Fiskalna politika kao bitan činitelj koncepcije i strategije

Sever Ivo1

UDK 336.02

Fiskalna politika kao bitan èinitelj koncepcije istrategije gospodarskog i socijalnog razvoja

1. Odreðenje problema

Fiskalnu politiku bilo bi zacijelo normalno predvidjeti, u kontekstukoncepcije i strategije, u “paketu” provedbenih politika (za ostvari-vanje odgovarajuæe koncepcije i strategije). Ipak su dva razloga zaštoo fiskalnoj politici kako je to postavljeno u naslovu. Prvi je taj što se ofiskalnoj politici na “takav naèin” istièe misao da funkcija te politikeobjektivno nije neutralizirana u upravljanju društveno-gospodarskimtijekovima, kako su to namjeravali uèiniti neoliberalisti (3). Drugi je,pak, razlog što se polazi od zasade da je neprijeporna aktivna ulogadr�ave u smislu èinitelja upravljanja slo�enim suvremenim gospo-darskim i socijalnim razvojem društva. Jer, spomenimo i to, fiskalnaje politika veoma moæno sredstvo dr�ave u ostvarivanje njezinih od-govarajuæih ciljeva. Naravno, to su polazišta s pozicija socijalnogdruštva, a u hrvatskom je sluèaju izgraðivanje takvog modela društvaustavna obveza - Republika Hrvatska socijalna je dr�ava (8). Takvose društvo ceteris paribus ne odrièe dr�avnog intervencionizma. On jeneprijeporan. Suvremena ekonomska teorija i analiza ekonomskograzvoja odbacila je neoliberalistièki mit (i dogmu) da je tr�ište te-meljni èinitelj makroekonomskih odnosa u reprodukciji (usporedi 3).Ti odnosi, kako znamo, postaju suviše slo�enim da bi se prepustili au-tomatizmu tr�išta. Iako je ekonomska povijest prepuna upozorenja naposljedice tog “automatizma”, iskustva posljednjih 20-25 godinatakoðer upozoravaju do èega sve mo�e dovesti “deregulacija” odnos-no vladavina tr�išta. Slomovi i krize financijskih tr�išta i èitavih naci-onalnih gospodarskih sustava, dugotrajne recesije, golema nezapos-lenost (prije svega u razvijenim društvima ), ukazuju na krizu odnosau suvremenom kapitalizmu i dogmi na koje se oslanja njegovo usmje-ravanje posljednjih 20-30 godina. Posljedice te krize zahvatile su i

583EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Ivo Sever, prof. dr. sc., Ekonomski fakultet, Rijeka

europska društva u restauraciji kapitalizma pa tako i hrvatsko društvo– podjednako gospodarstvo i socijalnu sferu �ivota. Ali razmjeri tihposljedica su takve naravi da je moguæ zakljuèak o “nasukavanju”restauracije kapitalizma u hrvatskom sluèaju. Stoga i ta ocjenapo�uruje zakljuèak da je sanacija hrvatskog gospodarstva i socijalnestrukture nemoguæa bez promjene modela društvenog odnosa i inter-vencije dr�ave. Potrebno je njezino osmišljeno usmjeravanje tijekomiduæeg srednjoroènog i dugoroènog razdoblja. Bez takve aktivnostine æe biti moguæe ispraviti (namjerne) teške pogreške s asimetriènimraslojavanjem hrvatskog puèanstva i to na usku (obiteljsku) manjinukoja stalno poveæava svoje bogatstvo na raèun pauperizirane golemeveæine puèanstva (pogotovo svijeta rada) i golemu veæinuosiromašenog naroda.

Ispravljanje istaknute socijalne asimetrije, zadaæa je dr�ave napose iradi toga što takav grubo nametnuti odnos u razdiobi imetka i dohotkatijekom restauracije rigidnog kapitalizma onemoguæava brzinu i sta-bilnost dugoroènog gospodarskog razvoja Hrvatske. Najveæi broj su-vremenih rezultata ekonomskih istra�ivanja upozorava na taj trenu-tak. Jer, izgradnja stabilnog suvremenog društva nespojiva je s pretje-rivanjem u socijalnoj neravnote�i.

Neoliberalistièki pritisak i na njemu utemeljeni ekonomsko-politièkipragmatizam, s ishodištima u multilateralnim institucijama oslonje-nim na centre politièke moæi suvremenog svijeta, vode taj svijet(tr�išna društva) u duboku ekonomsku i politièku krizu. Ta æe kriza,ako se ne zaustavi, sve više raðati silnice destabilizacije i antidemo-kracije. Val takvih tegoba niti zaobilazi niti æe ubuduæe zaobiæi iHrvatsku. Naroèito ako æe vladajuæe društvene i politièke struktureinzistirati i dalje na sadašnjem modelu društvenog odnosa (restaura-ciji rigidnog kapitalizma). U Hrvatskoj, meðutim, nije nazoènost in-suficijencije znanja ili javne podrške za drukèiji smjer: br�i gospo-darski rast i ravnote�u u korištenju rezultata tog rasta. Problem jeoèigledno u procjepu interesa izmeðu društvene manjine (financijs-kog i trgovaèkog kapitala) i osiromašenog svijeta rada. Vladajuæadruštvena i politièka struktura podr�ava ovaj prvi interes. Ulazi utobo�nje “reforme” koje u pravilu znaèe još veæi udar na radništvo iprodubljavanje na dugi rok socijalne krize. Polit-ekonomski, problemje u cijelosti transparentan. Sadašnji model društvenih odnosa mo-guæe je reproducirati samo i iskljuèivo upravo produbljavanjem soci-jalne krize (tj. klasne podjele). Krupni kapital i njegov lobi, pod fir-mom ekonomskog neoliberalizma, suoèen sa slomom vlastitog mita

584 Ivo Sever: FISKALNA POLITIKA KAO BITAN ÈINITELJ...

da æe pokrenuti ekonomski rast na vladajuæem modelu posljednjih20-25 godina, doèekao je tragièan rezultat vlastitih iluzija u oblikuobaranja profitnih stopa, a šire, zaustavljen je razvoj proizvodnih sna-ga suvremenog društva (za što posebnu odgovornost snose nositeljiekonomskog neoliberalizma). Njih je pak u okviru vladajuæeg mode-la ekonomske i razvojne politike moguæe odr�ati samo smanjenjemtroškova. Otuda i udar na cijenu rada (što se maskira tobo�njom pot-rebom za podizanje stupnja konkurentnosti “u novim uvjetima”).Ekonomska teorija i ekonomska i razvojna politika, meðutim, odavnaznaju rješenje problema. Ono je jednostavno: ubrzati ekonomski rasti uravnote�iti socijalne odnose primjerene socijalnom društvu. Takvasolucija, naravno, ne odgovara interesima niti vanjskog, a niti do-maæeg krupnog kapitala.

U potonjoj koncepciji i strategiji fiskalna politika ima svoju va�nu za-daæu. Osobito u osmišljavanju perspektive hrvatskog društva u XXI.stoljeæu. Ali to osmišljavanje mora biti utemeljeno na prihvatljivomsuvremenom teoretskom predlošku i analitièkoj podlozi (3).

U nastavku teksta pozornost æe biti usmjerena na analizu i dokaziva-nje teza poput one da je visok stupanj neutralizacije fiskalne politikeneoliberalistièkim pragmatizmom tijekom posljednjih 20-25 godinauzrokom, uz ostale èinitelje, dugogodišnjeg trenda usporavanja gos-podarskog rasta, poveæanja broja nezaposlenih i stvaranja naglašenesocijalne neravnote�e u razvijenim društvima (u Hrvatskoj takoðer).Meðutim, teoretske analize pokazale su djelotvorne moguænosti fis-kalne politike u poticanju gospodarskog razvoja i, nikada dovedene usumnju, potrebne socijalne ravnote�e i to u uvjetima najsuvremenijihproizvodnih snaga društva. Stoga nema razloga da fiskalni interven-cionizam ne bude jednim od va�nih èinitelja u osmišljavanju i ostva-rivanju koncepcije i strategije dugoroènog gospodarskog i socijalnograzvoja Republike Hrvatske. Isto tako sugerirat æe se suvremena teo-retska podloga moguæeg sadr�aja fiskalne politike u modelu koncep-cije i strategije dugoroènog razvoja. U ostvarivanju ciljeva u okvirutakvog modela, fiskalna politika treba djelovati u sustavu aktivnostikao što su: prilagoðavanje poreznog sustava; izravno poticanje inves-ticija, uravnote�enje razdiobe imovine i dohotka radi sna�ne reduk-cije socijalne nejednakosti u hrvatskom društvu; poticanje reformi ikvalitete u obrazovno-znanstvenom sustavu; poticanje primjene su-vremenih programa zapošljavanja i dr.


Tekuæe uravnote�enje financiranja funkcija hrvatske dr�ave nijepredmetom ove analize. Pisac teksta, meðutim, smatra da je dubinasvekolike neravnote�e u gospodarstvu i socijalnim odnosima takvihrazmjera da se za uravnote�enje mora koristiti znatno viša razinaekonomskog rasta u uvjetima dinamièke ravnote�e. Jer, dokazana jeKeynesova pretpostavka po kojoj visoka nezaposlenost dovodi do vi-soke dohodovne nejednakosti i da se politikom pune zaposlenostimogu ubla�iti nejednakost razdiobe dohotka (2).

2. Ekonomsko-socijalne posljedice neoliberalistièkogpragmatizma

U pohodu na socijalnu dr�avu (ili mo�da bolje reæi socijalno društvo),ekonomski neoliberalizam je veæ poèetkom sedamdesetih godinauputio “salve” spram fiskalne politike. Veæ tada uspjela je destabili-zacija njezine validnosti za suvremeni razvoj i socijalne odnose (1).Ta je politika de facto postala u visokom stupnju neutralizirana eko-nomsko-politièkim pragmatizmom neoliberalizma u funkcioniranjudr�ava. Dr�ava je “omekšana” deregulacijom i smanjivanjem po-reznih optereæenja što je išlo u prilog bogatim i najbogatijim dijelovi-ma društva. Takva je politika, meðutim, iza sebe ostvarila nekolikokrupnih društveno-ekonomskih i osobito socijalnih posljedica:• radikalno usporavanje gospodarskog razvoja pa i svekolikih

proizvodnih snaga europskih društava;• od velike ekonomske krize nepojmljivo poveæanje broja

nezaposlenih osoba;• socijalnu krizu (osim nezaposlenosti) koja se osobito oèituje u:

• stvaranju naglašene socijalne neravnote�e, a izra�ava se ujaèanju stupnja nejednakosti u razdiobi bogatstva i dohotka;

• rušenju stoljetnog civilizacijskog dostignuæa kao što je sustavsocijalne sigurnosti odnosno socijalne solidarnosti.

Treba posebno istaknuti da su takve posljedice ekonomskog neolibe-ralizma imale osobito teškog odraza na društva kapitalistièke restau-racije. Naravno, Republika Hrvatska nije izbjegla takvu sudbinu.Štoviše, te su posljedice bile te�e zbog ratnih okolnosti do sredine de-vedesetih godina. Prethodno istaknute ocjene potkrijepit æe se odgo-varajuæim argumentima.


Ekonomsko-politièki pragmatizam neoliberalizma slomio se, prijesvega, na zaustavljanju ekonomskog rasta. Doktrina ekonomskog ne-oliberalizma nije uspjela potaæi ekonomski rast u razvijenim europ-skim društvima, ali i izvan tog gospodarskog prostora (osim USAgdje se doktrina iznjedrila, ali de facto nikada nije bila primijenjena!).Problem ilustrira tablica.

Tablica 1.Temeljni rezultati gospodarskog razvoja razvijenih zemalja tijekomprotekla tri desetljeæa XX. st.

u postocima ( % )prosj. god. stope rasta

1970. – 1980. 1980. – 1990. 1990. – 1998.

BDP :

• OECD

• EU

3,4

3,0

3,0

2,4

2,3

1,7

POTROŠAÈKE CIJENE:

• OECD

• EU

9,7

10,4

8,0

6,3

4,7

2,8

NEZAPOSLENOST:2

• OECD

• EU

…

…

6,8 (1987.-97.)

9,7 ‘’

6,9 (1998.)

10,0 ‘’

Izvor: OECD Economic Outlook, No. 67, June 2000. Employment Outlook, June

2000.

Zacijelo, moguæe je zakljuèiti da stabilnost (izra�ena naglašenim re-lativnim opadanjem dinamike rasta potrošaèkih cijena, pa i deflatoraBDP-a) nije dovela do toliko pri�eljkivanog rasta. Naprotiv, stope suuporno opadale. Istodobno, takav je razvoj djelotvorno istiskivao za-poslene iz proizvodno-uslu�nog procesa. Drukèije nije moglo niti is-pasti. Mit ne daje rezultate. Za potvrdu toga, dokazana je slabameðusobna veza ekonomskog rasta i niske inflacije (M. Feldstein,1996). Isto tako, istra�ivanja za EU pokazala su da stopa rasta neza-poslenosti stremi poveæanju u uvjetima niske stope inflacije. A tu suonda i korijeni dviju teških socijalnih posljedica: poveæanja nejedna-kosti u razdiobi dohotka i urušavanje sustava generacijske solidar-nosti. O tome u nastavku.


2 u odnosu na ukupni radni kontingent

Socijalne nejednakosti, uzrokovane ekonomskom politikom neolibe-ralizma tijekom posljednjih 20-30 godina, moguæe je ilustrirati koefi-cijentima nejednakosti (Ginijevi koeficijenti). Istra�ivanja suizvršena u nekolicini amerièkih i zapadnoeuropskih znanstvenih in-stitucija. Tendencije, koje ilustriraju koeficijenti nejednakosti, osli-kavaju tri dijagrama.

Promjene tendencija nejednakosti u razdiobi dohotka

Izvor: “The Economist”, November 5th, 1994., p.20

Vidi se da su izvršene radikalne promjene u razdiobi dohotka unajrazvijenijim društvima (USA i Velika Britanija, a to je sluèaj i sostalim zapadnoeuropskim društvima). Promjene u Velikoj Britanijiu pogledu nejednakosti u razdiobi su takve naravi kao nikad uposljednjih 60, pa i više godina. Isto tako, pogoršanje nejednakosti urazdiobi nastavlja se i u USA. Istra�ivanja su pokazala da su te prom-jene dramatiène sredinom 90-ih godina ( 5 ). S druge strane, takve ne-jednakosti su djelovale i na opæu stabilnost gospodarskih sustava, a uprvom redu na proizvodnost rada. Pokazalo se da društva s ravno-mjernijom razdiobom dohotka bilje�e višu proizvodnost rada, a imanje druge društvene nedaæe poput socijalno-zdravstvenih proble-ma, kriminala itd.

Val socijalnih nejednakosti, dakako, nije zaobišao niti zemlje restau-racije kapitalizma, a osobito u prvoj fazi. Takva je tendencija bilaposljedica, kao što se znade, politike ekonomskog neoliberalizmakoja se pokazala pogubnom za ta društva – ukljuèivši i RepublikuHrvatsku. Odnose u razdiobi dohotka moguæe je ilustrirati uspored-nom analizom za ta društva i to za 1998. godinu, za koju se raspola�u


podaci o izraèunatim Ginijevim koeficijentima. Pregled koeficijenatasadr�i tablica.

Tablica 2.Usporedni koeficijenti nejednakosti u razdiobi dohotka 1998. godine(Ginijevi koeficijenti)

HRVATSKA 0,352

MAÐARSKA 0,232

ÈEŠKA 0,174

SLOVAÈKA 0,168Izvor: WB, Croatia Vulnerability and Welfare Study, April 18, 2001, p.17.

Istra�ivanja dohodovne nejednakosti za Republiku Hrvatsku izvršenasu na uzorku poreznih obveznika. Dobiveni rezultati trebaju biti sig-nifikantni buduæi da je broj poreznih obveznika u odnosu na ukupnibroj puèanstva respektabilan (u osnovi rijeè je o brojci od oko 600, pai više tisuæa poreznih prijava). Izraèunati su Ginijevi koeficijenti ne-jednakosti za razdoblje od 1995. do 1999. godine. Vrijednosti koefi-cijenata sadr�i tablica.

Tablica 3.Koeficijenti nejednakosti (Ginijevi koeficijenti) u razdiobi dohotkaporeznih obveznika RH u razdoblju 1995. – 1999. godine

Vrijednost koeficijenta

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

0,430

0,433

0,424

0,440

0,454Izvor: Izraèunato prema dokumentaciji istra�ivaèkog projekta: Progresivnost poreza

na dohodak u Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 1999. godine, IJF, Zagreb,

prosinac 2000. godine, Prilog

Iako je neosporno da vrijednosti koeficijenata upozoravaju na veomavisok stupanj nejednakosti u razdiobi dohotka meðu poreznim ob-veznicima, a zacijelo se takav odnos mo�e preslikati i na sveukupno


društvo, prila�e se u nastavku dijagram3 koji vizualno transparentnijeistièe promjenu tendencije u vrijednosti koeficijenata u proteklomrazdoblju.

Dijagram 4.

Nacrtane Lorentzove krivulje takoðer transparentno oslikavaju stanjenejednakosti u razdiobi dohotka (poreznih obveznika) u respek-tivnom razdoblju. Dijagram to pokazuje.

Dijagram 5.


3 koeficijente i dijagrame priredio Saša Drezgiæ, znanstveni novak Ekonomskog fakultetaRijeka

Otklon krivulja od dijagonale ukazuje na visok stupanj nejednakosti urazdiobi dohotka. Mo�e se, u osnovi, zakljuèiti da je stupanj nejedna-kosti u razdiobi dohotka intenziteta poput onog u razvijenim zapad-nim društvima. U prethodnoj tablici 2, usporedba vrijednosti koefici-jenata nejednakosti pokazala je da Hrvatska u odnosu na neke is-toènoeuropske zemlje u restauraciji takoðer ima najviše vrijednostikoeficijenata, dakle, najviši stupanj nejednakosti. Na to upozoravaju idrugi pokazatelji, veoma interesantni za analizu odnosa u razdiobidohotka, ali takoðer i za uzroke bilje�enih odnosa. Tablica 4, primje-rice, ilustrira te odnose.

Tablica 4.Rašèlamba nejednakosti u dohocima – usporedna analiza (1998. godina)

Vrsta dohotka Hrvatska Maðarska Èeška Slovaèka

Dohodak od zarada 0,188 0,277 0,237 0,214

Dohoci od kapitala 0,232 0,025 0,032 0,027

Ukupno 0,352 0,232 0,174 0,168

Izvor: WB, Croatia Vulnerability and Welfare Study, April 18, 2001, p.17.

Rašèlanjivanje koeficijenata nejednakosti takoðer upozorava na po-sebne odnose, ali i na drugaèije izvore te pojave nego što je to bi-lje�eno u ostalim zemljama u restauraciji. Primjeæuje se da su uMad�arskoj, Èeškoj i Slovaèkoj više nejednakosti u onoj frakciji do-hotka koja se formira iz zarada. To je i logièno. Hrvatska je dosta ni�eod tog intenziteta. Meðutim, Hrvatska pokazuje viši stupanj nejedna-kosti u onoj frakciji dohotka koja se formira po osnovi vlasništva nadkapitalom (koeficijent 0,232). Zamjeæuje se da je intenzitet nejedna-kosti po visini i horizontalno gotovo zanemariv za ostale zemlje res-tauracije. Iz toga se mogu izvuæi sasvim odreðeni zakljuèci. Oèigled-no da je temeljni izvor nejednakosti u Hrvatskoj upravo u pretvorbi iprivatizaciji (dakle u razdiobi naslijeðenog bogatstva iz ranijeg susta-va samoupravnog socijalizma). Drugi je zakljuèak da sve ono što sedogaðalo u svijetu radu, zarada, neplaæanja golemog broja radnika ti-jekom 90-ih godina, dovelo je do visokog stupanja, de facto uravni-lovke, kako je veæ istaknuto. A to su bitno drukèiji odnosi prema oni-ma bilje�enim u usporednim zemljama.

Iz pokazane dokumentacije proizlazi da je u Hrvatskoj tijekom 90-ihgodina ostvaren tipièni model socijalne neravnote�e, tj. asimetrija urazdiobi dohotka. Da je to tako potkrepljuje i dijagram 6 koji ilustrira


odnos izmeðu siromašnijeg dijela nacije i onog bogatijeg, i to kako zavisokorazvijene ekonomije, tako i za one koje su u restauraciji kapita-lizma.

Dijagram 6.«Jaz» izmeðu bogatih i siromašnih – usporedni pregled

siromašni sredina bogati

Hrvatska (1998) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Poljska (1998) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Bugarska (1997) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Belgija (1992) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Italija (1991) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Tajvan (1991) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Španjolska (1990) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Izrael (1992) aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

0 1 2

Izvor: WB, Croatia- Economic Vulnerability and Welfare Study, April 18, 2001., p.16

Oèigledna je asimetrija socijalnog modela hrvatskog društva. Ta jeasimetrija naglašenija u usporedbi sa zemljama restauracije kapita-lizma, a bli�a je društvima s, de facto, tipiènim liberalnim kapita-lizmom (Tajvan i Izrael). Iz toga se zakljuèuje da je tako transparent-na podjela hrvatskog društva na veæinu osiromašenog puèanstva imanjinu koja kontrolira najveæi dio bogatstva i dohotka dr�aveuzroèno povezana sa strategijom društveno-ekonomskog razvoja odpoèetka osamostaljivanja hrvatske dr�ave. Rijeèju, prevladajuæaideologija i ekonomsko-politièki pragmatizam neoliberalizma te os-tale nedaæe poput naèina izvršene pretvorbe, privatizacije te odnosaprema svijetu rada koji se, ustvari, sveo na grubu eksploataciju, uzro-cima su izrièito naglašene socijalne neravnote�e suvremenog hrvats-kog društva. Uz to bi trebalo dodati da što je društva na ni�oj razinirazvijenosti, odnosno s ni�im p.c. dohotka, te što je kaotiènije, da sene ka�e dezorganiziranije u funkcioniranju (de facto svrsishodno nedjeluju sve zajednièke funkcije društva), stupanj nejednakosti u pog-ledu raspolaganja imetkom i dohotkom se poveæava. Takvu ocjenumoguæe je potkrijepiti odnosima koji proizlaze iz dijagrama.

Dijagram upuæuje na zakljuèak da su ona društva koja su ostvarilauravnote�ene odnose u razdiobi dohotka, prepoznatljivo i najstabil-


nija u skupini zemalja restauracije kapitalizma. To su, kako se vidi nadijagramu, otprilike zemlje njegove lijeve polovice. Stoga nije èudnoda se gotovo sve one nalaze pred “vratima ulaska” u èlanstvo EU.

Dijagram 7.

Izvor: Veselica Vladimir, Dragomir Vojniæ: Misli i pogledi o razvoju Hrvatske,

HAZU i HDE, Zagreb, 1999., str. 233

3. Polazišta i smjer aktivnosti fiskalne politike

Gotovo je sigurno da najveæi dio hrvatskog društva polazi od toga dailustrirani socijalni odnosi ne mogu biti polazište za dugoroènu ori-jentaciju u razvoju Republike Hrvatske. Meðutim, i sa stajališta uvje-ta gospodarskog razvoja, kao suštine koncepcije i strategije buduæegrazvoja, bilje�eni odnosi ne mogu biti prihvaæeni. Prema tome, neop-hodna je preinaka društveno-ekonomskog odnosa koji dovodi do opi-sane neravnote�e u društvu. Status quo u ekonomskim i socijalnimodnosima u društvu nespojiv je s dugoroènim htijenjima i potrebamaveæine hrvatskog društva. U tom smislu treba formulirati i ciljeve.Cilj mora biti uravnote�enje razdiobe imovine i dohotka radi priori-tetne potrebe sna�ne redukcije socijalne nejednakosti. Èinjenica jestda je upravo zbog ekstremnog produbljivanja socijalne krize, uz osta-le probleme, došlo do opæe demobilizacije motiva za rad. Svjedocismo veoma jakog intenziteta opadanja interesa za rad, za samoinicija-tivu naših ljudi, a ona je njima toliko svojstvena i po tome i struènostiprepoznatljivi su odavna u Europi. Ljudi se sve više pitaju za koga ra-diti i zašto? Slu�bena politika i nositelji kapitala �ele graditi odnosprema radu na tipiènoj doktrini ekonomskog neoliberalizma. U raza-ranju sustava dostignutih radnièkih prava, koja su tekovina socijalnog


društva i ekonomske demokracije pa èak mo�e se reæi i civilizacijskodostignuæe. Dakle, rijeè je o koraku nazad, što i jest liberalni kapitalodnos. Ti èinitelji ne tra�e nove motive, što im je du�nost, u otvaranjuprostora za razigravanje motiva poput: vizije zarada, vizije suodluèi-vanja, reformi sadašnjeg sustava kojim æe se zaštititi i otvoriti eko-nomski prostor masovnoj štednji i njezinoj mobilizaciji za investira-nje kao temeljnog èinitelja suvremene gospodarske ekspanzije (nasu-prot postojeæe hrvatske obiteljske kontrole kapitala i razvoja, dakakouz bankarski kapital). Krupni kapital, meðutim, zacijelo i ne tra�isvoju reprodukciju u poticaju rada i radnih motivacija, nego u finan-cijskom sustavu, kamatama i striktnoj stabilnosti, kao uvjetu. Stogamu i odgovara stanje stabilnosti s niskom razinom korištenja èiniteljarazvoja s daljnjom tendencijom socijalnog raslojavanja, prema ti-piènom klasnom društvu liberalnog kapitalizma.

Uz ostale uvjete, za prevladavanje takvog stanja i orijentacije, neop-hodna je aktivna fiskalna politika kao bitna funkcija dr�ave odnosnodr�avnog intervencionizma, èega se ne treba plašiti (6) i (7), nasuprotneoliberalista koji zaziru od nje. Dr�ava sa svojom fiskalnom politi-kom trebala bi se javljati u iduæem srednjoroènom i dugoroènomrazvoju s dvije paralelne aktivnosti:1. poticanjem gospodarskog razvoja i rasta kao primarne aktivnosti

dr�avnog intervencionizma;2. intervencijom u razdiobu bogatstva i dohotka (preraspodjela) –

izvršiti odgovarajuæe remodeliranje socijalnih odnosa.

Suvremena ekonomska znanost, pa tako i hrvatska, ima dovoljnospoznaja o takvoj orijentaciji dr�ave i njezine fiskalne politike kaojednog od èinitelja poticanja razvoja i reguliranja socijalnih odnosa.Uloga fiskalne politike u osiguravanju primjerenih etièkih i socijalnihodnosa u razdiobi dohotka nikada nije bila osporena. Stoga i u kon-ceptu strategije buduæeg gospodarskog i socijalnog razvoja fiskalnapolitika treba imati bitnu funkciju. Iz tih upozorenja proizlazi dahrvatska dr�ava treba imati naglašenu aktivnost u ostvarivanju kon-cepcije i strategije srednjoroènog i dugoroènog razvoja. Pri tome, onatreba imati odreðene ciljne aktivnosti, koje trebaju biti orijentiranetako da:• prvo, sadr�aj uloge i ciljeva osigurati materijalnom snagom dr�ave

(a to æe ujedno biti materijalna osnova fiskalne politike)posredovanjem raspolaganja i preraspodjelom mase BDP koja æese svesti na masu javnih izdataka (zacijelo ta æe masa za dogledno


dulje vrijeme biti do polovine raspolo�ivog BDP). Takvamaterijalna osnova dr�ave treba biti ubuduæe usmjerena premanekoliko javnih potreba, temeljnih za preinaku postojeæihekonomskih i socijalnih odnosa u hrvatskom društvu:

• javno investiranje;• odgovarajuæi dr�avni intervencionizam poput dotacija i

subvencija (usprkos svemu takva je aktivnost dr�ave usuvremenim razvijenim društvima veoma naglašena i to odintervencije u poljoprivredi do industrije i dr.);

• osiguravanje transfera za socijalno osiguranje èime dr�avamora preuzeti golemu odgovornost za stabilizaciju preostalegeneracijske solidarnosti u socijalnom osiguranju;

• poveæanje izdataka za obrazovanje i znanost gdje jeneophodno dostiæi kritiènu toèku opredjeljenja javne politikepa, vjerojatno, i cijele nacije (osigurati relativno izdvajanjedohotka za financiranje ne manje od prosjeka EU).

• drugo, konkretnu aktivnost fiskalne politike treba usmjeravatijavnim prioritetima poput:

• daljnje prilagodbe poreznog podsustava (na makro razini ilokalnoj);

• uravnote�enja razdiobe imovine i dohotka meðu socijalnimskupinama;

• izravnog poticanja investicija (dobar primjer Zakona o porezuna dobit);

• poticanja kakvoæe i djelotvornosti obrazovno-znanstvenogsustava;

• poticanja primjene suvremenih metoda i programazapošljavanja (podrška poduzeæima s veæinskim vlasništvomzaposlenih, upotreba programa ESOP i dr.).

Istaknutim ciljnim aktivnostima, a osobito upotrebom sredstava, in-strumenata i mjera fiskalne politike, moguæe je u doglednom vreme-nu uravnote�iti neprihvatljivo asimetrièan socijalni model hrvatskogdruštva. Takav uravnote�en model mo�e biti jedan od presudnihuvjeta i èinitelja neophodne više razine gospodarske aktivnosti višestope rasta BDP-a. No, za to je potreban društveni obraèun sdosadašnjom strategijom gospodarskog i socijalnog usmjerenjahrvatskog društva.


4. Zakljuène tvrdnje

Fiskalna politika bila je do sada usmjerena uglavnom na iscrpljivanjefiskalnog kapaciteta gospodarstva i anga�iranjem tako koncentrira-nog financijskog potencijala u sanaciju , prije svega , posljedicavlastite politike javne vlasti (kao što je intervencija u sustav socijalnesigurnosti i sanacija ostalih dijelova sustava, poput bankarskog). Izo-stala je aktivna uloga u izgraðivanju socijalnih odnosa primjerenihustavnom modelu socijalne dr�ave kakva bi trebala biti RepublikaHrvatska. Ta je politika de facto svojom pasivnošæu i potezima bila ufunkciji rigidne restauracije kapitalistièkih odnosa, a ne izgraðivanjustrukture socijalnog društva sukladno ustavnoj obvezi. Stoga koncep-cija i strategija razvoja moraju imati ugraðene ciljeve u tom smislu teutvrðene nositelje zadaæa i odgovornosti za njihovo ostvarivanje.Dr�ava u tome snosi primarnu odgovornost.

Literatura

1) Barro, J. Robert: Are Government Bonds Net Wealth ?, Journal ofPolitical Economy, Vol. 82, Number 6, 1974.

2) Galbraith, K. James: Inequality and unemployment: an analysis acrosstime and countries, John Maynard Keynes – Keynesianism into theTwenty-first Century, Edited by Sumitra Sharma, Edward Elgar,UK,MA, USA, 1998.

3) Sever, Ivo: Polazišta koncepcije i metoda ekonomske politike za iduæesrednjeroèno razdoblje, HAZU – EKONOMIJA, prosinac 2000.

4) Sirotkoviæ, Jakov: Polazišta za strategiju ekonomskog razvoja Hrvatskepoèetkom 21. stoljeæa ( Teze za raspravu ), HAZU, RIFIN, Zagreb,2002.

5) Slemrot, Joel and Jon, M. Bakija: Growing Inequality and DecreasedTax Progressivity, in: Inequality and Tax Policy, The AEI, Washington,D.C., 2001.

6) Stiglitz, E. Joseph: The Role of Government in the Contenporary World,in: Income Distribution and High -Quality Growth, edited by VitoTanzi-Ke-Young Chu, The MIT Press, 1998.

7) Stiglitz,E. Joseph – Karla Hoff: Modern Economic Theory andDevelopment, The World Bank, May 11, 1999.

8) Ustav Republike Hrvatske

9) Veselica, Vladimir – Dragomir, Vojniæ: Misli i pogledi o razvojuHrvatske, HAZU i HDE, Zagreb, 1999.

10) World Bank: Croatia – Economic Vulnerability and Welfare Study,Report No. 22o79-HR, April 18, 2001.


Documents

Fiskalna politika kao bitan činitelj koncepcije i strategije