FILOZOFIJA EGIZISTENCIJEUvodna razmatranjaPosle II. Svetskog rata. filozofija egzistencije je dugo važila za filozofijuepohe. Naravno to više nije tako. Ako bi smo mogli govoriti o pravcima ovefilozofije tada bi smo mogli razlikovati tri: 1. Filozofijaegzistencije (Søren Kierkergaard, Karl Jaspers, Martin Buber); 2.Egzistencijalna filozofija (Martin Heidegger) te 3. Egzistencijalizam (Jean PaulSartre, Alber Camus). Kada govorimo o početcima ove filozofije uopšte unovom veku, onda je prvo što bi smo trebali da pomenemo ime SørenaKierkergaarda i Friedricha Nietzsche-a. Upravo Kierkergaard, ali i Nietzsche,Postavlja problem koji je zajednički većini egzistencijalističkih filozofa:Individua sa svojom egzistencijom i njegova konkretna situacija.Zajedničko im je također pojam tjeskobe, a također i pojmovi usamljenosti, brige. Kada se govori o egzistencijalizmu, onda je nezaobilazan je također ipojam religioznog doživljaja. Nadalje, kada se govori o pojmu egzistencijalizmai to onog Kierkergaardovskog obilježja (tjeskoba, religiozno iskustvo) onda jepri tom važno spomenuti „manje“ egzistencijalističke filozofe kao francuzaGabrijela Marcela (1889-1973), nijemca filozofa i teologa Karla Bartha (1886-1968). Filozofi ovog usmjerenja su tu još, dakako, Nicolai AlexandrovičBerdjajew (1884-1948), Fjodor Mihajlović Dostojevski (1821-1888). Mi ćemose ovdje dotaknuti tri istaknuta egzistencijalistička filozofa, koji u sebipredstavljaju različite aspekte egzistencijalističke filozofije: K. Jaspers, J. P.Sartre, M. Buber i M. Heidegger.Filozofija egzistencije ima neke zajedničke točke, a to su:1. Egzistencija je uvijek egzistencija čovjeka. To je čovjekov navlastiti isvojevrsni način bivanja. Utoliko je sva egzistencijalna filozofija humanistička.Čovjek stoji u središtu.2. Egzistencija je uvijek individualna egzistencija. To je pojedinom čovjekusvojevrsni, osobiti način bivanja. Utoliko je egzistencijalna filozofijasubjektivna. Individualna egzistencija nije dalje izvodiva. Tubitak pojedinca nije59kao npr. za Bergsoan, Glied-a, neka nadindividualna životna struja. Upravo seovdje očituje jedna bitna razlika u odnosu na filozofiju života.3. Egzistencijalna filozofija čovjeka ne mjeri na modelu stvari: Stvar,shvaćena kao supstancija sa svojstvima, ima jednu već utvrđenu bit. Čovjek ne!On se tek mora približiti tome, tj. dovršiti se u onome što stvarno jest. Stoga,ako se zahvaća, tj. poima i mjeri predmetno, odnosno na predmetan način, tadačovjek ne može biti ispravno interpretiran.4. Po metodi, egzistencijalistički su filozofi više ili manje fenomenolozi. Injima se također radi o jednom neposrednom zahvaćanju bivajućeg, postojećeg.Ipak, oni stoje po ishodištu i cilju samog promišljanja daleko od Husserla. Što jeovaj (Husserl) htio zahvatiti kao bit, bile su općenite, vječne i objektivne biti izakoni. Konkretnom egzistencijom se nije previše bavio, niti ga je uopće izanimala.5. Egzistencijalistička filozofija je dinamična. Egzistencija nijenepromijenjeni bitak, nego po svojoj biti navezana na vrijeme i vremenitost.

Ona je, dakle, bitak-u-vremenu. Pojam vremena i problemi vremena zauzimajuodatle u egzistencijalističkoj filozofiji jedno iznimno važno mjesto.6. Iako egzistencijalistička filozofija u svoj diskurs pojedinca i sve što je uznjegovo bivanje kao bivanje pojedinca važno, ona nije tek tako i jednostavnoindividualistička filozofija, u tom smislu da pojedinca izolira. Upravo suprotno:Budući da ona zahtijeva, potražuje, promatra čovjeka uvijek u nekoj konkretnojsituaciji, a on je pak u njoj (toj situaciji) sa svijetom i drugim ljudima stalnopovezan, činjenica je, stoga, da čovjek nikad ne predstavlja neko izolirano biće.Čovjekov tubitak je uvijek jedan u-svijetu-bitak te je uvijek jedan s-drugimabitak.KARL JASPERS (1883-1969)Uvodna razmatranjaKarl Jaspers bio je izvorno psihijatar odnosno u prijelaznom razdobljupsiholog. Iz tog razdoblja, točnije iz 1913. imamo njegovo djelo, Općapsihopatologija. Njegovo, međutim, objavljeno djelo 1919. Psihologijasvjetonazora predstavlja prijelaz na filozofiju. Glavnim djelom se smatra djeloFilozofija objavljeno 1932. g. u tri sveska. Vrijednim se također smatra i spis iz1931. Duhovna situacija vremena. Jaspersova filozofija ima također svojekorijene u filozofiji S. Kiergergaarda. Međutim osim njega, na Jaspersa sutakođer utjecali i Schelling, Plotin, G. Bruno, Spinoza, Nietzsche. „Filozof“ jemeđutim za njega Kant. Jaspersovu filozofiju ćemo izložiti započinjući odnjegovih temeljnih pojmova, koji pokazuju jedinstvenost njegova filozofiranja…60Godine 1909. Jaspers je postao doktor medicine. Specijalizirao je pri tomepsihijatriju. Kod prof. W. Windelbanda je habilitirao za profesora psihologije.Već u tom stadiju kod Jaspersa se javlja potreba da svoje teze oblikuje u sintezuo svijetu i životu. Upravo je tu negdje i bila prekretnica: da bi, naime, stvorio tusintezu, Jaspers uviđa da to nije moguće učiniti s pozicije prirodne znanosti. Iztog razloga se odlučuje za filozofiju, kao osnovu u rješavanju tih pitanja. Takogodine 1921. postaje redoviti profesor Filozofije. Tu katedru su mu oduzelinacisti. Glavni razlog je bio, dakako, nepodobnost njegovog naučavanja za nac.-soc. sistem, ali i okolnost da mu je supruga bila židovka. Ona je ipak preživjelastrahote holokausta. Niti u poslijeratnoj Njemačkoj nije se Jaspers osobitosnalazio. Sve je to rezultiralo činjenicom da je 1948. g. na poziv sveučilišta uBaselu, otišao tamo predavati filozofiju, unatoč mnogo boljoj ponudi uHeidelbergu. Što je Jaspersa najviše smetalo u uspostavljanju sveučilišta tj.sveučilišnog kadra 1945. g. Prvotno što su Amerikanci htjeli postići jest tzv.denacifikacija sveučilišta – otpuštanje svih pristaša i simpatizera nacista apogotovo onih koji su nacizam otvoreno pomagali i širili. Međutim dogodilo seto da su pojedini profesori radi banalnih stvari u tom pogledu bili otpuštani, azadržani su okorjeli nacisti. To je Jaspersa strahovito pogodilo. Obnovasveučilišta u Njemačkoj svojevrsna lustracija (prokazivanje i isključivanje bivšihnacista sa sveučilišta) prema Jaspersu jednostavno nije uspjela, te je sverezultiralo time, da se povukao u Švicarsku. Nakon predstavljenog životopisaiznesimo ukratko temeljne vidove Jaspersove filozofije. Važno je napomenuti dase ti temeljni vidovi očituju o nekoliko bitnih pojmova: Sveobuhvatno,Egzistencija, Sloboda, Komunikacija, Povijesnost.

SveobuhvatnoŠto je bitak? Kako ga mogu obuhvatiti misleći tj. promišljajući? Najprije gapomišljam kao predmet. Predmet je jedan određeni bitak. Međutim, on jeodređen samo u odnosu na drugo i na mene samog, s kojim ja njemu stojimnasuprot. Upravo i radi te činjenice (odnosa na drugo i mene samog), ovdje seradi o jednom određenom Bitku. To međutim nije cjelovitost, sva širina Bitka.On sam stoji još uvijek u jednom mnogo širem i sveobuhvatnijem bitku. Takosvi pokušaji razumijevanja Bitka posredstvom određenih kategorija – kaomateriju, kao energiju, kao život, kao duh – ističu upravo jednu vrstu očitujućegBitka. To su zapravo poopćenja. Sam bitak je međutim nepojmljiv. Sav bitakkojeg mogu spoznati jednostavno nije bitak.Predmeti koje susrećemo u stvarnosti očituju se zapravo kao u sebi zatvorenisvijet. On (svijet) obuhvaća nas, ali nas obuhvaća kao jedan zatvoreni svijet.Koliko god međutim mi taj horizont pokušavali nadići, on sam ide uvijekzajedno s nama – uvijek i s nekom nužnošću stoji pred nama kao određena61granica. Tako nikada ne možemo postići neku točku, ili još bolje ishodišnutočku, stav od kojeg bi sam Bitak mogli sagledati kao jednu cjelinu – zatvorenu idovršenu. Što stoji u pozadini ovakovog razmišljanja? Prema Jaspersu, utraženju logičkog početka cjelokupne stvarnosti moramo ići na jedinstvenost, akoja je prije svake mnoštvenosti, raznolikosti. To znači da u takvom„apsolutnom“ početku moramo i sebe apstrahirati jer naša svijest o svojojvlastitosti, a time i o razlici prema drugome, stoji u relaciji subjekt – objekt, akoja je time nužno pluralizam, a ne monizam. Upravo u pozadini ovograzmišljanja stoji Plotin, a slično se može pronaći i u indijskim vedama. SamPlotin je u početku postavio cjelinu koju je nazvao Jedno, a sve dalje slijediemanacijom: ideje, duša, materija. Plotinova je misao upravo izvršila velikutjecaj na Jaspersa: Jaspers sam pokušava početi od onog „Jednog“, kaototaliteta početka, a kojeg Jaspers formulira kao Sveobuhvatno (Umgreifende).U tom smislu dolazimo do osnovnog pitanja, što je to sveobuhvatno? Jasperskaže da je to ono što nije predmet (objekt), ni misaoni akt (subjekt) negoobuhvaća u sebi oboje. To je upravo sadržaj koji logički treba slijediti prijesubjekta i objekta. To (Apsolutno) možemo izraziti samo metodom negativnogodređenja tj. možemo reći samo ono što ono nije, a ne što jest. Upravo je tometoda jednog Filona, Plotina i čitave kasnije skolastike. To sveobuhvatno nijedakle niti subjekt, niti objekt, jer u razdvajanju na subjekt i objekt dolazimo dopojavnosti.Zaključimo: Jaspers se našao upravo u temeljnoj teškoći prvo razumijevanjaa onda i pojmovnog određenja Bitka, onog što jest što postoji. Mi naime uvijekgovorimo o ovom ili onom, koje postoji na ovaj ili onaj način. Što je s pojmomsamog postojanja. Jaspers ga je pokušao pomišljati u njegovoj najdubljojosnovi, ogoljen od svih za njega akcidentalnih elemenata (a to znači postojanjana ovaj ili onaj način). U tom smislu se našao pred problemom, zahvatiti Bitak,Apsolutno ili kako ga on naziva Sveobuhvatno (a da se još ne govori o Bogu) ito bez da odmah pomišljamo na ovu ili onu stvarnost – naime, postojanje nanačin ovog ili onog – bilo je i za njega samog iznimno teško. Jaspers je

jednostavno došao do zaključka da se ono može samo indirektno govoriti imisliti.EgzistencijaPokušaji razumijevanja čovjeka dolaze od strane različitih znanosti. U novijevrijeme tri su ovakove znanosti prema Jaspersu, a koje su izbile na površinu:Sociologija, Antropologija i Psihologija. Sve ove znanosti otkrivaju nešto načovjeku, ali ne čovjeka samog. One samo vide, prema njemu, samo jedanneznatan, malen dio čovjeka. Čovjek je nešto uvijek više nego li on to sam osebi može znati. Čovjek kao mogućnost svoje spontanosti, okreće se protiv toga62da bi bio čisti rezultat spoznajnih moći. Poznavanje pukih činjenica jenedovoljno. Ono je opravdano i smisleno (to poznavanje i skupljanje činjenica)tek kroz onoga koji ih ima odnosno tek kroz ono što čovjek s njom započne.Filozofija egzistencije čovjeka dovodi do svijesti da je on sam puno više odonoga što to on uobičajeno spoznaje kao objekt. Štoviše egzistencija ne možebiti opisana sa pojmovima zatvorenog sistema, znanosti, psihologije, sociologijeitd… Ali zato može biti rasvijetljena i to posredstvom vlastitih kategorija. Ovesu povrh svega Sloboda, Komunikacija i Povijesnost…SlobodaEgzistencija je jedan bitak koji stoji nasuprot čitavom bitku svijeta, te je snjime po korijenu drugačija. Ona je mračni temelj našeg jastva, ononajunutrašnje od unutrašnjeg. Egzistencija je u filozofskom jeziku ono što se umitološkom (religijskom) jeziku označava dušom. Ona zapravo i nije bitak negoje u zaletu vlastitih moći. Ona je neprestano prozivana na izbor, na odluku, i toje ono što ju (egzistenciju) između ostalog očituje i kao slobodu. Ona se može usvakom trenutku ili očuvati ili izgubiti. Ona je stoga, zbog toga slobodna. Onazapravo i ne može biti pomišljena nego zapravo ostvarena u činu. Tako kada sepomisli na egzistenciju, nužno se pretpostavlja sloboda. I obratno, nema slobodebez egzistencije. Stoga, sloboda se uvijek očituje kao egzistencijalna sloboda.Ona leži na jednom sasvim drugom nivou nego li pitanje Determinizma iliIndeterminizam. Ona je zapravo nepojmljiva „Samostvaranje iz izvora utrenutku izbora.“ Važno je dalje naglasiti da egzistencijalna sloboda nijeobjektivna, ona se ne može niti dokazati niti pobiti. Iz svega rečeno, dade sezaključiti da je čovjek svjestan slobode tek u činu egzistiranja, a ne u pukommišljenju. Ona se ne da pojmiti, koliko aktivno doživjeti. I to je bit njezinogspoznavanja.Komunikacija„Nitko ne može postati sam svet“. „Ne postoji istina, koja bi služilaisključivo i samo meni“. Egzistencija se prema Jaspersu može ostvariti jedino iisključivo u egzistencijalnoj povezanosti s drugim Samobitkom. Ovakovapovezanost se zove komunikacija. Ona se ne smije brkati sa razgovorom,diskusijom, duševnim ophođenjem, socijalnom povezanošću. Ona je čistakomunikacija Tubitka. Također i ljubav nije još komunikacija. Postoji ljubavbez prave komunikacije, ali upravo je ona takva upitna. Međutim, ljubav je izvorkomunikacije. Komunikacija je ljubeća borba, egzistencijalna „bivajućaotvorenost“ za druge ljude.

63TranscendencijaJaspers se kao filozof bavio i pojmom transcendencije. Daleko od vjerničkoreligioznogpromatranja, on je transcendenciju razmatrao iz pozicije filozofije ipojma egzistencije. Temelj razumijevanja Jaspersovog pojma transcendencijeleži u sljedećem: sve što čovjek dosegne odnosno postigne, kako u spoznajnomtako i u djelatnom smislu, ostaje nepotpuno i nedovršeno. Čovjekova je težnjaprema uvijek novom dovršavanju. Tako npr. znanje kao takovo pokazuje se iviše nego ograničavajućim i to u onom pojmovnom smislu. Ako bi smo daklenešto i intuitivno dohvatili, ostaje sljedeći veliki problem ispravnog i točnogpredočenja, ili još bolje izricanja, te iste stvarnosti. Isto tako svugdje stupamo nagranice odnosno Antinomije. Svijet naprotiv i sve što je u njemu može bitizahvaćen od jednog zadnjeg i apsolutno obuhvatljivog (u spoznajnom smislu,dakako). Ovo Jaspers naziva Transcendencija u pravom smislu. Transcendencijaje ono obuhvaćujuće, zapravo, ono obuhvaćajuće svega obuhvaćujućeg.Predmeti svjetskog bitka su transparentni. Oni su prozirni, u smislu da se kroznjih dade gledati i spoznavati. Oni su šifre, simboli u kojem Transcendencijazablistava, tj. ima mogućnost zablistati. Jedno drugom odgovara i to kao: Bitakčovjeka kao Tubitak i ono cjelovito Bitka kao čisti bitak svijeta; kao što daklepostoji ovdje slaganje postoji i u odnosu bitak – transcendencija. Jertranscendencija se pokazuje samo egzistenciji i samo s njom dolazi u odnos.Transcendencija je bespredmetna, nepredmetna (ungegenständlich). Ona jeupravo skriveno. Nju nije za promišljati, već ju se može zahvatiti samo usimbolima. (Rudolf Otto i sveto…) Ovdje je očito koliko se Jaspers približavanegativnoj teologiji Bogu kao onom potpuno drugom… Osim ovogprotestantskog prisutan je i jedan put mistika