KINEZIOLOŠKA FIZIOLOGIJA PITANJA

1. Definicija fiziologijeFiziologija čovjeka-znanost koja se bavi posebnim značajkama i mehanizmima ljudskog tijela koji ga čine ljudskim bićemFiziologija vježbanja - proučava kako se tjelesne strukture i funkcije mjenjaju pod akutnim ili kroničnim utjecajem tjelesnih aktivnosti.Fiziologija sporta - bavi se proučavanjem, primjenom i spoznaja fiziologije vježbanja treniranih sportaša i unapređivanja sportskih rezultata.

2. Homeostaza i posljedice narušavanja homeostazeHomeostaza - postojanje i idržavanje relativno konstantnih uvjeta u unutrašnjem okolišu, poremećaji homeostaze uzrokuju nelagodu, bolest, smrt

3. Građa staniceStanica - osnovna živa jedinica u tijeluGrađena je od : stanične membrane, jezgre, citoplazme, ribosoma, endoplazmatskog retikuluma, golgijevog aparata, lizosoma, peroksisoma,mitohodrija.

4. Stanične organele i ulogaStanične organele nalaze se u citoplazmi, a to su strukture zadužene za razne metaboličke aktivnosti.Organele su Ribosomi - uloga im je sinteza proteina, sastoje se od RNK i 50 proteinaLizosomi - sekrecijska zrnca, mjehuraste organele koje nastaju od Golgijevog aparata (slojevi plosnatih mjehurića blizu jezgre), stanični probavni sustavPeroksisomi - oksidacija slobodnih radikala, detoksifikasija štetnih tvariMitohondrij - glavni za dobivanje energije u stanici, unutrašnjost ispunjava matriks u kojem je mnogo otopljenih enzima potrebnih za oksidaciju hranjivih tvari čime se oslobađa energija neophodna za sintezu ATP (adenin trifosfata)- jedina tvar koja stanicama direktno daje energiju

5. Funkcija lizosomaLizosomi - sekrecijska zrnca, mjehuraste organele koje nastaju od Golgijevog aparata (slojevi plosnatih mjehurića blizu jezgre), stanični probavni sustav

6. Funkcija mitohondrijaMitohondrij - glavni za dobivanje energije u stanici, unutrašnjost ispunjava matriks u kojem je mnogo otopljenih enzima potrebnih za oksidaciju hranjivih tvari čime se oslobađa energija neophodna za sintezu ATP (adenin trifosfata)- jedina tvar koja stanicama direktno daje energiju

7. Funkcija ribosomaRibosomi - uloga im je sinteza proteina, sastoje se od RNK i 50 proteina, slobodni u citoplazmi ili vezani za endoplazmatski retikulum, struktura ribosoma - veća i manja postjedinica

1

8. Endoplazmatski retikulum i Golgijev aparatEndoplazmatski retiklum - mreža međusobno povezanih cjevastih i plosnatih mjehurastih tvorbi ispunjenih tekućinom, može biti zrnati (sa ribosomima), glatki (bez ribosoma).Golgijev aparat- 4 ili više slojeva tankih plosnatih mjehurića, blizu jezgre, stvara transportne mjehuriće endoplazmatskog retikuluma. Modifikacija bjelančevina

9. Građa stanične membraneOdvaja stanicu od njenog okoliša, dozvoljava specijalizaciju staničnih organela, funkcije-transport ili prijenos tvari kroz membranu, prijenos podražaja, nije jednako propusna za sve tvari,pa je i polupropusna. Vanjski dio membrane je polarno nabijen.

10. Ionski kanali: građa i ulogaSpecifične bjelančevine koje se protežu kroz membranu, visoko su selektivni za određenu vrstu iona, veličina iona,naboj,promjer kanala, oblik. Neki kanali imaju tzv. vrata-kontrola njihove propusnosti (vrata se mogu otvarati i zatvarati)

11. Transport kroz staničnu membranu: aktivni i pasivniPasivni transport - kretanje molekula i iona kroz staničnu membranu vezano uz postojanje koncentracijskog gradijenta ( s mjesta gdje ih je više na mjesto gdje ih je manje), ne zahtijeva energiju, uključuje difuziju, osmozu i olakšanu difuziju.Aktivni transport - kretanje molekula i iona kroz staničnu membranu s mjesta manje koncentracije na mjesto veće koncentracije, javlja se protiv koncentracijskog gradijenta, potrbna je energija, uključuje djelovanje specifičnog proteina nosača. Postoji primarno aktivni prijenos (energija se dobiva izravno razgradnjom ATP-a) i sekundarno aktivni prijenos (energija se dobiva sekundarno iz energije pohranjene u obliku razlika koncentracija)

12. DifuzijaVezana uz Brownovo gibanje i nasumično kretanje čestica tekućine ili plina dok ne dođe do izjednačavanja koncentracija. Odvija se kroz samu membranu, kroz pore (nespecifični otvori) i ionske kanale (otvori kroz bjelančevine).

13. Osmoza Proces neto-gibanja vode zbog razlike u koncentraciji vode (s područja veće na područja manje koncentracije), posljedica polupropusnosti stanične membrane. Veličina tlaka potrebna da se potpuno zaustavi osmoza - osmotski tlak

14. Olakšana difuzijaDifuzija olakšana nosačem, za prijenos tvari koje ne mogu proći bez pomoći posebnih bjelančevitastih nosaša. Karakterizira je specifičnost (za nosač se vežu samo određene tvari), kompeticija (?), zasićenje (nosača jer može primiti max 2 molekule)

15. aktivni transport- karakteristikeAktivni transport - kretanje molekula i iona kroz staničnu membranu s mjesta manje koncentracije na mjesto veće koncentracije, javlja se protiv koncentracijskog gradijenta, potrbna je energija, uključuje djelovanje sfecifičnog proteina nosača. Postoji primarno aktivni prijenos (energija se dobiva izravno razgradnjom ATP-a) i sekundarno aktivni prijenos (energija se dobiva sekundarno iz energije pohranjene u obliku razlika koncentracija)

2

16. osmotski tlakVeličina tlaka potrebna da se potpuno zaustavi osmoza.

17. Membranski potencijalElektrični potencijal na membranama stanica koji nastaje zbog propusnosti stanične membrane, prisutnosti nedifunzibilnih negativno nabijenih molekula u unotrašnjosti stanice i aktivnosti Na/K pumpe. Svaka stanica se ponaša kao mala baterija s pozitivnim polom s vanjske strane membrane i negativnim u unutrašnjosti stanice. Veličina ovog potencijala mjeri se u voltima.On ovisi o specifičnosti propusnosti membrane za različite ione, i razlici koncentracija iona s obje strane membrane. U većini stanica tijela membranski potencijal u mirovanju nalazi se između -65 mV i -85 mV.

18. Uloga Na-K pumpeOdržava nisku koncentraciju Na i visoku koncentraciju K u stanici. Membrana stanice propusnija je za ione K nego Na te je membranski potencijal po svojim vrijednostima bliži potencijalu koji bi postojao pri ravnoteži K. Izbacuje više Na+ nego što ubaci K+ te stvara dodatni stupanj negativnosti

19. Što je to akcijski potencijalBrza prolazna promjena membranskog potencijala u mirovanju podražljivih stanica, nastala zbog podraživanja (električkog, kemijskog, mehaničkog). Započinje naglom promjenom s normalnog negativnog potencijala na pozitivan potencijal, a završava gotovo jednako brzom promjenom natrag.

20. Četiri faze akcijskog potencijala i događaji na membrani vezani uz njihFaza mirovanjaFaza depolarizacije - naglo se povećava propusnost za ione Na, otvaraju se Na kanali ovisni o naponu. Membrana je apsolutna nepodražljiva, nikakav novi podražaj ne može izazvati akcijski potencijal.Faza repolralizacije - naglo se smanji propusnost za ione Na (zatvaraju se kanali Na), povećava se propusnost za ione K (otvaraju se K kanali ovisni o naponu), mambrana postaje relativno podražljiva.Faza hiperpolarizacije - odgođena inaktivacija K kanala . Akcijski potencijal koji nastane na bilo kojem mjestu podražljive membrane podražuje susjedne dijelove membrane i tako se širi.

21. Faza depolarizacijevidi 20 pitanje

22. Faza repolarizacijevidi 20 pitanje

23. Faza negativnog naknadnog potencijala (hiperpolarizacija) vidi 20 pitanje

24. Što je to živčani ili mišićni impulsPrijenos vala depolarizacije uzduž živčanog ili mišićnog vlakna

3

25. Zakon sve ili ništa u širenju akcijskog potencijalaKad se jednom izazove akcijski potencijal, na bilo kojem mjestu na membrani, val depolarizacije će se u normalnim uvjetima proširiti po cijeloj membrani. Da bi se širio val depolarizacije omjer akcijskog potencijala i praga podražaja mora biti veća od 1, taj zahtjev se zove FAKTOR SIGURNOSTI za širenje akcijskog potencijala.

ŽIVČANI SUSTAV

1. Građa živčanog sustava: osnovna podjelaSustav koji regulira i koordinira funkcije milijuna stanica u tijelu čovjekaDijeli se na: CNS - centralni živčani sustav (mozak i leđna moždina) PNS - živčane strukture izvan CNS-a

2. Neuron i njegova građaNeuroni - Stanični živčani sustavi koji primaju ili odašilju signale, čine neuronsku mrežu Sastoje se od : tijela dendrita (citoplazmatski izdanci, provode impuls do tijela) aksona (izlazni dio neurona)Vrste neurona- senzorički ili aferentni (dovode CNS-u) motorički ili eferentni ( odvode od CNS-a) interneuroniMorfološka podjela - bazirana na broju nastavaka koji odlaze od tijela

a) multipolarnib) bipolarni - 1 dendrit i 1 aksonc) unipolarni - 1 nastavak

3. Što je to sinapsa i što je činiSinapsa - spoj između 2 stanice na kojem akcijski potencijal jedne stanice izaziva akcijski potencijal na drugoj stanici Sastoji se od : neurotransmitera (kemijske tvari koje se opuštaju iz presinaptičkih završetaka pod utjecajem akcijskog potencijala) presinaptičkog završetka - završetak aksona sinaptičke pukotine - prostor između postsinaptičke membrane - postsinaptička stanica

4. Prijenos akcijskih potencijala s neurona na neuron (događaji u sinaptičkoj pukotini)!

Sinapse – 1. električne 2. kemijskeIz presinaptičkog završetka prvog neurona otpušta se neki neurotransmiter koji djeluje na postsinaptičku membranu drugog neurona, sve to pod utjecajem akcijskog potencijala prvog neurona koji se zatim prenosi na drugi neuron

4

5. Što su to neurotransmiteri i koji neurotransmiter djeluje u sinapsi živčane i mišićne stanice?

Neurotransmiteri - kemijske tvari koje se opuštaju iz presinaptičkih završetaka pod utjecajem akcijskog potencijalaDjele se na : 1. Eksitacijske 2. InhibicijskeGlavni : ACETILKOLIN, NORADRENALIN; HISTAMIN

6. Cerebrospinalna tekućina: gdje se izlučuje i kako se apsorbiraCirkulira kroz suborahnoidalni prostor u mozgu, bistra bezbojna, bez mirisa. Hrani i štiti mozak i služi za ublažavanje udaraca (mehanička funkcija), štiti od toksina koji mogu ući u područje lubanje (kemijska zaštita). Ispunjava šupljine u mozgu. Cirkulacija – komunikacija likvora i krvi.Nastaje lučenjem iz : a) Korioidnog pleksusa b) Arahnoidalnih membrana (mali dio)

7. Glavne funkcije produžene moždine, ponsa i mezencefalonaProdužena moždina – produžetak leđne moždine, u njoj se križa mnogo motoričkih i osjetilnih putova s lijeve na desnu. Jaki udarci mogu biti kobni. Uloge su joj da regulira kardiovaskularni sustav, disanje te ima nadzor nad funkcijama probavnog sustava, nadzor nad ravnotežom te stereotipnim pokretima tijela.Pons (most) – povezuje leđnu moždinu s mozgom, povezuje lijevu i desnu stranu te se nalazi i u pneumotoksičnom sustavu (regulacija disanja).Srednji mozak (mezencefalon) – refleksni centri pokreta očiju, glave i vrata. Odgovara na vizualne i auditorne podražaje, kontrola podsvjesnih aktivnosti, protok informacija s nižih na više razine.

8. Uloga talamusa i hipotalamusaTalamus – preklopka stanice za senzoričke impulse koji dolaze u moždanu koru iz nižih razina, «prekapčaju» se grubi osjeti boli, temperature, tlaka, uzbuđenja, emocija, pamćenja i voljnih pokreta Hipotalamus – regulira homeostazu, kontrolira i integrira aktivnosti AŽS-a (autonomnog živčanog sustav-a) , povezan sa emocijama bijesa i agresije, regulira FS (??), peristaltiku, sekreciju žlijezda, mokraćni mjehur, temperaturu tijela, unos hrane i vode, centar za glad i žeđ, održava budnost i regulira spavanje uz glandulu pinealu (šećerašnu žlijezdu)

9. Kora velikog mozga - građa i funkcijaGrađa - Siva tvar izvana, bijela iznutra, površina je debela 2-4 mm, mozak djelomično podijeljen na L i D hemisferu a svaka je hemisfera podijeljena na frontalnu, parijetalnu, temporalnu,akcipitalnu regiju. Funkcija - veliki mozak je centar inteligencije i sposobnosti govora, pisanja, čitanja, računanja, pamćenja.

5

10. Primarna motorička koraSenzorička područja koja primaju i obrađuju osjetilne impulse, a motorička područje kontroliraju mišićne pokrete i govor a nalaze se u primarnom funkcionalnom području mozga.

11. Limbički sustav - smještaj i funkcijaSmještaj – prstenaste strukture koje obavijaju moždano tijeloFunkcija – funkcije u emotivnom spektru povezane s opstankom, možda i funkcija u pamćenju i jakim emocijama, povezan sa boli, užitkom, bijesom, strahom, ljutnjom, tugom, seksualnosti, privlačnosti.

12. Smještaj i građa leđne moždineSmještaj – proteže se od produžene moždine do 2. lumbalnog kralješkaGrađa – bijela (u njoj se nalaze putevi-traktusi koji provode živčane impulse) i siva tvar (prima i integrira ulazne i izlazne informacije).

13. Glavna uloge leđne moždine (provođenje impulsa i refleksi)Provođenje impulsa - Senzorički ulaz – osjetne informacije prenose se u CNS. Motorički izlaz – dijeli se na piramidni put (provodi živčane impulse predviđene za izvođenje preciznih voljnih pokreta) i ekstrapiramidni put (vodi živčane impulse koji programiraju automatizirane pokrete, te koordinira pokrete tijela s vizualnim podražajima)Refleksi – brzi automatski odgovori, potrebni su samo neuroni moždinskih živaca i leđne moždine a leđna moždina djeluje kao integracijski centar za spinalne reflekse (brzi, predvidivi, automatski odgovori na promjene u okolišu.Vrste refleksa – somatski i visceralni (vezani uz unutrašnje organe, glatki mišići, miokard, disanje, probava, mokrenje, defekacija, odgovori različitih žlijezda)

14. Uloga spinotalamičkog puta i dorzalne kolumneOsjetilne informacije mogu se prenositi kroz obadva sustava ali ako se informacije mora prenijeti brzo vremenski i prostorno onda se prenosi dorzalnom kolumnom (proprioceptivni osjeti ) a ako se ne treba prenijeti brzo onda se prenosi sinotalamičkim putem (osjeti bola, termalni osjeti, spolni osjeti). Ti putevi se razlikuju i u prostornom rasporedu živčanih vlakana koji su izraženiji u dorzalnoj kolumni.

15. Uloga piramidnog i ekstrapiramidnog putaPiramidni put - provodi živčane impulse predviđene za izvođenje preciznih voljnih pokretaEkstrapiramidni put - vodi živčane impulse koji programiraju automatizirane pokrete,koordinira pokrete tijela s vizualnim podražajima

16. Definicija refleksaBrzi automatski odgovori na neposredni senzibilni podražaj bez sudjelovanja kore velikog mozga a u funkciji zaštite organizma. Potrebni su samo neuroni moždinskih živaca i leđne moždine (djeluje kao integracijski centar za spinalne reflekse- brzi predvidivi, automatski odgovori na promjene u okolišu), omogućavaju organizmu brze prilagodbe na promjene okoliša ili narušavanje homeostaze

6

17. Refleksni luk: definicija i dijelovi refleksnog lukaDefinicija - put živčanih impulsa od začetka do odredišta i uključuje barem jednu sinapsuDijelovi : receptor – nalazi se na distalnom završetku senzoričkog neurona senzorički neuron integracijski centar motorički neuron efektor

18. Razlika monosinaptičkih i polisinaptičkih refleksnih lukova Monosinaptički luk – u integracijskom centru postoji samo 1 sinapsa odnosno1 senzorički živac, 1 motorički živacPolisinaptički refleksni luk – između senzoričkog i motoričkog neurona postoji 1 sinapsa i više neurona

19. Refleks na istezanje-opisatiNajjednostavniji refleks koji ima monosinaptički integracijski centar, znači ima (1 senzorički 1 motorički neuron i 1 sinapsu) . Kad se mišić istegne osjetni receptor je podražen i šalje dalje impulse kroz osjetno živčano vlakno do leđne moždine, te se tamo pripaja na motorički neuron koji iz leđne moždine prenosi impulse natrag do mišića, tj. efektora koji izaziva mišićnu kontrakciju koja se opire istezanju.

20. Tetivni refleks- opisatiIzaziva mišićnu relaksaciju kad god je prevelika napetost, štiti mišiće i tetive. Inhibicijski refleks koji mehanizmom negativne povratne sprege sprječava preajako napinjanje mišića. Ima polisinaptički integracijski centar.

21.Refleks povlačenja -opisatiPolisinaptički refleks (npr.nagaziš na čavao-povlačenje stopala), jedan senzorički neuron aktivira nekoliko motoričkih neurona. Osjetni podražaj kože uda izaziva kontrakciju fleksornih mišića tog uda pa će se ud odmaknuti od podražaja.

22.Unakrsni refleks (ukrižni ekstenzorni) –opisatiSenzorički impulsi ulaze s jedne strane leđne moždine a motorički impulsi izlaze na drugoj strani. Refleks kod kojeg podražaj koji je izazvao fleksorni refleks u prvom udu izaziva ekstenziju drugog uda.Ta ekstenzija odmiče cijelo tijelo od podražaja. On nastaje i do 0.5 sec poslije podražaja ali zna trajati i poslije podražaja i fleksornog refleksa.

23.Voljni pokretRegulira ga kora velikog mozga, impulsi se preko piramidnog puta prenose iz kore u leđnu moždinu ili preko živaca do izvršnih organa.3 Funkcijska područja cortexa : 1. Motoričko (kontrolira motoriku) 2. Senzoričko (prepoznaje stimuluse) 3. Asocijativno (sve to integrira)Da bi nastao pokret prvo u kortikalnim područjima mora nastati ideja, u asocijativnom dijelu stvara se grubi nacrt, u malom mozgu i ganglijima nastaje pročišćeni nacrt i vodi dalje u talamus koji sve prenosi u motoričku koru koja je konačni izvršitelj motoričkog plana, a motoričke jedinice obavljaju željeni pokret.

7

24.Autonomni živčani sustav (AŽS-a)Regulira nevoljne (autonomne) funkcije, regulira srčani mišić, glatke mišiće i žlijezde. Tvore ga : 1. Simpatikus 2. ParasimpatikusNeuroni u AŽS-u su autonomni i dijele se na : 1. Postganglijske 2. PreganglijskeNeurotransmiteri u AŽS-u su pretežno acetilkolin i noradrenalin

25.Kako se dijele eferentna vlakna autonomnog živčanog sustavaNose informacije iz organa u SŽS, prenose povratne informacije .Dijele se na simpatikus i parasimpatikus koji zajedno inerviraju organe, akcija im je antagonistička.

26.Uloga AŽS-a u termoregulacijiHipotalamus ima glavni nadzor nad AŽS-om pa tako on pokreće različite mehanizme za snižavanje ili povišenje temperature putem efektora tj. simpatikusa i parasimpatikusa.Kod pregrijanosti : P širi krvne žile a S povećava znojenje pothlađenosti S sužava krvne žile, uzrokuje piloerekciju (koža se naježi) te povećava stvaranje topline u tijelu.

27.Uloga AŽS-a u regulaciji krvnog tlaka (mehanizam djelovanja)Arterijski tlak određuje potiskivanje krvi što ga luči srce i otpor protjecanja krvi kroz žile. Tako simpatičko podraživanje povećava i potiskivanje i otpor što akutno uzrokuje povišenje RR. Parasimpatikus smanjuje potiskivanje, ali nema učinak na otpor uobičajeno, samo blago snizuje tlak.

28.Uloga AŽS-a u regulaciji frekvencije srca (mehanizam djelovanja)Simpatikus povećava cjelokupnu aktivnost srca, frekvenciju srca i snagu kontrakcije, što je nužno za vrijeme napornog mišićnog rada. Parasimpatikus smanjuje frekvenciju srca i snagu kontrakcije, pa omogućuje srcu odmor između razdoblja napornog rada.

29.Kontrola rada AŽS-aUglavnom ga aktiviraju centri u kralježničnoj moždini, moždanom deblu te hipotalamus.Također dijelovi kore velikog mozga, a dijelovi limbičkog sustava mogu slati signale u niže centre i tako utjecati na autonomni nadzor.

PROBAVNI SUSTAV

1. Probava u ustima U ustima se prvo odvija žvakanje (MASTIKACIJA), zatim gutanje (deglutacija), te se hrana dalje šalje u probavni trakt. Zubi su važni u žvakanju; sjekutići (sjeckaju), kutnjaci (miješaju), jezik pomaže u žvakanju. Žlijezde slinovnice izlučuju slinu i formiraju zalogaj. Slina = 99.5 % vode i 0.5 % iona i bjelančevina. Serozni sekret i mukozni sekret služe za podmazivanje i zaštitu površine. U ustima također započinje probava zgljikohidrat

8

2. Alfa-amilaza i njena uloga (Ptijalin)Enzim kojeg luče zaušne žlijezde a izlučuju se u seroznom sekretu sline. Taj enzim hidrolizira škrob na disaharid-maltozu i druge male glukozne polimere ali pošto je hrana kratko u ustima, hidrolizira se manje od 5 % škroba.

3. Refleks gutanja- 3 faze gutanjaGutanje je složena radnja jer ždrijelo ponajprije veći dio vremena obavlja funkciju disanja a zatim na nekoliko sekundi funkciju gutanja.Voljna faza – jezik potiskuje hranu gore i natrag u ždrijeloFaringealna faza – podražuju se epitelna područja, dušnik se zatvara, jednjak otvara, a Peristaltički val potiskuje zalogaj u ždrijelo u gornji dio jednjaka, 2 sEzofagealna faza – jednjak brzo provodi hranu iz ždrijela u želudac i to primarnom i sekundranom peristaltikom, sekundarni val djeluje ako je u jednjaku zaostalo neke hrane koja nije prenesena u želudac, 8-10 s

4. Probava u želucuTu se nastavlja probava ugljikohidrata započeta u ustima, te bjelančevina koje se razgrađuju na peptide i peptidne lance. Tu se pohranjuje velika količina hrane koja se miješa sa želučanim skovima do nastanka himusa koji onda ide u tanko crijevo. U želudcu se samo apsorbira alkohol i neki lijekovi, te se izlučuju mukozne žlijezde te gastriče i piloričke.

5. Vrste žlijezdi u želucu i što izlučuju

MUKOZNE GASTRIČKE PILORIČKE-luče sluz za podmazivanje 1.) mukoidne st. (sluz) - izlučuju sluz koja štitii zaštitu u želucu 2.) peptične st. (pepsin) sluznicu u području 3.) parijetalne (HCl) pilorusa (izlaznog dijela -stanice koje imaju svoj želudca) luče gastrin sekret

6. Hormon gastrin i ulogaIzlučuju ga pilorične žlijezde, tj. mukozne stanice. On je polipeptid koji je ključan u nadzoru nad želučanim lučenjem, te simulira stvaranje solne kiseline (HCl) i pepsina kada hrana uđe u želudac.

7. Uloga HCl-aLuče ju parijetalne stanice pod nadzorom endokrinih žlijezda i živčanih signala. Miješa se s hranom i tvori himus.

8. Uloga pepsinaEnzim kojeg luče glavne stanice, mukozne stanice gastričkih žlijezda.Pepsinogen koji kad dođe u dodir sa solnom kiselinom ili stvorenim pepsinom aktivira se i nastaje aktivni pepsin. On počinje probavu bjelančevina, ali čim je pH veći od 5 aktivnost pepsina prestaje.

9

9. Uloga sluziSluz koju izlučuju mukozne stanice gastričkih žlijezda, služi za sprečavanje oštećenja sluznice hranom koja prolazi, te podmazuje sluznicu svih dijelova probavnog trakta.

10. Peristaltika i miješanjeVrste funkcionalnih kretnji u probavnom sustavu.Peristaltika – svojstvo mnogih cijevi građenih od glatkog mišićja, propulzivne kretnje koje podražuje rastezanje crijevne stijenke- Tada će se iznad rastegnutog mjesta pojaviti prstenasta kontrakcija koja će započeti peristaltičko gibanje.Miješanje – miješanje ponekad uzrokuje peristaltičke kontrakcije koje sfinkter zaustavi da crijevni sadržaj prođe, kontr. Traju 5-30 sec te prelaze u drugo područje

11. Uloga žučiPrva uloga je probava i apsorbcija masti jer žučne kiseline pomažu u emulgiranju velikih molekula masti u male čestice, te pomažu u apsorbciji završnih proizvoda probave masti kroz crijevnu sluznicu. Druga uloga je da žuč iz krvi izlučuje otpadne tvari kao bilirubin i kolesterol.

12. Uloga gušterače i njene izlučevineŽlijezda koja leži ispod i usporedno sa želudcem, njeni enzimi i hidrokarbonati otječu gušteračinim kanalima koji se pred ulazom u dvanaesnik spaja sa žučovodom. Gušteračin sok najobilnije se luči kao odgovor na prisutnost himusa u gornjem dijelu crijeva, taj sok sadrži enzime za razgradnju bjelančevina, ugljikohidrata, i mastiIZLUČEVINE GUŠTERAČE :

TRIPSIN i KIMOTRIPSIN KARBOKSIPOLIPEPTIDAZA -razlažu bjelančevine na peptide -razlaže neke peptide na aminokiseline

PANKREASNA AMILAZA PANKREASNA LIPAZA-hidrolizira škrob,glikogen na -neutralne masti hidrolizira u masne disaharide i trisaharide kiseline i monogliceride

KOLESTEROL-ESTERAZA FOSFOLIPAZA -hidrolizira kolesterolske estere -otcjepljuje masne kiseline od fosfolipida

13. Događaji u tankom crijevuTu se odvijaju segmentalne kontrakcije miješanja koje dijele tanko crijevo i odsječke, pa tanko crijevo nalikuje kobasici. Peristaltička kontrakcije potiskuje himus kroz tanko crijevo do debelog crijeva. Prolazak himusa traje 3-5 sati.Izlučuje se u crijevo – ŽUČ – iz jetre PROBAVNI SOK – iz gušterače ENZIMI – (pepsidaza, maltaza, saharaza, laktaza, c. lipaza, amilaza)

10

14. Apsorpcija u tank. crijevu (što se apsorbira i u kojem obliku)Apsorbcija se odvija pomoću crijevnih resica. Odvija se pomoću : 1)Difuzija – 7-8 L vode 2) Aktivni transport – 100 g ugljikohidrata manje od 100 g masti 50-100 g aminokiselina 50-100 g iona15. Apsorpcija u debelom crijevu (što se može apsorbirati) Aporbcija – VODE (5-8 L) ELEKTROLITA

16. Apsorpcija u želucu (što se može apsorbirati)Slaba apsorpcija jer nema resičaste apsorpcijske membrane. Apsorbiraju se samo alkohol i neki lijekovi.

17. Kako teče probava ugljikohidrata od unosa do apsorpcije

USTA → Ptijalin – razgrađuje škrob na disaharid maltozu (5 %) ↓

TANKO CRIJEVO → Pankreasna amilaza + = razgrađuju škrob na monosaharide Crijevna amilaza

18. Kako teče probava masti od unosa do apsorpcijeNajčešće masti u hrani su tzv. neutralne masti ; trigliceridi. Manja količina triglicerida u želucu razgrađuje lingvalna lipaza koju luče jezične žlijezde a bude progutana slinom. Sva probava se zbiva u tankom crijevu, prvo se masti raspršuju pomoću žučnih kiselina na male čestice na koje može djelovati enzim lipaza (pankreasna lipaza), kolesterol esteraza i fosfolipaza. Masti se razgrađuju do monoglicerida i slobodnih masnih kiselina koji se onda difuzijom apsorbiraju.

19. Kako teče probava bjelančevina od unosa do apsorpcije ŽELUDAC → Pepsin – razgrađuje dio bjelančevina

↓

TANKO CRIJEVO → Tripsin (gušterača) + Aminopolipeptidaza = razgrađuje bjelančevine na peptide pa + na aminokiseline Dipeptidaza

11

20. Apsorpcija vodeApsorbira se iz tankog crijeva kroz crijevnu sluznicu u krv crijevnim resicama.Prenosi se difuzijom koja se pokorava zakonima osmoze.Glavni dio vode se apsorbira u debelom crijevu – 5-8 L.

21. Apsorpcija elektrolita i minerala i vitaminaDio iona koji se aktivnim prijenosom apsorbira u tanko crijevo. Tanko crijevo svakodnevno apsorbira 25-35 g Na . Velik dio elektrolita se apsorbira u debelom crijevu

ENERGETIKA I METABOLIZAM

1. Izvori energijeHranjive tvari – 1) ugljikohidrati 2) proteini 3) masti

ATP (adenozin-trifosfat) └ spoj koji ulazi u rekcije s hranjivim tvarima i osigurava energiju za tijelo (rad mišića, lučenje žlijezda)

GTP ( guanozin-trifosfat) └ slično djelovanje ATP-u

2. Potrošnja energenata u mirovanjuMasti = 41 – 76 %Ugljikohidrati = 33 – 42 %Proteini = 0 – 17 %

3. Što je to bazalni metabolizamMinimalna količina energije koja je potrebna za odvijanje kemijsih reakcija u tijelu. Na njega otpada 50 – 70 % dnevnog utroška energije. Ovisi o spolu i dobi tj, Količini prugastog mišićja i veličini tijela. Izražava se u kJ /h /m²

4. Osnovne karakteristike, prednosti i nedostaci sustava dobivanje energije: energetski bogati fosfati

ATP – izvor energije koji sadrži energijom bogate fosfatne veze odcjepljenjem 1.fosfatne veze nastaje ADP odcjepljenjem 2.fosfatne veze nastaje AMP ☺količina ATP-a koja se nalazi u mišićima dovoljna je samo oko 3s održavanja max. snage

12

FOSFOKREATIN – posjeduje E bogatu vezu ima ga 3-8 x više od ATP-a izmjenjuje E sa ATP-om

ATP + FOSFOKREATIN - fosfagenski E sustav osigurava kratkotrajni mišićni rad max 8-10 sec

5. Osnovne karakteristike, prednosti i nedostaci sustava b) anaerobna glikoliza

GLIKOGEN - bez prisustva kisika

↓ razgrađuje se na

GLUKOZU

↓ koja se raspada na

2 molekule PIROGROŽĐANE KISELINE

↓ na svaku mol. veže se

4 molekule ATP-a

└ kako nema daljnje oksidacije

PIROGROŽĐANA KISELINA

↓ pretvara se u

MLIJEČNU KISELINU

↓ pri čemu se stvara

ATP bez prisustva kisika

-ovim sustavom se 2,5 x brže sintetiziraju molekule ATP-a

13

6. Osnovne karakteristike, prednosti i nedostaci sustava c) aerobna razgradnja masti i UgljikohidrataGLUKOZA – proces glikolize → 2 pirogrožđane kiselineTRIGLICERIDI – proces hidrolize → masne kisleine & glicerol

7. Što je glikogen i njegova ulogaGlikogen - Veliki polimer glukoze, odnosno ona glukoza koja se ne može upotrijebiti odmah za oslobađanje energije a pohranjuje su u obliku glikogena.Glikogeneza – stvaranje glikogenaGlikogenoliza – razgradnja glikogenaVažan izvoe E koja služi za obnavljanje ATP-a i fosfokreatina. Razgradnja glikogena → pirogrožđana kiselina → mliječna kiselina

8. Zalihe masti: u kojem obliku su pohranjene masti u organizmu i u kojem obliku mogu služiti kao izvor energije

Funkcija – pohranjivanje triglicerida dok ne zatrebaju kao E i kao toplinksi izolator. Preinačeni fibroblasti u kojima su pohranjeni trigliceridi a nalaze se u tekućem obliku.

TRIGLICERIDI

↓ ↓ MASNE GLICEROL KISELINE

└ Krebsov ciklus

9. Proteini kao izvor energije: kada i u kojem obliku? Kada se ispune gornje granice do kojih se mogu pohraniti bjelančevine u stanicama,

sav suvišak aminokiselina u tjelesnim tekućinama se razgrađuje i upotrebljava kao izvor E ili se pohranjuje uglavnom kao mast, a manje kao glikogen.

Gotovo sva ta razgradnja se obavlja u jetri, a razgradnja započinje deaminacijom Nakon deaminacije nastaju ketokiseline koje oksidiraju, čime se oslobađa E za

metaboličke namjene 1 g bjelančevina koji se oksidira daje manju količinu ATP-a od grama oksidirane

glukoze Pretvorba aminokiselina u glukozu ili glikogen zove se glukoneogeneza

10. Maksimalni primitak kisika , kako se izražava i razlike prema sportovimaMaksimalni primitak kisika je najveća količina kisika koju organizam može primiti u jednoj minuti, aodgovara pojmu aerobnog kapaciteta : mjera aerobnih sposobnosti

govori o treniranosti u smislu aer. izdržljivosti drugi naziv aerobni kapacitet

Aps VO2 max – trenirani sportaši 4 (ž) ; 7 (m) L/min Netrenirani sportaši 2-3 L/min

14

Rel VO2 max – izražava se u mL/kg/min Populacija od 10-100 ml/kg/min

Razlike prema sportovima : 50 – 60 ml/kg/min – anaerobni sportaši (odbojka, skokovi, gimnastika) 60 – 70 ml/kg/min – sportske igre, tenis, košarka 70 – 80 ml/kg/min – aerobni sportaši (veslanje, biciklizam) Više od 80 ml/kg/min – ultra aerobni sportaši (malo mase – ski trčanje, biatlon)

11. Dug kisika i za što služi Uveo ga je Hill, oznaka je DO2. Ukupna količina koja se potroši u oporavku iznad količine koja bi bila dozvoljena za mirovanje. Služi za homeostatsku i energetsku restituciju organizma DO2 obnavlja utrošene anaerobne izvore E

Organizam se nakon rada želi vratiti u stabilno stanje i kisik iz duga kisika u oporavku se troši na : 1) obnovu energetskih fosfata (ATP i CP) – laktatna komponenta 1/3 laktatna komponenta 2/3 2) oksidaciju stvorene mliječne kiseline

DO2 je mjera deficita kisika s početka aktivnosti, a deficit kisika se stvara zbog sporih aerobnih mehanizama

DO2 je mjera anaerobne energije utrošene u aktivnosti, izražavamo ga u litrama O2, a njegov volumen ovisi o trajanju i intenzitetu aktivnosti

Max vrijednosti DO2 – 5-8 L (kod netreniranih) 20 l (kod anaerobnih sportova) 12. Mehanička efikasnostPostotak stvarno obavljenog rada u odnosu na ukupno potrošenu energiju za taj rad. Najveći dio utrošene E u radu se gubi kao toplinska E. Ljuski organizam je prilično neefikasan, tj. Ne radi ekonomično. Izražava se u %

13. Respiracijski kvocijentMjera metabolizma i govori i omjeru ugljičnog dioksida i potrošenog kisika→ RQ mir = 0,7 – 0,8 RQ anp = oko 1,0 (anaerobni prag) RQ max = 1.2 – 1.4Raste s opterećenjem zbog porasta CO2, posebno iznad praga

15

MEH. EFIK = __intenzite rada_ x 100 Brutto E / t rada

14. Zone intenziteta prema maksimalnoj frekvenciji srca i energenti aktivni u pojedinoj zoni 60 – 75 % od max FS aerobna ekstenzivna zona 75 – 85 % erobna intenzivna zona ; troše se ugljikohidrati (60 %), masti (40 %) Iznad 85 % anaerobna zona – anaerobna glikoliza (ugljikohidrati bez O2 i ATP +

CP)

15. Anaerobni prag- definicijaRazina intenziteta aktivnosti pri kojoj organizam prelazi iz aerobnog u dominantno anaerobni režim rada, te počinje nakupljanje mliječne kiseline. Pri anaerobnom pragu koncentracija mliječne kiseline iznosi 4 mmol/L krvi (za 70 % ljudi)Mirovanje → 1-2 mmol/L krvi Max → ovisno o osobi i treningu 10 – 24 mmol/L (ovisno o toleranciji na laktate)

16. Metode određivanja anaerobnog pragaMetoda- određivanje koncentracije mliječne kiseline u krvi (LA) na BEM-u ili pokretnoj traci

Oprema: laktatomjer – oređuje konc. mliječne kiseline u krvi, na principu enzimatske metode

ili metode spektrofotometrije BEM ili pokretna traka Pulsmetar

Protokol :

Stupnjevito progresivno opterećenje (svaki stupanj 3 min) M ; početi na 100 W i podizati za 25 W Ž ; početi na 50 W i podizati za 25 W Paziti da ispitanik u 1. ili 2. stupnju ne prijeđe ANP

Pratimo: Intenzitet na svakom stupnju (W, km/h, m/s) Uzorak krvi nakon svakog stupnja (LA) – laktatomjer FS nakon svakog stupnja

17. Laktatna krivuljaDobijemo dvije krivulje : I. Odnos intenziteta i LA II. odnos intenziteta i FS- na 4 mmol/L je ANP, na to povučemo okomicu i vidimo pri kojem intenzitetu i FS osoba prelazi AMP (dolje dodati crtež)

16

KARDIOVASKULARNI SUSTAV

1. Građa srca, mali i veliki krvotok

Srce ima oblik trostrane piramide ali bez izrazitih rubova.Organ okružen osrčjem (perikardom) koji se sastoji od : a) unutrašnjeg dijela (parijetalni) b) vanjskog dijela (visceralnog)

↓ Izlučuje tekućinu koja podmazuje srceNa temelju vanjskog dijela dijelimo ga na :

APEX BASIS CORDIS tri strane

3 sloja srca1) endocardium – oblaže unutrašnjost klijetki i pretklijetki2) myocardium – prugasta mišićna vlakna posebne građe3) picardium – dio perikarda i oblaže ga miokard te tvari vanjskog sloja srca

Koronarne arterije – osiguravaju srcu dopremu kisika, hormone i hranjive tvari

Unutrašnjost srca : desna i lijeva pretklijetka i klijetka – odvajaju ih atrioventrikularna ušća septum – dijeli L i D stranu srca

Skelet srca vezivni prstenovi vezivni trokuti – na njih se veže mišićje i zalisci

2. Udarni volumen srca i promjene pod opterećenjemSistola – stezanje srčanog mišića

Tijekom sistole, klijetke se prazne, a volumen svake klijetke se smanji za približno 70 mL

17

Volumen krvi se izbaci jednom kontrakcijom Kod umjerenog intenziteta udarni volumen raste, jer je povećan vanski priljev koji za

vrijeme dijastole povećava volumen u klijetki te je kontrakcija miokarda jača Kod dugotrajnog submax. rada ; u početku poraste a onda se zadržava na relativno

konstantnim vrijednostima, a zna se i malo smanjiti (ali je opet veći nego u mirovanju) Kod netreniranh osoba UV doseže do 100 mL, akod vrhunskih anaerobnih sportaša

doseže vrijednost od 200 mL

3. Minutni volumen srca i promjene pod opterećenjem Količina krvi koju svaka klijetka istisne u jedinici vremena od jedne minute. MVS je najvažniji pokazatelj uspješnosti rada srca

Tijekom mišićnog rada FS više sudjeluje u povećanju MVS nego UV U mirovanju MVS = 70 mL X 70 o/min = 5 L krvi/min U mirovanju srce u 1 minuti ispumpa ukupnu količinu krvi koja se nalazi u

cirkulacijskom sustavu. Tijekom tjelesne aktivnosti MVS se povećava proporcionalno povećanju FS i UV Tijekom mišićnog rada povećanje FS razmjerno više sudjeluje u povećanju MVS nego

porast UV FS tokom rada raste proporcionalno intenzitetu i trajanju rada U vrhunskih sportaša FS je niži nego kod netreniranih osoba, ali je UV veći, pa je

MVS isti kao kod netreniranih

4. Provodni sustav srca i ulogaTvore ga posebno formirani miokard, s funkcijom stvaranja i provođenja impulsa podraživanjem atrijskog i ventrikularnog sincicja.Funkcionalno – anatomska veza između 2 sincicijaDijelovi : SA čvor (sinus-atrijski)

AV čvor (atrijsko-ventrikularni)Hissov snop (atrioventrikularni)Lijeva i desna grana snopaPurkinijeve niti

Stanice imaju sposobnost samopodraživanja, srce ne treba nikakav poticaj (impuls)izvana za osnovni srčani ritam u mirovanju.Uloga :

Spontano stvara ritmičke impulse, omogućava kontrakciju srčanog mišića bez utjecaja izvana

Internodalni putevi – provode impulse od SA do AV čvora

18

MVS = UV x FS

5. Uloga SA čvora SA čvor čini čvor smješten u stijenci DP ispod otvora gornje šuplje vene. Vlakna tog čvora pokazuju najveću sposobnost samopodraživanja kojim se započinju

automatsko ritmična izbijanja i kontrakcija Impulsi se šire kroz oba atrija i dolazi do kontrakcije sršanog mišića i stezanja atrija, te

se impuls prenosi do AV čvora Impulsi kroz atrije prolaze kroz internodalne puteve

6. Uloga AV čvora Srčani impulsi ne mogu prebrzo putovati iz atrija u ventrikule i upravo to usporavanje

vrši AV čvor i njegova provodna vlakna Smješten je u stražnjem dijelu desnog atrija iza trikuspidalnog ušća uz otvor korona

sinusa Zadržavanje impulsa u sutavu AV čvora i AV snopa ukupno iznosi 0.16 s zakašnjenja

prije no što podražaj dospije do ventrikularnog mišićaSrčani ciklus

Faza kontrakcije (sistola)- ventrikuli se prazne Faza relaksacije (dijastola)- ventrikuli se pune krvlju Dijastolički volumen (150 mL) – količina krvi koja se na kraju dijastole nalazi u

jednom ventrikulu Sistolički volumen (80 mL) – količina krvi koja se na kraju sistole nalazi u ventrikulu

7. Autoregulacija rada srca Sposobnost srca da samostalno prilagođava svoju funkciju prema tzv. venskom

priljevu, odnosno količina krvi koja ulazi u srce iz vena.Tu sposobnost opisuje Frank- starlingov zakon srca

a temelji se na dva mehanizma :a) Odnosi se na rastezanje membrane SA čvora povećanjem količine krvi u srcu

što omogućuje bržu difuziju iona Na u čvor i povećanje FS 10-15 %b) Odnosi se na rastezanje miokarda zbog povećanog priljeva krvi pri čemu se

rastežu miofibrile, a kontrakcija je snažnijaVolumen krvi izbačen iz srca regulira se :

Autoregulacijom srčanog izbacivanja krvi, Nadzorom autonomnog živčanog sustava nad FS i snagom srčane kontrakcije

8. Frank-Starlingov zakonZakon koji kaže : unutar fizioloških granica, srce izbacuje svu krv koja pritječe i tako ne dopušta pretjerano nakupljanje krvi u venama

Povećanu količinu krvi iz organa, srce će izbaciti ubrzanom (pojačanom ) kontrakcijom u arterijski segment cirkulacije i tako će spriječiti zaostajanje krvi u venskom bazenu

19

9. Živčana regulacija rada srcaVezana uz aktivnost kardiovaskularnog centra u produženoj moždini, taj centar čini nakupina živčanih stanica koje primaju podražaje s različitih dijelova mozga i periferije, te preko autonomnog živčanog sustava prilagođavaju funkcioniranje srca.

Djelotvornost rada srca kao crpke nadziru simpatički i parasimpatički (vagusni) živci koji obilno inerviraju srce (miokard)

Simpatičkim podražajem MVS se može povećati i više od 100 %, kao i snaga kontrakcije srčanog mišića

Vagusnim podražajem ta se količina krvi smanjuje gotovo do ništice, srčanu kontrakcija može smanjiti 20-30 %

Ovisno o karakteru podražaja živčane stanice povećavaju rad srca (kardioakceleratorni centar) ili smanjuju rad srca (kardioinhibitorni centar)

Vagusno podraživanje smanjuje FS, ali ne smanjuje znatno snagu kontrakcije ; ventrikularno izbacivanje može smanjiti za 50 % i više

Na krajevima simpatikusa luči se transmiter noradrenalin koji djeluje na SA čvor i na miokard, tako da se povećava FS i snaga kontrakcije

Ovisno o kardiovaskularnom centru (nalazi se u produženoj moždini) aktivira se simpatikus ili parasimpatikus što rezultira prilagodbom rada srca, tj. promjenom FS i UV, a time i MVS

10. Humoralna regulacija rada srca Označava prilagodbu srčanog rada tvraima koje se nalaze u tjelesnim tekućinama ili se

njome prenose U vezi s radom srca najvažniji su hormoni srži nadbubrežne žlijezde – adrenalin i

noradrenalin Ti su hormoni po svom djelovanju slični djelovanju simpatikusa na rad srca, a i

izlučuje se na poticaj simpatičkog živčanog sustava i imaju nešto duže djelovanje nego sam živčani sustav

11. Arterijski krvni tlak (o čemu ovisi i zbog čega se mijenja u tijeku aktivnosti) Hidrostatski i hermodinaminski pritisak krvi na stijenke krvnih žila Najviši tlak u arterijama naziva se sistolički krvni tlak a najniži dijastolički krvni tlak

Uvjetovan : udarnim volumenom srca popustljivosti (elastičnosti) krvnih žilaOvisi o : količini krvi u cirkulaciji radu srca otporu u krvnim žilama

U mlađih osoba u mirovanju RR = 120 / 80 (sistolički/dijastolički) Razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka naziva se amplituda tlaka Srednji arterijski tlak ; nešto niža vrijednost tlaka od aritmetičke sredine

Tokom aktivnosti Mijenja se zbog povećanog rada srca kontrakcija krvnih žila – što uzrokuje smanjen

protok i veći otpor

20

12. Uloga arteriola u regulaciji krvnog tlaka Arteriole - krajnji mali ogranci arterijskog sustava Krvni tlak najznačajnije pada u području arteriola i to zbog otpora koji je u arteriolama

veći nego u bilo kojem drugom dijelu sist. Cirkulacije Popustljivost arteriola je 30 puta manja nego u venama, pa se i kod vrlo malog

nagomilavanja krvi znatno povisi tlakMehanizmi brze kontrole tlaka koji djeluju u min. i sec.

Konstrikcija (sužavanje) arteriola – sprečavanje dolaska krvi iz arterija, povisuje tlak na crijednosti nužne za preživljavanje

Ako tlak postane previsok isti mehanizam djeluje u suprotnom smjeru i vraća krvni tlak na normalne vrijednosti

Također u tijelu se suze gotovo sve srteriole čime se znatno poveća ukupni periferni otpor, atime se povisi i arterijski tlak – sposobnost brzog povišenja arterijskog tlaka djelovanjem živčanog sustava

Arteriole djeluju poput kontrolnih ventila kroz koje se krv propušta u kapilare, imaju jaku mišićnu stijenku i zato se mogu potpuno zatvoriti ili višestruko proširiti i tako promjeniti dotok krvi u kapilare

13. Uloga bubrega u regulaciji krvnog tlaka Bubrezi imaju glavnu ulogu u dugoročnoj kontroli arterijskog tlaka Kad se u tijelu nađe previše izvanstanične tekućine, volumen krvi i arterijski tlak se

povisi, povišenje tlaka izravno djeluje na bubrege i uzrokuje izlučivanje viška stanične tekućine, vraćajući tako tlak ponovno prema normalnim vrijednostima

Povišenje arterijskog tlaka za samo nekoliko desetinki kPa može udvostručiti izlučivanje vode u bubrezima – tlačna diureza, odnosno udvostručiti izlučivanje soli – tlačna natrijureza

Gubitak tekućine putem bubrega smanjuje volumen krvi, venski priljev krvi u srce, smanjenje MVS-a, a time i tlak pada prema normalnim vrijenostima

14. Distribucija krvi u mirovanju i aktivnosti Tijekom mirovanja protok krvi je najveći u jetri i bubrezima (dakle smanjen je kroz

skeletne mišiće) Tijekom aktivnosti najviše krvi prolazi kroz aktivne mišiće

15. Rezervoari krvi i ulogaVene

Više od 60 % ukupne količine krviu cirkulacijskom sustavu nalazi se u venama – venski sustav = spremnik krvi

Venski spremnik može mijenjati svoj kapacitet, pa cirkulacijski sustav može normalno funkcionirati čak ako se izgubi 20 % ukupnoh volumena krvi

Uslijed gubitka krvi i pada arterijskog krvnog tlaka, pokreću se živčani refleksi za održavanje tlaka

Ti refleksi djeluju putem simpatičkih živaca koji u vene odašilju signale iz mozga i leđne moždine koji uzrokuju konstrikciju vena i tako se kompenzira smanjena napetost nastala uslijed gubitka krvi

21

Posebni krvni spremniciSlezena – može se smanjiti toliko da se iz nje istisne čak 100 mL krvi u druga cirkulacijska

područjaJetra – može otpustiti nekoliko stotina mL krvi u ostale dijelove krvotokaVelike trbušne vene – gotovo 300 mL krviPotkožni venski spletovi – nekoliko stotins mL krviSrce i pluća – ne spadaju u sistemske venske spremnike ali su također spremnici krvi srce – uslijed simpatičke stimulacije smanji se i daje 50-100 mL krvi pluća – 100-200 mL krvi kad plućni tlakovi padnu na nisku razinu

KRV

1. Volumen krviProsječan volumen krvi u odrasle osobe iznosi 5 L što je oko 7 % tjelesene maseOko 60 % krvi čini plazma, a 40 % eritrociti (ovisno o spolu i masi)

2. Sastav krvi i hematokritSastav : krvana plazma (nestanični dio krvi) i krvne staniceHematokrit (volumen zbijenih eritrocita) ; dio krvi koji čine eritrociti, određuje se centrifugiranjem krvi ; u muškaraca iznosi 0.4 a žena 0.36

3. Sastav plazme i uloga plazma bjelančevina Krvna plazma

Zauzima do 55 % volumena krvi Nestanični je dio krvi, u doticaju s međustaničnom tekućinom preko kapilara u

kapilarnim membranama Čini do ¼ izvanstanične tekućine – oko 3 L Ko 91 % čini H2O, ostatak su krute tvari : bjelančevine, elektroliti, glukoza, masne

kiseline, aminokiseline, hormoni, enzimiBjelančevine

Nalaze se u plazmi u koncentraciji 6.5 - 8.3 g % Albumini – bjelančevine malih molekula, najveća koncentracija (4.8 g %) – prijenos

ionskih i neionskih tvari, održavanje osmotskog tlaka Globulini – bjelančevine velikih molekula (2.3 g %); nositelji antitijela, značajni dio

imunoreaktivnog obrambenog sustava organizma Fibrinogen – polimerizira se u druge fibrinske niti i tako tvori krvni ugrušak, većina

tih bjelančevina stvara se u jetri.

4. Hematopoeza Proces stvaranja krvnih stanica U koštanoj srži nalaze se hematopoetske matične stanice Od njih nastaju sve stanice koje cirkuliraju u krvi Te se stanice stalno umnožavaju, ali mali dio njih ostane potpuno jednak izvornim

hematopoetskim stanicama Njihov se udio s dobi smanjuje

22

5. Eritrociti građa i uloga Crvene krvne stanice, imaju oblik bikonkavne pločice Predstavljaju najbrojnije istovrsne stanice u organizmu Prolazeći kroz kapilare mogu mijenjati oblik i poprimiti gotovo svaki oblik Nemaju jezgru pa se ne mogu razmnožavati, a život im traje 120 dana ; raspadaju se u

slezeni Stvaraju se bubrežno-krvnim regulacijskim mehanizmom u koštanoj srži, iako se u

početku stvaraju u jetri, slezeni i limfnim čvorovima Ljudi koji žive na većim visinama imaju povećanu količinu eritrocita – zbog manjeg

parcijalnog tlaka O2 U sportu je najčešći uzrok anemije nedostatak Fe u organizmu Stvaraju se pod utjecajem eritropoetina, hormona u bubrezima

Glavna funkcija eritrocita: prijenos hemoglobina kojim se O2 prenosi iz pluća u tkiva

6. Hemoglobin građa i uloga, zasićenost hemoglobina u arterijskoj i venskoj krvi Hemoglobin je molekula koja se sastoji od 4 specifična proteinska lanca koja su

međusobno slabo povezana, a svaki taj lanac ima hem koji sadrži 1 atom željeza Znači molekula hemoglobina ima 4 atoma Fe Svaki atom Fe može na sebe vezati 1 molekulu kisika Hemoglobin → hem - neproteinske skupine sa željezom └ globin - proteinski lanci Najvažnija uloga hemoglobina je labavo i reverzibilno vezanje s kisikom, koji se onda

u molekularnom obliku prenosi u tkiva Kako je PO2 u arterijskoj krvi visok, zasićenje hemoglobinom iznosi oko 97 %, a u

venskoj krvi PO2 je manji, pa je manja zasićenost hemoglobinom, te iznosi oko 75 %

7. Povezanost parcijalnog tlaka kisika i zasićenosti hemoglobina Kad je PO2 visok, kao u plućnim kapilarama, kisik se veže s hemoglobinom, a kad je

PO2 nizak (kao u tkivima,kapilarama) kisik se oslobađa iz hemoglobina Kako se povisuje PO2 u krvi, tako se povisuje postotak hemoglobina koji je vezao

kisik, a to se naziva postotak zasićenja hemoglobina

8. Disocijacijska krivulja hemoglobina: utjecaj pH (Bohrov efekt i razlozi)

Bohrov efekt – pomak disocijacijske krivulje oksihemoglobina izazvan promjenama koncentracije CO2 i vodikovih iona u krvi ; važan je za poboljšanje okijenizacije krvi i za pospješenje otpuštanja O2 iz krvi u tkiva

23

Disocijacijska krivulja hemoglobina pokazuje da se postotak hemoglobina koji je vezao kisik sve više povećava kad se povisuje PO2 krvi – postotak zasićenja hemoglobina

9. Disocijacijska krivulja hemoglobina: utjecaj temperature Povišena temperatura krvi pomiče disocijacijsku krivulju oksihemoglobina u desno,

što pospješuje otpuštanje O2 i njegovu bolju dopremu tkivima Tijekom mišićnog rada temperatura se povećava, što može dodatno povećati dopremu

O2 mišićnim vlaknima

10. Leukociti: vrste i uloga leukocita Leukociti – bijele krvne stanice Obuhvaćaju nekoliko tipova bijelih krvnih stanica (granulociti, limfociti, monociti)

Uloga ; obrana organizma od mikroorganizama, sprečavanje bolesti....Djeluje na 2 načina : 1) izravno razaranje bakterija i virusa fagocitozom 2) stvaranje protutijela i senzibiliranih limfocita (limfocitni zaštitni mehanizam)

Fagocitoza – postupak okruženja bakterije ili razgrađenih dijelova stanice, njihovo unošenje u leukocit (proždiranje) i uništenje (razgradnja) u citoplazmi

Leukociti dijelom nastaju u koštanoj srži (granulociti, monociti i manji dio limfocita), a dijelom u limfatičkom tkivu (limfociti i plazma stanice)

Granulociti Uloga im je sposobnost pronalaženja i uništavanja uljeza, djeluju putem fagocitoze Dio urođenog imunološkog sustava; vrste neutrofili, bazofili, eozinofili Žive u krvi 4-8 sati + 4-5 dana u tkivima Nakon što obave zadaću, sami propadaju

Monociti Dio urođenog imunološkog sustava Cirkuliraju u krvnim žilama dok ne uđu u tkivo gdje se bubrenjem znatno povećavaju i

postaju tkivni makrofagi i tako mogu živjeti mjesecima Djeluju fagocitozom, kratko se zadržavaju u krvi (10-20 sati)

Limfociti Zajedno sa plazma stanicama proizvode antitijela a vezani su uz zaštitu od virusa i

stečenu imunost Čine imunološki sustav Neprestano cirkuliraju kroz tkiva: prelaze iz krvi u limfu i obrnuto Nastaju u limfatičkom tijelu

11. Što su to antitijela i tko ih proizvodi Antitijela su protutijela, tj, globulinske molekule u plazmi koje napadaju štetne

čimbenike Proizvode ih limfociti B koji su odgovorni za humoralnu imunost (oblik stečene

imunosti)

24

12. Građa i uloga trombocita Male krvne pločice Nastaju u koštanoj srži, nemaju jezgru i ne mogu se dijeliti

Hemostaza – zaustavljanje krvarenja koje s e postiže pomoću nekoliko mehanizama :1. grčenje žila2. stvaranje trombocitnog čepa3. stvaranje ugruška4. vezivna organizacija

13. Osnove imunosti (u opsegu s predavanja)Imunost – sposobnost organizma da se odupre gotovo svim tvarima koje izazivaju oštećenje tkiva (bakterijama, virusima, toksinima)

Svi imuni odgovori sumjereni na prepoznavanje prijetnje i reakcija da odstrane tu prijetnju uz najmanju moguću štetu

Antigeni (napadaju organizam) – virusi, bakterije, gljivice, praziti, strane bjelančevineImunološki sustav – kompleks precizno organiziranih i hijerarhijski postavljenih stanica, hormona i kemijskih tvari koje reguliraju osjetljivost, ozbiljnost i oporavak od infekcije odnosno oboljenja

Imunost može biti – 1.) Prirođena – stječe se razvojem fetusa, mehanička i kemijska otpornost kože i sluznica (npr. kiselost želuca), odnosno „prva linija obrane“Tu se ubrajaju :

a) Fagocitoza bakterija i drugih štetnih čimbenikab) Uništavanje progutanih organizama kiselim želuč. sekretom i probavnim enzimimac) Otpornost kožed) Kemijski sastojci u krvi koji se spajaju sa stranim organizmima i toksinima, te ih

uništavaju

2.) Stečena (specifična)- organizam stvara imunost protiv pojedinih štetnih čimbenika s kojima smo bili u kontaktu

a) Humoralna imunost ili imunost stanica B └ organizam stvara cirkulirajući protutijela, globulinske molekule koje u plazmi stvaraju antitijela (globuline ili imunoglobuline)

b) Imunost posredovanja stanicama ili imunost T-stanica └ stvaranje velikog broja aktivnih limfocita T it timusa

Imunost još može biti : 1) Aktivna – može biti doživotna, u slučaju strane injekcije ili cijepljenja organizam sam

stvara antitijela2) Pasivna – infuzija gotovih antitijela ili T-limfocita, traje nekoliko tjedana

Alergije – nisu normalan odgovor imunološkog sustavaAlergeni – tvari koje uzrokuju alergije

Umjerena tjelesna aktivnost pojačava prirodni imunosni odgovor, tj. povećava obranu organizma tijekom nekoliko sati

Iscrpljujuća tjelesna aktivnost ima suprotan efekt – prolazno smanjuje efikasnost prirođene imunosti

25

DIŠNI SUSTAV

1. Građa pluća (pulmones)

DIŠNI SUSTAV –

Nos Ždrijelo Grkljan Dušnik Dušnice Alveole unutar pluća

Građa pluća – Pluća su građena od dva plućna krila (L i D), nalik stošcu, ispunjavaju većinu prsišta, tupastog vrha (apex), osnovice koja leži na ošitu (basis), te rebrene i medijalne strane.U sredini se nalazi plućna stapka (hilum renale) kojom u pluća ulaze dušnice, krvne žile (plućna arterija i vena), limfne žile i živci.

Plućne pukotine dijele pluća na režnjeve (lobuse) D plućno krilo – 3 režnja – gornji, srednji i donji L plućno krilo – 2 režnja – gornji i donji

Lijevo plućno krilo je manje zbog srca.

Dušnik (trachea)Nastavlja se na grkljan u razini 4.prsnog kralješka i rašlja se na L i D dušnicu.

26

Dušnice (bronchus)Li D ; svaka se nalazi u svojem plućnom krilu. Lijeva se dijeli na 2 a desna na 3 režanjske dušnice,a dušnice se dijele na sve manje ogranke – dušišno stablo.

AlveoleZavršni dio dušnica, ima ih stotine milijuna, u njima se nalazi zrak, a krv je od zraka odijeljena tankom stijenkom i međustaničjem. Posebne stanice pneumociti izlučuju surfankt ; povećava površinsku napetost i spriječava urušavanje alveola.

Krvne žile Arteria pulmonalis – dovodi vensku krv iz D klijetkeVena pulmonalis

Porebrica (pleura)2 lista – unutarnji poplućnica (pleura visceralis) vanjski porebrica (pleura perientalis) Omogućuje gibanje pluća u prsištu. Listovi su gotovo priljubljeno, prostor između zove se porebrična šupljina a između njih je tanak sloj tekućine, pa su listovi vlažni i glatki i mogu lako klizati za vrijeme disanja.

2. Provodno i respiracijsko područje i uloga pleure i intrapleuralni tlakProvodno područjeProvodi zrak od atmosfere do respiracijskog područja (nos, ždrijelo, grkljan,dušnik,dušnice), Vlaži, zagrijava i čisti zrak. Obložena je epitelom s trepetljikama koje su usmjerene prema nosu i zaslužne za iskašljavanje, kihanje.Respiracijsko područjeIzmjena plinova O2 i CO2 između alveolarnog zraka i krvi. Sastavni dijelovi su alveole i mreža kapilara. Cjelokupna funkcija je :

ventilacija alveolarna difuzija transport plinova regulacija disanja

PleuraIma dva lista : pleura visceralis i pleura parietalis.Između listova vlada negativan tlak zbog neprestane tendencije pluća da se stisnu. Zbog negativnog tlaka dolazi do pomicanja pleure za vrijeme disanja, pa dolazi do širenja pluća i provodi se udah.3. Odnos atmosferskog tlaka i pulmonalnog tlaka za vrijeme udisaja i izdisajaZa vrijeme udisaja

Povećava se obujam prsnog koša Smanjuje se tlak u njemu Zrak u dišnim putevima ulazi u pluća sve do izjednačavanja tlakova u plućima s

tlakom okolineZa vrijeme izdisaja

Smanjenje obujma prsnog koša Povećava se tlak u plućima pa se zrak istiskuje iz pluća

27

Disanje Izmjena plinova između zraka u plućnim mjehurićima i krvi u plućnim kapilarama

Ventilacija Proces izmjene zraka između atmosfere i pluća

4. Glavni i sporedni dišni mišići i mehanika disanjaGlavni mišićiDubinska skupina prsnih mišića koji povećavaju ili smanjuju obujam prsne šupljine (respiratorni mišići).

mm .intercostales externi – inspiracijski mišići, podižu prsni koš i šire ga – pomažu im :

a) m.sternocleidomastoideusb) m. serratus anteriorc) mm. scaleni

mm.intercostales interni – ekspiracijski mišići, spuštaju rebra i sužavaju prsni koš

(izdisaj). Mišići koji vuku prsni koš na dolje – mm. recti abdominis

Ssporedni mišići – m. pectoralis major et minor mm. seratus anteriorDisanjeIzmjena plinova između zraka u alveolama i krvi u plućnim kapilarama. Čine ga :1) UDISAJ (inspiratio):vanjski međurebreni mišići svojom kontrakcijom podižu rebra i šire

prsni koš. Time se povećava obujam prsišta i dolazi do pada tlaka u njemu, pa zrak ulazi u pluća sve dok se tlak u plućima ne izjednači s okolinim tlakom zraka.

2) IZDISAJ (expiratio): unutarnji međurebreni mišići spuštaju rebra i time pritišću prsni koš. Dijafragma se podiže prema gore.Sve to uzrokuje smanjenje prsnog koša i povećanje tlaka u plućima, pa se zrak istiskuje iz pluća. Nakon toga slijedi kratka stanka do početka novog udisaja.

5. Vitalni kapacitet plućaMaksimalna količina zraka koja čovjek može istinuti iz pluća i to tako da najprije max udahne a zatim max izdahne. Iznosi do 4600 mL

Jednak je zbroju dišnog volumena, rezervnog inspiracijskog volumena i rezervnog ekspiracijskog volumena.

6. Ukupni plućni kapacitetMax volumen do kojeg se pluća mogu rastegnuti najvećim mogućim naporom. Iznosi oko 5800 mL. Jednak je zbroju vitalnog kapaciteta i rezidualnog volumena.

-20 -25 % manji u žena nego u muškaraca (vrijedi i za sve ostale volumene i kapacitete)

28

VK = DV + IRV + ERV

UPK = VK + RezV

7. Rezidualni volumenKoličina zraka koja ostaje u plućima čak i nakon najjačeg izdisaja i ne može se izbaciti. Iznosi oko 1200 mL.

8. Inspiracijski kapacitetKoličina zraka koju čovjek može udahnuti počevši od razine normalnog izdisaja i rastežući pluća do najveće moguće mjere. Iznosi oko 3500 mL.

9. Funkcionalni rezervni kapacitetKoličina zraka koja ostaje u plućima nakon normalnog izdisaja. Uključuje ekspiracijski rezervni volumen i rezidualni volumen. Iznosi oko 2300 mL.

10. Forsirani ekspiracijski volumen u 1. sekundiDinamički volumen, vezan za vrijeme. Količina zraka koju možemo izdahnuti u 1. sekundi izdisaja. Pomoću njega izračunavamo Tiffaneanov indeks.IRV = količina zraka koju možemo udahnuti max udisajem povrh normalnog udisajaERV = količina zraka koju možemo izdahnuti izdisajem nakon normalnog izdisaja

11. Tiffeneauov indexVezan uz vitalni kapacitet. Prikazuje nam koliko % zraka možemo izdahnuti od vitalnog kapaciteta i 1 sekundi. Normalne su vrijednosti iznad 75 %, a ko je ispod znači da osoba vjerovatno ima nekakvih dišnih problema. Izračunavamo ga iz FEV1

12. Dišni volumen i frekvencija disanjaDišni volumen je volumen zraka koji se udahne i izdahne pri svakoj normalnoj respiraciji a iznosi oko 500 mL. Normalna frekvencija disanja iznosi oko 12-18 puta, a umnoškom ove dvije komponente dobijemo MVD.

13. Minutni volumen disanja i njegovo kretanje za vrijeme konstantnog i progresivnog opterećenja (okvirne vrijednosti i jedinica)

MVD je količina zraka koju udahnemo odnosno izdahnemo u 1 min, mjerimo ga respirometrom. Količina novog zraka koji svake minute stigne u dišne puteve. U mirovanju ; prosječna vrijednost oko 8 L/min (6-10)U opterećenju ; raste na račun :

porasta DV (raste zbog RIV-a i REV-a) porasta FD

Može narasti čak do 150-200 L/min ovisno o kapacitetu pluća i intenzitetu. MVD je samo ponuda zraka, a ovisno o sposobnostima organizam će moći iskoristiti više ili manje kisika.

29

IK = IRV + DV

FRK = ERV + RezV

(%) TIFF.INDEX = FEV1 / VK x 100

Opterećenje konstantnog intenziteta

Opterećenje progresivnog intenziteta

Mjesto gdje MVD počinje rasti naziva se VENTILACIJSKI PRAG (određen iz krivulje MVD ) i poklapa se s „pravim“ anerobnim pragom (određenim putem laktata u krvi). To se ne događa samo u slučaju bolesti.

Pri niskom intenzitetuNiska je proizvodnja mliječne kiseline, dok nakon anaerobnog praga proizvodnja mliječne kisleine naglo raste zbog korištenjaGlukoze anaerobno. Tada dolazi do pada pH (zakiseljenja) koje organizam nastoji spriječiti bikarbonatnim putevima što će dovesti do porasta tlaka CO2 u krvi. Kemoreceptori primjećuju porast tlaka CO2 i preko centra za disanje smještenog u produženoj moždini povećava se MVD da bi se riješio višak stvorenog CO2.

14. Alveolarna ventilacija i mrtvi prostor – razlika alveolarne ventilacije i MVD-aAlveolarna ventilacijaKoličina novog zraka koji u jedinici vremena dospijeva u područje alveola, respiracijskih bronhiola, alveolarnih duktusa i alveolarnih sakula. Kratku udaljenost između terminalnih bronhiola i alveola zrak prelazi difuzijom pri čemu se molekula plina kreće velikom brzinom između ostalih molekula što traje tek dijelić sekunde.

Mrtvi prostor

30

U prvih nekoliko minuta MVD raste dok ne dosegne plato (stabilizaciju) i od tog trenutka više se ne povećava.

MVD s porastom intenziteta prvo raste proporcionalno i ako se intenzitet nastavi povećavati, MVD naglo raste zbog prelaska na anerobni režim rada (koristi se glukoza anaerobno)

Dio udahnutog zraka koji nikad ne dospije do područja za izmjenu plinova već ispuni dišne puteve gdje nema izmjene plinova, kao što su nos, ždrijelo i dušnik (oko 150 mL)

Razlika između alveolarne ventilacije i MVD-aKod alveolarna ventilacija dolazi tek dio udahnutog zraka, dok je kod MVD-a to količina zraka koja ispunjava sve dijelove dišnih puteva. Alveolarna ventilacija je dio MVD-a umanjenog za količinu zraka koji ostaje u mrtvom prostoru u toj minuti.

15. Izmjena plinova na alveokapilarnoj membraniRespiracijska jedinica se sastoji od :

respiracijskih bronhiola alveolarnih duktusa atrija i alveola

Stijenke alveole su jako tanke, a u njima se nalazi gusta mreža međusobno povezanih kapilara.Alveolarni plinovi i kapilarna krv su jako blizu, a izmjena plinova se odvija kroz membrane koje se još nazivaju respiracijske ili plućne membrane .Kako je promjer plućnih kapilara jako malen, eritrociti se moraju protiskivati kroz plućne kapilare dodirujući tako kapilarnu stijenku, pa O2 i CO2 ne moraju proći kroz znatniju količinu plazme kad difundiraju između eritrocita ; što znatno ubrzava difuziju.

Čimbenici koji određuju brzinu difuzije:

debljina membrane – brzina difuzije je obrnuto proporcionalna debljini membrane; što je deblja membrana brzina difuzije je manja

površina membrane – kad se površina smanji, tada je difuzija otežana čak u mirovanju

difuzijski koeficjent plina – ovisi o topljivosti plina u menbrani (CO2 difundira 20 x brže od O2 a O2 dva puta brže od dušika)

razlika tlakova plina između obje strane membrane – kada je parcijalni tlak nekog plina u alveolama viši od tlaka tog plina u krvi, onda taj plin (npr. O2)prelazi iz alveola u krv, dok CO2 iz krvi prelazi u alveole

veća koncentracija → manja koncentracija → PO2 u alveolama iznosi 104 mmHg, a u venskoj krvi iznosi 40 mmHg. Ta razlika omogućava da kisik iz alveola za manje od trećine sekunde potpuno difundira u krv i zasiti je kisikom. Isto je i sa PCO2 (njemu je potrebno još kraće vrijeme).

16. Što je to parcijalni tlak plina (u atmosferi i u krvi) Parcijalni tlak plina Veličina difuzije svakog od plinova (O2, CO2 i N2)upravo je razmjerna tlaku koji stvara taj plin. Zrak je smjesa plinova, i ukupni tlak smjese plinova jednak je zbroju parcijalnih tlakova pojedinih plinova u smjesi što je Daltonov zakon

31

Puk = PO2 + PCO2 + PN2

→ Plinovi otopljeni u tjelesnim tekućinama ili tjelesnim tkivima također stvaraju tlak i kad otopljeni plin udara u površinu poput stanične membrane, on stvara svoj vlastiti parcijalni tlak.

→ U alveolama PO2 iznosi 100 mmHg a PCO2 ...40 mmHg. Upravo ta razlika u parcijalnim tlakovima uzrokuje ddifuziju iz područja veće koncentracije u područjr manje koncentracije. Inače tlak plina u nekoj otopini ovisi o njegovoj koncentraciji, te njegovu koeficjentu topljivosti.

17. Koji faktori djeluju proporcionalno na brzinu difuzije plinova na alveokapilarnoj membrani Površina membrane – smanjenjem površine membrane smanjuje se i difuzija

(proporcionalno) Difuzijski koeficjent plina – što je plin lakše topljiv, brzina difuzije je veća Razlika u parcijalnim tlakovima – što je veća razlika u parcijalnim tlakovima, brzina

difuzije je veća

18. Koji faktori djeluju obrnuto proporcionalno na brzinu difuzije plinova na alveokapilarnoj membrani debljina membrane ; deblja membrana → sporija difuzija

19. Što se događa s parcijalnim tlakovima kisika i ugljičnog dioksida nakon početka aktivnosti

PO2 i PCO2 u arterijskoj krvi se malo mijenjaju (ostaju gotovo isti) čak i za vrijeme mišićnog rada, jer živčani sustav prilagođava veličinu alveolarne ventilacije. Može doći do pada PCO2 uslijed hiperventilacije i isto tako porasta PO2.

20. Izmjena plinova u tkivu (stanično disanje)Plinovi važni za disanje su lako topivi u lipidima, pa se lako otapaju u st. Membranama. Glavni ograničavajući čimbenik je difuzija kroz vodu u tkivima, što bi značilo da je izmjena plinova u tkivima jednaka difuziji kroz vodu. Sama izmjena ovisi o koncentraciji plina i njegovoj topljivosti. Što je veća topljivost, površina poprečnog presjeka, Brzina kretanja molekule i udaljenost koju molekule moraju preći manja, difuzija će biti veća.

21. Regulacija disanja→ Impulsi iz dišnog centra preko međurebrenih živaca i frenikusa podražuju međurebrene mišiće i ošit→ funkcijom dišnog sustava upravlja respiracijski (dišni) centar koji se nalazi u produženoj moždini i mostu. Taj centar prima živčane i humoralne informacije i na osnovi njih regulira disanje.Dišni centri u produženoj moždini su :

1) Dorzalna respiracijska skupina – glavna uloga u kontroli disanja, izaziva udisaj2) Ventralna respiracijska skupina – izaziva udisaj i izdisaj

Dišni centri u mostu : 1) Pneumotaksijski centar – pomaže u kontroli frekvencije i načina disanja, isključuje

inspiracijske neurone, tj. Ograničava udisaj2) Apneuistički centar – skupa s pneumotaksijskim centrom nadzire intenzitet udisaja

32

22. Uloga centralnih i perifernih kemoreceptora u regulaciji disanja ( humoralni ulaz – djeluje preko tjelesnih tekućina)

Kemoreceptori - živčani kemijski receptori koji šalju živčane signale do dišnog centra u mozgu pomažući u regulaciji disanjaTako PCO2 i ioni vodika podražuju kemoreceptore, posebno u kombinaciji osiguravaju aktivnost dišnog centra. Tijekom tjelesne aktivnosti povećava se koncentracija PCO2 i H+ u tjelesnim tekućinama, što rezultira snažnim podraživanjem dišnog centra i izrazitim povećanjem ventilacije.

Kisik ne djeluje na centar za disanje, jedino djeluje na kemoreceptore tek kod jakog pada koncentracije O2 u krvi. Povišenje PCO“ znatno uzrokuje povećanje ventilacije.

23. Uloga živčanog sustava u regulaciji disanja (neuralni ulaz)Uz dišni centar postoji i voljna kontrola disanja koja ide iz moždane kore kroz piramidni put do spinalnih neurona (leđna moždina) koji podražuju mišiće. Moždana kora ponavljanjem tjelsene aktivnosti postaje sve sposobnija za održavanjem kemijskih čimbenika na normalnoj razini (naučena reakcija) → npr. može pomaknuti ventilacijsku krivulju

24. Uloga dišnog sustava u regulaciji acido-bazne ravnotežeAcido-bazna ravnoteža – regulacija koncentracije vodikovih iona u tjelesnim tekućinama→ povećana koncentracija CO2 uzrokuje povećanu koncentraciju mliječne kiseline i H + iona, pH izvanstanične tekućine će se smanjiti (sve kiselije)→ PCO2 i H+ ioni izravno i preko kemoreceptora utječu na dišni centar te će se povećanom alveolarnom ventilacijom ukloniti CO2 iz izvanstanične tekućine, a s tim će doći do smanjenja PCO2 i H+ iona.→ Dišni sustav djeluje na a-b poremećaje tako da povećanom ili smanjenom ventilacijom pH vraća na normalu. Konkretno sudjeluje u oksidaciji nakupljene mliječne kiseline tijekom vježbanja.

25. Transport O2 i CO2

Kisik U krvi uglavnom vezan za hemoglobin (97 %), ali se može naći otopljen u drugim

tekućinama, npr. plazmi (3 %) Hemoglobin za kojeg je vezan O2 naziva se oksihemoglobin, a ako O2 nije vezan ili je

vezan u manjoj koncentraciji naziva se deoksihemoglobin O2 se otpušta u međustaničan prostot odakle difundira u stanice

Ugljik – dioksid Može biti vezan za hemoglobin (karboksihemoglobin) i to oko 20 %, zatim se prenosi

u obliku bikarbonata (oko 70 %) te preostalih 10 % je otopljeno Nakon što O2 difundira u stanicu, CO2 odlazi u krv koja je siromašna kisikom –

venska krv. Razlika između arterijske krvi i tzv. miješane krvi (ona koja ulazi u srce iz svih dijelova tijela) naziva se arterijsko- venska krv . A-V razlika u mirovanju je oko 5 %, dok tijekom aktivnosti poraste na 15 %.

Najveća količina CO2 se prenosi kao bikarbonat, zatim kao karbaminohemoglobin, a najmanje kao otopljeni CO2

33

TERMOREGULACIJA

1. Uloga hipotalamusa u termoregulaciji Tjelesna temperatura se regulira živčanim povratnim mehanizmima koji svoje učinke

ostavaruju putem hipotalamičkih centara za nadzor temperature Za rad tih mehanizama povratne sprege nužno je postojanje temperaturnog detektora

koji će primjetiti povišenje / sniženje temperature

Prednji dio hipotalamusa sadrži velik dio živčanih stanica osjetljivih na toplinu živčana stanica osjetljiva na hladnoću je 3 puta manja od stanica osjetljivih na toplinu

– živčane stanice imaju ulogu senzora za temperaturu hipotalamičko područje ima ulogu termostatskog nadzornog centra koji kad zamijeti

povišenu ili sniženu temperaturu pokreće postupke za snižavanje / povišavanje tjelesne temperature

2. Uloga autonomnog živč. sustava u termoregulaciji Povišavanjem temperature za 10 stupnjeva živčane stanice osjetljive na temperaturu

pojačaju odašiljanje impulsa 2-10 puta, a nastupit će obilno znojenje, širenje krvnih žila i smanjenje stvaranja topline, i tom reakcijom tijelo gubi toplinu, što pomaže vraćanju tjelesne temperature na normalnu razinu

Snižavanjem temperature pojačava se aktivnost stanica osjetljivih na hladnoću, a sustav za nadzor tjelesne temperature rabi suprotne mehanizme vazokonstrikcije u koži tijela – podržaj nastaje u simpatičkom središtu u stražnjem dijelu hipotalamusa, piloerekcija i povećano stvaranje topline preko metabolizma

3. Obrana od hipertermije (povišenje tjelesne temperature)3 mehanizma smanjenja temperature :

1) Vazodilatacija – potiče su u simpatičkom središtu u stražnjem dijelu hipotalamusa, a krvne žile u koži se jako prošire ; potpuna vazodilatacija može čak 8x povećati dovođenje topline u kožu

2) Znojenje – povišenje temperature iznad 37 stupnjeva celzijevih izaziva izdavanje topline isparavanjem, što je posljedica znojenja

3) Smanjenje stvaranja topline – snažno su zakočeni mehanizmi koji stvaraju dodatnu toplinu (drhtanje i kem. termogeneza)

4. Obrana od hipotermije (pothlađivanje)Kad se tijelo podhladi, sustav za nadzor tjelesne temperature primjenjuje upravo suprotne mehanizme, a to su :

1) Vazokonstrikcija – nastaje podraživanjem simpatičkog središta u stražnjem dijelu hipotalamusa, krvne žile se sužavaju

2) Piloerekcija – simpatička stimulacija izaziva kontrakciju mišića podizača dlake, pa se dlake uspravljaju, za ljude to nema važnosti već kod životinja

3) Povećanje stvaranja topline – metabolizmom se povećava stvaranje topline, tako što se potakne drhtanje, stvaranje topline simpatičkom aktivacijom i lučenjem tiroksina

5. Uloga mišićnog drhtanja

34

Mišići osim mehanike sile proizvode toplinu i to 70-80 % od utrošene kemijske energije (20-30 %)

Drhtanjem se povećava stvaranje topline putem metabolizma, jer mišići provode toplinsku energiju

Primarni motorički centar za drhtanje je smješten u dorzomedijalnom dijelu hipotalamusa

U normalnim okolnostima to je područje zakočeno obavijestima koje dolaze iz toplinskog centra u hipotalamusu, a aktivira se ako tjelesna temperatura snizi samo djelić stupnja ispod kritične temperaturalne razine (37 stupnjeva C)

Signali iz toplinskog centra putuju niz moždano deblo i leđnu moždinu i stižu do prednjih motoneurona i oni ne uzrokuju stvarno drhtanje već povećavaju tonus skeletnih mišića u cijelom tijelu, a drhtanje započinje kad se tonus poveća iznad neke kritične razine

Tijekom najjačeg drhtanja nastajanje topline može postati 4-5 puta veće nego inače

6. Uloga evaporacije (isparavanje koje je posljedica znojenja)Znojenjem se tijelo riješava temperature i spriječava da se organizam pregrije, odnosno to je mahanizam sniženja temperaturePovišenje iznad granične razine od 37 stupnjeva izaziva naglo povećanje izdavanja topline isparavanjemPovećanjem tjelesne temperature za 1 stupanj iznad 37 pojačava znojenje da se iz tijela može odvoditi 10 puta veća količina topline nego što nastane pri bazalnim uvjetima

7. Načini prijenosa topline: evaporacija, konvekcija, kondukcija, radijacijaEvaporacija (isparavanje)- 22 % od ukupnog gubitka topline. Toplina se prenosi iz tijela u okolinu isparavanjem što je posljedica znojenja, to je mehanizam obrane od pregrijanosti tijela. Neosjetno isparavanje nastaje kad se osoba ne znoji a dosvija se s površine kože i iz pluća.Konvekcija – odstranjivanje topline iz tijela kružnjem zračnih struja, toplina se prvo mora dovesti u zrak, a tek onda odstraniti zračnim strujanjemRadijacija (zračenje) – 60 %, gubitak topline zračenjem znači gubljenje u obliku infracrvenih toplinskih zraka – vrste elektromagnetskih valova – ljusko tijelo zrači toplinske zrake u svim smjerovimaKondukcija (vađenje) – izdavanje topline iz tijela, samo 3 %, izravnim vađenjem s tjelesne površine na čvrste predmete (npr. krevet, stolac). Također postoji i vađenje topline u zrak i ono predstavlja prilično velik udio gubitka topline (oko 15 %)

8. Značenje vlage u zraku za obranu od hipertermijeTijelo na vlažnijem zraku slabije isparava, vlaga utječe i na sam osjet topline – nije isto 30 stupnjeva pri viskoj / niskoj vlazi

MIŠIĆI I MIŠIĆNA KONTRAKCIJA

1. Vrste mišića

35

skeletni – oko 40 % mase tijela, voljna živčana i hormonalna kontrola, duguljaste valjakste stanice složene jedna uz drugu, 1 stanica posjeduje više jezgara smještenih neposredno ispod stanične membrane, vrlo su dugačke (jedna i do 20-30 cm)glatki – oko 5 % mase tijela, autonomna živč. i hormonalna kontrola, vretenaste stanice složene jedna uz drugusrčani – oko 5 % mase tijela, autonomna živč. i hormonalna kontrola, osnovna razlika u postavljanju jezgara, pojedine stanice se međusobno spajaju (kao da je sastavljen od dvije stanice)

2. Mišićna stanica: nazivi membrane i organela u mišićnoj stanici

Krajevi aktinskih niti pričvršćeni su za tzv. Z-ploču građenu od nitastih bjelančevina. Aktinske niti se protežu s obje strane Z-ploče i ulaze između miozinskih niti Sarkomera – dio miofibrila koja se nalazi između dvije Z-ploče

Usporedni položj miozinskih i aktinskih niti postiže se pomoću velikog broja nitastih molekula bjelančevina nazvanih titin

Unutar mišićnog vlakna miofibrile su raspršene u staničnom matrixu nazvanom sarkoplazma, koje sadrži mnoštvo K, Mg, fosfata, bjelančevinske enzime, i velik broj mitohondrija

Sarkomplazmatska mrežica u mišićnom vlaknu sarkoplazme je važna za brzu mišićnu kontrakciju

3. Vrste mišićnih stanica Svaki mišić se sastoji od mješavine tzv. brzih i sporih mišićnih vlakana (stanica) Mišići koji brzo reagiraju građeni su uglavnom od brzih vlakana a sadrže malo sporih i

obratno; spori mišići su uglavnom građeni od sporih vlakna

4. Energetske karakteristike i karakteristike građe aerobnih mišićnih stanicaBrza mišićna vlakna (anaerobna) – bijeli mišić / FT / tip II.

U bijelom (brzom) mišiću nema crvenog mioglobina, pa se zato zove bijeli mišić FTa ili II.a – brza, oksidativna, glikolitička

36

Vlakno mišićne stanice je debljine do 1/10 mm, dužine i do 10 cm, obavijeno staničnom membranom, a s vanjske strane prijanje tanka vezivna opna

Stanična membrana mišićnog vlakna naziva se sarkolema

Unutrašnjost mišićne stanice ispunjava stotine uzdužno postavljenih vlakana miofibrila (svako mišićno vlakno ima do nekoliko tisuća) koji se satoji od oko 1500 miozinskih niti i 300 aktinskih niti, nitaste bjelančevine odgovorne za kontrakciju

FTb ili II.b – brza, glikolitička Debela su, brže se kontrahiraju Obilnija sarkoplazmatska mrežica – brže otpuštaju ione Ca i pobuđivanje kontrakcije

koja je 2-3 puta veća nego kod crvenih (sporih mišićnih vlakana) Velike količine glikolitičkih enzima – brzo oslobađanje E tijekom glikolize Slaba opskrbljenost krvlju, jer oksidacijski mehanizam nije toliko važan

5. Energetske karakteristike i karakteristike građe anaerobnih mišićnih. StanicaSpora mišićna vlakna (aerobna) – crveni mišić / ST / tip I.

Za dugotrajnu kontinuiranu mišićnu aktivnost (npr. maraton), tanja su Tanja živčana vlakna ih inerviraju Razvijeniji sustav kapilara i žila zbog dopreme dodatnih količina O2 Povećan broj mitohondrija zbog pojačanog oksidacijskog metabolizma Sadrži veliku količinu mioglobina (zato je mišić crven) Mioglobin se veže s O2 i pohranjuje ga dok ne zatreba – time se znatno ubrzava

prijenos kisika do mitohondrija

6. Što je to mioglobin (uloga i afinitet prema kisiku)Bjelančevina slična hemoglobinu i veže kisik u mišićnom vlaknu i pohranjuje ga dok ne zatreba. Time se znatno ubrzava prijenos kisika do mitohondrija. Upravo zbog mioglobina crveni mišić je te boje

7. Građa sarkomere

8. Što su Z-ploče Rubni dijelovi sarkomere za koje su pričvršćeni krajevi aktinskih niti Građena je od nitastih bjelančevina, ali i od različitih aktinskih i miozinskih niti Prolazi kroz pojedinu miofibrilu, ali i od miofibrile do miofibrile; povezujući

miofibrile kroz cijelo mišićno vlakno

9. Aktin i miozin, položaj u sarkomeriAktinske niti – leže na mostovima s obje strane, periferni krajevi učvršćeni za Z-ploče, ulaze između miozinskih nitiMiozinske niti – smještene središnje, a na sebi imaju stotine poprečnih mostova duž osnovne niti

37

Sarkomera – dio miofibrile koji se nalazi između 2 Z-ploče debljine 2 mm-taj prostor je ispunjen kontraktilnim elementima koji se sastoje od 2 uzdužno postavljene nitaste bjelančevine : miozin i aktinAdrži do 1500 miozinskih i 3000 aktinskih niti

10. T-tubuli, uloga Uzdužne cjevčice smještene između miofibrila, a poprečno na svaku sarkomeru i to po

2 tubula Akcijski potencijal širi se po staničnoj membrani i pomoću T-tubula ulazi u

unutrašnjost stanice Akcijski potencijal putuje uzduž membrane mišićnog vlakna na isti način kao i uzduž

membrane živčanog vlakna

11. Mišićna kontrakcija: događaji od podražaja do same kontrakcije1. Akcijski potencijal putuje uzduž motoričkog živca do njegovih završetaka na

mišićnim vlaknima2. Iz živčanog završetka izlučuje se djelovanjem živčanog impulsa, kemijska tvar

acetilkolin koja podražaje prenosi na mišićnu stanicu3. utjecajem acetilkolina mijenja se propusnost membrane mišićne stanice za ione NA i

K, pa nastaju elektronske promjene poznate pod nazivom akcijski potencijal4. on se širi po površini stanične membrane i ulazi T-tubulima u unutrašnjost5. promjena potencijala između miofibrila omogućuje difuziju velikih količina iona CA

(koji su bili pohranjeni u sarkoplazmatskoj mrežici) iz uzdužnih cjevčica u sarkoplazmu, gdje Ca aktivira mehanizam kontrakcije - klizanje aktinskih niti prema sredini sarkomere. Ca ioni potiču privlačne sile između aktinskih i miozinskih vlakana

6. kad živčani impulsi prestanu dolaziti, Ca ioni se aktivnim transportom vraćaju u uzdužne cjevčice, čime prestaje aktivacija kontraktilnog mehanizma i dolazi do relaksacije mišićne stanice odnosno mišića u cjelini

7. Ca crpka vraća Ca ione u sarkoplazmatsku mrežicu, gdje su oni pohranjeni do novog akcijskog potencijala

12. Uloga kalcija u mišić. KontrakcijiCa ioni oslobađaju aktivna mjesta na aktinskim nitima i time oslobađaju energiju iz ATP-a

13. Princip "zaveslaja" kod kontrakcije Ca ioni omogućavaju pregibanje poprečnih mostića (miozinskih niti) čije završne

glavice povlače aktivna mjesta na aktinksim nitima, a time i te niti prema sredini sarkomere princip „zaveslaja“ kod kontrakcije

Tako se skraćuje i njena dužina, ali i dužina čitave mišićne stanice, te mišića u cjelini

14. Vrste kontrakcije: izometrička i izotoničkaIzometrička – kontrakcija pri kojoj se mišić ne skraćuje, ili statička (npr. guranje zida – nema kretanja, tzv. pokušani pokret). Manifestna sila i vanjska sila u ravnoteži, dužina ostaje ista, napetost raste

38

Izotonička – kontrakcija pri kojoj se mišić skrati, ali njegova napetost ostaje nepromijenjena (npr. dizanje tereta). Ako je menifestna sila veća od vanjske, mišić se kontrahira

15. Razlika ekscentričke(pliometrija) i koncentričke kontrakcijeEkscentrička kontrakcija – (pliometrija) više dužina – kontrakcija kod koje se mišić izdužujeKoncentrična kontrakcija – mišić se skraćuje, ali napetost ostaje stalna – mišićni tonus – minimum stvorene sile mišića

16. Gibanje z-ploča pri različitim vrstama kontrakcije U relaksiranom stanju krajevi aktinskih niti se vrlo malo poklapaju, a drugim

krajevima vezane su za susjedne z-ploče Kod kontrahiranosti, aktinske niti se uvuku među miozinkse i puno više se preklapaju

i time privuku Z-ploče prema krajevima miozinksih niti Kako kod izometrične kontrakcije nema skraćivanje mišića, tj. preklapanja niti, time

nema ni pomaka između 2 susjedne Z-ploče, dok kod izotonične : te 2 z-ploče se približavaju jedna drugoj zbog preklapanja aktinskih niti

17. Voljni pokret (ideomotorički centar) Sve aktivnosti u svakodnevnom životu, refleksni pokreti 3 vrste dunkcijskih podražaja : motoričko, senzoričko i asocijacijsko Primarna motorička kora – najzastupljeniji dijelovi tijela : lice, jezik, usne i šake Premotoričko područje – dlično primarnom, skupine mišića koje izvode specifične

radnje (usklađena mišićna aktivnost – šaka, ramena, ruke) Suplementarno motoričko područje (bliže čelu – potreban jači podražaj, temelj za

fine pokrete ruke i šake) djeluje zajedno s premotoričkim područjem osiguravajući pokrete sa stav tijela, pokreti glave i očiju

Prijenos signala iz motoričke kore u mišiće Piramidalni trakt – direktni put iz kore u leđnu moždinu; izvođenje finih i preciznih

pokreta Posredno – mnogim dodatnim putovima u kojima sudjeluju bazalni gangliji, veliki

mozak i jezgre moždanog debla Ideja za vršenje nekog pokreta nastaje u subkortikalnim i kortikalnim područjima

mozga Mali mozak će dati točne informacije o udaljenosti nekog predmeta i odrediti

najidealniji pokret za primanje nekog predmeta (npr lopte)

Svojstva mišića – podražljivost, kontraktilnost, rastezljivost, elastičnostKemijski sastav – 75 % voda, 20 % aktin i miozin, 5 % anorganske tvari

BUBREZI

39

1. Uloga bubrega u organizmu i utjecaj na krvni tlak i acido-baznu ravnotežuUloge - uklanjanje otpadnih tvari regulacija volumena i sastava tekućine (krvi) održavanje stalnog pH (acido-bazna ravnoteža) regulacija arterijskog krvnog tlaka uklanjanje stranih tvari povećanje broja eritrocita metabolizam D vitamina

Utjecaj na krvni tlak – Kratke kontrole arterijskog krvnog tlaka obavlja živčani sustav svojim snažnim

mehanizmom Ako se arterijski tlak mijenja sporo (satima ili danima) živčani sustav gubi sposobnost

suprostavljanja, te se kao regulator javljaju bubrezi Kontrola arterijskog krvnog tlaka - kada se u tijelu nađe previše izvanstanične

tekućine, volumen krvi i arterijski tlak se povise, povišenje tlaka izravno djeluje na bubreg i uzrokuje izlučivanje viška izvanstanične tekućine vraćajući tlak na normalne vrijednosti

Utjecaj na acido-baznu ravnotežu – Bubrezi nadziru A-B ravnotežu tako da izlučuju kiselu ili bazičnu mokraću Izlučivanjem kisele mokraće smanjuje se količina kiseline u izvanstaničnim

tekućinam,a izlučivanjem bazične mokraće iz izvanstaničnih tekućina

2. Što je nefron i kako je građen

Nefron je bubrežna funkcionalna jedinica Svaki bubreg sadrži 1 000 000 nefrona, a svaki nefron je sposoban stvarati mokraću Nefroni su cjevčive zatvorene s jedne strane a s druge otvoreni

40

Nefron - cjevčica zatvorena s jedne a otvorena s druge straneGrađa - glomerul - mehanički filtrira krv Bowmanova čahura - mehanički filtrira tekućine iz krvi proksimalni tubuli - reapsorbiraju H20,soli,glukoze i aminokiseline Henleova petlja - izmjena tvari u kontra smjeru za održavanje koncentracije distalni tubuli - tubularna sekrecija H ionam K i nekih lijekova sabirni kanal - koncentracija i razrijeđivanje

3. Uloga pojedinog dijela nefrona u formiranju urina Primarno s antidiuretskim hormonom (ADH) - poriv mokrenjaManjak H2O prvi primjećuje hipotalamus → hipofiza → ADH- reapsorpcijom H2O u sabirnim kanalima → koncentrirani urin

4. Kuda sve prolazi krv (kasnije filtrat pa urin) od arterije renalis do izlaska urina kroz uretru Bubrezi imaju izvanredno velik protok krvi 1100 mL/min, protokom krvi bubrezi se

opskrbljuju hranjivim tvarima i oslobađaju otpadnih proizvoda Bubrežna arterija odvaja se od aorte u razini 2. lumbalnog kralješka te ulazi u

bubrežnu stapku i dijeli se na nekoliko ogranaka Vanjski dio bubrega prima glavninu bubrežnog protoka krvi, a protok kroz bubrežnu

srž iznosi samo 1-2 % ukupnog bubrežnog protoka krvi Protjecanje kroz bubrežnu srž omogućuju specijalizirane žile kapilarnog sustava

nazvane vaza rekta One se spuštaju usporedno s H. Petljom, zavijaju prema gore i zajedno s H.petljom

vraćaju u koru, gdje se izljevaju u venski sustav

Bilješka s predavanja - (Produkcija bezproteinskog filtrata plazme, glomerularna membrana ima tri sloja a to su kapilatni endotel, bazična membrana i epitel Bowmanove čahure. Krv ulazi u glomerule pod pritiskom, H20 male molekule i ioni prođu kroz stijenke u Bowmanovu čahuru i stvara se bubrežni filtrat (krvna plazma bez gotovo svih plazma proteina)

REPRODUKCIJA

REPRODUKCIJA1. spolne žlijezde i spolni hormoni muškaraca

spolne žlijezde: testisi (parna spolna žlijezda) smješteni u mošnjama ispod trbuha, između bedara, veličine oraha muški spolni hormoni: luče ih testisi iz leydigovih stanica, a muški spolni hormoni su

nazvani androgeni među kojima su: testosteron – odgovoran za osobine kojima se odlikuje tijelo muškaraca (raspored

dlaka po tijelu, smanjeni rast dlaka na tjemenu, učinak na gla, zadebljava kožu, uzrokuje akne, povećanje bazalnog metabolizma)

dihidrotestosteron androstendion

(→VIDI SKRIPTU)2. spolne žlijezde i spolni hormoni žena

spolne žlijezde: jajnici (ovaria), parna spolna žlijezda smjištena u maloj zdjelici, s L i D strane maternice, veličine i oblika badema

41

Jajnici izlučuju ove hormone: Estrogen - estradid, estrid, estrion) –regulacija menstrualnog ciklusa, razvoj mliječnih

žlijezda, razvoj ženskih sekundarnih spolnih obilježja Progesteron – razvoj mliječnih žlijezda, razvoj placente za vrijeme trudnoće,

regulacija menstrualnog ciklusa Relaksin – za vrijeme poroda djeluje na rast maternice, djeluje na relaksaciju

ligamenata simfize i olakšava prolaz djeteta kroz porođajni kanal uloga hipofize i hipotalamusa u regulaciji rada spolnih žlijezda

djeluje na lučenje spolnih hormona

3. Uloga hipofize i hipotalamusa u regulaciji rada spolnih žlijezda uloga hipofize i hipotalamusa u regulaciji rada spolnih žlijezda djeluje na lučenje spolnih hormona nadzor nad spolnim funkcijama i kod M i Ž uglavnom započinje izlučivanjem

hormona koji oslobađa gonadotropine iz hipotalamusa taj hormon potiče prednji režanj hipofize na izlučivanje dvaju hormona nazvanih

Gonadotrponi hormoni : 1. LUTEINIZACIJSKOG HORMONA (LH) – glavni poticaj za izlučivanje testosterona

iz testisa2. FOLIKULOSTIMULACIJSKOG HORMONA (FSH) – potiče spermatogenezu

kod žena djeluje na lučenje spolnih hormona

4. Utjecaj spolnih hormona na sekundarne spolne karakteristike i mišićnu masuspolni hormoni u muškarca djeluju na razvoj prumarnih i sekundarnih spolnih obilježjaMUŠKARCI:

testosteron – 2-3 mj. Prije rođenja djeluje na spuštanje testisa, utjecaj na raspodjelu dlaka na tijelu, čelavost, produbljenje glasa, zadebljanje kože, nastanak akni, povečava količinu koštanog matriksa i uzrokuje zadržavanje kalcija, povećava bazalni metabolizam do 15%, povećava broj eritrocita u krvi, djeluje na ravnotežu vode i elektrolita, odgovoran za osobine kojima se odlikuje muško tijelo

mišićna masa – djeluje na razvoj mišića nakon puberteta, povećava se količina bjelančevina u tijelu, a mišićna masa se povećava i do 50% u odnosu na žene

ŽENE: Spolni hormoni ESTROGEN, PROGESTERON i RELAKSIN djeluju na maternicu,

vanjske spolne organe, jajovode, dojke, kožu, dlakavost (vidi pitanje 2.)

5. regulacija menstrualnog ciklusa: uloga FSH i LH Menstrualni ciklus – ritmične promjene lučenja ženskih spolnih hormona i fizičkih

promjena jajnika i drugih spolnih organa koji traje prosječno 28 dana (20-45 dana ponekad)

Bez gonadotropnih hormona (LH i FSH) koji luči adenohipofiza, jajnici ostaju neaktivni kao u djeteta

LH i FSH se počinju lučiti između 9-te i 12-te godine Za vrijemesvakogmjesečnog spolnog ciklusa, ciklično se povećava i smanjuje lučenje

FSH i LH

42

Oni podražuju ciljne stanice jajnika vezanjem s vrlo specifičnim membranskim receptorima tih stanica za FSH i LH

Aktivirani receptori povećavaju zatim lučenje tih stanica, te obično i njihov rast, te pobuđuju sintezu spolnih hormona

HORMONI – kemijske tvari koje jedna stanica ili skupina stanica izlučuje u tjelesne tekučine i koje fiziološki kontroliraju druge stanice tijela.Neki hormoni djeluju na gotovo sve stanice (hormon rasta), a neki samo na pojedina tkiva – CILJNE STANICE koje psjeduju receptore upravo za određeni hormon

ENDOKRINOLOGIJA

1. Uloga hipotalamusaPrima signale iz gotovo svih dijelova živčanog sustava (npr. bolne signale, signale izazvane ugodnim i neugodnim mirisima), neka područje reagiraju o na uzbuđujuće i depresivne misli. Prima informacije o tjelesnim funkcijama te nadzorom nad lučenjem hormona hipofize usklađuje rad različitih sustava u tijelu

2. Os hipotalamus-hipofizaNalazi se u turskom sedlu na moždanoj bazi te je povezana s hipotalamusom pomoću hipofiznog drška, dijeli se na prednji režanj (adenohipofizu) i stražnji režanj (neurohipofizu)

3. Mehanizam negativne povratne spregeBiološki kontrolni sustav mehanizmom negativne povratne sprege, povećani ili smanjeni čimbenik vraća na srednju vrijednost. (npr. LH utječe na proizvodnju testosterona, testosteron se smanjeno luči, LH povećava djelovanje Leydigovih stanica, Leydigove stanice izlučuju više testosterona.

4. Hormon rasta (somatotropni GH – STH) Hormon adenohipofize, uzrokuje rast gotovo svih stanica u tijelu (odnosno povećava volumen stanice, broj stanica i specifičnu diferencijaciju) i pod utjecajem je Hipotalamičkog hormona.

5. Hormoni štitnjače (tiroksin)Tiroksin - zajedno sa trijodtironinom nadzire intenzitet kemijskih reakcija u gotovo svim tjelesnim stanicama (povećava brzinu reakcije u stanici, transkripciju gena, potiču rast). Pod utjecajem je tirotropnog hormona (TSH) – izlučuje ga adenohipofiza.Kalcitonin – važan u metabolizmu kalcija

6. Hormone gušterače (inzulin i glukagon)Inzulin - potiče ulazak glukoze u gotovo sve dijelove stanice (potiče ulazak glukoze u stanicu, pohranjuje ugljikohidrate kao masti, aminokiseline kao bjelančevine, sprečava razgradnju bjelančevina),izlučuju ga Langerhansovi otočići.Glukagon - povećava otpuštanje glukoze iz jetre u tjelesnu tekućinu (razgradnju glikogena i povećava koncentraciju glukoze). Izlučuju ga Langerhansovi otočići.

43

7. Adrenalin i noradrenalinAdrenalin (epinefrin) – izlučuje ga moždina nadbubrežne žlijezde. Uloga mu je konstrikcija krvnih žila (slabija), povećava srčani volumen, manje povećava RR (arterijski tlak).Noradrenalin (norepinefrin) – izlučuje ga moždina nadbubrežne žlijezde. Uloga mu je konstrikcija krvnih žila, povećava srčanu aktivnost, inhibira probavni sustav, širi zjenice i pojačava snagu.

8. Aldosteron (mineralkortikortikoidi)Aldosteron - hormon kore nadbubrežne žlijezde, nadzire bubrežno izlučivanje Na te izlučivanje K u bubrežnim kanalićima. Steroid koji se sintetizira iz kolesterola

9. Kortizol (glukokortikoidi) –Kortizol - hormon nadbubrežne žlijezde koji nadzire metabolizam bjelančevina, ugljikohidrata i masti. Potiče glukogenezu u jetri i smanjuje iskorištavanje glukoze u stanici. Sintetizira se iz kolesterola

10. Testosteron - Hormon testisa koji se izlučuje u Leydigovim stanicama, potiče rast muških spolnih organa i razvoj sekundarnih spolnih karakteristika povećava larinx, povećava bazalni metabolizam te rast kostiju & Ca

11. Estrogen i progesteronEstrogen –Izlučuju ga jajnici i nadbubrežna žlijezda a u trudnoći i posteljica potiče razvoj ženskih spolnih organa, dojki i sekundarnih spolnih karakteristikaProgesteron – izlučuje ga žuto tijelo i posteljica u trudnoći. Potiče izlučivanje majčinog mlijeka (utječe na sekrecijski sustav dojki), i utječe na izlučivanje endokrinih žlijezdi

12. Eritropoetin Na njegovo stvaranje utječu adrenalin i noradrenalin a izlučuju ga bubrezi i nešto malo jetra. Uloga mu je stvaranje eritrocita, olakšava sintezu hemoglobina i oslobađanje stanica iz koštane srži.

ADAPTACIJE

1. Adaptacija miokarda pod utjecajem redovite tjelesne aktivnostiMiokard se sastoji od :

a) atrijskog mišića - kontrahirab) ventrikularnog mišića - kontrahirac) podražljivog mišićnog vlakna - ispoljavaju ritmičnostd) vodljivog mišićnog vlakna - i provode impulse

44

Pod utjecajem tjelesne aktivnosti srčani mišić jača i u jednom ciklusu pumpa više ml krvi nego kod netreniranih ljudi. Debljina je povezana uz opterećenje. Lijeva klijetka je najveća jer pumpa srce u aortu.

2. Utjecaj tjelesne aktivnosti na sastav krvi volumen plazme se smanjuje više je ugljikovog-dioksida u krvi više se kisika prenosi do stanica jer se stvaraju eritrociti povećava se broj stanica u krvi

3. Akutne adaptacije kardiovaskularnog sustava na opterećenje povećava se minutni volumen srca (zbog FS i UV) sistolički RR poraste, a dijastolički se ne mijenja aktivira se simpatikus (raste FS i UV) zbog rastezanja miokarda

Submaximalno opterećenje

└ porast svega i kasnije stabilizacija UV nakon 30-tak minuta se smanjuje a FS poraste

4. Kronične adaptacije kardiovaskularnog sustava na trening srce hipertrofira kao i skeletni mišići MVS je jednak ali kod aktivnosti može biti i do 40% veći veća učinkovitost izbacivanja krvi (40-50 % veća) smanjena FS za vrijeme mirovanja, a u aktivnosti veća i za 200 %

5. Akutne adaptacije kardiovaskularnog sustava na statičko opterećenje manje intenzitet kontrakcije = UV nepromijenjen jači intenzitet kontrakcije = UV se smanjuje prestanak kontrakcije = UV značajno rast MVS raste zbog FS-a Smanjen % krvi zbog mehaničkog razloga

6. Adaptacije u mišićnoj stanici pri treningu jakosti glavni uzrok povećanja mišićne mase je hipertrofija posebnog vlakna tipa II, vidljivo je poslije 4-8 tjedana treninga, adaptacijski plato poslije otprilike 1 godine, transformacija MHC tipa II b u II a, pitanje da li se mijenja ugao vezivanja vlakana s treningom, nije riješeno. male ili nikakve promjene (ATP) i(KP), nema promjena u anaerobnim ili oksidacijskim enzimima.

7. Adaptacije u mišićnoj stanici pri treningu izdržljivosti mišići se preoblikuju kako bi obavljali zadaće moguća je pretvorba brzih u spora vlakna u sporim vlaknima ima više mitohondrija i mioglobina aktivniji su enzimi aerobnog metabolizma

45

8. Adaptacije mišića na treningHipertrofijaHiperplazijaPrilagodbe duljine mišića

9. Adaptacije na trening jakosti povećanje broja mitohondrija 2x ili više, povećanje gustoće kapilara primarno oko vlakana tipa I, povećanje zaliha i korištenja intramuskularnih triglicerida, povećanje zaliha i stvaranje mišićnog glikogena mali ili nikakav efekt na glikolitičke enzime smanjenje otpuštanja adrenalina i noradrenalina

10. adaptacije na trening izdržljivosti glavni uzrok povećanja mišićne mase je hipertrofija posebnog vlakna tipa II, vidljivo je poslije 4-8 tjedana treninga, adaptacijski plato poslije otprilike 1 godine, transformacija MHC tipa II b u II a, pitanje da li se mijenja ugao vezivanja vlakana s treningom, nije riješeno. male ili nikakve promjene (ATP) i(KP), nema promjena u anaerobnim ili oksidacijskim enzimima.

11. hipertrofija i hiperplazija mišića i razlika između njihHipertrofija – prilagodba pod utjecajem temperature, porast veličine vlakana (aktinskih i miozinskih niti) skeletnog mišića poprečnog presjeka, veća je poslije treninga snage nego treninga izdržljivosti.Hiperplazija – povećanje broja mišićnih vlakana unutar skeletnog mišića, vjerovatno se javlja,ali u manjim omjeru (manje od 5 %). Linearno razdvajanje prethodno povećanih vlakana.

12. Akutne adaptacije dišnog sustava na opterećenjePočetak rada :

ventilacija se povećava – kasnije stabilizira DV porast, FD porast Smanjuje se otpor, povećava mrtvi prostor

Dugotrajni rad : MVD poraste i stabilizira se, pa opet poraste Kisik i ugljični dioksid ostaju otprilike isti

13. Kronične adaptacije dišnog sustava na treningKod opterećenja

manja ventilacija kod treniranih manja koncentracija mliječne kiseline

46

smanjena stimulacija disanja veći difuzijski kapacitet

14. Akutne adaptacije dišnog sustava na statičko opterećenjeNema inicijalnog povećanja MVD-a. Razlika kisika u arterijama i venama je konstantna ili se smanjuje.

15. Adaptacija krvnih žila periferije pod utjecajem treningaOtpor žila se smanjuje zbog vazodilatacije koja nastaje zbog lokalnih faktora (laktati, K+)

16. Trening jakosti - adaptacije u neuromišićnoj kontroli pokreta (aktivacija mišićnih vlakana)(vidi 9.pitanje)

VJEŽBE

1. Uređaji za dozirano tjelesno opterećivanje, vrste i definicijao Za testiranje ergometri jer je uvijek poznat intenzitet rada koji omogućava retest u

istim uvjetimao Podjela ergometra : sport specifični (veslanje, hokej, ski trčanje) sport nespecifični (za testiranje sportaša iz svih sportova)o Klupica za testiranje, pokretna traka, BEM (bicikl ergometar – elektromagnetski i

mehanički)2. Određivanje intenziteta na klupici

o Platforma 30 cm, 50 cmo 5 min penjanje

F = TM (tjelesna masa) s = h (visina klupice) t = n (br.penjanja u min)

3. Određivanje intenziteta na biciklu ergometru i pokretnoj traciIntenzitet na pokretnoj traci ovisi o :

o Tjelesnoj masi, nagibu trake i brzini trakeo Izražava se opisno preko brzine i nagiba

Intenzitet na biciklu ergometru : F = namještamo prizvoljno s = 3 ili 6 m ; 3:1 ili 6:1 – jednim okretom pedale 6 krugova t = broj okretaja pedala u minuti

47

I = F ∙ s ∙ t

I = F ∙ s ∙ t

4. Mjerenje frekvencije srca: načini i pouzdanostFS – frekvensija srca : broj srčanih revolucija u jednoj minutiMjerenje – manualna metoda (palpacija) – a radialis & a carotis

a) Brojenje otkucaja u određenom vremenu (15, 30 sec)b) Mjerenje vremena potrebnog za 30 otkucaja, tablica – točnija metoda

- kardiotahometri (pulsmetri)

5. Frekvencija srca u opterećenju i maksimalna frekvencija srca - U opterećenju je najbolje mjeriti pulsmetrom

6. Mjerenje arterijskog krvnog tlaka, opisati metodu auskultacije i hemodinamiku ispod manžeteo RR = hidrostatski ili hermodinaminski pritisak krvi na stijenke krvnih žilao Mjerimo ga tlakomjerom (digitalnim, živinim), trebamo i stetoskopm i manžetuo Postavljamo na nadlakticu, a stetoskop na a. Cubitis na laktu i upuhujemo zrako Kompresija a.brachialis na nadlaktici zaustavlja prolazak krvi – ne čuje se ništao Kad se tlak u manžeti izjednači sa sistoličkim, čujemo šumove, krv se kreće u

vrtlozimao Kad se tlak izjednači s dijastoličkim tlakom, šumovi prestajuo Prvi šum = sistolički tlak; drugi šum = dijastolički tlak

7. O čemu ovisi arterijski krvni tlakOvisi o :

o Udarnom volumenu i FS = MVSo Popustljivosti žila – perifernom otporu žila

8. Očekivane promjene art. krvnog tlaka u opterećenjuo Porast sistoličkog tlakao Pad dijastoličkog tlaka

9. Primjena kardiotahometarao Koristimo ih pri mjerenju FS-a u opterećenju (Polar, Cardiosport,Sanuto)o Jednostavni : samo FS, bolji modeli : mnoštvo funkcija

10. Mjerenje brzine pokretao Celerimetrija – mjerenje brzine pokreta ruke : ispitanik sjedne licem prema sustavu

fotoćelija, s dominantnom rukom ispruženom u startni položaj

48

Fs max = 220 – broj godina

V = s / t

Brzine u kineziološkoj fiziologiji :o Brzina senzomotoričke reakcijeo Brzina jednostavnih pokretao Brzina repetitivnih pokreta (tapping)o Brzina kretanja tijela u prostoru (sportski rezultat)

11. Neuromišićna reakcija

PODRAŽAJ → RECEPTOR → SŽS → ↓ EFEKTOR → Aferentni Eferentni ↓ pokret

Put put ↓ ↓ ↓______________neuromišićna reakcija_________________ ↓______brzina pokreta______

↓ └ latentno vrijeme pokreta

↓ _____________senzomotorička reakcija_________________ ↓

12. Latentno vrijeme pokretao Rezultat u milisekundama (kroz 6-12 pokreta / pokušaja)o Brzina reakcije podraženog mišića

13. Definicija fleksibilnosti i faktori koji utječu na njuMaximalan opseg pokreta koji je moguće izvesti u nekom zglobu ili skupini zglobovaOvisi o :

o Dobi (najveća u djetinjstvu)o Spoluo Temperaturio Vrsti zglobovao Poziciji zglobnih tijelao Stanju treniranosti (u smislu istezanja)o Relativno niska urođenosto Specifična za određeni zglob (ne može se generalizirati)

14. Spirometrija postupakPostupak mjerenja plućnih volumena i kapaciteta, mjeri se ventilacijska funkcija plućaSpirogram – prikazuje plućne volumene i kapaciteteSpirometar – uređaj za mjerenje, veličine volumena potrebno korigirati s BTPS faktorom (npr. Bernsteinov vodeni spirometar)

49

15. Koje pl. volumene i kapacitete možemo, a koje ne možemo izmjeriti vodenim spirometrom

Možemo mjeriti :o VK – vitalni kapaciteto IRV – inspiracijski rezervni volumeno DV – dišni volumeno ERV – ekspiracijski rezervni volumeno FEV – forsirani ekspiracijski volumeno FRK – funkcionalni rezidualni volumen

Ne možemo mjeriti :o UPK – ukupni plućni kapaciteto RezV – rezidualni volumeno IK – inspiracijski kapacitet

16. Mjerenje minutnog volumena disanja Količina zraka kojeg udahnemo / izdahnemo u 1 min MVD mjerimo respirometrom (to je samo ponuda zraka) (minutni volumen disanja =dišni volumen ∙ frekv. disanja)

17. Primitak kisika: definicija, analiza izdahnutog zraka laboratorijskom metodom (jednadžba za izračunavanje) o Primitak kisika je količina koju organizam potroši u jednoj minutio Mjeri se u : L/ min ili mL / kg / min

apsolutni relativnio potrebno je analizirati zrak i odrediti % O2 i CO2

18. Što je to pravi kisik i kako ga određujemoo Pravi kisik je dio kisika koji organizam potrošio I – E = „pravi kisik“ (inspiracijsko – ekspiracijska razlika u koncentraciji kisika)o Koncentracija kisika u izdahnutom zraku je manja od koncentracije u atmosferi, jer

dio kisika organizam potroši

19. Što je to respiracijski kvocijent i kako ga određujemo o RQ je mjera metabolizma i govori o omjeru proizvedenog ugljičnog dioksida i

potrošenog kisikao Određujemo ga iz % O2 i CO2 u izdahnutom zraku

20. Promjene vrijednosti respiracijskog kvocijenta ovisno o intenzitetu aktivnostiRQmir = 0.7 – 0.8RQanp = oko 1.0 (anaerobni prag) – raste s opterećenjem zbog porasta CO2, posebno Rqmax = 1.2 – 1.4 iznad praga

RQ – gruba orijentacija u praćenju metaboličkih zbivanja u organizmu

21. Mjerenje duga kisika: jednadžba, postupak

50

MVD = DV ∙ FD

MVDSTPD ∙ „pravi kisik“VO2 = --------------------------------- 100

DO2 – dug kisikaKoličina kisika koja se potroši u oporavku iznad količine koja bi bila dovoljna za mirovanjeMjera deficita kisika s početkom aktivnosti

22. Izračunavanje energetske potrošnje u tijeku aktivnosti

23. Brutto i netto energetska potrošnja

BRUTTO E = aerobna E + anaerobna E ↓ ↓ VO2∙ t rad DO2

NETTO E = BRUTTO E – E MIR ↓ VO2 mir ∙ t rada

24. Mehanička efikasnostje postotak stvarno obavljenog rada u odnosu na ukupno potrošenu energiju za taj radljudski organizam je prilično neefikasan, tj. radi neekonomičnood ukupno utrošene energije u radu, najveći dio se gubi kao toplinska energija

INTENZITET RADA MEH. EFIK. =------------------------------- X 100% BRUTO E / t RADA 25. Mjerenje maksimalnog primitka kisika direktnom metodom

o VO2 max =mjera aerobnih sposobnostio =govori o treniranosti (u smislu aerobne izdržljivosti)o =aerobni kapacitet

o Najveća količina kisika koju organizam može primiti u jednoj minutio SPIROERGOMETRIJA – direktna metoda

o analizator zraka, PROTOKOL 26. Protokol spiroergometrije i kriteriji za prekid testa opterećenjaPROTOKOL: INKREMENTO (postupno) opterećenje Trajanje 10-15 min Max test (do otkaza)27. procjena maksimalnog primitka kisika Astrandovim testom

o submaksimalni testo trajanja 5 min (eventualno 6)o izvodi se na biciklu ergometru

51

DO2 = (VO2opor – VO2mir) ∙ t oporavak

BRUTTO E = VO2 ∙ t rad ∙DO2

o procjenjuje VO2 max na temelju vrijednosti frekvencije srca pri određenom intenzitetu, te se tamalji na dokazanom proporcionalnom odnosu FS i VO2 max, ali samo za FS od 120 – 170 o / min

Protokol;o ispitanik s kardiotahometrom na BEM-uo namjestimo intenzitet (50, 100, 150 W)o uključimo mjerenje vremenao svake minute očitavamo FSo ako nakon jedne minute FS nije prešao 120 o / min povećavamo intenzitet (M – 50 W,

Ž za 25 W i produžujemo test za 1 min)o VO2 max procjenjujemo iz tablica

28. Određivanje ventilacijskog praga iz MVD-a u tijeku spiroergometrije (fiziološka podloga)o Sportaši prelaze ANP pri 85 – 95 %od VO2 max, a netrenirani pri 60 %o Ventilacijski prag se poklapa s ANP i može se određivati iz krivulje ventilacije (MVD

- a) a to je mjesto gdje dolazi do naglog poratsa MVD-a29. Laktatna krivulja: protokol

o Test se odvija u stupnjevima, svaki stupanj minimalno 3 mino Progresivno opterećenje (npr. početak 100 W)o Paziti da pri prvom ili drugom stupnju ispitanika ne opteretimo iznad praga

Pratimo :o Intenzitet na svakom stupnjuo Uzorak krvi nakon svakog stupnjao FS nakon svakog stupnja

30. Određivanje anaerobnog praga iz laktatne krivulje

što je himus-smjesa, koji enzim razgrađuje ugljikohidrate-ptijalin, pankreasna i crijevna amilaza, gdje se nalazi pneumotaksički centar- produzena mozdina i pons, interpleuralni tlak-tlak u plućima, što potiče lučenje eritropoetina-luči se u jetri i bubrezima-proizvodnja crveni krvni zrnaca, čime završava mali krvotok-u lijevu predklijetku pa u lijevoj srčanoj klijetki, gdje se razgrađuju ugljikohidrati-u tankom crijevu, masti-tcrijevo i bjelančevine-želucu i tc, uloga limfocita-proizvode antitjela-štite od virusa, neki zadatak s frekvencijom srca???, što razgrađuje polipeptidaza-razgrađuje bjelančevine na peptide pa na aminokiseline, što je parcijalni tlak- Veličina difuzije svakog od plinova O2, CO2 i N2, što spada, a što ne u granulocite- neutrofili, bazofili, eozinofili

, što je evaporacija-isparavanje-meh obrane od pregrijavanja, kako se mjeri vitalni kapacitet pluća- VK = DV + IRV + ERV

, gdje se razgrađuju limfociti-koštana srž???, što je stanično disanje-izmjena plinova u tkivu, jeli veći ili manji ph u želucu nego u tankom crijevu-veći u želucu zbog pepsina, što je gastrin- On je polipeptid koji je ključan u nadzoru nad želučanim lučenjem, te simulira stvaranje solne kiseline (HCl) i pepsina kada hrana uđe u želudac., što je p-val- Peristaltički val potiskuje zalogaj u ždrijelo u gornji dio jednjaka, statičko opterećenje- manje intenzitet kontrakcije = UV nepromijenjen

jači intenzitet kontrakcije = UV se smanjuje prestanak kontrakcije = UV značajno rast

52

MVS raste zbog FS-a Smanjen % krvi zbog mehaničkog razloga

, limfociti t i b-limfociti-B koji su odgovorni za humoralnu imunost (oblik stečene imunosti, što su trombociti- zaustavljanje krvarenja koje s e postiže pomoću nekoliko mehanizama :

5. grčenje žila6. stvaranje trombocitnog čepa7. stvaranje ugruška8. vezivna organizacija

, gdje započinje mali krvotok-desnoj klijetki, nešto s l-amilazom- hidrolizira škrob na disaharid-maltozu i druge male glukozne polimere, udarni volumen pluća-stezanje, vene- Više od 60 % ukupne količine krviu cirkulacijskom sustavu nalazi se u venama – venski sustav = spremnik krvi

Venski spremnik može mijenjati svoj kapacitet, pa cirkulacijski sustav može normalno funkcionirati čak ako se izgubi 20 % ukupnoh volumena krvi

53