fojničkafojnička Broj 25studeni/prosinac 2013.

cijena 2 KM

9771986592001

ISSN 1986 - 5929

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

Sretni blagdani!

Sretni blagdani!

škrinjaškrinja

2 BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. 3BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 25, studeni/prosinac 2013. Izdavač

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Leonora Lovrić Drmač •

Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria

banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

: HKPD "Rodoljub" Fojnica

LISTOPAD/STUDENI 2013.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Ljubica Cvjetković, 1927.

Darko Bošnjak, 1962.

Dragica Miličević, 1962.

Danica Ostojić, 1926.

Niko Kapetanović, 1938.

Josip Ivo Guja, 1958.

Janko Grubešić, 1923.

Vinko Babić, 1941.

Finka Lovrić, 1941.

Ivka Vicić, 1937.

Pero Tolo, 1923.

Vera Babić, 1941.

Marijo Šušnjara i Ivana Stolica

Ivan Jukić i Vanja Oroz

nije bilo

Dragi prijatelji,

Fojnička škrinja je novim brojem zaokružila četverogodišnje prisustvo u

vašim domovima... Bilo je jako turbulentnih razdoblja, kada nismo znali

hoćemo li na vrijeme prikupiti sredstva za plaćanje tiska, bio je tu i neslavan

period mijenjanja izdavača, suradnici su nas napuštali i vraćali se, pristizali su

i novi. Dvadeset i pet brojeva nije baš mali posao. Samo zahvaljujući

upornosti i požrtvovanosti cijele redakcije uspjevali smo ipak na vrijeme

prikupiti materijale za svaki novi broj, a zahvaljujući razumjevanju gospodina

Šehzije Buljine, direktora "Štamparije Fojnica", nikada niti jedan broj nije

zakasnio...

U ovom broju opet možete pronaći svoje omiljene rubrike o najvažnijim

događanjima u Fojnici u protekla dva mjeseca, priloge o zdravlju, sportu,

putopisnu reportažu kroz fojnička sela... Vodili smo zanimljive razgovore sa

našim sugrađanima koji svojim radom pridonose, između ostalog, i promicanju

turističkog "imagea" našeg mjesta. Mladi kuhar, Sanid Šahmić, već godinama u

Fojnicu donosi medalje sa internacionalnih kulinarskih takmičenja. Uspješna

fojnička slikarica, Vjekoslava Čondrić, govori o životu kao inspiraciji,

potencijalima koje Fojnica ima za slikarsku koloniju, nezanimanju lokalne

zajednice za kulturne projekte... Dajana Buljubašić nastoji svoja mediteranska

iskustva sa izradom i prodajom suvenira kultivirati u kontinentu. Kako joj

uspjeva i kakve ideje nudi Fojničanima koji bi mogli svoje hobije unovčiti,

pronađite u novom broju Fojničke škrinje...

Na kraju, svima koji slave veliki kršćanski praznik - Božić, želimo mnogo

zdravlja i veselja, da ga provedu u društvu svojih najdražih. Svima želimo

sretnu i uspješnu Novu godinu, uz nadu kako ćemo je pamtiti samo po lijepim

događajima...

Urednica

DOGAĐAJ FOJNIČKAŠKRINJA

povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Opći-Pna Fojnica, SMŠ "Zija Dizdarević", OŠ "Muhsin Riz-

vić", HKD "Napredak" i KUD "1001 noć" su sudjelovali u

obilježavanju ovog bitnog datuma za BiH.

U subotu, 30. studenog, u sportskoj dvorani fojnič-

kog srednjoškolskog centra upriličena manifestacija u

organizaciji HKD "Napredak", podružnica Fojnica, uz su-

djelovanje malog hora "Bubamare" i folklorne sekcije

koji djeluju pri KUD-u "1001 noć".

Poseban spektakl večeri bio je nastup je folklornog

društva "Kumpanija" iz Vela Luke, koji su izveli Kumpa-

niju – ples od boja. Nastupilo je pedeset članova a prije

izvođenja plesa kada vojska izlazi na scenu prvo su

zatražili dozvolu od glavara, u ovom slučaju fojničkog

načelnika, da im da dozvolu za igru.

Sve manifestacije u povodu Dana državnosti BiH, pa

tako i ovu, svojom nazočnošću uveličao je fojnički na-

čelnik Salkan Merdžanić koji je u svojem obraćanju sta-

vio akcenat na promicanje svijesti mladih ljudi o državi

Bosni i Hercegovini.

roteklih dana je u Fojnici održano niz manifestacija u

Kumpanija u Fojnici Kumpanija u Fojnici Fojnička škrinja

2 BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. 3BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 25, studeni/prosinac 2013. Izdavač

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Leonora Lovrić Drmač •

Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria

banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

: HKPD "Rodoljub" Fojnica

LISTOPAD/STUDENI 2013.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Ljubica Cvjetković, 1927.

Darko Bošnjak, 1962.

Dragica Miličević, 1962.

Danica Ostojić, 1926.

Niko Kapetanović, 1938.

Josip Ivo Guja, 1958.

Janko Grubešić, 1923.

Vinko Babić, 1941.

Finka Lovrić, 1941.

Ivka Vicić, 1937.

Pero Tolo, 1923.

Vera Babić, 1941.

Marijo Šušnjara i Ivana Stolica

Ivan Jukić i Vanja Oroz

nije bilo

Dragi prijatelji,

Fojnička škrinja je novim brojem zaokružila četverogodišnje prisustvo u

vašim domovima... Bilo je jako turbulentnih razdoblja, kada nismo znali

hoćemo li na vrijeme prikupiti sredstva za plaćanje tiska, bio je tu i neslavan

period mijenjanja izdavača, suradnici su nas napuštali i vraćali se, pristizali su

i novi. Dvadeset i pet brojeva nije baš mali posao. Samo zahvaljujući

upornosti i požrtvovanosti cijele redakcije uspjevali smo ipak na vrijeme

prikupiti materijale za svaki novi broj, a zahvaljujući razumjevanju gospodina

Šehzije Buljine, direktora "Štamparije Fojnica", nikada niti jedan broj nije

zakasnio...

U ovom broju opet možete pronaći svoje omiljene rubrike o najvažnijim

događanjima u Fojnici u protekla dva mjeseca, priloge o zdravlju, sportu,

putopisnu reportažu kroz fojnička sela... Vodili smo zanimljive razgovore sa

našim sugrađanima koji svojim radom pridonose, između ostalog, i promicanju

turističkog "imagea" našeg mjesta. Mladi kuhar, Sanid Šahmić, već godinama u

Fojnicu donosi medalje sa internacionalnih kulinarskih takmičenja. Uspješna

fojnička slikarica, Vjekoslava Čondrić, govori o životu kao inspiraciji,

potencijalima koje Fojnica ima za slikarsku koloniju, nezanimanju lokalne

zajednice za kulturne projekte... Dajana Buljubašić nastoji svoja mediteranska

iskustva sa izradom i prodajom suvenira kultivirati u kontinentu. Kako joj

uspjeva i kakve ideje nudi Fojničanima koji bi mogli svoje hobije unovčiti,

pronađite u novom broju Fojničke škrinje...

Na kraju, svima koji slave veliki kršćanski praznik - Božić, želimo mnogo

zdravlja i veselja, da ga provedu u društvu svojih najdražih. Svima želimo

sretnu i uspješnu Novu godinu, uz nadu kako ćemo je pamtiti samo po lijepim

događajima...

Urednica

DOGAĐAJ FOJNIČKAŠKRINJA

povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Opći-Pna Fojnica, SMŠ "Zija Dizdarević", OŠ "Muhsin Riz-

vić", HKD "Napredak" i KUD "1001 noć" su sudjelovali u

obilježavanju ovog bitnog datuma za BiH.

U subotu, 30. studenog, u sportskoj dvorani fojnič-

kog srednjoškolskog centra upriličena manifestacija u

organizaciji HKD "Napredak", podružnica Fojnica, uz su-

djelovanje malog hora "Bubamare" i folklorne sekcije

koji djeluju pri KUD-u "1001 noć".

Poseban spektakl večeri bio je nastup je folklornog

društva "Kumpanija" iz Vela Luke, koji su izveli Kumpa-

niju – ples od boja. Nastupilo je pedeset članova a prije

izvođenja plesa kada vojska izlazi na scenu prvo su

zatražili dozvolu od glavara, u ovom slučaju fojničkog

načelnika, da im da dozvolu za igru.

Sve manifestacije u povodu Dana državnosti BiH, pa

tako i ovu, svojom nazočnošću uveličao je fojnički na-

čelnik Salkan Merdžanić koji je u svojem obraćanju sta-

vio akcenat na promicanje svijesti mladih ljudi o državi

Bosni i Hercegovini.

roteklih dana je u Fojnici održano niz manifestacija u

Kumpanija u Fojnici Kumpanija u Fojnici Fojnička škrinja

Ivan KATAVIĆ

4 5

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

rganizacija Global Trade Leaders' Club (GTLC), sa sjedištem u Madridu, svake go-Odine organizira dodjelu nekoliko međuna-

rodnih trofeja kompanijama iz cijelog svijeta kao priznanje za njihov rad, djelatnost, preda-nost, inovativnost i kvalitetu. Odabir kompani-ja koje zaslužuju ovu vrstu priznanja temelji se na preporukama kompanija iz svih djelatnosti, a koji su članovi ovog udruženja, te nakon oba-vljene provjere putem konsultantskih agenci-ja, komore, diplomatskih tijela, donosi se ko-načna odluka o dodjeli nagrade.

"Međunarodna nagrada za vodstvo u imi-džu i kvalitetu", naziv je priznanja koje je naš Zavod dobio za svoju humanost i dugogodišnji rad sa osobama sa intelektualnim teškoćama i psihijatrijskim oboljenjima. To je priznanje ko-je se dodjeljuje jednom godišnje kompanijama iz svih sfera djelatnosti, za organizacijske kvali-tete, vodstvo i postignuti imidž .

Tim povodom, upriličena je ceremonija do-djele nagrada i prezentacija nagrađenih kom-panija, koja je održana 2. decembra 2013. u Madridu, na kojoj je prisustvovalo 150 biznis-mena iz više od 30 zemalja svijeta, kao i pred-stavnici diplomatskog tijela zemlje učesnice. Troškovi boravka i kotizacije plaćeni su od stra-ne organizatora kao vid podrške našoj ustanovi i djelatnosti kojom se bavimo.

Zavod Drin je imao čast i priliku da bude jedini predstavnik iz BiH i mogućnost da među 42 nagrađene kompanije prezentira svoj rad i humanu djelatnost koju obavlja šest decenija. Nagradu, bronzanu skulpturu, ispred organiza-tora, v.d. direktorici Đeniti Karahmet, dipl.scr., uručila je ambasadorica BiH u Kraljevini Špa-njolskoj, njena ekselencija Jasna Krivošić Prpić, koja je upriličila i prijem predstavnika Zavoda Drin u prostorijama Ambasade BiH u Kraljevini Španjolskoj.

nternacionalna liga humanista je organizaci-ja koja je odlučna u svojoj namjeri da istra-Ižuje, pronalazi i otkriva dobre primjere iz

medicinske prakse i zdravstvene skrbi i potiče da se afirmira ono što je dobro, a otkloni što je loše i tako doprinese unapređenju zdravlja čovjeka. Upravo o tom aspektu zaštite pacije-nata na skupu je govorio prof. dr. Faris Gavran-kapetanović, zamjenik Predsjednika Komiteta za zdravlje ljudi ILH.

U ime ILH priznanja Zlatnu povelju "Liječnik humanista godine" i Zlatnu povelju "Farma-ceutski kolektiv godine" uručio je predsjednik Vijeća ILH-a prof. dr. Tarik Kupusović a prizna-nja su dobili doc. dr. Faruk Alendara, prim. dr. Azra Kabil-Medić, prof. dr. Velija Zelija – Ašimi i apoteka "Hitna" PJ JU Apoteke Sarajevo.

Nakon uručenja priznanja laureatima ge-neralni sekretar ILH prof. Zdravko Šurlan i izvr-šni direktor Aquareumal-a Haris Šehić su pot-pisali Protokol o dugoročnoj saradnji ILH i Aquareumala. Sastavni dio Protokola je i Odlu-ka o proglašenju AQUAREUMAL-a Internacio-nalnim centrom za promociju turizma. Ova Odluka je donesena u skladu sa ocjenama i mišljenjima mnogobrojnih domaćih i inostra-nih turista i na prijedlog Vijeća za unapređenje kvalitete u turizmu ILH.

U svom obraćanju direktor Haris Šehić se zahvalio na ovom priznanju a posebnu zahval-nost i zasluge je odao načelniku općine Fojnica Salkanu Merdžaniću koji je, kako kaže, učinio i dalje čini sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao razvoj turizma u Fojnici.

Na svečanosti je, pored mnogobrojnih zva-nica bio prisutan i načelnik Salkan Merdžanić, koji je čestitao Aquareumalu i laureautima na dobijenim priznanjima ali i njihovoj požrtvova-nosti da pomognu čovjeku kada je najslabiji.

Aquareumal proglašenInternacionalnim centromza razvoj turizma

Anida RAMIĆslužba za odnose s javnošću Općine Fojnicapreneseno sa portala fojnica.ba

preneseno sa drin.ba

Međunarodno priznanjeza Zavod Drin

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

last u Srеdnjobosanskom kantonu nedavno je pokrenula aktivnosti kako bi zaštitila Prokoško jezero, jedan od najpoznatijih prirodnih dragulja u Bosni i VHercegovini. Njemu prijeti potpuno uništenje jer je nakon rata na ovom loka-

litetu nelegalno izgrađeno preko 250 vikendica, iz kojih se otpadne vode ispuš-taju u jezero. To je razlog zbog kojeg se Prokoško jezero, koje je zaštićeno još u bivšoj Jugoslaviji, pretvara u močvaru i kojem prijeti potpuni nestanak.

U posljednjih 30 godina razina vode u Prokoškom jezeru smanjena je za 30 posto. Potoke koji su se slijevali u jezero vlasnici vikendica preusmjeravali su u svoja dvorišta, a fekalije i otpadne vode slali su u jezero.

Fikret Polutan mještanin je sela Prokos i cijeli svoj život izrađuje drvene krovove za vikednice i katune. U jednom od ranijih intervjua kazao je da se o jeze-ru godinama nitko ne brine.

"Ima svega. Možda da neko ima neke koristi, brinuo bi se i bilo bi spriječeno ovo sve. Baca se i otpad. Mnogo je zagađeno", kaže Polutan.

Prije osam godina Prokoško jezero proglašeno je parkom prirode, a iste godi-ne donesen je i Zakon o upravljanju Prokoškim jezerom, koji propisuje zabranu gradnje objekata na ovom lokalitetu. To ipak nije spriječilo mnogobrojne viken-daše da grade u zaštićenoj zoni. Za mnoge, najveći krivac za uništavanje Pro-koškog jezera je dugogodišnji načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić, koji nije zaustavio gradnju pomenutih objekata.

Prije šest godina u intervjuu za Radio Slobodna Europa Merdžanić je izjavio: "Postojala je dobra volja i postoji još uvijek volja da se spriječi gore daljnja grad-nja na području Prokoškog jezera. Također, u posljednje vrijeme, obustavljena je potpuno gradnja novih objekata, sve ono što je sagrađeno odmah u postratnom periodu, to je sada na terenu."

Vlasti u Srednjobosanskom kantonu tek su nedavno pokrenule aktivnosti kojim žele zaštititi ovaj prirodni dragulj. Planiraju izgraditi kanalizacijsku mrežu kako otpadne vode ne bi išle u jezero, te izgradnju vodovoda, čime bi planinske potoke vratili u jezero.

"Stanovišta smo da se što prije moraju poduzeti rigorozne mjere da se spriječi nelegalna gradnja, da se mora napraviti kanalizacioni sistem u smislu odvođenja otpadnih voda, da ne idu više u jezero, da se izgradi vodovod, jer sva voda koja sad dolazi u Prokoško jezero, iz jednog pravca, koristi se za snabdijevanje vikendica koje su nelegalno napravljene na tom području, i nemamo dovoljnu količinu vode

i prirodni tok koji ide u jezero", navodi , ministar prostornog uređenja SBK-a.

Ugrožena rijetka vrsta vodozemca

Ostaje pitanje što učiniti sa nelegalno izgrađenim objektima. Ministar Helez dodaje da, bez obzira što se radi na rješavanju neophodne infrastrukture za po-menute objekte, to ne znači i njihovu legalizaciju.

"Ima jedno zaštićeno područje oko jezera gdje ćemo mi insistirati da ne po-stoji nijedan objekat. U svakom slučaju, pošto se radi o privremenim objektima, Kanton ima zakon o građenju gdje su prepoznati privremeni objekti. Probaćemo zakonski to regulisati, jer – toliko je toga gore napravljeno, ja kad sam otišao, nisam mogao vjerovati da su ljudi mogli devastirati prirodu na način na koji su to uradili", ističe on.

Samir Đug, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, ističe da za Prokoško jezero spasa još ima, ukoliko se poduzmu rigorozne mjere za njegovu zaštitu. To bi imalo i ekonomske efekte za općinu Fojnicu, dodaje Đug.

"Da ne budu neke kozmetičke aktivnosti, nego aktivnosti koje bi doprinijele prvenstveno zaštiti Prokoškog jezera, a drugo, da postanu generator razvoja tu-rizma u općini Fojnica. Općina Fojnica ima jako veliki broj turista u samome mje-stu, koji bi, naravno, mogli da odlaze i na dnevne ili višednevne izlete gore, na područje Prokoškog jezera. Naravno, općina Fojnica bi mogla da generiše prihod", kaže Đug.

U Prokoškom jezeru živi i triton - rijetka endemska vrsta vodozemca. Zaga-đivanje jezera ugrozilo je njegov opstanak, a mnogi sumnjaju da je i izumro, dodaje Đug.

"Moguće je da ga u zadnje vrijeme i nema u tom jezeru, međutim, njega nije problem ponovo reintroducirati, unijeti ga u jezero. To je vrsta koja može nestati i sa tog područja, ali da će ona nestati kao vrsta, to sigurno nije slučaj. Njeno ponovno unošenje sigurno bi zahtijevalo jedan vrlo ozbiljan i naučni stručni pristup, ali, da bi se jedna vrsta vratila na mjesto odakle je ona nestala zbog toga što je čovjek radio nesavjesne aktivnosti, potrebno je mnogo, mnogo napora i aktivno učešće različitih subjekata."

Prokoško jezero zaštićeno je zakonom o zaštiti prirode još 1954. godine, u bivšoj Jugoslaviji, zajedno sa prašumom Perućica. Poznato je i po tradicionalnom stočarstvu na nomadski način. Uništavanje ovog dara prirode, još jedan je dokaz bezvlašća i nefunkcionalnog sistema u postratnoj Bosni i Hercegovini.

Nijaz Helez

Tko je kriv za uništavanje Prokoškog jezera?

30.11.2013.

Ivan KATAVIĆ

4 5

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

rganizacija Global Trade Leaders' Club (GTLC), sa sjedištem u Madridu, svake go-Odine organizira dodjelu nekoliko međuna-

rodnih trofeja kompanijama iz cijelog svijeta kao priznanje za njihov rad, djelatnost, preda-nost, inovativnost i kvalitetu. Odabir kompani-ja koje zaslužuju ovu vrstu priznanja temelji se na preporukama kompanija iz svih djelatnosti, a koji su članovi ovog udruženja, te nakon oba-vljene provjere putem konsultantskih agenci-ja, komore, diplomatskih tijela, donosi se ko-načna odluka o dodjeli nagrade.

"Međunarodna nagrada za vodstvo u imi-džu i kvalitetu", naziv je priznanja koje je naš Zavod dobio za svoju humanost i dugogodišnji rad sa osobama sa intelektualnim teškoćama i psihijatrijskim oboljenjima. To je priznanje ko-je se dodjeljuje jednom godišnje kompanijama iz svih sfera djelatnosti, za organizacijske kvali-tete, vodstvo i postignuti imidž .

Tim povodom, upriličena je ceremonija do-djele nagrada i prezentacija nagrađenih kom-panija, koja je održana 2. decembra 2013. u Madridu, na kojoj je prisustvovalo 150 biznis-mena iz više od 30 zemalja svijeta, kao i pred-stavnici diplomatskog tijela zemlje učesnice. Troškovi boravka i kotizacije plaćeni su od stra-ne organizatora kao vid podrške našoj ustanovi i djelatnosti kojom se bavimo.

Zavod Drin je imao čast i priliku da bude jedini predstavnik iz BiH i mogućnost da među 42 nagrađene kompanije prezentira svoj rad i humanu djelatnost koju obavlja šest decenija. Nagradu, bronzanu skulpturu, ispred organiza-tora, v.d. direktorici Đeniti Karahmet, dipl.scr., uručila je ambasadorica BiH u Kraljevini Špa-njolskoj, njena ekselencija Jasna Krivošić Prpić, koja je upriličila i prijem predstavnika Zavoda Drin u prostorijama Ambasade BiH u Kraljevini Španjolskoj.

nternacionalna liga humanista je organizaci-ja koja je odlučna u svojoj namjeri da istra-Ižuje, pronalazi i otkriva dobre primjere iz

medicinske prakse i zdravstvene skrbi i potiče da se afirmira ono što je dobro, a otkloni što je loše i tako doprinese unapređenju zdravlja čovjeka. Upravo o tom aspektu zaštite pacije-nata na skupu je govorio prof. dr. Faris Gavran-kapetanović, zamjenik Predsjednika Komiteta za zdravlje ljudi ILH.

U ime ILH priznanja Zlatnu povelju "Liječnik humanista godine" i Zlatnu povelju "Farma-ceutski kolektiv godine" uručio je predsjednik Vijeća ILH-a prof. dr. Tarik Kupusović a prizna-nja su dobili doc. dr. Faruk Alendara, prim. dr. Azra Kabil-Medić, prof. dr. Velija Zelija – Ašimi i apoteka "Hitna" PJ JU Apoteke Sarajevo.

Nakon uručenja priznanja laureatima ge-neralni sekretar ILH prof. Zdravko Šurlan i izvr-šni direktor Aquareumal-a Haris Šehić su pot-pisali Protokol o dugoročnoj saradnji ILH i Aquareumala. Sastavni dio Protokola je i Odlu-ka o proglašenju AQUAREUMAL-a Internacio-nalnim centrom za promociju turizma. Ova Odluka je donesena u skladu sa ocjenama i mišljenjima mnogobrojnih domaćih i inostra-nih turista i na prijedlog Vijeća za unapređenje kvalitete u turizmu ILH.

U svom obraćanju direktor Haris Šehić se zahvalio na ovom priznanju a posebnu zahval-nost i zasluge je odao načelniku općine Fojnica Salkanu Merdžaniću koji je, kako kaže, učinio i dalje čini sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao razvoj turizma u Fojnici.

Na svečanosti je, pored mnogobrojnih zva-nica bio prisutan i načelnik Salkan Merdžanić, koji je čestitao Aquareumalu i laureautima na dobijenim priznanjima ali i njihovoj požrtvova-nosti da pomognu čovjeku kada je najslabiji.

Aquareumal proglašenInternacionalnim centromza razvoj turizma

Anida RAMIĆslužba za odnose s javnošću Općine Fojnicapreneseno sa portala fojnica.ba

preneseno sa drin.ba

Međunarodno priznanjeza Zavod Drin

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

last u Srеdnjobosanskom kantonu nedavno je pokrenula aktivnosti kako bi zaštitila Prokoško jezero, jedan od najpoznatijih prirodnih dragulja u Bosni i VHercegovini. Njemu prijeti potpuno uništenje jer je nakon rata na ovom loka-

litetu nelegalno izgrađeno preko 250 vikendica, iz kojih se otpadne vode ispuš-taju u jezero. To je razlog zbog kojeg se Prokoško jezero, koje je zaštićeno još u bivšoj Jugoslaviji, pretvara u močvaru i kojem prijeti potpuni nestanak.

U posljednjih 30 godina razina vode u Prokoškom jezeru smanjena je za 30 posto. Potoke koji su se slijevali u jezero vlasnici vikendica preusmjeravali su u svoja dvorišta, a fekalije i otpadne vode slali su u jezero.

Fikret Polutan mještanin je sela Prokos i cijeli svoj život izrađuje drvene krovove za vikednice i katune. U jednom od ranijih intervjua kazao je da se o jeze-ru godinama nitko ne brine.

"Ima svega. Možda da neko ima neke koristi, brinuo bi se i bilo bi spriječeno ovo sve. Baca se i otpad. Mnogo je zagađeno", kaže Polutan.

Prije osam godina Prokoško jezero proglašeno je parkom prirode, a iste godi-ne donesen je i Zakon o upravljanju Prokoškim jezerom, koji propisuje zabranu gradnje objekata na ovom lokalitetu. To ipak nije spriječilo mnogobrojne viken-daše da grade u zaštićenoj zoni. Za mnoge, najveći krivac za uništavanje Pro-koškog jezera je dugogodišnji načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić, koji nije zaustavio gradnju pomenutih objekata.

Prije šest godina u intervjuu za Radio Slobodna Europa Merdžanić je izjavio: "Postojala je dobra volja i postoji još uvijek volja da se spriječi gore daljnja grad-nja na području Prokoškog jezera. Također, u posljednje vrijeme, obustavljena je potpuno gradnja novih objekata, sve ono što je sagrađeno odmah u postratnom periodu, to je sada na terenu."

Vlasti u Srednjobosanskom kantonu tek su nedavno pokrenule aktivnosti kojim žele zaštititi ovaj prirodni dragulj. Planiraju izgraditi kanalizacijsku mrežu kako otpadne vode ne bi išle u jezero, te izgradnju vodovoda, čime bi planinske potoke vratili u jezero.

"Stanovišta smo da se što prije moraju poduzeti rigorozne mjere da se spriječi nelegalna gradnja, da se mora napraviti kanalizacioni sistem u smislu odvođenja otpadnih voda, da ne idu više u jezero, da se izgradi vodovod, jer sva voda koja sad dolazi u Prokoško jezero, iz jednog pravca, koristi se za snabdijevanje vikendica koje su nelegalno napravljene na tom području, i nemamo dovoljnu količinu vode

i prirodni tok koji ide u jezero", navodi , ministar prostornog uređenja SBK-a.

Ugrožena rijetka vrsta vodozemca

Ostaje pitanje što učiniti sa nelegalno izgrađenim objektima. Ministar Helez dodaje da, bez obzira što se radi na rješavanju neophodne infrastrukture za po-menute objekte, to ne znači i njihovu legalizaciju.

"Ima jedno zaštićeno područje oko jezera gdje ćemo mi insistirati da ne po-stoji nijedan objekat. U svakom slučaju, pošto se radi o privremenim objektima, Kanton ima zakon o građenju gdje su prepoznati privremeni objekti. Probaćemo zakonski to regulisati, jer – toliko je toga gore napravljeno, ja kad sam otišao, nisam mogao vjerovati da su ljudi mogli devastirati prirodu na način na koji su to uradili", ističe on.

Samir Đug, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, ističe da za Prokoško jezero spasa još ima, ukoliko se poduzmu rigorozne mjere za njegovu zaštitu. To bi imalo i ekonomske efekte za općinu Fojnicu, dodaje Đug.

"Da ne budu neke kozmetičke aktivnosti, nego aktivnosti koje bi doprinijele prvenstveno zaštiti Prokoškog jezera, a drugo, da postanu generator razvoja tu-rizma u općini Fojnica. Općina Fojnica ima jako veliki broj turista u samome mje-stu, koji bi, naravno, mogli da odlaze i na dnevne ili višednevne izlete gore, na područje Prokoškog jezera. Naravno, općina Fojnica bi mogla da generiše prihod", kaže Đug.

U Prokoškom jezeru živi i triton - rijetka endemska vrsta vodozemca. Zaga-đivanje jezera ugrozilo je njegov opstanak, a mnogi sumnjaju da je i izumro, dodaje Đug.

"Moguće je da ga u zadnje vrijeme i nema u tom jezeru, međutim, njega nije problem ponovo reintroducirati, unijeti ga u jezero. To je vrsta koja može nestati i sa tog područja, ali da će ona nestati kao vrsta, to sigurno nije slučaj. Njeno ponovno unošenje sigurno bi zahtijevalo jedan vrlo ozbiljan i naučni stručni pristup, ali, da bi se jedna vrsta vratila na mjesto odakle je ona nestala zbog toga što je čovjek radio nesavjesne aktivnosti, potrebno je mnogo, mnogo napora i aktivno učešće različitih subjekata."

Prokoško jezero zaštićeno je zakonom o zaštiti prirode još 1954. godine, u bivšoj Jugoslaviji, zajedno sa prašumom Perućica. Poznato je i po tradicionalnom stočarstvu na nomadski način. Uništavanje ovog dara prirode, još jedan je dokaz bezvlašća i nefunkcionalnog sistema u postratnoj Bosni i Hercegovini.

Nijaz Helez

Tko je kriv za uništavanje Prokoškog jezera?

30.11.2013.

6 7

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

govića, koji je rekao tada: 'Tko puca u fratra, pucao je u Bosnu.' Međutim, nikad nije otkriveno tko je pucao u fratra, tko je pucao u Bosnu."

Svaka obljetnica ubojstva fra Nikice i fra Leona posebno je potresna za žive svjedoke ovog događaja koji su se 13. studenog 1993. godine zatekli u fojnič-kom samostanu. Među njima je bio i franjevac fra Tomislav Trogrlić:

"Uvijek se to proživljava kao da se od-vija film jedan te isti - i ljudi, zgode, nezgo-de, doživljaji, emocije. Vrlo teški dani."

Prije tri godine u Franjevački samo-stan u Fojnicu došao je i Hasib Mušin-begović, nekadašnji zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH, čiji pripadnici su ubili fra Nikicu i fra Leona. Došao se, kaže, ispričati za pomenuti zločin. I tada, a i danas, Mušinbegović ističe da mu je savjest čista jer ovaj zločin nije počinjen po njegovoj naredbi:

"To što je učinjeno, to je zločin. To sam i tada rekao. Nikad nisam za takva djela bio ni od čijih oružanih snaga, a pogotovo ne od svojih pripadnika. Bilo mi je veoma žao. Čim sam za taj slučaj čuo, to je bilo drugi ili treći dan poslije tog nemilog do-gađaja, ja sam podigao prijavu, zatražio da ti ljudi odu u zatvor Zenica i da se taj slučaj istraži, da se sankcionira. U ratu se može to dogoditi, ali niko, bar u jedinici kojom sam ja komandovao, nije zagova-rao takve događaje, ali kad se dogode, ne treba ih prikrivati, treba ih procesuirati."

Predstava za javnost

Fojnički franjevci tvrde da ovaj slučaj nije dovoljno rasvijetljen. Zato su pokre-nuli ponovni postupak pred istražnim i pravosudnim organima BiH.

Gvardijan fojničkog samostana fra Nikica Vujica ističe da u okonačnom po-stupku i presudi protiv ubojice Mirale-ma Čengića ima mnoštvo nedorečenosti I kontradiktornosti:

"Kad smo mi sve to vidjeli, onda smo shvatili da je taj proces bio jedna dobra predstava za javnost i odlučili smo da na-pravimo zahtjev za pokretanje istražnih radnji i pronalaženje nalogodavaca. U to-me zahtjevu mi se osvrćemo na izjavu časnika Armije BiH iz Visokoga, brigadira Hasiba Mušinbegovića. A isto tako čuli smo i od svjedoka koji su nam, kada su čuli da mi pripremamo zahtjev za ponovne istražne radnje, rekli da bi se trebao ispi-tati jedan ratni obavještajac Hamza Duv-njak, koji je tada imao kodno ime Mišo i koji je malo prije ubojstva fratara imao žestoku svađu sa gvardijanom fra Niki-com Miličevićem."

U Fojnici je 13. studenog predstavlje-na i knjiga "Pucnji u fratre", autora Zora-na Oroza, koja detaljno opisuje ono što se dogodilo prije 20 godina u Fojnici. Autor Zoran Oroz o tome kaže:

"Puno stvari ima nejasnih u samom procesu suđenja, što je navelo sadašnjeg gvardijana da podnese prijavu SIPI, odnosno Tužilaštvu BiH. Naravno, u knjizi se o tome nije ništa preciznije govorilo jer mi nemamo naznaka tko bi mogao biti, ali iz razgovora s fratrima i s drugim svjedo-cima tadašnjeg događaja vidi se da ubo-jica nije došao s namjerom da likvidira po svojoj volji, nego da je ipak bio od nekoga nagovoren, odnosno usmjeren."

Tokom izdržavanja kazne, Miralem Čengić je četiri puta pomilovan, kazna mu je skraćivana - i danas je na slobodi.

Franjevačkom samostanu u Fojnici 13. studenog obilježena je dvadeseta Ugodišnjica od ubojstva fra Nikice Mi-

ličevića i fra Leona Migića, gvardijana i župnog vikara ovog samostana. Njihovo ubojstvo počinio je Miralem Čengić, pri-padnik 302. motorizirane brigade Armi-je RBiH iz Visokog, zajedno sa još tri pri-padnika ove postrojbe, za što je pravo-moćno osuđen na 12 godina zatvora. Dvadeset godina nakon ovog zločina, fojnički franjevci uputili su istražnim i pravosudnim organima BiH zahtjev za ponovno pokretanje ovog postupka jer žele saznati tko je naredio ubojstvo fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića.

Godišnjica ubojstva fra Nikice Miliče-vića i fra Leona Migića za obitelj, prija-telje i župljane župe Fojnica predstavlja bolno sjećanje na tragediju, koja je to-kom posljednjeg rata obilježila ovaj kraj. Janja Ćosović, sestra pokojnog fra Leo-na, kaže da se i danas prisjeća riječi svoje i fra Leonove majke, koja je umrla sa pita-njem zašto joj je ubijen sin:

"Nikad mi nije jasno. I moja mama kad je umirala, vikala je: 'Zašto? On se nije ni-kad kombo.' To je jedna riječ koja znači nije se nikad ni s kim svađao. Bio je po prirodi tih. Njoj je ostalo nejasno zašto je on ubijen kad nije volio ni svađu, ni..."

I obitelj fra Nikice Miličevića željela bi jednog dana saznati istinu - tko je bio na-redbodavac. Nećak fra Nikice Miličevića Zdenko Miličević kaže:

"Osobno moj pokojni otac milion puta je znao reći: 'Da mi je samo znati tko je to rekao, tko je naručio.' Ja isto kažem pozna-tu izjavu gospodina pokojnog Alije Izetbe-

Tko je naredio ubojstvofojničkih franjevaca?

Ivan KATAVIĆ

Naslovnica knjige Zorana Oroza

Misa zadušnica za ubijene fratre u samostanskoj crkvi Duha Svetoga

ideje, od organiziranja modne revije do prodaje po suvenirnicama i sl., ali ja nika-da nisam imala dovoljno proizvoda ili dovoljno vremena da se neka suradnja i realizira. Gradac, odakle dolazim zadnjih 25 godina, dobio je u četvrtom mjesecu ove godine jednu vrlo zanimljivu udrugu pod imenom 'Manufaktura- Gradac'. Smjestili smo se u neiskorištenim pro-storijama gradačačke crkve koje se nala-ze uz same stepenice tog franjevačkog zdanja, prekrasan prostor koji je godina-ma zjapio prazan... Dolaskom novog sve-ćenika okupilo se poprilično kreativnog puka oko te udruge, ljudima se pružila prilika da pokažu što sve rade, a i crkvi je dobro jer se zametnuo neki novi život,

stalno se nešto događa... Ja sam se zapre-pastila, nakon 25 godina koliko živim dole, kako su ljudi skromno čuvali svoje hobije od očiju svojih susjeda ili familije i koliko kreativnih osoba ima u jednom malom mjestu kakvo je Gradac, gdje živi svega 3000 duša... Njihov mediteranski mentalitet cijeni lavandu, školjku, solju isprano, naplavljeno drvo i sl. čime su okruženi, od svega toga prave suvenir.

n Kako se u sve to uplelo tvoje plete-nje od vune, malo je prevruće za takvu vrstu suvenira?

o: Ahahahaa... Srećom, tu su stranci koji razmišljaju drugačije od nas, oni kupuju vunu i izvan sezone, po niskim cijenama,

n Dajana, hvala ti što si pristala na razgovor za Fojničku škrinju. Uobiča-jeno pitanje na početku ovakvog raz-govora: Kako si se uopće odlučila predstaviti svoje rukotvorine Fojnici, gdje se i kako začela takva ideja?

o Hvala vama na besplatnoj reklami! Pa ne znam, godinama razmišljam kako bi bilo lijepo dio godine živjeti na moru, a dio u kontinentu. Prije nije bilo takve pri-like jer sam radila u trgovini, pletenje je bilo samo hobi, bila sam vezana za Gra-dac... Sada su se okolnosti promijenile, napustila sam trgovinu i odlučila da od hobija napravim biznis. Inicijator za predstavljanje mojih radova ovdje bila je i Marina Šimunić koja je iznosila razne

Prije svega, velika radost Dajana Tomičić Buljubašić otišla je iz Fojnice u Gradac prije 25 godina zbog svoje velike ljubavi. Ipak, njene male ljubavi i zadovoljstva vraćale su je neprestano u rodni grad. Sad želi nešto od svoje strasti prema starim zanatima, koji su na granici sa umjetnošću, vratiti u svoje mjesto... Može li Dajana biti motivacija Fojničankama koje još uvijek skromno čuvaju priče o svojim hobijima?

Piše: Suzana LOVRIĆ

6 7

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

govića, koji je rekao tada: 'Tko puca u fratra, pucao je u Bosnu.' Međutim, nikad nije otkriveno tko je pucao u fratra, tko je pucao u Bosnu."

Svaka obljetnica ubojstva fra Nikice i fra Leona posebno je potresna za žive svjedoke ovog događaja koji su se 13. studenog 1993. godine zatekli u fojnič-kom samostanu. Među njima je bio i franjevac fra Tomislav Trogrlić:

"Uvijek se to proživljava kao da se od-vija film jedan te isti - i ljudi, zgode, nezgo-de, doživljaji, emocije. Vrlo teški dani."

Prije tri godine u Franjevački samo-stan u Fojnicu došao je i Hasib Mušin-begović, nekadašnji zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH, čiji pripadnici su ubili fra Nikicu i fra Leona. Došao se, kaže, ispričati za pomenuti zločin. I tada, a i danas, Mušinbegović ističe da mu je savjest čista jer ovaj zločin nije počinjen po njegovoj naredbi:

"To što je učinjeno, to je zločin. To sam i tada rekao. Nikad nisam za takva djela bio ni od čijih oružanih snaga, a pogotovo ne od svojih pripadnika. Bilo mi je veoma žao. Čim sam za taj slučaj čuo, to je bilo drugi ili treći dan poslije tog nemilog do-gađaja, ja sam podigao prijavu, zatražio da ti ljudi odu u zatvor Zenica i da se taj slučaj istraži, da se sankcionira. U ratu se može to dogoditi, ali niko, bar u jedinici kojom sam ja komandovao, nije zagova-rao takve događaje, ali kad se dogode, ne treba ih prikrivati, treba ih procesuirati."

Predstava za javnost

Fojnički franjevci tvrde da ovaj slučaj nije dovoljno rasvijetljen. Zato su pokre-nuli ponovni postupak pred istražnim i pravosudnim organima BiH.

Gvardijan fojničkog samostana fra Nikica Vujica ističe da u okonačnom po-stupku i presudi protiv ubojice Mirale-ma Čengića ima mnoštvo nedorečenosti I kontradiktornosti:

"Kad smo mi sve to vidjeli, onda smo shvatili da je taj proces bio jedna dobra predstava za javnost i odlučili smo da na-pravimo zahtjev za pokretanje istražnih radnji i pronalaženje nalogodavaca. U to-me zahtjevu mi se osvrćemo na izjavu časnika Armije BiH iz Visokoga, brigadira Hasiba Mušinbegovića. A isto tako čuli smo i od svjedoka koji su nam, kada su čuli da mi pripremamo zahtjev za ponovne istražne radnje, rekli da bi se trebao ispi-tati jedan ratni obavještajac Hamza Duv-njak, koji je tada imao kodno ime Mišo i koji je malo prije ubojstva fratara imao žestoku svađu sa gvardijanom fra Niki-com Miličevićem."

U Fojnici je 13. studenog predstavlje-na i knjiga "Pucnji u fratre", autora Zora-na Oroza, koja detaljno opisuje ono što se dogodilo prije 20 godina u Fojnici. Autor Zoran Oroz o tome kaže:

"Puno stvari ima nejasnih u samom procesu suđenja, što je navelo sadašnjeg gvardijana da podnese prijavu SIPI, odnosno Tužilaštvu BiH. Naravno, u knjizi se o tome nije ništa preciznije govorilo jer mi nemamo naznaka tko bi mogao biti, ali iz razgovora s fratrima i s drugim svjedo-cima tadašnjeg događaja vidi se da ubo-jica nije došao s namjerom da likvidira po svojoj volji, nego da je ipak bio od nekoga nagovoren, odnosno usmjeren."

Tokom izdržavanja kazne, Miralem Čengić je četiri puta pomilovan, kazna mu je skraćivana - i danas je na slobodi.

Franjevačkom samostanu u Fojnici 13. studenog obilježena je dvadeseta Ugodišnjica od ubojstva fra Nikice Mi-

ličevića i fra Leona Migića, gvardijana i župnog vikara ovog samostana. Njihovo ubojstvo počinio je Miralem Čengić, pri-padnik 302. motorizirane brigade Armi-je RBiH iz Visokog, zajedno sa još tri pri-padnika ove postrojbe, za što je pravo-moćno osuđen na 12 godina zatvora. Dvadeset godina nakon ovog zločina, fojnički franjevci uputili su istražnim i pravosudnim organima BiH zahtjev za ponovno pokretanje ovog postupka jer žele saznati tko je naredio ubojstvo fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića.

Godišnjica ubojstva fra Nikice Miliče-vića i fra Leona Migića za obitelj, prija-telje i župljane župe Fojnica predstavlja bolno sjećanje na tragediju, koja je to-kom posljednjeg rata obilježila ovaj kraj. Janja Ćosović, sestra pokojnog fra Leo-na, kaže da se i danas prisjeća riječi svoje i fra Leonove majke, koja je umrla sa pita-njem zašto joj je ubijen sin:

"Nikad mi nije jasno. I moja mama kad je umirala, vikala je: 'Zašto? On se nije ni-kad kombo.' To je jedna riječ koja znači nije se nikad ni s kim svađao. Bio je po prirodi tih. Njoj je ostalo nejasno zašto je on ubijen kad nije volio ni svađu, ni..."

I obitelj fra Nikice Miličevića željela bi jednog dana saznati istinu - tko je bio na-redbodavac. Nećak fra Nikice Miličevića Zdenko Miličević kaže:

"Osobno moj pokojni otac milion puta je znao reći: 'Da mi je samo znati tko je to rekao, tko je naručio.' Ja isto kažem pozna-tu izjavu gospodina pokojnog Alije Izetbe-

Tko je naredio ubojstvofojničkih franjevaca?

Ivan KATAVIĆ

Naslovnica knjige Zorana Oroza

Misa zadušnica za ubijene fratre u samostanskoj crkvi Duha Svetoga

ideje, od organiziranja modne revije do prodaje po suvenirnicama i sl., ali ja nika-da nisam imala dovoljno proizvoda ili dovoljno vremena da se neka suradnja i realizira. Gradac, odakle dolazim zadnjih 25 godina, dobio je u četvrtom mjesecu ove godine jednu vrlo zanimljivu udrugu pod imenom 'Manufaktura- Gradac'. Smjestili smo se u neiskorištenim pro-storijama gradačačke crkve koje se nala-ze uz same stepenice tog franjevačkog zdanja, prekrasan prostor koji je godina-ma zjapio prazan... Dolaskom novog sve-ćenika okupilo se poprilično kreativnog puka oko te udruge, ljudima se pružila prilika da pokažu što sve rade, a i crkvi je dobro jer se zametnuo neki novi život,

stalno se nešto događa... Ja sam se zapre-pastila, nakon 25 godina koliko živim dole, kako su ljudi skromno čuvali svoje hobije od očiju svojih susjeda ili familije i koliko kreativnih osoba ima u jednom malom mjestu kakvo je Gradac, gdje živi svega 3000 duša... Njihov mediteranski mentalitet cijeni lavandu, školjku, solju isprano, naplavljeno drvo i sl. čime su okruženi, od svega toga prave suvenir.

n Kako se u sve to uplelo tvoje plete-nje od vune, malo je prevruće za takvu vrstu suvenira?

o: Ahahahaa... Srećom, tu su stranci koji razmišljaju drugačije od nas, oni kupuju vunu i izvan sezone, po niskim cijenama,

n Dajana, hvala ti što si pristala na razgovor za Fojničku škrinju. Uobiča-jeno pitanje na početku ovakvog raz-govora: Kako si se uopće odlučila predstaviti svoje rukotvorine Fojnici, gdje se i kako začela takva ideja?

o Hvala vama na besplatnoj reklami! Pa ne znam, godinama razmišljam kako bi bilo lijepo dio godine živjeti na moru, a dio u kontinentu. Prije nije bilo takve pri-like jer sam radila u trgovini, pletenje je bilo samo hobi, bila sam vezana za Gra-dac... Sada su se okolnosti promijenile, napustila sam trgovinu i odlučila da od hobija napravim biznis. Inicijator za predstavljanje mojih radova ovdje bila je i Marina Šimunić koja je iznosila razne

Prije svega, velika radost Dajana Tomičić Buljubašić otišla je iz Fojnice u Gradac prije 25 godina zbog svoje velike ljubavi. Ipak, njene male ljubavi i zadovoljstva vraćale su je neprestano u rodni grad. Sad želi nešto od svoje strasti prema starim zanatima, koji su na granici sa umjetnošću, vratiti u svoje mjesto... Može li Dajana biti motivacija Fojničankama koje još uvijek skromno čuvaju priče o svojim hobijima?

Piše: Suzana LOVRIĆ

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

zadovoljna sam činjenicom što sam to ja napravila. Eto, takva sam. Zadovoljstvo mi je kad imam klupko i igle, kez mi ne silazi s lica, hahahaha... Moram priznati kako sam se prijatno šokirala na ljubaz-nosti lokalne zajednice kod realizacije moje ideje. Ljudi su tako srdačni i ja sam očito zaboravila na tipičnu fojničku lju-baznost. Moj smještaj u drvenu kućicu ispred Reumala još traje, ali evo, za svega par dana toliko toga sam dogovorila. To čovjeku daje gorivo za njegov entuzija-zam. Znam da su vremena teška, ovdje je puno teže nego u Hrvatskoj, ali ima sluha, ima dobrih ideja, uz pomoć prijatelja i komšiluka ovdje je sve puno lakše...

nkalne vlasti, vratimo se izvorima tvog hobija. Kako se začela ta ljubav i strast prema vuni, prema ovim prastarim motivima kojima iznova daješ život?

o To je ista priča koju bi mogla ispričati svaka žena mojih godina, jer mi smo te generacije, kćeri takvih generacija naših majki. Ništa novo. One su sve redom ima-le nešto u rukama, plele, heklale, vezle... Takvih mama se ja sjećam. Nakon što bi nas ispratile u školu, pripremile ručak, oprale, opeglale, obrisale, okopale tuli-pane ili ruže, našle bi vremena i za svoj hobi. To se prije nije tako zvalo, samo se znalo tko odlično veze, tko sjajno hekla, tko vrhunski šije, tko profesionalno ple-te... I tako sam ja kamčila za maminom mašinom za pletenje, godinama. Pokuša-la je moja draga mama mene nešto ins-truirati, ali kad sam vidjela kako mijenja boju lica na moje nespretne pokrete re-kla sam: Dobro daj mi, naučit ću nekako. I onda je to krenulo malo po malo. Bilo je tu nešto i od moje želje da oblačim nešto što nemaju drugi, kako moj muž kaže: Sa

Prije nego nam previše nahvališ lo-

mirisalo, na neko prošlo i sigurno i zdra-vo vrijeme. E to ja želim prodavati ljudi-ma, ne želim da kupuju šarenu lažu od mene!

nsvog rada i njegove prezentacije?

o Pa ništa specijalno ne zamišljam, vo-lim da mi se događa spontano i bez plana, kada je ovaj kreativni dio u pitanju. Kada je u pitanju promocija onda već treba malo planirati i smisleno raditi, kao što sada sređujem tu drvenu kućicu ispred Reumala, ispipavam tržište... Još ne znam koliko će se tražiti to što ja radim, koliko će biti isplativo provoditi 8-10h da na-mamiš kupca, i koliko će moj boravak ov-dje uopće biti inspirativan za moj daljnji rad. Želja mi je unijeti tu staru bosansku šaru u svoj rad, jer ona jeste u mom biću i nekako se stalno trudi naći put da oživi u ovim rukama... Počela sam već sa malim ćilimima i ponjavicama, ne znam još koli-ko sam uhvatila taj duh. Ta je šara pri-sutna na torbama, na komadima odjeće, ali jako diskretno.

n Fojnica još uvijek nema neki svoj prepoznatljiv i jedinstven suvenirili

Divno! Kako dalje zamišljaš razvoj

mo nek nije kao kod drugih, vazda uz vo-du. Ja volim jednostavne komade odjeće, praktično su to krpe koje mi daju slobo-du disanja i kretanja. Evo, sad imam na sebi komade koji mogu biti prsluk, rolka i bolero, skineš komad i sve je drugačije, to je ta moja praktična strana. U početku is-tražuješ, imaš i promašaja, ne prodaješ već poklanjaš, uradiš i po narudžbi, s teš-kom mukom, onda kupiš sebi novu maši-nu i shvatiš - počinjem ispočetka, svoja ja...

n Da, prijašnji hobiji, koji to nisu bili, imali su pritisak tuđeg materijala i tu-đe ideje. Danas to već nije slučaj. Mož-da je to onaj važan odmak u kreativ-nost i umjetnost?

o Ja se ne usuđujem sebe nazivati umjet-nicom. Imam inovacija u kreacijama, imam dovoljno ega i sujete, ali ne bih se usudila sebe zvati umjetnikom. Ja sam samo neobično žensko biće koje umjesto kupovine cipela, veša i kremica voli ku-povati vunu. Raznih boja! Volim pregle-davati patente, konac, dugmad, zvati do-bavljače na veliko i nadmudrivati se na malo, volim dobiti komad onako kako ga zamislim... I makar svima bio ružan i ne-upotrebljiv, to je isto zanimljivo, ako se meni sviđa nešto što uradim, ne zanima-ju me tuđe kritike. Ako dobijem što sam zamislila, smatram kako sam uspjela.

n Pa zar to nije odlika umjetničke su-jete?!

o Nije, to je odlika obične ljudske sujete, svi smo sujetni. Možda umjetnici malo više. Ali nisam ja pretjerano sujetna. Sa-mo branim svoje stajalište, ahahaha... Ovo što radim, bio to zanat ili umjetnost, prije svega je velika radost, nešto što me odmara i krijepi. Nekad me susjedi čuju kako radim i nedjeljom pa me kude i ga-lame. A ja onda kažem - ovo je moja moli-tva. Ovo je za mene produhovljenje i na-lazak mira. Ako ja ne znam šta ću od sebe, jer je nedjelja, nego odem do tebe i onda tračamo, cugamo, to je za mene nešto da-leko od duhovnosti. Ali ako ja radim u miru ono što volim onda nije bitno je li to srijeda ili nedjelja. Ja sam dobra dok stvaram, a to Bog najradije voli.

n Ovaj tvoj hobi zahtijeva ne samo vri-jeme već i prostor?

o Oooo, da! U visoko kreativnim fazama to je takav rusvaj u kući, sve je podređeno tome... Materijali, skice, prije časopisi, sad hvala Bogu imamo internet, pa me dobavljač zatrpa sa hrpom iste boje vu-ne... E, kako to zna biti veselo! Inače,

proizvod, kao što Kreševo ima npr. potkovano jaje, Kiseljak - kiseljačku pogaču... Godinama se traži što bi to moglo biti spakirano u malu šaku i ponijeto za uspomenu iz Fojnice. Šta ti misliš o tom problemu?

ovoja tehnologije, iskoristiti ga. Recimo, Adnan Bubalo ima sjajne fotke Fojnice, pa ne moraju one biti tiskane na kartonu kao razglednice, ostalo nas je jako malo koji volimo poslati ili primiti razgledni-cu, ali može se napraviti print na vrećici ispunjenoj ćubrom ili majčinom duši-com, umjesto poštanske marke bio bi stari grb Fojnice i sl... Pa te ponjavice sa tipičnom šarom iz ovog kraja ili torbe, ma ima toga toliko... Vidjela sam u Škafi ja-stučiće punjene heljdom, koštaju 40 KM! Vuna koja se baca na obroncima Vranice, a znamo kako se teško razgrađuje, mogla bi biti punjenje za spretno uobličene jas-tučiće koji bi bili podrška terapiji išijasa i reume. To bi stari ljudi rado imali da griju svoje bolne zglobove, još dodati malo te naše šare i eto nezaboravnog suvenira iz Fojnice. Sa vrlo malim sredstvima se mo-že dobiti nešto i posebno i tipično i lijepo i korisno... Bitna je samo ideja. Ovdje je meni jako lijepo društvo, imam jednog slikara koji privlači pažnju motivima sta-re, ali i današnje Fojnice, tu je Džemila sa svojim šumskim plodovima, travama, džemovima... To su sve bogomdane bla-godati, kojima Fojnica ne oskudjeva, a koje se danas cijene u svijetu. Nama je to obično, na dohvat ruke, ali drugima je pravo čudo da imaju kupiti crvenu bo-rovnicu i domaći med. I onda, kad priča krene, kada ima života oko tih drvenih kućica, ima života i u zidanim kućama, u našim životima. Fojnica mora to iskoris-titi i podsticati takvu vrstu turističke po-nude. I ovdje sigurno ima puno žena na-ših godina koje ne samo da nisu zabora-vile starinsku razbibrigu u koncu ili vuni, nego i uživaju u tome. Vrijeme je da poka-žu ono što stvaraju...

n Ovo bi mogao biti zvanični završe-tak našeg razgovora, hvala ti puno na zanimljivom i afirmativnom razgo-voru, nadam se kako ćemo za par mjeseci imati već neki prvi etno sajam u Fojnici, festival starih zanata ili tome slično...

o Oooo, to bi bilo pravo! Fojnica sigurno ima potencijal za nešto slično. Ne mora to biti baš fojnički, može biti neki usko regionalni festival, ali svakako sa idejom koja će krenuti i opstati u Fojnici. Sretno i Fojničkoj škrinji, hvala!

Možda bismo mogli pratiti trend raz-

hahaha... Šalim se, uklopila sam se ja i sa pletenjem koncem, šivanjem vrećica za mirisno bilje, šivanjem originalnih vreći-ca u koje će biti upakirani drugi suveni-ri... Ja bih opet htjela naglasiti važnost grupe, odnosno udruge, jer u našem dru-štvu pojedinac brzo gubi volju i energiju, udruge mogu više i bolje. Mi smo, recimo, došli na ideju da umjesto cvjetnih dezena po mjestu, koji su prije svega skupo pla-ćeni, loše održavani i svenu nakon mje-sec dana, posadimo naše autohtono bilje. Ono je prije svega na dohvat ruke, dakle jeftino za prisad, nije skupo za održava-nje jer je na svom terenu, ne traži vodu, miriše, lijepo izgleda, čini ambijent... La-vanda, smilje, bosilje, također grmolika biljka žižula koja je po svojim vitamin-sko-energetskim vrijednostima čak i iz-nad brusnice. Žižula je zbog maslina, na-žalost, skoro iskorijenjena, ona se čistila iz polja kao nametnik, u samom gradu je ostalo svega par stabala. Tako je naša udruga zasadila nekoliko novih sadnica u žardinjere, posebno to područje oko crkve...

n Očito si posve praktična osoba koja umije spojiti ugodno sa korisnim. Mo-že li se reći kako je to katalizator za tvoje trenutne aktivnosti u Fojnici?

o Jest, ostvario mi se bosanski san, iz opanaka u cipelice, iz cipelica na more, hahahaha... Može se reći i tako, nastojim uvijek da mi je dobro, da se zabavim, ali i da činim neki posao koji donosi korist. Ne podnosim prazan hod! Prije svega mi financijska slika ne dozvoljava takvu vr-stu relaksacije, a mislim da to nije ni u mom temperamentu. Uvijek imam neku ideju koju treba provesti u djelo, uvijek nešto radim. Pa nek napravim i nešto što ne valja, čime možda i nisam zadovoljna,

nikad nemam boje koje su u trendu, hehehe... Osim toga, obožavam reciklažu. Dragi komad odjeće koji je podijelio sa mnom ili sa meni dragom osobom, ili sa nepoznatom osobom, dio povijesti, dio emocije, dio kulture, dio sna... e taj ko-mad je za mene besmrtan i on ulazi u novi život, novu priču, njemu posvetim novo vrijeme, jer zaslužuje. Jedno vrije-me sam bila zatrpana smećem, kako su drugi to nazivali, međutim, meni to nije bilo smeće, daleko od toga... Sve je to imalo svoju namjenu, znala sam zašto uzimam 70 godina star šugaman ili za-vjesu, kojeg su već pola pojele bube. Ja bih iskoristila jedan kvadratić toga i bila sretna. Skinula bih neku zaboravljenu ša-ru, stavila na stare farmerice ili staru majicu i eto novog duha starog vremena. Istina je da sam i ja u jednom trenutku skontala kako ne mogu baš sve recikli-rati, malo sam otrijeznila tu svoju fanta-ziju ili postala stroža, ako hoćete... Ljetos smo napravili toliko originalnih vrećica od starih bijelih dalmatinskih čaršafa na koje smo šivali komadiće miljea, kuki-čanih stolnjaka i sl. Stranci su totalno po-ludili za tim vrećicama ispunjenim la-vandom. To je tako lijepo izgledalo, lijepo

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

zadovoljna sam činjenicom što sam to ja napravila. Eto, takva sam. Zadovoljstvo mi je kad imam klupko i igle, kez mi ne silazi s lica, hahahaha... Moram priznati kako sam se prijatno šokirala na ljubaz-nosti lokalne zajednice kod realizacije moje ideje. Ljudi su tako srdačni i ja sam očito zaboravila na tipičnu fojničku lju-baznost. Moj smještaj u drvenu kućicu ispred Reumala još traje, ali evo, za svega par dana toliko toga sam dogovorila. To čovjeku daje gorivo za njegov entuzija-zam. Znam da su vremena teška, ovdje je puno teže nego u Hrvatskoj, ali ima sluha, ima dobrih ideja, uz pomoć prijatelja i komšiluka ovdje je sve puno lakše...

nkalne vlasti, vratimo se izvorima tvog hobija. Kako se začela ta ljubav i strast prema vuni, prema ovim prastarim motivima kojima iznova daješ život?

o To je ista priča koju bi mogla ispričati svaka žena mojih godina, jer mi smo te generacije, kćeri takvih generacija naših majki. Ništa novo. One su sve redom ima-le nešto u rukama, plele, heklale, vezle... Takvih mama se ja sjećam. Nakon što bi nas ispratile u školu, pripremile ručak, oprale, opeglale, obrisale, okopale tuli-pane ili ruže, našle bi vremena i za svoj hobi. To se prije nije tako zvalo, samo se znalo tko odlično veze, tko sjajno hekla, tko vrhunski šije, tko profesionalno ple-te... I tako sam ja kamčila za maminom mašinom za pletenje, godinama. Pokuša-la je moja draga mama mene nešto ins-truirati, ali kad sam vidjela kako mijenja boju lica na moje nespretne pokrete re-kla sam: Dobro daj mi, naučit ću nekako. I onda je to krenulo malo po malo. Bilo je tu nešto i od moje želje da oblačim nešto što nemaju drugi, kako moj muž kaže: Sa

Prije nego nam previše nahvališ lo-

mirisalo, na neko prošlo i sigurno i zdra-vo vrijeme. E to ja želim prodavati ljudi-ma, ne želim da kupuju šarenu lažu od mene!

nsvog rada i njegove prezentacije?

o Pa ništa specijalno ne zamišljam, vo-lim da mi se događa spontano i bez plana, kada je ovaj kreativni dio u pitanju. Kada je u pitanju promocija onda već treba malo planirati i smisleno raditi, kao što sada sređujem tu drvenu kućicu ispred Reumala, ispipavam tržište... Još ne znam koliko će se tražiti to što ja radim, koliko će biti isplativo provoditi 8-10h da na-mamiš kupca, i koliko će moj boravak ov-dje uopće biti inspirativan za moj daljnji rad. Želja mi je unijeti tu staru bosansku šaru u svoj rad, jer ona jeste u mom biću i nekako se stalno trudi naći put da oživi u ovim rukama... Počela sam već sa malim ćilimima i ponjavicama, ne znam još koli-ko sam uhvatila taj duh. Ta je šara pri-sutna na torbama, na komadima odjeće, ali jako diskretno.

n Fojnica još uvijek nema neki svoj prepoznatljiv i jedinstven suvenirili

Divno! Kako dalje zamišljaš razvoj

mo nek nije kao kod drugih, vazda uz vo-du. Ja volim jednostavne komade odjeće, praktično su to krpe koje mi daju slobo-du disanja i kretanja. Evo, sad imam na sebi komade koji mogu biti prsluk, rolka i bolero, skineš komad i sve je drugačije, to je ta moja praktična strana. U početku is-tražuješ, imaš i promašaja, ne prodaješ već poklanjaš, uradiš i po narudžbi, s teš-kom mukom, onda kupiš sebi novu maši-nu i shvatiš - počinjem ispočetka, svoja ja...

n Da, prijašnji hobiji, koji to nisu bili, imali su pritisak tuđeg materijala i tu-đe ideje. Danas to već nije slučaj. Mož-da je to onaj važan odmak u kreativ-nost i umjetnost?

o Ja se ne usuđujem sebe nazivati umjet-nicom. Imam inovacija u kreacijama, imam dovoljno ega i sujete, ali ne bih se usudila sebe zvati umjetnikom. Ja sam samo neobično žensko biće koje umjesto kupovine cipela, veša i kremica voli ku-povati vunu. Raznih boja! Volim pregle-davati patente, konac, dugmad, zvati do-bavljače na veliko i nadmudrivati se na malo, volim dobiti komad onako kako ga zamislim... I makar svima bio ružan i ne-upotrebljiv, to je isto zanimljivo, ako se meni sviđa nešto što uradim, ne zanima-ju me tuđe kritike. Ako dobijem što sam zamislila, smatram kako sam uspjela.

n Pa zar to nije odlika umjetničke su-jete?!

o Nije, to je odlika obične ljudske sujete, svi smo sujetni. Možda umjetnici malo više. Ali nisam ja pretjerano sujetna. Sa-mo branim svoje stajalište, ahahaha... Ovo što radim, bio to zanat ili umjetnost, prije svega je velika radost, nešto što me odmara i krijepi. Nekad me susjedi čuju kako radim i nedjeljom pa me kude i ga-lame. A ja onda kažem - ovo je moja moli-tva. Ovo je za mene produhovljenje i na-lazak mira. Ako ja ne znam šta ću od sebe, jer je nedjelja, nego odem do tebe i onda tračamo, cugamo, to je za mene nešto da-leko od duhovnosti. Ali ako ja radim u miru ono što volim onda nije bitno je li to srijeda ili nedjelja. Ja sam dobra dok stvaram, a to Bog najradije voli.

n Ovaj tvoj hobi zahtijeva ne samo vri-jeme već i prostor?

o Oooo, da! U visoko kreativnim fazama to je takav rusvaj u kući, sve je podređeno tome... Materijali, skice, prije časopisi, sad hvala Bogu imamo internet, pa me dobavljač zatrpa sa hrpom iste boje vu-ne... E, kako to zna biti veselo! Inače,

proizvod, kao što Kreševo ima npr. potkovano jaje, Kiseljak - kiseljačku pogaču... Godinama se traži što bi to moglo biti spakirano u malu šaku i ponijeto za uspomenu iz Fojnice. Šta ti misliš o tom problemu?

ovoja tehnologije, iskoristiti ga. Recimo, Adnan Bubalo ima sjajne fotke Fojnice, pa ne moraju one biti tiskane na kartonu kao razglednice, ostalo nas je jako malo koji volimo poslati ili primiti razgledni-cu, ali može se napraviti print na vrećici ispunjenoj ćubrom ili majčinom duši-com, umjesto poštanske marke bio bi stari grb Fojnice i sl... Pa te ponjavice sa tipičnom šarom iz ovog kraja ili torbe, ma ima toga toliko... Vidjela sam u Škafi ja-stučiće punjene heljdom, koštaju 40 KM! Vuna koja se baca na obroncima Vranice, a znamo kako se teško razgrađuje, mogla bi biti punjenje za spretno uobličene jas-tučiće koji bi bili podrška terapiji išijasa i reume. To bi stari ljudi rado imali da griju svoje bolne zglobove, još dodati malo te naše šare i eto nezaboravnog suvenira iz Fojnice. Sa vrlo malim sredstvima se mo-že dobiti nešto i posebno i tipično i lijepo i korisno... Bitna je samo ideja. Ovdje je meni jako lijepo društvo, imam jednog slikara koji privlači pažnju motivima sta-re, ali i današnje Fojnice, tu je Džemila sa svojim šumskim plodovima, travama, džemovima... To su sve bogomdane bla-godati, kojima Fojnica ne oskudjeva, a koje se danas cijene u svijetu. Nama je to obično, na dohvat ruke, ali drugima je pravo čudo da imaju kupiti crvenu bo-rovnicu i domaći med. I onda, kad priča krene, kada ima života oko tih drvenih kućica, ima života i u zidanim kućama, u našim životima. Fojnica mora to iskoris-titi i podsticati takvu vrstu turističke po-nude. I ovdje sigurno ima puno žena na-ših godina koje ne samo da nisu zabora-vile starinsku razbibrigu u koncu ili vuni, nego i uživaju u tome. Vrijeme je da poka-žu ono što stvaraju...

n Ovo bi mogao biti zvanični završe-tak našeg razgovora, hvala ti puno na zanimljivom i afirmativnom razgo-voru, nadam se kako ćemo za par mjeseci imati već neki prvi etno sajam u Fojnici, festival starih zanata ili tome slično...

o Oooo, to bi bilo pravo! Fojnica sigurno ima potencijal za nešto slično. Ne mora to biti baš fojnički, može biti neki usko regionalni festival, ali svakako sa idejom koja će krenuti i opstati u Fojnici. Sretno i Fojničkoj škrinji, hvala!

Možda bismo mogli pratiti trend raz-

hahaha... Šalim se, uklopila sam se ja i sa pletenjem koncem, šivanjem vrećica za mirisno bilje, šivanjem originalnih vreći-ca u koje će biti upakirani drugi suveni-ri... Ja bih opet htjela naglasiti važnost grupe, odnosno udruge, jer u našem dru-štvu pojedinac brzo gubi volju i energiju, udruge mogu više i bolje. Mi smo, recimo, došli na ideju da umjesto cvjetnih dezena po mjestu, koji su prije svega skupo pla-ćeni, loše održavani i svenu nakon mje-sec dana, posadimo naše autohtono bilje. Ono je prije svega na dohvat ruke, dakle jeftino za prisad, nije skupo za održava-nje jer je na svom terenu, ne traži vodu, miriše, lijepo izgleda, čini ambijent... La-vanda, smilje, bosilje, također grmolika biljka žižula koja je po svojim vitamin-sko-energetskim vrijednostima čak i iz-nad brusnice. Žižula je zbog maslina, na-žalost, skoro iskorijenjena, ona se čistila iz polja kao nametnik, u samom gradu je ostalo svega par stabala. Tako je naša udruga zasadila nekoliko novih sadnica u žardinjere, posebno to područje oko crkve...

n Očito si posve praktična osoba koja umije spojiti ugodno sa korisnim. Mo-že li se reći kako je to katalizator za tvoje trenutne aktivnosti u Fojnici?

o Jest, ostvario mi se bosanski san, iz opanaka u cipelice, iz cipelica na more, hahahaha... Može se reći i tako, nastojim uvijek da mi je dobro, da se zabavim, ali i da činim neki posao koji donosi korist. Ne podnosim prazan hod! Prije svega mi financijska slika ne dozvoljava takvu vr-stu relaksacije, a mislim da to nije ni u mom temperamentu. Uvijek imam neku ideju koju treba provesti u djelo, uvijek nešto radim. Pa nek napravim i nešto što ne valja, čime možda i nisam zadovoljna,

nikad nemam boje koje su u trendu, hehehe... Osim toga, obožavam reciklažu. Dragi komad odjeće koji je podijelio sa mnom ili sa meni dragom osobom, ili sa nepoznatom osobom, dio povijesti, dio emocije, dio kulture, dio sna... e taj ko-mad je za mene besmrtan i on ulazi u novi život, novu priču, njemu posvetim novo vrijeme, jer zaslužuje. Jedno vrije-me sam bila zatrpana smećem, kako su drugi to nazivali, međutim, meni to nije bilo smeće, daleko od toga... Sve je to imalo svoju namjenu, znala sam zašto uzimam 70 godina star šugaman ili za-vjesu, kojeg su već pola pojele bube. Ja bih iskoristila jedan kvadratić toga i bila sretna. Skinula bih neku zaboravljenu ša-ru, stavila na stare farmerice ili staru majicu i eto novog duha starog vremena. Istina je da sam i ja u jednom trenutku skontala kako ne mogu baš sve recikli-rati, malo sam otrijeznila tu svoju fanta-ziju ili postala stroža, ako hoćete... Ljetos smo napravili toliko originalnih vrećica od starih bijelih dalmatinskih čaršafa na koje smo šivali komadiće miljea, kuki-čanih stolnjaka i sl. Stranci su totalno po-ludili za tim vrećicama ispunjenim la-vandom. To je tako lijepo izgledalo, lijepo

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

n Članstvo u ULUBiH – u je sigurno olakšalo i ulazak na važne kolektivne izložbe?

o Kako ne! To su važni momenti kada se vaša slika nađe pored čuvenih akadem-skih slikara, dobivate recenzije od uvaže-nih kritičara, upoznaje vas šira javnost... Međutim, ja se uvijek rado odazovem i na manje važne kolektivne izložbe, odem u moj Travnik, u Tuzlu, u Hrvatsku, u Srbi-ju, sve su to prekrasna druženja.

n Možeš li se malo prisjetiti svoje prve samostalne izložbe?

o Ma ja se sjećam još uvijek svakog deta-lja vezano za pripreme, organizaciju, sje-ćam se svih svojih emocija, uzbuđenja, straha, sjećam se nesigurnosti... Prva se izložba ne zaboravlja i ona uvijek ostaje posebna u srcu i u pamćenju. Bilo je to 2002. godine na moj 50. rođendan i ja sam po svaku cijenu htjela izložiti 50 slika, hahahaha... Čovjek se zaista uči na vlastitim greškama i sad kad znam da je limit 25 slika za izložbu, smijem se sebi. Uz pomoć prijatelja, dobila sam bivši Dom JNA za postavku izložbe, a to je pre-divan prostor. Direktorica muzeja, gosp. Fatima, koja je završila ALU i povijest umjetnosti, napisala je kritiku, a ja na ob-lacima, ono- kad sreći nema kraja... I tako uzbuđena, još ne vjerujući u nekakvu vri-jednost toga što radim, kažem gostima da im se zahvaljujem što su došli vidjeti

svojstveni, volim se vraćati sebi, volim stvarati i gledati svoju slobodu koju po-stižem slikanjem. Volim se igrati sa pre-mještanjem mojih realnih slika u dimen-zije platna. Ne može svaka slika stati na platno! Ponekad stojim začuđena što je slika veća od platna ili obrnuto, pa kre-nem iznova... Kad dobijem sliku u inspi-raciji, sljedeće što zamišljam je veličina platna. Inače, više volim velika platna. Moji dugački, jaki potezi traže veća plat-na. Radim i minijature, kažu uspješno, ali rijetko ih radim, volim velika platna na kojima se ja mogu razmahati...

nse opisati taj proces preobrazbe ideje u sliku?

o Može se opisati, samo treba par dana, rjeđe i par mjeseci, da se sve to opiše, hahaha...

n: Toliko vremena treba da inspiraci-ja nađe put do svog opipljivog i vidnog stanja?

o Tako je. Slika je najčešće moja od početka do kraja, i onda ona kao bujica izađe iz mene kad dođe njeno vrijeme... Ponekad se osjećam samo kao medij kroz koji prolazi ta blagorodna energija, a ponekad je držim danima kao svoju, punim se, živim... Odgovara mi i jedno i drugo sve dok svoju sliku vidim kao je-dan završen proces doživljavanja, pro-

Kako pristižu ideje za sliku, može li

to što sam šarala. Jao, kako me iskritiko-vala, veli, ona ne piše recenzije za šara-nje, ona je prepoznala sjajan potencijal, da moram imati vjere u sebe, itd.

npoznavala prije, u mladosti?

o Ha, jesam! I kroz školu, i za prijatelje, ali nekako sam to čuvala od ostalih, jer Fojnica je, čini mi se, oduvijek bila okrut-na prema tim ogledanjima u umjetnosti. A možda je to samo bio moj doživljaj ili strah kako će ljudi reći - Ma ona mala Vijeka Slavkina, nešto šara... Mislila sam, smijat će se. Odlaskom u Travnik dala sam sebi malo više prostora za slikanje, ali ništa pretenciozno. I dalje za sebe. Ali onda mi se dogodi gubitak sina, pa gubi-tak muža, i to jednostavno postaje moj bijeg, moja terapija, moj život...

n Fojnica ima te potencijale u prelije-pim krajolicima, dobroj kuhinji, dobri smo domaćini, pa nije baš da ne voli-mo umjetnost... Može li se sve to isko-ristiti za neke likovne projekte koji-ma se susjedne općine odavno hvale?

o Kad sam se tek vratila u Fojnicu, prije sedam godina, bila sam puna elana. Or-ganizovala sam dvije slikarske kolonije, uz svesrdnu pomoć gospodina Ive Bar-barića, hotela Reumal, pa i Općina je ne-što malo pomogla... Ovom prigodom bih se posebno zahvalila i Šehziji Buljini na velikoj pomoći. Međutim, naša sredina

Jesi li ti svoj slikarski talenat pre-

življavanja... Eh, rijetko radim i slike po narudžbi, kao što je ova za crkvu u Kazi-jevićima. To je onda nešto drugo. To prvo traži mjesece studiranja, istraživanja, čitanja, gledanja filmića... Onda sam na-pravila tri crteža, skice, i opet istraživala, dok se nisam odlučila za jednu varijantu, sebi najbližu. Šta je tu bila kvaka, da tako kažem, ja sam neko ko rijetko radi likove, i to je možda bio jedan izazov, a bilo je još bezbroj izazova. Ja sam zapamtila, od svega onoga što je kritičar rekao, da nije vidio ljepšeg sv. Antu. Jest taj rad u jednoj maloj crkvi u Kazijevićima, ali meni je, vjerujte, kao da je u Notre Dame-u. Tako sam sretna što sam to napravila, sigurna da će nešto ostati iza mene...

nzapravo najčešće ideje i teme kojima se baviš?

o Volim mediteranske motive, čitav je-dan moj ciklus bile su ribe, more, popra-tni mediteranski elementi. Imam sigur-no 70-ak slika s ribama, to je jedno vrije-me bila moja opsesija. Nemam foto-apa-rat, svoje motive upijam i često pomije-šam bor iz Bosne, neku kućicu koju sam vidjela u daljini iz vožnje, neki fascinan-tan oblak iz prozora svoje kuhinje sa ne-kom dalmatinskom obalom. Meni to nije problem sve izmiksati. Ja ustvari vjeru-jem da nikada ne znam šta će sve biti na tom mom platnu. Ne ograničavam se vre-menom i prostorom, puštam da me moja sjećanja i dobar osjećaj odvedu gdje god žele. Uglavnom je boja ta koja me ponese i diktira ugođaj slike. Poznajem slikare koji vrlo studiozno prilaze svojoj ideji, prave skice, raspituju se okolo valja li to. To ne radim. Skica mi je u glavi, preme-ćem je i okrećem, ali kad sjevne prvi po-tez boje na platnu, tu više nema povrat-ka, teško... Puštaš da te ta kreativna bujica nosi.

n Da nisi neki vodeni znak u horosko-pu?! Ili priželjkuješ vodu da malo za-gasi tu vatru? Kad kažeš ribe, ja od-mah zamišljam akvarel... U kojoj teh-nici su rađene ribe?

o Ahahaha... nisam, lavica sam! A biće da mi treba malo vode da ugasim neke vat-rice, hahaha... Moja tehnika je ulje na pla-tnu, akvarel radim rijetko i samo za svoju dušu.

n Šta se događa kad nastupi kreativni vakuum? Kako trpiš sebe?

o A joooj! U početku sam i u tome bila nevješta pa sam samu sebe silila da ra-dim... To je bilo i tužno i smiješno. Sad samo sjedim, čitam i čekam da prođe, čekam da me zasvrbe jagodice i da krene ta bujica ideja. Najviše volim to vrijeme

Koji su motivi tebi najdraži, što su

nposebno predstavljati fojničkoj jav-nosti. Članica si ULUBiH, što je vjero-jatno san svakog slikara. Svjedoci smo nekoliko tvojih samostalnih izložbi u Fojnici, par tvojih slika se nalazi u stalnoj postavci galerije Franjevačkog samostana u Fojnici, a odnedavno je jedna tvoja slika sakralnog motiva na zidu crkve u Kazijevićima.

o Članstvo u ULUBiH – u je valjda plafon za djelovanje na polju likovne umjetnosti na prostoru BiH i sigurno najveća nagra-da svakom slikaru. U ULUBiH – u sam od 2004. godine. Ako ćemo i dalje u brojka-ma, ovo mi je 15. samostalna izložba, grupne sam prestala i brojati jer ih ima 10-15 godišnje, ukupno 30 godina um-jetničkog rada. Inače, nije nekoliko mojih slika u stalnoj postavci galerije Franje-vačkog samostana, radi se o dvije slike od kojih je jedna sakralnog, a druga, da tako kažem, svjetovnog sadržaja. Jako rijetko radim sakralni motiv, ali ta slika Bogoro-dice meni je posebno draga. Rađena je u impresiji, kači nešto od tog modernistič-kog izraza, gdje je u prvom planu Majka Božja sa trnovom krunom i Isusom kojeg je nešto teže nazrijeti. Tu sam htjela sta-viti u prvi plan majčinu muku, jer uvijek se priča o tome kako je Isusu bilo teško, pomalo je zanemarena ta majčina bol i tuga...

Slikaricu Vijeku Čondrić ne treba nije pitomo tlo za kultivisanje takvih kul-turnih navika. Kad sam ja vidjela da mo-ram moljakati za ta neka minimalna sredstva, da to ljudi ovdje ne prepoznaju kao opšti interes zajednice, izgubila sam volju i posvetila se samo kreativnom ra-du. Možda bi trebalo pitati ove mlađe lju-de imaju li volje da se nadmudruju sa općinarima. Meni je ispod časti da tražim za putne troškove kako bih predstavljala sebe i Fojnicu negdje u inostranstvu. Na šta se troše općinske pare za kulturu - ne znam, i ne zanima me. Sportska kultura je jako važna, ali zar ja trebam trčati sprint kako bih dobila nekakvu materi-jalnu podršku za svoj rad?! Predlagala sam da nas par umjetnika, pa ne moraju biti niti samo slikari, osnujemo neko udruženje kako bismo olakšali sebi rad. I to je teško.

nkavanja platna?

o Ahahaha... Pa lakše bi mi bilo reći šta ne! Volim sve što je vezano za slikarstvo. Obožavam boje, prije svega jake boje. Volim puno boje na platnu! Volim samoj sebi pripremiti platno. Uvijek negdje u podsvjesti strahujem, ako slikam na tom kupljenom platnu može se desiti da slika brzo propadne, ako ja to kvalitetno pri-premim, onda će to trajati... Volim čitati o slikarstvu, volim istraživati pravce, oku-šavati se kroz poteze kista koji su im

Šta te najviše fascinira u činu osli-

Vijeka Čondrić

Moraš biti svoj i moraš biti jak

Piše: Suzana LOVRIĆ

Veoma je teško sažeti dvosatni razgovor sa Vijekom Čon-drić. Prebogatog životnog iskustva, često stjecanog na vrlo bolnim doživljajima, a ipak vedra, zaigrana, željna druže-nja... Puna planova, svladava nove medije u predstavljanju svoje umjetnosti za koju izgara predano i slobodno kao leptirica što uživa u blizini smrtonosno lijepog i toplog svjetla.

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

n Članstvo u ULUBiH – u je sigurno olakšalo i ulazak na važne kolektivne izložbe?

o Kako ne! To su važni momenti kada se vaša slika nađe pored čuvenih akadem-skih slikara, dobivate recenzije od uvaže-nih kritičara, upoznaje vas šira javnost... Međutim, ja se uvijek rado odazovem i na manje važne kolektivne izložbe, odem u moj Travnik, u Tuzlu, u Hrvatsku, u Srbi-ju, sve su to prekrasna druženja.

n Možeš li se malo prisjetiti svoje prve samostalne izložbe?

o Ma ja se sjećam još uvijek svakog deta-lja vezano za pripreme, organizaciju, sje-ćam se svih svojih emocija, uzbuđenja, straha, sjećam se nesigurnosti... Prva se izložba ne zaboravlja i ona uvijek ostaje posebna u srcu i u pamćenju. Bilo je to 2002. godine na moj 50. rođendan i ja sam po svaku cijenu htjela izložiti 50 slika, hahahaha... Čovjek se zaista uči na vlastitim greškama i sad kad znam da je limit 25 slika za izložbu, smijem se sebi. Uz pomoć prijatelja, dobila sam bivši Dom JNA za postavku izložbe, a to je pre-divan prostor. Direktorica muzeja, gosp. Fatima, koja je završila ALU i povijest umjetnosti, napisala je kritiku, a ja na ob-lacima, ono- kad sreći nema kraja... I tako uzbuđena, još ne vjerujući u nekakvu vri-jednost toga što radim, kažem gostima da im se zahvaljujem što su došli vidjeti

svojstveni, volim se vraćati sebi, volim stvarati i gledati svoju slobodu koju po-stižem slikanjem. Volim se igrati sa pre-mještanjem mojih realnih slika u dimen-zije platna. Ne može svaka slika stati na platno! Ponekad stojim začuđena što je slika veća od platna ili obrnuto, pa kre-nem iznova... Kad dobijem sliku u inspi-raciji, sljedeće što zamišljam je veličina platna. Inače, više volim velika platna. Moji dugački, jaki potezi traže veća plat-na. Radim i minijature, kažu uspješno, ali rijetko ih radim, volim velika platna na kojima se ja mogu razmahati...

nse opisati taj proces preobrazbe ideje u sliku?

o Može se opisati, samo treba par dana, rjeđe i par mjeseci, da se sve to opiše, hahaha...

n: Toliko vremena treba da inspiraci-ja nađe put do svog opipljivog i vidnog stanja?

o Tako je. Slika je najčešće moja od početka do kraja, i onda ona kao bujica izađe iz mene kad dođe njeno vrijeme... Ponekad se osjećam samo kao medij kroz koji prolazi ta blagorodna energija, a ponekad je držim danima kao svoju, punim se, živim... Odgovara mi i jedno i drugo sve dok svoju sliku vidim kao je-dan završen proces doživljavanja, pro-

Kako pristižu ideje za sliku, može li

to što sam šarala. Jao, kako me iskritiko-vala, veli, ona ne piše recenzije za šara-nje, ona je prepoznala sjajan potencijal, da moram imati vjere u sebe, itd.

npoznavala prije, u mladosti?

o Ha, jesam! I kroz školu, i za prijatelje, ali nekako sam to čuvala od ostalih, jer Fojnica je, čini mi se, oduvijek bila okrut-na prema tim ogledanjima u umjetnosti. A možda je to samo bio moj doživljaj ili strah kako će ljudi reći - Ma ona mala Vijeka Slavkina, nešto šara... Mislila sam, smijat će se. Odlaskom u Travnik dala sam sebi malo više prostora za slikanje, ali ništa pretenciozno. I dalje za sebe. Ali onda mi se dogodi gubitak sina, pa gubi-tak muža, i to jednostavno postaje moj bijeg, moja terapija, moj život...

n Fojnica ima te potencijale u prelije-pim krajolicima, dobroj kuhinji, dobri smo domaćini, pa nije baš da ne voli-mo umjetnost... Može li se sve to isko-ristiti za neke likovne projekte koji-ma se susjedne općine odavno hvale?

o Kad sam se tek vratila u Fojnicu, prije sedam godina, bila sam puna elana. Or-ganizovala sam dvije slikarske kolonije, uz svesrdnu pomoć gospodina Ive Bar-barića, hotela Reumal, pa i Općina je ne-što malo pomogla... Ovom prigodom bih se posebno zahvalila i Šehziji Buljini na velikoj pomoći. Međutim, naša sredina

Jesi li ti svoj slikarski talenat pre-

življavanja... Eh, rijetko radim i slike po narudžbi, kao što je ova za crkvu u Kazi-jevićima. To je onda nešto drugo. To prvo traži mjesece studiranja, istraživanja, čitanja, gledanja filmića... Onda sam na-pravila tri crteža, skice, i opet istraživala, dok se nisam odlučila za jednu varijantu, sebi najbližu. Šta je tu bila kvaka, da tako kažem, ja sam neko ko rijetko radi likove, i to je možda bio jedan izazov, a bilo je još bezbroj izazova. Ja sam zapamtila, od svega onoga što je kritičar rekao, da nije vidio ljepšeg sv. Antu. Jest taj rad u jednoj maloj crkvi u Kazijevićima, ali meni je, vjerujte, kao da je u Notre Dame-u. Tako sam sretna što sam to napravila, sigurna da će nešto ostati iza mene...

nzapravo najčešće ideje i teme kojima se baviš?

o Volim mediteranske motive, čitav je-dan moj ciklus bile su ribe, more, popra-tni mediteranski elementi. Imam sigur-no 70-ak slika s ribama, to je jedno vrije-me bila moja opsesija. Nemam foto-apa-rat, svoje motive upijam i često pomije-šam bor iz Bosne, neku kućicu koju sam vidjela u daljini iz vožnje, neki fascinan-tan oblak iz prozora svoje kuhinje sa ne-kom dalmatinskom obalom. Meni to nije problem sve izmiksati. Ja ustvari vjeru-jem da nikada ne znam šta će sve biti na tom mom platnu. Ne ograničavam se vre-menom i prostorom, puštam da me moja sjećanja i dobar osjećaj odvedu gdje god žele. Uglavnom je boja ta koja me ponese i diktira ugođaj slike. Poznajem slikare koji vrlo studiozno prilaze svojoj ideji, prave skice, raspituju se okolo valja li to. To ne radim. Skica mi je u glavi, preme-ćem je i okrećem, ali kad sjevne prvi po-tez boje na platnu, tu više nema povrat-ka, teško... Puštaš da te ta kreativna bujica nosi.

n Da nisi neki vodeni znak u horosko-pu?! Ili priželjkuješ vodu da malo za-gasi tu vatru? Kad kažeš ribe, ja od-mah zamišljam akvarel... U kojoj teh-nici su rađene ribe?

o Ahahaha... nisam, lavica sam! A biće da mi treba malo vode da ugasim neke vat-rice, hahaha... Moja tehnika je ulje na pla-tnu, akvarel radim rijetko i samo za svoju dušu.

n Šta se događa kad nastupi kreativni vakuum? Kako trpiš sebe?

o A joooj! U početku sam i u tome bila nevješta pa sam samu sebe silila da ra-dim... To je bilo i tužno i smiješno. Sad samo sjedim, čitam i čekam da prođe, čekam da me zasvrbe jagodice i da krene ta bujica ideja. Najviše volim to vrijeme

Koji su motivi tebi najdraži, što su

nposebno predstavljati fojničkoj jav-nosti. Članica si ULUBiH, što je vjero-jatno san svakog slikara. Svjedoci smo nekoliko tvojih samostalnih izložbi u Fojnici, par tvojih slika se nalazi u stalnoj postavci galerije Franjevačkog samostana u Fojnici, a odnedavno je jedna tvoja slika sakralnog motiva na zidu crkve u Kazijevićima.

o Članstvo u ULUBiH – u je valjda plafon za djelovanje na polju likovne umjetnosti na prostoru BiH i sigurno najveća nagra-da svakom slikaru. U ULUBiH – u sam od 2004. godine. Ako ćemo i dalje u brojka-ma, ovo mi je 15. samostalna izložba, grupne sam prestala i brojati jer ih ima 10-15 godišnje, ukupno 30 godina um-jetničkog rada. Inače, nije nekoliko mojih slika u stalnoj postavci galerije Franje-vačkog samostana, radi se o dvije slike od kojih je jedna sakralnog, a druga, da tako kažem, svjetovnog sadržaja. Jako rijetko radim sakralni motiv, ali ta slika Bogoro-dice meni je posebno draga. Rađena je u impresiji, kači nešto od tog modernistič-kog izraza, gdje je u prvom planu Majka Božja sa trnovom krunom i Isusom kojeg je nešto teže nazrijeti. Tu sam htjela sta-viti u prvi plan majčinu muku, jer uvijek se priča o tome kako je Isusu bilo teško, pomalo je zanemarena ta majčina bol i tuga...

Slikaricu Vijeku Čondrić ne treba nije pitomo tlo za kultivisanje takvih kul-turnih navika. Kad sam ja vidjela da mo-ram moljakati za ta neka minimalna sredstva, da to ljudi ovdje ne prepoznaju kao opšti interes zajednice, izgubila sam volju i posvetila se samo kreativnom ra-du. Možda bi trebalo pitati ove mlađe lju-de imaju li volje da se nadmudruju sa općinarima. Meni je ispod časti da tražim za putne troškove kako bih predstavljala sebe i Fojnicu negdje u inostranstvu. Na šta se troše općinske pare za kulturu - ne znam, i ne zanima me. Sportska kultura je jako važna, ali zar ja trebam trčati sprint kako bih dobila nekakvu materi-jalnu podršku za svoj rad?! Predlagala sam da nas par umjetnika, pa ne moraju biti niti samo slikari, osnujemo neko udruženje kako bismo olakšali sebi rad. I to je teško.

nkavanja platna?

o Ahahaha... Pa lakše bi mi bilo reći šta ne! Volim sve što je vezano za slikarstvo. Obožavam boje, prije svega jake boje. Volim puno boje na platnu! Volim samoj sebi pripremiti platno. Uvijek negdje u podsvjesti strahujem, ako slikam na tom kupljenom platnu može se desiti da slika brzo propadne, ako ja to kvalitetno pri-premim, onda će to trajati... Volim čitati o slikarstvu, volim istraživati pravce, oku-šavati se kroz poteze kista koji su im

Šta te najviše fascinira u činu osli-

Vijeka Čondrić

Moraš biti svoj i moraš biti jak

Piše: Suzana LOVRIĆ

Veoma je teško sažeti dvosatni razgovor sa Vijekom Čon-drić. Prebogatog životnog iskustva, često stjecanog na vrlo bolnim doživljajima, a ipak vedra, zaigrana, željna druže-nja... Puna planova, svladava nove medije u predstavljanju svoje umjetnosti za koju izgara predano i slobodno kao leptirica što uživa u blizini smrtonosno lijepog i toplog svjetla.

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

studenog 2013.

Tomislav BOŠNJAK

JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

san u kojem stiže cijeli šleper platna, da se ne bojim više kako ću ostati bez plat-na! Nisam komercijalna slikarka, nemam izbora jer sam takva kakva jesam, mate-rijalno nikada neće biti vraćeno, zato du-hovno ne oskudjevam. Nisam tužna, sa-mo bih voljela ove mlađe generacije nau-čiti kako da preskoče trnje i kamenje. Za to je potreban možda neki prostor gdje bismo se mi umjetnici sretali u Fojnici, povjeravali, pomagali, izgrađivali cijelu zajednicu u bolje i slobodnije ljude.

Svaka predaja ostaje predaja, bez od-govora koliko krupno zrno istine postoji u njoj, ali se u slučaju Tješila pouzdano može utvrditi da se doista nekada kopala ruda na tim prostorima.

I u današnje vrijeme kada je čovjek postao disciplinirani igrač ludog tempa suvremenog načina života, punog streso-va, Tješilo bi svojim bogomdanim pri-rodnim ljepotama mnogima dobrodošlo kao tješilo i okrepa za dušu i tijelo. Jedan od njih je Anto Lovrić. Rođenjem je udah-nuo čisti planinski zrak s mirisom četina-ra, a životni put ga je odveo u Austriju. Za 40 godina rada materijalno se osigurao, ali je izgubio zdravlje. Doživio je infarkt pluća koja su jednostavno pukla. Liječ-nici su mu operativnim putem isjekli dio pluća, ali mu nisu davali velike šanse da će preživjeti. Slamka spasa bio mu je novi način života, u prirodi, na čistom zraku. Prije par godina se, zajedno sa supru-gom, vratio na Tješilo, i preporodio. Sva-ko jutro, nakon što popije ljekovite pri-pravke, napušta lijepo uređenu kuću i predaje se prirodi. Društvo mu ponekad čini supruga, ali redoviti pratitelj mu je njegov Herkules, ogromni šarplaninac s kojim obiđe cijelo selo, posjeti roditelje, porazgovara sa susjedima, čuje novosti... Prošeću i do zaseoka Plane. To je za njega

npolju izlaganja slika, gdje si sve prisu-tna sa svojim slikama?

o Pa evo, 23. 12. imam izložbu u BKC-u u Sarajevu, baš sam od Općine tražila malu financijsku potporu za opremanje slika, međutim - odbili su me, tako da ću morati malo u crveno, hahaha... Sve to košta, a znamo da se kultura teško prodaje, mno-gima je danas skup i kruh, a kamoli slika, knjiga, odlazak u pozorište... Poslala sam i jednu sliku na Međunarodnu koloniju minijature koja se ovih dana održava u Srbiji. Koliko god mogu prisutna sam, a da se ne mičem iz Fojnice.

n Ima li Fojničana koji su vlasnici tvo-jih slika ili one svoje vlasnike pronala-ze na individualnim i skupnim izlož-bama po BiH i regiji?

o Do sada su samo dvije moje slike kup-ljene u Fojnici, ima ih nekoliko koje sam poklonila. Mene čudi kad ne žele u izloge postaviti moju sliku, sve pod izlikom da će biti ukradena. Tako je prirodno, ne sa-mo u svijetu, već u svakom većem mjestu u BiH, osim u Fojnici, izlagati slike doma-ćih autora po bankama, restoranima, or-dinacijama, u pošti, hotelu...

n Evo, donesi svoje dvije slike u moju ordinaciju. Iako ne bi smjelo nikakvo umjetničko djelo remetiti javni red i mir zgrade koja je odmah uz PU Fojni-ca, ne bih stavila ruku u vatru da je kolekcija aktualnog načelnika Fojnice veći mamac od onog što ću ja dobiti?!

o Ahahahaha... Ako ih ukradu znači da i valjaju, i da se mogu uvaljati na crnom tržištu. Ma meni bi to bio samo kompli-ment! Načelnik još nikada nije utržio moju sliku koja bi mogla stajati na nekom općinskom zidu. On možda ima važnijeg posla, nego se pitam šta njegovi savjet-nici rade?

n Moramo nekako završiti ovaj raz-govor. Možemo li u rečenici-dvije ani-mirati te općinske strukture za bolju brigu o individualcu? Bio on umjetnik ili ne, trud koji individualac donosi zajednici ne treba biti vrednovan pri-padanjem bilo kakvoj grupi, stranci, religiji i sl.?

o Imala si i lakša pitanja, hahaha.. Šta mogu reći? Bavio se pčelarstvom, uzgo-jom krompira ili heljde, pisao pjesme, sli-kao, svejedno... Moraš biti svoj i moraš biti jak... Moja poruka svima koji na život gledaju kao na umjetnost. A život i nije ništa drugo, vjerujte mi. Tko pravi raču-nicu - gubi.

Koje su tvoje trenutne aktivnosti na

život. Svakim dolaskom na kontrole u Austriju liječnike iznova ostavlja bez rije-či. Ne mogu se načuditi kako je postao zdrav čovjek. Velike zasluge pripadaju i njegovoj supruzi Nadi koja je napravila pravo "skladište" od staklenki, boca, vre-ćica... prirodne zdrave hrane.

kad mažem paštetu na krišku kruha za-mazanu bojom, jer je šteta trošiti vrijeme na kuhanje, ne spavam, ne izlazim, imam boje i u ušima, ahahaha... E onda znam da sam u snažnoj kreativnoj energiji! Isko-ristim to da bih se mogla održati u dani-ma kada nema kreativnog balansa, kad se traži samo onaj egzistencijalni. Pa dobro, šta ćeš, tako je svima... Baterije puniti ili dobivati inspiraciju, umjetnik čini kroz svakodnevne životne situacije. Danas te prodrma smrt prijatelja ili rođa-ka, sutra te osvjesti bubamara u kuhinji, prekosutra te razbudi to što neko nema šta jesti, onda te opet neka lijepa slika ži-vota obuzme... Kreativnost je neodvojiva od realnosti, moje slike samo preslikava-ju nju, kao takvu, nekada lijepu, nekada nepoželjnu, ali prisutnu, življenu real-nost umjetnik nikada ne ignoriše. On s njom bježi u svoje predjele, malo je po-farba na svoj način i eto reakcije... Nešto se ipak nakupi za optimizam koji želim podijeliti sa svojim slikama...

nnička podrška, prostor, inspiracija, sve to poprilično košta. Kako se ti sna-laziš u ovim teškim vremnima?

o Davno sam rekla - ako neko hoće da me obraduje, neka mi kupi par kilograma platna, par litara impregnatora, boje... Kad hoću samu sebe uspavati dosanjam

Platno, boje, kistovi i sva ostala teh-

na obroncima Vrhova, sastavnog di-Njela planine Matorac smješteno je staro rudarsko i kovačko naselje Tješilo.

Najstariji pisani izvor koji spominje naselje Tješilo je iz 1485. godine. U nje-mu stoji: Uçet (hudžet – isprava, legaliza-cija, najčešće kod kupnje i prodaje, op.p.) od zemglia selischie zvane, gdie dvi njive ostavio u Czarkvu njekakav Meshtar Kars-tjanin. Ovoje od Elemina potvargeno.: Me-retur... & conservari prosper... antiquita-tem. NB. na Tiešilu. Pod nazivom Tišilo naselje se spominje u jednom izvatku sa-mostanskih računa, pisanom bosanči-com, za prosinac 1761. godine. U njemu piše: - Od Janića s Tišila lemojznie da bude dionik od naših molitava što se čine u crkvi 3.520 jaspri. Od škropnje i za misu s Tišila 720 jaspri.

Postoji više narodnih predaja o na-stanku njegovog naziva. Jedna govori ka-ko su "u davna vremena" pod zemljom ostali zatrpani rudari, pa su mnoge udo-vice kukale za njima i jedne druge tješile. Druga pak govori kako su neposredno nakon osvajanja Bosne Turci krenuli is-traživati rude u fojničkom kraju. Ti su Turci, navodno, došli iz Mana u Iranu. Krenuli od Šćitova uzvodno, kopajući tu i tamo, tragajući za rudom. Nigdje nisu našli ništa, tek na Tješilu, i na tom su se mjestu tješili.

a tri kilometra zapadno od Fojnice, Tješilo

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

studenog 2013.

Tomislav BOŠNJAK

JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

san u kojem stiže cijeli šleper platna, da se ne bojim više kako ću ostati bez plat-na! Nisam komercijalna slikarka, nemam izbora jer sam takva kakva jesam, mate-rijalno nikada neće biti vraćeno, zato du-hovno ne oskudjevam. Nisam tužna, sa-mo bih voljela ove mlađe generacije nau-čiti kako da preskoče trnje i kamenje. Za to je potreban možda neki prostor gdje bismo se mi umjetnici sretali u Fojnici, povjeravali, pomagali, izgrađivali cijelu zajednicu u bolje i slobodnije ljude.

Svaka predaja ostaje predaja, bez od-govora koliko krupno zrno istine postoji u njoj, ali se u slučaju Tješila pouzdano može utvrditi da se doista nekada kopala ruda na tim prostorima.

I u današnje vrijeme kada je čovjek postao disciplinirani igrač ludog tempa suvremenog načina života, punog streso-va, Tješilo bi svojim bogomdanim pri-rodnim ljepotama mnogima dobrodošlo kao tješilo i okrepa za dušu i tijelo. Jedan od njih je Anto Lovrić. Rođenjem je udah-nuo čisti planinski zrak s mirisom četina-ra, a životni put ga je odveo u Austriju. Za 40 godina rada materijalno se osigurao, ali je izgubio zdravlje. Doživio je infarkt pluća koja su jednostavno pukla. Liječ-nici su mu operativnim putem isjekli dio pluća, ali mu nisu davali velike šanse da će preživjeti. Slamka spasa bio mu je novi način života, u prirodi, na čistom zraku. Prije par godina se, zajedno sa supru-gom, vratio na Tješilo, i preporodio. Sva-ko jutro, nakon što popije ljekovite pri-pravke, napušta lijepo uređenu kuću i predaje se prirodi. Društvo mu ponekad čini supruga, ali redoviti pratitelj mu je njegov Herkules, ogromni šarplaninac s kojim obiđe cijelo selo, posjeti roditelje, porazgovara sa susjedima, čuje novosti... Prošeću i do zaseoka Plane. To je za njega

npolju izlaganja slika, gdje si sve prisu-tna sa svojim slikama?

o Pa evo, 23. 12. imam izložbu u BKC-u u Sarajevu, baš sam od Općine tražila malu financijsku potporu za opremanje slika, međutim - odbili su me, tako da ću morati malo u crveno, hahaha... Sve to košta, a znamo da se kultura teško prodaje, mno-gima je danas skup i kruh, a kamoli slika, knjiga, odlazak u pozorište... Poslala sam i jednu sliku na Međunarodnu koloniju minijature koja se ovih dana održava u Srbiji. Koliko god mogu prisutna sam, a da se ne mičem iz Fojnice.

n Ima li Fojničana koji su vlasnici tvo-jih slika ili one svoje vlasnike pronala-ze na individualnim i skupnim izlož-bama po BiH i regiji?

o Do sada su samo dvije moje slike kup-ljene u Fojnici, ima ih nekoliko koje sam poklonila. Mene čudi kad ne žele u izloge postaviti moju sliku, sve pod izlikom da će biti ukradena. Tako je prirodno, ne sa-mo u svijetu, već u svakom većem mjestu u BiH, osim u Fojnici, izlagati slike doma-ćih autora po bankama, restoranima, or-dinacijama, u pošti, hotelu...

n Evo, donesi svoje dvije slike u moju ordinaciju. Iako ne bi smjelo nikakvo umjetničko djelo remetiti javni red i mir zgrade koja je odmah uz PU Fojni-ca, ne bih stavila ruku u vatru da je kolekcija aktualnog načelnika Fojnice veći mamac od onog što ću ja dobiti?!

o Ahahahaha... Ako ih ukradu znači da i valjaju, i da se mogu uvaljati na crnom tržištu. Ma meni bi to bio samo kompli-ment! Načelnik još nikada nije utržio moju sliku koja bi mogla stajati na nekom općinskom zidu. On možda ima važnijeg posla, nego se pitam šta njegovi savjet-nici rade?

n Moramo nekako završiti ovaj raz-govor. Možemo li u rečenici-dvije ani-mirati te općinske strukture za bolju brigu o individualcu? Bio on umjetnik ili ne, trud koji individualac donosi zajednici ne treba biti vrednovan pri-padanjem bilo kakvoj grupi, stranci, religiji i sl.?

o Imala si i lakša pitanja, hahaha.. Šta mogu reći? Bavio se pčelarstvom, uzgo-jom krompira ili heljde, pisao pjesme, sli-kao, svejedno... Moraš biti svoj i moraš biti jak... Moja poruka svima koji na život gledaju kao na umjetnost. A život i nije ništa drugo, vjerujte mi. Tko pravi raču-nicu - gubi.

Koje su tvoje trenutne aktivnosti na

život. Svakim dolaskom na kontrole u Austriju liječnike iznova ostavlja bez rije-či. Ne mogu se načuditi kako je postao zdrav čovjek. Velike zasluge pripadaju i njegovoj supruzi Nadi koja je napravila pravo "skladište" od staklenki, boca, vre-ćica... prirodne zdrave hrane.

kad mažem paštetu na krišku kruha za-mazanu bojom, jer je šteta trošiti vrijeme na kuhanje, ne spavam, ne izlazim, imam boje i u ušima, ahahaha... E onda znam da sam u snažnoj kreativnoj energiji! Isko-ristim to da bih se mogla održati u dani-ma kada nema kreativnog balansa, kad se traži samo onaj egzistencijalni. Pa dobro, šta ćeš, tako je svima... Baterije puniti ili dobivati inspiraciju, umjetnik čini kroz svakodnevne životne situacije. Danas te prodrma smrt prijatelja ili rođa-ka, sutra te osvjesti bubamara u kuhinji, prekosutra te razbudi to što neko nema šta jesti, onda te opet neka lijepa slika ži-vota obuzme... Kreativnost je neodvojiva od realnosti, moje slike samo preslikava-ju nju, kao takvu, nekada lijepu, nekada nepoželjnu, ali prisutnu, življenu real-nost umjetnik nikada ne ignoriše. On s njom bježi u svoje predjele, malo je po-farba na svoj način i eto reakcije... Nešto se ipak nakupi za optimizam koji želim podijeliti sa svojim slikama...

nnička podrška, prostor, inspiracija, sve to poprilično košta. Kako se ti sna-laziš u ovim teškim vremnima?

o Davno sam rekla - ako neko hoće da me obraduje, neka mi kupi par kilograma platna, par litara impregnatora, boje... Kad hoću samu sebe uspavati dosanjam

Platno, boje, kistovi i sva ostala teh-

na obroncima Vrhova, sastavnog di-Njela planine Matorac smješteno je staro rudarsko i kovačko naselje Tješilo.

Najstariji pisani izvor koji spominje naselje Tješilo je iz 1485. godine. U nje-mu stoji: Uçet (hudžet – isprava, legaliza-cija, najčešće kod kupnje i prodaje, op.p.) od zemglia selischie zvane, gdie dvi njive ostavio u Czarkvu njekakav Meshtar Kars-tjanin. Ovoje od Elemina potvargeno.: Me-retur... & conservari prosper... antiquita-tem. NB. na Tiešilu. Pod nazivom Tišilo naselje se spominje u jednom izvatku sa-mostanskih računa, pisanom bosanči-com, za prosinac 1761. godine. U njemu piše: - Od Janića s Tišila lemojznie da bude dionik od naših molitava što se čine u crkvi 3.520 jaspri. Od škropnje i za misu s Tišila 720 jaspri.

Postoji više narodnih predaja o na-stanku njegovog naziva. Jedna govori ka-ko su "u davna vremena" pod zemljom ostali zatrpani rudari, pa su mnoge udo-vice kukale za njima i jedne druge tješile. Druga pak govori kako su neposredno nakon osvajanja Bosne Turci krenuli is-traživati rude u fojničkom kraju. Ti su Turci, navodno, došli iz Mana u Iranu. Krenuli od Šćitova uzvodno, kopajući tu i tamo, tragajući za rudom. Nigdje nisu našli ništa, tek na Tješilu, i na tom su se mjestu tješili.

a tri kilometra zapadno od Fojnice, Tješilo

14 15

FOJNIČKAŠKRINJA

PRIČE IZ ZAVIČAJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

Mogla bi kod djece u Fojnicu, ali kako ka-že, dok god mogne hodati ne pomišlja napuštati Tješilo. Najljepše trenutke provodi napolju, u vrtu ili na terasi s po-gledom prema planini čiji su vrhovi do-bar dio godine prekriveni snijegom.

Premda je naselje nastalo davno, i kroz svoju povijest mijenjalo izgled, da-nas nema vidljivih tragova koji bi odavali njegovu starost. Barem ne na objektima. Krivac je posljednji rat, i njegove trajne posljedice. U prvim danima sukoba HVO-a i Armije BiH stanovništvo je bilo primo-rano da se uz okrilje noći povuče preko planinskih vrleti podno Matorca na Ko-

alatke, ljestve, itd. U boce "ubire" i krup-ne plodove krušaka.

Na Tješilu, kao i u svakoj drugoj sre-dini, dođe do određenih nesuglasica me-đu ljudima, ali kada se radi o zajednič-kom interesu na koncu prevlada razum i sve ispadne dobro. Pored spomenutog asfalta, složnom su akcijom u jesen pro-šle godine dovršili projekt zamjene vo-dovodnih cijevi. Stare gusane cijevi, po-lagane davne 1939. godine, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, tj. Banovine Hr-vatske kojoj je pripadala i Fojnica (u sa-stavu Drinske banovine), zamijenjene su novim. Izvođač radova bila je tvrtka "Miličević" d.o.o. Kreševo, a financijeri Srednjobosanski kanton, općina Fojnica i mještani Tješila. Dio radova uradili su sa-mi, akcijama, pa sada ne moraju straho-

zovgrad pa preko Bistrice u Bakoviće. Većina je produžila dalje, za Kiseljak. U selu je ostalo samo desetak starijih oso-ba koje su bile svjedoci neviđene pljačke njihove imovine. Rodna godina i vrijedne ruke domaćina napunile su podrume i tavane, a one pljačkaške razgrabile. Na-kon toga selo je potpuno spaljeno, sve kuće i prateći objekti. Jedna jedina ostala je najstarija kuća, prekrivena kaplamom (daskom), koju je nakon rata zub vre-mena sam srušio. Trinaest zarobljenih civila razmijenjeno je tek u rujnu 1993. godine. Petorica bojovnika s Tješila su poginula u ratu.

U procesu povratka obnovljeno je 13 kuća, uglavnom onih vlasnika koji su iz-razili želju za povratkom. Većina se traj-no raselila. Jedan od preduvjeta povratka bila je infrastruktura.

Električna energija dovedena je na Tješilo početkom šezdesetih godina, a postojeći put od Pavlovca (razgrnut 1973.) bio je dovoljan tek za jaču konjsku zapregu. Svi napori oko nasipanja posta-jali su uzaludni s prvim jačim kišama pa se nužno nametnula potreba za njego-vim asfaltiranjem. Najznačajniju ulogu u organizaciji i u realizaciji projekta odi-grao je Organizacijski odbor. Čvrsti u na-kani da akcija uspije odredili su ciljeve, rasporedili zaduženja i krenuli u akciju. Sačinili su popis na kojem se našlo oko 250 osoba koje su na bilo koji način bile vezane za Tješilo, s određenim novčanim

vati za budućnost, glede pitke vode, o kojoj bruji cijeli svijet.

S jesenskim maglama uspješno je za-vršena zadnja planirana akcija u ovoj go-dini, a to je proširenje i ograđivanje grob-lja. Na čast im služi novi izgled uređenog groblja pored puta koji šalje poruku pro-lazniku kako živi Tješevljani drže do svojih dragih pokojnika.

Trebalo bi spomenuti imena ljudi koji su pokretači i nositelji manje-više svih akcija, ali namjerno to prešućujem kako ne bi nekoga izostavio. Oni se, ionako, dobro znaju. Dok se Fojnička škrinja bu-de nalazila u rukama čitatelja Tješilo će lagano ulaziti u svoj zimski san. Godina je bila rodna; plodovi zemlje ispunili su po-drume, ostala je možda još poneka kaca zakasnila s vrenjem za rakiju. Na svim

Ljude koje sam posjetio svoju dugo-vječnost i dobro zdravlje pripisuju upra-vo prirodi koja je njihov eliksir.

Mato Lovrić (Antin otac) je najstariji stanovnik sela. Iako je na pragu 90-te još uvijek radi poslove na njivi kao i njegov, par godina mlađi, brat Pero. Govore kako su u životu svašta preturili preko leđa, ali hvala Bogu, još se ne daju... Njihove su-pruge su rodile petnaestero djece, radile u kući i na njivi, i unatoč tomu, osim sta-rosti, nemaju većih zdravstvenih proble-ma.

Sličan primjer je i 85-godišnja Marija Glavočević; ostala je udovica i živi sama.

iznosom koji su trebale uplatiti na broj žiro-računa, i taj popis objavili putem interneta na fojničkoj web stranici. Tako su brojni Tješevljani raspršeni na svim kontinentima mogli dati svoj doprinos, a istovremeno na transparentan način pratiti tijek akcije. Rezultat nije izostao. Oduševljeni akcijom pojedini ljudi su višestruko uplaćivali, ali bilo je i onih koji su se potpuno oglušili. Svejedno, akcija je uspjela; uz pomoć Tješevljana iz zemlje i inozemstva, donacija pojedinaca, općine Fojnica i Kantonalnog ministarstva pru-žena je asfaltna traka od Pavlovca do sre-dišta sela u dužini od dva kilometra. Cijeli projekt stajao je oko 120 tisuća BAM, a izvođač radova bilo je poduzeće "Ceste Compani" d.o.o. Kiseljak, čiji je direktor, uzgred rečeno, tješevski zet. Prigodom svršetka radova (15.5.2008.) upriličeno je veselje kod križa, u središtu Tješila, uz zabavu, jelo i piće. Asfaltiranjem puta se-lo je postalo još bliže fojničkoj čaršiji. I taksisti voze jeftinije.

Naći se na Tješilu u bilo koje godišnje doba poseban je osjećaj, upravo zbog te blizine planine i divljine za leđima, s dru-ge strane osjetiti pitomost okruženja osunčanih livada s kojih se pruža pre-krasan pogled na okolna sela. Otkrili su to i turisti u Fojnici koji prošeću selom, uživajući u prirodnim ljepotama. Kada im se pridodaju planinari (preko Tješila vodi jedna od markiranih planinarskih ruta prema Matorcu), lovci, skupljači šumskih plodova, ljekovitog bilja i gljiva selo u ljetnim mjesecima živi drugim životom.

Ako biste umorni od pješačenja na Tješilu tražili okrepu, najsigurnija opcija vam je navratiti kod Marijana Glavoče-vića. Vrata kuće pored puta na Baljevcu, zaklonjene voćnjakom, uvijek su otvore-na za putnika dobronamjernika. To naj-bolje znaju planinari i lovci (i sam je lovac od 1981.) kojima je to nezaobilazna po-staja. Njegov bazen, sagrađen prije tride-set godina, bio je svojevrsna atrakcija za selo. I sada je u ljetnim danima posjećen. A tek kada vam Marijan, umirovljenik i okorjeli neženja, počne nizati repertoar svojih hobija... Osim što uživa uređivati svoj voćnjak i kalemiti voće (na jednoj kruški nakalemio deset sorti!) laća se i olovke. Petnaestak godina vodi dnevnik u koji bilježi vrijeme, važnije događaje, datume smrti poznanika, javnih osoba i još štošta. Na temelju zabilješki izrađuje i vremensku prognozu. Pored toga, pro-niknuo je u tajnu stavljanja predmeta u bocu koje izrađuje od tisovine. Tako u je-dnoj boci možete vidjeti poljoprivredne

14 15

FOJNIČKAŠKRINJA

PRIČE IZ ZAVIČAJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

Mogla bi kod djece u Fojnicu, ali kako ka-že, dok god mogne hodati ne pomišlja napuštati Tješilo. Najljepše trenutke provodi napolju, u vrtu ili na terasi s po-gledom prema planini čiji su vrhovi do-bar dio godine prekriveni snijegom.

Premda je naselje nastalo davno, i kroz svoju povijest mijenjalo izgled, da-nas nema vidljivih tragova koji bi odavali njegovu starost. Barem ne na objektima. Krivac je posljednji rat, i njegove trajne posljedice. U prvim danima sukoba HVO-a i Armije BiH stanovništvo je bilo primo-rano da se uz okrilje noći povuče preko planinskih vrleti podno Matorca na Ko-

alatke, ljestve, itd. U boce "ubire" i krup-ne plodove krušaka.

Na Tješilu, kao i u svakoj drugoj sre-dini, dođe do određenih nesuglasica me-đu ljudima, ali kada se radi o zajednič-kom interesu na koncu prevlada razum i sve ispadne dobro. Pored spomenutog asfalta, složnom su akcijom u jesen pro-šle godine dovršili projekt zamjene vo-dovodnih cijevi. Stare gusane cijevi, po-lagane davne 1939. godine, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, tj. Banovine Hr-vatske kojoj je pripadala i Fojnica (u sa-stavu Drinske banovine), zamijenjene su novim. Izvođač radova bila je tvrtka "Miličević" d.o.o. Kreševo, a financijeri Srednjobosanski kanton, općina Fojnica i mještani Tješila. Dio radova uradili su sa-mi, akcijama, pa sada ne moraju straho-

zovgrad pa preko Bistrice u Bakoviće. Većina je produžila dalje, za Kiseljak. U selu je ostalo samo desetak starijih oso-ba koje su bile svjedoci neviđene pljačke njihove imovine. Rodna godina i vrijedne ruke domaćina napunile su podrume i tavane, a one pljačkaške razgrabile. Na-kon toga selo je potpuno spaljeno, sve kuće i prateći objekti. Jedna jedina ostala je najstarija kuća, prekrivena kaplamom (daskom), koju je nakon rata zub vre-mena sam srušio. Trinaest zarobljenih civila razmijenjeno je tek u rujnu 1993. godine. Petorica bojovnika s Tješila su poginula u ratu.

U procesu povratka obnovljeno je 13 kuća, uglavnom onih vlasnika koji su iz-razili želju za povratkom. Većina se traj-no raselila. Jedan od preduvjeta povratka bila je infrastruktura.

Električna energija dovedena je na Tješilo početkom šezdesetih godina, a postojeći put od Pavlovca (razgrnut 1973.) bio je dovoljan tek za jaču konjsku zapregu. Svi napori oko nasipanja posta-jali su uzaludni s prvim jačim kišama pa se nužno nametnula potreba za njego-vim asfaltiranjem. Najznačajniju ulogu u organizaciji i u realizaciji projekta odi-grao je Organizacijski odbor. Čvrsti u na-kani da akcija uspije odredili su ciljeve, rasporedili zaduženja i krenuli u akciju. Sačinili su popis na kojem se našlo oko 250 osoba koje su na bilo koji način bile vezane za Tješilo, s određenim novčanim

vati za budućnost, glede pitke vode, o kojoj bruji cijeli svijet.

S jesenskim maglama uspješno je za-vršena zadnja planirana akcija u ovoj go-dini, a to je proširenje i ograđivanje grob-lja. Na čast im služi novi izgled uređenog groblja pored puta koji šalje poruku pro-lazniku kako živi Tješevljani drže do svojih dragih pokojnika.

Trebalo bi spomenuti imena ljudi koji su pokretači i nositelji manje-više svih akcija, ali namjerno to prešućujem kako ne bi nekoga izostavio. Oni se, ionako, dobro znaju. Dok se Fojnička škrinja bu-de nalazila u rukama čitatelja Tješilo će lagano ulaziti u svoj zimski san. Godina je bila rodna; plodovi zemlje ispunili su po-drume, ostala je možda još poneka kaca zakasnila s vrenjem za rakiju. Na svim

Ljude koje sam posjetio svoju dugo-vječnost i dobro zdravlje pripisuju upra-vo prirodi koja je njihov eliksir.

Mato Lovrić (Antin otac) je najstariji stanovnik sela. Iako je na pragu 90-te još uvijek radi poslove na njivi kao i njegov, par godina mlađi, brat Pero. Govore kako su u životu svašta preturili preko leđa, ali hvala Bogu, još se ne daju... Njihove su-pruge su rodile petnaestero djece, radile u kući i na njivi, i unatoč tomu, osim sta-rosti, nemaju većih zdravstvenih proble-ma.

Sličan primjer je i 85-godišnja Marija Glavočević; ostala je udovica i živi sama.

iznosom koji su trebale uplatiti na broj žiro-računa, i taj popis objavili putem interneta na fojničkoj web stranici. Tako su brojni Tješevljani raspršeni na svim kontinentima mogli dati svoj doprinos, a istovremeno na transparentan način pratiti tijek akcije. Rezultat nije izostao. Oduševljeni akcijom pojedini ljudi su višestruko uplaćivali, ali bilo je i onih koji su se potpuno oglušili. Svejedno, akcija je uspjela; uz pomoć Tješevljana iz zemlje i inozemstva, donacija pojedinaca, općine Fojnica i Kantonalnog ministarstva pru-žena je asfaltna traka od Pavlovca do sre-dišta sela u dužini od dva kilometra. Cijeli projekt stajao je oko 120 tisuća BAM, a izvođač radova bilo je poduzeće "Ceste Compani" d.o.o. Kiseljak, čiji je direktor, uzgred rečeno, tješevski zet. Prigodom svršetka radova (15.5.2008.) upriličeno je veselje kod križa, u središtu Tješila, uz zabavu, jelo i piće. Asfaltiranjem puta se-lo je postalo još bliže fojničkoj čaršiji. I taksisti voze jeftinije.

Naći se na Tješilu u bilo koje godišnje doba poseban je osjećaj, upravo zbog te blizine planine i divljine za leđima, s dru-ge strane osjetiti pitomost okruženja osunčanih livada s kojih se pruža pre-krasan pogled na okolna sela. Otkrili su to i turisti u Fojnici koji prošeću selom, uživajući u prirodnim ljepotama. Kada im se pridodaju planinari (preko Tješila vodi jedna od markiranih planinarskih ruta prema Matorcu), lovci, skupljači šumskih plodova, ljekovitog bilja i gljiva selo u ljetnim mjesecima živi drugim životom.

Ako biste umorni od pješačenja na Tješilu tražili okrepu, najsigurnija opcija vam je navratiti kod Marijana Glavoče-vića. Vrata kuće pored puta na Baljevcu, zaklonjene voćnjakom, uvijek su otvore-na za putnika dobronamjernika. To naj-bolje znaju planinari i lovci (i sam je lovac od 1981.) kojima je to nezaobilazna po-staja. Njegov bazen, sagrađen prije tride-set godina, bio je svojevrsna atrakcija za selo. I sada je u ljetnim danima posjećen. A tek kada vam Marijan, umirovljenik i okorjeli neženja, počne nizati repertoar svojih hobija... Osim što uživa uređivati svoj voćnjak i kalemiti voće (na jednoj kruški nakalemio deset sorti!) laća se i olovke. Petnaestak godina vodi dnevnik u koji bilježi vrijeme, važnije događaje, datume smrti poznanika, javnih osoba i još štošta. Na temelju zabilješki izrađuje i vremensku prognozu. Pored toga, pro-niknuo je u tajnu stavljanja predmeta u bocu koje izrađuje od tisovine. Tako u je-dnoj boci možete vidjeti poljoprivredne

16 17

FOJNIČKAŠKRINJA

RAZGOVOR S POVODOM

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

Stoka se gonila u planinu, sve do Lijeve rijeke. U Tješevskim stanovima ljudi su imali kolibe namijenjene za ljetne ispaše. Davno je zamrla lupa teških zvona, pomi-ješana s blejanjem ovaca, rikom goveda i glasovima pastira, kao glasnicima smi-raja dana. Danas na cijelom Tješilu i Pla-nama samo je jedna krava, u štali Mate Mijatovića.

Mnogi prijeratni stanovnici Tješila radili su u fojničkim društvenim poduze-ćima kao što su to bila pilana ("Vranica"), šumarstvo, tvornica trikotaže, tiskara...

Tješevljani se mogu pohvaliti kako je u njihovom selu rođen znameniti biskup Pavao Dragičević (1694.-1773.). U svojoj vizitaciji započetoj u Livnu 1741. godine započeo je prvi potpuni popis katoličkog pučanstva tadašnjeg bosanskog pašalu-ka (koji je obuhvaćao današnju Bosnu i Hercegovinu), a koji danas predstavlja neprocjenjivu nacionalnu, etničku i povi-jesno-kulturnu vrijednost Hrvata iz BiH i Dalmacije, ne samo o njihovom broju iz toga vremena već i o migracijama i podri-jetlu mnogih rodova. Po tom popisu na Tješilu je 1744. godine u 11 obitelji živ-jela 61 osoba (46 odraslih). Nakon smrti svome Tješilu ostavio je potpuni misni pribor za uspomenu.

žavanju i suradnji evropskih kultura,pa tako i kulture kuhanja. Dakle, već neko-liko godina RR Centar Fojnica ima veoma plodnu saradnju sa francuskom pokraji-nom Auvergne u sklopu projekta podr-ške razvoja turizma i hotelijerstva u cen-tralnoj Bosni, posebno u oblasti eduka-cije kadrova za kulinarstvo, animacije i sl. Tako i mi imamo priliku da naučimo nešto novo i razmjenimo iskustva sa na-šim kolegama sa kulinarske akademije u Chamalieres-u koja je jedna od najcjenje-nijih u svijetu... Od njih sam dobio certifi-kat za predavača Francuske škole kuha-nja. Takođe sam i predavač stručnih predmeta u srednjoj ugostiteljskoj školi u Fojnici.

nakademije organiziran ovdje, kakve su sve koristi?

o Projekat je organizovan u tri faze, zna-či tri puta godišnje po petnaestak dana najbolji učenici ugostiteljskih škola iz SBK imaju priliku slušati predavanja uglednih predavača iz Francuske, gledati ih na djelu te sami pokazati šta znaju. Ko-risti su mnogobrojne, osim razmjene is-kustava, druženja, učenja originalnog kulinarskog jezika, prilika je da ostvarite

Kako je dašak te čuvene kulinarske

Svaki naredni popis pokazuje rast broja stanovnika na Tješilu. Tako npr. imamo podatak da je 1771. godine u 20 obitelji živjelo 147 osoba (96 odraslih), 1856. u 37 obitelji 154 člana, 1877. u 48 obitelji 166 članova, 1932. - 227 katolika itd. U podacima Vrhbosanske biskupije za 1961. godinu u sastavu Tješila spomi-nju se Plane i Tesače. Ukupno su imali 297 katolika. Gledajući ove brojke strah nas i pomisliti na rezultat ovogodišnjeg popisa stanovništva...

Neka ostane zabilježeno koja su pre-zimena živjela na Tješilu i Planama: Aba-bović, Božić, Cvitan, Čustonja, Glavoče-vić, Golub, Kalemušić, Kožul, Lekić, Lov-rić, Ostojić, Mijatović, Rajić, Skopljo i Ša-ko.

Bliže se božični blagdani, najradosni-ji dani za sve katolike. Za malobrojne sta-novnike Tješila oni su nada i čežnja da im vrata otvore dragi gosti, njihovi najbliži, pristigli iz daljina kako bi u toplom ozra-čju evociranih sjećanja doživjeli istinsku radost Kristova rođenja. Eh, kada bi oni rasuti po svijetu razumjeli koliko to ovi-ma znači... Ni zima, ni duboki snijeg ne bi poremetili planove njihovog dolaska.

kontakte i neku daljnju saradnju. Narav-no, najuspješniji dobiju i certifikat kuli-narske akademije u Chamalieres-u koji je priznat ne samo u Evropi...

nđunarodnim prefiksom i kada se prvi put prijavljuješ na jedno takvo tak-mičenje?

o Susreti sa kolegama iz regije ili iz čuvenih kulinarskih kultura uvijek su prilika da se nauči nešto novo, da se pro-cjeni gdje si tanak, prilika je to i za druže-nja, nove kontakte... To je jako dobar put da se isprofiliraš u neku klasu, ako jesi klasa. Na prvom državnom natjecanju kuhara Bosne i Hercegovine pod nazi-vom "Bosanski dukat" koje je održano je u Sarajevu, u okviru 5. jubilarnog među-narodnog festivala vina i gastronomije "Sarajevo vino fest 2012." osvojio sam nagradu za originalnost u kategoriji hladno predjelo. Poslije toga sam ušao u kulinarsku reprezentaciju BiH, putovao na prestižno međunarodno takmičenje "Biser mora! u organizaciji Saveza medi-teranskih i europskih regija koje je odr-žano na otoku Braču. Na tom je takmi-čenju učestvovalo 17 zemalja i više od 200 kuhara. Natjecao sam se u kategoriji

Šta za tebe znače takmičenja sa me-

darovima mještani zahvaljuju Bogu u či-ju su čast još njihovi preci postavili drve-ni križ u središtu sela, a oni zamijenili novim. Raspelo je u lipnju ove godine po-svetio fojnički gvardijan fra Nikica Vuji-ca. Nekada su se na tom mjestu nedje-ljom okupljali mještani i hvatali u kolo uz svirku domaćih glazbenika, Frane Leki-ća, Nike Glavočevića, Ilije Sabljića i Vinka Božića. U dugim zimskim noćima muški su igrali prstena (skrivanje prstena pod vunene čarape), a žene i djevojke prele, plele i vezle. Tradicija prstena se održala zahvaljujući rivalitetu "Mladih" protiv "Starih" koji se i sada sastanu, i teško oni-ma koji izgube jer ne mogu ostati od za-dirkivanja pobjednika.

Na žalost, danas su u selu većinom ostali živjeti stari. Korak im je sve kraći, pa se sa sjetom sjećaju vremena kada je Tješilo odisalo životom. Zemlja je bila cijenjena. Samo je nekoliko obitelji po-sjedovalo veće zemljišne posjede pogo-dne za obradu, dok su ostala imanja bila manja, isparcelizirana, u stranama, pa su ih vlasnici morali koristili uglavnom za sjetvu. Najviše je sijana raž i ozimi ječam od kojih se pravio kruh. Žito se vršilo ko-njima na gumnima i nosilo u mješinama u Bježaniju gdje je bilo devet vodenica.

nposljednjem uspjehu, donio si još jed-nu medalju u Fojnicu. Kako je to sa ku-hanjem zapravo počelo? Otkud strast prema kulinarstvu?

o Ja sam kao mali znao da ću biti kuhar! Oduvijek sam se volio igrati sa hranom, šerpicama, noževima... Tako sam upisao srednju školu u Fojnici, završavam za kuhara, poslije toga vojska gdje radim opet kao kuhar, nakon toga kratko radim u struci i shvatim da želim učiti dalje. Poslije upišem u Sarajevu Višu školu za zvanje kuhara specijaliste. Tih godina sam i radio i školovao se, to je bilo po-prilično naporno, ali prošlo je i to...

n Gdje si radio tih godina dok su stu-dirao kulinarstvo na Višoj školi?

o Prvo sam radio kao kuhar smjenovođa u tržnom centru Vila Park na Dolac Malti, potom sam radio u hotelu Reumal kao sezonac do 2007. godine, onda u Merku-ru na Otoci kao šef kuhinje, a 2010. go-dine se vraćam u Fojnicu i zapošljavam u Reumalu. Te godine počinjem pratiti i projekat Evropske Unije koji radi na zbli

Prvo ti želim čestitati na ovom

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

Teško je biti vrač u svom selu

Piše: Suzana LOVRIĆ

Na pnazivom "Bosanski dukat" koje je održano je u Sarajevu, u okviru 5. jubilarnog međunarodnog festivala vina i gastronomije "Sara-jevo vino fest 2012." naš sugrađanin Sanid Šahmić ponio je na-gradu za originalnost. Cilj tog natjecanja bio je okupiti najbolje kuhare u BiH, kako bi u suradnji sa Udruženjem kuhara BiH, Udru-ženjem hotelijera i restoratera BiH, Udruženjem gastronoma "Gastro kutak" i resornim institucijama formirali reprezentaciju BiH koja će se natjecati na međunarodnim natjecanjima u kuli-narstvu. Tako je i naš Sanid dobio priliku sudjelovati na prestiž-nom međunarodnom natjecanju "Biser mora" u organizaciji Sa-veza mediteranskih i europskih regija koje je održano na otoku Braču. Na natjecanju je sudjelovalo 17 zemalja i više od 200 ku-hara. Natjecao se u kategoriji nacionalno jelo te tom prilikom u BiH donio brončanu medalju. Posljednja medalja je tek nekoliko dana u njegovom vlasništvu. Na internacionalnom kulinarskom takmičenju u Sarajevu koje je trajalo 18.-21.11.2013. godine osvojio je žiri odlično pripremljenim goveđim fileom.

rvom državnom natjecanju kuhara Bosne i Hercegovine pod

16 17

FOJNIČKAŠKRINJA

RAZGOVOR S POVODOM

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

Stoka se gonila u planinu, sve do Lijeve rijeke. U Tješevskim stanovima ljudi su imali kolibe namijenjene za ljetne ispaše. Davno je zamrla lupa teških zvona, pomi-ješana s blejanjem ovaca, rikom goveda i glasovima pastira, kao glasnicima smi-raja dana. Danas na cijelom Tješilu i Pla-nama samo je jedna krava, u štali Mate Mijatovića.

Mnogi prijeratni stanovnici Tješila radili su u fojničkim društvenim poduze-ćima kao što su to bila pilana ("Vranica"), šumarstvo, tvornica trikotaže, tiskara...

Tješevljani se mogu pohvaliti kako je u njihovom selu rođen znameniti biskup Pavao Dragičević (1694.-1773.). U svojoj vizitaciji započetoj u Livnu 1741. godine započeo je prvi potpuni popis katoličkog pučanstva tadašnjeg bosanskog pašalu-ka (koji je obuhvaćao današnju Bosnu i Hercegovinu), a koji danas predstavlja neprocjenjivu nacionalnu, etničku i povi-jesno-kulturnu vrijednost Hrvata iz BiH i Dalmacije, ne samo o njihovom broju iz toga vremena već i o migracijama i podri-jetlu mnogih rodova. Po tom popisu na Tješilu je 1744. godine u 11 obitelji živ-jela 61 osoba (46 odraslih). Nakon smrti svome Tješilu ostavio je potpuni misni pribor za uspomenu.

žavanju i suradnji evropskih kultura,pa tako i kulture kuhanja. Dakle, već neko-liko godina RR Centar Fojnica ima veoma plodnu saradnju sa francuskom pokraji-nom Auvergne u sklopu projekta podr-ške razvoja turizma i hotelijerstva u cen-tralnoj Bosni, posebno u oblasti eduka-cije kadrova za kulinarstvo, animacije i sl. Tako i mi imamo priliku da naučimo nešto novo i razmjenimo iskustva sa na-šim kolegama sa kulinarske akademije u Chamalieres-u koja je jedna od najcjenje-nijih u svijetu... Od njih sam dobio certifi-kat za predavača Francuske škole kuha-nja. Takođe sam i predavač stručnih predmeta u srednjoj ugostiteljskoj školi u Fojnici.

nakademije organiziran ovdje, kakve su sve koristi?

o Projekat je organizovan u tri faze, zna-či tri puta godišnje po petnaestak dana najbolji učenici ugostiteljskih škola iz SBK imaju priliku slušati predavanja uglednih predavača iz Francuske, gledati ih na djelu te sami pokazati šta znaju. Ko-risti su mnogobrojne, osim razmjene is-kustava, druženja, učenja originalnog kulinarskog jezika, prilika je da ostvarite

Kako je dašak te čuvene kulinarske

Svaki naredni popis pokazuje rast broja stanovnika na Tješilu. Tako npr. imamo podatak da je 1771. godine u 20 obitelji živjelo 147 osoba (96 odraslih), 1856. u 37 obitelji 154 člana, 1877. u 48 obitelji 166 članova, 1932. - 227 katolika itd. U podacima Vrhbosanske biskupije za 1961. godinu u sastavu Tješila spomi-nju se Plane i Tesače. Ukupno su imali 297 katolika. Gledajući ove brojke strah nas i pomisliti na rezultat ovogodišnjeg popisa stanovništva...

Neka ostane zabilježeno koja su pre-zimena živjela na Tješilu i Planama: Aba-bović, Božić, Cvitan, Čustonja, Glavoče-vić, Golub, Kalemušić, Kožul, Lekić, Lov-rić, Ostojić, Mijatović, Rajić, Skopljo i Ša-ko.

Bliže se božični blagdani, najradosni-ji dani za sve katolike. Za malobrojne sta-novnike Tješila oni su nada i čežnja da im vrata otvore dragi gosti, njihovi najbliži, pristigli iz daljina kako bi u toplom ozra-čju evociranih sjećanja doživjeli istinsku radost Kristova rođenja. Eh, kada bi oni rasuti po svijetu razumjeli koliko to ovi-ma znači... Ni zima, ni duboki snijeg ne bi poremetili planove njihovog dolaska.

kontakte i neku daljnju saradnju. Narav-no, najuspješniji dobiju i certifikat kuli-narske akademije u Chamalieres-u koji je priznat ne samo u Evropi...

nđunarodnim prefiksom i kada se prvi put prijavljuješ na jedno takvo tak-mičenje?

o Susreti sa kolegama iz regije ili iz čuvenih kulinarskih kultura uvijek su prilika da se nauči nešto novo, da se pro-cjeni gdje si tanak, prilika je to i za druže-nja, nove kontakte... To je jako dobar put da se isprofiliraš u neku klasu, ako jesi klasa. Na prvom državnom natjecanju kuhara Bosne i Hercegovine pod nazi-vom "Bosanski dukat" koje je održano je u Sarajevu, u okviru 5. jubilarnog među-narodnog festivala vina i gastronomije "Sarajevo vino fest 2012." osvojio sam nagradu za originalnost u kategoriji hladno predjelo. Poslije toga sam ušao u kulinarsku reprezentaciju BiH, putovao na prestižno međunarodno takmičenje "Biser mora! u organizaciji Saveza medi-teranskih i europskih regija koje je odr-žano na otoku Braču. Na tom je takmi-čenju učestvovalo 17 zemalja i više od 200 kuhara. Natjecao sam se u kategoriji

Šta za tebe znače takmičenja sa me-

darovima mještani zahvaljuju Bogu u či-ju su čast još njihovi preci postavili drve-ni križ u središtu sela, a oni zamijenili novim. Raspelo je u lipnju ove godine po-svetio fojnički gvardijan fra Nikica Vuji-ca. Nekada su se na tom mjestu nedje-ljom okupljali mještani i hvatali u kolo uz svirku domaćih glazbenika, Frane Leki-ća, Nike Glavočevića, Ilije Sabljića i Vinka Božića. U dugim zimskim noćima muški su igrali prstena (skrivanje prstena pod vunene čarape), a žene i djevojke prele, plele i vezle. Tradicija prstena se održala zahvaljujući rivalitetu "Mladih" protiv "Starih" koji se i sada sastanu, i teško oni-ma koji izgube jer ne mogu ostati od za-dirkivanja pobjednika.

Na žalost, danas su u selu većinom ostali živjeti stari. Korak im je sve kraći, pa se sa sjetom sjećaju vremena kada je Tješilo odisalo životom. Zemlja je bila cijenjena. Samo je nekoliko obitelji po-sjedovalo veće zemljišne posjede pogo-dne za obradu, dok su ostala imanja bila manja, isparcelizirana, u stranama, pa su ih vlasnici morali koristili uglavnom za sjetvu. Najviše je sijana raž i ozimi ječam od kojih se pravio kruh. Žito se vršilo ko-njima na gumnima i nosilo u mješinama u Bježaniju gdje je bilo devet vodenica.

nposljednjem uspjehu, donio si još jed-nu medalju u Fojnicu. Kako je to sa ku-hanjem zapravo počelo? Otkud strast prema kulinarstvu?

o Ja sam kao mali znao da ću biti kuhar! Oduvijek sam se volio igrati sa hranom, šerpicama, noževima... Tako sam upisao srednju školu u Fojnici, završavam za kuhara, poslije toga vojska gdje radim opet kao kuhar, nakon toga kratko radim u struci i shvatim da želim učiti dalje. Poslije upišem u Sarajevu Višu školu za zvanje kuhara specijaliste. Tih godina sam i radio i školovao se, to je bilo po-prilično naporno, ali prošlo je i to...

n Gdje si radio tih godina dok su stu-dirao kulinarstvo na Višoj školi?

o Prvo sam radio kao kuhar smjenovođa u tržnom centru Vila Park na Dolac Malti, potom sam radio u hotelu Reumal kao sezonac do 2007. godine, onda u Merku-ru na Otoci kao šef kuhinje, a 2010. go-dine se vraćam u Fojnicu i zapošljavam u Reumalu. Te godine počinjem pratiti i projekat Evropske Unije koji radi na zbli

Prvo ti želim čestitati na ovom

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

Teško je biti vrač u svom selu

Piše: Suzana LOVRIĆ

Na pnazivom "Bosanski dukat" koje je održano je u Sarajevu, u okviru 5. jubilarnog međunarodnog festivala vina i gastronomije "Sara-jevo vino fest 2012." naš sugrađanin Sanid Šahmić ponio je na-gradu za originalnost. Cilj tog natjecanja bio je okupiti najbolje kuhare u BiH, kako bi u suradnji sa Udruženjem kuhara BiH, Udru-ženjem hotelijera i restoratera BiH, Udruženjem gastronoma "Gastro kutak" i resornim institucijama formirali reprezentaciju BiH koja će se natjecati na međunarodnim natjecanjima u kuli-narstvu. Tako je i naš Sanid dobio priliku sudjelovati na prestiž-nom međunarodnom natjecanju "Biser mora" u organizaciji Sa-veza mediteranskih i europskih regija koje je održano na otoku Braču. Na natjecanju je sudjelovalo 17 zemalja i više od 200 ku-hara. Natjecao se u kategoriji nacionalno jelo te tom prilikom u BiH donio brončanu medalju. Posljednja medalja je tek nekoliko dana u njegovom vlasništvu. Na internacionalnom kulinarskom takmičenju u Sarajevu koje je trajalo 18.-21.11.2013. godine osvojio je žiri odlično pripremljenim goveđim fileom.

rvom državnom natjecanju kuhara Bosne i Hercegovine pod

18 19

RAZGOVOR S POVODOMFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

ba prisvajati sve što je novo, ali sigurno treba razmišljati o zdravim kombinaci-jama hrane na tanjiru. Fojnica se opredi-jelila za zdravstveni turizam tako da je krajnje vrijeme da se izdignemo iz onog tradicionalnog i da uvedemo i nešto no-vo. Zapravo to ne bi bilo ništa posebno novo, to su namirnice po kojima je naš kraj poznat: krompir, divljač, riječna riba, borovnica, brusnica, mirisne trave, vra-nički sir... Samo to treba malo prefinje-nije slagati na tanjir. Osim toga što ima-mo autentične namirnice potrebno je

Šta znači biti dobar slušatelj?! Svaka osoba u sebi već posjeduje dobrog slu-šatelja, samo rijetko tko je tu osobu unu-tar sebe pustio vani, rijetko tko joj je dopustio da se sama predstavi. Način na koji ćete pustiti tu osobu vani ovisi o va-ma samima. To može biti poštivanje dru-goga na način da se ne okrećemo kada nešto priča, da ne pravimo grimase koje odaju dosadu, da ne prekidamo drugoga dok priča, da ne kritiziramo, ne suprot-stavljamo se. Često to može biti i pošti-vanje šutnjom. Šutiti s drugom osobom je trenutak do kojega treba znati doći, trenutak za koji se treba dobro potruditi. Bog nam je dao dva uha, a jedna usta. Toga se treba često sjetiti. Dva uha da više slušamo, jedna usta da manje priča-mo. Šutnja je ta koju trebamo znati čuti, jer ona nekada kaže mnogo više nego što pretpostavljamo.

malo hrabrosti i ideja... Smatram da bi to čak bilo i ekonomičnije.

nzak iz Fojnice, čak i u neke egzotične zemlje. Razmišljaš li o odlasku?

o Ponuda je uvijek bilo, povremeno sam i razmišljao o njima, ali, kao što kaže jedan moj prijatelj, najlakše je otići. Sad već osjećam da je moj zadatak da ovdje ostanem i pokušam nešto promjeniti. Koliko će me taj osjećaj držati, ne znam, nije lako, prepreka milion. Teško je doći do kvalitetne opreme, nedostaju neke friške namirnice, nedostaje i interes ljudi koji kroje turističku ponudu Fojnice, ali nadam se da će se to promijeniti.

n Nadam se kako će nagrade koje do-nosiš u Fojnicu malo korigirati per-cepciju tih ljudi, poznato je od starine da je teško biti vrač u svom selu... Ože-njen si. Čija je kuhinja u tvom braku?

o Da, sretno sam oženjen, imamo jedno dijete, drugo je na putu. A što se tiče kuhanja, kuha tko stigne, ahahaha... Moja žena mi rado prepusti kuhinju kad god imam vremena... Zanimljivo je da ni moji prijatelji ne očekuju od mene da kuham kad smo na izletima, a ja jako volim is-probavati jela tzv.amaterskih kuhara. Zapravo, mišljenja sam da ta kategorija amatera kuhara ni ne postoji, tko voli kuhati on je već profesionalac, zna dosta o tehnologiji hrane, mješanju okusa, de-koraciji... Volim kuhati za druge, ali volim i isprobavati tuđe majstorije.

n Možemo li za kraj razgovora saznati neke tvoje nerealne ideje, kako zamiš-ljaš kvalitetne restoranske kuhinje u Fojnici?

o Pa mogao bih se nadovezati na ono što sam već rekao o autohtonim namirnica-ma. Koristiti domaće, pomoći tako ma-lim, lokalnim proizvođačima hrane, na-praviti jedan ekonomičan koncept kuhi-nje koja neće nuditi ama baš sve već će se orjentisati na određen menu. Ponuditi tradicionalna bosanska jela - da, ali ne na šesnaest mjesta u čaršiji. Krajnje je vrije-me da se bude i drugačiji. Ako je tradicio-nalna kuhinja onda je tradicionalna, ne-ma mediteranske ponude, nema pizze, itd. Ako je riblji restoran onda je tu par dobro osmišljenih jela na bazi ribe i ništa drugo. Ako je pizzerija, onda tu nema bu-reka ili ćevapa. Ukratko - ne smije se sva-štariti, ne smiju se neke namirnice sreta-ti na roštilju i ne smije se podcjenjivati gosta... I naravno, na kraju se želim za-hvaliti svima koji su me sve ove godine podržavali!

Čula sam da imaš ponuda za odla-

Dalje, biti dobar slušatelj ne znači samo sjesti i saslušati drugoga. Dobar slušatelj nakon izgovorenog treba znati interpretirati ono što je čuo, treba se do-vesti do stadija razumijevanja, odmak-nuti od osuđivanja. Postoji toliko tehnika aktivnog slušanja, ali najvažnije je ipak slušati empatijom. Staviti se u situaciju osobe koja govori, pokušati sagledati stvari, događaje iz njenog kuta te na taj način je razumjeti. Onoga čega se svaka osoba u svom svakodnevnom životu, u komunikaciji s drugima treba sjetiti jest sljedeće: "Ja sam prva osoba i želim da me netko sasluša i da me čuje. Pored me-ne je netko drugi, neka druga osoba i ona želi isto, da je netko sasluša i da je čuje. Zaključujem da smo, bez obzira na naše različitosti, u biti iste osobe sa istim ciljem."nacionalno jelo te tom prilikom u BiH

donio brončanu medalju. Ovo sad mi je već peto takmičenje gdje postižem neke rezultate. Posljednja nagrada je na tak-mičenju koje se održavalo u Sarajevu 18.-21.11., 15 država, oko 90 takmičara, gdje sam nenadano uzeo bronzanu medalju u kategoriji pripreme goveđeg filea.

n

o Pa nisam imao vremena da se pripre-mam, a osim vremena potrebna je i mate-rijalna podrška. Bh kuhari su u malo težem položaju od svojih kolega iz drugih dijelova Evrope jer se prije svega moraju boriti za egzistenciju. Loše plate uzimaju danak u pripremama za ovakva velika takmičenja.

n Ti si član udruženja gastronoma BiH - Gastro kutak. Koliko to sada olakšava pristup takmičenjima?

o Lakše je sigurno, cehovska udruženja uvijek olakšavaju znatno, naravno da je teško neki dobar rezultat postići kao individualac. Udruženje ima preko 1000 članova, prati događanja u oblasti kuli-narstva, trendove, dobivamo informacije o takmičenjima i sl.

n Koliko si zadovoljan uvjetima rada na svom poslu, kakve bi inovacije vo-lio uvesti?

o Pa nemamo mi još tu kulturu ishrane, kod nas se još uvijek vjeruje samo u ra-žanj i roštilj, a danas u svijetu, s napret-kom tehnologije, jako brzo se mijenjaju i trendovi u kulinarstvu. Ne kažem da tre-

Zašto je bilo nenadano?

unosi toliko radosti i veselja, ali isto Ptako mjesec koji, kao netko s visoka, po životima ljudi izlije boju sivila. Da li je to samo neko upozorenje? Zašto baš pred dane kada u srcima ljudi treba biti najveći mir, kada trebaju najviše zahvalji-vati za svoje postojanje, život šalje opo-mene, upozorenja?

Mnogi će sjesti i pitati se šta s njima nije u redu, zašto im uvijek neki konac ispada iz ruku, zašto ne mogu sve držati pod kontrolom. S druge strane postoje i oni koji će za sve svoje probleme okriviti druge, svoju negativnu energiju pripisati drugima. Rijetko tko će sjesti i razmisliti koliko on uzima od života za sebe, koliko daje drugima?! Osvrnuti se na sitnice, sitnice koje život čine smislenim, da li će to itko učiniti?! Da li će se među mnoš-tvom naći netko tko će se zapitati da li njegovo davanje drugima podrazumi-jeva, osim materijalnih dobara, osim davanja savjeta i aktivno slušanje?!

rosinac, mjesec koji u srca mnogih

Piše: Marijana BILIĆ

Stani, čuj druge!

stima sredine i vremena u kojem su na-stali, ali i o vjekovnoj pripadnosti europ-skoj kulturnoj sredini.

Na Nikolinje se djecu darivalo voćem (u oprane čizmice, koje su obično stav-ljali na prozore) i plašilo Krampusovim šibama i lancima, dok su u noći sv. Lucije djevojke, u snu, pokušavale doznati za kojeg će se momka udati. Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukraše-na jabuka zvana božićnica, a darivali su je

mladići djevojkama. Jedan od običaja ko-ji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove ži-vota i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja.

Adventski vijenacAdventski vijenac je krug ili prsten od

zimzelenog granja s četiri svijeće. Po-stavlja se na stol u vrijeme došašća, kao simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću pali se po jedna svijeća.

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće. Krug bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Zimzeleno granje (od kojeg se pravi većina adventskih vijenaca) upu-ćuje na život koji ne prestaje, na život vječni.

Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. godi-ne u domu za siromašnu djecu "Das Rau-he Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Jo-hann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao tre-nutke molitve.

noj liturgijskoj godini, vrijeme pri-Dpreme za blagdan Božića. U zapad-nom kršćanstvu došašće počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. pro-sinca na Badnjak.

Mnogobrojni hrvatski narodni običa-ji vezani uz došašće svjedoče o posebno-

ošašće ili advent razdoblje je u crkve-

O Adventu...Pripremila Katarina TOLO

18 19

RAZGOVOR S POVODOMFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

ba prisvajati sve što je novo, ali sigurno treba razmišljati o zdravim kombinaci-jama hrane na tanjiru. Fojnica se opredi-jelila za zdravstveni turizam tako da je krajnje vrijeme da se izdignemo iz onog tradicionalnog i da uvedemo i nešto no-vo. Zapravo to ne bi bilo ništa posebno novo, to su namirnice po kojima je naš kraj poznat: krompir, divljač, riječna riba, borovnica, brusnica, mirisne trave, vra-nički sir... Samo to treba malo prefinje-nije slagati na tanjir. Osim toga što ima-mo autentične namirnice potrebno je

Šta znači biti dobar slušatelj?! Svaka osoba u sebi već posjeduje dobrog slu-šatelja, samo rijetko tko je tu osobu unu-tar sebe pustio vani, rijetko tko joj je dopustio da se sama predstavi. Način na koji ćete pustiti tu osobu vani ovisi o va-ma samima. To može biti poštivanje dru-goga na način da se ne okrećemo kada nešto priča, da ne pravimo grimase koje odaju dosadu, da ne prekidamo drugoga dok priča, da ne kritiziramo, ne suprot-stavljamo se. Često to može biti i pošti-vanje šutnjom. Šutiti s drugom osobom je trenutak do kojega treba znati doći, trenutak za koji se treba dobro potruditi. Bog nam je dao dva uha, a jedna usta. Toga se treba često sjetiti. Dva uha da više slušamo, jedna usta da manje priča-mo. Šutnja je ta koju trebamo znati čuti, jer ona nekada kaže mnogo više nego što pretpostavljamo.

malo hrabrosti i ideja... Smatram da bi to čak bilo i ekonomičnije.

nzak iz Fojnice, čak i u neke egzotične zemlje. Razmišljaš li o odlasku?

o Ponuda je uvijek bilo, povremeno sam i razmišljao o njima, ali, kao što kaže jedan moj prijatelj, najlakše je otići. Sad već osjećam da je moj zadatak da ovdje ostanem i pokušam nešto promjeniti. Koliko će me taj osjećaj držati, ne znam, nije lako, prepreka milion. Teško je doći do kvalitetne opreme, nedostaju neke friške namirnice, nedostaje i interes ljudi koji kroje turističku ponudu Fojnice, ali nadam se da će se to promijeniti.

n Nadam se kako će nagrade koje do-nosiš u Fojnicu malo korigirati per-cepciju tih ljudi, poznato je od starine da je teško biti vrač u svom selu... Ože-njen si. Čija je kuhinja u tvom braku?

o Da, sretno sam oženjen, imamo jedno dijete, drugo je na putu. A što se tiče kuhanja, kuha tko stigne, ahahaha... Moja žena mi rado prepusti kuhinju kad god imam vremena... Zanimljivo je da ni moji prijatelji ne očekuju od mene da kuham kad smo na izletima, a ja jako volim is-probavati jela tzv.amaterskih kuhara. Zapravo, mišljenja sam da ta kategorija amatera kuhara ni ne postoji, tko voli kuhati on je već profesionalac, zna dosta o tehnologiji hrane, mješanju okusa, de-koraciji... Volim kuhati za druge, ali volim i isprobavati tuđe majstorije.

n Možemo li za kraj razgovora saznati neke tvoje nerealne ideje, kako zamiš-ljaš kvalitetne restoranske kuhinje u Fojnici?

o Pa mogao bih se nadovezati na ono što sam već rekao o autohtonim namirnica-ma. Koristiti domaće, pomoći tako ma-lim, lokalnim proizvođačima hrane, na-praviti jedan ekonomičan koncept kuhi-nje koja neće nuditi ama baš sve već će se orjentisati na određen menu. Ponuditi tradicionalna bosanska jela - da, ali ne na šesnaest mjesta u čaršiji. Krajnje je vrije-me da se bude i drugačiji. Ako je tradicio-nalna kuhinja onda je tradicionalna, ne-ma mediteranske ponude, nema pizze, itd. Ako je riblji restoran onda je tu par dobro osmišljenih jela na bazi ribe i ništa drugo. Ako je pizzerija, onda tu nema bu-reka ili ćevapa. Ukratko - ne smije se sva-štariti, ne smiju se neke namirnice sreta-ti na roštilju i ne smije se podcjenjivati gosta... I naravno, na kraju se želim za-hvaliti svima koji su me sve ove godine podržavali!

Čula sam da imaš ponuda za odla-

Dalje, biti dobar slušatelj ne znači samo sjesti i saslušati drugoga. Dobar slušatelj nakon izgovorenog treba znati interpretirati ono što je čuo, treba se do-vesti do stadija razumijevanja, odmak-nuti od osuđivanja. Postoji toliko tehnika aktivnog slušanja, ali najvažnije je ipak slušati empatijom. Staviti se u situaciju osobe koja govori, pokušati sagledati stvari, događaje iz njenog kuta te na taj način je razumjeti. Onoga čega se svaka osoba u svom svakodnevnom životu, u komunikaciji s drugima treba sjetiti jest sljedeće: "Ja sam prva osoba i želim da me netko sasluša i da me čuje. Pored me-ne je netko drugi, neka druga osoba i ona želi isto, da je netko sasluša i da je čuje. Zaključujem da smo, bez obzira na naše različitosti, u biti iste osobe sa istim ciljem."nacionalno jelo te tom prilikom u BiH

donio brončanu medalju. Ovo sad mi je već peto takmičenje gdje postižem neke rezultate. Posljednja nagrada je na tak-mičenju koje se održavalo u Sarajevu 18.-21.11., 15 država, oko 90 takmičara, gdje sam nenadano uzeo bronzanu medalju u kategoriji pripreme goveđeg filea.

n

o Pa nisam imao vremena da se pripre-mam, a osim vremena potrebna je i mate-rijalna podrška. Bh kuhari su u malo težem položaju od svojih kolega iz drugih dijelova Evrope jer se prije svega moraju boriti za egzistenciju. Loše plate uzimaju danak u pripremama za ovakva velika takmičenja.

n Ti si član udruženja gastronoma BiH - Gastro kutak. Koliko to sada olakšava pristup takmičenjima?

o Lakše je sigurno, cehovska udruženja uvijek olakšavaju znatno, naravno da je teško neki dobar rezultat postići kao individualac. Udruženje ima preko 1000 članova, prati događanja u oblasti kuli-narstva, trendove, dobivamo informacije o takmičenjima i sl.

n Koliko si zadovoljan uvjetima rada na svom poslu, kakve bi inovacije vo-lio uvesti?

o Pa nemamo mi još tu kulturu ishrane, kod nas se još uvijek vjeruje samo u ra-žanj i roštilj, a danas u svijetu, s napret-kom tehnologije, jako brzo se mijenjaju i trendovi u kulinarstvu. Ne kažem da tre-

Zašto je bilo nenadano?

unosi toliko radosti i veselja, ali isto Ptako mjesec koji, kao netko s visoka, po životima ljudi izlije boju sivila. Da li je to samo neko upozorenje? Zašto baš pred dane kada u srcima ljudi treba biti najveći mir, kada trebaju najviše zahvalji-vati za svoje postojanje, život šalje opo-mene, upozorenja?

Mnogi će sjesti i pitati se šta s njima nije u redu, zašto im uvijek neki konac ispada iz ruku, zašto ne mogu sve držati pod kontrolom. S druge strane postoje i oni koji će za sve svoje probleme okriviti druge, svoju negativnu energiju pripisati drugima. Rijetko tko će sjesti i razmisliti koliko on uzima od života za sebe, koliko daje drugima?! Osvrnuti se na sitnice, sitnice koje život čine smislenim, da li će to itko učiniti?! Da li će se među mnoš-tvom naći netko tko će se zapitati da li njegovo davanje drugima podrazumi-jeva, osim materijalnih dobara, osim davanja savjeta i aktivno slušanje?!

rosinac, mjesec koji u srca mnogih

Piše: Marijana BILIĆ

Stani, čuj druge!

stima sredine i vremena u kojem su na-stali, ali i o vjekovnoj pripadnosti europ-skoj kulturnoj sredini.

Na Nikolinje se djecu darivalo voćem (u oprane čizmice, koje su obično stav-ljali na prozore) i plašilo Krampusovim šibama i lancima, dok su u noći sv. Lucije djevojke, u snu, pokušavale doznati za kojeg će se momka udati. Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukraše-na jabuka zvana božićnica, a darivali su je

mladići djevojkama. Jedan od običaja ko-ji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove ži-vota i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja.

Adventski vijenacAdventski vijenac je krug ili prsten od

zimzelenog granja s četiri svijeće. Po-stavlja se na stol u vrijeme došašća, kao simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću pali se po jedna svijeća.

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće. Krug bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Zimzeleno granje (od kojeg se pravi većina adventskih vijenaca) upu-ćuje na život koji ne prestaje, na život vječni.

Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. godi-ne u domu za siromašnu djecu "Das Rau-he Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Jo-hann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao tre-nutke molitve.

noj liturgijskoj godini, vrijeme pri-Dpreme za blagdan Božića. U zapad-nom kršćanstvu došašće počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. pro-sinca na Badnjak.

Mnogobrojni hrvatski narodni običa-ji vezani uz došašće svjedoče o posebno-

ošašće ili advent razdoblje je u crkve-

O Adventu...Pripremila Katarina TOLO

20 21

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

VREMEPLOV IZ SUSJEDNIH OPĆINA

Marjan DRMAČSandra BILETIĆ

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

ko među glavnim trgovima za fojnički i kiseljački kraj kada je riječ o prodaji i nabavci poljoprivrednih, stočarskih i drugih proizvoda.

Fojnicu, koja leži zapadno od pravca Busovača - Sarajevsko polje, poznajemo kao predio arheoloških nalazišta razno-vrsnih artefakata. Osim toga podneblje je bogato brojnim tragovima starog rudar-stva. Uz potoke Trošnjik, Bistricu, Če-mernicu, uz rijeku Fojnicu u Ostružnič-kom polju sve do Gromiljaka na cesti Travnik - Sarajevo postoje gromile pije-ska, koje su nastale ispiranjem raznih ruda. Dolinom rijeke Fojnice od Kiseljaka vodi prirodan prolaz prema rijeci Bosni. Ostatci rimske materijalne kulture uz rijeku Fojnicu nizvodno od Kiseljaka po-kazuju da su se u tom pravcu širile aglo-meracije i da je ovuda prolazila tranzitna komunikacija. Rudonosna Fojnica s okolnim rudištima u prošlosti je bila po-vezana s bugojansko-vakufskim i neret-vanskim krajem nekolicinom planinskih putova čiji su tragovi na nekim dioni-cama vidljivi i danas, kao npr. oni iznad Poljane kod Fratarskih staja, u dužini ne-kih stotinu metara, s lijepo složenom kal-drmom širine 1,5 m. Taj put "kaldrma" je u srednjem vijeku spajao Kozograd sa za-

kako za mještane tako i za putnike pro-laznike. Mnoge česme se spominju u sta-rim putopisima, često su motivi umjet-ničkih djela, a sada se i Gromiljak može pohvaliti jednom takvom, koja će budu-ćim generacijama predstavljati značajnu vrstu kulturne baštine i spomenika.

No, svjesni problema ekološke zaga-đenosti sredine širom Bosne i Hercego-vine, ekološke (ne)osviješćenosti ljudi širom svijeta pa i pojedinih mještana Gromiljaka, ukazala se potreba za ozbilj-nijim koracima ka očuvanju ili barem po-kušaju očuvanja prije svega prirodnog bogatstva našeg malog mjesta, ali i sa-mog ovog kraja kao takvog, prosperitet-nog i blagodatnog. No, Gromiljačani i tu ne zaostaju. Ekološko društvo Eko srce Gromiljak zvanično je registrirano 15. 1. 2013. godine u Ministarsvu pravde Sred-njobosanskog kantona. Eko srce Gromi-ljak je nevladino, nestranačko i neprofit-no udruženje i to je prva ekološka udru-ga osnovana ikada na ovim prostorima (Gromiljak i bliža okolica). Za sada je to i najaktivnija ekološka udruga na općini Kiseljak. Pokretač osnivanja bila je grupa mještana Gromiljaka koji su se počeli buniti zbog nelegalno izgrađenih objeka-ta, prije svega asfaltne baze, a isto tako i drugih zagađivača. Cilj udruge jeste una-pređenje kvalitete života, podizanje ko-munalne higijene, poticanje ekološke svijesti građana, očuvanje zdravog oko-liša, okupljanje mladih i svih ostalih ljudi koji će aktivno prenositi znanje i iskustva za očuvanje sredine. Udruga broji preko 500 članova (najstariji član ima 90, a naj-mlađi 3 godine).

Eko udruga Eko srce Gromiljak je za godinu dana organizirala četiri velika

padnim i južnim dijelovima Bosne. Vje-rojatno je upravo njime bosanska kralji-ca Katarina 1463. godine, u vrijeme slo-ma Bosanskog Kraljevstva, pobjegla u Dubrovnik. Vlaška ravan na planini Vra-nici, na putu iz Fojnice u dolinu Vrbasa, poznata je u narodnoj tradiciji po dosta čestim predanjima da je negdje na tom području zakopano nekakvo blago. Isto tako se priča da je nekada, u staro doba, preko Vlaške ravni vodio kaldrmni put kojim su čak i kola mogla ići.

Na Pogorelici pak postoji lokalitet "Crkvenište" gdje je navodno nekada bila crkva sv. Duha. Upravo je tim područjem prolazila "kaldrma", tj. stari put koji je iz Fojnice vodio prema dolini Neretve. Mo-guće da je su sve ove kaldrmske dionice u masivu Vranice bile povezane u rimsko doba, kao što se nema razloga sumnjati ni u to da su ti putovi u najvećoj mjeri građeni u svezi s rudarskim poslovima. Ti putovi, ili barem njihove putanje, su se sudeći po svemu nastavile koristiti i u srednjem vijeku, ali su vremenom izišli iz uporabe.

Na ovom mjestu treba spomenuti i još jedan stari put koji je povezivao Ostruž-nicu, odnosno Fojnicu s Milodražem, a zvao se "Drum".

prosvjeda koji su zabilježeni u javnim medijima i drugim sredstvima priopća-vanja, a održala je i preko 30 sastanaka. Aktivnosti koje društvo razvija potiču ekološku svijest stanovništva preventiv-no.

Mladi iz udruge organizirali su čiš-ćenje Gromiljaka za Dan proljeća, Dan planete zemlje i sl. Društvo djeluje javno, svoje članstvo i javnost obavještava o ra-du putem sredstava javnog informiranja, plakatiranjem, a radi se i na početku iz-davanja brošura. Društvo ima Skupštinu, Upravni odbor, Predsjednika društva i Nadzorni odbor.

Predsjednica udruge je Mirjana Bar-bić, a zamjenik Irena Franković. Pred-stavnik ispred mještana Gromiljaka je Anto Majić. Predsjednik skupštine je Na-taša Franković, a u Nadzornom odboru su: Ivana Vukančić, Ivica Udovičić, Ro-bert Biletić, Boris Dragojević, Josip Ma-rić, Dajan Bencun, Katarina Franković, Marko Šunjić, Ivan Šunjić, Antonija Ri-mac, Bojan Rimac, Boris Rimac, Filip Mi-ličević, Pavo Matić, Ilko Tomičić, Velimir Dadić, Rada Dadić, Suzana Ivanić, Sandra Biletić i ostali kojima smo jako zahvalni. Jedna od mlađih članica udruge Doris Dragojević je osvojila nagradu u Banja Luci za pisani rad na temu: "Zašto je voda dragocjena?". Svi zainteresirani građani mogu se uključiti u rad udruge s prijed-lozima, pitanjima i kontaktirati članove ekološkog udruženja. Isto tako dobrodo-šle su i pravovremene dojave o onečišće-nju prirode, kako bi udruga mogla od-mah djelovati.

Projekti udruge su pravljenje staze šetnice uz rijeku Fojnicu, čišćenje i zašti-ta rijeke Fojnice, vraćanje potoka Buče-vac u svoj tok, postavljanje ekoloških korpi za smeće, organiziranje stručnih eksksurzija i druženja. Planira se očistiti pravoslavno groblje u mjestu Križići koje je zaraslo i za koje mnogi i ne znaju da postoji. Također, predsjednica udruge Mirjana Barbić će pokrenuti inicijativu da se stara crkva u Gromiljaku, prvi put renovirana 1895.godine, proglasi nacio-nalnim spomenikom Bosne i Hercego-vine. Otvaranjem muzeja u staroj crkvi Gromiljak bi dobio i kulturno središte, prvo takve vrste na ovom području, u kojem bi bili predstavljeni narodni obi-čaji i tradicija ovog kraja. No, da bi ostalo i opstalo ovo naše prelijepo mjesto Gro-miljak, krajnje je vrijeme da se ljudi poč-nu više baviti ekološkim problemima, da svi počnu djelovati kao ekolozi, kao jedan svijet prema jednom cilju.

kroz koji je u prošlosti prolazilo više Rtrgovačkih putova nego što je to lepe-nička dolina. Oni najvažniji su građeni još u antičko doba, kao što je bio rimski put Salona-Argentaria koji je upravo pro-lazio ovim krajem. Taj put je spajao ja-dransko primorje sa rudarskim pod-ručjima u unutrašnjosti Bosne, a eksplo-atirana rudna bogatstva su se s ovih pro-stora izvozila prema rimskim gradovima Saloni i Naroni. Utabani rimski putovi, putne postaje i trgovačke veze između dalmatinskih gradova i unutrašnjosti za-padnog Balkana, nisu se mnogo mije-njale od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Kontinuitet privrednih i kulturnih veza Bosne sa dalmatinskom obalom na-stavljen je i u srednjem vijeku, s tim da su se društvene veze izrodile i sa Ugarskom na sjeveru. Putovi kojima se sa sjevera i sjeverozapada dolazilo u Bosnu sastajali su se u dolini rijeke Lašve, a dalje je kroz područje današnjeg Kiseljaka vodio sa-mo jedan put. Jedan od tih putova je za-pravo "Veliki drum" koji je vodio iz Hr-vatske u Bosnu, a nastavljao dalje prema Kosovu. Prolazio je kroz Jajce, dolinu Lašve i Kiseljak, zatim kroz Vrhbosnu i dalje. Put koji je od ušća Neretve vodio kroz Bosnu u Ugarsku, prolazio je tako-đer kroz lepeničku dolinu, pa preko Viso-kog, Sutjeske i Olova nastavljao dalje. Isti put se kod današnjeg Tarčina granao u dva pravca. Prvi je prelazio prijevoj, raz-vođe kod Osenika, silazio u dolinu Zuje-vine, pa produžavao u Vrhbosnu. Drugi se odvajao u Smučkoj i preko sela Graba i Gunjana išao u Kreševo i Fojnicu. Putanja glavne bosanske transverzale bila je: La-šva - Kiseljak - Kobilja glava - Sarajevsko polje (Vrhbosna). Upravo su se na podru-čju Kiseljaka u tu transverzalu slivale još dvije: a) Uskoplje – Vranica – Prokos – Fojnica - Kiseljak i b) Split – Duvno – Rama - Neretvica – Pogorelica – Višnjica - Kiseljak.

Najvažniji politički dio srednjovje-kovne Bosne bilo je područje Visokog. Zahvaljujući putu koji je dolinom rijeke Fojnice vodio iz Kiseljaka do tamo, u srednjem vijeku su nastale prisne veze između ova dva predjela. I danas je Viso-

ijetko se u Bosni nađe manji teritorij

humane ljude koji su poznati po Gro-Gmiljaku u jednakoj mjeri kao i Gromi-ljak po njima. Zato možemo reći da je Gromiljak malo mjesto velikih ambicija, u današnje vrijeme prepoznatljivo po mnogo čemu. Dok se šetate ovim nase-ljem krećete se asfaltom, sa svih strana vas okružuju lijepe kuće mještana, ure-đeni vrtovi, zelenilo, šume, a nezaobila-zna stanica u razgledavanju Gromiljaka je svakako rasadnik cvijeća "Mili", sklad prirodne ljepote i ljudskih ruku djelo. U tom, samo naizgled, običnom naselju da-nas se nalaze uređeni teniski tereni, okruženi zelenilom, opremljeni s noć-nom rasvjetom za treninge i natjecanje sportaša. Teniski klub Elliptic osnovan je 1997. godine, a njegov vlasnik Robert Biletić uspješan je organizator teniskog turnira "Kiseljak Open", kao i turnira vi-šeg ranga (ITF FUTURE turnira) na kojim se okupljaju i najpoznatiji teniseri širom regije i svijeta.

U vrućim ljetnim danima osvježenje za djecu i odrasle može se naći na dva ba-zena, koja se opskrbljuju lokanim izvor-skim vodama, a pored jednog od bazena se nalazi i sportsko-rekreativni centar, Sportski klub Adria, sa svojim malonogo-metnim terenom, posebno pogodnim za aktivnosti u kišnim i zimskim danima.

Jedan od najznačajnijih uvjeta za na-seljavanje prostora i koncentraciju živo-ta uopće jeste voda. Pored poznate zlato-nosne rijeke Fojnice, te njenih pritoka Bučevca i Mlave, nedaleko od Fojničkog raskrižja gdje se i danas pronalaze dije-lovi nekog vjerskog hrama, (najvjerovat-nije starokršćanske crkve, ali taj lokalitet arheološki još nije dobro istražen), gdje su i dalje vidljivi ostaci iskopavanja i pre-rade željezne rude i zlata, pronađeno je i izvorište mineralne vode, izvor mladosti. Poznato je da su se ranije civilizacije na-seljavale u krajeve bogate rudom, zlatom i vodom, te pronalazak mineralne vode baš tu samo svjedoči o bogatstvu i konti-nuiranoj naseljenosti ovih terena. Tu je prije nekoliko mjeseci izgrađena moder-na punionica mineralne vode Tilea, a vla-snici Vlatko (Vlado) Bilan i Stipo Marja-nović postavili su i javnu česmu, već sa-da prepoznatljiv simbol Gromiljaka, iz kojih neprekidno teče mineralna voda,

romiljak je uvijek imao dragocjene i

Putovi fojničkog kraja u drevna vremenaPut bi se mogao definirati kao utvrđeni dio zemljišta koji se koristi za odvijanje određene vrste prometa i kojemu je svrha da povezuje dvije ili više destinacija. U najširem smislu, putem bi se mogla smatrati svaka površina na kojoj se odvija neka vrsta prometa.

Crtice iz Gromiljaka

Rimski most u Vrancima (Kreševo)

20 21

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

VREMEPLOV IZ SUSJEDNIH OPĆINA

Marjan DRMAČSandra BILETIĆ

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

ko među glavnim trgovima za fojnički i kiseljački kraj kada je riječ o prodaji i nabavci poljoprivrednih, stočarskih i drugih proizvoda.

Fojnicu, koja leži zapadno od pravca Busovača - Sarajevsko polje, poznajemo kao predio arheoloških nalazišta razno-vrsnih artefakata. Osim toga podneblje je bogato brojnim tragovima starog rudar-stva. Uz potoke Trošnjik, Bistricu, Če-mernicu, uz rijeku Fojnicu u Ostružnič-kom polju sve do Gromiljaka na cesti Travnik - Sarajevo postoje gromile pije-ska, koje su nastale ispiranjem raznih ruda. Dolinom rijeke Fojnice od Kiseljaka vodi prirodan prolaz prema rijeci Bosni. Ostatci rimske materijalne kulture uz rijeku Fojnicu nizvodno od Kiseljaka po-kazuju da su se u tom pravcu širile aglo-meracije i da je ovuda prolazila tranzitna komunikacija. Rudonosna Fojnica s okolnim rudištima u prošlosti je bila po-vezana s bugojansko-vakufskim i neret-vanskim krajem nekolicinom planinskih putova čiji su tragovi na nekim dioni-cama vidljivi i danas, kao npr. oni iznad Poljane kod Fratarskih staja, u dužini ne-kih stotinu metara, s lijepo složenom kal-drmom širine 1,5 m. Taj put "kaldrma" je u srednjem vijeku spajao Kozograd sa za-

kako za mještane tako i za putnike pro-laznike. Mnoge česme se spominju u sta-rim putopisima, često su motivi umjet-ničkih djela, a sada se i Gromiljak može pohvaliti jednom takvom, koja će budu-ćim generacijama predstavljati značajnu vrstu kulturne baštine i spomenika.

No, svjesni problema ekološke zaga-đenosti sredine širom Bosne i Hercego-vine, ekološke (ne)osviješćenosti ljudi širom svijeta pa i pojedinih mještana Gromiljaka, ukazala se potreba za ozbilj-nijim koracima ka očuvanju ili barem po-kušaju očuvanja prije svega prirodnog bogatstva našeg malog mjesta, ali i sa-mog ovog kraja kao takvog, prosperitet-nog i blagodatnog. No, Gromiljačani i tu ne zaostaju. Ekološko društvo Eko srce Gromiljak zvanično je registrirano 15. 1. 2013. godine u Ministarsvu pravde Sred-njobosanskog kantona. Eko srce Gromi-ljak je nevladino, nestranačko i neprofit-no udruženje i to je prva ekološka udru-ga osnovana ikada na ovim prostorima (Gromiljak i bliža okolica). Za sada je to i najaktivnija ekološka udruga na općini Kiseljak. Pokretač osnivanja bila je grupa mještana Gromiljaka koji su se počeli buniti zbog nelegalno izgrađenih objeka-ta, prije svega asfaltne baze, a isto tako i drugih zagađivača. Cilj udruge jeste una-pređenje kvalitete života, podizanje ko-munalne higijene, poticanje ekološke svijesti građana, očuvanje zdravog oko-liša, okupljanje mladih i svih ostalih ljudi koji će aktivno prenositi znanje i iskustva za očuvanje sredine. Udruga broji preko 500 članova (najstariji član ima 90, a naj-mlađi 3 godine).

Eko udruga Eko srce Gromiljak je za godinu dana organizirala četiri velika

padnim i južnim dijelovima Bosne. Vje-rojatno je upravo njime bosanska kralji-ca Katarina 1463. godine, u vrijeme slo-ma Bosanskog Kraljevstva, pobjegla u Dubrovnik. Vlaška ravan na planini Vra-nici, na putu iz Fojnice u dolinu Vrbasa, poznata je u narodnoj tradiciji po dosta čestim predanjima da je negdje na tom području zakopano nekakvo blago. Isto tako se priča da je nekada, u staro doba, preko Vlaške ravni vodio kaldrmni put kojim su čak i kola mogla ići.

Na Pogorelici pak postoji lokalitet "Crkvenište" gdje je navodno nekada bila crkva sv. Duha. Upravo je tim područjem prolazila "kaldrma", tj. stari put koji je iz Fojnice vodio prema dolini Neretve. Mo-guće da je su sve ove kaldrmske dionice u masivu Vranice bile povezane u rimsko doba, kao što se nema razloga sumnjati ni u to da su ti putovi u najvećoj mjeri građeni u svezi s rudarskim poslovima. Ti putovi, ili barem njihove putanje, su se sudeći po svemu nastavile koristiti i u srednjem vijeku, ali su vremenom izišli iz uporabe.

Na ovom mjestu treba spomenuti i još jedan stari put koji je povezivao Ostruž-nicu, odnosno Fojnicu s Milodražem, a zvao se "Drum".

prosvjeda koji su zabilježeni u javnim medijima i drugim sredstvima priopća-vanja, a održala je i preko 30 sastanaka. Aktivnosti koje društvo razvija potiču ekološku svijest stanovništva preventiv-no.

Mladi iz udruge organizirali su čiš-ćenje Gromiljaka za Dan proljeća, Dan planete zemlje i sl. Društvo djeluje javno, svoje članstvo i javnost obavještava o ra-du putem sredstava javnog informiranja, plakatiranjem, a radi se i na početku iz-davanja brošura. Društvo ima Skupštinu, Upravni odbor, Predsjednika društva i Nadzorni odbor.

Predsjednica udruge je Mirjana Bar-bić, a zamjenik Irena Franković. Pred-stavnik ispred mještana Gromiljaka je Anto Majić. Predsjednik skupštine je Na-taša Franković, a u Nadzornom odboru su: Ivana Vukančić, Ivica Udovičić, Ro-bert Biletić, Boris Dragojević, Josip Ma-rić, Dajan Bencun, Katarina Franković, Marko Šunjić, Ivan Šunjić, Antonija Ri-mac, Bojan Rimac, Boris Rimac, Filip Mi-ličević, Pavo Matić, Ilko Tomičić, Velimir Dadić, Rada Dadić, Suzana Ivanić, Sandra Biletić i ostali kojima smo jako zahvalni. Jedna od mlađih članica udruge Doris Dragojević je osvojila nagradu u Banja Luci za pisani rad na temu: "Zašto je voda dragocjena?". Svi zainteresirani građani mogu se uključiti u rad udruge s prijed-lozima, pitanjima i kontaktirati članove ekološkog udruženja. Isto tako dobrodo-šle su i pravovremene dojave o onečišće-nju prirode, kako bi udruga mogla od-mah djelovati.

Projekti udruge su pravljenje staze šetnice uz rijeku Fojnicu, čišćenje i zašti-ta rijeke Fojnice, vraćanje potoka Buče-vac u svoj tok, postavljanje ekoloških korpi za smeće, organiziranje stručnih eksksurzija i druženja. Planira se očistiti pravoslavno groblje u mjestu Križići koje je zaraslo i za koje mnogi i ne znaju da postoji. Također, predsjednica udruge Mirjana Barbić će pokrenuti inicijativu da se stara crkva u Gromiljaku, prvi put renovirana 1895.godine, proglasi nacio-nalnim spomenikom Bosne i Hercego-vine. Otvaranjem muzeja u staroj crkvi Gromiljak bi dobio i kulturno središte, prvo takve vrste na ovom području, u kojem bi bili predstavljeni narodni obi-čaji i tradicija ovog kraja. No, da bi ostalo i opstalo ovo naše prelijepo mjesto Gro-miljak, krajnje je vrijeme da se ljudi poč-nu više baviti ekološkim problemima, da svi počnu djelovati kao ekolozi, kao jedan svijet prema jednom cilju.

kroz koji je u prošlosti prolazilo više Rtrgovačkih putova nego što je to lepe-nička dolina. Oni najvažniji su građeni još u antičko doba, kao što je bio rimski put Salona-Argentaria koji je upravo pro-lazio ovim krajem. Taj put je spajao ja-dransko primorje sa rudarskim pod-ručjima u unutrašnjosti Bosne, a eksplo-atirana rudna bogatstva su se s ovih pro-stora izvozila prema rimskim gradovima Saloni i Naroni. Utabani rimski putovi, putne postaje i trgovačke veze između dalmatinskih gradova i unutrašnjosti za-padnog Balkana, nisu se mnogo mije-njale od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Kontinuitet privrednih i kulturnih veza Bosne sa dalmatinskom obalom na-stavljen je i u srednjem vijeku, s tim da su se društvene veze izrodile i sa Ugarskom na sjeveru. Putovi kojima se sa sjevera i sjeverozapada dolazilo u Bosnu sastajali su se u dolini rijeke Lašve, a dalje je kroz područje današnjeg Kiseljaka vodio sa-mo jedan put. Jedan od tih putova je za-pravo "Veliki drum" koji je vodio iz Hr-vatske u Bosnu, a nastavljao dalje prema Kosovu. Prolazio je kroz Jajce, dolinu Lašve i Kiseljak, zatim kroz Vrhbosnu i dalje. Put koji je od ušća Neretve vodio kroz Bosnu u Ugarsku, prolazio je tako-đer kroz lepeničku dolinu, pa preko Viso-kog, Sutjeske i Olova nastavljao dalje. Isti put se kod današnjeg Tarčina granao u dva pravca. Prvi je prelazio prijevoj, raz-vođe kod Osenika, silazio u dolinu Zuje-vine, pa produžavao u Vrhbosnu. Drugi se odvajao u Smučkoj i preko sela Graba i Gunjana išao u Kreševo i Fojnicu. Putanja glavne bosanske transverzale bila je: La-šva - Kiseljak - Kobilja glava - Sarajevsko polje (Vrhbosna). Upravo su se na podru-čju Kiseljaka u tu transverzalu slivale još dvije: a) Uskoplje – Vranica – Prokos – Fojnica - Kiseljak i b) Split – Duvno – Rama - Neretvica – Pogorelica – Višnjica - Kiseljak.

Najvažniji politički dio srednjovje-kovne Bosne bilo je područje Visokog. Zahvaljujući putu koji je dolinom rijeke Fojnice vodio iz Kiseljaka do tamo, u srednjem vijeku su nastale prisne veze između ova dva predjela. I danas je Viso-

ijetko se u Bosni nađe manji teritorij

humane ljude koji su poznati po Gro-Gmiljaku u jednakoj mjeri kao i Gromi-ljak po njima. Zato možemo reći da je Gromiljak malo mjesto velikih ambicija, u današnje vrijeme prepoznatljivo po mnogo čemu. Dok se šetate ovim nase-ljem krećete se asfaltom, sa svih strana vas okružuju lijepe kuće mještana, ure-đeni vrtovi, zelenilo, šume, a nezaobila-zna stanica u razgledavanju Gromiljaka je svakako rasadnik cvijeća "Mili", sklad prirodne ljepote i ljudskih ruku djelo. U tom, samo naizgled, običnom naselju da-nas se nalaze uređeni teniski tereni, okruženi zelenilom, opremljeni s noć-nom rasvjetom za treninge i natjecanje sportaša. Teniski klub Elliptic osnovan je 1997. godine, a njegov vlasnik Robert Biletić uspješan je organizator teniskog turnira "Kiseljak Open", kao i turnira vi-šeg ranga (ITF FUTURE turnira) na kojim se okupljaju i najpoznatiji teniseri širom regije i svijeta.

U vrućim ljetnim danima osvježenje za djecu i odrasle može se naći na dva ba-zena, koja se opskrbljuju lokanim izvor-skim vodama, a pored jednog od bazena se nalazi i sportsko-rekreativni centar, Sportski klub Adria, sa svojim malonogo-metnim terenom, posebno pogodnim za aktivnosti u kišnim i zimskim danima.

Jedan od najznačajnijih uvjeta za na-seljavanje prostora i koncentraciju živo-ta uopće jeste voda. Pored poznate zlato-nosne rijeke Fojnice, te njenih pritoka Bučevca i Mlave, nedaleko od Fojničkog raskrižja gdje se i danas pronalaze dije-lovi nekog vjerskog hrama, (najvjerovat-nije starokršćanske crkve, ali taj lokalitet arheološki još nije dobro istražen), gdje su i dalje vidljivi ostaci iskopavanja i pre-rade željezne rude i zlata, pronađeno je i izvorište mineralne vode, izvor mladosti. Poznato je da su se ranije civilizacije na-seljavale u krajeve bogate rudom, zlatom i vodom, te pronalazak mineralne vode baš tu samo svjedoči o bogatstvu i konti-nuiranoj naseljenosti ovih terena. Tu je prije nekoliko mjeseci izgrađena moder-na punionica mineralne vode Tilea, a vla-snici Vlatko (Vlado) Bilan i Stipo Marja-nović postavili su i javnu česmu, već sa-da prepoznatljiv simbol Gromiljaka, iz kojih neprekidno teče mineralna voda,

romiljak je uvijek imao dragocjene i

Putovi fojničkog kraja u drevna vremenaPut bi se mogao definirati kao utvrđeni dio zemljišta koji se koristi za odvijanje određene vrste prometa i kojemu je svrha da povezuje dvije ili više destinacija. U najširem smislu, putem bi se mogla smatrati svaka površina na kojoj se odvija neka vrsta prometa.

Crtice iz Gromiljaka

Rimski most u Vrancima (Kreševo)

22 23

FOJNIČKAŠKRINJA

OMLADINSKA SVAŠTARA

Mladesnage

Priredila Olivera TADIĆ

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

Vjerovatno se ponekada zapita-te: "U kojem smjeru ide ovaj svijet?" S nostalgijom se prisjećate starih vremena, uvjeravate se da su to vre-mena koja su bila sretna, koja se ne mogu ponoviti. Morat ću vas razo-čarati u vaše uvjerenje i reći vam da je sve do vas. Vi ste se upustili u svi-jet materijalnog, svijet mode, tele-vizije, okultnih znanosti i sl., te ste zaboravili svoju sreću jer ste htjeli postati dio mase, popularni sa no-vim čizmama, zanimljivi u društvu poznavajući astrologiju ili ste se uži-vili u uloge omiljenih glumica iz tv sapunica (koje su uspjele da vam nametnu svoje skrivene ideje koji-ma teže preko televizije kojima za-mazuju vama i vašoj djeci oči) te ste se ubrzo zatim našli s nepoznatim muškarcem u svojoj sobi. Ružno zvuči, vjerujem da je za vas ovo još uvijek tabu tema. Dok se svijet žuri ka new ageu (novo doba), postav-ljajući novi svjetski poredak u kojem se gube sve emocionalne i duhovne vrijednosti, ustupa se mjesto izopa-čenosti, neprirodnosti, u kojem ako niste dio mase, vi više niste "cool" i društvo vas odbacuje. Da se vrati-mo na početak, vi ste sami stvaraoci vlasite sreće, naravno i vaši bližnji igraju veliku ulogu u tome.

Evo šta nam donose tetovaže, hrana koju svakodnevno unosimo, zahladnjeli emocionalni odnosi…

GMO-HRANA

GMO = genetski modificirana hrana koja je štetna za ljudsko zdravlje. Ne proizvodi se prirodnim putem, prska se, i uzgaja u određenim uvjetima.

Još sedamdesetih godina prošlog sto-ljeća Kissinger je cijelu filozofiju sažeo u jednu rečenicu: "Kontroliraj naftu i kon-trolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude".

Što se tiče hrane, nikada u povijesti svijeta toliko velika moć nije bila u ruka-ma tako malog broja ljudi. Odnosno, naj-većih proizvođača GMO sjemena poput Monsanta, Syngenta, Dowa i Du Ponta. I koje je danas, nažalost, uglavnom uz po-moć ucjene i političkog pritiska raspro-stranjeno na ogromnim područjima di-

Bog zabranjuje tetovažu?

Tetovirati svoje tijelo spada u pogan-ski običaj. Ima pogansku pozadinu. To je jedna vrsta inicijacije. Bog zabranjuje da se to radi. Tetovaža može negativno dje-lovati na naš odnos s Bogom i otvoriti vrata Zlome. Nakon krštenja i krizme Bog je u nas utisnuo svoje neizbrisive pečate, međutim sotona imitira Boga tako da on kroz tetovaže stavlja svoje pečate i na neki način čovjeka zarobljava, čini ga ružnim. On mrzi tijelo i želi ga uništiti kroz tetovažu, kao da je riječ o sa-mokažnjavanju.

U knjizi Levitskog zakonika Bog go-vori protiv tetovaže: "Ne urezujte zareza na svome tijelu ... niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin" (Lev 19, 27). Sljedeći tekst koji govori o svećenič-koj svetosti kaže: "Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu." (Lev 21, 5). Papa Hadrijan IV. (12. st.) je zabranio ka-tolicima da se tetoviraju.

Pastoralna konstitucija II. vatikan-skog koncila "Gaudi-um et spes" o Crkvi u suvremenom svijetu govori da čovjek "svoje tijelo mora smatrati dobrim i vri-jednim časti kao od Boga stvoreno i odre-đeno da uskrsne u posljednji dan." (GS, br. 14) Talijanski egzorcisti tvrde da ima puno tetoviranih ljudi među opsjednuti-ma. Većina ih ima na svome tijelu soton-ske tetovaže. Sotonisti tvrde da je svaka tetovaža sotonizam. Tako je jedan mali cvijet tetoviran povezan sa sotonom.

ljem svijeta. Po Engdahlu, riječ je o za-vjeri s ciljem smanjenja broja stanovnika u svijetu – jer nas je navodno previše. Bu-dući da GMO hrana polako truje organi-zam, skraćuje životni vijek te onemogu-ćuje reprodukciju, ovaj plan realno je provediv. Tu teoriju u svojoj knjizi "Sje-me uništenja" opsežno je potkrijepio do-kumentima Američke vlade s kojih je uklonjena oznaka tajnosti.

GMO je u proteklim godinama prepla-vio svijet, a sudeći po tome, Amerika je na putu ostvarenja sna o potpunoj kon-troli nafte i hrane u svijetu. Pritom im nije stalo poštedjeti ni vlastiti narod, a kamoli pripadnike drugih zemalja.

Poznato je da pčele ne oprašuju GMO biljke, a kako kažu stari ljudi, kad nesta-ne pčela, nestat će i nas.

GMO brandovi - Otkrivamo vam koji brandovi u svojim proizvodima mogu sadržati GMO sastojke. Napominjemo da GMO sastojci ne moraju biti navedeni na etiketama proizvoda, pa najvjerojatnije tamo ih nećete ni pronaći. Nažalost na ovoj listi su mnogima omiljene milka čo-kolade, pringles čips, orbit žvakaće gu-me, snickers, twix, mars čokoladice, m&m bomboni, whiskas hrana za mačke, coca-cola, dove proizvodi, nestle proiz-vodi, corn flakes, jacobs kave, maggi proizvodi, i mnogi drugi proizvodi koje možete pogledati na internetu pod nazivom "GMO brendovi."

TETOVAŽA – OPREZ

Je li riječ o nekoj vrsti umjetnosti?

Riječ tetovaža dolazi od engleske

riječi tattoo, što znači ukrašavati kožu

urezivanjem ili ubadanjem šara i figura u

boji. U tahitskom jeziku tetovaža dolazi

od riječi tatua što znači uzorak na koži,

atua - duh. Iz ovih riječi se vidi da teto-

važa ima i duhovni učinak. Tetovaža je

simbol koji prodire ne samo u kožu nego i

u duh.

U tetovaži koža se probada malim

iglama i boja se unosi pod kožu. Postupak

tetoviranja obuhvaća unošenje pigmenta

u kožu kroz sitne pore na površini. Za

male tetovaže je potrebno otprilike 45

minuta, a za veće i po nekoliko sati, pone-

kad i u nekoliko navrata. Tetovaže su od

veličine malog cvijeta ili leptira, do veli-

kih zmija i zmajeva koji prekrivaju cijelo

tijelo. Prema istraživanju provedenom

2002. godine na 454 studenta u Americi,

četvrtina ih je imalo tetovažu, što poka-

zuje koliko je ova tehnika popularna u

svijetu.

Tetovaža ima uvijek religijsku i po-

gansku pozadinu. Mnogi to ne znaju. Ona

je puno više od bezopasne umjetnosti.

Može biti trajna ili privremena. Danas se

tetoviraju svi dijelovi tijela pa često i oni

najintimniji. Tetovaža vremenom posta-

je ružnija jer se boje razlijevaju i blijede.

HOROSKOP I KRŠĆANI

Astrologija isključuje Boga jer prema njenom učenju Bog ne kontrolira situa-ciju na Zemlji, već kontrolu imaju bezlič-na i beživotna nebeska tijela. Doduše, postoje različite astrološke škole i pravci koji se razlikuju po mnogim pitanjima, pa i po pitanju božanskog elementa i nje-gove uloge. Neki fatalistički pravci sma-traju da svemir funkcionira po principu mehanike, prema svojim zakonitostima, tako da ni Bog ni čovjek sa svojom slo-bodnom voljom nemaju nikakvog utjeca-ja na zbivanja. Smatra se da je apsolutno sve zacrtano i određeno i da nema mo-gućnosti za "iskakanje" iz tog i takvog po-retka stvari. U nekim se drugim astrološ-kim pravcima priznaje Bog i Njegova uloga u stvaranju, ali se smatra da je ostalo stvar zvijezda i njihova položaja i rasporeda. Ovo je jedna vrsta kombina-cije astrologije i deizma. Postoje, dakle, različiti astrološki pravci koji manje ili više "dopuštaju" mogućnost Bogu i čov-jeku utjecati na događanja i život na Zemlji. Zajedničko im je da Bog i čovjek (čovjekova slobodna volja koju nam je Bog dao) nemaju onakav utjecaj u životu kao što nas uči Biblija i iskustvo.

Kao kršćani, nemamo što tražiti u astrologiji i u horoskopima. Osobno pre-skačem horoskop kada naiđem na njega u novinama koje čitam, mijenjam pro-gram na TV-u i radiostanicu kada počnu emisije tipa: "Što nam poručuju zvijez-de?" ili "Današnji horoskop". Ne želim da ni najmanje sjeme laži bude posijano u moj um tako što ću slušati ohrabrenja ili upozorenja koja dolaze izravno iz sotoni-nog odjela za marketing i prijevaru. Astrologija je u izravnoj suprotnosti s onim što uči Biblija i ako smo kršćani, onda ne bismo trebali razmišljati niti se dvoumiti što izabrati.

22 23

FOJNIČKAŠKRINJA

OMLADINSKA SVAŠTARA

Mladesnage

Priredila Olivera TADIĆ

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

Vjerovatno se ponekada zapita-te: "U kojem smjeru ide ovaj svijet?" S nostalgijom se prisjećate starih vremena, uvjeravate se da su to vre-mena koja su bila sretna, koja se ne mogu ponoviti. Morat ću vas razo-čarati u vaše uvjerenje i reći vam da je sve do vas. Vi ste se upustili u svi-jet materijalnog, svijet mode, tele-vizije, okultnih znanosti i sl., te ste zaboravili svoju sreću jer ste htjeli postati dio mase, popularni sa no-vim čizmama, zanimljivi u društvu poznavajući astrologiju ili ste se uži-vili u uloge omiljenih glumica iz tv sapunica (koje su uspjele da vam nametnu svoje skrivene ideje koji-ma teže preko televizije kojima za-mazuju vama i vašoj djeci oči) te ste se ubrzo zatim našli s nepoznatim muškarcem u svojoj sobi. Ružno zvuči, vjerujem da je za vas ovo još uvijek tabu tema. Dok se svijet žuri ka new ageu (novo doba), postav-ljajući novi svjetski poredak u kojem se gube sve emocionalne i duhovne vrijednosti, ustupa se mjesto izopa-čenosti, neprirodnosti, u kojem ako niste dio mase, vi više niste "cool" i društvo vas odbacuje. Da se vrati-mo na početak, vi ste sami stvaraoci vlasite sreće, naravno i vaši bližnji igraju veliku ulogu u tome.

Evo šta nam donose tetovaže, hrana koju svakodnevno unosimo, zahladnjeli emocionalni odnosi…

GMO-HRANA

GMO = genetski modificirana hrana koja je štetna za ljudsko zdravlje. Ne proizvodi se prirodnim putem, prska se, i uzgaja u određenim uvjetima.

Još sedamdesetih godina prošlog sto-ljeća Kissinger je cijelu filozofiju sažeo u jednu rečenicu: "Kontroliraj naftu i kon-trolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude".

Što se tiče hrane, nikada u povijesti svijeta toliko velika moć nije bila u ruka-ma tako malog broja ljudi. Odnosno, naj-većih proizvođača GMO sjemena poput Monsanta, Syngenta, Dowa i Du Ponta. I koje je danas, nažalost, uglavnom uz po-moć ucjene i političkog pritiska raspro-stranjeno na ogromnim područjima di-

Bog zabranjuje tetovažu?

Tetovirati svoje tijelo spada u pogan-ski običaj. Ima pogansku pozadinu. To je jedna vrsta inicijacije. Bog zabranjuje da se to radi. Tetovaža može negativno dje-lovati na naš odnos s Bogom i otvoriti vrata Zlome. Nakon krštenja i krizme Bog je u nas utisnuo svoje neizbrisive pečate, međutim sotona imitira Boga tako da on kroz tetovaže stavlja svoje pečate i na neki način čovjeka zarobljava, čini ga ružnim. On mrzi tijelo i želi ga uništiti kroz tetovažu, kao da je riječ o sa-mokažnjavanju.

U knjizi Levitskog zakonika Bog go-vori protiv tetovaže: "Ne urezujte zareza na svome tijelu ... niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin" (Lev 19, 27). Sljedeći tekst koji govori o svećenič-koj svetosti kaže: "Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu." (Lev 21, 5). Papa Hadrijan IV. (12. st.) je zabranio ka-tolicima da se tetoviraju.

Pastoralna konstitucija II. vatikan-skog koncila "Gaudi-um et spes" o Crkvi u suvremenom svijetu govori da čovjek "svoje tijelo mora smatrati dobrim i vri-jednim časti kao od Boga stvoreno i odre-đeno da uskrsne u posljednji dan." (GS, br. 14) Talijanski egzorcisti tvrde da ima puno tetoviranih ljudi među opsjednuti-ma. Većina ih ima na svome tijelu soton-ske tetovaže. Sotonisti tvrde da je svaka tetovaža sotonizam. Tako je jedan mali cvijet tetoviran povezan sa sotonom.

ljem svijeta. Po Engdahlu, riječ je o za-vjeri s ciljem smanjenja broja stanovnika u svijetu – jer nas je navodno previše. Bu-dući da GMO hrana polako truje organi-zam, skraćuje životni vijek te onemogu-ćuje reprodukciju, ovaj plan realno je provediv. Tu teoriju u svojoj knjizi "Sje-me uništenja" opsežno je potkrijepio do-kumentima Američke vlade s kojih je uklonjena oznaka tajnosti.

GMO je u proteklim godinama prepla-vio svijet, a sudeći po tome, Amerika je na putu ostvarenja sna o potpunoj kon-troli nafte i hrane u svijetu. Pritom im nije stalo poštedjeti ni vlastiti narod, a kamoli pripadnike drugih zemalja.

Poznato je da pčele ne oprašuju GMO biljke, a kako kažu stari ljudi, kad nesta-ne pčela, nestat će i nas.

GMO brandovi - Otkrivamo vam koji brandovi u svojim proizvodima mogu sadržati GMO sastojke. Napominjemo da GMO sastojci ne moraju biti navedeni na etiketama proizvoda, pa najvjerojatnije tamo ih nećete ni pronaći. Nažalost na ovoj listi su mnogima omiljene milka čo-kolade, pringles čips, orbit žvakaće gu-me, snickers, twix, mars čokoladice, m&m bomboni, whiskas hrana za mačke, coca-cola, dove proizvodi, nestle proiz-vodi, corn flakes, jacobs kave, maggi proizvodi, i mnogi drugi proizvodi koje možete pogledati na internetu pod nazivom "GMO brendovi."

TETOVAŽA – OPREZ

Je li riječ o nekoj vrsti umjetnosti?

Riječ tetovaža dolazi od engleske

riječi tattoo, što znači ukrašavati kožu

urezivanjem ili ubadanjem šara i figura u

boji. U tahitskom jeziku tetovaža dolazi

od riječi tatua što znači uzorak na koži,

atua - duh. Iz ovih riječi se vidi da teto-

važa ima i duhovni učinak. Tetovaža je

simbol koji prodire ne samo u kožu nego i

u duh.

U tetovaži koža se probada malim

iglama i boja se unosi pod kožu. Postupak

tetoviranja obuhvaća unošenje pigmenta

u kožu kroz sitne pore na površini. Za

male tetovaže je potrebno otprilike 45

minuta, a za veće i po nekoliko sati, pone-

kad i u nekoliko navrata. Tetovaže su od

veličine malog cvijeta ili leptira, do veli-

kih zmija i zmajeva koji prekrivaju cijelo

tijelo. Prema istraživanju provedenom

2002. godine na 454 studenta u Americi,

četvrtina ih je imalo tetovažu, što poka-

zuje koliko je ova tehnika popularna u

svijetu.

Tetovaža ima uvijek religijsku i po-

gansku pozadinu. Mnogi to ne znaju. Ona

je puno više od bezopasne umjetnosti.

Može biti trajna ili privremena. Danas se

tetoviraju svi dijelovi tijela pa često i oni

najintimniji. Tetovaža vremenom posta-

je ružnija jer se boje razlijevaju i blijede.

HOROSKOP I KRŠĆANI

Astrologija isključuje Boga jer prema njenom učenju Bog ne kontrolira situa-ciju na Zemlji, već kontrolu imaju bezlič-na i beživotna nebeska tijela. Doduše, postoje različite astrološke škole i pravci koji se razlikuju po mnogim pitanjima, pa i po pitanju božanskog elementa i nje-gove uloge. Neki fatalistički pravci sma-traju da svemir funkcionira po principu mehanike, prema svojim zakonitostima, tako da ni Bog ni čovjek sa svojom slo-bodnom voljom nemaju nikakvog utjeca-ja na zbivanja. Smatra se da je apsolutno sve zacrtano i određeno i da nema mo-gućnosti za "iskakanje" iz tog i takvog po-retka stvari. U nekim se drugim astrološ-kim pravcima priznaje Bog i Njegova uloga u stvaranju, ali se smatra da je ostalo stvar zvijezda i njihova položaja i rasporeda. Ovo je jedna vrsta kombina-cije astrologije i deizma. Postoje, dakle, različiti astrološki pravci koji manje ili više "dopuštaju" mogućnost Bogu i čov-jeku utjecati na događanja i život na Zemlji. Zajedničko im je da Bog i čovjek (čovjekova slobodna volja koju nam je Bog dao) nemaju onakav utjecaj u životu kao što nas uči Biblija i iskustvo.

Kao kršćani, nemamo što tražiti u astrologiji i u horoskopima. Osobno pre-skačem horoskop kada naiđem na njega u novinama koje čitam, mijenjam pro-gram na TV-u i radiostanicu kada počnu emisije tipa: "Što nam poručuju zvijez-de?" ili "Današnji horoskop". Ne želim da ni najmanje sjeme laži bude posijano u moj um tako što ću slušati ohrabrenja ili upozorenja koja dolaze izravno iz sotoni-nog odjela za marketing i prijevaru. Astrologija je u izravnoj suprotnosti s onim što uči Biblija i ako smo kršćani, onda ne bismo trebali razmišljati niti se dvoumiti što izabrati.

24 25BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

FOJNIČKAŠKRINJA

SPORTZDRAV ŽIVOT FOJNIČKAŠKRINJA

piramide zdrave prehrane čine mliječni proizvodi (jogurt, obrano mlijeko, svježi sir), zatim krto crveno meso, perad, riba i jaja. Sve su te namirnice bogate bjelančevinama koje su osnovna prehrambena tvar za izgradnju stanica, proizvodnju hormona i enzima. Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija, koji ne samo da utječe na rast i razvoj, nego djeluje na čvrstoću kosti i štiti od osteoporoze u zrelijoj dobi. Na samom vrhu piramide su namirnice koje treba konzumirati u najmanjoj količini jer sadrže visok po-stotak masti, šećera i soli.

Zdrava prehrana se ne odnosi samo na količinu hrane koju jedemo, nego ta-kođer i na vrstu hrane. Da bi se održalo zdravo tijelo potrebno je mnoštvo razno-like hrane. Doručak je obavezan obrok kojeg ne treba preskakati jer tijelu daje potrebnu energiju za radni dan i sprje-čava izgladnjivanje. Tijelo prvi obrok po-slije izgladnjivanja shvaća kao interven-ciju te ga koristi za spremanje zaliha. Ne zaboravite kontinuirano unositi tekući-nu, posebno prirodnu vodu, svježe iscije-đene voćne sokove i biljne čajeve. Čov-jek do 50-te godine života potroši 25.000l vode i oko 10.000kg suhe mate-rije hrane.

-

Sljedeći model možete koristiti kako biste provjerili jedete li dovoljne količine različitih vrsta hrane.

JESTI MNOGO VOĆA I POVRĆA (najma-nje pet porcija dnevno)

Na primjer:

sok od svježe cijeđenog voća za doručak

- salata od npr. rajčica uz sendvič ili međuobrok

- povrće kao prilog u glavnom obroku

kim izborom igrača pa su slavili suvere-no, ispred ekipa Gornje mahale i Proko-sa. Najbolji strijelac bio je Antoni Mijić iz ekipe Novog naselja sa 37 postignutih pogodaka. Najboljim igračem OMNL proglašen je Jasmin Merdžanić - Pišća iz Prokosa, a najboljim vratarom Marko Kapetanović - Kista iz Bakovića.

Zasnovana na istim postulatima, vo-đena isključivo golemim entuzijazmom, ljubavlju i samoodricanjem pojedinaca Liga je oživjela i sljedećeg proljeća. Do-tadašnje vodstvo se uljudno zahvalilo na suradnji i svoje je mjesto prepustilo no-vim ljudima. Predsjednik Lige postao je Adem Fejzić - Pele, a komesar Aziz Hu-rem. Jednogodišnje iskustvo poslužilo je kao putokaz kako bi se sve ono dobro dogradilo i unaprijedilo, a loše elimini-ralo. Pomak je bio očigledan, naročito u organizacijskom smislu. Natjecanje je startalo koncem travnja, a završilo polo-vicom studenog. U novu sezonu ušlo se s mnogo manje nepoznanica; mahom su bile iste ekipe, igrači, sudci... Ekipa Goje-vića imala je svoje razloge pa se nije pri-javila, a neke su pak odustale tijekom na-tjecanja pa se konačna ljestvica završila s brojem devet.

Pobjednik OMNL 2012. godine bila je ekipa Smajlovića. Redoslijed drugoplasi-rane i trećeplasirane bio je isti kao i prve godine. Prvak je imao rezultatskih osci-lacija, ali "dugačka" klupa i kolektivnost bili su prevaga u završnici. Najefikasniji strijelac Lige bio je Ivan Krajina iz ekipe Šćitova s 44 postignuta pogotka. Prizna-njem najboljeg igrača okitio se Admir Omerčević – Ćana iz ekipe Prokosa, a najbolji vratar postao je Nermin Pamić iz pobjedničke ekipe Smajlovića.

Svečana dodjela nagrada i priznanja upriličena je u diskoteci Triumph (Os-tružnica) gdje se u opuštajućoj atmosferi družilo i veselilo do kasnih sati. Općinski načelnik je u ime općine Fojnica, kao ge-

- voćna salata kao desert- svježe voće kao međuobrok

Zapamtite: Kako ne biste kuhanjem uništili vitamine, koristite samo malo kipuće vode te kuhajte povrće samo dok upravo ne omekša.

JESTI MNOGO INTEGRALNOG KRUHA, ŽITARICA, TJESTENINA I KRUMPIRA (najmanje 5 porcija dnevno)

Na primjer:

žitarice za doručaksendvič za međuobrokkrumpir, riža ili tjestenina uz glavni

obrokpecivo za međuobroktost za večeru

Količina koju pojedete ovisiti će o tome koliko ste fizički aktivni, ali pazite da ne dodate mnogo masti kao namaz na kruhu ili pri kuhanju.

JESTI UMJERENO MESO CRVENO I BIJE-LO, RIBU, JAJA, MAHUNARKE, ORAŠAS-TE PLODOVE (2-3 porcije dnevno)

Na primjer:1. dan - međuobrok: tuna s kuhanim

krumpirom ili u sendviču, glavni obrok - pirjana piletina s rižom ili povrćem

2. dan - međuobrok: zapečeni grah i tost, nemasna junetina, povrće i pečeni krumpiri

Kako biste održali nisku količinu masti izbjegavajte prženje na tavi, izaberite nemasno meso te koristite leću i grah, koji imaju nizak sadržaj masti.

JESTI UMJERENO MLIJEKO, SIR, JOGURTIzaberite proizvode s malo masti i konzumirajte 2 -3 puta dnevno.Na primjer:

djelomično obrano mlijeko sa žitari-cama i u kavi-

- - -

- -

-

jogurt s niskim udjelom masti za desert- posni sir na kruhu

JESTI JAKO MALO NAMIRNICE S MASTI I ŠEĆEROM (kolači, keksi, lisnata tijesta, čips, čokolada, slatkiši, slatki sokovi i gazirana pića, majoneza...Ove namirnice bi trebalo uzimati samo povremeno jer su one izrazito bogate kalorijama, a siromašnije su prehram-benim vrijednostima od druge hrane.

NEKOLIKO SAVJETA- namažite maslac i margarin na kruh u tankom sloju- pecite, kuhajte, koristite mikrovalnu pećnicu - izbjegavajte prženje- pijte čaj ili kavu bez šećera

neralnog pokrovitelja OMNL, pohvalio projekt, obećavši svoju potporu i ubudu-će. Tiskan je i bilten (autor T. Bošnjak) sa svim podatcima vezanim za Ligu, bogato ilustriran fotografijama.

Uoči početka treće sezone igranja MNL načinjen je važan iskorak – MNL je registrirana u Kantonu Središnja Bosna, u sklopu udruženja ASPEKT (Asocijacija za sport, ekologiju, edukaciju, kulturu i turizam), izrađen pečat i znak (logo) te otvoren žiro-račun u banci. Novo ruko-vodstvo (Muhamed Huzbašić, Tomis-lav Bošnjak i Sedin Mehić) je izradilo Propozicije natjecanja i Izvod iz pravila futsala, a natjecateljsko rukovodstvo Li-ge usvojilo i njime se rukovodilo tijekom sezone.

Na Javni poziv prijavilo se osam eki-pa. U polusezoni je istupila ekipa Goje-vića (premda su zauzimali prvo mjesto), i na taj način omogućila ekipi Ostružnice da se lakše dočepa titule prvaka. U dru-gom dijelu sezone osjetio se pad interesa gledatelja, što je opet vezano za igrački kadar pojedinih ekipa. Naime, kako u Fojnici postoje dva nogometna kluba (FK Fojnica i NK Respect) za koje igraju igrači iz MNL teško im je bilo uskladiti nastupe na dvije "fronte", što se odražavalo na kompletnost ekipa i kvalitetu utakmica.

Prvak OMNL Fojnica 2013. godine je ekipa Ostružnice, ispred ekipa Prokosa i Ragala. Priznanjem najboljeg igrača Lige okitio se Adis Merušić iz pobjedničke ekipe, najbolji strijelac bio je Jasmin Merdžanić – Pišća iz ekipe Prokosa, a najboljim vratarom postao je Elmin Ramić iz ekipe Nadbara.

Priznanja i još vrjednije nagrade, u odnosu na prošlogodišnje, dodijeljene su ponovno u diskoteci Triumph u Ostruž-nici uz zabavu i muziku uživo. Sponzori nisu izostali ni ove godine.

Bez uljepšavanja stvari, realnom će čitatelju ostati da prosudi opravdanost postojanja OMNL. Njena dobit nije samo u sportskom smislu, gdje uz igrače iska-zane nogometne vrijednosti s velikih te-rena stasaju mladi talenti, željni dokazi-vanja, već svojim teritorijalnim djelova-njem neprimjetno spaja pokidane niti međuljudskih odnosa, tako potrebnih našem društvu. Planovi za narednu se-zonu Općinske malonogometne lige već se kuju.

ve što putem hrane unosimo u orga-nizam gradi nas i mijenja, a o tome Sšto smo unijeli ovisi naša snaga, naše

zdravlje i naš život.Hrana je uvjet života i razvoja živog organizma. Iz hrane se do-biva neophodna energija za odvijanje svih procesa u organizmu. Ona je izvor elemenata za izgradnju novih tkiva i za njihovu regeneraciju, osigurava neop-hodne sastojke za sve biokemijske pro-cese kao i odbranu od bolesti.

Prehrana ima ključnu ulogu i utjecaj na zdravlje tijekom cijelog života svakog pojedinca. Da bi organizam održali u do-brom stanju, ljudskom su tijelu potrebni određeni hranjivi sastojci. Na taj se način održava njegova aktivnost i učinkovitost, osigurava se visoka energetska razina i otpornost na bolesti, te u konačnici pro-duljuje život. Naša prehrana se mora za-snivati na piramidi zdrave prehrane.

Temelj svakodnevne prehrane (baza piramide) čine proizvodi od žitarica, uključujući rižu (smeđu i bijelu), zob (zo-bene pahuljice), tjesteninu i kruh koji su izvrstan izvor vlakana i B vitamina. Naj-bolje je jesti crni ili integralni kruh jer je on najbogatiji vlaknima. Vrlo kvalitetne i dragocjene namirnice su mahunarke po-put leće, graha, boba i graška. Svako-dnevno treba jesti puno povrća, osobito onog zelenog, lisnatog kao što su špinat, blitva; te svježeg voća. Te su namirnice bogat izvor vitamina i minerala te biljnih vlakana, a osim toga sadrže niske ko-ličine masti. Treću stepenicu

otovo je..., lopta je stala početkom lis-topada, a već su se slegli i komentari i Gdojmovi sa svečane dodjele nagrada i

priznanja za ovogodišnju sezonu Općin-ske malonogometne lige (OMNL).

Kako se ovaj, hvale vrijedan, projekt prvi put spominje u Fojničkoj škrinji red ga je ukratko predstaviti čitateljima.

Službeno, organizator OMNL "Fojni-ca 2011" bila je MZ Fojnica, ali idejni tvorci (kasnije i voditelji Lige) bili su Ke-mal Bukvić, predsjednik MZ Fojnica, i Adnan Koljši, nogometni trener. Njihova inicijativa pala je na plodno tlo, te se 11 ekipa s prostora općine prijavilo na Javni poziv. Predstavnici ekipa zajedno su s vodstvom činili Izvršni odbor lige. Igralo se po nešto izmijenjenim Futsal pravili-ma, prilagođenim našim uvjetima. Os-novni cilj i moto igre u OMNL bio je (i os-tao do danas): međusobno upoznavanje, druženje, fair play, respekt; sve ono ple-menito što bi sport trebao promicati i njegovati. Bilo kakvo uplitanje politike bilo je sasijecano u korijenu. Na sveča-nom otvaranju u Fojnici bile su i kamere TV Kiss-a, a iz ruku mladih nogometnih nada s centra igrališta u nebo su poletjeli golubovi mira s jasnom porukom. Tako je krenulo...

Općinska malonogometna liga, kao nepoznanica na širim prostorima, pri-vlačila je veliki broj gledatelja, a kako se svako kolo igralo u drugoj Mjesnoj zajed-nici, nogometno nadmetanje za bodove pretvaralo se u druženje i pravi "dernek". Unatoč teškoj ekonomskoj situaciji u društvu i općoj besparici domaćin je mo-gao nešto i zaraditi prodajom pića i hra-ne, te se na taj način samofinancirati.

Bez obzira kakva će biti budućnost Lige, ostat će zapisano kako je prvi prvak bila ekipa Gojevića. Imali su najkvalitet-niju i najkompaktniju momčad, sa širo-

PIRAMIDA ISHRANE Piše: Gordana BOŠNJAK-ČUTURIĆ

Piše Tomislav BOŠNJAK

Općinska malonogometna liga FojniceVeć tri godine ovaj hvale vrijedan projekt više je od same igre; utemeljen na čistom amaterizmu, nošen entuzijazmom i ljubavlju prema sportu na neposredan način vrši ulogu pletilje pokidanih niti međuljudskih odnosa

24 25BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

FOJNIČKAŠKRINJA

SPORTZDRAV ŽIVOT FOJNIČKAŠKRINJA

piramide zdrave prehrane čine mliječni proizvodi (jogurt, obrano mlijeko, svježi sir), zatim krto crveno meso, perad, riba i jaja. Sve su te namirnice bogate bjelančevinama koje su osnovna prehrambena tvar za izgradnju stanica, proizvodnju hormona i enzima. Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija, koji ne samo da utječe na rast i razvoj, nego djeluje na čvrstoću kosti i štiti od osteoporoze u zrelijoj dobi. Na samom vrhu piramide su namirnice koje treba konzumirati u najmanjoj količini jer sadrže visok po-stotak masti, šećera i soli.

Zdrava prehrana se ne odnosi samo na količinu hrane koju jedemo, nego ta-kođer i na vrstu hrane. Da bi se održalo zdravo tijelo potrebno je mnoštvo razno-like hrane. Doručak je obavezan obrok kojeg ne treba preskakati jer tijelu daje potrebnu energiju za radni dan i sprje-čava izgladnjivanje. Tijelo prvi obrok po-slije izgladnjivanja shvaća kao interven-ciju te ga koristi za spremanje zaliha. Ne zaboravite kontinuirano unositi tekući-nu, posebno prirodnu vodu, svježe iscije-đene voćne sokove i biljne čajeve. Čov-jek do 50-te godine života potroši 25.000l vode i oko 10.000kg suhe mate-rije hrane.

-

Sljedeći model možete koristiti kako biste provjerili jedete li dovoljne količine različitih vrsta hrane.

JESTI MNOGO VOĆA I POVRĆA (najma-nje pet porcija dnevno)

Na primjer:

sok od svježe cijeđenog voća za doručak

- salata od npr. rajčica uz sendvič ili međuobrok

- povrće kao prilog u glavnom obroku

kim izborom igrača pa su slavili suvere-no, ispred ekipa Gornje mahale i Proko-sa. Najbolji strijelac bio je Antoni Mijić iz ekipe Novog naselja sa 37 postignutih pogodaka. Najboljim igračem OMNL proglašen je Jasmin Merdžanić - Pišća iz Prokosa, a najboljim vratarom Marko Kapetanović - Kista iz Bakovića.

Zasnovana na istim postulatima, vo-đena isključivo golemim entuzijazmom, ljubavlju i samoodricanjem pojedinaca Liga je oživjela i sljedećeg proljeća. Do-tadašnje vodstvo se uljudno zahvalilo na suradnji i svoje je mjesto prepustilo no-vim ljudima. Predsjednik Lige postao je Adem Fejzić - Pele, a komesar Aziz Hu-rem. Jednogodišnje iskustvo poslužilo je kao putokaz kako bi se sve ono dobro dogradilo i unaprijedilo, a loše elimini-ralo. Pomak je bio očigledan, naročito u organizacijskom smislu. Natjecanje je startalo koncem travnja, a završilo polo-vicom studenog. U novu sezonu ušlo se s mnogo manje nepoznanica; mahom su bile iste ekipe, igrači, sudci... Ekipa Goje-vića imala je svoje razloge pa se nije pri-javila, a neke su pak odustale tijekom na-tjecanja pa se konačna ljestvica završila s brojem devet.

Pobjednik OMNL 2012. godine bila je ekipa Smajlovića. Redoslijed drugoplasi-rane i trećeplasirane bio je isti kao i prve godine. Prvak je imao rezultatskih osci-lacija, ali "dugačka" klupa i kolektivnost bili su prevaga u završnici. Najefikasniji strijelac Lige bio je Ivan Krajina iz ekipe Šćitova s 44 postignuta pogotka. Prizna-njem najboljeg igrača okitio se Admir Omerčević – Ćana iz ekipe Prokosa, a najbolji vratar postao je Nermin Pamić iz pobjedničke ekipe Smajlovića.

Svečana dodjela nagrada i priznanja upriličena je u diskoteci Triumph (Os-tružnica) gdje se u opuštajućoj atmosferi družilo i veselilo do kasnih sati. Općinski načelnik je u ime općine Fojnica, kao ge-

- voćna salata kao desert- svježe voće kao međuobrok

Zapamtite: Kako ne biste kuhanjem uništili vitamine, koristite samo malo kipuće vode te kuhajte povrće samo dok upravo ne omekša.

JESTI MNOGO INTEGRALNOG KRUHA, ŽITARICA, TJESTENINA I KRUMPIRA (najmanje 5 porcija dnevno)

Na primjer:

žitarice za doručaksendvič za međuobrokkrumpir, riža ili tjestenina uz glavni

obrokpecivo za međuobroktost za večeru

Količina koju pojedete ovisiti će o tome koliko ste fizički aktivni, ali pazite da ne dodate mnogo masti kao namaz na kruhu ili pri kuhanju.

JESTI UMJERENO MESO CRVENO I BIJE-LO, RIBU, JAJA, MAHUNARKE, ORAŠAS-TE PLODOVE (2-3 porcije dnevno)

Na primjer:1. dan - međuobrok: tuna s kuhanim

krumpirom ili u sendviču, glavni obrok - pirjana piletina s rižom ili povrćem

2. dan - međuobrok: zapečeni grah i tost, nemasna junetina, povrće i pečeni krumpiri

Kako biste održali nisku količinu masti izbjegavajte prženje na tavi, izaberite nemasno meso te koristite leću i grah, koji imaju nizak sadržaj masti.

JESTI UMJERENO MLIJEKO, SIR, JOGURTIzaberite proizvode s malo masti i konzumirajte 2 -3 puta dnevno.Na primjer:

djelomično obrano mlijeko sa žitari-cama i u kavi-

- - -

- -

-

jogurt s niskim udjelom masti za desert- posni sir na kruhu

JESTI JAKO MALO NAMIRNICE S MASTI I ŠEĆEROM (kolači, keksi, lisnata tijesta, čips, čokolada, slatkiši, slatki sokovi i gazirana pića, majoneza...Ove namirnice bi trebalo uzimati samo povremeno jer su one izrazito bogate kalorijama, a siromašnije su prehram-benim vrijednostima od druge hrane.

NEKOLIKO SAVJETA- namažite maslac i margarin na kruh u tankom sloju- pecite, kuhajte, koristite mikrovalnu pećnicu - izbjegavajte prženje- pijte čaj ili kavu bez šećera

neralnog pokrovitelja OMNL, pohvalio projekt, obećavši svoju potporu i ubudu-će. Tiskan je i bilten (autor T. Bošnjak) sa svim podatcima vezanim za Ligu, bogato ilustriran fotografijama.

Uoči početka treće sezone igranja MNL načinjen je važan iskorak – MNL je registrirana u Kantonu Središnja Bosna, u sklopu udruženja ASPEKT (Asocijacija za sport, ekologiju, edukaciju, kulturu i turizam), izrađen pečat i znak (logo) te otvoren žiro-račun u banci. Novo ruko-vodstvo (Muhamed Huzbašić, Tomis-lav Bošnjak i Sedin Mehić) je izradilo Propozicije natjecanja i Izvod iz pravila futsala, a natjecateljsko rukovodstvo Li-ge usvojilo i njime se rukovodilo tijekom sezone.

Na Javni poziv prijavilo se osam eki-pa. U polusezoni je istupila ekipa Goje-vića (premda su zauzimali prvo mjesto), i na taj način omogućila ekipi Ostružnice da se lakše dočepa titule prvaka. U dru-gom dijelu sezone osjetio se pad interesa gledatelja, što je opet vezano za igrački kadar pojedinih ekipa. Naime, kako u Fojnici postoje dva nogometna kluba (FK Fojnica i NK Respect) za koje igraju igrači iz MNL teško im je bilo uskladiti nastupe na dvije "fronte", što se odražavalo na kompletnost ekipa i kvalitetu utakmica.

Prvak OMNL Fojnica 2013. godine je ekipa Ostružnice, ispred ekipa Prokosa i Ragala. Priznanjem najboljeg igrača Lige okitio se Adis Merušić iz pobjedničke ekipe, najbolji strijelac bio je Jasmin Merdžanić – Pišća iz ekipe Prokosa, a najboljim vratarom postao je Elmin Ramić iz ekipe Nadbara.

Priznanja i još vrjednije nagrade, u odnosu na prošlogodišnje, dodijeljene su ponovno u diskoteci Triumph u Ostruž-nici uz zabavu i muziku uživo. Sponzori nisu izostali ni ove godine.

Bez uljepšavanja stvari, realnom će čitatelju ostati da prosudi opravdanost postojanja OMNL. Njena dobit nije samo u sportskom smislu, gdje uz igrače iska-zane nogometne vrijednosti s velikih te-rena stasaju mladi talenti, željni dokazi-vanja, već svojim teritorijalnim djelova-njem neprimjetno spaja pokidane niti međuljudskih odnosa, tako potrebnih našem društvu. Planovi za narednu se-zonu Općinske malonogometne lige već se kuju.

ve što putem hrane unosimo u orga-nizam gradi nas i mijenja, a o tome Sšto smo unijeli ovisi naša snaga, naše

zdravlje i naš život.Hrana je uvjet života i razvoja živog organizma. Iz hrane se do-biva neophodna energija za odvijanje svih procesa u organizmu. Ona je izvor elemenata za izgradnju novih tkiva i za njihovu regeneraciju, osigurava neop-hodne sastojke za sve biokemijske pro-cese kao i odbranu od bolesti.

Prehrana ima ključnu ulogu i utjecaj na zdravlje tijekom cijelog života svakog pojedinca. Da bi organizam održali u do-brom stanju, ljudskom su tijelu potrebni određeni hranjivi sastojci. Na taj se način održava njegova aktivnost i učinkovitost, osigurava se visoka energetska razina i otpornost na bolesti, te u konačnici pro-duljuje život. Naša prehrana se mora za-snivati na piramidi zdrave prehrane.

Temelj svakodnevne prehrane (baza piramide) čine proizvodi od žitarica, uključujući rižu (smeđu i bijelu), zob (zo-bene pahuljice), tjesteninu i kruh koji su izvrstan izvor vlakana i B vitamina. Naj-bolje je jesti crni ili integralni kruh jer je on najbogatiji vlaknima. Vrlo kvalitetne i dragocjene namirnice su mahunarke po-put leće, graha, boba i graška. Svako-dnevno treba jesti puno povrća, osobito onog zelenog, lisnatog kao što su špinat, blitva; te svježeg voća. Te su namirnice bogat izvor vitamina i minerala te biljnih vlakana, a osim toga sadrže niske ko-ličine masti. Treću stepenicu

otovo je..., lopta je stala početkom lis-topada, a već su se slegli i komentari i Gdojmovi sa svečane dodjele nagrada i

priznanja za ovogodišnju sezonu Općin-ske malonogometne lige (OMNL).

Kako se ovaj, hvale vrijedan, projekt prvi put spominje u Fojničkoj škrinji red ga je ukratko predstaviti čitateljima.

Službeno, organizator OMNL "Fojni-ca 2011" bila je MZ Fojnica, ali idejni tvorci (kasnije i voditelji Lige) bili su Ke-mal Bukvić, predsjednik MZ Fojnica, i Adnan Koljši, nogometni trener. Njihova inicijativa pala je na plodno tlo, te se 11 ekipa s prostora općine prijavilo na Javni poziv. Predstavnici ekipa zajedno su s vodstvom činili Izvršni odbor lige. Igralo se po nešto izmijenjenim Futsal pravili-ma, prilagođenim našim uvjetima. Os-novni cilj i moto igre u OMNL bio je (i os-tao do danas): međusobno upoznavanje, druženje, fair play, respekt; sve ono ple-menito što bi sport trebao promicati i njegovati. Bilo kakvo uplitanje politike bilo je sasijecano u korijenu. Na sveča-nom otvaranju u Fojnici bile su i kamere TV Kiss-a, a iz ruku mladih nogometnih nada s centra igrališta u nebo su poletjeli golubovi mira s jasnom porukom. Tako je krenulo...

Općinska malonogometna liga, kao nepoznanica na širim prostorima, pri-vlačila je veliki broj gledatelja, a kako se svako kolo igralo u drugoj Mjesnoj zajed-nici, nogometno nadmetanje za bodove pretvaralo se u druženje i pravi "dernek". Unatoč teškoj ekonomskoj situaciji u društvu i općoj besparici domaćin je mo-gao nešto i zaraditi prodajom pića i hra-ne, te se na taj način samofinancirati.

Bez obzira kakva će biti budućnost Lige, ostat će zapisano kako je prvi prvak bila ekipa Gojevića. Imali su najkvalitet-niju i najkompaktniju momčad, sa širo-

PIRAMIDA ISHRANE Piše: Gordana BOŠNJAK-ČUTURIĆ

Piše Tomislav BOŠNJAK

Općinska malonogometna liga FojniceVeć tri godine ovaj hvale vrijedan projekt više je od same igre; utemeljen na čistom amaterizmu, nošen entuzijazmom i ljubavlju prema sportu na neposredan način vrši ulogu pletilje pokidanih niti međuljudskih odnosa

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

PRIJATELJI FOJNICE

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

MESO PO TAMI JA

TREŠNJEV KRST O RETROVIZORU

Dječaštvu je već toploU mojemZagrobnom životu

Izuvao jednom čizmeU dnu rovaTako će i riječ kojom ćuIščeznutiIrvasi i perjeIz nečijeg bluesaNakon krvokucanja

Vene drhte naVratovima bistiTako skončavajuIsluženi stripovi

Bijelom makuPčela otkida kriloSlijećućiČitav svoj hod sam odlazio

OTAC I SIN

U Derventi je jedan otac ubio sina s četiri hica,u osam ujutro, na grobu majke.Sin je bio bolestan, liječen, nije se odmicao od materina groba.Nakon ubojstva,sam je pozvao policiju i htijući i sebe ubiti, ranio se.

A pored Prijedora, jedan sin, u trošnoj kućici na periferiji, prošle godine,tri dana je hranio mrtvu, preminulu mater.Narod zvao policiju, lud je on još od rata, rekla je susjeda.Sreli su se u ludnici Jakeš, kod Modriče.Nitko ne zna ni kako su se zbližili i postali nerazdvojni.Kada je otac umro, isto tako ujutro, jedva su ušli u sobu po tijelo.Novi sin ga je hranio, prinoseći žlicu s čorbom drhtavom rukom do većtreći dan otvorenih usta.

Na mladomraziciS jagnjeta na jagnjeTeku koljena.

SvjedokKoji čuči na razgledniciNervozo

Meda u žlici.

Bijelo se mesoOdvaljuje od crnog.Žilicama.

Magla uzme kišu sŠume.Plavim opnicama izmeđuPrstiju angela.

PotrbuškePčele se presvlače u ružama.

Tako se i vojnički pokopiMogu razbrojitiNa troplotunI nijanse blata.

PIAZZA

Stajala je isprva samoJelena naTrgu herojaŠutjela ogledalo držala uPrijedoru

Onda se iPetar Pjotr PavlenskiZakucao jajima zaCrveni trg uMoskvi

Jelena je odnijelaŠutnjuPjotra su pokriliOdkucali odnijeli

Samo je bez jajaOstao razlog

Toliki su pjesniciStihovali -Na Crvenom kod mauzolejaValja jaja sačuvati

Ne zakucavati ih

Pa daU trgu ekserSvijet drži u bjelanjcu

Dugo nisi držao pušku

Za ruku.Već imaš opniceNapukle.

Između obarača i prsta (nokta).

NOVOGODIŠNJA

Darko Cvijetić

11.1.1968. (Ljubija Rudnik) Piše pjesme i kratke priče:

NOĆNI GORBAČOV, 1990. Književna omladina Srbije, edicija Pegaz, Beograd;

HIMENICA, 1996. Književna omladina Srbije, edicija Raskršća, Beograd;

PASSPORT FOR SFORLAND, 2004. Udruženje književnika Srpske, Banja Luka;

MASOVNE RAZGLEDNICE IZ BOSNE, 2012. Besjeda, Banja Luka;

KONOPCI S OTISKOM VRATA, 2013. Centar za kritičku misao, Mostar;

Knjigu kratkih priča – MANIFEST MLADE BOSNE, 2000. Prometej, Novi Sad.

Objavljivao u LITERATURA (Ljubljana), QUORUM (Zagreb), SPLIT MIND (Split), ODJEK (Sarajevo), POLJA (Novi Sad), KORACI (Kragujevac), POVELJA (Kraljevo), REČ (Beograd), KNJIŽEVNA REČ (Beograd), POEZIJA (Beograd)…

Neke pjesme prepjevane su na engleski, njemački, slovenački, mađarski, poljski, makedonski i jidiš.

U POZORIŠTU PRIJEDOR radi kao glumac i redatelj.

KOŠULJICE

Crna torba.Od grube pogrebnoopremne svile.

U kojoj su mojoj materi uAmericiDali urnu s pepelomNjezina brata.

Kad smo urnu pokopaliU didov grobTorba ostala.

Tako nosim u njoj pjesme.Bolje imU torbi za prah.

I to se zove:Oteti pepelu pidžamu za večeras.

Ježe se pliševi naSlavenimaNož je prerezan soljuLaste izgraviraneVraćane po ibricima

Nestajem ti izPominjanjaOcijeđuju seMakaze s mojeg imena

Kruna se prigasiU grbu studno budeU bjelanjku niču uvrede

Miriše odjeća čuju seZvončićiMlijeko traži udubinu

U sisi bližoj srcu

VODA U METKU

Djed MrazoviČekaju bus kodPogrebnog zavoda.

Ako na poroduU materi ostavljamo krila.Onda ih opetNalazimo:

Na djevojčici koja prosi kraj crkve.Na komandiru počasnog voda.Na sestri koja vadi krv iz vene.Na Varlamu ŠalamovuDok krije dvopek pod mudima.

Na pticiKoja slijećeU napušten osinjak.

U Norveškoj Za jake zime Moraju grijati zemlju za grobove

Koliko bi morali Imati vatre Za ugrijati glinu Da otvoriš par masovnih

I iz te Zaledine Povadiš kostohrpice?

Još sam vidio Najlonirane herojeve kosti iz 94I na njima komade uniforme U džepu

Upaljač pun plina

BOMBONJERA

Specijalizant interne medicine Na ratištu dvije godine.Amputirao tridesetosam studenata.Bog ptice raspoznaje po dubini gnijezdaNa račun pjevanja.Od čega kremirano:Jedanaest nogu natkoljenično.Sedam muških ruku s laktovimaU košuljama.Vodi kćerkicu na novogodišnji vašar.Kupi joj mehaničku lutku.Kad se navijeHoda trepće koračaMaše rukicama.

POSLJEDNJA PJESMA O VATRI

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

PRIJATELJI FOJNICE

BROJ 25 STUDENI/PROSINAC 2013. BROJ 25STUDENI/PROSINAC 2013.

MESO PO TAMI JA

TREŠNJEV KRST O RETROVIZORU

Dječaštvu je već toploU mojemZagrobnom životu

Izuvao jednom čizmeU dnu rovaTako će i riječ kojom ćuIščeznutiIrvasi i perjeIz nečijeg bluesaNakon krvokucanja

Vene drhte naVratovima bistiTako skončavajuIsluženi stripovi

Bijelom makuPčela otkida kriloSlijećućiČitav svoj hod sam odlazio

OTAC I SIN

U Derventi je jedan otac ubio sina s četiri hica,u osam ujutro, na grobu majke.Sin je bio bolestan, liječen, nije se odmicao od materina groba.Nakon ubojstva,sam je pozvao policiju i htijući i sebe ubiti, ranio se.

A pored Prijedora, jedan sin, u trošnoj kućici na periferiji, prošle godine,tri dana je hranio mrtvu, preminulu mater.Narod zvao policiju, lud je on još od rata, rekla je susjeda.Sreli su se u ludnici Jakeš, kod Modriče.Nitko ne zna ni kako su se zbližili i postali nerazdvojni.Kada je otac umro, isto tako ujutro, jedva su ušli u sobu po tijelo.Novi sin ga je hranio, prinoseći žlicu s čorbom drhtavom rukom do većtreći dan otvorenih usta.

Na mladomraziciS jagnjeta na jagnjeTeku koljena.

SvjedokKoji čuči na razgledniciNervozo

Meda u žlici.

Bijelo se mesoOdvaljuje od crnog.Žilicama.

Magla uzme kišu sŠume.Plavim opnicama izmeđuPrstiju angela.

PotrbuškePčele se presvlače u ružama.

Tako se i vojnički pokopiMogu razbrojitiNa troplotunI nijanse blata.

PIAZZA

Stajala je isprva samoJelena naTrgu herojaŠutjela ogledalo držala uPrijedoru

Onda se iPetar Pjotr PavlenskiZakucao jajima zaCrveni trg uMoskvi

Jelena je odnijelaŠutnjuPjotra su pokriliOdkucali odnijeli

Samo je bez jajaOstao razlog

Toliki su pjesniciStihovali -Na Crvenom kod mauzolejaValja jaja sačuvati

Ne zakucavati ih

Pa daU trgu ekserSvijet drži u bjelanjcu

Dugo nisi držao pušku

Za ruku.Već imaš opniceNapukle.

Između obarača i prsta (nokta).

NOVOGODIŠNJA

Darko Cvijetić

11.1.1968. (Ljubija Rudnik) Piše pjesme i kratke priče:

NOĆNI GORBAČOV, 1990. Književna omladina Srbije, edicija Pegaz, Beograd;

HIMENICA, 1996. Književna omladina Srbije, edicija Raskršća, Beograd;

PASSPORT FOR SFORLAND, 2004. Udruženje književnika Srpske, Banja Luka;

MASOVNE RAZGLEDNICE IZ BOSNE, 2012. Besjeda, Banja Luka;

KONOPCI S OTISKOM VRATA, 2013. Centar za kritičku misao, Mostar;

Knjigu kratkih priča – MANIFEST MLADE BOSNE, 2000. Prometej, Novi Sad.

Objavljivao u LITERATURA (Ljubljana), QUORUM (Zagreb), SPLIT MIND (Split), ODJEK (Sarajevo), POLJA (Novi Sad), KORACI (Kragujevac), POVELJA (Kraljevo), REČ (Beograd), KNJIŽEVNA REČ (Beograd), POEZIJA (Beograd)…

Neke pjesme prepjevane su na engleski, njemački, slovenački, mađarski, poljski, makedonski i jidiš.

U POZORIŠTU PRIJEDOR radi kao glumac i redatelj.

KOŠULJICE

Crna torba.Od grube pogrebnoopremne svile.

U kojoj su mojoj materi uAmericiDali urnu s pepelomNjezina brata.

Kad smo urnu pokopaliU didov grobTorba ostala.

Tako nosim u njoj pjesme.Bolje imU torbi za prah.

I to se zove:Oteti pepelu pidžamu za večeras.

Ježe se pliševi naSlavenimaNož je prerezan soljuLaste izgraviraneVraćane po ibricima

Nestajem ti izPominjanjaOcijeđuju seMakaze s mojeg imena

Kruna se prigasiU grbu studno budeU bjelanjku niču uvrede

Miriše odjeća čuju seZvončićiMlijeko traži udubinu

U sisi bližoj srcu

VODA U METKU

Djed MrazoviČekaju bus kodPogrebnog zavoda.

Ako na poroduU materi ostavljamo krila.Onda ih opetNalazimo:

Na djevojčici koja prosi kraj crkve.Na komandiru počasnog voda.Na sestri koja vadi krv iz vene.Na Varlamu ŠalamovuDok krije dvopek pod mudima.

Na pticiKoja slijećeU napušten osinjak.

U Norveškoj Za jake zime Moraju grijati zemlju za grobove

Koliko bi morali Imati vatre Za ugrijati glinu Da otvoriš par masovnih

I iz te Zaledine Povadiš kostohrpice?

Još sam vidio Najlonirane herojeve kosti iz 94I na njima komade uniforme U džepu

Upaljač pun plina

BOMBONJERA

Specijalizant interne medicine Na ratištu dvije godine.Amputirao tridesetosam studenata.Bog ptice raspoznaje po dubini gnijezdaNa račun pjevanja.Od čega kremirano:Jedanaest nogu natkoljenično.Sedam muških ruku s laktovimaU košuljama.Vodi kćerkicu na novogodišnji vašar.Kupi joj mehaničku lutku.Kad se navijeHoda trepće koračaMaše rukicama.

POSLJEDNJA PJESMA O VATRI

Misal (18. stoljeće) kojim se služio biskup fra Augustin Miletić