12. RIZIK I PRINOS VRIJEDNOSNOG PAPIRA

Prinos od ulaganja u neku investiciju tokom odreenog razdoblja jedne godine predstavlja sve isplate gotovine. Prinos dolazi iz dva izvora: dohotka i svake aprecijacije cijene (ili gubitak na cijeni). Prinos ostvarena dobit na investicije i bilo koja promjena trine cijene, koja se obino izraava kao postotak od poetne trine cijene investicije. Za obinu dionicu prinos unutar razdoblja moemo definisati kao:

R=Dt + (Pt Pt-1) / Pt-1

R stvarni / oekivani prinos;t odnosi se na odreeno vremensko razdoblje u prolosti / budunosti;Dt novana dividend na kraju vremenskog razdoblja t;Pt cijena dionice u vremenskom razdoblju t;Pt-1 cijena dionice u vremenskom razdoblju t-1.

Ova se formula moe upotrebljavati da bi se odredio stvarni prinos za jedno razdoblje kao i oekivani prinos za jedno razdoblje, koji se temelji na buduim oekivanim dividendama i cijenama.

Rizik definiemo kao odstupanje stvarnog od oekivanog prinosa. to je odstupanje vee, kaemo da je vrijednosni papir riziniji.

Upotreba razdioba vjerovatnoa u mjerenju rizika

Za rizine vrijednosne papire, stvarna se stopa prinosa moe posmatrati kao sluajna varijabla koja ima svoju razdiobu vjerovatnoe. Razdioba vjerovatnoe moe se saeto izraziti pomou dva parametra distribucije: oekivanog prinosa i standardne devijacije.

Oeivani prinos, je: = (Ri) (Pi)

Ri prinos za i-tu vjerovatnou;Pi vjerovatnoa ostvarivanja tog prinosa;

Oekivani prinos ponderisani prosjek moguih prinosa, gdje su ponderi vjerovatnoe ostvarivanja. Konvencionalna mjera disperzije je standardna devijacija. Standardna devijacija statistika mjera odstupanja razdiobe od njene sredine. Ona je kvadratni korijen varijanse. to je standardna devijacija prinosa vea, odstupanje prinosa je vee, pa je i rizik investicije vei.Standardna devijacija, je:

=Ri - )2 (Pi)

Kvadrat standardne devijacije , poznat je kao varijansa razdiobe. Varijansa ponderisani prosjek kvadrata odstupanja moguih vrijednosti frekvencija od srednje vrijednosti razdiobe, gdje su ponderi vjerovatnoe ostvarivanja. Standardna devijacija apsolutna mjera odstupanja prinosa. to je standardna devijacija vea, neizvjesnost stvarnog ishoda je jaa i za odreivanje vjerovatnoe da e stvarni ishodi biti ili vei ili manji od odreenog iznosa. Sve dok je razdioba prinosa relativno simetrina ima zrcalni oblik iznad i ispod sredine standardna devijacija djeluje. to je standardna devijacija vea, vea je i vjerovatnoa velikih razoarenja.

Koeficijent varijacijeStandardna devijacija se moe podijeliti sa oekivanim prinosom kako bi se izraunao koeficijent varijacije (CV).CV = /

Koeficijent varijacije odnos izmeu standardne devijacije razdiobe i sredine razdiobe. To je mjera relativnog rizika. to je koeficijent varijacije vei, to je relativni rizik investicije vei.

13. RIZIK I PRINOS U KONTEKSTU PORTFOLIO VRIJEDNOSNIH PAPIRAPortfolio kombinacija dvaju ili vie vrijednosnih papira ili sredstava. Prinos portfolio oekivani prinos na portfolio je ponderisani prosjek oekivanih prinosa na vrijednosne papire koji stvaraju taj portfolio. Ponderi su jednaki udjelu ukupnih sredstava uloenih u svaki vrijednosni papir.

Oekivani prinos na portfolio, p je:p =

Wj udio ili ponder ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire j;j oekivani prinos za vrijednosne papire j;m ukupan broj razliitih vrijednosnih papira u portfolio

Rizik portfolio i vanost korelacije

Standardna devijacija portfolio, p je:p =

m ukupan broj razliitih vrijednosnih papira u portfoliu;Wj udio ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire j;Wk udio ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire k;j,k kovarijansa izmeu moguih prinosa za vrijednosne papire j i k.

Standardna devijacija portfolio ne ovisi samo o varijansi pojedinih vrijednosnih papira, nego i o kovarijansi izmeu razliitih vrijednosnih papire koji se stavljaju u parove.

Broj vrijednosnih papira raste u portfoliu, odnosi kovarijanse postaju vaniji prema odnosima varijanse. U portfoliu od dva vrijednosna papira, postoje dva ponderisana lana varijanse i dva ponderisana lana kovarijanse. Za veliki portfolio, ukupna varijansa ovisi o kovarijansama izmeu vrijednosnih papira.

Rizik portfolia ne ovisi samo o rizinosti vrijednosnih papira koji ine portfolio, nego i o vezama koje postoje izmeu tih vrijednosnih papira. Postoje dva naina za izraunavanje standardne devijacije portfolia

Prvi nain:p = 2 Pi

Ri(p) mogui prinos portfolia koji se dobija kao vagana sredina prinosa pojedinih vrijednosnih po scenarijima;Pi pripadajua vjerovatnoa datog scenarija;n ukupan broj vjerovatnoa;p oekivani prinos portfolia

Drugi nain:p =

Gdje je kovarijansa izmeu prinosa i-tog i j-tog vrijednosnog papira. Kovarijansa moguih prinosa dva vrijednosna papira mjeri stepen do kojeg se oekuje da e oni zajedno varirati, pozitivna vrijednost znai da se, u prosjeku, one kreu u istom smjeru.

Koeficijent korelacije standardizirana statistika mjera linearne veze izmeu dvije varijable. Koeficijent korelacije uvijek se nalazi u intervalu od -1 (savreno negativne korelacije prinosi dva vrijednosna papira kreu se u suprotnim smjerovima) preko 0 (nema korelacije ne pokazuju tendenciju zajednikog variranja) do 1.0 (savremo pozitivne korelacije prinosi dva vrijednosna papira kreu se u istom smjeru). Veina prinosa na dionice ima tendenciju zajednikog kretanja ali ne i savrenog. Zbog toga je koeficijent korelacije izmeu dviju dionica u pravilu pozitivan, ali manji od 1.0.

14. CAPITAL ASSET PRICING MODEL (CAPM)Model odreivanja cijene finansijske imovine (CAPM) model koji opisuje vezu izmeu rizika oekivanog prinosa, u tom je modelu oekivani prinos na vrijednosne papire bezrizina stopa plus premija na osnovi sistemskog rizika vrijednosnih papira. CAPM daje odgovor na pitanje veliine zahtjevanog prinosa na rizinu imovinu. Na ovaj nain je mogue doi do prikladne diskontne stope koja se moe koristiti u bilo kojem modelu vrednovanja. Ovaj model razvijen je u 1960 im, od strane Willama Sharpa, i od tada ima znaajan uticaj na finansije. CAPM omoguuje uspostavljanje odreene veze izmeu rizika i veliine premije na rizik koja je potrebna za kompenzacija rizika. Dvije vrste investicijskih mogunosti: prva mogunost je bezrizini vrijednosni papiri iji je prinos tokom razdoblja ulaganja sa sigurnou poznat. Druga mogunost je trini portfolij obinih dionica koji se predouje svim raspoloivim obinim dionicama i ponderira u skladu s njihovim ukupnim trinim vrijednostima. Svaki rizik povezan s trinim portfolijem je nezbjeiv ili sistemski.

Karakteristini smjerKarakteristini smjer smjer koji opisuje oeivanu vezu izmeu prinosa na pojedine vrijednosne papire i prinosa na trini portfolij. Nagib je tog smjera beta. Oekivana veza moe se temeljiti na historijskim podacima, to znai da bi na grafikonu bio ucrtan stvarni dodatni prinos za dionicu i trini portfolij, te regresijski pravac koji bi najbolje prikazivao historijsku vezu.Mjeseni prinosi raunaju se na sljedei nain:Plaene dividend + (zavrna cijena poetna cijena) / poetna cijenaOd tih prinosa oduzeta je mjesena bezrizina stopa da bi se dobio dodatni prinos.

Beta: Indeks sistemskog rizikaBeta je jednostavno nagib, tj. (odnos promjene dodatnog prinosa dionice I promjene dodatnog prinosa trita) karakteristinog smjera. Ako je nagib 1.0, to znai da se dodatni prinos za dionicu mijenja proporcionalno s dodatnim prinosom za trini portfolij. Dionica ima jednaki sistemski rizik kao i cijelo trite. Ako trite ide gore i osigurava prinos od 5% mjeseno, moemo oekivati da e i dodatni prinos za dionicu u prosjeku takoer biti 5%. Nagib vei od 1.0 znai da se dodatni prinos na dionicu mijenja bre od dodatnog prinosa na trini portfolij. Drugim rijeima, ona ima vei neizbjeni rizik nego cijelo trite. Takva vrsta dionice esto se zove agresivna investicija. Nagib manji od 1.0 znai da se dodatni prinos dionice mijenja sporije nego dodatni prinos trinog portfolija. Takva se vrsta dionice esto zove defanzivna investicija.

Beta portfolija jednostavno je ponderisani prosjek individualnih beta dionica iz portfolija, gdje su ponderi udjeli ukupne trine vrijednosti portfolija predstavljeni svakom dionicom. Beta je dionice doprinos dionice riziku veoma diverzificiranog portfolija dionicea.

Revidirani nesistemski (diverzificirani) rizik

Disperzija je taaka oko karakteristinog smjera mjera nesistemskog rizika dionice. to je vea relativna udaljenost taaka od pravca, to je sistemski rizik dionica vei, to znai da prinos dionice ima znaajno manju korelaciju s prinosom trinog portfolija. to je disperzija manja, korelacija je vea i sistemski rizik je manji. Sistemski rizik se moe smanjiti ili ak eliminisati efikasnom diverzifikacijom.

15. MARKOWITZEVA VS. SHARPOVA DIVERZIFIKACIJAHarry Markowitz, laureat Nobelove nagrade, razvio je bazne koncepte moderne portfolio teorije. U svom djelu iz 1952. godine, "Portfolio Selection", razvio je proceduru odabira efikasnih portfolija, tj. portfolija koja dominiraju nad drugim moguim portfolijima. Efikasnim smatramo ona portfolija koja za poznati prinos imaju najmanji rizik, odnosno ona portfolija koja za poznati rizik imaju najvei prinos.

Set investicijskih prilika kod ulaganja u dvije dionice omeen je sa tri prave linije, koje prolaze takama A, B i C. Za sve vrijednosti koeficijenta korelacije izmeu -1 i 1, set investicijskih prilika je kriva koja se protee unutar prostora koji je omeen pravim linijama koje korespondiraju vrijednostima koeficijenta korelacije,

Ako ulaemo samo u dionicu A, tada naa investicija ima oekivani prinos 2% i standardnu devijaciju 12%, a ako ulaemo samo u dionicu B, na oekivani prinos iznosi 12%, uz standardnu devijaciju od 17%. Ako kombinujemo ova dva vrijednosna papira, dobijamo neku od linija koja spaja take A i B, ovisno o koeficijentu korelacije izmeu prinosa na dionicu A i dionicu B.

Uvijek kada je koeficijent korelacije manji od +1, postoji neka korist od kreiranja portolija, tj. imamo uinak diverzifikacije, koji se ogleda u zakrivljenosti linije seta moguih portfolija, a ovaj efekat nazivamo Markowitzevom diverzfikacijom. Ako je korelacijski koeficijent razliit od +1, standardna devijacija portfolija je manja od ponderisane sredine standardnih devijacija vrijednosnih papira koje ine portfolio. Rizik portfolija je tako sve manji to je korelacijski koeficijent blii -1.

Skup moguih portfolija kod ulaganja u dionice A i B za sluaj perfektne negativne korelacije, (RA, RB)=-1, je predstavljen linijama izmeu taaka A i C, te C i B. U ovom sluaju uinak diverzfikacije je maksimalan. Ako je (RA, RB) 0 tada je mogue kreirati portfolio ija je standardna devijacija manja od standardne devijacije bilo kojeg od pojedinanih vrijednosnih papira.

Za tri krive linije koje predstavljaju set moguih portfolija kod ulaganja u dionicu A i B, kada je korelacijski koeficijent neka od vrijednosti izmeu -1 i 1, efikasna su portfolija izmeu taaka D i B, E i B, te F i B. Neefikasna su portfolija izmeu taaka A i D, A i E, te A i F. Dakle, efikasna linija se protee od portfolija sa minimalnim rizikom (standardnom devijacijom) do portfolija sa maksimalnim oekivanim prinosom.

Diverzifikacija rizika se postie uspjenim kombiniranjem vrijednosnih papira. Uspjeno kombiniranje vrijednosnih papira se postie tako to se odabiru vrijednosni papiri koji su svaki sa svakim slabo korelirani, odnosno iji se prinosi kreu inverzno.

Brojne studije su pokazale da je velika poetna korist diverzifikacije, te da je 90% od maksimalne koristi od diverzificiranja postignuto kod portfolija koja broje ve od 12 do 18 dionica.

Istraivanja pokazuju da poveavanjem broja dionica u portfoliju, pa dodajui ak i nasumice izabrane dionice, dolazi do smanjenja standardne devijacije portfolija. Zato se diverzifikacija prikazana na slici naziva jo i sluajnom diverzifikacijom kako ju je Sharpe nazvao. Okvirno govorei, jednako ponderisan portfolio sa 30 ili vie sluajno izabranih dionica e imati relativno mali nesistematski rizik. Njegov ukupni rizik e biti samo malo vei nego trini rizik, te je ovakav portfolio dobro diverzificiran.

Slika ilustruje kako diverzifikacija rezultira smanjenjem specifinog rizika i uprosjeenjem trinog rizika. Nivo sistematskog rizika mogue je dodatno reducirati jedino internacionalnom diverzifikacijom.

Rizik koji se zadrava i nakon ekstenzivne diverzifikacije se zove sistematski rizik, neizbjeivi rizik, tj. rizik vezan za trite u cjelini, kao to su npr. inflacija, promjene u poreznoj politici, ogranienja kretanja kapitala, politiki rizik i sl.

Nasuprot tome, rizik koji se uspjeno otklanja diverzifikacijom je nesistematski rizik, tj. izbjeivi rizik, rizik vezan za konkretnu kompaniju. Uinci diverzifikacije se dodatno poboljavaju meunarodnom diverzifikacijom jer su poslovni ciklusi pojedinanih zemalja rijetko savreno pozitivno korelirani, a u nekim periodima su i inverzni.

Beta se posmatra kao standardizirana mjera sistematskog rizika, iz razloga to stavlja u odnos kovarijansu bilo kojeg vrijednosnog papira u odnosu na trini portfolio sa varijansom trinog portfolija. Kao rezultat, trinog portfolija iznosi 1. Stoga, ako neki vrijednosni papir ima veu od 1, to znai da ima vei normaliziran sistematski rizik nego to ga ima trite, tj. kree se vie volatilno nego cjelokupni trini portfolio. Takav vrijednosni papir opisujemo kao agresivan. Ako je nekog vrijednosnog papira manja od 1, tada kaemo da se radi o defanzivnom vrijednosnom papiru iji su prinosi manje volatilni nego trite u cjelini.

16. SECURITY MARKET LINE (SML)Stope prinosa i smjer trinih vrijednosnih papira

Glavni rizik koji je povezan sa dionicama jeste sistemski rizik. to je beta dionice vea, to je vei odnosni rizik i prinos te dionice. Ako je sistemski rizik diverzificiran, stopa prinosa za dionicu jeste:

j = Rf + (m Rf) j

Rf bezrizina stopa;m oekivani prinos za trini portfolijj beta koeficijent za dionicu

Stopa prinosa za dionicu jednaka je trinom prinosu za bezrizinu investiciju plus premija za rizik. Premija za rizik je funkcija oekivanog trinog prinosa minus bezrizina stopa, koja predstavlja premiju za rizik za tipinu dionicu na tritu i beta koeficijenta.

Smjer trinih vrijednosnih papira

j = Rf + (m Rf) jJednaina opisuje vezu izmeu oekivanog prinosa pojedinih vrijednosnih papira i sistemskog rizika, mjerena betom. Ta linearna veza poznata je kao smjer trinih vrijednosnih papira (SML).

U trinoj ravnotei svi vrijednosni papiri moraju leati na SML pravcu. To znai da svi vrijednosni papiri trebaju biti vrednovani na nain da procijenjene stope prinosa, tj. anticipirane stope prinosa za period dranja, budu konzistentne sa nivoom sistemskog rizika. Razlika izmeu ove procijenjene stope prinosa i fer stope prinosa, naziva se alfom vrijednosnog papira.

Ako neka dionica, npr. dionica Y, lei iznad SML pravca, tj. ako je njen oekivani prinos vei od onog koji korespondira beti tog vrijednosnog papira, tada kaemo da je ta dionica podcijenjena, a njena alfa ima pozitivnu vrijednost. Potranja za ovim dionicama bi porasla, to bi dovelo do rasta njihovih cijena i pada oekivanih prinosa, sve dok se dionica ne vrati u ravnoteu (na SML pravac).

Ako se dionica nalazi ispod SML pravca, npr. dionica X, tada kaemo da je dionica precijenjena, a njena alfa je negativna. Ovakvu dionicu investitori izbjegavaju; njena cijena pada, a prinosi rastu sve do uspostavljanja ponovne ravnotee. U trinoj ravnotei alfa vrijednosnog papira je jednaka nuli.

Investitori na efikasnom tritu bi prodavali kratko dionicu X i kupovali dionicu Y, te bi arbitraa na taj nain dovela obje dionice nazad u ravnoteu.

Dobivanje informacija za modelAko se prolost smatra dobrim surogatom za budunost, historijski se podaci za dodatni prinos za dionicu i trite mogu upotrijebiti za izraunavanje bete. Te bete se obino temelje na sedminim ili mjesenim prinosima za prethodne tri do pet godina. Prednost je takve informacije dobivanje historijske bete za dionicu bez raunanja. Ako je mogue da se historijski sistemski rizik dionice povea u budunosti, historijska se beta moe upotrijebiti kao procjena oekivanog beta koeficijenta. Osim bete, veliine koje se upotrebljavaju za trini prinos i za bezrizinu stopu moraju biti najbolje mogue procjene budunosti.

Prolost moe ali i ne mora biti dobar surogat. Ako prolost predstavlja razdoblje relativne stabilnost privrede, a u budunosti se oekuje jaa inflacija, prosjeci historijskih trinih prinosa i historijskih bezrizinih stopa bili bi pristrana i slaba procjena budunosti.

Procjena je bezrizine stope lagana, jednostavno se pogleda kolika je tekua stopa prinosa za odgovarajue trezorske vrijednosne papire. Procjena je trinog prinosa tea, meutim, i ovdje su dostupne procjene koje mogu biti ope procjene analitiara vrijednosnih papira, ekonomista i drugih koji redovno predviaju takve prinose.

Upotreba premije na rizik

Viak prinosa na trini portfolij (iznad bezrizine stope) poznat je kai premija za trini rizik. Umjesto direktne procjene prinosa na trini portfolij, jednostavno se moe dodati premija za rizik na tekuu bezrizinu stopu. Vano je da se u jednaini j = Rf + (m Rf) j upotrebljavaju tekue trine procjene za oekivani trini prinos na obine dionice i za bezrizinu stopu.17. STAVOVI INVESTITORA PREMA RIZIKUEkvivalent sigurnosti (CE) gotovinski iznos koji bi netko za sigurnost zahtjevao u odreenom vremenskom trenutku koji bi ga uinio indiferentnim izmeu sigurnog iznosa i oekivanog iznosa uz rizik u istom vremenskom trenutku.

Veza izmeu ekvivalenta sigurnosti za pojedinca i oekivane novane vrijednosti rizine investicije (ili prilike), moemo upotrijebiti za definisanje njihova stave prema riziku. Openito, ako je: Ekvivalent sigurnosti < oekivane vrijednosti, postoji nesklonost prema riziku; Ekvivalent sigurnosti = oekivanoj vrijednosti, postoji neutralnost prema riziku; Ekvivalent sigurnosti > oekivane vrijednosti, postoji sklonost prema riziku.

Veina investitora je nesklona prema riziku. To pokazuje da rizinije investicije moraju ponuditi vee oekivane prinose od manje rizinih investicija da bi ljudi u njih ulagali. Da biste imali manji rizik, morate prihvatiti one investicije koje imaju manje oekivane prinose. Cjelokupan rizik investiranja nije bitan, bitan je rizik na dionice, tj. sistemski rizik koji se ne moe izbjei i za koji investitori mogu oekivati naknadu, ali ne i neku dodatnu nagradu od strane trita.

18. POKAZATELJI PROFITABILNOSTIPostoje dvije vrste odnosa profitabilnosti oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na prihode od prodaje i oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na investicije. Zajedno, ti odnosi pokazuju ukupnu uinkovitost poslovanja preduzea. Odnosi profitabilnosti odnosi koji povezuju profite s prihodima od prodaje i investicijama.

Profitabilnost u odnosu na prihode od prodaje

Bruto profitna maraBruto profitna mara je jednostavan koeficijent i govori koliko je procentualno uee bruto profita koji kompanija ostvaruje u ukupnom prihodu od prodatih roba ili usluga kompanije, odnosno: Ostvareni bruto profit - podatak koji pokazuje koliko efikasno kompanija upravlja sirovinama, radnom snagom i fiksnim sredstvima u cilju stvaranja profita.

Neto profitna maraOvaj koeficijent je ustvari dalje unapreenje bruto profitne mare, jer uzima u obzir i djelovanje poreza na profit:

Neto profitna mara pokazuje koliki procenat svake zaraene novane jedinice ostaje kompaniji nakon odbitaka svih trokova.

Profitabilnost u odnosu na investiciju

Povrat (prinos) na imovinu Prvi sloeniji pokazatelj profitabilnosti kompanije je prinos na imovinu. Ovaj pokazatelj dovodi u odnos neto profit kompanije sa ukupnom imovinom koju kompanija posjeduje. Rezultat bi trebao otkriti kako menadment koristi imovinu za stvaranje prihoda. Kao i prethodni, i ovaj pokazatelj ima praktinu vrijednost jedino u uporedbi sa drugim kompanijama unutar grane, odnosno ukoliko se prati njegovo kretanje u odreenom vremenskom periodu. Pojedini autori u analizi profitabilnosti kompanije umjesto ROA koriste pokazatelj ROI - prinos na investiciju, ali zadravaju istu metodologiju izraunavanja, tj. u nazivniku koriste ukupnu imovinu. Kod tumaenja ostvarenih rezultata kompanije pod pojmom profitna mara misli se na neto profitnu maru. To implicira nastanak problema nepotpunog obuhvata ukupnog pojma profitne mare. Strukturnom analizom bilansa uspjeha mogu se formirati etiri nivoa profitne mare: mara bruto profita, mara operativnog profita, mara profita prije poreza i neto profitna mara.

Povrat na kapital Finansijski koeficijent koji u najveoj mjeri zanima dioniare svake kompanije je koeficijent povrata na kapital. Izraunom ROE se dolazi do orijentira kolika se dividenda moe oekivati. Koeficijent povrata na kapital se dobija jednostavno stavljanjem u relaciju neto profita sa dionikim kapitalom:

Zarada po dionici Ipak, dva najvanija pokazatelja poslovanja kompanije koje dioniari prate su koeficijent zarade po dionici (EPS) i omjer trine cijene i zarade po dionici. Negativan rezultat dobija se stavljanjem u odnos gubitka i dionikog kapitala. Pod zaradom dostupnom vlasnicima obinih dionica podrazumijeva se neto profit kompanije nakon plaenog poreza i dividende na prioritetne dionice. Jedan dio profita (ili kompletan iznos) se zadrava i reinvestira unutar kompanije. Odluku o reinvestiranju profita (kao i o podjeli dividende), donose vlasnici obinih dionica. Motiv za zadravanje profita unutar kompanije je oekivanje da e nove investicije uveati vrijednost kompanije, doprinijeti njenoj afirmaciji na tritu, te tako podii vrijednost dionica koje oni posjeduju. EPS pokazuje broj os

Omjer cijene i zarade (P/E)Ovaj pokazatelj u omjer stavlja trinu cijenu dionice i zaradu po dionici. Rezultat se moe posmatrati na dva naina dobijeni broj predstavlja novani iznos koji se kroz trinu cijenu plaa za svaku novanu jedinicu zarade, te tako predstavlja i broj godina koji je potreban da se, kroz zaradu po dionici (ne vodei rauna o vremenskoj vrijednosti novca), vrati investicija u dionicu.Ovaj pokazatelj je vrlo jednostavno izraunati i tumaiti, mnogi investitori se oslanjaju iskljuivo na njega. Vrednovanje kompanije kroz samo jedan pokazatelj, pa i kroz jednu grupu pokazatelja nikako ne moe dati cjelovitu predstavu o njenoj vrijednosti.

19. POKAZATELJI LIKVIDNOSTI I ZADUENOSTI

Pokazatelji zaduenosti

Pokrivenost kamate profitom

Sposobnost servisiranja dugova koje kompanija ima sagledava se iz koeficijenta pokria kamate zaradom:

Znaaj ovog pokazatelja ogleda se u injenici da obaveza plaanja prispjelih kamata ima prednost prije svake distribucije profita dioniarima kompanije, ali jo vie u tome da je ova obaveza nepromjenjiva i da se ne moe izbjei bez tekih posljedica po kompaniju.

Pokazatelj pokrivenosti kamate zaradom ili odnos pokria kamata, u zavisnosti od njegove formulacije, zahtijeva formiranje iznosa dobiti prije kamate i poreza.

Tekoe kod izrauna mogu se pojaviti zbog razliite metodologije sastavljanja i prikazivanja finansijskih izvjetaja (bilansa uspjeha).

Omjer dugaObaveze za kamate su samo dio dunike obaveze koju kompanija ima po iskoritenim kreditima. Drugi dio je glavnica kredita. Koeficijent koji pokazuje ukupno stanje zaduenosti kompanije je omjer duga, koji se dobija stavljanjem u odnos ukupnih obaveza sa ukupnom aktivom (imovinom) kompanije:

Ovaj omjer daje vanu informaciju o solventnosti kompanije jer pokazuje procenat u kojem je aktiva finansirana dunikim izvorima. Vei omjer pokazuje znaajniju upotrebu duga i posljedino, vei finansijski rizik i potencijalne probleme, ukoliko kompanija ne ostvari povrat iznad troka kapitala. Premda se iz omjera duga nemoe sagledati ronost sredstava i izvora finansiranja (da li su stalna sredstva finansirana dugoronim izvorima), ipak je njegova upotrebljivost velika.

Koeficijent dug/kapitalKao to je poznato, izvori finansiranja kompanije mogu biti unutranji (kapital) i vanjski (zaduenje). Koritenje vanjskih izvora je za kompaniju korisno do nivoa dok su vanjski izvori jeftiniji od kapitala. Zato se ovakav nain finansiranja naziva finansijskom polugom. Koeficijent dug/kapitalpokazuje stepen koritenja finansijske poluge:

Ne postoji univerzalno pravilo koliki omjer duga i kapitala kompanija treba odravati u svom finansiranju. Finansiranje kompanije, pa tako i ovaj koeficijent ovisi od privredne grane u kojoj kompanija posluje, trenutnog stanja u okruenju, kao i investicijske strategije koju je kompanija zauzela. Pokazatelj Debt/Equity je potpuno iskoristiv jedino u uporedbi sa pokazateljima drugih kompanija u istoj privrednoj grani.Pokazatelji likvidnostiUkoliko se tekuim sredstvima kompanije ne upravlja dovoljno kvalitetno, u nesretnom spletu okolnosti moe se desiti da kompanija koja se juer inila stabilnom po svim do sada pomenutim finansijskim pokazateljima jednostavno bankrotira.

Svaki investitor mora dio svoje panje obratiti na pokazatelje likvidnosti, od kojih su najinteresantniji tekui omjer i acid test.

Tekui omjerTekui omjer pokazuje sposobnost kompanije da izmiri svoje kratkorone obaveze. U ovom pokazatelju u odnos se stavljaju tekua aktiva i tekue obaveze:

Kao i drugi finansijski pokazatelji i tekui omjer se mora posmatrati u odnosu na druge kompanije unutar iste privredne grane i ne postoji univerzalno primjenjiva vrijednost. Ipak, smatra se da kada ovaj pokazatelj ima vrijednost manju od 2, kompanija moe u skoroj budunosti imati ozbiljne probleme sa likvidnou.

Acid-testKompanije ne mogu raunati da svoje tekue obaveze mogu pokrivati zalihama, tako da ih moraju iskljuiti i iz izrauna koeficijenta:

Primjenjivost acid testa ovisi od veliine prosjenih zaliha, ali njegova vrijednost ne bi trebala biti nia od 1.

20. POKAZATELJI AKTIVNOSTI

Pokazatelji aktivnosti vezani su za ocjenu poslovanja kompanija ija je djelatnost dominantno proizvodno-prodajna. Ovim pokazateljima se mjeri efikasnost upravljanja kljunim aspektima aktivnosti ovakvih kompanija potraivanjima, zalihama i imovinom. Najinteresantniji opi pokazatelji aktivnosti su koeficijenti obrta, brojevi koji govore u koliko ciklusa u toku jedne poslovne godine se obrne pojedina stavka imovine ili imovina u cjelini.

Obrt zalihaOvaj pokazatelj dovodi u relaciju troak prodatih proizvoda kompanije i vrijednost zaliha, te pokazuje koliko puta u toku godine kompanija obrne svoje zalihe.

Nizak rezultat obino znai lo menadment zalihama, previsok nivo zaliha,zastarjele ili neupotrebljive zalihe.

Moe se jo izraunati i koeficijent obrta zaliha u danima. To je prosjean broj dana koji je potreban da se zalihe pretvore u potraivanja preko prodaje.

Obrt potraivanjaOvaj pokazatelj u omjer stavlja prihod od prodaje i vrijednost potraivanja.

Visok koeficijent obrta potraivanja svjedoi o dvije mogunosti efikasnom sistemu naplate potraivanja, ali i o mogue prekratkim rokovima kreditiranja koji se daju kupcima. Odravanje visokog nivoa potraivanja prouzrokuje oportunitetne trokove. Prekratki rokovi kreditiranja mogu prouzrokovati gubitak kupaca.Ovaj pokazatelj direktno ukazuje na rokove kreditiranja, tj. politiku kreditiranja preduzea.

Obrt dugotrajne imovineKoeficijent obrta dugotrajne imovine govori o tome koliko je menadment kompanije sposoban iskoristiti dugotrajnu imovinu, obino opremu, u kreiranju finansijskog rezultata. Koeficijent u omjer postavlja prihod od prodaje i angaovana stalna sredstva.

Vii koeficijent, bez ogranienja, svjedoi o efikasnijem koritenju stalnih sredstava, dok nizak koeficijent moe biti rezultat razliitih okolnosti problema u prodaji, loe situacije na tritu, nedovoljno iskoritene opreme, precijenjene opreme i sl.

21. POKAZATELJI IZ BILANSA USPJEHA I BILANSA STANJAFinansijska analiza ukljuuje upotrebu razliitih finansijskih izvjetaja. Ti izvjetaji obavljaju nekoliko funkcija.

Bilans stanja sumira imovinu, obaveza i vlasniku glavnicu preduzea u odreenom vremenskom trenutku, obino na kraju godine ili tromjeseja.

Aktivu ine stalna i tekua sredstva. Novac i novani ekvivalenti su najlikvidniji dijelovi imovine. to je imovina dalje od novca, ona je manje likvidna. Potraivanja od kupaca nalaze se po likvidnosti jedan korak iza, dok su zalihe dva koraka iza novca. Potraivanja su od kupaca njihova dugovanja koja bi se trebala pretvoriti u novac u datom roku plaanja, obino 30 do 60 dana. Zalihe se rabe u proizvodnji proizvoda. Prije konverzije potraivanja u novac, proizvod se prodaje, a dotino potraivanje nastaje. Fiksna imovina, dugorone investicije i ostala dugorona imovina je najmanje likvidna, ona se pojavljuje posljednja.

Drugi dio bilansa stanja, odnosi si se na pasivu, tj. obaveze i dioniki glavnicu kompanije. Stavke su poredane prema prioritetima dospjea. Sve se tekue obaveze moraju platiti u roku od jedne godine, dok se dugoroni dugovi plaaju due od jedne godine. Dionika glavnica e se isplatiti samo kroz redovne novane dividende i moda konanim likvidacijskim dividendama. Dionika glavnica razlika izmeu ukupne imovine i ukupnih obaveza. Alternativno, knjigovodstvena vrijednost obinih dionica kompanije (al pari) plus premija na uplaeni kapital i zadrana dobit. Zadranu dobit ine svi akumulirani profiti od osnivanja kompanije, a nakon odbitka dividendi, dakle, dobit koja je zadrana ili reinvestirana u preduezee.

Ljudi obino kau da kompanija isplauje dividende iz zadrane dobiti, to je pogreno. Kompanija isplauje dividend iz gotovine, dok se na raunu zadrane dobiti knjii odgovarajue smanjenje. Zadrana dobit nije skup gotovine, ve raunovodstvena stavka koja slui za opis jednog od izvora finansiranja imovine preduzea.Bilans uspjeha, prikazuje prihode i rashode preduzea tokom odreenog vremenskog razdoblja, obino opet za jednu godinu ili tromjeseje.

Troak prodatih proizvoda stvarno je troak proizvedenih proizvoda koji su prodati tokom razdoblja. Ovdje su ukljueni trokovi sirovina, trokovi rada koji su povezani s proizvodnjom i opi trokovi proizvodnje koji su povezani s prodatim proizvodima. Rashodi od prodaje, opi i administrativni rashodi kao i rashodi od kamata prikazani su odvojeno od trokova, prodatih proizvoda zato jer se oni posmatraju kao rashodi razdoblja, a ne kao trokovi proizvodnje. Za proizvodno preduzee, troak amortizacije se smatra komponentom troka proizvedenih dobara, te tako postaje dio troka prodatih proizvoda. Za trgovako preduzee, amortizacija se daje odvojeno kao i ostali rashodi razdoblja ispod iznosa bruto profita. Izvjetaji o zadranoj dobiti dividende se oduzimaju od dobiti nakon oporezivanja kako bi se dobio porast zaduene dobiti.

22. LIKVIDNOST I SOLVENTNOST FIRME

Odnosi likvidnosti upotrebljavaju se za mjerenje sposobnosti preduzea da podmiri svoje kratkorone obaveze. Oni uporeuju kratkorone obaveze s kratkoronim izvorima dostupnim za podmirenje tih obaveza.

Pokazatelji likvidnosti obuhvataju:1) Pokazatelje utemeljene na osnosu tekue aktive i tekue pasive: TEKUA LIKVIDNOST predstavlja odnos izmeu tekue aktive i tekue pasive i pokazuje sposobnost preduzea da pokrije svoje tekue obaveze svojom tekuom imovinom. Poeljan odnos izmeu tekuih sredstava i tekuih obaveza je 2:1, tzv. Pravilo palca. Teoretski, to je vei tekui odnos, preduzee ima veu sposobnost platiti svoje obaveze. RADNO RASPOLOIVI KAPITAL predstavlja razliku izmeu tekue aktive i tekue pasive. Drugim rijeima, daje informaciju o kapitalu koji stoji na raspolaganju za podmirenje tekuih obaveza i neoekivanih novanih izdataka. UBRZANA LIKVIDNOST predstavlja razliku izmeu tekue imovine i zaliha podijeljene tekuim obavezama. Pokazuje sposobnost preduzea da podmiri svoje tekue obaveze svojom najlikvidnijom imovinom. Ovaj odnos daje bolju mjeru likvidnosti nego tekui odnos. Poeljnim se smatra odnos 1:1.

2) Pokazatelje utemeljene na mogunosti pretvaranja tekue aktive u novac: BROJ OBRTA ZALIHA - predstavlja odnos trokova za prodane zalihe i prosjenog stanja zaliha. Pokazuje koliko se puta prosjena vrijednost zaliha pretvori u potraivanja od kupaca u toku jedne poslovne godine. PROSJENO VRIJEME NAPLATE POTRAIVANJA OD KUPACA - predstavlja odnos izmeu potraivanja od kupaca i ukupno naplaenih potraivanja podjeljenih sa 365. Daje informaciju kada e potraivanja od kupaca stvarno biti naplaena.

Solventnost je sposobnost preduzea da u roku podmiri svoje dugorone obaveze. U dugom roku, preduzea koja odravaju planiranu likvidnost ne bi trebala imati veih problema sa solventnou. U kratkom roku, likvidnost i solventnost ne moraju biti meusobno usklaene, jer nelikvidno preduzee moe biti u kratkom roku solventno, i obrnuto.

Opti obrazac za izravanje stepena solventnosti preduzea je slijedei:

S O

S - raspoloiva novana sredstva na odreeni dan (novana sredstva na odreeni dan uveana za sve novane prilive tog dana )O - ukupno dospjele obaveze tog dana

Na osnovu spomenute formule, moe se definisati:Optimalna solventnost - raspoloiva novana sredstva kojima preduzee uspjeva podmiriti svoje dospjele obaveze, uz ostatak rezerve solventnosti za neoekivane obaveze.Pretjerana solventnost - raspoloiva novana sredstva znatno premauju njegove dospjele obaveze, dakle ekonominost i rentabilnost preduzea su narueni.Granina solventnost - rasploiva novana sredstva su jednaka dospjelim obavezamaPrivremenu insolventnost - preduzee nema dovoljno raspoloivih novanih sredstava da podmiri svoje dospjele obaveze.Trajna insolventnost prduzea - situacija u kojoj se nad preduzeem provodi steaj, odnosno likvidacija.

23. IZVEDENICE

FORVARD (FORWARD) moe se definisati kao terminski ugovor izmeu dva subjekta, kupca i prodavca o kupovini (prodaji) odreene aktive (robe), gdje e se isporuka te aktive (robe) i njeno konano plaanje izvriti u budunosti, po unaprijed utvrenoj cijeni.

FJUERS (FUTURES) je po svojoj sutini slian forvard ugovoru, te se moe rei da je fjuers ugovor specifina poslovna transakcija terminskog karaktera. Za razliku od fovrarda, fjuers ugovori se temelje na standardizovanom ugovoru i omoguavaju uee tree strane. Fjuers ugovor standardizira kvalitet i kvantitet to korisnicima znatno oteava pronalaanje adekvatnog ugovora. Ipak, za fjuers trita se moe rei da su likvidnija i efikasnija u odnosu na trita forvard ugovora.

OPCIJE (OPTION) predstavljaju pravo a ne obavezu kupovine (prodaje) neke vezane imovine po ugovorenoj cijeni. Drugim rijeima, opcije su vrijednosni papir koji vlasniku daje pravo bilo da kupi (call opcija), bilo da proda (put opcija) vezanu imovinu na tano odreeni dan u budunosti po tano odreenoj cijeni. Opcije su fleksibilnije i superiornije u odnosu na forvard i fjuers ugovore. Opcije se smatraju najuspjenijim instrumentom savremenih finansija.

SVOP (SWAP) predstavlja sporazum kojim se ugovorene strane obavezuju na zamjenu bilo fiksne kamate za fluktuirajuu i/ili zamjenu jedne valute za drugu valutu po ugovorenom kursu i na tano utvreni datum.

VARANTI (WARANTS) predstavljaju pisane punomoi kojima se njihovim vlasnicima daje tokom odreenog vremena pravo na kupovinu obinih dionica emitenta po cijeni utvrenoj u varantu. Izdaju se najee pridrueni uz emisiju obveznica i preferencijalnih dionica iako ih dioniko drutvo moe uruiti svim svojim finansijerima naknadno.

KONVERTIBILNE VRIJEDNOSNICE su vrijednosni papiri koji njihovim vlasnicima pruaju mogunost da ih izmjene (konvertiraju) za druge vrijednosne papire njihova emitenata tokom odreenog vremena i po unaprijed utvrenim uslovima. Rije je o obveznicama i preferencijalnim dionicama koje nose opciju njihovim vlasnicima na konverziju, po pravilu u obine dionice njihova emitenta zbog ega se esto koriste kao zaslaivai emisije dionica.

24. STRATEGIJE S OPCIJAMA

OPCIJE (OPTION) predstavljaju pravo a ne obavezu kupovine (prodaje) neke vezane imovine po ugovorenoj cijeni. Drugim rijeima, opcije su vrijednosni papir koji vlasniku daje pravo bilo da kupi (call opcija), bilo da proda (put opcija) vezanu imovinu na tano odreeni dan u budunosti po tano odreenoj cijeni.

Opcija moe biti u novcu, izvan novca i pri novcu.

Opcija je u novcu ako je spot cijena vezane imovine povoljna u odnosu na cijenu izvrenja, tj. ako kupac opcije zarauje njenim izvrenjem. Za call opciju to znai da trenutna trina cijena, spot cijena vezane imovine treba biti vea od cijene izvrenja SC > CI Za put opcija u novcu onda kada je trenutna trina cijena, spot cijena manja od cijene izvrenja SC < CI

Opcija je izvan novca ako je cijena vezane imovine nepovoljna u odnosu na cijenu izvrenja, tj. ako bi kupac opcije gubio izvravanjem opcije. Za call opciju kaemo da je izvan novca onda kada je spot cijena manja od cijene izvrenja SC < CI Za put opciju kaemo da je izvan novca onda kada je spot cijena vea od cijene izvrenja SC > CI

Opcija je pri novcu ako je cijena vezane imovine jednaka cijeni izvrenja. I call i put opcija su pri novcu onda kada je SC = CI, tj. ako je cijena izvrenja jednaka spot cijeni vezane imovine.

Opcija je pokrivena kada njen sastavlja posjeduje vezanu imovinu za koju je sastavio opciju, odnosno kada ima otvorenu korespondirajuu poziciju suprotnu onoj zauzetoj u opciji prema vezanoj imovini. Put opcija je pokrivena kada sastavlja ima kratku poziciju u vezanoj imovini. Call opcija je pokrivena kada sastavlja ima vezanu imovinu u posjedu.

Opcija je nepokrivena kada sastavlja opcije nema vezanu imovinu (call opcija) odnosno kada nema otvorenu korespondirajuu poziciju suprotnu onoj zauzetoj u opciji prema vezanoj imovini (put opcija). Nepokrivene opcije su rizinije od pokrivenih.

Opcijama se zauzimaju duga i kratka investicijska pozicija prema u njima vezanoj imovini. Kupovina call opcije na dionice se javlja kao alternativa kupovini dionice i njenom dranju zbog oekivanog rasta cijene dionice. Kupovina put opcije na dionice se javlja kao alternativna strategija kratkoj prodaji dionice, tj. prodaji dionice koju nemamo, oekujui da e njena cijena pasti i da emo zaraditi tako to emo kasnije kupiti dionicu po nioj cijeni od cijene po kojoj smo je prodali.

25. UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM (pojam i problemi)

Razlikujemo dva pojma obrtnog kapitala: NETO OBRTNI KAPITAL - pod ovim pojmom podrazumijeva se tekua imovina minus tekue obaveze, i jedan je od pokazatelja razmjera do kojeg je kompanija zatiena od problema nelikvidnosti. BRUTO OBRTNI KAPITAL pod ovim pojmom podrazumijeva se samo tekua imovina.

PROBLEMI OBRTNOG KAPITALAOptimalna koliina (ili razina) tekue imovine

Prilikom odreivanja odgovarajue koliine ili razine tekue imovine menadment mora razmisliti o razmjeni izmeu profitabilnosti i rizika.

Pretpostavimo tri razliite alternative o politici tekue imovine. Na poetku, kako bi se odrala vea proizvodnja, potrebno je poveati investiranje u tekuu imovine. Meutim, takav odnos nije linearan, tekua imovina se poveava opadajuom stopom u odnosu na proizvodnju. Taj odnos se temelji na spoznaji da je potrebno vee proporcionalno ulaganje u tekuu imovinu kad se proizvede samo nekoliko jedinica proizvoda negoli kasnije, kad preduzee moe efikasnije koristiti tekuu imovinu.

Na osnovu priloenog grafikona, moemo zakljuiti da je politika A najlikvidnija od sve tri alternative. Politika A omoguava veu tekuu imovinu nego bilo koja druga politika. Naime, to je vea razina tekue imovine, vea je likvidnost preuzea, kad je sve ostalo jednako. Politika C je najmanje likvidna i moe biti oznaena kao agresivna. Ona priziva nisku razinu novca i utrivih vrijednosnih papira, potraivanja, te zaliha. Ono to je neminovno jeste to da je za svaku razinu proizvodnje potrebna minimalna razina tekue imovine da bi se preduzee provuklo.

Ukoliko se osvrnemo na kretanje od politike A prema politici C, to kretanje e rezultirati drugim efektima osim poveane profitabilnosti. Smanjenje novca umanjuje sposobnost preduzea da ispunjava pristigle finansijske obaveze. Smanjenje potraivanja, usvajanje strogih uvjeta kreditiranja i ee politike provoenja, moe rezultirati gubitkom nekih kupaca i prodaje. Takoer, smanjenje zaliha moe rezultirati izgubljenim prodajama zbog nedostatka proizvoda. Oigledno, politka C je najrizinija politika obrtnog kapitala. Ona je takoer politika koja naglaava profitabilnost nad likvidnou.

Grafikon

U konanici, prikazana su dva najosnovnija naela u finansijama:1) Profitabilnost se mijenja obratno proporcionalno s likvidnou,2) Profitabilnost se kree zajedno sa rizikom tj. postoji proprcionalnost izmeu rizika i prinosa.

26. FINANSIRANJE TEKUE IMOVINE

Nain finansiranja imovine nekog preduzea ukljuuje zamjenu rizika i profitabilnosti. Za potrebe analize, pretpostavit emo da preduzee ima utvrenu politiku prema kupovini, radu, porezima, i ostalim trokovima.

U sluaju da preduzee usvoji pristup zatite finansiranju, svaka bi nekretnina bila praena odgovarajuim finansijskim instrumentom priblino istog dospijea. Tekua imovina bila bi finansirana kratkoronim dugom; stalne komponente tekue imovine i sva fiksna imovina bili bi finansirani dugoronim dugom ili kroz dionike uloge. U sluaju da je dugoroni dug upotrebljen za finansiranje kratkoronih potreba, preduzee bi plaalo kamate za sredstva i onda kada ih ne bi trebalo koristiti.

Kratkorono nasuprot dugoronom finansiranju

Postavlja se pitanje: Kolika bi se granica sigurnosti morala ugraditi u raspored dinamike dospijea da se osujete negativni tokovi novca. Odgovor zavisi od usmjerenja menadmenta prema odnosu izmeu rizika i profitabilnosti.

to je kratkoroniji raspored dinamike dospijea obaveza preduzea u podmirenju dugova to je vei rizik da preduzee nee moi podmiriti ni glavnicu ni kamate. U sluaju dueg roka dospijea, preduzee ima vie vremena da otplati glavnicu i kamate, tako da je manje rizino finansiranje tog preduzea, ako je sve ostalo jednako.

Kratkorone kamate variraju mnogo vie nego dugorone. Moe se dogoditi da preduzee prisiljeno refinansirati svoj kratkoroni dug u vrijeme rastuih kamata plati vee sveukupne kamate na kratkoroni dug nego bi moralo po pvotnom predraunu dugoronih kamata. Dakle, nepoznavanje kotanja buduih kratkoronih posudbi predstavlja rizik za preduzee.

Proporcionalnost rizika i trokovaRizik i profitabilnost su obrnuto proporcionalnom odnosu. Naime, kratkorona dugovanja uglavnom nose vei rizik nego dugorona dugovanja, ali i manji troak. Da bi uvaio potrebnu granicu sigurnosti menadment moe odluiti o dijelovima kratkoronog i dugorono finansiranja. Odluke menadmenta odredit e onaj dio tekue imovine koji e biti finansiran kroz tekue obaveze, te onaj koji e biti finansiran na dugoronoj osnovi. Ova politika finansiranja preduzea naziva se konzervativna politika. to je finansijska politika preduzea konzervativnija troak je vei.

Suprotno konzervativnoj politici je agresivna finansijska politika koja podrazumjeva da je preduzee finansiralo di svoje stalne tekue imovine iz kratkoronih dugovanja. Kao rezultat ono mora refinansirati taj dug pri dopsijeu, ato ukljuuje elemente rizika. to je finansiran vei dio potreba trajne tekue imovine kratkoronim dugom, to je nain finansiranja kvalifisiran agresivnijim. 27. UPRAVLJANJE GOTOVINOM

John M. Keynes predloio je tri razloga za dranje gotovine: Transakcijski motiv (da bi se ispunila plaanja, kao to su kupovina, plae, porezi, dividende i sl.) pekulativni motiv (da bi se iskoristile privremene mogunosti zarade, kao to je neoekivani pad cijene sirovina) Motiv promiljenog opreza (da bi se ostvarila sigurnost kako ispunile neoekivane potrebe za gotovinom)

Upravljanje gotovinom podrazumijeva efikasno prikupljanje, raspodjelu, te privremeno investiranje gotovine.

Proraun gotovine slui kao osnova za prognoze o gotovini i za njenu kontrolu. Preduzee e imati koristi od ubrzanog primanja gotovine i usporavanja isplate gotovine. Dakle, preduzee eli ubrzati naplatu svojih potraivanja tako da to prije moe imati koristi od novca. Isto tako, preduzee eli platiti svoje obaveze to je kasnije mogue, a da se odri kreditni poloaj preduzea sa dobavljaima, tako da moe maksimalno iskoristiti novac koji ve ima.

Postoje razliite metode kojima bi se ubrzao proces naplate i provodi se na jedan od sljedeih naina: brza priprema i slanje rauna, ubrzana plaanja kupaca preduzeu, te skraivanje vremena za uplate koje ostaju kao nenaplaena sredstva.

Jedan od naina ubrzavanja naplate potraivanja jeste ranije izdavanje rauna kupcima koji imaju razliite navike plaanja. Za takav postupak moe se iskoristiti kompjuterizovano izdavanje rauna. Takoer, naplata potraivanja moe se ubrzati kroz upotrebu prethodno odobrenog zaduenja i sistema zakljuanog pretinca.

Prethodno odobrena dugovanja podrazumijevaju zakljuenje ugovora sa kupcem koji doputa da se automatski odbije dugovanje sa njegovog rauna na odreeni datum, te prenesu sredstva sa kupeve banke na banku preduzea.

Zakljuani pretinac je pretinac koji preduzee ima u banci za primanje novanih poiljki kupaca. Koncentracija gotovine se provodi kako bi se poboljala kontrola priliva i odliva gotovine, smanjila neaktivna stanja gotovine, i osiguralo efektivnije investiranje.

Pored uzbrzavanja naplate potraivanja, jedan od ciljeva svake kompanije jeste usporavanje isplate gotovine. Kombinacija brzin naplata i sporih isplata rezultirat e uveanom dostupnosti gotovine. Usporavanje isplate gotovine se provodi kroz bankovno odugovlaenje, kontrolu isplata, udaljenu isplatu.

28. UPRAVLJANJE UTRIVIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

Preduzea pokuavaju odravati neku ciljanu razinu gotovine kako bi zadovoljila svoje potrebe za stanjima transakcija i/ili kompenzacija, ali nakon toga preduzea obino investiraju u kratkorone utrive vrijednosne papire.Portfolio utrivih vrijednosnih papira moemo posmatrati kroz njena tri sastavna dijela:1) Brzo unovivi dio optimalno stanje utrivih vrijednosnih papira koje se dre zbog moguih nedostataka na raunu gotovine preduzea.2) Dio koji se moe kontrolisati utrivi vrijednosni papiri koji se dre da bi se podmirili kontrolisani odlivi, poput poreza i dividendi.3) Slobodni gotovinski dio slobodni vrijednosni papiri, tj. dostupni za jo neodreene potrebe.

Najvanije varijable prilikom odabira utrivih vrijednosnih papira: Sigurnost odnosi se na vjerovatnost povrata iste svote novanih jedinica koja je originalno investirana. Utrivost (likvidnost) predstavlja sposobnost prodaje znaajnog dijela vrijednosnih papira u kratkom vremenu na sekundarnom tritu bez posebnih odstupanja u cijeni. Prinos vezan je za kamatu i/ili aprecijaciju glavnice koju daje vrijednosni papir. Neki vrijednosni papire, posebno kratkoroni trezorski zapisi, ne donose kamatu. Umjesto toga, oni se prodaju uz rabat, a vraaju za nominalnu vrijednost. Dospijee odnosi se na vrijeme trajanja vrijednosnih papira. U sutini, to je dui rok dospijea, to je vei prinos, ali i vea izloenost riziku prinosa.

29. UPRAVLJANJE POTRAIVANJEM OD KUPACA

Potraivanje od kupaca svote novca koje nekom preduzeu duguju kupci to su kupili robe ili usluge na kredit. Upravljanje potraivanjem od kupaca obuhvata: politike davanja kredita i naplate, i analiziranje kreditnog aplikanta.

POLITIKE KREDITIRANJA I NAPLATE sadre nekoliko odluka o: Kvalitetu prihvaenih rauna, Duini kreditnog perioda, Veliini gotovinskog popusta (ako postoji) za raniju uplatu, Nekim posebnim uvjetima kao to su sezonska datiranja, i Razini trokova naplate.

Politike kreditiranja i naplate preduzea, zajedno postupcima kreditiranja i naplate, odreuju jainu i kvalitetu njezina poloaja preduzea. Optimalne politike naplate i kreditiranja bi bile one za koje je granina dobit jednaka graninom troku. Da bi preduzee maksimiziralo profit koji proizilazi iz spomenute politike, preduzee bi ih trebalo mijenjati dok ne postigne optimalno rjeenje. Ono e odrediti najbolju kombinaciju kreditnih standarda, kreditnog razdoblja, politike govoinskog popusta, posebnih uvjeta, i razine trokova naplate.

ANALIZIRANJE KREDITNOG APLIKANTA odnosi se na procjenu vrijednosti kreditnog zahtjeva. Naime, analitiar za kreditiranje iznalazi podatke o podnositelju zahtjeva, analizira te podatke kako bi odredio njegovu kreditnu sposobnost, i donosi odluke o kreditu. Odluka o kreditu odreuje treba li odobriti kredit i kolika bi trebala biti maksimalna svota kredita ili kreditna linija. Kod prve prodaje, prva odluka koju je trebalo donijeti bila da li poslati robu i odobriti kredit. Ako su mogue ponovne narudbe, kompanija e vjerovatno htjeti odrediti postupke tako da ne mora potpuno ocjenjivati odobravanje kredita svaki put kada stigne narudba. Jedan od naina odreivanja postupka kreditna linija koja predstavlja maksimalnu dopustivu granicu dugovanja kompaniji.

30. UPRAVLJANJE ZALIHAMA

Zalihe su te koje stvaraju vezu izmeu proizvodnje i prodaje robe. One daju preduzeu fleksibilnost u nabavci, planiranju proizvodnje, i podmiruju potranje kupaca. Naime, proizvodnja ne mora biti direktno usmjerena prema prodaji. Velike zalihe omoguavaju efikasno podmirenje potranje kupaca. Ako nekog proizvoda trenutno nema na zalihi, sadanja bi kao i budua prodaja kupaca mogla biti izgubljena. U vezi s tim, postoji poticaj za odravanje svih vrsta zaliha.

S druge strane, neki od nedostataka dranja zalihe su ukupni troak dranja zalihe, ukljuujui trokove uskladitenja i uvanja, te potrebni prinos na kapital koji je vezan za zalihe. Dodatni nedostatak je opasnost od zastarijevanja. Meutim, zbog veih prednosti menadment je naklonjen uvanju veih zaliha. Pri procijeni vrijednosti razine zaliha, menadment mora uravnoteiti koristi iz utede proizvodnje, nabavke i marketinga nasuprot trokovima dranja dodatnih zaliha.

Optimalna koliina narudbe za odreeni artikal iz zaliha ovisi o prognoziranom koritenju tog artikla, trokovima nabavke i troku dranja. U sutini, zalihe bi se trebale poveavati sve dok ostvarena uteda prelazi ukupni troak dranja dodatnih zaliha. Kompanije esto klasificiraju artikle na zalihi u skupine tako da osiguraju najee provjeru najvanijih artikala. Jedan se takav pristup naziva ABC metoda kontrole zaliha.

Ekonomska kolina narudbe (EOQ) vaan je pojam pri kupovini sirovina te skladitenju gotovih proizvoda i prevoznih zaliha. EOQ potvruje da optimalna kolina artikala na zalihi koje treba naruiti jeste ona koliina to minimizira ukupni troak zaliha tokom odreenog planiranog perioda. Taka narudbe nekog artikla jeste ona razina do koje zalihe trebaju pasti kako bi signalizirale ponovno naruivanje EOQ svote.

U uslovima nesigurnosti, preduzee obino mora osigurati sigurnosnu zalihu, zbog promjena u potranji i razdoblja narudbe. Varirajui taku pri kojoj se daju narudbe, moe se varirati stvaranje sigurnosne zalihe. Jedan od bitnih pojmova jeste JIT (Kontrola zaliha tano na vrijeme) kojim se podrazumijeva da se zalihe sjeu i ubaciju u proizvodnju upravo u vrijeme kada su potrebne

31. FAKTORING

Faktoring kao oblik finansiranja najprije se pojavio u SAD, a potom se proirio i u Evropu. Danas predstavlja sve znaajniji oblik finansiranja u domaem i meunarodnom prometu privrednih subjekata razvijenih trinih ekonomija.

Faktoring je kupovina (prodaja) potraivanja gdje na osnovu ugovora o faktoringu prodavac potraivanja nudi na otkup sva svoja potraivanja nastala isporukom roba i usluga, dok se kupac potraivanja (faktor preduzee) obavezuje sva ta potraivanja otkupiti i u odreenom postotku odmah platiti.

Ovdje se radi o prvoj kupovini kojom potraivanja postaju vlasnitvo faktor preduzea na koje prelazi obaveza voenja svih knjigovodstvenih poslova i poslova naplate potraivanja (fakturisanje, naplata). Na taj nain kupac proizvoda iliusluga postaje dunik faktor preduzea, prema kojem izvrava odreene (ogovorene) obaveze po osnovu otkupljenih potraivanja. Faktor preduzee preuzima i irizik vezan za bonitet kupca proizvoda i usluga.

Sutina faktoringa kao izvora finansiranja sastoji se, dakle, u tome da prodavac potraivanja vrlo brzo moe dobiti i koristiti novana sredstva koja mu stavlja na raspolaganje faktor preudzee. Osim toga, faktor preduzee moe izvriti uplatu na raun faktoring preduzea ak i prije izvrene isporuke robe kupcima, kako bi preudzee moglo finansirati nabavku sirovina i materijala i vriti druga finansijska plaanja. Ta plaanja bit e likvidirana kada preduzee isporui robu kupcima.

Faktoring aranman je posebno pogodan oblik finansiranja za mala i srednja preuzea u ekspaniziji, jer imaju, po pravilu, malo vlastitog kapitala. S druge strane, u razvijenim trinim ekonomijama faktoring se mnogo koristi kao ubrzane naplate potraivanja po osnovu izvezene robe i izvrenih usluga na inostranom tritu, posebno kada se radi o prostornim udaljenostima koje oteavaju poznavanje inopartnera i njihovog finansijskog poloaja od strane domaih privrednih subjekata.