

VESTERN- ovakvi filmovi najčešće se temelje na stranim povijesnim istinama i legendama. Radnja se događa na zapadu, na prostoru sadašnjeg SAD-a krajem 18. i 19. st. , a teme su različite. Vestern je pustolovni film u kojem se najčešće traga za novim prostorima, zlatom, osvajanjem prostora s neminovnim sukobima došljaka; Indijanaca, stočara i farmera, nasilnika i šerifa i sl. VIDEOKASETA je najčešće plastična kutija u kojoj je šesnaestomilimetarski film za TV prikazivanje.

VIDEOREKORDER je uređaj za snimanje i prikazivanje i prenošenje filmova sa videokasete na TV ekran. ZAČETNICI FILMA su braća: Auguste Lumiare (1863. – 1954.) i Luis Lumiare (1864. – 1948. ) Luis je bio najbolji fotograf svoga doba, posebice se isticao u kompoziciji slike. Iako su svoj prvi film ' Izlazak radnika iz tvornice' prvi put prikazali 22.3.1875., ali ipak se drugi datum uzima kao početak filma 28.12.1895. jer je tada prvi put prikazan u kavani u Parizu. PLAN je udaljenost kamere od objekta koji se snima, a postoje: detalj, krupni plan, srednji plan, opći plan i daleki plan.

PODJELA FILMOVA S OBZIROM NA TEMU: ljubavni, glazbeni, vestern, ratni, putopisni, kriminalistički, komedije, psihološki, baletni, socijalni, povijesni, biografski. PREDAVANJE:U 1. i 2. razredu upoznavanje sa crtanim filmom- razgovor o filmu. Ima filmova za djecu i o djeci. Treba jasno odrediti kakvi su likovi (poz i neg). Treba razlučiti bajke od stvarnosti. Reklame su skoro bajke. Djeca vole reklame, jer se u vrlo kratkom vremenu ispriča priča. Djeca ne mogu dugo držati pozornost na jednoj stvari. O filmu kao umjetnosti treba govoriti u 4. razredu: što je dokumentarni film, što je reklamni, školski film, serije i sl. Važno je da stjecanje materijalnih dobara nije vrhunski cilj. 'Potraga za Nemom' – kako je obitelj važna.'Tom i Jerry' – pokazuje djeci kako mogu biti lukavi i snalažljivi kao Jerry.

PODJELA FILMA S OBZIROM NA NAMJENU: nastavni, prosvjetni, informativni, zabavni, umjetnički, znanstveni, reklamni.

PODJELA FILMA S OBZIROM NA TEHNIKU:a)    prema boji: crno-bijeli i color

b)   prema zvuku: nijemi i zvučnic)    prema duljini vrpce: kratkometražni, srednji i dugometražni filmovid)   prema širini vrpce: uski filmovi (8 i 16 mm), standardni (35mm) i filmovi širokog formata (70mm). PODJELA MEDIJA: tiskovni i elektronski.

MEDIJ je prenositelj informacija putem radija, TV-a i novina. FILMSKA BAJKA- poetika filmske bajke, kao i književne, zasniva se na prepletanju čudesnoga sa zbiljskim, a da između stvarnog i izmišljenog te mogućeg i nemogućeg nema pravih suprotnosti, nadalje na fabuli punoj iznenađenja i dobra i zla. Od filmskih oblika bajka najčešće obiluje raskošnom, a i izrazito stiliziranom scenografijom i kostimografijom, neobičnim maskama, živim bojama, osobito onim uporabama filmske tehnike kojima se fizička zbilja preobražava. Zbog namjernosti prema dječjoj publici najuspjelije filmske bajke kao predložak uzimaju provjerena klasična djela književne baštine ( npr. Djevojčica sa žigicama, Petar Pan i sl.) CENZURA- pregled javnih priopćavanja radi sprečavanja objavljivanja i ograničenja širenja onoga što nije u skladu s ideološkim normama ili s pojedinačnim interesima države vladajuće društvene grupe ili pak povlaštenih krugova unutar grupe. Svrha svake cenzure je podupiranje određene ideologije. Cenzura može biti: formalna (službeno ovlašteni predstavnici društva), neformalna ( nisu službeno ovjereni načini) DRAMATURGIJA:1)    Način na koji je uređena izlagačka cjelina nekog filma, a obuhvaća: dramaturske ciljeve, dramaturski plan, dramaturske postupke i dramaturske elemente2)   Filmsko – teorijska disciplina koja se posvećuje proučavanju načina na koji se uređuju izlagačke cjeline na filmu i koja se bavi problemima vezanima uz tzv. dramaturski problem FANTASTIKA NA FILMU:-          preobrazba zbilje (maska, trikovi)-          slično fantastici u književnosti i u filmu je na ovom području bitno razlikovati 3 različita žanra: bajku, znanstveno-fantastični film i film strave-          atribut fantastičan predaje se filmovima ili dijelovima filmova koji se očito razlikuju od elementarnih mogućnosti filmske registracije zbilje onih kojima se ostvaruje izrazita sličnost s pojavnošću zbiljskog svijeta FONOGRAM:-          to je zapis zvuka na nekoj podlozi-          na filmskoj vrpci zapis zvuka može biti optički i magnetski-          optički zapis vrši se na principu fotomeluzijskog sloja filmske vrste u zavisnosti o intenzitetu zvučnog signala-          trag koji ostavlja optički zapis zvuka naziva se fotogram zvuka-          magnetski zapis – promjenom elektromagnetskog polja ovisno o ritmu i intenzitetu zvuka ispred niskog raspona glave za snimanje, vrši se prolaskom vrpce magnetiziranje njenog magnetskog sloja i tako postiže trajno uskladištenje zvučnog signala; trag magnetskog zapisa zvuka zove se magnetogram zvuka; u fazama obrade zvuka na filmu, zvuk se zapisuje na magnetsku perforiranu vrpcu, istih dimenzija kao filmska vrpca sa slikom

-          u filmskoj distribuciji zvuk može biti zapisan na posebnoj magnetskoj vrpci, odnosno magneto-filmu ili u kombinaciji sa slikama na istoj filmskoj vrpci FILMSKA GLAZBA:-          pod filmskom glazbom podrazumijeva se glazba koja je skladna za određeni film, pa je povezana s njegovom radnjom i prizorom – kao njihova zvučna ilustracija FILMSKI JEZIK:-          to je sustav znakova i operativnih konvencija što služe za filmsku komunikaciju-          film se smatrao jezikom gotovo od svog postanka, no u filmu imamo percepciju (znakovne poruke, pokrete)-          film više spada u 'sredstva izražavanja' nego u jezik KADAR:-          kadar je izlagački dio film u kojem se s pretežno konstituirane točke gledišta prati pretežni kontinuirani prizor-          postoje različite podjele kadrova:1)    s obzirom na dubinski raspored pažnje2)   s obzirom na dojam o trajanju3)   s obzirom na stanja kamera4)   s obzirom na specifičnost promatranja- kadar se smatra filmski najspecifičnijom jedinicom SCENA:

1. RECEPCIJSKA SCENA – dio filmskog djela, filmski segment, sukob u kojem promatrači neprekidno prate tok određenog prizora, a da pri tome taj dio ima dovoljno funkcionalnu samostalnost i izdvojenost u sklopu danog toka izlaganja.

2. PRIZVODNA SCENA – onaj dio knjige snimanja u kojem se neprekidno prati radnja što se odvija unutar istog ambijenta, a s promatračkog stajališta smiješni, unutar kojega su naglašeni postupci razdvajanja scena; toliko su ponekad važni da se scena ponekad definira kao dio filma koji je razdvojen od ostalih dijelova naglašenim stilizacijskim postupcima

-          Scenom se smatra onaj dio scenarija, odnosno knjige snimanja u kojem se neprekidno prati kontinuirano prizorno odvijanje, ali su kriteriji razdvajanja uži.

-          Vrste scena:

1)    KADAR SCENA – scena u jednom kadru;2)   MONTAŽNA SCENA – scena u više kadrova;3)   JEDNOSTAVNA SCENA – scena sastavljena od manjih cjelina;4)   SLOŽENA SCENA – scena od manjih cjelina što se mogu smatrati samostalnim jednostavnim scenama.  SCENARIJ:-          To je prozni tekst na kojem se zasniva filmski projekt, detaljni opis cjelokupnog sadržaja filma, svih njegovih radnji, dijaloga, ponašanja likova, mjesta i vremena zbivanja.-          Scenarij mora biti ostvariv, u pravilu se piše u prezentu. 

SCENARIST:-          Scenarist je osoba koja se profesionalno bavi pisanjem scenarija; to je autorska ličnost koja spisateljski kreativno oblikuje svoju ideju.-          U pojedinim filmovima razlikujemo uloge scenarista od uloge dijalogista-          Angažman scenarista može trajati do kraja realizacije filma, jer on često prepravlja scene i mijenja dijalog u toku snimanja filma. FILMSKI SCENOGRAF:-          Rukovoditelj scenografskog sektora u filmskoj ekipi je filmski radnik odgovoran za cjelokupnu scenografsku kvalitetu filma.-          Rad na scenografiji započinje odmah nakon definitivne izrade scenarija; scenograf ga je dužan proučiti te producentu i redatelju iznijeti prijedloge ili primjedbe u odnosu na svoj djelokrug rada.-          To je faza izrade scenografskog elaborata čija je svrha definirati i fiksirati scenografsku koncepciju filma i pružiti sve potrebne podatke o objektima i lokacijama. FILMSKA SCENOGRAFIJA:-          To je sav vidljivi prostor kadra izuzimajući čovjeka, tj. izvanjski prostorni materijalni okvir unutar kojega se čovjek u filmskom prizoru nalazi.-          Oblici filmske scenografije:1)    Filmski dekor2)   Likovno-plastična obrada dekora, te njihova oprema KNJIGA SNIMANJA:-          To je zapis u kojem je scenarij izrađen u onom obliku na temelju kojega se pristupa snimanju filma.-          Knjiga snimanja je podijeljena na scene i kadrove.-          Knjigu snimanja piše redatelj filma ili neka druga angažirana osoba. AKUSTIKA:-          Znanost o zvuku i sluhu. Proučava izvore i širenje zvučnih valova u različitom okolišu i njihovo djelovanje na predmete, živa bića (čovjeka).-          U području filma i kinematografske djelatnosti zastupljene su sve grane akustike, a osobito govorne akustike, glazbene, psihoakustike, elektroakustike, tehnička i arhitekturna akustika.-          S obzirom na film, akustika proučava zvučne pojave i širenje zvukova vezane za scenu u procesu snimanja filma, a u reprodukciji zvuka za interijer, kino-dvorane i kino-projekcije na stvarnom prostoru.-          Posebno se bavi problematikom utjecaja prostora te zidova, stupova i gledališta na širenje zvukova u studiju snimanja zvuka i dvoranama za kino-projekciju. ANIMACIJA:-          To je posebna sfera i vrsta kinematografske djelatnosti, tehnike i umjetnosti, koju neki smatraju djelom ukupnog filmskog fenomena, a neki pak nezavisnim područjem.-          Animacija je kao pojava vrlo rasprostranjena i obuhvaća niz mogućnosti, materijala i oblika primjene.-          Manualna, mehanička, tehnička i kibernetska animacija osnovni su stupnjevi. KORIŠTENJE FILMA U NASTAVI:

-          U predškolskoj dobi treba prikazivati filmove, koji djecu zanimaju i koji služe za funkcionalni razvoj mozga.-          Tolerancija je jedna od osnovnih tema za razgovor s djecom.-          Vrlo je važno razlikovati bajke od realnoga.

-          LIK – nosioc radnje. NASTAJANJE FILMA:-          Za nastajanje filma, potrebni su mnogobrojni ljudi.-          Mjesecima se traži i razrađuje ideja, osigurava novac i tek tada započinje snimanje.-          Filmsku ekipu čine 3 ključne osobe: producent, redatelj i glavni snimatelj.

-          PRODUCENT – osoba koja je odgovorna za financije (što je presudno za film), mora paziti na raspodjelu novca, te bira redatelja.-          Ako se REDATELJU svidi projekt, onda on zajedno s producentom razrađuje knjigu filma.-          Kada su odabrana mjesta i glumci, snimanje može početi.-          Svaki redatelj ima svoje pomoćnike ili asistente, koji se brinu o glumcima i statistima, rasporedu snimanja.-          Na mjestu snimanja neprocjenjivu vrijednost ima TAJNICA REŽIJE.-          GLAVNI SNIMATELJ – često ne rukuje kamerom, pa to radi snimatelj.-          Filma nema bez RAVNATELJA FOTOGRAFIJE – on odlučuje o svjetlu u prizoru.-          SCENOGRAF – mora biti odgovoran za stvaranje ugođaja u filmu.-          REKVIZITER – nabavlja rekvizite, kojima se koriste glumci (npr. knjige).-          KOSTIMOGRAF – nabavlja kostime glumcima.-          MASKER i njegovi suradnici.-          MIKROMAN – osoba koja rukovodi mikrofonom na sceni.-          Treba još spomenuti i scenske djelatnike te električare. DOKUMENTARNI FILM:-          To je film u kojem se prikazuju stvarni događaji i osobe.-          Dokumentarni film je obilježen stvarnim događajem, a igrani izmišljenim.-          Redatelj dokumentarnog filma bira i određuje što će se i kako vidjeti u pojedinom kadru.-          John Grrieson prvi uvodi izraz 'dokumentarni film' 1926.-          Podjela dokumentarnog filma:1)   Činjenični – prikazivanje događaja, reportaže;2)   Namjenski – obrazovni film;3)   Popularno-znanstveni film;4)   Promidžbeni film     *pod 3) i 4) – od političke propagande do reklamnih fimova5)   Antropološki – život pojedimca, sredine;6)   Putopisni film – atraktivni i egzotični krajevi7)   Specifične vrste: a) komplikacijski film; b) pseudodokumentarni film (kvazidokumentarni, semidokumentarni i polidokumentarni)  IGRANI FILM:-          To je film koji obilježava postojanje priče i likova (glumaca) – narativni film.-          Prikazuju se njihovi međusobni odnosi, odnos prema prirodi ili društvu.

-          Ovaj film je proizvod mašte.

-          S obzirom na duljinu, dijele se na:1)    Kratkometražne (do 30 min);2)   Srednjometražne (do 60 min);3)   Dugometražne (više od 60 min).-          Igrani film je stvorio moćnu filmsku industriju. FILMSKA UMJETNOST OBJEDINJUJE UMJETNOSTI:-          Narativne, vizualne, glazbene i dramske; film je od kazališta posudio književni predložak (filmski scenarij), fabularnu strukturu, scenografiju i glumu; od opere i baleta preuzeo je pokret i glazbu; od književnosti tehniku naracije; a iz fotografije i slikarstva izražajnost planova i kompozicije. KULTURA - cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odražavaju razne teorije za razumijevanje i kriteriji za vrjednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu smatraju definirajućim obilježjem roda Homo.

MEDIJI - kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva.

TELEVIZIJA (grč. tele = daleko + lat. visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraćeno TV, općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih zvukom. RADIO - bežično primanje i prijenos komunikacijskih signala elektromagnetskim valovima čije su frekvencije niže od frekvencije vidljive svjetlosti. KAKO NASTAJE FILM:-Svaki film ima: 1) sinopsijsku strukturu(temu) 2) scenarijsku strukturu(kompozicija, fabula, dijalozi...) 3) prezentacijsku strukturu(gluma, montaža, kadar, muzika...)IDEJA je poetsko-dramska zamisao, po svojoj prirodi literarna i filmična, izražena apstraktnom mišlju. SINOPSIS je skica filmskog djela (sažeto izložen sadržaj i konstrukcija). SCENARIJ je književnim načinom izložen sadržaj filma, koji će filmskim sredstvima biti prenesen i realiziran kao film. KNJIGA SNIMANJA je plan scena raščlanjenih u kadrove. FILMSKA REŽIJA je stvaranje filma, počinje pisanjem knjige snimanja, a nastavlja rukovođenjem, snimanjem, glumom, montažom, glazbom... FILMSKA MONTAŽA je selekcija kadrova i scena, određivanje njihovih dužina trajanja i redoslijeda i time određuje sadržaj i poruku filma. Može biti: polifona, linearna, paralelna, retrospektivna, asocijativna. RAKURS je kut snimanja, vertikalni odnos kamere prema predmetu (može biti gornji-iznad čovjeka "ptičja perspektiva", objekt čini beznačajnim ;donji "žablja perspektiva-fizički uvećava lik i čini ga snažnim; i normalan rakurs koji je u visini lika u stojećem stavu...

KADAR je filmska slika, pokret kamerom, vremenski i prostorno ograničen (može biti kratak, dug, srednji, jednostavan, složen, konkretan, apstraktan..) PLAN je horizontalni odnos kamere prema objektu (gro plan, srednji, opći plan) SEKVENCA je idejna cjelina koja je često sastavljena od nekoliko scena. 

MALI PRIRUČNIK ZA ANALIZU FILMA

“Čitanje filma”Kada gledamo film, mi zapravo “čitamo” poruke sa ekrana, koje nam reditelj “šalje”. Kao što svaki reditelj/ka ima svoj određeni “stil” i način pričanja priče, tako i svatko od nas percipira film individualno na više nivoa – vizuelno, intelektualno, emocionalno. Naše gledalačko i životno iskustvo i interesovanja takodje utječu na našu percepciju. U različitim kulturama filmovi se percipiraju na manje ili vise razlicit način. Filmovi “ne djeluju” na isti način u bioskopu i na televiziji. Neke filmove osjećamo “bližim”, dok su nam drugi “strani” ili nedovoljno razumljivi. Neki počnu “djelovati” tek kasnije, poslije nekoliko gledanja, dok neke gledamo iz čiste zabave i odmah ih zaboravimo.Analiza filma bavi se načinima na koje film funkcionira, odnosima djelova i cjeline, mehanizmima koji ga već više od 100 godina čine “najsugestvnijom umjetnošću”. Analiza je pomalo demistifikacija, a pomalo uvođenje u tajni jezik filma.

Uvodna sekvenca – prvi kadarPrvih nekoliko kadrova filma, uvodna sekvenca (u okviru koje se često nalazi najavna špica), su veoma važni, jer nam daju naznake o čemu se u filmu radi. Upoznajemo se sa mjestom, vremenom odvijanja radnje, upoznajemo glumce / glavne aktere i naslućujemo njihove karaktere kao i međusobne odnose i na taj način ih stavljamo u određeni kontekst. Na osnovu uvodne sekvence možemo prepoznati i stilske karakteristike filma, njegov žanr. Ona je tu da nas uvede u svijet filma, filmsko vrijeme i filmski prostor, ponekad da informira, ali često i da zbuni ili nas navede na pogrešan trag.Gledaoc na osnovu svog gledalačkog iskustva poima sve ovo nesvjesno i automatski – njegova pažnja je usredotočena na “dešifriranje” znakova koje mu reditelj šalje, i on aktivno sudjeluje u tom procesu. Na taj način mi “čitamo” film kao knjigu, koristeći filmski jezik.

Govorite li filmski jezik?Analiza filma podrazumeva detaljan uvid u način na koji film funkcionira i komunicira sa publikom, šta ga to čini “dobrim” ili “lošim”.Kada ste toga svjesni, možete krenuti i korak dalje i pokušati zamisliti na koji način biste i sami koristili filmski jezik u realizaciji vaših ideja. Pri gledanju filma obratite pažnju na sljedeće formalne elemente:KAMERA

1)   Različite vrste kadrovaPokušajte definirati kako je redatelj predstavio određene likove u filmu. Kada je koristio krupne planove, a kada šire. Kakav je odnos ljudske figure i okoline u filmu? Na koji način ste se orijentirali u prostoru tijekom gledanja filma? Je li vam uvijek bilo jasno, gdje se radnja filma dešava? U kojem vremenskom periodu se radnja filma dešava (dan, tjedan, mjesec, godina)?Na koji način je redatelj naglasio važne trenutke u filmu?  Koji su trenuci emotivno najviše utjecali na vas?

2)  Pokreti kamere

Kakav je vizuelni stil filma? Biste li ga opisali kao “brz” ili kao “spor”?Šta ga po vašem mišljenju čini takvim?Je li kamera pokretna ili mirna? Kakve vrste pokreta kamere ste primjetili?Je li, i u kojim situacijama redatelj koristio kameru “iz ruke”?

3)   Mise-en-Scène / mizanscenOvo je francuska reč koja u prijevodu znači “ono što je u sceni” ili “postaviti na scenu” – to je termin preuzet iz pozorišta i predstavlja sve ono što se pojavljuje pred kamerom - scenografija, glumci, svjetlo, kao i njihove pozicije unutar kadra. Svaki film, bilo dokumentarni, bilo igrani rezultat je tisuću odluka redatelja/autora da nam prikaže dijelove prostora ili stvarnosti na sasvim određen način. On ih bira, da bi usmjerio našu pažnju na određene stvari ili osobe i prenio nam određenu poruku. Pokazujući ili izostavljajući informacije u kadru, on djelimično određuje način na koji ćemo “čitati” svaki pojedinačni kadar, koliko će on trajati, kakvu će emociju preneti.Obratite pažnju tijekom gledanja filma na “atmosferu” – je li film “svijetao” ili “mračan”, ima li više dnevnih ili noćnih snimaka, kako je reditelj koristio svetlo? Koje kadrove ili scene prepoznajete kao “simbole”? Biste li mogli usporediti film sa nekim dijelom iz književnosti ili nekim drugim dokumentarnim ili igranim filmom?

ZvukKakva je uloga zvuka u filmu? Obratite pažnju na odnos govora i glazbe u filmu. Pokušajte opisati kakvu je glazbu redatelj koristio van direktno glazbenih sekvenci? Jeste li primjetili ostale zvuke u filmu? Koji zvukovi su vam tijekom gledanja filma posebno ostali u sjećanju? Ako bi trebalo nabrojati nekoliko zvukova najkarakterističnijih za film koji ste gledali, koji bi oni bili?

Arhivski materijal Je li je redatelj u filmu koristio i neki arhivski materijal? Na kojim mjestima u filmu? Zašto? I konačno…. Kako sve to funkcionira zajedno? Razmislite o odnosu između vizuelnih i audio elemenata i teme filma? Koje su po vašem mišljenju “slabe točke” filma? Koji su “najbolji” trenuci? Zašto? Biste li vi nešto uradili drugačije? Koja je osnovna tema i ideja filma? Kakva je pozicija autora? Kakav je njegov odnos prema likovima i njihovim sudbinama? Na čijoj je on strani? Vjerujete li mu? Vjerujete li junacima? Ima li stvari u filmu koje na bilo koji način “prepoznajete”?