Fiskalno pravo BiH

1. Definicija finansija i njihova podjela?

Finansije su naučna disciplina u okviru ekonomskih nauka, koje pruoučavaju pojave, kategorije i institute koji su u vezi s novcem, kreditom, bankama, burzama, državnim prihodima, državnim rashodima, javnim zajmovima, te prihodima i rashodima drugih javno pravnih kolektiva. Razlikujemo monetarne i fiskalne finansije.

2. Definiši monetarne finansije?

Onaj dio financija koji proučava problematiku vezanu za novac, novčane transakcije, kredite i kreditne odnose, burze i osiguravajuća društva, naziva se monetarnim financijama.

3. Definiši fiskalne finansije?

Dio koji se odnosi na državne prihode, državne rashode, rashode i prihode drugih javno pravnih ili pak društveno pravnih tijela naziva fiskalnim financijama.

4. Objasniti razliku između finansijskog prva i nauke o finansijama?

Finansijsko pravo i nauka o finansijama imaju isti predmet proučavanja, s tom razlikom što je pristup materiji koja se izučava različit. Nauka o finansijama (monetarne i fiskalne finansije) izučava pojmove, institute, zakone i sl., koji postoje i djeluju u mnogobrojnim ekonomsko-finansijskim odnosima. Finansijsko pravo je, nasuprot finansijskoj nauci, pravna disciplina koja promatra i proučava finansijske odnose i finansijske poslove sa pravnog aspekta.

5. Šta proučava finansijsko pravo?

Finansijsko pravo je pravna disciplina koja promatra i proučava finansijske odnose i finansijske poslove sa pravnog aspekta. Finansijsko pravo proučava pravne norme kojima je regulirana materija novčanih odnosa, novčanog sistema, kreditnih odnosa i deviznog sistema (tzv. monetarno-finansijsko pravo). Zatim, proučava norme kojima je regulirana materija prikupljanja raspodjele i trošenja sredstava od strane države, njenih organa i drugih javno-pravnih tijela (tzv. javno finansijsko pravo). Proučava i objašnjava pravnu opravdanost nastanka, postojanja i prestanka finansijsko-pravnih odnosa, prati primjenu postojećih pravnih normi, te u tom smislu predlaže eventualna nova rješenja, sistematizira postojeće pozitivno-pravne finansijske propise, daje usporedne analize i sl.

6. Kako dijelimo finansijsko pravo prema karakteru normi kojima se reguliraju finansijsko-pravni odnosi?

Zavisno od karaktera normi kojima se reguliraju financijsko-pravni odnosi možemo razlikovati: 1) opće i 2) posebno financijsko pravo.

7. Definiši opće i posebno finansijsko pravo?

Opći dio finansijskog prava čini ukupnost pravnih propisa kojima e utvrđuju opća načela financijskog sistema neke zemlje, dok se posebni dijelovi finansijskog prava odnose na pojedine segmente finansijskih odnosa.

8. Kako dijelimo finansijsko pravo zavisno od teritorija na kojem se primjenjuju pravni propisi?

1

Fiskalno pravo BiH

Zavisno od teritorija na kojem se primjenjuju pravni propisi, financijsko pravo dijelimo na: 1) domaće (nacionalno – unutarnje) i 2) međunarodno financijsko pravo.

9. Definiši domaće i međunarodno finansijsko pravo?

Domaće pravo je dio pravnog sistema određene zemlje. Međunarodno pravo je skup normi kojima se reguliraju međunarodno-financijski odnosi.

10. Objasniti (opisati) ukratko postanak i historijski razvoj finansija i finanasijskog prava?

Glupo pitanje

11. Definiši dohodak?

Dohotkom, u financijsko-pravnom smislu, možemo definisati ukupnost – sumu sredstava (najčešće novčanih) koju neka fizička ili pravna osoba ostvari prodajom robe, vršenjem usluga ili po nekom drugom pravnom osnovu u određenom vremenskom periodu, najčešće u toku jedne godine.

12. Definiši „bruto dohodak“?

Dohodak je, u pravilu, kvantitativno znatno manji od novčanog prihoda. Ukupan novčani prihod neke osobe sastoji se od materijalnih troškova, amortizacije i ostatka vrijednosti od prodajne cijene, što de facto čini dohodak, odnosno relaiziranu novostvorenu vrijednost. Ovako formiran dohodak se naziva „bruto dohodak“.

13. Definiši „neto dohodak“?

Od njega treba odbiti državne dadžbine koje treba platiti neka osoba, zatim kamate na zajmove, zakupninu, premiju, osiguranja i sl. Ono što ostane naziva se neto dohodak (čisti dohodak).

14. Kako se dijeli „neto dohodak“?

Neto dohodak se dijeli na: osobnu potrošnju, akumulaciju i rezerve sigurnosti.

15. Od čega se sastoji ukupan novčani prihod neke osobe?

Ukupan novčani prihod neke osobe sastoji se od materijalnih troškova, amortizacije i ostatka vrijednosti od prodajne cijene.

16. Kako se dijeli dohodak po formi ispoljavanja?

Po formi ispoljavanja dohodak dijeli na: 1) naturalni i 2) novčani. Naturalni se dohodak ostvaruje u dobrima i raznovrsnim uslugama, a novčani u određenoj sumi novca.

17. Kako se dijeli dohodak prema izvoru?

2

Fiskalno pravo BiH

Prema izvoru dohodak možemo podijeliti na: 1) izvorni (koji nastaje neposredno u procesu reprodukcije) i prenosno-transformirani (koji se javlja u obliku poklona, ostavština, sl.).

18. Kako dijelimo dohodak prema vremenu sticanja?

Zavisno od vremena sticanja dohodak dijelimo na: 1) stalni (plata, renta), 2) periodični (sezonski prihodi) i 3) izvanredni (lutrijski dobici).

19. Koje su metode obračunavanja nacionalnog dohotka? Objasni ih!

Postoje dvije metode obračunavanja nacionalnog dohotka, i to: realna i osobna. Prema realnoj metodi, nacionalni dohodak se dobije ako se od društvenog proizvoda odbije samo amortizacija. Po osobnoj metodi, nacionalni dohodak dobijamo jednostavno zbrajanjem svih dohodaka: najamnine, profita, rente, kamate i sl.

20. Objasni pristupe izračunavanja društvenog bruto proizvoda!

Postoji proizvodni i dohodno-prihodni pristup izračunavnja društvenog bruto proizvoda. Po proizvodnom pristupu, društveni bruto proizvod (GDP) jedne zemlje čini ukupna tržišna cijena svih finalnih roba i usluga proizvedenih tokom jedne godine u jednoj privredi, a to se izračunava tako što se zbroji: ukupna osobna potrošnja date države (C), bruto domaće investicije (I), javni rashodi (G) i neto ostvareni izvoz (X). Matematički-simboličko prikazano to izgleda ovako: GDP = C + I + G + X.

Po troškovno-prihodovnom pristupu, domaći društveni proizvod čini sumu svih dohodaka ostvarenih tokom jedne godine u jednoj državi, uvećanoj za posredne poreze. Simbolički prikazano to izgleda ovako: GDP = W + I + R + P + A + IDT, pri čemu je W = nadnice, I = kamata, R = renta, P = profit, A = amortizacija, a IDT = indirektni porezi.

21. Kako dobijamo neto društveni proizvod, odnosno neto nacionalni proizvod (često nazvan i nacionalni dohodak)?

Neto društveni proizvod, odnosno neto nacionalni proizvod (često nazvan i nacionalni dohodak) dobijamo ako GDP (društveni bruto proizvod) umanjimo za amortizaciju. NNP = GDP – A

22. Značaj dohotka za fiskalne finansije?

Značaj dohotka za fiskalne financije se dvostruko manifestira, i to:- što je on osnovni izvor sredstava za podmirenje javnih potreba;- što od tempa porasta dohotka u mnogome zavisi i tempo rasta državnih

prihoda, a od toga i mogućnost države da bude samostalna.

23. Definiši fiskalno opterećenje – poreski pritisak?

Odnos između ukupnih fiskalnih davanja - dadžbina i nacionalnog dohotka se naziva fiskalno opterećenje – poreski pritisak.

3

Fiskalno pravo BiH

24. Definiši relativni poreski pritisak?

U financijskoj nauci postoji i pojam relativni poreski pritisak. I dalje je u pitanju fiskalno opterećenje, ali ocijenjeno u vezi sa svim koristima koje se kroz javne rashode vraćaju poreskim obveznicima. Naime, ako se javni prihodi troše za financiranje zdravstva, školstva, socijalne zaštite, pomoći nezaposlenima i sl., onda su oni društveno korisni, produktivni i rentabilni, pa se i njihovo povećanje lakše podnosi, manje osjeća, jer su korisni kako privredi tako i stanovništvu.

25. Šta podrazumijevamo pod javnim rashodima?

Pod javnim rashodima podrazumijevamo novčane izdatke koje javnopravni kolektiviteti čine u svrhu zadovoljavanja opštih i zajedničkih potreba.

26. Koje su osnovne karakteristike javnih rashoda?

Osnovne karakteristike javnih rashoda su:- da su to, u pravilu, izdaci u novcu,- da su to izdaci vezani za podmirivanje opštih i zajedničkih potreba, potreba

šireg, društvenog interesa.

27. Koja su osnovna načela javnih rashoda? Objasni svako načelo ponaosob!

Osnovna načela javnih rashoda su:- Načelo maksimalne društvene koristi svakog rashoda, koje zahtijeva

najveću moguću korist javnih rashoda za društvo, za javni interes.- Načelo umjerenosti, po kojem se javni rashodi kreću u granicama

umjerenosti tako da njihova veličina ne bude u raskoraku s realnim materijalnim mogućnostima zemlje.

- Načelo pravilnog vremenskog raspoređivanja, koje traži da javni rashodi budu namirivani prema priljevu prihoda u državni proračun – budžet, fond ili neki drugi financijski institut iz kojeg se oni alimentiraju.

- Načelo podmirenja rashoda po prijekosti i proporcionalnosti, koje zahtijeva da se pri podmirenju javnih rashoda – potreba najprije podmire najhitniji, ali tako da se ne zanemare ni druge manje hitni državni rashodi.

- Načelo produktivnosti, zahtijeva da se rashodi vrše na najproduktivniji način za privredu i stanovništvo, a to će biti onda ako se oni najviše troše u školstvo, nauku, kulturu i sl.

- Načelo štednje, znači da se pri izvršenju javnih rashoda postupa štedljivo, s pažnjom dobrog domaćina.

- Načelo pravnog temelja za izvršene rashode, po kojem za svaki izvršeni javnih rashod mora postojati pravno valjan pravni temelj - iustus titulus. To može biti ugovor, rješenje, presuda i sl., ali u svakom slučaju pravni temelj mora postojati, jer bi u protivnom to pogodovalo proizvoljnosti i višestrukim zlouptrebama pri izvršenju javnih rashoda.

28. Kako dijelimo javne rashode polazeći od vremenskog kriterija i kriterija predvidivosti?

Polazeći od vremenskog kriterija i kriterija predvidivosti javne rashode dijelimo na: redovne i izvanredne.

29. Definiši redovne i izvanredne javne rashode!

4

Fiskalno pravo BiH

Redovni javni rashodi su oni koji se lako mogu predvdjeti, redovito se javljaju u budžetu i njihova visina je relativno stalna, a izvanredni su oni koji imaju suprotne osobine a to su nepredvidivost, ne javljaju se svake godine redovito u budžetu, a njihova visina varira.

30. Kako dijelimo javne rashode polazeći od toga da li javni rashodi doprinose ili ne doprinose stvaranju dohotka?

Polazeći od toga da li javni rashodi doprinose ili ne doprinose stvaranju dohotka razlikujemo: produktivne (rentabilne) i neproduktivne (nerentabilne) javne rashode.

31. Definiši produktivne (rentabilne) i neproduktivne (nerentabilne) javne rashode!

Produktivni (rentabilni) javni rashodi su oni koji neposredno ili pak posredno doprinose stvaranju dohotka, a neproduktivni (nerentabilni) su oni koji ne doprinose ni neposredno ni posredno rastu dohotka.

32. Šta spada u lične, a šta u materijalne javne rashode?

U lične javne rashode spadaju, npr.plate državnih službenika, časnika, invalidnine, mirovine i sl, a u materijalne npr. troškovi goriva, nabavka inventara...

33. Kako dijelimo javne rashode zavisno od subjekata trošenja?

Zavisno od subjekata trošenja imamo: rashode lokalnih vlasti i rashode centralnih vlasti.

34. Koji su rashodi, najčešče, vezani za lokalne, a koji za centralne organe vlasti?

Rashodi lokalnih vlasti odnose se na prosvjetu, kulturu, lokalne državne administraciije, a u rashodi centralnih vlasti spadaju npr. vojni rashodi, rashodi vezani za unutarnju sigurnost i sl.

35. Definiši investicione i transferne javne rashode?

Investicioni javni rashodi su oni koji su vezani za državne investicione radove (npr. izgradanja željeznica, puteva i sl.), a transferni javni rashodi se odnose na preraspodjelu dohotka.

36. Kako dijelimo transferne javne rashode?

Transferni javni rashodi mogu biti trojaki: ekonomski (vezani za pojačanu ekonomsku ulogu države, npr. rashodi za regres), socijalni (izdaci vezani za invalidnine, mirovine) i financijski (služe za otplatu javnog zajma, za reparacijei sl.).

37. Koji su razlozi porasta javnih rashoda prema „Wagnerovom zakonu“ (zakonu stalnog porasta javnih rashoda)?

5

Fiskalno pravo BiH

Razloge porasta javnih rashoda Wagner traži, prije svega, u stalnoj tendenciji povećanja djelatnosti države. Povećavaju se državni izdaci na polju očuvanja unutrašnje sigurnosti; zadaci na zaštiti pravnog poretka; rastu obaveze obrane granica zemlje, uvećavaju se kulturne potrebe, te obaveze države na tom polju; povećava se državna uloga u oblasti javnog prometa, zdravstva i nauke; povećavaju se i međunarodne funkcije države, a raste i broj njenog stanovništva. Wagner upozorava i na međunarodnu povezanost i uvjetovanost određenih procesa i pojava u razvoju države i na temelju toga predviđa i kretanje – porast javnih rashoda.

38. Objasni Zakon o privlačnoj snazi centralnog budžeta – Johannes Popitz!

Johannes Popitz formulira Zakon o privlačnoj snazi centralnog budžeta, po kojem javni rashodi rastu usljed proširenja djelatnosti države, ali dominantno mjesto u tom porastu državnih rashoda ima jačanje centralnih državnih organa, odnosno centralnog budžeta.

39. U čemu Arnold Brecht vidi uzroke porasta javnih rashoda?

Arnold Brecht uzroke porasta javnih rashoda vidi u sve većoj koncentraciji stanovništva, posebno onoj u gradovima.

40. Koji su dominantni faktori porasta javnih rashoda za engleske savremene finansijske teoretičare A. T. Peacocka i J. Wisemana?

Za engleske savremene financijske teoretičare, Peacocka i Wisemana, dominantni faktori porasta javnih rashoda su ratovi, potresi, poplave, te razni drugi izvanredni događaji i krizne situacije.

41. Koje dvije faze u porastu javnih rashoda spominje njemački teoretičar Herbert Timm u svom djelu „Zakon o povećanju djelatnosti države“?

Njemački teoretičar Herbert Timm razlikuje dvije faze u porastu javnih rashoda. Za prvu je karakteristično da javni rashodi rastu – povećavaju se u apsolutnim pokazateljima, tako da ono ne dovodi do promjena u odnosima javnih rashoda – nacionalni dohodak, odnosno javni rashod – društveni proizvod. U drugoj fazi, javni rashodi rastu i apsolutno i relativno, a za osnovni uzrok tog porasta Timm navodi porast proizvodnih snaga društva.

42. Šta je glavni faktor rasta javnih rashoda po njemačkom naučniku Schmidtu?

Po Schmidtu glavni faktor rasta javnih rashoda je birokracija.

43. Kako Gaston Jeze grupiše uzroke rasta javnih rashoda?

Gaston Jeze daje najbolju sistematizaciju uzorka rasta javnih rashoda grupirajući ih, zavisno od toga da li izazivaju porast poreske žrtve ili ne, na prividne i stvarne. U prividne on ubraja: smanjenje kupove moći novca, izmjene u tehnici izrade

6

Fiskalno pravo BiH

budžeta i povećanje teritorije odnosno stanovništva, dok u stvarne uzroke spadaju ekonomski, politički i financijski faktori.

44. Koja su to pravila pokrića javnih rashoda po klasičnoj teoriji finansija?

Po klasičnoj teoriji finansija, temeljenoj na politici „laissez faire“, pravila pokrića javnih rashoda bi se mogla svesti na sljedeće odrednice:

- redovne javne rashode, bez obzira da li su jednokratni ili se periodično obnavljaju treba pokrivati redovnim prihodima (porezi, takse, i sl.),

- izvanredne neproduktivne i nerentabilne javne rashode (štete od suša, poplava, potresa, manji javni radovi) u normalnim prilikama također treba pokrivati redovnim prihodima, a u nenormalnim – neredovnim prilikama (rat, velike elementarne nepogode i sl.) pored redovnih mogu se koristiti i izvanredni prihodi (izvanredni porezi, zajmovi),

- izvanredne, produktivne i rentabilne javne rashode (izgradnja željeznica, državnih poduzeća), u pravilu, treba pokrivati javnim zajmovima.

45. Savremena (moderna) teorija pokrića javnih rashoda (za šta se zalaže - za koju politiku i koje izmjene predlaže u pokriću javnih rashoda)?

Savremena (moderna) teorija pokrića javnih rashoda se zalaže za aktivnu ekonomsku ulogu države (državni intervencionizam), a prema tome i za politiku „aktivnih – funkcionalnih“ finansija – javnih rashoda kao moćnom faktoru stabilizacione ekonomske politike. U tom smislu oni predlažu znatne izmjene u pokriću javnih rashoda, a koje bi se mogle svesti na sljedeće:

- u periodu krize (recesije) treba, u cilju oživljavanja privredne aktivnosti, smanjiti poreze, a više koristiti javne zajmove kako za pokriće redovnih, tako i izvanrednih rashoda;

- u periodu inflacije (prosperiteta) treba koristiti u pojačanom intenzitetu i druge dadžbine, te tako stvarati budžetske suficite kojima bi se pokrivali manjkovi – deficiti u vrijeme depresije.

46. Kakav je bio stav klasične finansijske nauke o uticaju javnih rashoda na privredu i stanovništvo?

Klasična finansijska nauka, sa izuzetkom Kameralista, smatrala je državne rashode nužnim zlom i potpuno neutralnim na privredna kretanja.

47. Kakav je bio stav moderne finansijske teorije o uticaju javnih rashoda na privredu i stanovništvo?

Predstavnici moderne finansijske teorije smatraju da nema neutralnih javnih rashoda, nego da su oni uvijek, neki manje a neki više, aktivni. Aktivna uloga javnih rashoda se ogleda u mijenjanju privrede i socijalne strukture zemlje.

48. Objasni teoriju filtera koju su razradili francuski teoretičari proučavajući efekte javnih rashoda?

Francuski teoretičari razradili su teoriju filtera, po kojoj finansijski mehanizam države predstavlja jedan gigantski filter koji porezima i drugim dažbinama crpi iz

7

Fiskalno pravo BiH

privrede određena finansijska sredstva, potom ih putem javnih rashoda troši u željenom pravcu, aktivno utičući na proizvodnju, zaposlenost i raspodjelu nacionalnog dohotka.

49. Objasni doprinos Neokeynesijanske škole ekonomske misli u analizi efekata javnih rashoda?

Najznačajniji doprinos u analizi efekata javnih rashoda daje Neokeynesijanska škola ekonomske misli. Oni su pokazali da posredstvom javnih produktivnih i rentabilnih rashoda država najsvrsishodnije postiže „totalni“ rashod koji je preduvjet punog privrednog prosperiteta i pokretanja neaktivnih snaga u privredi.

50. Definiši multiplikator javnih rashoda?

Uzročno posljedična ekspanzija dohotka i proizvodnje se u ekonomsko financijskoj literaturi naziva „multiplikatorom“ javnih rashoda, koji pokazuje koliko se povećavaju, odnosno smanjuju rashodi javnog sektora.

51. Objasni razliku između multiplikatora i politike pump priminga?

Politika pump priminga ima mnogo skromniji cilj, djeluje kratkoročno i ima zadatak da privredi koja dobro napreduje, ali u kojoj su se pojavile neke pukotine, sitniji poremećaji, disproporcije i sl., ubrizga dodatnu snagu putem javnih rashoda, a ona će se potom već sama od sebe razvijati i unapređivati bbez dodatnih velikih zahvata kao kod multiplikatora.

52. Objasni razliku između multiplikatora i akceleratora?

Pojam multiplikatora tijesno je vezan i sa pojmom akceleratora koji pokazuje odnos između vrijednosti neto investicija javnog sektora i povećanja tražnje.

53. Šta podrazumijevamo pod javnim prihodima?

Pod javnim prihodima podrazumijevamo ukupnost novčanih sredstava, materijalnih dobara, usluga, prava, itd., koja javno-pravna tijela koriste za finansiranje javnih potreba – rashoda.

54. Šta su regali?

Regali su prihodi koje je država sticala na temelju ugovora o zakupu ili na temelju poduzetništva ako je ona sama obavljala te poslove.

55. Šta su domenski prihodi?

Domenski prihodi su kroz cijeli Stari i Srednji vijek bili osnovni izvori državnih prihoda. Temelj za njihovo ubiranje je vlasništvo, odnosno tadašnje shvaćanje da je vladar (car, kralj) vrhovni vlasnik zemljišta.

56. Definiši fiskalne prihode?

Dažbine (fiskalni prihodi) su prihodi na temelju državne prinude, fiskalnog suvereniteta i na toj osnovi prisvajanja kupovne snage fizičkih i pravnih osoba.

8

Fiskalno pravo BiH

57. Koji su najčešći oblici ispoljavanja dadžbina?

Oblici ispoljavanja dažbina su najčešće porezi, carine, doprinosi i takse.

58. Koji su najznačajniji pravni osnovi sticanja javnih prihoda?

Pravni osnovi sticanja javnih prihoda su:- Pravo prinude (ius imperium), kojim država uvodi i ubire fiskalne dažbine

prinudno na bazi svog fiskalnog suvereniteta;- Pravo vlasništva, putem kojeg država stiče prihode na temelju vlasničkih

prava;- Imovinsko pravo iz ugovora – slično kao i fizičke i druge pravne osobe,

tako i država stupa u ugovorne odnose sa drugim osobama u pravu, te stiče prihode;

- Prava iz retorzija, su ona prava po kojima država stiče prihode naplaćivanjem novčanih kazni, konfiskacija, reparacija i sl.;

- Prava iz nasljedstva, po kojima se država pojavljuje kao nasljendik stvarnih i obligacionih prava u slučaju da iza de cuis-a ne ostaju zakonom priznati sljedbenici; i

- Ostali pravni temelji manjeg značenja, na primjer: pokloni, ničije stvari (res nulius), i td.

59. Najznačajnija podjela javnih prihoda?

Najznačajnije podjele javnih prihoda su sljedeće:- originarni i derivativni javni prihodi,- redovni i izvanredni javni prihodi,- prihodi od stanovništva i prihodi od pravnih osoba,- povratni i nepovratni prihodi,- prihodi u novcu i prihodi u naturi,- namjenski i nenamjenski javni prihodi, i- prihodi širih i užih teritorijalnih jedinica.60. Definiši originarne (izvorne) javne prihode?

Originarni (izvorni) javni prihodi su oni društveni prihodi koje javnopravna tijela ostvaruju izvorno – neposredno temeljom svoje privredno-pravne aktivnosti (npr. državna privredna poduzeća) ili na temelju vlasništva (npr. renta, kamata).

61. Definiši derivativne javne prihode?

Derivativni javni prihodi su izvedenog karaktera. Proizilaze iz imovine i dohotka drugih osoba, budući da ih javnopravna tijela ostvaruju na temelju ius imperiuma od drugih pravnih i fizičkih osoba. U ove prihode spadaju porezi, doprinosi, takse, carine, parafiskaliteti, i slično.

62. Razlika između fiskalnog i finansijskog suvereniteta?

9

Fiskalno pravo BiH

Fiskalni suverenitet se odnosi na prava javnopravnog tijela da ustanovljava, utvrđuje fiskalne – prinudne prihode, dok se finansijski suverenitet odnosi kako na fiskalni dio, tako i na monetarni suverentet – emisija novca, vođenje monetarne politike i sl.

63. Definiši redovne i izvanredne javne prihode?

Redovni javni prihodi se javljaju stalno, ubiru se bez prestanka – permanentno, alimentiraju se iz izvora koji se ekonomski stalno obnavljaju (npr. dohodak), a služe, u pravilu, za financiranje redovnih rashoda. Izvanredni javni prihodi se ubiru povremeno, za jednu ili više godina, i u pravilu služe za financiranje izvanrednih rashoda – potreba.

64. Prihodi od stanovništva i prihodi od pravnih osoba?

Prihode od stanovništva država ubire iz dohotka i imovine fizičkih osoba – građana, dok prihode od privrede plaćaju privredna poduzeća, banke, zavodi i druge pravne osobe iz svog dohotka i imovine.

65. Povratni i nepovratni prihodi?

U pravilu, državni prihodi imaju nepovratni karakter. Jednom uzeti porezi, doprinosi, carine, takse i dr., nikad se više ne vraćaju onima koji su ih bili obvezni platiti. Međutim, postoji izvjestan broj prihoda povratnog karaktera, kao npr., javni zajmovi, koji se nakon određenog vremena vraćaju uplatiocima. Povratni prihodi imaju najčešće karakter izvanrednog i povremenog davanja.

66. Prihodi u novcu i prihodi u naturi?

U savremenim financijama prihodi se, u pravilu, ostvaruju u novcu, neovisno o tome da li se radi o zajmu, porezu, doprinosu ili taksi. Samo izuzetno i u izvanrednim situacijama oni mogu biti u naturi.

67. Namjenski i nenamjenski javni prihodi?

Najveći dio državnih prihoda nema namjenski karakter, tako da se može koristiti za financiranje bilo kojih javnih rashoda – potreba. Međutim, u savremenim financijama, raste broj javnih prihoda namjenskog karaktera, s tačno određenom namjenom utroška ubranih sredstava. Tako se, npr., sredstva ubrana na temelju doprinosa za zdravstveno osiguranje koriste samo za financiranje zdravstvenih usluga.

68. Prihodi užih i širih teritorijalnih jdinica?

U prihode širih administrativno-teritorijalnih jedinica u pravilu spadaju prihodi federacije i federalnih jedinica u složenim državama, odnosno prihodi centralnih organa vlasti u unitarno uređenim državama, dok se prihodi lokalnih organa vlasti ubrajaju u prihode užih administrativno-teritorijalnih jedinica (prihodi općina, kotareva, provincija, i slično).

10

Fiskalno pravo BiH

69. Nabroj teorijske sisteme u raspodjeli javnih prihoda?

Formirala su se 3 različita teorijska sistema u raspodjeli javnih prihoda:- sistem vlastitih – izvornih prihoda,- sistem zajedničkih prihoda, i - mješoviti sistem.

70. Objasni sistem vlastitih – izvornih prihoda (sistem separacije), te navedi prednosti i nedostatke i jedne i druge varijante ovog sistema?

Sistem vlastitih – izvornih, posebnih prihoda, često nazivan i sistemom separacije, u teoriji se ispoljavao kroz dvije vraijante.

Po prvoj varijanti samo najviša političko-teritorijalna zajednica (federacija – centralna vlast) ima fiskalni suverenitet, pa tako svi ubrani prihodi njoj i pripadaju. Ovo je tzv. sistem ukupne ili vezane separacije. Ova varijanta sistema separacije je dosta ekonomična i jednostavna, a moguće je pri njenoj primjeni uspješno voditi i fiskalnu politiku, s obzirom da je sva fiskalna vlast koncentrisana na jednom mjestu. Osnovni nedostatak ukupne sepracije je nepostojanje financijske autonomije nižih političko-teritorijalnih jedinica što se s političkog gledišta ne može prihvatiti kao ispravno.

Druga varijanta sistema separije je sistem slobodne separacije (pararelni sistem, konkurentski sistem) koji se sastoji u tome što svaka političko-teritorijalna jedinica, i niža i viša, imaju fiskalni suverenitet – poresku autonomiju, tako da slobodno uvode poreze u druge dažbine da bi financirale zadatke iz svojih nadležnosti. Ova varijanta snažno ističe samostalnost, odnosno autonomiju svih političko-teritorijalnih jedinica u jednoj državi. Međutim, njenom primjenom dolazi do većih ili manjih lokalnih i regionalnih razlika u poreskom opterećenju poreskih obveznika što se protivi jedinstvenom finansijskom sistemu, a prema tome i jednakim uvjetima privređivanja, izazivajući tako mnoštvo negativnih efekata koji se ispoljavaju u pojavama poreznih oaza, dvostrukog oporezivanja i neefikasnošću fiskalnih instrumenata.

71. Objasni sistem zajedničkih prihoda, te varijante istog?

Sistem zajedničkih prihoda je takav da u njemu fiskalni suverenitet pripada samo jednoj – obično široj političko-teritorijalnoj zajednici, dok druge, nejčešće niže, sudjeluju – participiraju u prihodima više ili im se iz ukupnog prihoda doznačuju određeni iznosi. I kod ovog sistema su moguće dvije varijante.

Po prvoj, koja se u financijsko-pravnoj literaturi naziva sistem zajednice prihoda s doprinosima, fiskalni suverenitet pripada užim političko-teritorijalnim jedinicama (kantoni, republike) koje nakon prikupljanja dažbina jedan dio prihoda u formi doprinosa izdvajaju za financiranje viših političko-teritorijalnih jedinica.

11

Fiskalno pravo BiH

Kod druge varijante fiskalni suverenitet pripada višoj političko-teritorijalnoj jedinici koja nakon prikupljanja prihoda izdvaja jedan dio u formi doznaka nižim teritorijalnim jedinicama. Zato se često druga varijanta i zove sistem zajednice prihoda s doznakama – dotacijama odozgo na dolem nasuprot prvoj varijnati kod koje se plaćanje vršilo odozdo prema gore.

72. Objasni mješoviti sistem u raspodjeli javnih prihoda?

Mješoviti sistem raspodjele javnih prihoda predstavlja više ili manje uspješnu kombinaciju prethodno izloženih sistema, a sastoji se u tome da pojedine političko-teritorijalne jedinice pribavljaju dio prihoda po sistemu separacije (vlastiti prihodi), a drugi dio po sistemu zajednice kao rezultat participacije u prihodima drugih užih ili širih zajednica. I kod mješovitog sistema možemo razlikovati dvije varijante, a to su: kvotni sistem i sistem dopunskog oporezivanja.

73. Objasni mješoviti kvotni sistem?

Po mješovitom kvotnom sistemu fiskalni suverenitet pripada samo jednoj – višoj političko-teritorijalnoj jedinici, dok druge niže sudjeluju u fiskalnim prihodima samo u određenom postotku, u određenoj kvoti. To sudjelovanje može biti u prihodima ubranim od samo jednog poreza, od samo jedne dažbine, od nekoliko dažbina, ili u ukupnim prihodima više političko-teritorijalne zajednice.

74. Objasni sistem mješovitog dopunskog oporezivanja?

Kod sistema mješovitog dopunskog oporezivanja poreski suverenitet pripada višoj političko-teritorijalnoj jedinici (federaciji, centralnoj vlasti), a uže teritorijalne jedinice imaju pravo dopunskog oporezivanja, najčešće u obliku prireza, jednim ili nekolicinom poreskih oblika. Dopunsko oporezivanje može biti ograničeno najnižim i najvišim rasponom u oporezivanju, pa se govori o vezanom oporezivanju, ili neograničeno pa se govori o slobodnom dopunskom oporezivanju.

75. Definicija poreza?

Njemački profesor Eheberger definira poreze kao „davanja realnih dobara državi i drugim javnopravnim tijelima radi zadovoljenja javnih potreba od strane javne vlasti koji se ubiru na temelju jednostrano utvrđenog načina i u jednostrano utvrđenim iznosima prema nekom općem mjerilu“.

Po Gastonu Jezeu porez je „primanje u novcu dobijeno od pojedinaca putem vlasti, konačno i bez protuučinjenja, u svrhu podmirivanja javnih potreba.

Miroslav Petrović u svojim radovima poreze definira kao financijske instrumente pomoću kojih država i niže društveno-političke zajednice prisvajaju dio nacionalnog dohotka za financiranje svojih potreba i zadataka, te za ostvarenje zajedničkih političkih, ekonomskih, socijalnih i drugih ciljeva.

12

Fiskalno pravo BiH

76. Nabroj i objasni bitne karakteristike poreza?

U bitne karakteristike poreza treba ubrojiti:- Prvo, porezi su prinudni prihod države. Prinudni karakter poreza ispoljava

se u trenutku dospijeća poreske obveze, a ne u trenutku uvođenja obveze i plaćanja poreza. U trenutku dospijeća plaćanja poreski obveznik je pravno obvezan plaćati poreze na što ga država može, ako je potrebno, prisiliti na razne načine.

- Drugo, porezi su derivativan, a ne originaran prihod države. Derivativnost poreza se ogleda u tome što oporezivanjem država izvodi svoju ekonomsku snagu, svoje prihode, iz ekonomske snage drugih pravnih i fizičkih osoba nad kojima ima fiskalni suverenitet, a ne iz svoje privredne aktivnosti ili prava vlasništva – originarni prihod države.

- Treće, porezi su u pravilu nedestinirani prihodi. Nedestiniranost poreza se ogleda u tome što namjena trošenjka poreskih prihoda nije unaprijed aktom o uvođenju poreza određena, zako da ih država može koristiti za financiranje bilo kojih javnih potreba.

- Četvrto, kod poreza nema neposredne protunaknade za plaćeni porez, tako da poreski obveznici po plaćanju poreza ne mogu od državnih organa tražiti neposrednu protunaknadu – protučinidbu.

- Peto, poreska davanja se najčešće izvršavaju u novcu, a izuzetno u naturi.- Šesto, porezi se ubiru u javnom interesu, za podmirenje općedruštvenih i

zajedničkih potreba.- Sedmo, porez plaćaju sve poresko sposobne osobe u jednoj državi, bez

obzira da li su državljani te zemlje ili ne.77. Nabroj najznačajnije vrste poreza?

Najznačajnije vrste poreza su:- redovni i izvanredni porezi, - osnovni i dopunski porezi,- porezi u naturi i porezi u novcu,- reparticioni i kvotni porezi,- centralni i lokalni porezi,- fundirani i nefundirani porezi,- pretpostavljeni i faktični porezi,- porezi po vrijednosti i specifični porezi,- katastarski i tarifni porezi,- opći i namjenski porezi,- subjektni (lični) i objektni (realni) porezi, i- neposredni i posredni porezi.

78. Objasni redovne i izvanredne poreze?

Kriterij podjele na redovne i izvanredne poreze je vrijeme u kojem poreska obveza treba biti na snazi. Redovni se porezi u tom smislu normiraju, razrezuju i ubiru na neodređeno vrijeme i, u pravilu, služe za podmirivanje redovnih državnih rashoda. Izvanredni porezi su povremenog karaktera, uvode se na određeno vrijeme, najčešće u vrijeme kriza i drugih izvanrednih prilika, te se u tom smislu i koriste za financiranje izvanrednih rashoda – potreba.

13

Fiskalno pravo BiH

79. Objasni osnovne i dopunske poreze?

Osnovnim porezima se smatraju oni porezi koji u najvećem postotku sudjeluju u ukupnom poreznom prihodu, a imaju značajno ekonomsko i socijalno značenje. Svojstvo osnovnog poreza u poreskom sistemu ima najčešće samo nekoliko poreza, dok su svi ostali dopunskog karaktera.

80. Porezi u naturi i porezi u novcu?

Porezi u naturi se izmiruju u raznim proizvodima i uslugama, što je danas u savremenim državnim financijama skoro izuzetan slučaj. Danas su u svijetu općeusvojeni porezi u novcu.

81. Objasni reparticione i kvotne poreze, te prednosti i nedostatke istih?

Zavisno od načina raspodjele poreskog tereta razlikujemo reparticione i kvotne poreze. Kod reparticionih poreza poreska vlast unaprijed utvrđuje iznos koji se oporezivanjem treba prikupiti, pa se onda taj iznos dijeli na uže političko-teritorijalne jedincie (republike, kantone, pokrajine), a zatim na još uže (kotare), te najzad na pojedine poreske obveznike. U primjeni kvotnih poreza poznata je samo kvota – iznos koji pojedini poreski obveznik mora uplatiti, dok nije poznat ukupan iznos koji će biti ubran oporezivanjem.U korist reparticionih poreza se obično ističe da državi osiguravaju unaprijed utvrđeni iznos poreskog prihoda, omogućujući bolje nego kvotni vođenje računa o lokalnim finansijama, daju prilike samim poreskim obveznicima, pošto se međusobno dobro poznaju, da bolje izvrše razrez poreza, itd. Nedostatak im je što su neravnomjerni, nepravični, te što se često reparticijom na sve uže teritorijalne jedinicee mogu počiniti greške ili namjerna favoriziranja, tako da poreski teret pada na nefavorizirane krajeve, a osim toga reparticioni porezi nisu pogodni ni za vođenje racionalne i funkcionalne fiskalne politike.

Kvotni sistem odgovara bolje načelu pravičnosti jer se poreska obaveza prilagođava poreskoj sposobnosti poreskog obveznika, izbjegnuta je mogućnost neravnomjerne raspodjele poreskog tereta, smanjene su i brojne nepravilnosti subjektivne prirode, država automatski sudjeluje u porastu nacionalnog dohotka zemlje, zavisno od porasta dohotka, poreskih obveznika te tako može voditi razumnu i selektivnu poresku politiku.

82. Objasni centralne i lokalne poreze?

Centralni porezi su oni porezi koje utvrđuje centralna vlast, a lokalni su oni koje utvrđuje lokalna vlast ili oni koje utvrdi centralna vlast, a prihod po njima pripada lokalnoj vlasti, lokalnom budžetu.

83. Definiši fundirane i nefundirane poreze?

14

Fiskalno pravo BiH

Fundirani porezi su oni kojima se oporezuju fundirani prihodi – prihodi stečeni na temelju vlasništva i drugih prava sa sigurnom stalnom i trajnom osnovom. Nefundirani porezi su oni koji oporezuju nefundirane prihode – prihode od osobnog rada neovisno o tome da li su to prihodi iz radnog odnosa ili iz obavljanja samostalne djelatnosti.

84. Definiši pretpostavljene i faktičke poreze?

Pretpostavljeni porezi su takva vrsta poreza kod kojih se porezna obveza unaprijed utvrđuje (ex ante) na temelju pretpostavljenih relevantnih činjenica, najčešće pretpostavljenih prihoda, koje će porezni obveznici ostvariti ili koje bi mogli ostvariti. Kod faktičnih poreza poreska obveza se utvrđuje poslije (ex post), tj. tek onda kada su poznati podaci, činjenice koje su relevantne za utvrđivanje poreskih obveza.

85. Definiši poreze po vrijednosti i specifične poreze?

Porezi po vrijednosti su takva vrsta poreza kod kojh se oporezivanje vrši na osnovu stvarne ili procijenjene vrijednosti poreskog objekta – predmeta oporezivanja. Kod specifičnih poreza poreska obveza se utvrđuje na temelju nekih relevantnih mjernih jedinica.

86. Definiši katastarske i tarifne poreze?

Kod katastarskih poreza poreska osnovica se utvrđuje na temelju podataka sadržanih u katstarskim knjigama ili drugim javnim knjigama u kojima su zabilježene sve relevantne činjenice za oporezivanje. Tarifni porezi se najviše koriste kod oporezivanja potrošnje i prometa (porez na promet i carina). Ovdje se oporezivanje obavlja na temelju podataka sadržanih u tarifi. Tarifa je sistematizirani pregled objekata – predmeta oporezivanja i odgovarajućih poreskih stopa.

87. Definiši opće i namjenske poreze?

Porezi su, u pravilu, općeg, nenamjenskog karaktera, tako da ih država može koristiti za financiranje bilo kojeg javnog rashoda. U novije vrijeme se često pojavljuju i namjenski (destinirani) porezi, čiji se prihodi koriste u tačno unaprijed definirane namjene.

88. Objasni subjektne (lične) i objektne (realne) poreze?

Subjektni porezi su takva vrsta poreza kod kojih je porezna obveza uvjetovana osobnim svojstvima poreskog obveznika. Ukoliko se pri oporezivanju vodi računa, ne samo o osobnim svojstvima poreskog obveznika, nego i o njegovoj ekonomskoj snazi onda se radi o subjektnim porezima u širem smislu riječi, koji se nazivaju i sintetičkim porezima.

15

Fiskalno pravo BiH

Objektni su takvi porezi kojima se oporezuju pojedini dijelovi imovine, odnosno pojedini dijelovi prihoda poreskog obveznika nezavisno od njegove ukupne ekonomske snage - poreske sposobnosti i njegovih osobnih svojstava.

89. Definiši posredne (indirektne) i neposredne (direktne) poreze?

Posredni porezi primjenjuju se da bi označili one poreze koji se plaćaju pri trošenju dohotka. Posredni porezi su u biti svi potrošni porezi – porezi iz rashoda. U neposredne poreze su uvršteni oni porezi koji se plaćaju na „izvoru“ prije trošenja dohotka.

90. Koje poreze ubrajamo u neposredne poreze?

U neposredne poreze bi trebalo ubrojiti poreze iz imovine i iz prihoda, u koje najčešće u fiskalnoj praksi spadaju:

- porez na primanje iz osobnog rada,- porez na dohodak – income tax,- porez na kapital – rentni porez,- porez na ukupnu imovinu,- porez na porast imovine,- porez na naslijeđe i poklone, i td.

91. Koje poreze ubrajamo u posredne poreze?

U posredne poreze najčešće ubrajamo:- akcize (trošarine), - monopoli,- carine, i - porez na promet.

92. Definiši akcize?

Akcize (trošarine) su oblik pojedinačnog poreza na promet kojim se vrši oporezivanje jednog proizvoda ili grupe srodnih proizvoda, npr. akcize na duhan, kafu, šećer, i sl.

93. Objasni monopole?

Monopoli predstavljaju isključivo pravo države da proizvodi izvjesne proizvode, te da ih prodaje po cijenama koje su iznad troškova proizvodnje, odnosno po cijenama koje su znatno iznad trgovačkih prodajnih cijena.

94. Koje su prednosti (koristi) posrednih poreza?

U korist posrednih poreza se ističe:- prvo, da su oni izdašni i elastični, što znači da ukoliko raste proizvodnja,

nacionalni dohodak i potrošnja, onda rastu i porezni prihodi,- drugo, da su posredni porezi anonimni, jer onaj tko ih plaća najčešće ne

zna da ih plaća ili mu bar nije poznata visina poreza sadržana u prodajnoj cijeni,

16

Fiskalno pravo BiH

- treće, da su posredni porezi ekonomični, lako ih je ubirati, bez posebno velike administracije, i

- četvrto, da su posredni porezi najopćijeg karaktera, odnose se na sve stanovnike u državi.

95. Koje su slabosti posrednih poreza?

Najznačajnije slabosti posrednih poreza su da su oni nepravični i nesocijalni.

96. Koje su prednosti (koristi ) neposrednih poreza?

Dobre strane neposrednih poreza su što su pravični i racionalni, zato što odmjeravaju poreske sposobnosti poreskog obveznika. Osim toga, oni omogućavaju relativno stabilne prihode budžetima s obzirom da se zasnivaju na stabilnim činjenicama, a pogodniji su i kao instrument fiskalne politike.

97. Koje su slabosti neposrednih poreza?

Najznačajnije slabosti neposrednih poreza su neelastičnost, psihološki teža podnošljivost i znatno niža univerzalnost – općost.

98. Poreski subjekti - definicija, podjela?

Poreskim subjektima nazivamo osobe koje sudjeluju u procesu uvođenja, izvršenja i plaćanja poreskih obveza. Razlikujemo aktivne i pasivne poreske subjekte.

99. Aktivni i pasivni poreski subjekti - definicija?

Aktivni poreski subjekti – poreska vlast su pravne osobe, političko-teritorijalne jedinice i državni financijski organi koji imaju pravo uvesti poreske obveze, odnosno pravo razreza i naplate poreza. Pasivni poreski subjekt je osoba – fizička ili pravna – koja je postojećim poreskim propisima dužna snositi poresku obvezu. Ona se najčešće naziva poreskim obveznikom, ili poreskim dužnikom.

100. Poreski platioci?

Poreskim platiocem nazivamo onu fizičku ili pravnu osobu koja je dužna obračunati i uplatiti porez u ime i za račun poreskog obveznika. Poreski dužnik i poreski platioc su često jedna te ista osoba, ali često i različite.

101. Poreski destinator?

Poreskim destinatorom nazivamo onu osobu koj je po namjeri – intenciji zakonodavca pozvana da snosi porez, tj. da plati porez iz svog dohotka i imovine.

102. Konačni platioc poreza?

Konačni platioc predstavlja osobu koja na kraju krajeva, u krajnjoj liniji, bez obzira na intenciju zakonodavca snosi poreski teret.

17

Fiskalno pravo BiH

103. Poreska sposobnost ili poreska snaga poreskog obaveznika-definicija i faktori od kojih ona ista zavisi?

Poreska sposobnost ili poreska snaga poreskog obveznika predstvlja njegovu ekonomsku moć – sposobnost da pravovremeno udovoljava poreskim obvezama. Sposobnost poreskog obveznika zavisi od mnoštva faktora objektivne i subjektivne prirode. U objektivne faktore poreske sposobnosti treba ubrojiti dohodak, imovinu, opseg trošenja dohotka, druge dažbine koje plaća poreski obveznik i slično. Kao subjektivni faktori poreske sposobnosti pojavljuju se: starost poreskog obveznika, bračno stanje, broj djece, broj izdržavanih osoba, zdravstveno stanje i slično.

104. Poreski izvor?

Poreski izvor predstavlja iznos vrijednosti stvari i prava koja pripadaju poreskom obvezniku iz kojih se plaća porez. U tom smislu se kao poreski izvor pojavljuju dohodak, prihod i imovina.

105. Razlika između nominalnih i realnih poreza na imovinu?

Kod nominalnih poreza na imovinu, imovina služi samo kao baza – osnovica za razrez – obračun poreza, dok se stvarno plaćaju – namiruju iz dohotka ili drugih prihoda poreskog obveznika. Realni porezi iz imovine se plaćaju iz „aktive“ – supstance imovine poreskog obveznika.

106. Definiši poreski objekt - predmet?

Poreski objekt – predmet predstavljaju stvari (pokretne i nepokretne), dohodak, promet, radnje, propuštanje i slično, za čije je postojanje, činjenje ili nečinjenje vezano postojanje poreza.

107. Definiši poresku osnovicu?

Poreska osnovica predstavlja veličinu ili vrijednost koja služi za utvrđivanje poreske stope. U pravilu se poreska osnovica utvrđuje u novcu, a samo izuzetno u drugim mjernim jedinicama.

108. Paušalna i stvarna poreska osnovica?

O paušalnoj poreskoj osnovici govorimo kada se pri njenom utvrđivanju ne uzimaju u obzir svi relevantni faktori koji je određuju, nego samo neki najvažniji elementi, dok se kod stvarne poreske osnovice oporezivanje obavlja na osnovu podataka koji trebaju odraziti stvarnu ekonomsku snagu poreskog obveznika.

109. Nabroj najznačajnije metode utvrđivanja poreske osnovice- sposobnosti?

Najznačajnije metode za utvrđivanje porske osnovice – sposobnosti su:- indicijarna metoda,- metoda vlastite prijave,- metoda po prijavi treće osobe,

18

Fiskalno pravo BiH

- službena metoda, i- komparativna metoda ili metoda parafikacije.

110. Objasni indicijarnu metodu utvrđivanja poreske osnovice – sposobnosti?

Po indicijatnoj metodi, poreska osnovica se utvrđuje na temelju nekih vanjskih lako uočljivih znakova – indicija – činjenica. Tako su se nekad odmjeravali porezi na zgrade zavisno od broja prozora, vrata, dimnjaka, i sl.

111. Objasni metodu vlastite prijave kod utvrđivanja poreske osnovice - sposobnosti?

Po metodi vlastite prijave, poreska osnovica se utvrđuje na bazi podataka koje je poreskoj vlasti dostavio sam poreski obveznik. U poreskoj prijavi poreski obveznik prikazuje i dokumentira sve relevantne podatke o svojim prihodima, rashodima, veličini svoje imovine, promjene u njoj, i slično. Metoda vlastite prijave se naziva još i direktnom metodom.

112. Objasni metodu po prijavi treće osobe kod utvrđivanja poreske osnovice - sposobnosti?

Metoda po prijavi treće osobe, ili metoda na izvoru ili indirektna metoda, je ona po kojoj se poreska osnovica utvrđuje na temelju podataka koji su poreskoj vlasti dostavljeni od strane treće osobe, nejčešće banaka, burzi, sudova, poslodavaca, i td. Ovdje se treća osoba javlja kao poreski platitelj, dok je poreski obveznik sam autor. To je slučaj tzv. obustava na izvoru.

113. Objasni službenu metodu kod utvrđivanja poreske osnovice - sposobnosti?

Službena metoda, zvanična ili administrativna, je ona po kojoj se poreska osnovica utvrđuje na temelju podataka do kojih je došao poreski organ po vlastitoj službenoj inicijativi – ex officio.

114. Objasni komparativnu metodu ili metodu parafikacije kod utvrđivanja poreske osnovice - sposobnosti?

Po komparativnoj metodi ili metodi parafikacije, poreska osnovica se utvrđuje na temelju usporedbe s poreskom osnovicom nekog drugog poreskog obveznika koji obavlja istu ili sličnu djelatnost, kao npr. kod odvjetnika, frizera, obrtnika i drugih zanimanja.

115. Poreska stopa - definicija i vrste?

Poreska stopa je dio poreske osnovice i predstavlja odnos poreskog tereta - poreskog duga prema poreskoj osnovici. Razlikujemo:

- proporcionalnu poresku stopu,- progresivnu poresku stopu, i- degresivnu (regresivnu) poresku stopu.

116. Objasni proporcionalnu poresku stopu?

19

Fiskalno pravo BiH

Proporcionalna poreska stopa je indiferentna na promjene poreske osnovice, tj. ona se ne mijenja u odnosu na povećavanja ili smanjivanja poreske osnovice, tako da relativno poresko opterećenje – relativni poreski teret ostaje uvijek isti iako se apsolutni iznos poreza može smanjivati ili povećavati srazmjerno porastu ili padu poreske osnovice.

117. Objasni progresivnu poresku stopu?

Progresivna poreska stopa raste uporedo sa porastom - povećanjem poreske osnovice. To povećanje može biti:

- linearno (ravnomjerno – po istom postotku) s porastom poreske osnovice,- ubrzano – po višem postotku od porasta poreske osnovice, i - usporeno – sporije – po nižem postotku od rasta poreske osnovice.

U prvom slučaju radi se o proporcionano progresivnim, u drugom o progresivno progresivnim, a u trećem o degresivno progresivnim poreskim stopama.

118. Objasni direktnu i indirektnu progresiju?

Direktna progresija se prakticira primjenom pune – stalne – globalne progresije ili primjenom pune – raščlanjene – tranširane progresijje. I kod jedne i kod druge progresije osnovica se dijeli u razrede – klase. Indirektna (prikrivena) progresija, za razliku od direktne, koristi proporcionalne stope oporezivanja. Ali, pomoću odrđenih odbitaka – „abatmana“ se od poreske osnovice praktično ostvaruje progresivno oporezivanje.

119. Degresivne (regresivne) poreske stope?

Degresivne (regresivne) poreske stope, odnosno regresivna poreska tarifa postoji onda kada se s povećanjem poreske osnovice poreska stopa umanjuje. Slično kao progresivna, i degresivna poreska stopa može, teoretski gledano, biti proporcionalno degresivna, progresivno degresivna i degresivno degresivna, odnosno direktno i indirektno degresivna. Danas se praktično degresivna poreska stopa i ne primjenjuje.

120. Nabroj najznačajnije teorije o opravdanosti ubiranja poreza?

Najznačajnije teorije o opravdanosti ubiranja poreza su:- teorija sile,- teorija cijene (teorija osiguranja i teorija uživanja),- teorija žrtve,- teorija reprodukcije poreza,- organska teorija, i- socijalistička teorija.

121. Objasni teoriju sile kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Po teoriji sile, uvođenje poreza se opravdava iz sile, iz prava jačega da zavede poreze nad slabijim, tj. po onoj narodnoj „jači tlači“. Ova teorija je bila dominantna u starom i srednjem vijeku.

20

Fiskalno pravo BiH

122. Objasni teoriju cijene kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Teorija cijena nastaje u vrijeme liberalnog kapitalizma. Po ovoj teoriji država se treba ponašati kao i svaki drugi subjekt u privredi – na tržištu, tj. da nudi određene svoje usluge (sigurnost i sl.), a da joj za uzvrat korisnici tih usluga (vlasnici imovine i prava) u obliku poreza plaćaju određenu protunaknadu (cijenu). Njeni najznačajniji predstavnici su: Montesquieu, Voltaire, Smith, Rousseau, i drugi. Dvije su varijante ove teorije: teorija osiguranja i teorija uživanja.

123. Objasni teoriju osiguranja kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Teorija osiguranja traži da se država identificira s osiguravajućim društvima, poreski obveznici s osiguranicima, a porez s premijom osiguranja. Visina poreza ovisi o imovini i broju izdržavanih članova domaćinstva. Država se po ovoj teoriji brine za osobnu i materijalnu sigurnost poreskih obveznika, pa prema tome oni trebaju plaćati poreze.

124. Objasni teoriju uživanja kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Teorija uživanja je ona po kojoj opravdanje za ubiranje poreza treba tražiti u uživanju u imovini i dohotku. Nesmetano uživanje u dobrima omogućuje državna administracija, vojska i policija, pa je sasvim logično da oni koji imaju više imovine trebaju više poreza i platiti kao cijenu za neometano uživanje.

125. Objasni teoriju žrtve kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Teorija žrtve je nastala u vrijeme monopolnog kapitalizma. Tada sve više prodire shvaćanje da je država općedruštvena tvorevina, te da može zahtijevati od svojih građana žrtvu u obliku plaćanja poreza, a da pri tome za nju ne proizilazi nikakva obaveza na neku protučinidbu, odnosno protunaknadu. Najpoznatiji predstavnici su: Eheberger, Carver i Pigou.

126. Objasni teoriju reprodukcije poreza kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Teorija reprodukcije poreza se javlja u vrijeme državnog kapitalizma kada se ističu sve češći zahtjevi da porezi pored fiskalnih imaju i neke druge ekonomske, socijalne, pa i političke ciljeve. Porezima država može uveliko pospiješiti razvoj proizvodnih snaga, jer putem njih stvara uvjete za neprekidan i nesmetan tok procesa reprodukcije. Najznačajniji predstavnici ove teorije su Neokejnzijanci.

127. Objasni organsku teoriju kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Organska teorija se spominje u radovima Milla, a detaljno je razvijaju Schaffle i Laufenburger. Po njima opravdanost za plaćanje poreza treba tražiti u organskoj

21

Fiskalno pravo BiH

povezanosti države i njenih građana. Država je slikovito prikazana kao glava tijela, a građani kao pojedini dijelovi tijela, pa je sasvim logično i opravdano da dijelovi tijela (građani) putem poreza kao kroz krvotok hrane svoju glavu, svoju društvenu tvorevinu – državu.

128. Objasni socijalističku teoriju kao jednu od teorija o opravdanosti ubiranja poreza?

Osnovno pitanje ovdje je da li je porez neophodan u socijalizmu, i ako jest, kako mu opravdati postojanje. Danas je skoro u svim državama, pa isocijaldemokratskim zemljama usvojen stav da je država neophodna, pa su joj prema tome neophodna i sredstva za njeno normalno funkcioniranje. Opravdanost za ubiranje poreza se najčešće traži u nacionalnoj – građanskoj dužnosti i solidarnosti.

129. U kojim oblicima se javlja višestruko oporezivanje?

Višestruko oporezivanje se javlja u obliku kumuliranja, nadoporezivanja i dvostrukog oporezivanja.

130. Objasni kumuliranje poreza?

Kumuliranje poreza nastaje onda kada se jedan te isti poreski izvor, istog poreskog obveznika u isto vrijeme optereti s dva ili više poreza.

131. Objasni nadoporezivanje?

Nadoporezivanje (doporezivanje) se sastoji u tome što se jedan te isti poreski obveznik optereti u isto vrijeme s dva ili više istovrsnih poreza političko-teritorijalnih jedinica različitog ranga.

132. Objasni dvostruko oporezivanje?

Dvostruko – dvojno oporezivanje se sastoji u tome što se jedan te isti poreski obveznik optereti u isto vrijeme na isti poreski objekat sa dva ili više istih ili istovrsnih poreza od strane više političko-teritorijalnih jedinica istog ranga.

133. Negativni efekti dvostrukog oporezivanja?

Dvostruko oporezivanje se sukobljava sa ekonomskim i sociopolitičkim načelima oporezivanja. Dvostruko oporezivanje nužno dovodi do nejednakih uvjeta privređivanja poreskih obveznika – fizičkih i pravnih osoba i s tim povezano do raznovrsnih negativnih efekata koje tako utvrđeni uvjeti privređivanja imaju na njegovu ekonomsku poziciju.

Dvostruko oporezivanje dovodi do diskriminacije poreskih obveznika, do narušavanja načela ravnomjerne raspodjele poreskog tereta, do negiranja pravednosti u oporezivanju. Dvostruko oporezivanje se sukobljava i sa ustavnim

22

Fiskalno pravo BiH

pravima i slobodama građana po kojima svi državljani imaju ista prava, jednaki su pred zakonom. Negativni efekti dvostrukog oporezivanja evidentni su i kod kretanja kapitala, ljudi, robe, i uopće razmjene kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.

134. Podjela mjera koje se preduzimaju danas u svijetu za uklanjanje ili barem djelimično ograničavanje negativnih efekata dvostrukog oporezivanja?

Mjere koje se poduzimaju možemo podijeliti na:- mjere kojima se sprječava (izbjegava) unutrašnje (interno) dvostruko

oporezivanje, i - mjere kojima se sprječava (izbjegava) međunarodno (eksterno) dvostruko

oporezivanje.

135. Kako se otklanja (izbjegava) interno, a kako eksterno- međunarodno dvostruko oporezivanje?

Interno dvostruko oporezivanje se u praksi vrlo jednostavno otklanja, najčešće posebnim zakonima na nivou cijele države. Eksterno dvostruko oporezivanje se izbjegava putem:

- nacionalnog zakonodavstva,- bilateralnih ugovora, i- multilateralnih ugovora

136. Koji je najvažniji način sprječavanja dvostrukog oporezivanja?

Bilateralni i multilateralni ugovori (sporazumi) su najvažniji način sprječavanja dvostrukog oporezivanja.

137. Objasni metode koje država koristi da bi prilagodila svoje propise o oporezivanju međunarodnim pravnim normama o dvostrukom oporezivanju?

Svaka država može putem svojih vlastitih nacionalnih zakona spriječiti dvostruko oporezivanje. Najčešće se to rješava primjenom jedne od sljedećih metoda:

- metoda izuzimanja, po kojoj se od oporezivanja izuzimaju prihodi i imovina koji su već oporezovani u inozemstvu,

- metoda sniženih poreskih stopa, po kojoj se snižavaju porezne stope na imovinu i prihod ostvaren i inozemstvu, i

- metoda uračunavanja, po kojoj se od poreza odmjerenog u inozemstvu odbija plaćen porez u inozemstvu, tako da se plaća samo neto poreska obveza.

138. Nabroj najznačajnija načela kojih se treba pridržavati u oporezivanju, prema Adolfu Wagneru?

Adolf Wagner ističe 9 načela (pravila), svrstavajući ih u 4 grupe, a to su: financijsko-političko načelo sa zahtjevima za:

- izdašnošću (dovoljnosti) poreza, i

23

Fiskalno pravo BiH

- elastičnošću poreza. ekonomsko-političko načelo sa zahtjevima za:

- pravilnim izborom poreskog izvora, i- pravilnim izborom vrste poreza.

socijalno-političko načelo (pravičnost) sa zahtjevima za:- sveobuhvatnošću, i- ravnomjernošću.

administrativno-tehničko načelo sa zahtjevima za:- određenošću poreza, - ugodnošću plaćanja poreske obveze, i- jeftinoćom ubiranja poreza.

139. Koji su zahtjevi finansijsko-političkog načela u oporezivanju, odnosno vođenju poreske politike?

Zahtjevi finansijsko-političkog načela su:- zahtjev za izdašnošću (dovoljnosti) poreza, i- zahtjev za elastičnošću poreza.

140. Koji su zahtjevi ekonomsko-političkog načela u oporezivanju, odnosno vođenju poreske politike?

Zahtjevi ekonomsko-političkog načela su:- zahtjev za pravilnim izborom poreskog izvora, i- zahtjev za pravilnim izborom vrste poreza.

141. Koji su zahtjevi socijalno-političkog načela u oporezivanju, odnosno vođenju poreske politike?

Zahtjevi socijalno-političkog načela su:

- zahtjev za sveobuhvatnošću, i- zahtjev za ravnomjernošću.

142. Koji su zahtjevi administrativno-političkog načela u oporezivanju, odnosno vođenju poreske politike?

Zahtjevi administrativnog-političkog načela su:- zahtjev za određenošću poreza,- zahtjev za ugodnošću plaćanja poreske obveze, i- zahtjev za jeftinoćom ubiranja poreza.

143. Objasni finansijsko-političko načelo u oporezivanju?

Financijsko-političko načelo se ispoljava u dva zahtjeva, a to su da poreski sistem, odnosno porezi budu izdašni i elastični. Zahtjev za izdašnošću poreza je osnovno načelo po Wagneru, a sastoji se u zahtjevu da poreski sistem u cjelini bude tako izgrađen i primijenjen da zajedno sa drugim fiskalnim i nefiskalnim prihodima osigura dovoljno financijskih sredstava za pokriće rashoda. Pravilo izdašnosti uživa prioritet pred svim drugim poreskim načelima. Drugi zahtjev je zahtjev

24

Fiskalno pravo BiH

elastičnosti, po kojem se traži da porezi budu tako ustrojeni da se po svojim fiskalnim efektima prilagođavaju kretanjima javnih rashoda.

Pored financijske elastičnosti (prilagodljivosti poreza dinamici rasta javnih rashoda), postoji i ekonomska elastičnost. To je prilagodljivost poreza konjukturnim kretanjima u privredi. U ekonomski elastične poreze spadaju npr. porezi na dohodak i porezi na prihode.

144. Objasni ekonomsko-političko načelo u oporezivanju?

Pri vođenju poreske politike pred financijere se postavlja mnoštvo zahtjeva iz ekonomskog domena, a najznačajniji su sljedeći:

- da pri izboru poreskog izvora, u pravilu, treba odabrati samo one izvore koji se ekonomski obnavljaju, a to su dohodak i prihod,

- da se izbor vrste poreza mora uskladiti s ciljevima oporezivanja, odnosno ciljevima ekonomske politike,

- da porezi ne smiju djelovati negativno na privrednu aktivnost, nego trebaju stimulirati produktivnost rada i proizvodnju, racionalnost i ekonomičnost u poslovanju, akumulaciju i štednju, cijene i razmjenu i i ukratko sve segmente procesa društvene reprodukcije, i

- da bi porezi ispunili sve navedene zahtjeve u domenu ekonomike treba da budu stabilni, tj. da se bez nužnih potreba ne mijenjaju.

145. Objasni socijalno-političko načelo u oporezivanju i zahtjeve u okviru istog?

Osnovni zahtjev ovog načela je da porezi budu pravedni. Oporezivanje će, po Wagneru, biti pravedno ko zadovolji zahtjevu općosti (sveobuhvatnosti) poreske obveze i ravnomjernosti u odmjeravanju poreskih tereta.

Zahtjev općosti (sveobuhvatnosti) poreske obveze inzistira na obvezi svake osobe (građanina) da plaća poreze, tako da niko ne može biti oslobođen od te obveze. Odstupanje od ovog zahtjeva se dozvoljava samo izuzetno, i to:

u međunarodnim političkim odnosima – za diplomatsko konzularne predstavnike po načelu reprociteta,

u humanitarno i kulturno-prosvjetnim relacijama – za neke naučne, socijalne i dobrotvorne fondacije,

iz ekonomsko-političkih razloga, u uvjetima egzistencijalnog minimuma.

Drugi zahtjev je zahtjev za ravnomjernošću u oporezivanju. Ravnomjernost u plaćanju poreskog tereta se može sprovesti samo ako svaki građanin podjednako osjeti teret poreza – načelo jednake žrtve. Porez je jednako razdijeljen na poreske obveznike ako imućniji laćaju veći porez, a siromašniji manji, s tim da porastu prihoda odgovara i porast poreskih stopa – progresija.

25

Fiskalno pravo BiH

146. Objasni administrativno-tehničko načelo u oporezivanju?

Administrativno-tehničko načelo zahtijeva da se pri utvrđivanju i naplati poreza vodi računa o određenosti poreza, o ugodnosti plaćanja i jeftinoći ubiranja poreskog duga. Poreski obveznik mora unaprijed znati na što će plaćati porez, po kojim kriterijima i mjerilima će se utvrđivati visina poreske obveze, kao i kada će platiti utvrđeni poreski dug.

Podnačelo ugodnosti plaćanja poreza traži da se poreska obveza izmiruje u vrijeme i na način koji je za poreskog obveznika najlakši (najugodniji), a to će biti ono vrijeme kada obveznik ostvaruje prihode i dohodak, tj. kada je pri novcu.

Podnačelo jeftinoće – ekonomičnosti zahtijeva da ubiranje poreza treba biti što jeftinije. Troškovi ubiranja poreza najviše zavise od organizacione strukture službe za naplatu, zatim od vrste poreza, o broju poreskih oslobađanja, i sl.

147. Koji su ciljevi oporezivanja?

Postoje fiskalni i nefiskalni ciljevi oporezivanja.

148. Koji su najznačajniji nefiskalni ciljevi oporezivanja?

Najznačajniji nefiskalni ciljevi oporezivanja su ekonomski, socijalni i politički.

149. Kada se primjenjuje ekspanzivna, a kada restriktivna poreska politika?

Ukoliko je potražnja veća od ponude (stanje inflacije), tada državni organi vode ekspanzivnu poresku politiku, tj. povećavaju poreska davanja na prihode i potrošnju pravnih i fizičkih osoba, usljed čega dolazi do preraspodjele dohotka u korist države, tj. do porasta državnih prihoda, nasuprot smanjenju kupovnih fondova stanovništva, te tako do postupnog uravnoteženja ponude i tražnje na višem nivou.

Ukoliko se privreda nalazi u stanju deflacije (ponuda veća od potražnje) primjenjivat' će se restriktivna politika, tj. snižavat će se porezi ili će se čak pojedini proizvodi potpuno osloboditi oporezivanja, što će se nesumnjivo pozitivno odraziti na povećanju platežno sposobne tražnje, odnosno uspostavljanju ravnoteže na nižem nivou.

150. Definiši tzv. prohibitivne carine?

Prohibitivne carine su carine kojima se onemogućava ili osjetno otežava uvoz iz zemalja koje se neprijateljski ili nekorektno ponašaju prema zemlji uvozniku.

26

Fiskalno pravo BiH

151. Nabroj faze kroz koje prolaze mjere odbrane poduzete od strane poreskih obaveznika sa ciljem da ne plate ili da plate što manje poreza?

Faze kroz koje prolaze mjere odbrane poduzete od strane poreskih obveznika sa ciljem da ne plate ili da plate što manje poreza su:

- faze signalnih efekata poreza, koja je prisutna prije oporezivanja,- faza prevaljivanja poreza, koja nastaje nakon oporezivanja, i- faza difuzije poreza, koja nastaje nakon što je porez plaćen od konačnog

poreskog platioca.

152. Objasni signalne efekte poreza?

Samo najavljivanje poreza, odnosno saznanje o uvođenju nekog poreza, najčešće navodi pojedinca da u ovoj prvoj fazi, u kojoj još nije došlo do plaćanja poreza, reagira na taj način što prilagođava, odnosno mijenja svoje ponašanje, mijenja zanimanje, napušta zemlju, mijenja državljanstvo i sl., a sve s ciljem da poreska obveza za njega ne nastane ili ako i nastane da je ne plati ili pak da je svede na minimum, tj. na najmanji mogući iznos. Dakle, ovdje se radi o izbjegavanju poreske obveze.

153. Objasni zakonitu i nezakonitu poresku evaziju?

Zakonita poreska evazija postoji onda kada se izbjegavanjem plaćanja poreza ne vrši povreda zakona ili drugih prvanih propisa. Najčešći slučajevi zakonite poreske evazije su supstitucija, smanjenje potrošnje, mijenjanje profesije, napuštanje zemlje, promjena državljanstva, promjena sjedišta poduzeća i sl.

Ukoliko poreski obveznik pri izbjegavanju poreske obveze vrši povredu zakona ili drugih propisa o porezima tada govorimo o nezakonitoj poreskoj evaziji.

154. Nabroj oblike nezakonite poreske evazije?

Oblici nezakonite poreske evazije su utaja poreza (defraudacija) i krijumčarenje (kontrabanda ili šverc).

155. Objasni prevaljivanje poreza, kao druge faze efekata oporezivanja, i oblike iste?

Druga faza efekata oporezivanja, odnosno mjera obrane poduzetih od strane poreskog obveznika c ciljem da porez ne plati ili da plati manji poreski iznos, naziva se prevaljivanje poreza.

Prevaljivanje poreza se obavlja pomoću tržišnog mehanizma, tokom procesa razmjene, na taj način što će poreski obveznik povećati cijene svojih proizvoda za visinu poreskog tereta (prevaljivanje unaprijed) te tako obavezu plaćanja prenijeti na kupca; ili što će ekonomski prisliti dobavljače sirovina i usluga da mu snize nabavnu cijenu sirovina, odnosno prisliti radnike da pristanu na niže najamnine i sl., te tako poreski teret prebaciti na dobavljače, odnosno na radničku klasu (prevaljivanje unatrag).

27

Fiskalno pravo BiH

Ukoliko poreski obveznik ne uspije ni s prevaljivanjem unaprijed ni unatrag, onda može pokušati prevaliti poreski dug na kupce, odnosno dobavljače drugih proizvoda, koji nisu oporezovani ili su manje oporezovani, a koje on proizvodi ili s kojima trguje (bočno prevaljivanje).

Zavisno od toga koliko se puta isti porez prevaljuje s jedne na drugu osobu, prevaljivanje poreza može biti jednostruko i višestruko. Slučaj jednostrukog prevaljivanja bi bio, npr., kada bi obućar u cijeni svog proizvoda prevalio poreski teret na kupce njegovih proizvoda, a ovi to u povišenoj cijeni platili, te tako postali konačni poreski platioci.

Ako bi, npr., jedan od kupaca obućarskih proizvoda sada trgovao s njima, te ih tako prodavao dalje drugim kupcima, zajedno sa poreskim teretom i trgovačkom maržom, onda bi imali slučaj dvostrukog prevaljivanja. Kupoprodaja bi se mogla nastaviti i dalje, pa bi imali slučaj višestrukog prevaljivanja.

156. Objasni teoriju difuzije o prevaljivanju poreza?

Teorija sifuzije kritizara stavove klasičara o definitivnom i apsolutnom prevaljivanju poreza. Po ovoj teoriji, konačnog prevaljivanja u ekonomskom životu nema. Poreski obveznici uvijek i permanentno nastoje prevaliti porez na druge osobe. Prevaljivanje je dugoročan i složen proces koji se razlijeva kao val preko tržišnog mehanizma, raspoređujući ravnomjerno poreski teret na sve društvene slojeve (često se zove i teorija jednake difuzije). S porezom je kao sa puštanjem krvi – žila iz koje je ona uzeta neće biti ništa siromašnija krvlju nego što su ostali dijelovi tijela. Nije porez sam po sebi zlo, već je zlo onaj privredni poremećaj koji uvođenjem poreza nastane u privredi.

157. Objasni agnostičku teoriju prevaljivanja poreza?

Po agnostičkoj teoriji, prevaljivanje poreza je vrlo složena i komplicirana ekonomska pojava, pa je prema tome svaki pokušaj da se znanstveno dođe do nekih preciznih rezultata u pogledu prevaljivanja uzaludan i nemoguć. Ova teorija se još naziva i pesimističkom.

158. Objasni eklektičku teoriju prevaljivanja poreza?

Eklektička teorija prevaljivanja poreza je nastojala izdvojiti i sintetizirati sve što je dobro u ostalim teorijama. Smatrali su da u praksi nikad ne dolazi do potpunog i konačnog prevaljivanja poreskog davanja, nego da se jedan dio uspije prevaliti, dok drugi dio snosi sam poreski obveznik. Mogućnost prevaljivanja zavisi, prije svega, od elastičnosti ponude i tražnje oporezovanih proizvoda.

159. Objasni socijalističku teoriju prevaljivanja poreza?

Socijalističku teoriju prevaljivanja poreza je razvio teoretičar i vođa njemačkog radničkog pokreta, Ferdinand Lassalle. On je upozorio da se svi porezi, a posebno

28

Fiskalno pravo BiH

potrošni (posredni), skoro u potpunosti prevaljuju na sirotinju (radničku klasu). Kritizirao je Smithov i Ricardov stav o prevaljivanju radničkih poreza na poduzetnički profit, ističući da takav stav u sebi krije i podmuklo – politički cilj.

160. Objasni savremenu teoriju o prevaljivanju poreza?

Po savremenoj teoriji o prevaljivanju poreza, nema poreza koji se ne može prevaliti. Samo je pitanje konkretnih uvjeta u kojima jedan porez može biti prevaljiv ili neprevaljiv i da zbog toga u svim analizama prevaljivanja treba polaziti od pretpostavke prevaljivosti svih poreza, svih vrsta i podvrsta, svih oblika i podoblika poreza. Prevaljivi su čak i tradicionalno neprevaljivi porezi, kao što su npr. porez na dohodak, porez na naslijeđe, porez na poklone i sl.

161. Nabroj faze - procese prevaljivanja?

Faze – pocesi prevaljivanja su: perkusija, reperkusija, incidenca, i difuzija.

162. Objasni perkusiju kao fazu u prevaljivanju poreza?

Perkusija je prva faza u prevaljivanju poreza, u kojoj se rješenjem na temelju zakona ili nekog drugog općeg pravnog akta imenuje poreski obveznik i poreski dug koji on ima namiriti.

163. Objasni reperkusiju kao fazu u prevaljivanju poreza?

Reperkusija je druga faza prevaljivanja, u kojoj poreski obveznik nastoji prevaliti dug sa sebe na drugu osobu, najčešće putem povišenja cijena.

164. Objasni incidencu kao fazu u prevaljivanju poreza?

Incidenca je treća faza u prevlajivanju poreza, a po klasičarima i poslednja, u kojoj osoba pogođena porezom nije u stanju poreski teret dalje prevaljivati nego ga definitivno snosi, plaća, tako da se ona nalazi u ulozi konačnog poreskog platioca.

165. Objasni difuziju poreza kao fazu u prevaljivanju poreza?

Po mišljenju savremenih teoretičara četvrta faza u prevaljivanju poreza je faza difuzije, koja nastaje nakon plaćanja poreza od strane poreskog platioca. Ova faza se ispoljava u postupnom i stalnom djelovanju poreza u valovima izraženim preko cijelog tržišnog mehanizma, na procese, i promjene u ponudi (proizvodnji) i tražnji (potrošnji raznovrsnih roba).

166. Kompenzatorski efekti oporezivanja (kompenzacija ili transformacija poreza)?

Da bi uklonio negativne egekte incidence poreski obeznik može boljim radom, boljim iskorištavanjem sirovina, uštedama u materijalu, boljom organizacijom rada, kao i općenito boljom i racionalnijom proizvodnjom smanjiti troškove

29

Fiskalno pravo BiH

poslovanja, a povećati dohodak, te tako djelimično ili u potpunosti otkloniti negativne efekte oporezivanja. Ovakva pozitivna kretanja u proizvodnji i radu se nazivaju kompenzatorskim efektima oporezivanja, ili jednostavno kompenzacijom ili transformacijom poreza.

167. Definiši amortizaciju (kapitalizaciju) poreza?

Za difuziju je vezana i amortizacija (kapitalizacija) poreza. Naime, smatra se da svaki prihod predstavlja rezultat ukamaćenog novčanog kapitala, pa se na bazi toga i izračunavaju cijene dionica, obligacija, zemlje, zgrada i drugih oblika imovine.

168. Kako incidenca utiče na potrošnju, a kako na štednju u fazi difuzije?

Neposredni (direktni) porezi, posebno porez na dohodak, smanjuju potrošnju osoba s niskim osobnim dohotcima, dok je kod visokih dohodaka, čiji imaoci teže očuvanju svog postojećeg standarda i socijalnog položaja, njihov uticaj beznačajan. Kod štednje je efekat sasvim drugačiji. Imaoci visokih osobnih dohodaka će umanjivati štednju, redije nego potrošnju, dok će uticaj poreza na imaoce niskih osobnih dohodaka biti indiferentan, budući da oni nisu ni ranije štedjeli. Incidenca, dakle, u globalu potiče potrošnju, slabi štednju, a prema tome i investicije.

169. Definiši poreski sistem?

Poreski sistem predstavlja skup pravnih propisa kojima se reguliraju oblici (vrste) poreza koji se upotrebljavaju u svrhu postizanja ciljeva i ispunjenja zadataka poreske politike jedne zemlje.

170. Definiši historijski ili stvarno postojeći poreski sistem?

Historijski ili stvarno postojeći poreski sistem je onaj poreski sistem koji je stvarno postojao ili postoji, a obuhvata sve poreske oblike u datoj zemlji, koji se sa više ili manje uspjeha primjenjuju.

171. Definiši racionalni i optimalni poreski sistem?

Racionalan i optimalan poreski sistem je takav skup poreskih oblika koji su međusobno usko povezani tako da predstavljaju jedinstvenu i harmoničnu cjelinu koja omogućuje poptupno zadovoljavanje ciljeva oporezivanja.

172. Šta nazivamo poreskim monizmom, a šta poreskim pluralizmom?

Poreski sistem koji bi bio sastavljen samo iz jednog jedinog poreskog oblika nazivamo poreskim monizmom, dok bi se onaj koji obuhvata više poreskih oblika nazivao poreskim pluralizmom.

173. Navedi prednosti poreskog monizma?

30

Fiskalno pravo BiH

Prednosti poreskog monizma su: jeftinoća ubiranja, jednostavnost i preglednost poreskog sistema, u život ga je lako sprovesti, a i za državu je ugodan.

174. Navedi nedostatke poreskog monizma?

Nedostaci poreskog monizma su: da je neizdašan, nije pravičan, psihološki se dosta teško podnosi, monizam bi bio i pogodno tlo za primjenu zakona opadajućeg prinosa, i ciljevi i zadaci poreske politike su danas mnogobrojni, te se sa primjenom

poreskog monizma ne bi mogli nikako ostvariti.

175. Pojam i zadaci carina?

Carine su jedno od najznačajnijih sredstava kojima se reguliraju vanjsko-trgovisnki odnosi razmjene. U finansijsko-pravnoj teoriji se najčešće ubrajaju u poreze. Poput poreza, i carina je obvezno novčano davanje ustanovljeno na temelju državnog ius imperia – prava prinude. Carinski obveznici, isto kao i poreski obveznici ne stiču izvršenjem svoje carinske obaveze pravo da od države traže izvršenje neke posebne usluge. Zatim, prihodi od carina su, kao i prihodi od poreza, namijenjeni rashodima od općeg interesa.

Carine ubrajamo u potrošne poreze, jer se naplaćuju tokom potrošnje, pa prema tome ulaze u posredne poreze. Ali, za razliku od akciza i poreza na promet, naplaćuju se samo pri prijelazu državne granice u vanjsko-trgovinskoj razmjeni i to u pravilu kod uvoza roba.

176. Opći sporazum o carinama i trgovini GATT (značaj, prednosti, nedostaci)?

Za snižavanje carinskih barijera i unapređenje međunarodne razmjene prvorazredni značaj ima Opći sporazum o carinama i trgovini GATT. GATT je prvobitno bio predviđen kao privremeni akt, usvojen 30. oktobra 1947. godine na drugom zasjedanju Međunarodne trgovinske organizacije u Ženevi s važenjem od tri godine, tako da ga nakon toga zamijeni Havanska povelja. Međutim, do toga nije nikad došlo, a kao rješenje je nađeno stalno produžavanje važenja GATT-a.

Opći sporazum o carinama i trgovini se formalno-pravno sastoji iz teksta sporazuma, aneksa, odluke, rezolucija i niza drugih akata koji su doneseni za izvršenje odredbi GATT-a. Osnovna svrha GATT-a je olakšanje i unapređenje robne razmjene na bazi „snižavanja carina i drugih prepreka razmjene“, a i uklanjanja diskriminacija u međunarodnoj trgovini.

Mnoga pitanja iz uvozno-izvozne problematike su riješena tako da najviše odgovaraju privredno najrazvijenijim zemljama, tako da su zemlje u razvoju stavljene u dosta nepovoljan položaj, s obzirom da su produktivnost rada i cijena proizvodnje kod njih dosta visoke, a ni asortiman robe im nije baš najbolji. Međutim, GATT ima i dosta prednosti. To je praktično prvi pokušaj univerzalnog karaktera da se u međunarodnim ekonomskim odnosima unese više reda, on je vizija o putevima kojima bi svjetska trgovina trebala ići, da bi vremenom, stigla do određenog cilja.

31

Fiskalno pravo BiH

Godine 1995., GATT prestaje postojati, a njegovu ulogu i zadaće preuzima Svjetska trgovinska organizacija – WTO.

177. Vrste carina s obzirom na pravac kretanja robe?

Ako se za kriterij uzme pravac kretanja robe, onda imamo: uvozne, izvozne i tranzitne carine.

178. Tranzitne carine?

Tranzitne carine se plaćaju na robu koja se prevozi preko teritorija neke države, pa se zato često nazivaju i prijevozne carine.

179. Vrste carina s obzirom na cilj njihovog uvođenja?

Ako se za kriterij podjele carina uzme cilj njihovog uvođenja, onda postoje: fiskalne, ekonomske, antidampinške i regresivne carine.

180. Fiskalne – finansijske carine?

Fiskalne – finansijske carine predstavljaju takvu vrstu carina kod kojih je fiskalni cilj gotovo jedini cilj njihovog uvođenja.

181. Ekonomske carine?

Ekonomske carine su takve vrste carina koje imaju za cilj da zaštite domaćeg proizvođača od inozemne konkurencije, pa see zato još zovu i zaštitne carine.

182. Karakter ekonomskih carina, zavisno od oblika zaštite?

Ekonomske carine mogu, zavisno od oblika zaštite, imati: odgojno-zaštitni karakter, vojno-strateški karakter, socijalno-politički karakter, valutno-zaštitni karakter, i prohibitivno-zaštitni karakter.

183. Antidampinške carine?

Antidampinške su one carine koje za cilj imaju zaštitu domaćeg proizvođača od inozemne vrlo jeftine robe, robe koja se prodaje po damping cijenama.

184. Represivne i retorzivne carine?

Represivne i retrozivne carine su osvetničko-borbenog karaktera. To je odgovor u formi carina jedne države drugoj državi na štetne mjere koje je poduzela ova druga.

185. Vrste carina s obzirom na način obračuna carinske dadžbine?

Zavisno od načina obračuna carinske dadžbine, carine mogu biti: vrijednosne, specifične i kombinirane.

32

Fiskalno pravo BiH

186. Vrijednosna carina ili carina ad valorem?

Vrijednosna carina ili carina ad valorem se obično odmjerava umnožavanjem fakturne novčane vrijednosti robe uvećane za troškove nabavke (prijevoz, osiguranje, utovar i sl.) sa carinskom stopom.

187. Specifične ili kvantitativne carine?

Specifične ili kvantitativne carine se obračunavaju na bazi nekih mjernih jedinica – metar, kilogram, litar, karat, itd., tako da je njihov iznos neovisan o promjeni cijena robe.

188. Kombinirane – mješovite carine (definicija i vrste)?

Kombinirane – mješovite carine se obračunavaju dvostruko i po kvantitetu i po vrijednosti, pa se to onda zbraja, te dobija ukupna carinska obaveza ili se pak plaća samo obračunati veći iznos carine. U prvom slučaju je riječ o kombinirano-kumulativnim carinama, a u drugom o alternativno kombiniranim carinama.

189. Vrste carina s obzirom na način donošenja propisa o carinama?

Prema načinu donošenja propisa o carinama, razlikujemo samostalne (autonomne) i konvencione (ugovorne) carine.

190. Definiši samostalne – autonomne carine?

Samostalne – autonomne carine donosi odnosna država samostalno na bazi svog fiskalnog suvereniteta.

191. Definiši konvencione – ugovorne carine?

Konvencione – ugovorne carine države donose na bazi bilateralnih i multilateralnih sporazuma.

192. Vrste carina s obzirom na visinu carinskog opterećenja?

Zavisno od visine carinskog opterećenja, razlikujemo preferencijalne i diferencijalne carine.

193. Definiši preferencijalne i diferencijalne carine?

Kod preferencijalnih carina primjenjuje se niža stopa od opće usvojene, dok se kod diferencijalnih carina primjenjuje viša carinska stopa.

194. Objasni klauzulu najvećeg povlaštenja ili klauzulu najpovlašćenije nacije?

Za preferencijalne carine je usko vezana i klauzula najvećeg povlašćenja ili klauzula najpovlašćenije nacije. To je slučaj kada države ugovornice automatski međusobno osiguravaju iste carinske povlastice, što bi ih priznale nekoj trećoj državi.

33

Fiskalno pravo BiH

195. Takse – definicija?

Takse su fiskalni prihodi koje plaćaju fizičke i pravne osobe javno-pravnim tijelima na ime izvršene im nematerijalne – intelektualne usluge.

196. Osnovne karakteristike taksa?

Osnovne karakteristike taksa su:- prvo, da su takse fiskalni prihod, prihod koji se ustanovljava zakonom ili

nekim drugim općim aktom;- drugo, da za plaćenu taksu obvetnik dobija tačno određenu protunaknadu,

specijalnu uslugu nematerijalne prirode;- treće, da usluge za plaćenu taksu vrše nadležna javnopravna tijela i to

najčešće organi uprave, sudovi i druga zakonom ovlašćena javnopravna tijela;

- četvrto, da visinu takse u pravilu određuje javno-pravno tijelo samostalne, u skladu sa postojećim pozitivnopravnim propisima.

- peto, da se takse naplaćuju u cilju namirenja troškova izazvanih obavljanjem traženih usluga od javno-pravnih tijela, mada takseni prihodi u pravilu pripadaju državnom budžetu.

197. Navedi načela o kojima treba voditi računa pri ustanovljavanju i odmjeravanju taksa?

Načela o kojima treba voditi računa pri ustanovljavanju i odmjeravanju taksa su:- načelo zakonitosti,- načelo javnosti,- načelo neretrospektivnosti,- načelo generalnosti,- načelo jednostavnosti,- načelo indiferentnosti imovinskog stanja taksenog obveznika, i- načelo nekumulativnosti.

198. Vrste taksa s obzirom na državni organ koji propisuje taksenu obavezu?

S obzirom na državni organ koji propisuje taksenu obavezu, imamo:

- takse koje propisuju šire političko-teritorijalne jeidinice, i- takse koje propisuju uže političko-teritorijalne jedinice.199. Vrste taksa prema kriteriju izvršavanja – obavljanja taksene

usluge?

Polazeći od kriterija izvršavanja – obavljanja taksene usluge, razlikujemo:- administrativne (državne) takse, i- sudske takse.

200. Vrste taksa s obzirom na način plaćanja? Zavisno od načina plaćanja taksa, možemo razlikovati:

- takse koje se plaćaju kupovinom, priljepljivanjem i poništavanjem taksenih maraka (biljega) na odgovarajućem podnesku – zahtjevu, najčešće podnesenom po propisanom obrascu, i

34

Fiskalno pravo BiH

- takse koje se plaćaju u novcu, bilo uplatom gotovog novca na blagajni institucije ili pak putem virmana, bezgotovinskog načina plaćanja (žiro-promet).

201. Vrste taksa s obzirom na broj izvršenih usluga?

Zavisno od broja izvršenih usluga za koje se plaća taksa, razlikujemo:- pojedinačne takse, i - paušalne ili procesualne takse.

202. Koje su vrste taksenih oslobađanja u praksi?

Taksena oslobađanja koja se pojavljuju u praksi mogu biti: osobna i predmetna.

203. Doprinosi – definicija?

Doprinosi su obvezna novčana davanja za izvjesne usluge – koristi koje pruža država ili neka druga javno-pravna tijela izgradnjom kapitalnih objekata.

204. Razlika između doprinosa i poreza?

Doprinosi se razlikuju od poreza po tome što plaćanje doprinosa nema opći karakter, plaćaju ih samo određeni vlasnici čija se imovina uvećava radom državnih i drugih organa, zatim po tome što obveznici doprinosa imaju neposredne koristi od rada državnih organa. Osim toga, doprinosi su za razliku od poreza strogo namjenskog karaktera.

205. Sličnosti i razlike između doprinosa i parafiskaliteta?

Doprinosi su slični parafiskalitetima po tome što su i jedno i drugo prinudna davanja, tj. i doprinosi i parafiskaliteti imaju fiskalni karakter i drugo, što su to uvijek namjenska davanja, davanja čiji je zadatak finansiranje unaprijed određenih zadataka. Doprinosi se razlikuju od parafiskaliteta po tome što se doprinosi uvode po propisima državnih fiskalnih organa, te prema tome ulaze u budžetske državne prihode, dok parafiskaliteti ne podpadaju pod direktna državna reguliranja, a uvode ih razne ekonomske i socijalne grupacije, odnosno njihovi nadležni organi, tako da ubrana sredstva njima i pripadaju.

206. Definiši javni zajam?

Javni zajam je najznačajniji nefiskalni prihod države. Temelji se na ugovornom odnosu između zajmodavca (raznih fizičkih i pravnih osoba) i države kao zajmoprimca. Zajmodavac, odnosno zajmodavci predaju u vlasništvo državi kao zajmoprimcu određenu količinu zamjenjivih, potrošnih stvari, najčešće novca, a ova se obvezuje po isteku ugovorenog vremena ili kada država to želi (rentni zajmovi) vratiti istu količinu zamjenjivih, potrošnih stvari uz uredno plaćanje kamata.

207. Razlika između javnog i privatnog zajma?

Privatni zajmovi se najčešće zaključuju uz neka realna jamstva (zalog, hipoteka i sl.) ili pak uz jaka lična osiguranja (jamstvo, aval, premija osiguranja i sl.), dok

35

Fiskalno pravo BiH

kod javnih zajmova to nije slučaj. Oni su uglavnom ličnog karaktera i temelje se na povjerenju u državu kao zajmoprimca.

Za razliku od privatnih koji se zaključuju u privatnom – ličnom interesu, javni zajmovi se zaključuju u općem interesu (izgradnja željeznica, puteva i sl.). Pri tom treba dodati da su javni zajmovi dugoročnijeg karaktera od privatnih. Naplata duga po privatnom zajmu se može izvršiti i prinudno, dok kod državnih zajmova to nije slučaj, čak i kad se radi o inozemnim zajmovima.

208. Razlika između javnih zajmova i poreza?

Javni zajam, u pravilu, počiva na dobrovoljnosti, dok porezi i druge dadžbine počivaju na prinudi. Zatim, kod javnih zajmova se njihovi uplatioci privremeno lišavaju sredstava, ona senjima nakon određenog vremena vraćaju – dok se porezni obveznik lišava finansijskih sredstava trajno i definitivno. Osim toga, uplatioci zajma, u pravilu, stiču i kamatu, a često i druge materijalne pogodnosti, dok kod poreza nema nikakve materijalne koristi. Javni zajmovi su uvijek namjenski – destirnirani prihodi, dok su porezi u pravilu nenamjenski – nedestinirani prihodi.

209. Zašto kažemo da javni zajam predstavlja anticipirani porez?

Između javnog zajma i poreza postoji vrlo značajna i bliska veza. Naime, uzajmljena sredstva se moraju vratiti u budućnosti. To se može učiniti samo iz definitivnih nepovratnih prihoda, a to su porezi i druge dadžbine. Zbog toga zajam predstavlja anticipirani porez.

210. Navedi najznačajnije vrste javnih zajmova?

Najznačajnije vrste javnih zajmova su:- prinudni, patriotski i dobrovoljni zajmovi, - kratkoročni, srednjoročni i dugoročni zajmovi,- unutrašnji i vanjski zajmovi, - amortizacioni i rentni zajmovi.

211. Navedi vrste javnih zajmova s obzirom na način uspostavljanja kreditnog odnosa?

Ako se za kriterij podjele javnih zajmova uzme način uspostavljanja kreditnog odnosa, onda razlikujemo: prinudne, patriotske i dobrovoljne zajmove.

212. Prinudni (poreski) javni zajmovi?

Kod prinudnih (poreskih) javnih zajmova kreditni odnos se uspostavlja prinudno, na bazi državnog fiskalnog suvereniteta.

213. Navedi vrste prinudnih javnih zajmova?

Razlikujemo stvarne i prikrivene prinudne javne zajmove. Poseban oblik prinudnog javnog zajma predstavlja kolektivna konsolidacija javnog duga.

36

Fiskalno pravo BiH

214. Definiši stvarne i prikrivene prinudne javne zajmove?

Stvarni su oni koji su jasno i nedvosmisleno i u samom aktu o uvođenju označeni kao prinudni javni zajmovi. Prikriveni prinudni javni zajmovi se najčešće javljaju u obliku pretjerane emisije kreditnog novca u korist državnog budžeta, zatim u slučajevima kada država svoje povjerioce isplaćuje, umjesto novcem, novim obveznicama državnig zajma, ili pak blagajničkim bonovima i sl.

215. Patriotski javni zajmovi? Kod patriotskih javnih zajmova kreditni odnos se uspostavlja dobrovoljno, ali uz izuzetno snažnu državno-političku propagandu.

216. Dobrovoljni javni zajmovi?

Dobrovoljni javni zajmovi se zaključuju dobrovoljno, na temelju procjene materijalnih osobnih interesa koje će pojedinac – upisnik zajma postići kreditnim odnosom sa državom.

217. Navedi vrste javnih zajmova s obzirom na vrijeme - rok vraćanja?

Zavisno od vremena – roka vraćanja zajma razlikujemo kratkoročne, srednjoročne i dugoročne zajmove.

218. Definiši kratkoročne, srednjoročne i dugoročne javne zajmove?

Kratkoročni zajmovi se zaključuju s rokom vraćanja od jedne do tri godine, srednjoročni s rokom od tri do deset godina i dugoročni sa rokom vraćanja dužim od deset godina.

219. Leteći javni zajmovi?

Leteći javni zajmovi su svi oni koji se zaključuju na rok vraćanja od 3 do 6 mjeseci, pa i duže, lai ne duže od jedne godine. Nenamjenskog su karaktera i služe za pokriće povremenih sezonskih budžetskih deficita.

220. Fundirani javni zajmovi?

Za fundirane ili konsolidarne javne zajmove se nekada tražila realna garancija – osiguranje – funds (poseban porez, dadžbina i sl.), odnossno oni su najčešće proizlazili iz mnoštva letećih zajmova koje država nije mogla pravovremeno izmiriti, pa bi obično uzimala jedan dugoročni zajam u većem iznosu te tako namirivala ta mala kratkoročna – leteća zaduženja, konsolidirajući svoje novčane obaveze, pa je otud došlo i do upotrebe naziva konsolidarni javni dug kao sinonim svih dugoročnih državnih zaduženja.

221. Unutrašnji i vanjski javni zajmovi?

Kod unutrašnjih zajmova ulogu povjerioca po javnim zajmovima imaju domaće fizičke i pravne osobe – državljani zemlje dužnika, a i zajam glasi u domaćoj valuti. Vanjski – eksterni zajmovi se zaključuju s inozemnim partnerima – pravnim i fizičkim osobama, na inozemnom tržištu i u stranoj valuti.

37

Fiskalno pravo BiH

222. Komercijalni javni zajmovi?

Vanjski zajmovi, zaključeni sa bankama i drugim fizičkim i pravnim osobama, nazivaju se komercijalnim javnim zajmovima.

223. Prednosti i nedostaci vanjskih javnih zajmova?

U prilog vanjskih zajmova se ističe da osiguravaju domaćoj privredi neophodnu dodatnu akumulaciju, što je od posebne važnosti za nerazvijene zemlje, a i dodatna devizna sredstva nužna za kupnju strane tehnologije i znanja. Nedostaci vanjskih zajmova se manifestiraju u problematici njihove otplate.

Naime, vanjski zajmovi se uzimaju u stranoj valuti, pa ih u takvoj treba i vratiti, a da bi se oni vratili treba domaću robu izvesti na konvertibilna svjetska tržišta, što je za zemlje u razvoju, koje najviše i uzimaju strane zajmove vrlo težak i složen zadatak. Osim toga, u momentu otplate zajma, veći odliv deviznih sredstava se negativno odražava na platno bilančni deficit zemlje dužnika, a prema tome i na intervalutarni tečaj domaćeg novca.

224. Prednosti i nedostaci unutrašnjih javnih zajmova?

U prilog unutrašnjih zajmova se navodi da oni doprinose dodatnoj domaćoj akumulaciji slobodnih novčanih sredstava, što je od koristi za pojedince i cijelo društvo, zatim što se novčane obaveze stvorene domaćim zajmovima vraćaju zajedno sa kamatama u domaćem nacionalnom novcu domaćim vjerovnicima tako da sva sredstva ostaju u zemlji, tj. nema odljeva sredstava iz nacionalne privrede, što je za platnu bilancu od posebnog značaja.

Slabosti unutrašnjih zajmova se ispoljavaju u povećanoj tražnji za kreditom, a prema tome i u povećanju kamatnih stopa na novčanim i finansijskim tržištima. To se opet negativno odražava na investicione zahvate, na zaposlenost a i na sveopću privrednu aktivnost.

225. Navedi vrste javnih zajmova s obzirom na način otplate?

Zavisno od načina otplate razlikujemo amortizacione i rentne zajmove.

38