Psihologija svjedoenja

Psihologija svjedoenja

1. Karakteristike epizodikog pamenja

Epizodiko pamenje spada u deklarativno dugorono pamenje i za njega je bitno kada i gdje smo usvojili neku informaciju. Odnosi se na vremensko odreivanje toga kada su se dogaaji zbili (epizode) i njihovo vremensko-prostorno povezivanje. Problematika svjedoenja je u najuoj vezi sa svojstvima epizodikog pamenja; npr. kad traimo od svjedoka da se pokua sjetiti gdje i kada se neto dogodilo. Neki od faktora koji utjeu na dosjeanje, tj. na tonost epizodikog pamenja su: panja i dubina obrade informacija (to se vea panja posveti obradi informacija to je vea vjerojatnost zadravanja tih informacija u dugoronom pamenju i njihovo kasnije pronalaenje); dob (starenje osobito pogaa epizodiko pamenje, a neto loije je i kod djece); kontekst - emocije, raspoloenje, fizioloko stanje, situacija, osobine linosti (ako se dosjeamo informacija u istom kontekstu u kojem smo ih zapamtili, puno je vea vjerojatnost njihova dosjeanja); protok vremena izmeu dogaaja i dosjeanja; razina pobuenosti (jedno vrijeme uspjenost pamenja raste s porastom emocionalne angairanosti, da bi nadilaenjem optimalnog nivoa, u zoni vrlo visokog stresa dolo do pada uspjenosti pamenja). Informacije su u epizodikom pamenju organizirane kronoloki (po vremenu) i/ili spacijalno (po mjestu). Zbog takve organizacije informacija ono je jako osjetljivo na interferenciju (svjedoci itaju o dogaaju, razgovaraju s drugim svjedocima, istraiteljima i sl. o dogaaju, a sve to djeluje na promjene u pohranjenim inf.). Informacije se u epizodikom pamenju pronalaze uz svjestan napor. Jo jedna od centralnih karakteristika epizodikog pamenja je i njegova rekonstruktivnost pojava da se praznine u sjeanju nesvjesno popunjavaju sadrajima umetnutima na temelju prethodnog znanja i pretpostavki o tome to se dogodilo. Te praznine obino popunjavamo u skladu sa naim skriptama i prototipovima. 2. to sve utjee na tonost prepoznavanja osobe u redu za prepoznavanje?

Pogrene identifikacije poinitelja jedan su od glavnih razloga pogreno doneenih presuda u SAD-u. Naime, kad ponovno vidimo neko lice, ono praktiki nikad nije vizualno identino onom to smo vidjeli prvi put. Dok male promjene u izgledu (npr. nain eljanja, razliit izraz lica i sl.) prolaze nezapaeno, tj. ne utjeu na prepoznavanje, neke promjene u izgledu (brada, brkovi, naoale, vlasulja) mogu proizvesti velike efekte na uspjenost prepoznavanja ak i kod dobro nam poznatih osoba. Pokazalo se da oevici teko donose apsolutne sudove u vezi teine i visine ljudi, ali da dobro usporeuju (npr. neto deblji od osobe ZZ). Takoer, pamenje boje odjee i predmeta je loe, dok se npr. boja kose dobro pamti. I sam kut gledanja utjee na tonost prepoznavanja osobe. Istraivanja su pokazala da je najbolja uspjenost prepoznavanja za poluprofil.Tonost prepoznavanja ovisi i o tome na to je bila usmjerena panja oevica/rtve za vrijeme izvrenja kaznenopg djela. Naime, ako je osoba npr. bila vie usmjerena na oruje poinitelja, manja je vjerojatnost da je dobro zapamtila njegovo lice. Nadalje, i sama procedura uzimanja iskaza od svjedoka moe utjecati na kasniju tonost prepoznavanja poinitelja. Problem se javlja zbog toga to oevici mogu na osnovu sjeanja samo nekog detalja (npr. da je poinitelj imao kovravu kosu) u zadatku prepoznavanja u identifikacijskom redu pokazati na nevinu osobu kovrave kose. Iz tog razloga trebale bi se izbjegavati metode poput gledanja albuma ili foto-robota, budui da one mogu djelovati sugestivno na oevica i tako utjecati na kasnije pogrene identifikacije. Dakle, vie povjerenje treba ukazati identifikaciji oevidaca koji nisu uestvovali u izradi foto-robota

Takoer, uvjerenje o vjerojatnosti da je osumnjieni u identifikacijskom redu, moe dramatino poveati vjerojatnost da e na nekoga biti uperen prst, bez obzira na to bio to poinitelj ili ne. Upravo iz tog razloga oevicima treba unaprijed rei da e biti vie identifikacijskih redova. Takoer, uesnici u redu moraju po vanjskim karakteristikama biti slini opisu poinitelja, osobito po godinama, visini, teini, boji kose i odjee. Tonost identifikacije mogue je poveati koritenjem rekonstrukcije znai stvoriti uvjete to slinije onima kad se dogodilo krivino djelo. No, pri tome valja biti oprezan jer je forenzika praksa pokazala da je osobito ista odjea esto znak koji mnoge oevice moe navesti da upere prst u krivu osobu.

Poseban problem pri odreivanju vjerodostojnosti identifikacije predstavlja sluaj kad krivino djelo nije izvrila jedna osoba ve ih je istovremeno bilo vie. Naime, takva perceptivna preoptereenost nepovoljno djeluje na kasniju tonost identifikacije. Istraivanja su pokazala da ve s 5 uesnika tonost identifikacije spada na nivo sluaja te da je za nasilna djela jo jai utjecaj poveanja broja uesnika na pad tonosti identifikacije.Znaajan je i efekt rase, pri emu se bolje prepoznaju lica rase kojoj pripadamo. Takoer, postoje i spolne razlike, pa su tako ene bolje od mukaraca u zadacima identifikacije lica, iako i mukarci i ene imaju jednaku sposobnost pamenja. To se objanjava njihovom veom panjom za socijalne znakove i veom ovisnou o polju. to se tie dobi, najbolji svjedoci su oni srednje zrele dobi, ali ne treba podcjenjivati sposobnosti i ostalih dobnih skupina. Vanim se pokazao i protok vremena. Naime, pokazalo se da je nakon mjesec dana prepoznavanje lica koja smo vidjeli nakratko jo uvijek u visokom postotku uspjeno, meutim, nakon godinu dana prepoznavanje je pada na nivo sluaja. Moe se javiti i negativni transfer - pojava da se osoba koju viamo u obavljanju neke druge aktivnosti pobrka s osobom koja je obavila neku drugu. To je vrlo opasno jer osoba moe pokazati prstom na osobu koju je sasvim sluajno vidjela na mjestu zloina.

3. to je kognitivni intervju? Psiholoke osnove uputa u kognitivnom intervjuu?

Kognitivni intervju je posebna tehnika za ispitivanje kooperativnih svjedoka i rtava kaznenih djela, s pomou koje se poveava koliina te kvaliteta podataka u odnosu na uobiajene metode ispitivanja svjedoka, odnosno uobiajeni policijski intervju. Temelji se na saznanjima iz kognitivne psihologije i primjenjene socijalne psihologije. Kognitivni aspekt se temelji na spoznajama o epizodikom pamenju i odnosi se na poboljanje dosjeanja svjedoka i rtve. Komunikacijski aspekt intervjua temelji se na spoznajama iz primjenjene socijalne psihlogije o naelima socijalne interakcije i vjetinama komunikacije. Postoje dvije verzije kognitivnog intervjua, originalna i poboljana verzija. Originalna sadrava kognitivne tehnike, a poboljana uz kognitivne tehnike naglaava i vjetine socijalne interakcije i komunikacije.Originalni kognitivni intervju sastoji se od 4 tehnike za openito poveavanje dosjeanja te od nekoliko specifinih mnemotehnika koje poveavaju svjedokovo dosjeanje odreenog dogaaja. Prije nego se od svjedoka/rtve trai narativni izvjetaj, daju mu se tono odreene upute koje poveavaju dosjeanje:

1. UPUTA

odnosi se na obnavljanje konteksta - dosjeanje je cjelovitije to je kontekst intervjua sliniji situaciji u kojoj se dogaaj zbio, a to se postie tako da se:

a) svjedoka fiziki odvede na mjesto kriminalnog dogaaja

b) svjedoku pokau fotografije mjesta dogaaja

c) svjedoka uputom potakne da se mentalno vrati na mjesto dogaaja dio kogn. intervjua mentalno vraanje svejdoka na mjesto djela bolje je od fizikog vraanja jer je jednostavnije i jer se mjesto djela moglo izmjeniti u meuvremenu, to onda ima negativan uinak na dosjeanje vano je i da svjedok obnovi i mentalno stanje koje je imao u vrijeme dogaaja slino mentalno stanje olakava dosjeanje (npr. slino raspoloenje, alkoholiziranost i sl.)

uinkovitost ove upute ovisi o tome koliko je vremena prolo od dogaaja do intervjua ukoliko je pamenje za traeni element slabo (vei protok vremena) tada je obnavljanje konteksta posebno uinkovito

2. UPUTA

odnosi se na kompletnost dosjeanja

ima dvostruki pozitivni efekt:

a) ljudi nemaju ideju o kriminalistikoj vrijednosti neke informacije pa je stoga niti ne iznose

b) ukoliko se svjedoka navede da iznese sve detalje, bez obzira koliko su nevani, vrlo je vjerojatno da e se prilikom iznoenja nekog nevanog detalja svjedok dosjetiti i nekog vanog detalja koji e biti asocijativno vezan uz nevaan podatak

3. UPUTA

odnosi se na dosjeanje u obrnutom redu (odostraga prema naprijed)

objanjenje: epizodiko pamenje je nekompletna svjedokova pastrakcija onoga to se zaista dogodilo, tj. ljudi praznine u sjeanju nesvjesno popunjavaju na nain koji ime se ini loginim (rekonstruktivnost pamenja) iskazivanje u obrnutom redoslijedu manje je pod utjecajem sheme i to esto dovodi do sjeanja radnji koje nisu tipine za scenarij kaznenog djela kojeg svjedok logiki pretpostavlja

4. UPUTA

odnosi se na promjenu perspektive pri dosjeanju mentalno mijenjanje perspektive prilikom dosjeanja poveava cjelovitost dosjeanja

pretpostavka: druga perspektiva vjerojatno ukljuuje i neke druge podatke kojih se osoba iz ranije perspektive nije mogla dosjetiti

Uz ove ope upute, kogn. intervju koristi i specifine mnemotehnike usmjerene na poboljanje dosjeanja specifinih detalja vezanih uz osobe (imena, karakteristzike lica, odjea) i objekata (vozila, oruje).

Vjetine koje su ukljuene u trening poboljanja kogn. intervjua su:

a) izgradnja odnosa izmeu ispitivaa i ispitanika (raport) upoznavanje, stvaranje ugodne i oputene atmosfere, transfer kontrole

b) tehnike fokusiranog dosjeanja kako bi se svjedoku pomoglo da se bolje koncentrira pri dosjeanju (svjedoku se daje uputa da stvori mentalnusliku dogaaja)

c) postavljanje pitanja koja prate tijek misli svjedoka treba se postaviti u mentalni okvir svjedoka i odreeno pitanje postaviti kada je to prikladno

d) suportivno ponaanje ispitivaa kako bi se pobolalo dosjeanje, ispitiva treba stvoriti relaksiranu atmosferu, biti oputen, izbjegavati nagle pokrete, pokzaivati panju onome to svjedok govori, ne prekidati ga (naelo interakcijske sinkronizacije - pojava prilagoavanja koliine pokreta sugovornika jedan drugome tijekom razgovora)Psihloki imbenici koji utjeu na sumnjienje i presuivanje4. to je kriminalni stereotip? Koje karakteristike ukljuuje?

Kriminalni stereotip je jedan od nepravnih imbenika koji utjee na suce i porotu, prilikom presuivanja. Njihovo djelovanje je znatno jae kada postoji manja snaga dokaza, tj. u situacijama kada je nesigurnost vea. Kriminalni stereotipi u kljuuju karakteristike vezane uz izgled, sumnjienje i simpatinost. to se tie izgleda, postoji stereotip da su atraktivniji ljudi, dobri ljudi. U skladu s tim utvreno je i da ljepi ljudi dobivaju nie kazne. Postoji ak i interakcija izgleda sa vrstom kaznenog djela. Naime, ako osoba ima neku crtu lica za koju se pretpostavlja da je povezana s nekim osobinama linosti koje pridonose ponavljanju kaznenog djela, sam izgled e najvjerojatnije koditi toj osobi. Dakle, postoje stereotipi za pojedine vrste kriminalaca. Tu znaajnu ulogu igra lice kriminalca, tj. djeaki izgled (baby face). Ukoliko je osoba optuena za zaputanje ili zlostavljanje djece, takvo lice e joj tetiti, dok e za osobu optuenu za prijevaru biti vrlo korisno. Uz izgled se veu i rasni kriminalni stereotipi, pa tako postoji stereotip da nisko obrazovani crni ee ine kriminalna djela.

Sumnjienje kao karakteristika stereotipa vee se uz injenicu da e u situacijama u kojima imamo dvije sumnjiene osobe, od kojih jedna vie slii kriminalcu, a druga manje (uz jednake indicije), prije biti optuena ona osoba koja vie lii na kriminalca.to se tie simpatinosti, i ona se pokazala kao vanom karakteristikom kriminalnog streotipa, budui da osobe za koje se procjenjuje da su simpatine dobivaju nie kazne. tovie, ak se pokazalo da kada se parcijalizira utjecaj simpatinosti pri povezanosti sa veliinom kazne, utjecaj atraktivnosti nestaje. Simpatinost se, openito, vee uz blage crte lica.

5. Koji psiholoki faktori utjeu na presuivanje

U prouavanju izvanpravnih initelja odluivanja u kaznenom pravu istraivanja su prvenstveno bila usmjerena na dva pitanja:1) Imaju li razliite drutvene skupine isti poloaj pred pravnim sustavom (utjecaj rase, SES-a, spola, religijske i politike pripadnosti, izgleda lica)

2) Utjecaj socidemografskih obiljeja, stavova, uvjerenja i osobina sudaca ili porote na donoenje odluke

Prva istraivanja koja su upozorila na vanost prouavanja izvanpravnih initelja sudakog odluivanja su ona koja su empirijski potvrdila da postoji velik raskorak u odlukama meu pojedinim sucima. Naime, ini se da je sueva percepcija injenica u konkretnom sluaju bolji prediktor konane odluke nego injenice same po sebi.

U jednom od najznaajnijih istraivanja izvanpravnih initelja sudakog odluivanja utvreno je slijedee:

a) stariji suci pokazuju tendenciju da izriu pritvor i dulje zatvorske kazne; dobne razlike su posebno uoljive kod pojedinih vrsta kaznenog djela imovinskih delikata, delikata iji su poinitelji ovisnici o drogama; straiji suci su stroi prema recidivistima, a blai prema straijim poiniteljima koji su bijelcib) religijsko opredijeljenje sudaca (baptisti, fundamentalisti) utjee na veu strogost sudaca u pitanju uhienja

c) suci koji su ranije bili dravni odvjetnici su selektivno stroi, i to u sluajevima u kojima su poinitelji ene ili se radi o djelima u kojima je bilo prisutno nasilje; oni su istodobno relativno blai pri izricanju zatvorskih sankcija poiniteljima imovinskih delikata i poiniteljima koji su ovisni o drogama

d) spol suca utjee na donoenje odluka kod specifinih delikata, kao to su npr. seksualni delikti sutkinje su stroe u odmjeravanju kazne poiniteljima silovanja; suci ne pokazuju tendenciju da su blai prema poiniteljima enskog spola (ak su blai prema mukim poiniteljima od sutkinja)

Dakle, sociodemografska obiljeja suca imaju relativno malen utjecaj na izricanje sankcije; vei utjecaj na odluku imaju neka obiljeja poinitelja kao to je spol i rasna pripadnost (dob, brani status i zaposlenje nisu vani).

Politika pripadnost - suci republikanskog opredijeljenja izriu dulje kazne

Osobine linosti suca autoritarniji suci izriu stroe kazne; suci kod kojih je razvijeniji unutarnji lokus kontrole u veoj mjeri vjeruju da su ljudi odgovorni za svoje postupke i shodno tome ee izriu sankcijeire socijalno okruenje njihove se odluke donose u interakciji s dravnim odvjetnikom, javnim mijenjem i irom drutvenom klimom o tome koja su kaznena djela u odreenom trenutku od posebne opasnosti po zajednicu, s opeprihvaenom sudbenom politikom, razinom suda na kojem donose odluke i sl.

Psihologija kriminalnog ponaanja

6. Formiranje i karakteristike antisocijalne linosti

Osobe sa antisocijalnim poremeajem linosti (psihopati, disocijalni poremeaj linosti) su osobe koje esto i raznoliko ine kaznena djela. Ipak, nisu svi psihopati kriminalci. Veina teoretiara pretpostavlja da je psihotian oblik ponaanja veim dijelom nasljedan (javlja se znatno ee meu krvnim srodnicima) i da ih je nemogue socijalizirati. Prema Eysencku psihopati se nalaze izmeu normalnih i psihotiara na njegovoj dimenziji psihotcizma. Prema Zuckermannu psihopatija se moe povezati s biolokim korelatima (povien testosteron, snien serotonin, sniena razina eera u krvi). Robert Hare je napravio skalu procjene za psihopate (ek lista za psihopate PCL), koja je najbolji prediktor recidivizma. Razlikuje psiholoke i bihevioralne karakteristike psihopata.

Psiholoki set:

1) brbljavost i povran arm ale se sa nepoznatim osobama, armiraju i sl. pri emu su normalni u slinim situacijama vie anksiozni

2) grandiozan osjeaj samoga sebe misle da su bolji od drugih, hvalisavci, puni sebe, nikad nisu zbunjeni, nikad im nije neugodno

3) potreba za stimulacijom, tj. osjetljivost na dosadu stalno trae uzbuenja (manje inteligentni trae fiziko uzbuenje; vie inteligentni trae intelektualno uzbuenje)

4) patoloko laganje slue se laima kako bi doli do cilja

5) manipulativnost, odn. varanje upotreba lai da bi se manipuliralo osobom, cilj je osobna dobit (status, novac, mo, sex...)

6) nedostatk aljenja/krivice nemaju brige za posljedice svojih radnji, ne ale niti za ime, ne mogu niti kod drugih prepoznati krivnju

7) povran efekt nisu u stanju iskusiti duboke emocije, emocije kratko traju, lako prelaze sa emocije na emociju

8) nedostatk empatije/bezosjeajnost cinini, sebini, mogu biti kognitivno empatini ali nemaju suosjeanjaBihevioralni kriteriji (te karakteristike ima veina onih koji zavre u zatvoru):

1) parazitski ivotni stil ive na vioj razini nego to si to mogu priutiti, na raun drugih

2) slaba bihevioralna kontrola osjetljivi na frustraciju, kritiku reagiraju verbalnim ili fizikim napadom

3) promiskuitetno seksualno ponaanje mnogo partnera istovremeno, esto mijenjaju partnere, sex na jednu no, sve veze su povrne

4) rane smetnje ponaanja prije 12. godine: neposluh, raenje nereda, poroci, bjeanje od kue i sl.

5) nedostatk realistinih i dugotrajnih ciljeva ive od dana do dana, ne brinu puno o svojoj budunosti

6) impulzivnost donoenje raznih odluka bez prethodnog razmiljanja

7) neodgovornost krenje obeanja i odanosti drugima u raznim podrujima (ne vraaju dugove, vonja drugih u pijanom stanju i sl.)

8) nemogunost prihvaanja odgovornosti za vlastite postupke uvijek nalazi isprike (racionalizacija), projektira vlastitu krivicu na druge

9) mnogo kratkotrajnih branih veza (i partnerskih)

10) mladenaka delikvencija

11) krenje uvjetnog otpusta

12) kriminalna raznolikost

Openito neke od karakteristika antisocijalnih osoba su: impulzivnost, agresivnost, smanjena socijabilnost, smanjena empatija, smanjene verbalne sposobnosti i problemi sa autoritetom.7. Veza odgojnih stilova, karakteristika obitelji i kriminaliteta

Djeje ponaanje se uvleike moe predvidjeti s obzirom na stil roditeljskog odgoja. Roditeljsko ponaanja se moe opisati na dvije dimenzije: permisivnost vs. restriktivnost i toplina vs. hladnoa. Kombiniranjem ovih dimenzija dobivamo 4 roditeljska stila od kojih svaki stvara razliite uzorke ponaanja.

Autokratski stil (tzv. socijalni agresori) razvit e osobe sklone kriminalitetu usmjerenom na osobe, initi e vie nasilna djela, npr. razbojnitvo

Indiferentni stil takva djeca e biti sklona laganju, krai, impulzivnosti, pokazivati e manjak socijalnih vjetina

Permisivni stil razmaeni, nenasilni kriminalitet (npr. kraa bez oruja)

Mogu se prikazati 3 skupine obitelji od kojih svaka na svoj nain oteava djeci ukljuivanje u drutveni ivot:1) u sebe zatvorena obitelj koja je nazadna i reakcionarna, eli odvojiti dijete od suvremenog drutvenog zbivanja i nastajanja novog; posljedice snosi dijete koje se mora kretati u drutvu i sukobljavati sa drugaijim shvaanjima od onih koje poznaje iz svoje obitelji; takav odgoj u obitelji moe negativno djelovati na dijete, tako da se u njemu razvije licemjernost i dvostruki lik

2) prema vanjskom svijetu jako otvorena obitelj napredna i progresivna, ali esto nema dovoljno vremena za djecu, te ih odvie preputa samoj sebi; posljedica je pomanjkanje njege i porodine topline, to dovodi lako do toga da djeca poinju to traiti negdje drugdje, esto na krivom mjestu

3) bezbrina obitelj egoistina i ravnoduna; ova obitelj ne zauzima nikakava stanovita, ne odgaja kod djece nita planski i organizirano, sve preputa sluaju i djeluje onako kako je za nju najpovoljnije u pojedinom sluaju

Osim emocionalne hladnoe/topline roditelja i kontrole koju imaju nad djetetom, razvoju kriminalne linosti pridonosi i konzistentnost discipliniranja, tj. postavljanje jasnih pravila i granica te redovito i kontingentno nadziranje pridravanja tih pravila. to se tie utjecaja kriminaliteta roditelja na razvoj kriminalne linosti, on se moe pripisati genetskim faktorima, u smislu da roditelji kriminalci na svoju djecu prenose niu inteligenciju, impulzivnost, hiperaktivnost i sl. Nasljednost ovih osobina dodatno oteava odgoj budui da to znai da roditelji zbog istih osobina nemaju adekvatne metode odgoja to ini njihovu djecu dvostruko hendikepiranom. Suprotno uvaenom miljenju da nesreene obitelji, tj. obitelji u kojima dijete ima samo jednog roditelja stvaraju kriminalne linosti, ini se da je ipak vanije u kakvom su odnosu roditelji, od injenica ive li oni zajedno ili ne. Naime, pokazalo se da su svae, napetosti, razdraljivost i agresija roditelja ipak vaniji prediktori bez obzira na to jesu li roditelji rastavljeni ili ne. Ipak, neke karakteristike nesreenih obitelji mogu doprinjeti razvoju kriminaliteta, a to su injenica da jedan roditelj esto nema dovoljno vremena za davanje dovoljne koliine emocionalne podrke i discipline te da djetetu fali model za uenje. Uenje po modelu je osobito vano za djeake koji odrastaju bez oca. No valja naglasiti da i nije toliko vano da otac ivi sa djeakom ve da je dovoljno da dijete ima bilo kakvu figuru (zamiljenu ili stvarnu).

Fiziko zlostavljanje, takoer, moe utjecati na razvoj kriminaliteta jer se na taj nain ograniava ili ak potpuno spreava razvoj vrste i pouzdane privrenosti izmeu djeteta i njegova roditelja, a i takvo dijete e pokazivati vie agresivnosti u svim situacijama.

8. Zato ljudi potuju/ne potuju socijalne norme?

Iako se openito pretpostavlja da kaznena djela ine mentalno bolesne osobe (psihopati i sl.), gotovo 60% kaznenih djela poinjavaju potpuno normalne osobe. Dakle, moe se rei da svatko moe pod odreenim okolnostima poiniti kazneno djelo. Faktori koji utjeu na vjerojatnost krenja socijalnih normi, tj. poinjavanja kaznenog djela su: linost osobe, karakteristike situacije, socijalizacija te trenutano stanje osobe. Neke od osobina linosti koje mogu dovesti do toga da osoba poini kazneno djelo su impulzivnost, psihoticizam, avanturizam, manjak savjesnosti i sl. Postoji vie spekata savjesnosti: savjesnost u smislu potivanja normi i prosocijalno ponaanje. Dakle, ukoliko osoba nema onaj dio savjesnosti koji se vee uz socijalne norme vea je vjerojatnost da e poiniti kazneno djelo. ak i ako su neki drugi faktori doveli do toga da osoba poini kazneno djelo moral/savjesnost je ono to e sprijeiti tu osobu od toga da ponovno ne poini kazneno dijelo (recidivizam). Nadalje, to je stupanj socijalizacije osobe vei to je manja ansa da e osoba poiniti kazneno djelo. Takoer, vano je trenutano stanje poinitelja. Naime, ukoliko je osoba pod utjecajem psihoaktivnih tvari ili ako ima halucinacije, to isto moe dovesti do toga da osoba poini kazneno djelo. ak i neke karakteristike situacije mogu odigrati presudnu ulogu. Na primjer, ako se osoba nae u situaciji da poini kriminalno djelo, a mala je vjerojatnost da e biti uhvaena, istovremeno raste vjerojatnost da e stvarno i poiniti to kriminalno djelo.9. Karakteristike zlostavljaa? Karakteristike ciklikog zlostavljaa?Nisu svi zlostavljai isti. Razlike meu zlostavljaima vidljive su u samom nasilnom ponaanju, koje je, primjerice, tee ili lake, ee ili rijee, hladnokrvno sa svrhom vladanja rtvom ili u afektu. No ba takvo, za tu osobu specifino izraavanje nasilja uvijek je odraz odreene, specifine psiholoke pozadine, odnosno odreene linosti nasilnika. Veina autora smatra da postoje tri glavna tipa zlostavljaa. Te skupine zlostavljaa se mogu dobro razlikovati prema: a) teini i frekvenciji obiteljskog nasilja, b) univerzalnosti njihovog nasilja (da li su nasilni samo u obitelji ili i izvan nje) i c) psihopatologiji nasilnika. Koristei te tri dimenzije, predloen je teorijski model s tri tipa nasilnika: pasivno-zavisni (nasilni samo u obitelji), cikliki nasilnici s graninom linosti i openito nasilni (nasilnici s antisocijalnom i psihopatskom linosti).Neki se nasilnici ne mogu svrstati precizno u neku od navedenih kategorija, ve imaju karakteristike iz dvije kategorije, ali je takvih malo.

Interesantna je injenica da oko 20% nasilnika koji su proli tretman i dalje je nasilno prema svojim partnericama. Prema navedenoj podjeli moglo bi se oekivati da se radi o psihopatskim ili antisocijalnim linostima. No pokazalo se da u toj grupi nepopravljivih ima samo oko 11% primarnih psihopata. Dakle, oito je da meu nasilnicima koji su otporni na tretman ima i osoba razliitih psiholokih profila. Takoer, za ponovne nasilnike bilo je karakteristino prjanje uhienje, antisocijalno ponaanje, tee prijanje zlostavljanje. Jasno je stoga da za nepopravljivo nasilnitvo nije nuna samo struktura linosti (koja ne mora biti psihopatska), ve i prisustvo drugih faktora supkultura nasilja, iskustvo da se nasilje isplati, nasilni ivotni stil i sl.OsobinePasivno-ovisni, prekontrolirani (50%)Cikliki (25%)Psihopatski (25%)

Tip linostiSkloni izbjegavanju konflikata, potiskuju ljutnju, pasivno-ovisniGranina linost, disforiniKarakteristike psihopatske, antisocijalne linosti

Stupanj nasilnostiRijetki nasilni ispadi, povezani sa stresom, u afektu, samo u obiteljiCikliko zlostavljanje, premlaivanje ene u minus fazi, veina je nasilna samo unutar obiteljiNasilni stalno, instrumentalno nasilni i izvan obitelji

Privrenost u brakuZadovoljniji brakom, stabilnija veza, privreniji, manje skloni izvanbranim vezama, manje sukoba, manje ljubomorni, trae odobravanje ene, pasivno-ovisniPlaljiva privrenost (pretvorena u srdbu), izrazito ljubomorni, sumnjiavi, najmanje zadovoljni brakom, ovisni o eni, ambivalentni (ena = kraljica vs. utjelovljenje zla)Nevezani ni za koga, manje zadovoljni brakom, nestabilne i krae veze, skloniji vanbranim vezama, ena objekt koji kontroliraju

Empatija/aljenjePreuzimaju odgovornost, trae tretman, osjeaju aljenje, krivicuSrednja razina empatije u dobrim fazamaBez aljenja i odgovornosti, krive rtvu, ne ele tretman na koji slabo reagiraju

ImpulzivnostManji problemi kontrole ponaanja, najmanji broj kaznenih djela i najmanje skloni zlouporabi alkohola, ee trajno zaposleniPrekomjerno reagiranje na trivijalnosti, openito srditi, manji problemi s alkoholom, eksplodiraju cikliki nakon nakupljanja srdbeImpulzivni, zlouporaba alkohola, vonja u pijanom stanju, vie razliitih kaznenih djela, od mlae dobi u sukobu sa zakonom

Socijalne vjetineDirektno pregovaranje, iroki raspon strategija suoavanja, u braku niske do srednje, izvan braka srednje do visoke soc. vjetineNeprijateljski prilikom pregopvaranja, u braku niske, a izvan braka srednje soc. vjetineProbleme rijeavaju prijetnjama i nasiljem, niske soc. vjetine

Stavovi prema enamaLiberalni, ne vjeruju da je nasilje opravdanoKonzervativni stavoviNajrigidniji i nakonzervativniji stavovi, vjeruju da je nasilje opravdano, macho stavovi

Karakteristike ciklikih zlostavljaa: disforiki i imaju granini poremeaj linosti

emocionalno prevrtljivi cikliko izmjenjivanje nasilja i razdoblja medenog mjeseca tenzija proizlazi iz granine strukture linosti: krhko formiranog identiteta, straha od naputanja i iz toga nastale srdbe

uloga rane traume: roditeljsko zlostavljanje i odbacivanje, posramljivanje od strane oca i ambivalntan odnos s majkom tekoe u formiranju stabilne i povjerljive privrenosti sa svojom intimnom partnericom

mrana strana linosti aktivira se tek se formira veza, a snjom i strah de e biti ostavljeni izrazita ljubomora, posesivnost i kontrola partnerice (strah se prikriva srdbom)

zlostavljanje moe biti emocionalno ali i fiziko (teko premlaivanje)

srednje do teko nasilje

najvie psiholokih smetnji depresivni i anksiozni simptomi

skloni krivljenju ene kad stvari krenu loe i pripisivanju zle namjere

nisu spremni preuzeti odgovornost za svoje postupke

na poslu pasivni i submisivni, dominaciju pokazuju kod kue

niska tolerancija na stres

iz svih socijalnih slojeva

ove karakteristike vide se ve u razdoblju prije braka

vremenom se zlostavljanje poveava

10. Povezanost mitova o silovanju i kriminalnog ponaanja?

Prihvaanje mitova o silovanju povezuje se s agresijom prema enama. Primjerice, kod mukih adolescenata utvreno je da je prihvaanje mitova o silovanju povezano s buduim prisiljavanjem partnerice na seksualne aktivnosti. Takoer, utvreno da je vea samoprocjena vjerojatnosti da e netko silovati, ako zna da ga nee otkriti i kazniti, povezana sa veim prihvaanjem mitova o silovanju. Osim toga, pokazalo se da su poveana samoprocjena seksualne agresivnosti i povieno uzbuenje kod opisa silovanja povezani su s veim prihvaanjem mitova o silovanju (nije dokazano na osuenim silovateljima). Iz navedenih nalaza te budui da mitovi trivijaliziraju silovanje prebacivanjem odgovornosti s napadaa na rtvu ili pripisuju sliovanje nemogunou kontrole seksualnih impulsa, oito je da prihvaanje mitova o silovanju moe utjecati na veu vjerojatnost kriminalnog ponaanja.11. to je psiholoko profiliranje?

Psiholoko profiliranje je identifikacija glavnih karakteristika linosti i ponaanja pojedinca utemeljenih na analizi zloina koje je poinio. Ova psiholoka tehnika osmiljena je da bi pomogla u identifikaciji i detekciji poinitelja. Profil se temelji na pretpostavci da valjana interpretacija dokaza s mjesta zloina moe indicirati tip linosti osobe koja je poinila zloin. Vano je napomenuti da profili zloinaca ne rjeavaju zloine, ve su dodatno orue u razumijevanju zloina i razvoju strategije.

Cilj profiliranja poinitelja je da predvidi osobine poinitelja u odreenom sluaju iz karakteristika zloina, osobina rtve i izjava svjedoka i rtava. Smisao toga je smanjenje raspona ljudi koji bi mogli biti poinitelji. To se radi iz odreivanja kombinacije karakteristika koje poinitelj vjerojatno posjeduje. Psiholoko profiliranje zloinaca je osobito korisno u detektiranju poinitelja koji ve imaju dosje. Ali profiliranje zloinaca e biti onoliko korisno koliko su poinitelji konzistentni u izvravanju odreenih tipova zloina i odabiru odreenih tipova rtava. Onoliko koliko su zloinci svestrani ili sve preputaju sluaju u svom krenju zakona, toliko e vrijednost profiliranja biti ograniena.

Izrada profila prolazi kroz nekoliko faza (FBI):

1. faza: prikupljanje podataka - informacije iz razliitih izvora (policijska i autopsijska izvjea, fotografije s mjesta zloina).

2. faza: klasifikacija zloina - pokuaj klasifikacije na osnovu prikupljenih podataka.

3. faza: rekonstrukcija zloina - stvaranje hipoteza o ponaanju rtava i toku zloina.

4.faza: stvaranje profila - ukljuujui hipoteze o demografskim i fizikim karakteristikama, navikama i crtama linosti.

Profili konstruirani ovim procesom esto slijede standardni format, te daju slijedee informacije: (1) demografski podaci - dob, spol, rasa, brani status, SES; (2) struna sprema i procjene intelektualnog funkcioniranja; (3) prethodni sukobi sa zakonom; (4) vojna povijest; (5) obiteljske karakteristike; (6) navike i socijalni interesi; (7) dokazi o povezanosti s mjestom zloina; (8) karakteristike linosti ukljuujui psihopatologiju; i (9) preporuene tehnike intervjuiranja.

U profiliranje zloinaca bi trebalo ukljuiti barem sljedee informacije:

1. osobine poinitelja: spol, adresu, dob (datum roenja), etniku pripadnost, visinu, naglasak, grau tijela, duinu kose, boju kose, kosu oko lica, tetovae, uoljiva fizika obiljeja;

2. znaajke zloina: lokacija, mjesto, vrijeme, datum, dan u tjednu, metodu, instrumente ili oruje, nain bjeanja, maskiranje, te da li je poinitelj bio pod utjecajem droga ili alkohola;

3. karakteristike rtve: adresa, spol, dob, etnika pripadnost, brani status, zanimanje, aktivnost u vrijeme zloina, te da li je rtva bila pod utjecajem alkohola ili droga;

4. rtvin opis poinitelja: sve varijable poinitelja osim adrese;

5. svjedokov opis poinitelja: sve varijable poinitelja osim adrese.

Profiliranjem se bave uglavnom psiholozi i psihijatri, ali i kriminalisti.

Postoje dva pristupa profiliranju:

1) intuitivno-kliniki (na temelju promiljanja)

2) statistiki ispituju se neka djela i njihove karakteristike te povezuju s odreenim osobinama linosti potrebne velike i dobre baze podataka

Detekcija lai

12. to je poligraf? Valjanost poligrafa? to je CQT metoda, to Pot metoda?

Poligraf je ureaj koji mjeri i detektira poveanu uzbuenost koja se oituje u promjenama tri parametra (EDR-a, tlaka i opsega plua). Ideja je ta da uzbuenje koje se javlja prilikom laganja uzrokuje emocionalnu reakciju pri emu osoba plie die, vie se znoji te joj se povisi tlak. Dakle, osnovna pretpostavka glasi: osoba dok lae e se emocionalno uzbuditi, to e se oitovati na poligrafu.

Nedostatak rada pomou poligrafa jest taj to uzbuenje ne mora nuno biti pokazatelj laganja kao to i nedostatk uzbuenja ne mora nuno ukazivati da osoba govori istinu. Iz tog razloga upitna je valjanost poligrafa. Tonije, postoji odreen postotak krivih zakljuaka, tj- lano pozitivnih i lano negativnih (govore istinu, a nalaz pokazuje da lau) nalaza. Istraivanja pokazuju da je valjanost poligrafa oko 60-70%.Danas postoje razliite metode kojima se ispitiva slui u razrjanjavanju konkretnog kaznenog djela. Prilikom poligrafskog testiranja primjenjuju se dvije osnovne metode: CQT Control Question Test i Pot Peak of Tension Test.

Kod CQT metode ili direktivne metode (kako se ona kod nas naziva) ispitaniku se postavljaju relevantna, irelevantna i kontrolna pitanja. Kontrolno pitanje je takvo da se na njega gotovo sigurno moe oekivati laan odgovor ispitivane osobe, a time i specifina reakcija (npr. Da li ste ikada u ivotu neto ukrali?). Reakcija na kontrolno pitanje usporeuje se sa reakcijom na relevantno pitanje koje je vezano uz zloin. Pretpostavlja se da e nevine osobe imati jau fizioloku reakciju na kontrolno pitanje nego na relevantno, na koje e odgovoriti istinom, a da e kod krivca biti obrnuto, tj. vie e ga uzbuditi relevantno pitanje jer e pobuditi jau emocionalnu reakciju (npr. zbog straha od kazne). Tekoa u primjeni ove metode je u tome to je teko pronai dobro kontrolno pitanje koje bi moglo posluiti za komparaciju s relevantnim pitanjima radi utvrivanja reaktivnosti osobe. Takoer, upitna je i etinost postavljanja kontrolnih pitanja, njihova standardizacija, ne znamo tono kako pojedino kontrolno pitanje funkcionira, a ni kakva je njihova pouzdanost.Lykken je osmislio valjaniju metodu koja se naziva GKT (Guilty Knowledge Test); Pot metoda. Ovim testom se ne pokuava utvrditi da li netko lae, ve da li posjeduje guilty konowledge, tj. da li ispitanik prepoznaje dijelove informacija jedinstvenih za zloin. Test se sastoji od liste pitanja od kojih se samo jedno odnosi na neku pojedinost ili injenicu u vezi s kaznenim djelom. Pretpostavlja se da je tu injenicu zapazila i zapamtila samo osoba koja je poinila krivino djelo ili osoba koja je na bilo koji nain umjeana u krivino djelo. Pri tome se oekuje da e poinitelj pokazati visoko emocionalno uzbuenje upravo nakon lanog odgovora (budui da ispitanik treba na svako pitanje odgovoriti sa ne) na kritinu injenicu. Nevina osoba koja se testira ovom metodom ne bi trebala pokazati specifine reakcije ni na jedno pitanje, dok se kod nervoznog, ali nevinog ispitanika mogu javiti reakcije na sva pitanja. Potekoe sa ovom metodom mogu se javiti ako je neka nevina osoba imala negativno iskustvo sa kritinom injenicom to e dovsti do toga da jako reagira na tu esticu (npr. konopac kod nekoga kome se netko blinji objesio). Mogue je da krivac uope nema pohranjenu informaciju vezanu uz kritino pitanje pa da zato uope ne ragira (npr. koliko je novaca ukradeno). Takoer, postoji opasnost da nevina osoba prepozna kritino pitanje, odnosno injenicu neopreznou ispitivaa ili da je ula taj podatak kroz medije. Iz navedenih razloga ova se metoda rijee koristi. Posotje i varijacije ove metode, na primjer, da se ispitaniku prikazuju fotografije vizualna metoda.13. Koji su kriteriji vjerodostojnosti iskaza?

Za procjenu valjanosti iskaza razvijena je posebna procedura koja omoguuje procjenu valjanosti izjave. Njezina vanost je naglaena u sluajevima kada bi mogli postojati motivi za lane navode i optube, ili pak kad postoji vjerojatnost da je izjava dana pod znaajnim utjecajem sugestije ili pritiska druge zainteresirane osobe. Ta procedura je poznata pod nazivom Kriterijski temeljena sadrajna analiza (Criteria-based Content Analysis CBCA). CBCA je kvalitativna analiza sadraja izjave pomou tono odreenih kriterija. Ova je metoda uklopljena u iru tehniku po nazivom Procjena vjerodostojnosti izjave (Statement Validity Assesment, SVA), a razvijena je za evaluaciju izjava dobivenih od djece koja su svjedoci navodnih zloina, uglavnom seksualnog zlostavljanja. No danas se ona primjenjuje i na odraslim koji daje izjave koje nisu samo vezane uz seksualno zlostavljanje.Temelje navedene procedure postavio je 50-ih godina Undeutch stvorivi tzv. analizu realnosti izjave (Statement Reality Analysis). Ova se metoda zasnivala na hipotezi da se izjave nastale na temelju mate, iluzija ili lai razlikuju u sadraju i kvaliteti od izjava koje s etemelje na stvarno proivljenim dogaajima Undeutscheva hipoteza.

CBCA metoda se sastoji od 19 specifinih kriterija koji se koriste pri procjeni sadraja izjave. Zadovoljavanje kriterija ukazuje na stvarno doivljeni dogaaj. Pri primjeni kriterija na djeci vano je uzeti u obzir dob, iskustvo i kognitvni kapacitet djeteta. Primjena CBCA zahtijeva to je mogue ranije uzimanje izjave od djeteta, a izjavu treba uzeti uvjebani ispitiva pomou struktuiranog intervjuaKriteriji su grupirani u 5 kategorija:

1) Kriteriji za analizu opih kriterija izjave

1. logika struktura govori o tome je li izjava sadrajno koherentna i logina2. nestruktuirana produkcija odnosi se na stil i redoslijed opisa (istinita izjava nije kontinuirano struktuirana ve su inf. rasprene oko okosnice, odn. izjava je djelomino neorganizirana, postoje digresije i spontana premjetanja panje, no izjava mora biti logiki konzistentna)

3. opirnost detalja specifinost opisa mjesta, vremena, osoba, objekata i dogaaja (istinite izjave imaju vie detalja)

2) Kriteriji za analizu specifinih sadraja izjave

4. povezanost s kontekstom u kojoj su mjeri dogaaji stavljeni u prostorni i vremenski kontekst, te da li je dogaaj povezan s drugim dogaajima

5. opis interakcija da li izjava sadrava navode o postupcima i reakcijama rtve ili navodnog poinitelja ili o razgovoru koji je voen

6. reprodukcija razgovora da li izjava sadrava originalnu verziju razgovora (upotreba nepoznatih termina)

7. neoekivane komplikacije tijekom djela da li se dogodio neki neplanirani prekid incidenta, neoekivana komplikacija ili tekoa

3) Kriteriji za analizu posebnosti sadraja

8. neobini detalji postojanje realistinih, ali neobinih detalja koji unutar konteksta imaju svoje znaenje

9. preobilnost detaljima preobilnost nepotrebnim detaljima koji nemaju direktne veze s optubom

10. krivo razumijevanje tono reproduciranih detalja ukoliko dijete tono opisuje objekt ili dogaaj koji ne razumije (npr. ejakulacija = urin)

11. povezane vanjske asocijacije postoji li povezanost djela s nekim drugim dogaajem ili razgovorom seksualne prirode, s time da se taj drugi dogaaj ili razgovor nije dogodio unutar samog djela12. navodi o subjektivnom psihikom stanju opisuje li dijete vlastite osjeaje ili misli koje je imalo tijekom dogaaja13. atribucija psihikog stanja poinitelja iznosi li dijete emocije ili misli koje je pripisalo poinitelju tijekom incidenta

4) Kriteriji za anlizu sadraja vezanog uz motivaciju

14. spontane ispravke spontano dodane ispravke i dodatne inf. na prethodnu izjavu, koje tu izjavu ine preciznom15. priznavanje nedostatka sjeanja ili znanja za neki dio incidenta

16. postavljanje sumnje u vlastito svjedoenje

17. samoosuivanje opisuje li dijete neka svoja ponaanja povezana s incidentom kao loa ili neprikladna

18. nalaenje isprike za poinitelja

5) Kriteriji za analizu sadrajnih elemenata specifinih za kriminlnu dob

19. detalji karakteristini za kazneno djelo postoje li elementi koji su uobiajeni za ovaj tip kaznenog djela, pri emu je postojanje detalja suprotnih uobiajenom shvaanju posebo jak indikator

SVA je sveukupna forenziko-psiholoka dijagnostika procedura za ocjenu vjerodostojnosti izjave, koja uz CBCA ukljuuje i evaluaciju drugih podataka kao to su bigrafski podaci, rezultati psihologijskog testiranja, ponaanje djeteta tijekom davanja izjave, podaci koji se tiu nastanka izjave i konteksta prilikom prve izjave djetata o zlostavljanju te podaci koji se odnose na odnos izmeu rtve i navodnog poinitelja. Jo se procjenjuju:a) psiholoke karakteristike: prikladnost djetetovog jezika i znanja, prikladnost emocija i podlonost sugestiji

b) karakterisitke provedenog intervjua: sugstivna pitanja, neodgovarajue metode testiranja (npr. obeavanje nagrade, prijetnja kaznom)

c) motivacija: koji su bili motivi za prijavu i da li su oni upitni sa stanovita vjerodostojnosti, kontekst otkrivanja djela ili prijave, pritisci da se lano prijavi

d) pitanja vezana uz istragu: konzistentnost s prirodnim zakonitostima, konzistentnost s drugim izjavama, konzistentnost s drugim dokazima

14. Koje kriterije ukljuuje metoda monitoriranje realnosti?

Monitoriranje realnosti (Reality Monitoring) je metoda razvijena kao alterantiva za utvrivanje vjerodostojnosti izjave. Ova metoda se znatno lake ui i primjenjuje od CBCA metode. Razvili su je Johnson i Raye, a opisuje kako se sjaenje za izmiljene dogaaje temeljno razlikuje od sjeanja doivljenih dogaaja. Budui da se sjeanja vezana uz stvarne dogaaje stvaraju kroz perceptivne procese, vea je vjerojatnost da e, izmeu ostalog, sadravati perceptivne informacije: vizualne detalje (Vidio sam kako prednji dio kotaa udara u rub plonika)

detalje zvuka (uo sam skvianje konica)

detalje mirisa (Mogao sam namirisati benzin)

detalje okusa (Mislio sam da mogu osjetiti krv sa posjekotine na elu)

fizike osjeaje (Jako me boljela lijeva noga)

spacijalne detalje detalje o tome gdje se dogaaj dogodio (Auto me pogodio preko puta stare kolske zgrade)

detalje o tome kako su stvari i ljudi bili smjeteni s obzirom jedni na druge (Moj sin je bio na stranjem sjedalu auta)

temporalne detalje detalje o vremenskom redoslijedu dogaaja (Policija je dola prije vozila hitne pomoi)

detalje o trajanju dogaaja (inilo se kao cijela vjenost dok me nisu izvukli iz auta)

sjeanja na stvarne dogaaje osim navedin ukljuuju i informacije o emocijama, ivost izjave, mogunost rekonstrukcije dogaaja i realistinost.

S druge strane, izjave izmiljenih dogaaja, budui da imaju unutarnji izvor, e sadravati vie kognitivnih operacija, kao to su misli i zakljuivanje (Vjerojatno sam imao ukljueno grijanje, budui da je bilo vrlo hladno te noi).15. to su subjektivni, to objektivni pokazatelji lai? Nabrojite jedne i druge.

Subjektivni indikatori lai su uvjerenja ljudi o tome to su indikatori lai, tj. to su znakovi (sterotipi) koje ljudi koriste pri procjeni iskrenosti osobe s kojom komuniciraju. Istraivanja su pokazala da ljudi vjeruju u povezanost laganja i neverbalnog ponaanja, pa tako vjeruju da ljudi koji lau: izbjegavaju pogled, koriste vie pokreta, dugo im treba da odgovore, zamuckuju, imaju povien ton glasa. Meutim, samo je ovaj posljednji znak toan (visoki ton glasa), a ostali su prvenstveno znakovi anksioznosti (nervoze), ne nuno i laganja. Upravo zbog ovih krivih uvjerenja o tome koji znakovi ukazuju na la, ljudi su vrlo loi indikatori lai; tonost oko 50% - pogaanje po sluaju. Objektivni pokazatelji lai su sistematske razlike u neverbalnom i verbalnom ponaanju kod laganja. Istraivanja su pokazala da postoje neki verbalni i neverbalni odgovori koji mogu pomoi do odreene mjere u razlikovanju laljivaca i onih koji govore istinu. No, valja napomenuti, da zapravo i nema nekog specifinog znaka ili sindroma lai. Prepoznavanje lai ovisi o brojnim faktorima, a neki od njih su: vrsta lai (jednostavne/sloene), ulog (visok/nizak), karakteristike linosti (kreativnost, inteligencija, makijavelizam, niska empatija i sl.). Neki od znakova sloene lai su dua latencija odgovora, donekle promijenjena boja glasa i smanjivanje pokreta ruku i nogu.

16. Koja tri pristupa objanjavaju ponaanje ljudi dok lau?

Postoje tri pristupa koja objanjavaju ponaanje ljudi dok lau:

1) EMOCIONALNI PRISTUP

ljudi dok lau proivljavaju 3 vrste emocija: strah, krivnju, uzbuenje

jaina tih emocija ovisi o osobinama linosti osobe i o okolnostima pod kojima osoba lae

neki od znakova za koje s epokazalo da su povezani sa laganjem te da da su pod utjecajem emocija su:

povien ton glasa

mikro-izrazi javljau se u trenucima dok laljivac proivljava snane emocije, tj. u situacijama kada je ulog velik

nestrutuirana produkcija javlja se kada su ljudi uzrujani

2) KONTROLIRAJUI PRISTUP ili PRISTUP KONTROLE PONAANJA

polazi od pretpostavke da ljudi nastoje smanjiti ponanja za koja pretpostavljaju da upuuju na la te poveati frekvenciju ponanja koja upuuju na to da govori istinu

u tom nastojanju laljivci previe koe svoje ponaanje (nespontanost i rigidnost ponaanja) kako bi poveali uvjerljivost

znakovi za koje je utvreno da ukazuju na prijevaru su: smanjivanje ilustratora (pokreti rukama i prstima kojima se nastoji naglasiti ono o emu se pria), smanjivanje pokreta rukom/prstima, porast pogreaka u govoru (ponavljanje rijei i/ili reenica), manje detalja3) KOGNITIVNI PRISTUP

ljudi dok lau pod velikim su kognitivnim optereenjem budui da moraju ostaviti to bolji dojam (da su poteni) to dovodi do smanjenja drugih aktivnosti kao to je neverbalno ponaanje

drugim rijeima, laljivci e uloiti vie truda u normalno ponaanje, tj. u ostavljanje potenog i uvjerljivog dojma nego osobe koje govore istinu (trebaju potisnuti svoju anksioznost, maskirati injenicu da su kognitivno optereeni, trebaju znati kako se inae ponaaju te trebaju biti sposobni pokazati ponaanje koje ele)

laljivci se nastoje ponaati na nain koji se uklapa u kulturalni stereotip laljivca (ponaati e se vrlo rigidno i inhibirano smanjena koliina pokreta, priati e vrlo fluentno, gledati e u oi, konstrurati e takav iskaz za koji vjeruju da e ostaviti vjerodostojan dojam, te e izostaviti informacije za koje pretpostavljaju da e tetiti njihovoj slici da je iskrena osoba manje e korisiti spontane ispravke)Forenziki intervju sa rtvama kaznenih djela

17. to je sekundarna viktimizacija?

Sekundarna viktimizacija odnosi se na negativna iskustva koja rtva nakon zloina, tj. nakon traumatskog iskustva doivljava od strane drutva (npr. od strane policije, pravosua, bolnice). Iz istraivanja provedenih u stranim zemljama vidljivo je da rtve silovanja esto nemaju primjerenu pomo od ire zajednice, i dogaa se da intervencija drutvenih slubi dovodi do toga da se rtva osjea posramljeno, poinje sumnjati da je sama kriva za to to joj se dogodilo i zapravo je ponovno viktimizirana tijekom dobivanja pomoi. Takvo pripisivanje odgovornosti za djelo silovanja rtvi te okrivljavanje rtve negativne su pojave i smatraju se dijelom sekundarne viktimizacije. I u sluaju da se rtvu ne okrivi verbalno, s obzirom da ljudi komuniciraju svoja uvjerenja ne samo verbalnim putem ve i neverbalnim ponaanjem, a da najee toga nisu ni svjesni, jasno je da uvjerenje o nekom stupnju krivice rtve pridonosi neadekvatnom postupku prema rtvi.Sekundarna viktimizacija se moe javiti i kao posljedica samog svjedoenja nekom neugodnom i traumatskom dogaaju. To se osobito odnosi na djecu koja lako mogu biti traumatizirana ve i samim prisustvovanjem obiteljskim sukobima, a pogotovo ako su svjedoci teih kriminalnih djela ili zlostavljanja.

18. Veza mitova o silovanju i ponaanja prema rtvama

Pokazalo se da je podravanje mitova o silovanju i postojanje stvaova koji podupiru silovanje povezano s negativnijim odnosom prema rtvi silovanja s viim stupnjem krivljenja rtve seksualnog djela. rtva s kojom se tako postupalo moe se poeti i sama okrivljavati, pitati se nije li moda ipak na neki nain odgovorna. ak i ako ne povjeruje u svoju odovornost, takvo ponaanje osobe koja je s njom bila u prvom kontaktu moe dovesti do toga da rtva povue tubu, ne elei se izlagati daljnjim napadima i sumnjienju okoline. Upravo takva njena reakcija samookrivljavanje ili povlaenje tube potvruje kriva uvjerenja okoline i time se mitovi i dalje odravaju.

19. Kako provesti forenziki intervju s djetetom: osnovna pravila i koraci

Svaki, pa tako i forenziki intervju treba zapoeti sa predstavljanjem ispitivaa. Budui da kod djeteta esto postoji strah, a i moe se javiti privrenost prema zlostavljau, vano je objasniti djetetu svrhu intervjua. Ukoliko e intervju biti sniman, potrebno je djetetu objasniti i svrhu snimanja. U ovoj fazi dijete se ne pita nita o krivinom djelu ve se pokuavaju dobiti osnovni podaci o djetetu (ime, dob, tko se brine za njega, s kim ivi, tko to radi u obitelji, o koli) te traimo opise neutralnih dogaaja. Svrha ovoga je stvaranje odnosa povjerenja izmeu strunjaka (ispitivaa) i djeteta. Kod vrlo male djece najbolje je uspostavljanje kontakta kroz igru. Prije same uspostave odnosa treba procijeniti razvojni stupanj djeteta i tome prilagoditi govor i pitanja. Takjoer, kroz raspravljanje o nekoliko neutralnih tema ispitiva treba utvditi razlikuje li dijete istini od lai. Ispitva zatim nastoji sklopiti s djetetom sporazum da e govoriti istinu. Ispitiva treba objasniti djetetu da smije rei ne znam, ne razumijem te da smije ispraviti ispitivaa. Prilikom uspostave komunikacije vano je da ispitiva bude svjestan samoga sebe (svog poloaja tijela, naina gledanja, brzine govora) jer on svoju mirnou/napetost prenosi na dijete. Takoer, treba iskazati empatiju te parafrazirati ono to je dijete reklo.

Prilikom prelaska na kritinu temu ispitva se treba korisiti nesugestivnim i otvorenim pitanjima. Osobito je vano kod razjanjavanja navodnog djela koristiti ohrabrenja i poticaje te se oslanjati na ono to je dijete ve samo spomenulo. Postavljanje otvorenih pitanja je osobito vano jer su odgovori djece puno vjerodostojniji ukoliko oni sami dou do njih, kroz priu. Treba izbjegavati DA/NE pitanja koja mogu dovesti u pitanje valjanost procedure, budui da su djeca uvijek sklonija odgovoriti sa DA kako bi ugodili ispitvau. Takoer, ne smiju se postavljati pitanja viestrukog izbora jer su sugestivna, ne smije se ponavljati pitanja, niti davati pozitivna i negativna potkrepljenja. Treba izbjegavati i zato pitanja jer mogu stvoriti pritisak kod djeteta, kao da ga se napada. Pitanja trebaju biti to jednostavnije formulirana i vano je korisiti djetove rijei. Postavljanje konkretnih pitanja treba initi vrlo oprezno jer su djeca izrazito osjetljiva na sugestivna pitanja (vano je utvditi koliko je dijete uope sklono sugestiji). Zadnji korak u provoenju forenzikog intervjua sa djeteom je, naravno, zatvaranje intervjua.

20. to sve moe ugroziti valjanost intervjua s djeteom?

Openito govorei, sposobnost djeteta da dade valjanu izjavu ovisi o:

a) stupnju razvoja njegovih kognitivnih, tj. intelektualnih sposobnosti (prvenstveno stupnju razvoja perceptivnih, memorijskih i komunikacijskih sposobnosti) vano odrediti razvojni stupanj konkretnog djeteta

b) tome da li dijete razlikuje istinu od lai razlikuje li dijete ono to je stvarno vidjelo, ulo i doivjelo od onoga to prieljkuje ili o emu mata

c) djetetovom razumijevanju i prihvaanju obveze da (na sudu) govori istinu djeca ve u dobi od 4 god. mogu razlikovati lanu od istinite tvrdnje

d) djetetovoj motivaciji za davanje izjave djeteova motivacija za lanu izjavu moe proizlaziti iz: emocionalne povezanosti s navodnim poiniteljem, elje da se prikrije pravi poinitelj, straha da e ono samo biti optueno, njegova anticipiranja srama uslijed otkrivanja zlostavljanja, elje da se poinitelju ne prouzroe problemi i sl.

Izjava osim toga moe biti kontaminirana:

a) neadekvatnim prethodnim ispitivanjima koja su dovela do lanog sjeanja u djeteta

b) utjecajem sugestije znaajnih odraslih osoba na dijete

c) neadekvatnim provoenjem aktualnog ispitivanja: postavljanjem neadekvatnih (vie pitanja u jednoj reenici, ponavljanje pitanja, skaknje s teme na temu, zato pitanja, pitanja koja nisu prilagoena djetetovom stupnju razvoja) i sugestibilnih pitanja, loe uspostavljenim kontaktom, neobjanjenom svrhom ispitivanja, prekidanjem djeteta, okrivljavanjem djeteta, ispravljanjem djetetovih navoda, promjenom iskaza (zbog nerazumijevanja pitanja, sugestije ispitivaa ili prijetnji zlostavljaa)

21. Karakteristike traumatiziranog djeteta

1) Ponovno proivljavanje traumatskog dogaaja

najee koz igru (u kojoj se iskazuju aspekti i teme traume), identifikaciju s agresorom (dijete mata da bude onaj koga se najvie boji) ili zastraujue snove raspoznatljivog sadraja

2) Potiskivanje emocija

disocijacija (Nita mi ne moe, ja sam jak...)

veina ih osjea krivnju pa se samokanjava (grizu nokte, grebu se i sl.)

razvijaju se u emocionalno neadekvatnu linost i osobu niskog samopouzdanja, te razvijaju anksioznost, depresivnost ili ak agresiju

3) Fizioloka pobuenost

razuzdano i nemirno ponaanje kao reakcija na traumatski dogaaj

22. Karakteristike traumatizirane odrasle rtve djela

1) Osoba je bila izloena traumatskom dogaaju koji je ukljuivao prijetnju smrti, ozljede ili fizikog integriteta te intenzivan strah, osjeaj bespomonosti i uasa kao reakciju na njega2) Ponovno proivljavanje traumatskog dogaaja kroz bolna sjeanja na dogaaj (slike, misli), uznemirujue snove o dogaaju, iluzije, halucinacije i flash-backove te intenzivnu psihiku bol i ponovljene fizioloke reakcije pri izlaganju znakovima koji podsjeaju na dogaaj

3) Stalno izbjegavanje podraaja vezanih uz traumu (razmiljanja, razgovora, aktivnosti, mjesta i ljudi) i otupljivanje openite sposobnosti reagiranja (nemogunost prisjeanja aspekata traume, smanjenje interesa za vitalne aktivnosti i oekivanja u budunosti, otuivanje, emocionalna ogranienost)

4) Poveana fizoloka pobuenost problemi spavanja i koncentracije, izljevi srdbe, pretjerani oprez i strah)

5) Potekoe funkcioniranja drutvenog, profesionalnog, svakodnevnog

PAGE - 1 -