Upload
petar-lukic
View
236
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
1/46
Frederico Garcia Lorca
POEZIJA
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
2/46
A poslije
Iezavaju
lavirinti
to ih vrijeme stvara.
(Samo pusto
ostaje.)
Iezava
srce,
izvor elja.
(Samo pusto
ostaje.)
Iluzija zore
i poljupci,
sve iezava.
Samo pusto
ostaje.
Pusto
valovita.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
3/46
_________________________________
Amparo
Amparo,
sama u pustome domu,
sva u belom!
(Polutar izmeu jasmina
i granata)
ubor fontana slua
iz dvorita
i meki, uti cvrkut
kanarinca.
S veeri gleda u ptice
kako drhte
na kiparisu,
dok veze lagano
slova od svile
na pokrovu belom.
Amparo,
sama u pustome domu,
sva u belom!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
4/46
Amparo,
kako mi je teko rei:
Ja te volim!
_________________________________
Avgust
Avgust.
Breskva i eer
slau se nadmeu,
a sunce na obzoru niskom lici
na koicu purpurnog,
zrelog ploda.
Klip kukuruza uva netaknuti
smeh,
ut i jedar.
Avgust.
Deca jedu crni hleb
i mesec medeni.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
5/46
_________________________________
Balkon
Lolita
pevui seate.
Toreadori
u horu uzdiu
dok berberi
po taktu uzdiu
dok berberi
po taktu glavom njiu.
Izmeu metvica
i bosioka
Lolita crnooka pevui seate.
(Ona Lolita
koja netremice
u cisterni ogleda
belo lice)
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
6/46
_________________________________
Besani grad
Nitko na nebu ne spava. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Stvorovi mjeseca njue i krue oko svojih koliba.
Doi e iguani ivi da grizu ljude to ne snivaju,
i onaj to bjei slomljena srca srest e na uglovima
nevjerojatnog krokodila mirnog pod blagim prosvjedom
zvijezda.
Nitko na svijetu ne spava. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
Ima mrtvac na podaljem groblju
to tri godine tui,
jer u koljenu ima suhi pejza;
a dijete, to pokopae jutros, plakae tako
da je trebalo dozvati pse, da bi umuklo.
Nije ivot san. Ustajte! Ustajte! Ustajte!
Mi padamo niza stube da bi jeli vlanu zemlju
ili uzlazimo razinom snijega s krom dalija mrtvih.
Al zaborava ni sna nema:
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
7/46
ivo meso. Poljupci veu usta
u vor mladih ila,
i onaj to boluje bol, bolovat e bez pokoja,
i onaj to se smrti boji, nosit e je na pleima.
Jednoga dana
konji e ivjeti u krmama
i pobjenjeli mravi
navalit e na uta neba to se sklanjaju u oima krava.
Drugoga dana
vidjet emo uskrsnue isuenih leptira
i hodajui tako pejzaom spuava sivih i nijemih laa
vidjet emo kako sja na prsten i kako nam izviru rue iz jezika.
Ustajte! Ustajte! Ustajte!
One to jo imaju oiljke pande i pljuska,
onog djeaka to plae, jer ne zna izuma mosta,
ili onog mrtvaca to jo ima samo glavu i jednu cipelu,
treba odnijeti do zida gdje ekaju iguani i zmije,
gdje medvjee zubalo eka
i gdje devina koa jei jakim jeurom modrim.
Nitko na nebu nme spava. Nitko, nitko.
Ne spava nitko.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
8/46
Ali ako netko sklopi oi,
ibajte ga, drugovi moji, ibajte!
Neka bude panorama rastvorenih oiju
i gorkih upaljenih rana.
Nitko na svijetu ne spava. Nitko, nitko.
Ve sam rekao.
Ne spava nitko.
Ali ako netko nou ima suvie mahovine na sljepoonicama,
otvorite propadalita, da vidi pri mjeseini
lane karte, otrov i mrtvaku lubanju kazalita.
_________________________________
Dva mornara na kopnu
U srcu riba
iz Kineskog mora.
Katkad izroni
pa okom krstari.
Mornaru, pusti
krme i narande!
Vrati se brodu
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
9/46
i pljuckaj vodu!
Sapunom jezik
prao je od psovki
i od argona -
sve zbog lepih dona!
O, oi zarke!
O, zvezdane varke!
O, sto balkona
sa sto lepih dona!
Dosta! Ne mlati,
mornarui skrati!
Vrati se brodu
i pljuckaj u vodu!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
10/46
_________________________________
Gitara
Poinje tualjka gitare
Razbijaju se kupe praskozorja.
Poinje tualjka gitare.
Zalud ju je utkati.
Ne moe jeuutkati.
Plae jednolina,
kao to plae voda,
kao to plae vjetar
na snjeitu.
Ne moe je uutkati.
Plae zbog stvari dalekih.
Pijesak toploga Juga
to trai kamelije bijele.
Plae strijela bez cilja,
veer bez sutra
i prvu mrtvu pticu na grani.
Oh gitaro!
Srce ranjeno
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
11/46
sa pet maeva.
_________________________________
Herbarijum
Cveem zaaran, putnik beloprsti
vue nekakav herbarijum stari
s mirisom venenja i svetom krstari.
Nou se vraaju na svoje grane
besumnim letom due starih ptica
i pevaju u presovanoj umi,
gde nemo plau vrela na sve strane.
Kao nosii deji, prilepljeni
uz okno, i cvet mimoze i krina,
zarobljen u tim koracima ami
pod neprozirnim kristalom godina.
Cveem zaaran, putnik beloprsti
sav uplakan otvara knjigu svoju,
a mrtve boje na list herbarija
beumno sve padaju u roju.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
12/46
_________________________________
Izlazak mjeseca
Kad mjesec izlazi,
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.
Kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjea
otok u beskraju.
Niko ne jede narande
pod punim mjesecom.
A treba jesti voe
zeleno i hladno.
Kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica,
srebrni novii
u depu jecaju.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
13/46
_________________________________
Jednoj curi na uvo
Ne htedoh.
Ne htedoh ti nita rei.
Jer videh kako iz tvojih oiju
dva luda, mlada drveta mi mau.
Od lahora, od srebra i zlata.
Ne htedoh.
Ne htedoh ti nita rei.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
14/46
_________________________________
Jesenje vee
Jesenje vee
u stud odeveno.
Za mutnim oknom
zure deja lica
u uto stablo
koje se pretvara
u jato ptica.
Vee poleglo rekom
to se peni,
a kao jabuka se ari
krov rumeni.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
15/46
_________________________________
Kineski pejza
Zvona od zlata.
Zmajevi. Pagode.
Cilin, cilin! -
vrh pirinanih polja.
Daleko negde
crvene se aplje
i sneva vulkan,
ugasen ve davno.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
16/46
_________________________________
Kolonada
Voda
lupka u daire
od srebra.
Kronje
vezu zelen vetar,
a rue
vezu miris tamni.
Pauk jedan
ogroman
veze zvezdu
Luni.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
17/46
_________________________________
Luckasta pjesma
Mama,
hteo bih da postanem srebro!
Sine,
bojim se, hladno bi ti bilo!
Mama,
hteo bih da postanem voda!
Sine,
bojim se, hladno bi ti bilo!
Mama,
utkaj me u uzglavlje svoje!
To moe!
Evo, odmah, dete moje!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
18/46
_________________________________
Ljubavi moje krvi
Ljubavi moje krvi, smrti iva, nijema,
zalud oekujem rije pisanu tvoju
i mislim s cvijetom koji gubi boju,
kad ivim bez sebe, bolje da te nemam.
Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna,
ne poznaje sjenu nit se od nje krije.
Srcu unutranjost odp opotrebe nije
onaj med smrznuti to ga toi luna.
No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te,
a tigar i golub u tvojem struku
od bola ujeda i ljiljana pate.
Stog rijema ispuni moju ludu muku,
ili me pusti da ivim u tiini,
u noi moje due vjenoj pomrini.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
19/46
_________________________________
Mala pesma o prvom poljupcu
U jutro zeleno
hteo bih da sam srce.
Srce.
U kasno popodne
hteo bih da sam slavuj.
Slavuj.
(Duo,
odeni se u boju narande.
Duo,
odeni se u boju ljubavi.)
U jutro zivo
hteo bih da sam ja.
Srce.
A s veeri
hteo bih da sam tvoj glas.
Slavuj.
(Duo,
odeni se u boju narande.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
20/46
Duo,
odeni se u boju ljubavi.)
_________________________________
Neverna ena
K rijeci je povedoh tada
mislei da djevojka je,
no bila je ve udata.
U noi, na Jakovljevo,
s dogovorom ko da bjee.
Svjetla bjehu pogaena,
a krijesnice upaljene.
Kod posljednjih tamo kua
takoh njene grudi snene
i odmah se otvorie
ko zumbula kite cvjetne.
utao mi um u sluhu
utirkane suknje njene,
ko da uti komad svile
kad ga deset noa ree.
Bez svjetlosti u kronjama
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
21/46
uzraslo je sve drvee,
obzor pasa lajao je
u daljini, iza rijeke,
Kad proosmo kroz kupine,
iza trnja i rogoza,
mulj sam meki razgrnuo
ispod pune njenih kosa.
Ja onda kravatu skidoh,
a haljinu skide ona.
Ja opasa s revolverom,
ona etiri bluze svoje.
Ni u smilja, ni u koljki
tako glatke koe nema,
ni kristal na mjeseini
tako blistav ne izgleda.
Kao ribe prestraene
bjeala mi njena bedra,
polovinu puna vatre,
polovinu puna leda,
Te sam noi projezdio
najdivniju od svih cesta,
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
22/46
na drebici sedefastoj,
a bez uzde i stremena.
Neu rei jer sam ovjek,
sve to mi je ona rekla,
Svjetlost uma meni kae
da razborit biti treba.
Povedoh je s rijeke blatnu
od cjelova i od pijeska.
A maevi ljiljanovi
borili se protiv vjetra.
I ponijeh se kakav jesam,
jer ciganska krv sam prava.
Poklonih joj koaricu,
veliku od uta platna,
i nisam se zaljubio,
jer,iako ve udata,
ree mi da djevojka je,
kada pooh s njom na rijeku.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
23/46
_________________________________
Oprotaj
Umrem li,
ostavite balkon otvoren.
Dijete narane jede.
(Vidim sa svog balkona)
Kosac ito kosi.
(ujem sa svog balkona.)
Umrem li,
ostavite balkon otvoren!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
24/46
_________________________________
Papirnata ptica
O, papirnata ptico!
Orlu deiji
s perom od sloga
tamparskog,
bez gnezda
i bez druga!
Ruke tajanstvom okriljene,
ovilenjaene,
sazdale su te u sobnom miru
jesenje noi jedne
kad umiru
ptice,
i dugi lelek kia s ulice
ini da zavolimo lampe svetlost meku,
srce i knjigu neku
beloputu..
Stvorena
tek da tren poivi koji
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
25/46
u dvorcu od karata tu to stoji,
beo i krinu lelujavom slian,
razmislja sama,
slepa
i bez krila,
o tome da si moda mogla biti
groteskni pajac to visi o niti,
barka, liena cilja svog i puta,
to bez vesala i bez jedra luta,
ili magare tuzno
kog su deca mala
Pegazom svojim s podsmehom nazvala.
U tim mislima
i humora ima.
A ti, koju ud sluaja naini
od kore znanja,
smeje se sudbini
i vie: Beli cvet nee umreti,
nee umreti mali Luicito!
Jutro je veni,
veni izvor rose!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
26/46
No kako ne veruje u ono to kae,
ni deca zato nee razumeti,
otkuda mrak to iza zvezda pada
i otkud mrak to u tvom dvorcu vlada.
Sa kulom od karata dokle pada
stanite tvoje plavo,
iznenada
jastreba vidi gde se obruava.
(O, tek roena
peno, koja kola
nad uzburkanom vodom
ivog bola!)
I nestaje u tom plamenom kljunu
uz kikot deji to sobom odzvanja,
dok tata uti, da se ne probudi
bol vetrom ljuskan u crnilu granja.
Klovnovska ptica iezla je tako,
na drugom mestu opet da se javi,
nosei u svom kljunu tvoju duu
feniksa venog s nimbusom na glavi.
Poto smo proli kupine,
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
27/46
vrbe i trnje,
pod velom njene kose
iskopah jamu u vlanompesku.
Ja skidoh kravatu;
ona skide haljinu.
Ja otkopah revolver,
ona skide etiri jeleia.
Ni smilje ni puevi
nemaju put tako finu,
ni velika ogledala
ne blistaju tim sjajem!
Njena su mi bedra beala iz ruku
kao iznenaene ribe
pola u ognju a pola hladna.
Tu no sam projurio
najlepi put
jaui kobilu od sedefa
bez uzde i uzengija.
ovek sam i ne dolikuje mi
da kaem ta mi je rekla;
savest mi nalae
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
28/46
da budem diskretan.
Prljavu od poljubaca i peska
odneo sam je na reku.
Ljiljani su se maevali
sa vetrom.
I ponaao sam se onako
kao to dolikuje meni pravom Ciganinu.
Poklonih joj kotaricu
od ute svile.
I ne htedoh da se u nju zaljubim
jer je imala mua,
a kazala mi je da je devojka
kad sam je odveo na reku.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
29/46
_________________________________
Pononi vjetar
Previe se plaim
umrlog lia,
plaim se livada
kad ih rosa kiti.
Ja idem da zaspim;
ako me ne prene,
hladno u ti srce
uz bok ostaviti.
to je to to zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!
Stavih ti erdane
s biserjem od zore.
Zato me ostavlja
na putu da patim?
Kad poe daleko,
moja ptica plae
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
30/46
i vinograd zelen
nee vina dati.
to je to to zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!
Ti nikada nee
znati, sfingo snjena,
da sam te mnogo
volio u dui
u zore oblane
kada kia lije,
a s uvele grane
gnijezdo se rui.
to je to to zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
31/46
_________________________________
Prolena pesma
Izlaze deca veselo
iz kole
i pesmom plave
mlaki zrak aprila.
Od zvonke vreve istoga se trena
u parad razbi tiina sokaka,
srebrnim
deijim smehom razorena.
_________________________________
Pjesnik koji moli svoju ljubav da mu pie
Ljubavi moje krvi, smrti iva, nijema,
zalud oekujem rije pisanu tvoju
i mislim s cvijetom koji gubi boju,
kad ivim bez sebe, bolje da te nemam.
Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna,
ne poznaje sjenu nit se od nje krije.
Srcu unutranjost odp opotrebe nije
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
32/46
onaj med smrznuti to ga toi luna.
No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te,
a tigar i golub u tvojem struku
od bola ujeda i ljiljana pate.
Stog rijema ispuni moju ludu muku,
ili me pusti da ivim u tiini,
u noi moje due vjenoj pomrini.
_________________________________
Pjesma suhe narane
Drvosjeo,
posjeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova.
Zato se rodih izmeu ogledala?
Dan me okree.
I no me oponaa
u svim svojim zvijezdama.
Hou da ivim a da se ne vidim.
Mravi i slatkovina
Snivat u da su
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
33/46
moje lie i moje ptice.
Drvosjeo,
posjeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova.
_________________________________
Romansa o Luni
Luna je, obla poput nara.
ula u kovanicu.
Dete je glada, gleda.
Dete je neprestano gleda.
Luna u zraku ustreptalom
iri ruke,
otkrivajui raspusna i ista
nedra od tvrdog lima.
Bei, oh! luno, luno, luno!
Ako Cigani dou,
napravie od tvog srca
erdane i prstenje belo!
Pusti me, dete, da zaigram!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
34/46
Kad Cigani dou, nai e te
na nakovnju, oiju zatvorenih!
Bei, oh, luno, luno, luno!
Ve ujem bliski topot konja!
Pusti me, dete, i ne gazi
utirkanu belinu moju!
Sve blie bubnja topot konja
po zategnutom dobou ravnice.
U kovanici lealo je dete
na nakovnju, oiju zatvorenih..
Iz maslinjaka stigoe Cigani
nosei san i bronzu.
Visoko uzdignute glave
i oiju snom obrvanih.
Aj, kako alobno uzdie sova
na crnom stablu noi!
Nebom odlazi luna, luna
i dete odvodi za ruku.
U kovanici leleu Cigani
i plau gorko.
A nad njom lahor veo svija,
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
35/46
veo crnine lahor nad njom svija.
_________________________________
Stari guter
U suton vreo
na uskoj sam stazi
neujnog,
nujnog,
don-Gutera sreo
(o, suzo krokodilska!)
nagizdanog,
s kravatom krutom
na plastronu utom,
u sapo-klaku
i zelenom fraku.
Mada doteran tako,
sve je na njemu
tuno,
tuno bilo jako,
ko izgled nekog starog profeora.
Uvelim okom propalog artiste
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
36/46
pio je boju sutona to pada
vrh livada.
Mudrae zaneseni,
utnjom opijeni,
ta traite sred ove staze
kojom gaze
kolone gluhe nonih prividjenja?
Da niste poli u veernju etnju,
don-Gusteru?
Ili ste hteli
u taj suton vreli
da isprosite zadnju plavu paru
nebo to gasne u veernjem aru?
Da vas seanje u polje ne goni,
il vam u uhu zvoni
strofa kakva fina
od Lamartina,
il uivate
dok zadnje kantate
srebrnom icom vezu ptice snene,
bezimene?
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
37/46
Moda se suncu divite to seda
i pred odlazak jo jednom ogleda
lik svoj u oku vaem
(o, vi zablji zmaju?)?
(Gondole misli
bez vesala krue
tamnim vodama
popaljenih duga).
Da ne traite
gutericu kakvu,
zelenu kao klasje
mladog ita
ili ko rene vlasi rasputene,
to nekuda za danom minu
u daljinu?
Sunane lue
zgasle su za humom
i stada diu
prah rumenim drumom.
Vreme je kui.
Napustimo stazu
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
38/46
i mislima pogasimo svetiljke!
Pustimo oi samo
da se dive
zvezdama prvim visoku u zraku,
dok ih u mraku
love bez urbe
i gutaju prvi svici
u ivici.
_________________________________
Svetiljka
Oh, kako je utonuo u misli
plamen svetiljke!
Kao indijski fakir zuri nemo
u svoju sjajnu nutrinu od zlata
i zamuti se samo kada sneva
podneblja neka daleka,
bez vetra.
dral belo usijani
kljua semenka tmaste
u svome gnezdu
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
39/46
i ceptei,
kradom,
zaviruje u rairene oi
umrlog Ciganeta.
_________________________________
Stabljiko, stabljiko
Stabljiko, stabljiko,
suva i zelena.
Lanokosa cura mala
masline je brala
a udvara kula, vetar,
struk joj obgrlio.
Tu etiri kabalera
minue na konju,
U ruhu od teke svile,
plave i zelene,
i u dugom, tamnom plastu.
Poi s nama u Granadu,
curo lanokosa!
A cura ih i ne slua.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
40/46
Tri torera vita struka
minue na konju,
svi u ruhu narandastom
i s maem od srebra.
Poi s nama u Sevilju,
curo lanokosna!
A cura ih i ne slua.
Najzad, kad je vee palo,
ljubiasto, mutno,
minu mladi sa luninim
ruama i mirtom.
Poi sa mnom u Granadu,
curo lanokosna!
A cura ga i ne slua,
ve masline bere,
dok sve jae struk joj stee
siva ruka vetra.
Stabljiko, stabljiko,
suva i zelena.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
41/46
_________________________________
San
Jezdim ja tako
na nekakvom jarcu.
Jedan me starac srete
pa e rei: Je li to tvoj put?
Jeste!, viknu moja senka,
preruena u prosjaka.
Zlatan je!, ree
moje ruho.
Jedna mi labudica
namignu:Poite sa mnom!
I jedna zmija zari svoje zube
u moju prasinu putnu pelerinu.
Zagledan u nebesa, rekoh:
Pa ja nemamputa!
Rue poetka
i kraja su iste.
U maglu ode
i meso i stena.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
42/46
Moj neobini konj me nosi sada
stazom niz neko ruiasto polje.
Okani me se!, kroz pla dovikujem
svom setnom, zamiljenom srcu.
I ostavih ga da lei na zemlji,
puno tuge.
Pala je no
borama izbrazdana
i senkama.
Preda mnom put
osvetljen blistavim i modrim oima
mog jarca.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
43/46
_________________________________
Seviljska uspavanka
Aj, kornjaa mala
bez mora ostala,
ostala bez mora,
baena kraj sora.
a Ciganka, mati,
nee da se vrati.
Nema majke, nema,
siroe bez mora,
baeno kraj sora.
Ovo dete malo
ni kolevke nema;
otac mu je tesar
pa neka je sprema!
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
44/46
_________________________________
koljka
Doneli su mi na dar jednu koljku.
U njoj je pevusilo more
iz atlasa
i preplavilo moje srce vodom
i ribama
od sene i od srebra.
Doneli su mi na dar jednu koljku.
Seviljska pesmica
U narandama
jutro se ogleda.
Pele od zlata
trae kaplju meda.
A gde da nau meda,
Izabela?
On je u modrom svetu,
Izabela.
U cvetu ruzmarina
oko tvog ela.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
45/46
(Stolica od zlata
za Mavra Ferhata,
a njegovoj eni
tronoac drveni!)
U narandama
jutro se ogleda.
_________________________________
Veer
Tri velika jablana
i jedna zvijezda.
Tiina
nagrizana od aba
nalik je na ispisani veo
sa zelenim mrljicama.
U rijeci,
suho drvo procvjetalo
u krugovima koncentrinim.
I sanjario sam iznad voda
o maloj crnki iz Granade.
7/24/2019 Frederico Garcia Lorca.pdf
46/46
_________________________________
Zagonetna mo gitare
Na raskru
okruglom
est je devojaka
zaigralo.
Tri su od mesa
a tri su od srebra.
San jo od jueuzalud ih trai,
jer ih ne puta iz svog zagrljaja
Polifem jedan od zlata.
Gitara!