p p f

FUTURA - ANTOLOGIJA

Ukoliko ste propustili neki od prethodno objav­ljenih brojeva, ovo je prava prigoda da ih nabaviteNaručeni stari brojevi FUTURE isporučuju se pouzećem (otkupnina) po cijeni od 2 ,5 DEM po primjerku + poštanski troškovi, plativo u HRD po tečaju banke na dan slanja.

Narudžbe na: Tel. 0 4 1 /5 7 9 -8 77ili adresu: BAKAL d.o.o.,Bosanska 10,

41000 ZAGREB1

SADRŽAJ ^ V tiGordon R. DicksonBOZICNI D AR......................... .. . . 7 :Mark TwainISJEČAK IZ KAP. STORMFIELDOVE ■ I B iPOSJETE RAJU...................... ... 16Josef K.PRAVI ČOVJEK ZA POSAO .. ... 33James BlishMOST.......................................Ozren Harlović

39

KAPETANOVO ZLATO........... ... 68

i1

Darko MacanNOVI CRTEŽI ZA T-SHIRTSKatherine Maclean

77

SUDARNA ORBITA............... ... 81Jasmina BlažićHORROR ................................. .. . 91Tatjana Jambrišak ■ B i jIZBOR .. . . . 93Marion Zim m er Bradley ■ ¡ ¡ B i l iTAJNA PLAVE ZVIJEZDE .... ... 97A. E. Van VogtUSKRSNUĆE .......................... . .116

C B a k a KP U B L I C A T I O N 1993.

2

Godište II broj 1 1 /studeni 1 993. UKUPNI BROJ: 1 4

FUTURAm jesečnik za znan stve nu fantastiku i fantasy

NAKLADNIK Bakal d.o.o.,Bosanska 10, 41000 Zagreb Tel. 041/579-877

Za nakladnika:

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

Krsto A. Mažuranić

Urednikov naslov: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR

Naslov ureda: Bosanska 10, Zagreb

TISAK: X-PRESS, Zagreb

Nastavnicu oblikovao BAKAL DESIGN STUDIO

Svi prilozi © FUTURA 1993. Autorska prava vraćena vlasnicima. Nenaručeni prilozi se ne vraćaju.

Mišljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 1 3. listopada 1992., književni časopis FUTURA oslobođen je plaćanja poreza na promet

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica DEM 200,-1/1 unutarnja stranica DEM 100,-1/2 unutarnja stranica DEM 50,-Posebni smještaj: +50% vrijednosti objave oglasa Plativo u HRD po tečaju NBH na dan plaćanja.

3

UVODNIK

Štovani Futuričari:

Bond. James Bond.Tkogod je vidio bar jedan od ranih filmova o Agentu 007

sjećat će se kako se Sean Connery, obično negdje na početku filma, predstavlja s ove tri riječi. Čuvši jasno i odmjereno izgovoreno “Bond. James Bond” čovjek zaista točno zna s kime razgovara.

Kod nas je, nažalost, običaj da se ljudi predstavljaju otprilike ovako: “m rm lj mumlji>ić-a -go-MI-JE”. Ovo posljed­nje se još nekako može dešifrirati kao “drago m ije ” (ali to ne treba redi: svakome je svoj “mrmlj mumljuić “ “drag”), ali kako se sugovornik zove znate koliko i prije. Kao da se ljudi srame svoga imena ili kao da nemaju vremena da ga izgovore jasno i glasno.

Kako je, nasuprot tome, lijepo kad se novi poznanik predstavi glasno, polako i razgovijetno: “Onofrigoprijezorije Grizolompritovarikovetović” pa vam je odmah jasno!

Nu, dobro, od svega u nečijem životu najstalnije je ime. Čovjeku se mijenja boja kose, opseg struka, nos naraste, pocrveni... ali ime je uvijek isto. A kad je nekome nešto tako dobro poznato, tako obično i svakodnevno, podsvijesno se misli daje i svima drugima. A nije. Ironijom situacije ljudi sve drugo (kosu, struk, nos) i sami vide, ali ono najvažnije, ime, mora im se reći. I sad, nikome ništa ako netko svoje ime izgovori kao “m rm lj mumljuić”— lako ga se pita neka ponovi, makar i više puta, sve dok se ne čuje razgovjetno.

Ali ljudi nemaju strpljenja da potroše deset sekundi više i svoje ime ispisu kako valja. A onda nastaju neprilike... FUTURA tu ima muke! Katkada imamo konzilije pokuša­vajući dešifrirati rukopisom! ili nekakvim cifrastim “kraso- pisom” ispisano ime i adresu na narudžbenici.

Još gore, u broju 10 objavimo oglas ne sluteći da je ogla­šivač slova L i I napisao tako da se ne razlikuju od U. Pa mu je lokalni pismonoša... nu, dobro, znate već kakav, pa se ne raspita među stanarima, nego oglašivač ne primi vaše odgo­vore, i nastane lom i ružne optužbe. Pa ja, ne znajući o čemu4

se radi, te optužbe objavim u Uvodniku. Pa mi prisjedne uopće više metati male oglase u FUTURU kad shvatim: nitko kriv, a svi nesretni.

Hajde, štovani Futuričari: prosječan ljudski život traje 2365200000 sekundi. Ako sljedeći put svoje ime ne smuljate na papir na brzinu nego polako i brižno da bude sto posto razgovijetno, potrošit ćete samo desetak sekundi više. Još uvijek će vam ostati 2365199990 sekundi da ih potrošite na manje važne stvari.

Sretan vam Božić i Nova godina!

Srdačan pozdrav,

Krsto A. Mažuranić

TKO IZDA TAJ JE NAKLADNIK

Elem, po običaju, izdavačeva je zadnja.Pišući svoje "život nije perivoj"- tužbaljke, Krsto je pro­

pustio spomenuti ponešto i o ovom broju FUTURE koji imate pred sobom.

Da ne dužim, imate u njoj stare majstore: Dicksona, Vogta i Blisha, te neočekivanog pisca SF-a Marka Twaina. Dvije cijenjene SF&F dame: K. Maclean i M.Z. Bradley, te neko­licinu mladih, nadobudnih i kvalitetnih domaćih pisaca.

Na volju vam i ugodno čitanje.O Božiću i Novoj godini sve najbolje.Kako stvari stoje (leže) sva je zgoda da vas iduće godine

nećemo iznenađivati nikakvim neprijatnostima tipa više cijene i "tankog" sadržaja FUTURE.

Opaska: Marka pada (propada) a FU TU RINA pretplata u DEM i dalje stoji (leži). Ne čini li vam se ugodnim pomisliti na mogućnost da vas pojedini primjerak u prosjeku košta 9.500 HRD umjesto 18.000 HRD. Pretplata je čarobna stvar.

Izdavač Bojan

5

INFORMACIJAZA ČITATELJSTVO IZ REPUBLIKE SLOVENIJE

PRETPLATA NA FUTURU: na 6 izdanja: SIT 2 .1 00 ,- na 12 izdanja: SIT 4 .2 00 ,-

KNJIGA "BOJA MAGIJE" - Terry Pratchett cijena pouzećem: SIT 1 .1 00 ,-

KNJIGA "JOŠ JEDAN LIJEPI MIT" - Robert Asprin cijena pouzećem: SIT 1 .2 00 ,-

Informacije i narudžbe za pretplatu i knjige možete izvršiti preko našeg partnera u Republici Sloveniji na adresu:

KIKI KERAM d.o.o.Litostrojska 25 61000 LJUBLJANA

ili telefon: 061/557-162 Gđa. Katarina Meserko

Na Istoj adresi možete dobiti informacije i o knjigama Izdavača SARA 93. ZAGREB :

"DOLAZE KVANTNE MAČKE"- Frederlk Pohl i "SFERA"-Michael Chrichton

Gordon Rupert Dickson (1923) rođen u Kanadi, zajedno s Poulom Andersonom studirao na Univerzitetu Minnesote, i tamo diplomirao engleski. Prijateljstvo s Andersonom je nastavio i kao pisac, napisavši zajedno s njime hrpu esefa u seriji o “Hokama”.

U esefovskom Panteonu Dickson je svakako jedan od Olimpovaca, što zbog nepreglednog niza romana i pripovje­daka, što zbog svog Ciklusa Childe gdje na impresivan način analizira moguće puteve buduće evolucije čovjeka kao vrste. Tu su, premda nikako najvažniji, a li svakako najatraktivniji njegovi Dorsai, stanovnici krševitog planeta koji se prehra­njuje prodajući svoju nadmoćnu ratničku vještinu svakome tko je spreman pla titi njihove skupe usluge. Sam Dickson kaže da nije imao pojma kako izgleda Dalmatinska Zagora i da je zato Planet Dorsai tek pukim slučajem sličan.

Ovom prigodnom pripovjetkom upoznat ćemo Dicksona sposobnog da napiše toplu, humanu, dapače ganutljivu , pripovjetku.

G ordon R. D icksonBOŽIČNI DAR

Izvornik: “The Christmas Present”, 1958.

Prijevod: Mihaela Velina

v

Sto je to Božić?” upita Harvey.“To je vrijeme kad ti daju darove,” reče mu Allan

Dumay. Allan je sjedio na petama svojih kaljača, neuredna figura šestorogodišnjeg dječačića koji razgovara s Cidorijanom u svjetlu koje je nad uvalom već blijedjelo. “Večeras je Bad­njak. Moj tata je posjekao drvo bodljikavca i mama ga sad kiti.”

“Kiti?” ponovi Cidorijan. Plutao je u prohladnim vodama uvale. Netko mu je — vjerojatno je to bio Allanov otac — još davno nadjenuo ime Harvey. Sad ga više nitko ni nije zvao nikako drugačije.

“To znači da vješa stvarčice na drvo,” reče Allan. “Da bi ga učinila prekrasnim. Znaš li što znači ‘prekrasno’, Harvey?”

“Ne,” reče Harvey. “Nikad nisam vidio prekrasno.” Ali bio

7

je u krivu — jednako koliko su, iz drugih razloga, imali krivo i oni ljudi koji su Cidor nazivali rugobnim planetom-močva- rom zato što na njegovu muljevitom tlu koje se uzdizalo iz planetnog slatkovodnog mora nije bilo ničeg zelenog ili poznatog, samo zakržljalo, opasno drveće bodljikavca i puzavi korov. Bilo je ljepote na Cidoru, ali bijaše to drukčija ljepota. Bio je to crno-srebrni svijet na kojem je drveće bodljikavca stajalo poput crteža tintom nasuprot nebu razdiranom obla­cima; a to je ljepota.

Velike, tihe ribe što su se kretale morskim putevima neucrtanima u zemljovide bijahu prekrasne ljepotom golemih prekomorskih brodova. A Harvey, premda on sam to nije znao, bijaše najljepši od svega — sa svojim napuhanim tijelom meduze što se prelijevalo u duginim bojama, i metar dugač­kim plaštom srebrnih vlakanaca što su se protezala kroza nj i dolje niz vodu. Jedino mu je glas bio kriještav i nelijep, jer stisnuta zračna vrećica nije bila predviđena za stvaranje ljudskih riječi.

“Možeš pogledati moje drvce kad bude gotovo,” reče Allan. “Tako ćeš znati što znači ‘prekrasno’.”

“Hvala ti,” reče Harvey.“Vidjet ćeš. Bit će obojenih žaruljica. I blještavih kuglica i

zvjezdica i umotanih darova.”“Volio bih to vidjeti,” reče Harvey.Gore uz padinu nasipa što je opasivao farmu Dumayevih,

zemlju otetu moru, otvore se vrata kuhinje i blijed, topao prst svjetla posegne preko crne zemlje kako bi taknuo dječaka i Cidorijana. Na svjetlu se ocrtavala ženska silueta.

“Vrijeme je da uđeš, Allane,” zazove glas njegove majke.“Dolazim,” vikne on.“Odmah! Odmah!”On se polako uspravi na noge.“Ako je već gotova s drvcem, doći ću ti reći,” reče Harveyu.“Čekat ću,” reče Harvey.Allan se okrene i polako krene nasipom prema kući, njišući

svoje malo tijelo u automatskom ritmu kaljača. Otvorena vrata su ga čekala i vukla — u svjetlo i ljudsku udobnost kuće.

“Izuj cipele,” reče njegova mati, “da ne uneseš blato u kuću.”“Je li drvce gotovo?” upita Allan, petljajući s kopčama

svojih visokih čizama.

8

“Želim da prvo jedeš,” reče njegova majka. “Večera je gotova.” Usmjeri ga prema stolu. “Nemoj cendrati. Ima dosta vremena.”

“Hoće li tata doći doma na vrijeme da otvorimo darove?” “Darovi se ne otvaraju prije jutra. Do tada će se tata

vratiti. Morao je otići gore uz rijeku do nabavišta. Krenut će natrag čim svane; bit će ovdje prije no što se ti probudiš.”

“Dobro,” reče Alan ozbiljno, preko svoga tanjura, “jer ne valja ići na vodu po noći zato što tada voden-bikovi izrone ispod tvoga čamca, a u mraku ih ne možeš vidjeti.”

“Tiho,” reče njegova majka, tapšući ga po ramenu. “Ovdje nema voden-bikova.”

“Voden-bikova ima svugdje. Harvey tako kaže.”“Tiho sad, i jedi svoju večeru. Tvoj tata neće ići na vodu po noći.” Allan požuri s večerom.“Moj tanjur je čist!” napokon poviče. “Mogu li sada ići?” “Dobro,” reče ona. “Stavi tanjur u stroj za pranje suda.” On skupi svoj pribor za jelo i nagura ga u stroj; onda otrči

u drugu sobu. Naglo se zaustavi, pogleda upiljena u drvo bodljikavca. N ije se mogao ni pomaknuti — kao da se iznena­da podigao ogroman, hladan val, zapljusnuo ga i odnio svu sretnu toplinu iz njega. Onda postane svjestan majčinih koraka iza sebe; i odjednom su ga njene ruke grlile.

“Oh, dušo!” reče ona, grleći ga. “Nisi valjda očekivao da će biti kao lani, na brodu koji nas je doveo ovamo? Oni su imali pravo božićno drvce i prave ukrase. Mi smo se morali snaći s ovime što imamo.”

Odjednom gorko zaplače. Okrene se i priljubi uz nju. "... nije... nije božićno drvce...” uspije protisnuti.

“Ali, dušo, jest!” On osjeti njenu ruku kako ga gladi po zamršenoj kosi. “Nije izgled ono što drvce čini božičnim, već to što mi mislimo o njemu i to što nam ono znači. Ono što drvce čini božičnim je ljubav i darivanje — ne njegov izgled ili način na koji su umotani darovi. Zar to ne znaš?”

“Ali... ja...” glas mu se izgubi u novoj navali plača.“Što, dušo?”“Ja... obećao sam...Harveyu...”“Šššš,” reče ona. “Evo...” Silina njegove tuge se smanjivala.

Ona izvuče čistu bijelu maramicu iz džepa svoje pregače. “Obriši nos. Tako. Sad, što si obećao Harveyu?”

“Da ću—” On štucne. “Da ću mu pokazati božićno drvce.”9

“Oh,” reče ona tiho. Ljuljuškala ga je u naručju. “Pa, znaš, dušo,” reče, “Harvey je Cidorijan; nikada prije nije vidio božično drvce. Ovo će drvce njemu izgledati jednako prekras­nim kao što je tebi ono na zvjezdobrodu prošloga Božića.”

On trepne i šmrcne i sumnjičavo je pogleda.“Da, hoće,” reče ona nježno ga uvjeravajući. “Dušo, Cido-

rijani nisu poput ljudi. Znam da Harvey zna govoriti, i da ponekad ono što kaže doista ima smisla, ali on nije poput ljudskog bića. Kad odrasteš lakše ćeš to shvatiti. Njegov svijet je tamo u vodi, a sve na kopnu, poput ovoga što mi imamo, pomalo mu je teško razumijeti.”

“Zar on nikad nije čuo za Božić?”“Ne, nikad.”“N iti vidio božično drvce, ni dobio darove?”“Ne, ljubavi.” Zagrli ga, pa nastavi, “Zašto ne odeš van i

ne pozoveš ga i pokažeš mu drvce. Kladim se da će mu izgle­dati prekrasnim.”

“Pa... dobro!” Allan se okrene i otrči u kuhinju, gdje počne obuvati čizme.

“Ne zaboravi jaknu,” reče njegova majka. “Kad zađe sunce puhnut će vjetrić.”

On navuče jaknu, nabaci kaljače i potrči prema uvali. Harvey ga je čekao. Allan pusti da mu se Cidorijan popne na rukav jakne, pa odnese veliki svijetli mjehur natrag u kuću.

“Vidi tamo,” reče, nakon što je jednom rukom izuo čizme i odnio Harveya u dnevnu sobu. “To ti je božično drvce, Harvey.”

Harvey ne odgovori odmah. Svjetlucao je, uglavljen u pregibu Allanova lakta, njegova duga vlakanca raširena poput srebrne kose preko dječakove jakne i oko nje.

“N ije to pravo božično drvce, Harvey,” reče Allan. “A li nema veze. Moramo se zadovoljiti ovime što imamo, jer ono što Božić čini Božićem je ljubav i darivanje. Znaš li to?”

“Nisam znao,” reče Harvey.“Pa, to ti je to.”“Doista je prekrasno,” reče Harvey. “Božično drvce prekrasno.” “Eto vidiš,” reče Allanova majka, koja je dotad stajala po

strani i promatrala ih. “Rekla sam ti da će Harveyu biti prekrasno, Allane.”

“Pa, bilo bi još ljepše da imamo kakve sjajne ukrase koje bi mogli objesiti na nj, umjesto ovih komadića folije i perlica i 1 0

stvarčica. A li to nam nije važno, Harvey.”“Nije nam važno,” reče Harvey.“Ja mislim, Allane,” reče majka, “da bi sad trebao vratiti Har-

veya natrag. On ne može dugo izdržati izvan vode, a i ostalo ti je još taman toliko vremena da umotaš darove prije spavanja.”

“Dobro,” reče Allan. Krene prema kuhinji, pa zastane. “Jesi li željela reći laku noć Harveyu, mamice?”

“Laku noć, Harvey,” reče ona.“Laku noć,” odgovori Harvey svojim kriještavim glasom.Allan se odjene i odnese Cidorijana natrag u uvalu. Kad

se vratio, njegova je majka već pripremila šareni papir, vrpce i kutije za darove, i stavila ih na podnožje njegova kreveta. Tamo je bio i džepni brusni kamen kojeg će darovati ocu za Božić, i mala, četiri centimetra visoka figurica koju je sam napravio od ovdašnje gline, ispečena i obojena, spremna daje pošalje baki i djedu, majčinim roditeljima. Slanje predmeta teškog dvadeset i pet grama na Zemlju koštalo je pedeset jedinica, a mala je figurica težila tek mrvicu manje od toga — ali baka i djed će platiti troškove kad je dobiju. Videći da je sve spremno, Allan otvori gornju ladicu svog ormarića.

“Zatvori oči,” reče. Njegova majka ih zatvori, čvrsto.On izvadi par radnih rukavica koje joj je namjeravao

darovati i tutne ih u jednu od kutija.Zajedno su umotali darove. Kad su završili i stavili darove

pod drvce bodljikavca, okićeno siromašnim izborom ukrasa iz kućne radinosti, A llan zamišljeno zastane pored šarenog papira i vrpci za umatanje. Nakon jednog trenutka, ode do svoje kutije s igračkama i izvadi jednu manju kutiju s malim astronautima. Bili su izrađeni od iste gline kao i dar za baku i djeda. Napravio ih je njegov otac, a majka ih je obojila. Bili su u dobru stanju, svi osim astrogatora čija je desna ruka - ona koja drži olovku - bila slomljena. On odnese astrogatora majci.

“Umotajmo ga, prosim te,” reče.“Zašto, za koga je to?” upita ona, gledajući dolje na njega.

On je sramežljivo trljao batrljak astrogatorove ruke.“To je božični dar... za Harveya.”Ona se zagleda u njega.“Tvoj astrogator?” upita. “Kako ćeš upravljati zvjezdo-

brodom bez njega?”“Oh, snaći ću se nekako,” reče on.

1 1

“Ali, dušo,” reče ona. “Harvey nije poput maloga dječaka. Sto će on s astrogatorom? On se ne može s njim igrati.”

“Ne,” reče Allan. “Ali može ga čuvati. Zar ne?”Ona se iznenada nasmiješi.“Da,” reče. “Može ga čuvati. Hoćeš li ga umotati i staviti

mu ga pod drvce?”On ozbiljno odmahne glavom.“Ne,” reče. “Mislim da Harvey ne zna baš dobro otvarati

darove. Ja ću se obući, odnijeti ga do uvale i dati mu ga.”“Ne večeras, Allane,” reče njegova majka. “Prekasno je. Ti

bi već trebao biti u krevetu. Možeš mu odnijeti sutra.”“A li onda ga neće naći ujutro kad se probudi!”“Dobro onda,” reče ona. “Ja ću ga odnijeti. A li ti moraš

odmah u krevet.”“Idem.” Allan se okrene svom ormaru i počne vaditi pi­

džamu. Kad je bio ušuškan u toplom zaštitnom polju kreveta, ona ga poljubi i ugasi sva svjetla osim njegove noćne lampice.

“Slatko spavaj,” reče i ode iz sobe, noseći astrogatora sa slomljenom rukom, ostavivši vrata tek malo odškrinuta.

Napuni stroj za pranje suđa i uključi ga. Zatim, uzevši astro­gatora, obuče jaknu i kaljače i krene dolje prema obali uvale.

“Harvey?” pozove.A li Harveya nije bilo na vidiku. Trenutak je stajala gle­

dajući preko te zemlje niska kopna i vode obavijene tminom noći, jedva vidljive pod licem Cidorova najbližeg mjeseca, skrivenog oblacima. Samoća ove strane zemlje uvuče se u nju i ona se uhvati kako priželjkuje da je njen muž večeras kod kuće. Zadrhti pod jaknom, pa se sagne i ostavi astrogatora na rubu vode. Okrene se i već je bila napol puta uz nasip kad začuje Harveyev glas.

Osvrne se. Cidorijan je bio na rubu vode - napol na kopnu, držeći maloga astrogatora obavijena svojim vlakancima. Ona se vrati dolje do njega, a on se zahvalno povuče natrag u vodu. Mogao se kretati po kopnu, ali mu je to predstavljalo iscrplju- juć napor.

“Izgubila si ovo,” reče, podižući astrogatora.“Ne, Harvey,” odgovori ona. “To je božični dar. Od Allana.

Za tebe.”On je jedan dugi trenutak plutao ne odgovarajući. Napokon

reče:1 2

“Ne razumijem.”“Znam da ne razumiješ,” uzdahne ona i blijedo se osmjeh­

ne. “Božić je vrijeme kad darujemo jedni druge. To je tradi­cija...” Stojeći tako u tami, ona se uhvati kako mu pokušava objasniti, i začudi se, slušajući zvuk vlastita glasa, što pronalazi utjehu u razgovoru s Harveyem. Kad je završila priču o Božiću i razlozima koji su potakli Allana da Harveyu daruje astrogatora, ona utihne. I Cidorijan se jednako tiho ljuljuškao u mračnoj vodi ispred nje, ne odgovarajući.

“Razumiješ li sad?” upita ona napokon.“Ne,” reče Harvey. “A li prekrasno je.”“Da,” reče ona. “Doista je prekrasno.” Iznenada zadrhti,

vraćajući se iz topla svijeta sjećanja na svoje djetinjstvo u ovaj hladan, vlažan svijet. “Harvey,” reče ona iznenada. “Kako je to u rijeci - i moru? Je li opasno?”

“Opasno?” ponovi on.“Mislim, sa svim tim voden-bikovima i ostalima. Bi li

jedan od njih doista napao čovjeka u čamcu?”“Jedan bi. Jedan ne bi.”“Sad ja tebe ne razumijem, Harvey.”“Noću,” reče Harvey, “oni izlaze iz dubina vode. Oni su

drukčiji. Jedan će otplivati. Jedan će izići na kopno i napasti te. Jedan će leći i čekati.”

Ona zadrhti.“Zašto?” upita?“Gladni su. Gnjevni su,” reče Harvey. “Oni su voden-

bikovi. Ne voliš ih?”Ona zadrhti. “Užasavam ih se.” Zastane. “Zar nikad ne

napadaju tebe?”“Ne. Ja sam...” Harvey je tragao za pravom riječju. “Električan.” “Oh.” Ona obujmi tijelo rukama, čuvajući toplinu tijela.

“Hladno je,” reče. “Idem unutra.”U vodi, Harvey se pomakne.“I ja bih želio darivati,” reče. “Napravit ću dar.”Njoj zastane dah u grlu.“Hvala ti, Harvey,” reče, blago i ozbiljno. “M i ćemo biti jako

sretni ako nam napraviš dar.”“Nema na čemu,” reče Harvey.Osjećajući čudnu toplinu, oraspoložena, ona se okrene i vrati

uz nasip u spokojnu toplinu kuće. Harvey, mirno plutajući na1 3

vodi, gledao je za njom. Kad su se napokon zatvorila vrata za njom i pogasila sva svjetla, on se okrene i otpliva prema ulazu u uvalu.

Činilo se da pluta, ali zapravo je brzo plivao. Stotine njegovih vlakanaca nalik kosi tjerale su ga kroz tamne vode nevjerojatnom brzinom, ali bez mreškanja vode. Činilo se gotovo kao da njemu voda nije predstavljala nešto teško, već nešto plinovito kroz što je putovao snagom najmanje misli. On ispliva iz ušća uvale i zaputi se uz rijeku, krećući se jednakom lakoćom i brzinom pored malih otočića. Plivao je uzvodno sve do mjesta između dva otoka gdje je voda bila crna i duboka, i preko koje su grmovi bodljikavca bacali svoje oštre sjenke na srebrnom svjetlu mjesečine.

Tu zastane. Polako, prekidajući glatku površinu vode, pred njim izroni velika žabolika glava s dvije kratke i debele hrskavične izrasline iznad sitnih očiju. Glava bijaše velika po­put bas-bubnja, ali izronila je u savršenoj tišini. Govorila mu je vibracijama kroz vodu, vibracijama koje je Harvey razumio.

“Zar je među električnim bićima bolest koja im muti umove, kad si ti došao ovamo?”

“Došao sam radi prekrasnoga Božića,” reče Harvey, “da bih od tebe napravio dar.”

* *

Prošlo je sat vremena od svitanja, slijedećeg dana, kad se Chester Dumay, Allanov otac, spuštao niz rijeku. S njim je putovao i agronomski stručnjak Kolonije; njihova su dva čamca bila privezana jedan za drugi, tjerana istim motorom. Dok su zaokretali između dva otoka razgovarali su o kiselosti tla na Chesterovim poljima, na mjestima gdje su graničila s rijekom. A li stručnjak agronom — zvao se Pere Hama, mršav, nizak i tamnoput čovjek — prekine se usred rečenice.

“Samo malo— ” reče, gledajući u daljinu preko Chesterova ramena. “Pogledaj ono.”

Chester se okrene i ugleda nešto golemo i tamno kako pluta, zaglavljeno u granama polupotopljena drveta koje se uzdizalo s muljevita dna, nekih deset metara od obale. Okrene čamac i usmjeri ga prema tome.

“Što je k vragu— ”Prib liž ili su se i Chester ugasi motor kako bi čamac

doplutao do predmeta. Struja ih ponese i pramac najbližeg

1 4

čamca udari u debelo naduto truplo, prošarano srebrnim končićima i prugom koja je izgledala kao da potječe od vatrenog biča. Lijeno se okretalo u vodi.

“Voden-bik!” reče Hama.“To je to?” upita Chester, fasciniran prizorom. “Nikad

nisam vidio nijednoga.”“Ja jesam — za vrijeme Trećeg Slijetanja. Ovaj tu je pravo

čudovište. I to m rtvo! “ U njegovu glasu čuo se prizvuk zbunjenosti.

Chester gurne lešinu štapom i ona se malo okrene. Na trenutak su u zamućenoj vodi ispod trupla ugledali nešto nalik sivom mjehuru, a potom im opet nestane iz vida.

“Cidorijan,” reče Chester. Zafućka. “Sav zgnječen. Ali tko bi si mislio da se jedan od njih može boriti s jednim od ovih!” Buljio je u leš vodenog bika.

Hama lagano zadrhti, unatoč činjenici daje sunce već izišlo.“I pobijediti — u tome je bit,” reče Hama. “Nitko se nikad

nije nadao— ” Iznenada se prekine. “Sto ti je?”“Oh, mi imamo jednoga u našoj uvali — zovemo ga Harvey

— s kojim se moj sin igra,” reče Chester. “Pitam se...”“Ja ne bih dopustio da se moj sin igra s nečim što može

ubiti voden-bika,” reče Hama.“Oh, Harvey je u redu,” reče Chester. “Ipak...” Namrštivši

se, on odgurne čamac od lešine, pa se okrene kako bi uključio motor. Zujanje njegovih vibracija ponovo im ispuni uši dok su se još jednom uputili niz rijeku. “Svejedno, mislim da nema smisla da to spominjemo ženi i dječaku —- zašto da im pokva­rimo Božić. A kasnije, kad ću imati prilike da se potiho riješim Harveya...”

“Naravno,” reče Hama. “Neću reći ni riječ. Nema smisla.”Čamac je preo dalje niz rijeku.Iza njih, truplo voden-bika se otkvači od drveta i počne

plutati nizvodno, nošeno strujom koja ga je okretala, polako i polako, sve dok zgnječeno tijelo mrtvog Cidorijana nije ispli­valo na površinu. A žute zrake jasne sunčeve svjetlosti odbiju su se od sjajnog glinenog spokoja na licu malog astrogatora bez ruke, svog omotanog srebrnim vlakancima, i pozlate ga.

Copyright © 1958 by Gordon R. Dickson

1 5

Samuel Langhorne Clemens (1835-1910 rod. Florida, Missouri, djetinjstvo proveo u Hannibalu. U Autobiografiji se hvali kako je svojim rođenjem povećao stanovništvo sela za čitavih jedan posto, čome je daleko nadmašio i Shakespeara i Dickensa i ostale literarne veličine.) Riječi “Mark Twain” (dva tzv. fathoma) su izvikivali peljari na Mississippiju kod mjerenja dubine rijeke pa ih je Clemens, u mladosti i sam peljar, 1867. uzeo za svoj pseudonim kad je počeo pisati.

Ovdje nije slučajno jer je po mnogočemu pripadnik esefovskoga društva. I ne samo po svome književnom opusu: 1873. su C. L. Sholes i J. F. Glidden izradili praktični pisaći stroj i 1874. prodali patent puškaru Remingtonu, koji od 1876. prodaje novotariju kao ubrzo popularnu “remingtonku”. Twain je bio prvi pisac koji je svoj rukopis poslao izdavaču otipkan na pisaćem stroju.

S književne strane, dva Twainova romana troše esefične teme: KRALJEVIĆ I PROSJAK (1889) je alternativna povijest, a JENKI NA DVORU KRALJA ARTURA (1889) je putovanje kroz vrijeme, gdje čak i rasplet ovisi o znanstvenim činjenicama (astronomija).

Kako FUTURA pokušava svojim čitaocima približiti u nas do sada potpuno nepoznati žanr fantasvia. ova nam se Twainova satira čini prikladnom, nimalo zastarjelom, razbibrigom. Vidjet ćete daju je napisao u pozno doba života, u svojoj ciničnoj fazi... i valja se pritom sjetiti daju je objavio u strogo puritanskpj Americi.

Mark Tw ain ISJEČAK IZ KAP. STORMFIELDOVE

POSJETE RAJU

Izvornik: “Extract from Captain Stormfield’s Visit to Heaven”, 1907.

Prijevod: Mihaela Velina

Pa, kad sam bio mrtav već nekih trideset godina, počeo sam postajati pomalo nervoznim. Doduše, cijelo sam

to vrijeme jurio svemirom poput komete. Poput komete! E, moj Peterse, nadmašio sam ja sve njih! Naravno, nijedna od njih nije išla baš u mom smjeru, jer one, znaš, putuju po kružnoj putanji poput omče lasa, dok sam ja jurio na Drugi

1 6

Svijet ravno, poput strijele. S vremena na vrijeme bih naišao na pokoju koja je išla u mom smjeru i onda bismo se nakratko sreli. To, uglavnom ne bi trajalo dugo, jer ja bih prozujao pored njih kao da su stajale na mjestu. Obična kometa ne ide brže od 350.000 km u minuti. Naravno, kad bih naišao na jednu takvu — poput Enckeove ili Haleyeve — bio bi to samo bljesak i gotovo, tako da se to, zapravo, ni ne bi moglo nazvati utrkivanjem. Kometa je poput teretnjaka, a ja kao brzi poštanski vlak. A li kad sam izišao iz našega astronomskog sustava, naletio bih na pokoju pravu . Mi nemamo takvih kometa — naše im nisu ni blizu. Peters, mi pojma nemamo o kometama. Ako želiš vidjeti prave komete moraš ići izvan našega sunčeva sustava, tamo gdje ima dovoljno mjesta za njih, razumiješ? Prijatelju moj, tamo vani vidio sam komete koje bi jedva stale u orbitu naše najotmjenije komete — i još bi im repovi visjeli preko ruba!

Ali, malo sam skrenuo s teme. Vratit ću se na svoju priču. Kao što sam rekao, nakon otprilike trideset godina takvog jurcanja naokolo, počeo sam se osjećati pomalo nelagodno. Oh, nije to bilo tako loše, mnogo toga sam otkrio, ah bilo je pomalo samotno, znaš. Povrh toga, želio sam napokon stići nekamo. Nije mi se sviđala ideja da zauvijek kružim po svemiru. U početku mi je bilo drago radi tog odgađanja, jer vjerovao sam da ću dobiti prilično udoban smještaj jednom kad stignem na odredište, ali pri kraju već sam počeo osjećati da bih radije otišao bilo kamo, samo da se završi ova nesigurnost.

Pa, jedne noći — uvijek je bila noć, osim kad bih prolazio pored neke ogromne zvijezde koja je ispunjavala cijeli svemir svojom vatrom i blještavilom, ali i to bi potrajalo tek minutu dvije, a onda bih opet upao u barem tjedan dana tame. Zvijezde nisu tako blizu jedna drugoj kako to izgleda. Gdje sam stao? Oh, da; jedne sam noći ugledao niz treperavih svjetala na obzorju. Dok sam im se približavao, počinjala su rasti i povećavati se i izgledati poput moćnih visokih peći. Visokih peći!? Kažem ja sebi — “Svetog mi Jurja, napokon sam stigao — i to na krivo mjesto, baš kao što sam i očekivao!”

Onda sam se onesvijestio. Ne znam kako sam dugo bio bez svijesti, ali mora da je bilo prilično dugo, jer kad sam došao k sebi nije više bilo tame — samo najdivnije svjetlo i naj- mirisniji zrak. A preda mnom se prostirao čudesan svijet —

1 7

tako blistava, predivna, očaravajuća zemlja. Stvari za koje sam pogrešno mislio da su visoke peći bile su, zapravo, kapije, visoke nekoliko kilometara, načinjene od blistavih dragulja, a oko njih zlatan zid kojem nisi mogao vidjeti kraja. Išao sam prema jednoj od tih kapija. Primijetih da se nebo crni od mase ljudi koji su, također, išli prema tim kapijama. Koju su buku proizvodili, pršući po zraku! Bilo ih je i na tlu, k’o mrava —• milijarde njih, po mojoj procjeni.

Dolebdjeh do jedne od kapija s tom m asom ljudi, i kad dođoh na red, službenik za šalterom reče, vrlo poslovnim glasom:

“Nu, požurite! Odakle ste?”“Iz San Francisca,” kažem ja.“San Fra—čega?” kaže on.“San Francisca.”On se počeše po glavi, zbunjena izraza lica, pa kaže:“Je li to planet?”Svetog mi Jurja, Peters, zamisli! “Planet?” upitam ja. “To

je grad. I to jedan od najvećih i najljepših i—”“Dobro, dobro!” kaže on. “Nemamo vremena za čavrljanje.

Mi se ovdje ne bavimo gradovima. Otkud ste vi općenito?” “Oh,” kažem ja, “ispričavam se. Upišite California.”Opet sam ga imao, Peters! Trenutak-dva bio je zbunjen, a

onda postane oštar i razdražljiv —“Ne znam nijedan takav planet — je li to zviježđe?”“Oh, za ime Božje!” kažem ja. “Zviježđe, velite? Ne, to je

država.”“Čovječe, mi se ne bavimo državama. Hoćete li mi konačno

reći odakle ste — u globalu, razumijete?”“Oh, sad vas shvaćam,” kažem ja. “Ja sam iz Amerike —

Sjedinjene Američke Države.”Peters, vjeruješ li mi da sam ga opet imao? Nek’ se pretvo­

rim u nijemu školjku ako nisam! Lice mu je bilo prazno kao meta nakon streljačkih vježbi policijskog odreda. Okrene se službeniku nižega ranga i kaže:

“Gdje je Amerika? Što je Amerika?”Ovaj odgovori kao iz puške:“Nema nijednog takvog nebeskog tijela.”“Nebeskog tijela?” kažem ja. “Pa, o čemu vi pričate, mladiću?

To nije nebesko tijelo, to je kontinent. Otkrio gaje Kolumbo; za njega ste valjda čuli. Amerika, moj gospodine, Amerika je—”1 8

“Tišina!” prodere se glavni službenik. “Zadnji put vas pitam, odakle ste ?”

“Pa,” kažem ja, “ne znam što bih vam drugo rekao. Mogu još samo sve to zaokružiti i reći da sam sa svijeta.”

“Ah,” reče on, razvedrivši se, “to je već nešto! S kojega svijeta?” Peters, sad je on mene imao. Pogledah ga, zbunjen. On

pogleda mene, zabrinut. Onda prasne —“Dajte, dajte, s kojega svijeta?”Kažem ja, “Pa, sa Svijeta, naravno.”“Sa Svijeta!” kaže on. “Pa njih ima na milijarde!... Slijedeći!” To je značilo da se maknem u stranu. I jesam, a nebeski

plav čovjek sa sedam glava i samo jednom nogom skoči na moje mjesto. Sad mi je tek palo na pamet da su svi koji su čekali pred ovim šalterom izgledali poput njega. Pokušao sam pronaći nekoga poznatoga, ali izgleda da im je baš tad pones­talo mojih poznatih. Razmislih malo o svemu i na koncu se vratih, prilično ponizno i pokunjeno, moglo bi se reći.

“Pa?” reče glavni službenik.“Pa, gospodine,” rekoh ja, prilično ponizno, “čini se da ja

baš ne znam s kojega sam svijeta. Možda ćete vi znati ako vam kažem daje to onaj kojega je spasio Spasitelj.”

On pogne glavu i prekriži se na spomen tog Imena. Onda reče, blago:

“Svjetova koje je On spasio ima koliko i vrata u raj — nitko ih ne može izbrojiti. U kojem je astronomskom sustavu tvoj svijet — možda bi nam to moglo pomoći.”

“U onom koje ima Sunce — i Mjesec — i Mars —” On je odmahivao glavom na svako od tih imena, nikad čuo za njih. “— i Neptun — i Uran — i Jupiter —”

“Stani!” kaže on. “Stanite malo! Jupiter... Jupiter... Čini mi se da smo imali nekoga od tamo prije osamsto ili devetsto godina — ali bića iz tog sunčevog sustava rijetko ulaze na ova vrata.” Odjednom me pogleda ravno u oči, takvim pogledom da sam mislio da će me prosvrdlati. Onda reče, vrlo jasno, “Jeste li vi iz svog sustava došli ravno ovamo?”

“Da, gospodine,” kažem ja, ali pocrvenih mrvicu kad to izrekoh.

On me strogo pogleda, pa kaže: “To nije istina, a ovo nije mjesto za iskrivljavanje istine. Skrenuli ste s puta. Kako se to dogodilo?”

1 9

Ja opet pocrvenih, pa rekoh:“Žao m ije, i povlačim što sam rekao, i kajem se. Malo sam

se utrkivao s jednom kometom... samo malo... mrvicu...” “Znači tako!” reče on, bez traga slatkoće u svom glasu.Ja nastavih: “A li skrenuo sam samo malo, i vratio sam se

natrag čim je utrka završila.”“Nema veze. To je skretanje izazvalo cijelu ovu zbrku.

Dovelo vas je do kapije koja je milijarde milja od one na koju ste trebali stići. Da ste otišli na svoj šalter, oni bi tamo odmah znali s kojega ste svijeta i ne bi bilo kašnjenja. A li pokušat ćemo vas negdje smjestiti.” Okrene se drugom službeniku i upita: “U kojem je sustavu Jupiter?”

“Ne sjećam se, gospodine, ali mislim da postoji takav planet u jednom od onih novih malih sustava tamo u rijetko naseljenom kutu svemira. Pogledat ću.”

Popne se u balon i krene gore, gore, gore, ispred karte velike poput Rhode Islanda. Ode gore sve dok se ne izgubi iz vida, nakon nekog vremena se vrati, uzme sendvič, pa opet ode gore. Da skratim priču, to se nastavljalo dan ili dva, dok on konačno nije sišao i rekao kako misli da je pronašao taj solarni sustav, ali možda je to ipak samo muhin drek na karti. Uzeo je mikroskop i vratio se natrag gore. Ispalo je bolje no što se nadao. Doista je našao naš sustav. Pitao me da mu opišem naš planet i njegovu udaljenost od Sunca, a potom se okrenuo šefu.

“Oh, sad znam na koji svijet misli, gospodine. Imamo ga na karti. Zovemo ga Prišt.”

U sebi, ja pomislih, “Mladiću, ne bi ti bilo pametno otići dolje na taj svijet i nazvati ga Prištom.”

Pa, pustili su me unutra, rekavši mi da sam sad zauvijek siguran i da se više nemam o čemu brinuti.

Onda se okrenuše natrag svome poslu, kao daje moj slučaj završen. To me prilično iznenadilo, ali oklijevao sam opet ih uznemiravati, je r imali su tako puno posla. Dvaput sam odlučio odustati, dvaput se okrenuo da odem, ali odmah sam pomislio na to kako ću izgledati ostalima u ovom dijelu raja, pa sam se vratio do šaltera. Već su me počeli pogledavati — službenici, znaš — pitajući se zašto konačno ne odem svojim putom. Nisam to više mogao podnositi — osjećao sam se pre­više nelagodno. I tako napokon skupih hrabrosti i mahnuh

20

glavnom službeniku^“Sto! Još ste tu? Sto hoćete?” razdražljivo će on.Ja rekoh, glasom tihim i punim povjerenja, šapćući mu na uho: “Ispričavam se, i prosim nemojte se uvrijediti ili ljutiti što

vas na to podsjećam, ali niste li nešto zaboravili?”On razmisli trenutak, pa reče: “Zaboravio nešto?... Ne,

koliko ja znam, nisam.”“Razmislite,” kažem ja.On razmisli. Onda reče: “Ne, ne čini mi se da sam išta

zaboravio. Sto je?”“Pogledajte me,” kažem ja. “Cijeloga.”On učini tako. “I?”“I ,” kažem ja, “ne prim ijećujete ništa? Da se ovakav

pojavim među izabranima, ne bih li privukao priličnu pažnju? Ne bih li bio sumnjiv?”

“Pa,” reče on, “meni izgledaš pove u redu. Sto vam fali?” “Fali! Pa, fa li mi harfa i vijenac oko glave i aureola i

kajdanka i palmin list — fali mi sve što čovjeku ovdje gore treba, prijatelju moj!”

Zbunjen? Peters, on je bio najzbunjeniji čovjek kojega sam ikada vidio. Napokon reče: “Pa, vi ste pravi kuriozitet. Nikad nisam čuo za te stvari.”

Neko sam ga vrijeme samo zapanjeno gledao. Onda rekoh: “Nadam se da ovo nećete shvatiti kao uvredu, jer to mi nije

namjera, ali za čovjeka koji je u Kraljevstvu tako dugo kao što ste već vi, čini se da znate jako malo o njegovim običajima.”

“Običajima!” kaže on. “Prijatelju moj, raj je veliko mjesto. Velika carstva imaju mnogo različitih običaja. Čak i u malim carstvima je tako, što valjda i vi znate po onome što ste vidjeli na Prištu. Kako si vi zamišljate da bih ja ikad mogao naučiti baš sve običaje svih bezbroj kraljevstva nebeskih? Glava me boli i od same pomisli na to. Znam običaje koji vladaju u onim područjima koje nastanjuju ljudi koji dolaze na moj šalter — a vjerujte mi, to je prilično mnogo što sam sve morao upamtiti u ovih trideset i sedam milijuna godina koliko već radim ovdje. A li naučiti sve običaje cijeloga raja — o, čovječe, kakve ludosti mi govorite! Ja ne sumnjam da je taj čudan kostim o kojemu govorite moderan u dijelu raja u koji vi pripadate, ali u ovom sektoru sigurno nećete izgledati neprilično bez njega.”

To me zadovoljilo, pa mu poželih ugodan dan i odoh. Cijeli21

sam dan hodao njihovim prostranim uredom prema izlazu, nadajući se da ću svakoga časa stupiti u raj. Naravno, nije bilo tako. Ured je bio izgrađen po rajskim mjerilima — bio je, na­ravno, ogroman. Na koncu sam se toliko umorio da sam sjeo da se malo odmorim. Počeo sam postavljati pitanja prolaznicima, ali niti su oni razumijeli moj jezik, niti ja njihov. Počeo sam se osjećati užasno usamljeno. Bio sam tako deprimiran i melankoličan da sam stoput poželio da nikad nisam ni umro. Naravno, vratio sam se natrag do šaltera. Negdje oko podneva slijedećeg dana konačno sam stigao do glavnoga službenika. Rekoh mu:

“Počinjem uviđati da čovjek mora biti u svom vlastitom raju da bi bio sretan.”

“Savršeno točno,” reče on. “Zar ste mislili da ista vrst raja odgovara svim ljudima?”

“Pa, nešto tako, ali sad vidim koliko je to bilo budalasto. Kojim putom trebam krenuti da bih došao do svog okruga?”

On pozove podređenoga, a ovaj mi da upute. Zahvalih mu i krenuh, ali on me zaustavi.

“Čekajte malo, pa to je milijun milja odavde. Iziđite van i stanite na onaj crveni tepih, zatvorite oči, zadržite zrak i poželite da ste tamo.”

“Vaš sam dužnik,” rekoh. “A li zašto me odmah niste poslali tamo?”

“Mi imamo dosta svoga posla. V i ste taj koji se trebao toga sjetiti i pitati nas. Zbogom, vjerojatno vas nećemo vidjeti u ovom sektoru bar još nekih par tisuća vjekova.”

“U tom slučaju, o rezevoar kažem ja.Skočih na tepih i zadržah dah i zatvorih oči i zaželih da

sam u prijemnom uredu mog sektora. Slijedećeg trena začuh poznat glas kako pjevucka službenim glasom.

“Harfa i kajdanka, par krila i aureola, veličina 56, za kapetana E lija Storm fielda iz San Francisca. Dajte mu zdravstvenu potvrdu i pustite ga unutra!”

Otvorih oči. Naravno, bio je to Pi Ute, Indijanac kojega sam poznavao u Pokrajini Tulare; jako dobar čovjek — sjećam se njegova sprovoda na kojem su njegovo tijelo spalili, a svi ostali Indijanci su mazali lica njegovim pepelom i zavijali kao divlje mačke. Bilo mu je jako drago što me vidi, a i meni što vidim njega, kao što si možeš i zamisliti, jer to je značilo da

22

sam napokon u pravome dijelu raja.Dokud m ije pogled dosizao nizali su se šalteri pred kojima

su u redovima stajali Jenkiji i Meksikanci i Englezi i Arapi, i gomile drugih u novoj odjeći. Kad su meni dali moju, stavih aureolu i pogledah se u zrcalo. Gotovo sam poskočio od sreće, toliko sam sretan bio. “Ovo je prava stvar!” uskliknuh. “Spreman sam, pokažite mi moj oblak.”

Za petnaest minuta bio sam na putu, zajedno s još par milijardi ljudi, prema oblacima. Većina nas je u nekom trenu pokušala letjeti, ali nikome nije uspijevalo. I tako smo nas­tavili hodati dok ne dobijemo priliku malo vježbati s krilima.

Počeli smo nailaziti na ljude koji su išli iz suprotnoga smjera. Neki su imali samo harfe, neki baš ništa, a svi su izgledali pokunjeno i kao da im je neugodno; jedan mladić nije imao ništa osim aureole koju je nosio u ruci; odjednom se okrene meni i reče:

“Hoćete li m ije pričuvati na trenutak?”Onda nestane u gomili. Ja nastavih dalje. Neka me žena

zamoli da joj pričuvam palmin list, a zatim i ona nestane u gomili. Neka me djevojka zamoli da joj pričuvam harfu, a potom, svetog mi Jurja, i ona nestane; i tako dalje, i tako dalje, sve dok nisam bio natrpan harfama i palminim lišćem i kajdankama i ostalim do maksimuma.

Negdje u to vrijeme počeo sam nailaziti na hrpe tih stvari pokraj ceste. Ja potiho bacih i svoj teret na jednu od njih. Pogledah naokolo i, Peters, svi koji su došli sa mnom bijahu opterećeni na isti način. Sve su njih oni što su se vraćali iz suprotnog smjera zamolili da im na trenutak pričuvaju ovo ili ono. I svi oni ostaviše svoje terete pokraj ceste, pa nastavismo.

Kad se nađoh na oblaku, s milijun drugih ljudi, bijah sretniji no ikada prije. Kažem ja, “Ovo napokon odgovara obećanjima; znao sam ponekad sumnjati, ali sad doista jesam u raju.” Mahnuh svojim palminim listom, za sreću, pa napeh žice svoje harfe i zasvirah. Pa, Peters, ne možeš si ni zamisliti koliku smo buku podizali. Bilo je veličanstveno za čuti, i od tog mi je zvuka podrhtavalo cijelo tijelo, ali toliko različitih melodija odjednom nije pomagalo harmoniji; bilo je i mnogo indijanskih plemena, a oni nisu odustajali od svojih ratnih plesova i urlanja, što je oduzimalo čar glazbi. Nakon nekog vremena ja prestadoh svirati i odlučih se malo odmoriti. Pored

23

mene je sjedio prilično ugodan stariji gospodin koji, primije­tili, nije svirao. Ja ga počeh nagovarati, ali on reče da je previše sramežljiv. Reče još i da nikada, zapravo, nije previše ni uživao u glazbi. Nekako sam i ja počeo isto osjećati, ali ne rekoh ništa. On i ja neko smo vrijeme šutjeli, što je u toj buci prošlo neprimjetno. Nakon nekih šesnaest sati, tijekom kojih sam povremeno malo svirao i pjevao — uvijek istu pjesmu, jer nijednu drugu ne znam — odložih harfu i počeh se rashlađi­vati svojim palminim listom. Onda obojica počesmo uzdisati u pravilnim razmacima. Napokon, on reče:

“Zar ne znate nijednu drugu pjesmu osim one koju svirate i pjevate cijeli dan?”

“N i jednu jedinu,” kažem ja.“Ne mislite li da biste mogli naučiti koju drugu?” kaže on. “Nikad,” kažem ja. “Pokušao sam, ali nisam uspio.”“Ali ovo je dugo vremena za sviranje samo jedne — cijela

vječnost, zapravo.”“Ne slamajte mi srce,” kažem ja. “Već mi pada raspoloženje.” Nakon još jedne duge tišine, on kaže: “Je li vam drago što

ste ovdje?”Kažem ja, “Starce, bit ću iskren s vama. Ovo nije baš tako

blizu mojoj ideji blaženstva, kao što mišljah da će biti, u ono vrijeme dok sam išao u crkvu.”

Kaže on, “Što velite da mi prestanemo s ovim za danas?” “Ja sam za,” kažem ja. “Nikad u životu nisam toliko želio

prestati s nečim.”I tako krenusmo. Na oblake su cijelo vrijeme pristizali

milijuni sretnih i raspjevanih; cijelo vrijeme su i odlazili mili­juni prilično tihih i pokunjenih. Uskoro smo se obojica riješili svojih stvari, zamolivši pridošlice da nam na trenutak priču­vaju stvari. Uskoro bijah ponovno slobodan i bezobrazno sretan. Baš tad naletjeh na starog Sama Bartletta, koji je bio mrtav već dugo vrijeme, pa zastadoh kako bih malo popričao s njim. Kažem ja:

“Reci mi — hoće li ovo ovako zauvijek? Zar nema ništa drugo, za promjenu?”

Kaže on: “Brzo ću ti razjasniti. Ljudi previše doslovno shvaćaju Bibliju i njene alegorije i prvo što traže kad stignu ovamo jest aureola i harfa i tako dalje. Ovdje se nikome ne odbija ništa što je bezopasno i razumno, i tako im bez riječi

24

daju ono što traže. Ljudi odu i pjevaju i sviraju cijeli jedan dan, ali to je prvi i zadnji put da ih vidiš kako to čine. Nitko im ne mora reći da takvo nešto zauvijek ne samo da ne predstavlja raj, već to normalan čovjek ne bi mogao izdržati dulje od tjedan dana i ostati zdrave pameti. Ti su oblaci smješteni u dijelu raja gdje buka neće nikome smetati, pa nema razloga da te ljude ne pustimo da se na njih popnu i za jedan dan sami sebe izliječe od krivih predodžbi.

“Zapamti — raj je divno mjesto, ali to je i najzaposlenije mjesto koje si možeš zamisliti. Nakon prvog dana ovdje nema besposlenih ljudi. Pjevanje himni i mahanje palminom gra­nom kroz cijelu vječnost zvuči krasno kad to čuješ dolje na Zemlji, ali to je jadan način da se utroši dragocjeno vrijeme. Vječni počinak zvuči krasno kad si još tamo dolje, ali pokušaj, pa ćeš vidjeti kako sporo vrijeme prolazi kad ne radiš ništa. Stormfielde, čovjek poput tebe poludio bi za šest mjeseci! Raj je zadnje mjesto na koje bi se čovjek došao odmoriti — možeš se kladiti u to!”

Kažem ja: “Same, drago m ije da to čujem, koliko god da sam prije to priželjkivao. Sad sam sretan što sam došao ovamo.”

Kaže on: “Kap’tane, nisi li li premoren?”Kažem ja: “Same, ne možeš ni zamisliti koliko! Umoran

sam kao pas.”“Zaslužio si dobar san i dobit ćeš ga. Zaslužio si večeru i

uživat ćeš u njoj. Ovdje ti je isto kao na Zemlji — moraš pošteno zaraditi sve što ćeš kasnije uživati. Ne možeš prvo uživati, pa tek onda to zaraditi. A li razlika je u tome što ovdje možeš birati zanimanje. Čovjek s dušom pjesnika koji je na zemlji bio postolar, ovdje neće morati popravljati cipele.”

“E, to je razumno i pravično,” kažem ja. “Mnogo posla poslije kojega slijedi uživanje; nema više boli, nema više patnje— ”

“Oh, čekaj malo; ima ovdje i više no dovoljno boli — ali ne one koja ubija. Ima mnogo patnji, ali ne onih koje traju. Vidiš, sreća kao sreća zapravo ne postoji — ona je samo kontrast neče­mu što nam nije ugodno. To je sve. Nema nijedne stvari koja sama po sebi predstavlja sreću — samo nam se čini takvom u kontrastu s nečim drugim. Ali čim se čovjek na to navikne i prestane primijećivati taj kontrast, sreće više nema i on se baca u potragu za nečim novim. Pa, ovdje ima dovoljno boli i patnje— što znači da ima i mnogo kontrasta, a time i beskrajne sreće.”

25

Kažem ja, “Ovo je najsmisleniji raj za koji sam dosad čuo, Same, premda se od onoga o kojemu su mi pričali razlikuje kao princeza od svoje vlastite voštane lutke.”

* * *

Prvih nekoliko mjeseci lunjao sam po Kraljevstvu, razgle­davajući okoliš i upoznavajući nove prijatelje, te se napokon skrasio u jednoj lijepoj županiji kako bih se odmorio prije no što opet započnem nešto. Nastavio sam se družiti s ljudima, a posebice s jednim ćelavim anđelom po imenu Sandy McWilli­ams. On je bio negdje iz New Jerseya. Cesto smo zajedno ljenčarili u topla poslijepodneva i pričali o svemu i svačemu. Jednog dana kažem ja:

“Koliko si star, Sandy?”“Sedamdeset i dvije.”“Tako sam nešto i mislio. Koliko si već u raju?”“Na Božić će biti dvadeset i sedam godina.”“A koliko ti je godina bilo kad si došao?”“Pa, sedamdeset i dvije, naravno.”“Ne misliš valjda ozbiljno?”“A zašto ne?”“Pa, ako su ti onda bile sedamdeset i dvije, sad imaš

devedeset i devet godina!”“Ne, nemam. Ostajem iste dobi koje sam bio kad sam došao.” “Pa,” kažem ja, “kad smo već kod toga, ima nešto što bih

te želio upitati. Tamo dolje na Zemlji očekivao sam da ćemo u raju svi biti mladi i pametni i lijepi.”

“Pa, možeš biti mlad ako to želiš. Trebaš to samo poželjeti.” “Pa, zašto ti nisi poželio?”“Jesam. Svi požele. I ti ćeš jednoga dana, ali promjena će

te brzo umoriti.”“Zašto?”“Pa, reći ću ti. Ti si pomorac, ali jesi li se ikada pokušao

baviti kojim drugim poslom?”“Da, pokušao sam prodavati voće, ali nisam mogao izdrža­

ti; bilo je previše dosadno, bez valova, bez oluja, bez života , kao da sam napola mrtav, napola živ, a sve u isto vrijeme. Želio sam biti jedno ili drugo. Brzo sam zatvorio dućan i vratio se moru.”

“To je to. Voćarima se taj posao sviđa, ali tebi nije jer nisi na to navikao. Pa, ja nisam navikao biti mladim i nisam se nikako mogao priviknuti na to. Bio sam jak i zgodan, imao 26

kovrčavu kosu i krasna krila, vesela i šarena poput leptirovih. Odlazio sam na piknike i plesove i zabave s ostalim mladići­ma, pokušavao voditi bezvezne razgovore s djevojkama, ali nisam više mogao izdržati — sve to bilo m ije užasno dosadno. Ja sam želio rano lijeganje, rano ustajanje i nešto što bih mo­gao raditi, a kad završim želio sam sjesti u tišini, zapaliti lulu i razmišljati — a ne jurcati naokolo s nestašnom djecom. Ne možeš zamisliti koliko sam patio kad sam bio ponovno mlad.”

“Koliko dugo si bio mlad?”“Samo dva tjedna. I to je bilo previše. Bio sam tako

usamljen. Vidiš, ja sam imao znanje i iskustvo sedamdeset- dvogodišnjaka i sve o čemu su oni govorili meni je bilo djeti­njasto. A tek kad su se raspravljali — oh, bilo bi mi to smije­šno da nije bilo jadno. Bio sam toliko željan odraslih razgo­vora da sam se priključio grupi starijih ljudi, ali oni me nisu htjeli. Smatrali su me napuhanim mladićem koji se gura tamo gdje mu nije mjesto. Dva tjedna su mi bila i previše. Nemaš poj­ma kako sam sretan bio kad sam opet dobio svoju ćelavu glavu, i svoju lulu, i svoj stari drhtavi odraz u sjenci stijene ili stabla.”

“Pa,” kažem ja, “misliš li zauvijek ostati ove dobi?”“Ne znam. Ne razmišljam o tome. A li zasigurno nikad više

neću poželjeti da mi je dvadeset i pet godina.”“A što je s nekim tko dođe ovamo u toj dobi? Ostaje li on

zauvijek tih godina?”“Ako je budala, da. A li ako je pametan i ambiciozan i vrije­

dan, znanje i iskustvo koje će steći promijenit će njegove mislii način života i afinitete, pa će zadovoljstvo pronalaziti u dru­ženju s ljudima starijima od sebe, te dopustiti svome tijelu da poprimi takav izgled kakav je prihvatljiv u grupi ljudi s kojima želi biti. I kako vrijeme teče, on će postajati sve izboraniji izvana, a sve mudriji iznutra.”

“Je li isto i s bebama?”“Jest. Kakve smo budale bili dok smo još živjeli na Zemlji!

M islili kako ćemo svi zauvijek biti mladi. Zamisli kako bi bilo zauvijek ostati na istome mjestu, zauvijek biti okružen ljudima koji su svi iste dobi. U usporedbi s time Zemlja bi nam se činila rajem. Zemlja sa svim svojim različitim rasama, djecom i starcima...”

“A li,” kažem ja, “uzmi, recimo, mladu majku koja je izgubila dijete i— ”

27

“Pssst,” kaže on. “Pogledaj!”Žena. Sredovječna, raščupane kose. Hodala je polako,

pognute glave, mlitavo opuštenih krila; izgledala je umorno, jadnica, i gorko plakala. Prošla je pored nas ne vidjevši nas.

Onda Sandy reče, glasom tihim i blagim, punim suosjećanja: “Ona traži svoje dijete. Ne, naslaga je , mislim. Gospode,

kako se promijenila. A li odmah sam je prepoznao, premda je prošlo dvadeset i sedam godina otkako sam je vidio. Tada je bila mlada majka, dvadeset dvije ili dvadeset četiri godine, prekrasna i slatka — oh, pravi cvijetak. I cijelo su njeno srce duša bili obavijeni oko njene dvogodišnje djevojčice. A dijete je umrlo. Ona je poludjela od boli. Jedina utjeha bila joj je pomisao da će opet vidjeti svoje dijete — u raju. I nikad se više neće rastajati, tako je govorila.”

“To je tužno, Sandy.”Nekoliko trenutaka on ne reče ništa, već ostane sjediti

zagledan u tlo, zamišljen. Napokon reče, nekako sa žaljenjem: “A sad je došla.”“Pa? Nastavi.”“Stormfielde, možda nije našla svoje dijete, ali ja mislim

da jest. Tako mi izgleda. Vidio sam takve slučajeve i prije. Vidiš, u njenim mislima to je dijete ostalo onakvo kakvo je bilo kad ga je njihala u naručju. A li ovdje to dijete nije odabralo da ostane djetetom. Ne, odlučilo je odrasti i u proteklih je dvadeset i sedam godina naučilo sve što je za to vrijeme moglo naučiti; i nije je briga ni za što drugo osim učenja i učenja i raspravljanja o divovskim problemima sa sebi sličnima.”

“Pa?”“Storm fielde, zar ne razum iješ? N jena majka zna o

ribizlu i kako ga uzgajati, kako ga brati, ukuhati, spremiti u teglice i prodati — i ništa više! Ona i njena kći sad si pristaju kao kornjača i rajska ptica. Jadnica, tražila je svoju bebu, a našla razočaranje.”

“Sandy, što će sad — ostati zauvijek nesretna u raju?” “Ne, njih dvije će se već negdje naći. A li ne ove godine, ni

slijedeće, ni...”

2Neka dva tjedna nakon toga, ja poslah starom Sandyju poru­

ku u kojoj sam ga pozivao da provede slijedeći dan sa mnom; prvo

28

što je učinio kad je ušao bilo je to da me šaljivo pogleda i reče: “Pa, Kapetane, gdje su ti krila?”“Na pranju.”“Da, obično i jesu u ovo vrijeme. Kad ćeš ih dobiti natrag?” “Preksutra,” kažem ja.On mi namigne, pa se nasmiješi.Kažem ja: “Sandy, van s tim. Hajde — nema tajni među

prijateljima. Primijetio sam da ti nikad ne nosiš krila, kao ni mnogi ostali. Je 1’ ja radim magarca od sebe? Je li to to?”

“Otprilike. A li nema u tome ništa loše. Svi to radimo na početku. Na Zemlji smo svi navikli gledati anđele s krilima, pa smo na brzinu zaključili da ih oni cijelo vrijeme nose, ali nije tako. Krila su samo jedan dio uniforme, to je sve. Kad su na terenu uvijek ih imaju — nikad nećeš vidjeti anđela kako ide predati poruku bez njih. A li ona ne služe za letenje — ona su za ukras, ne za uporabu. Stari iskusni anđeli su poput časnika redovne vojske — kad nisu na dužnosti oblače civilnu odjeću. Novi anđeli su poput policije — nikad ne skidaju uniformu, vječno klepeću tim svojim krilima, gnjave ljude, umišljaju si kako privlače poglede pune divljenja — pa, ukratko, misle da su najvažniji u cijelome raju. Kad vidiš jednoga kako se pravi važan i izvodi trikove u letu, možeš si zamisliti što mu se mota po glavi: “Da me sad vidi Mary Ann iz Arkansawa, kladim se da bi jo j bilo žao što me ostavila “ Ne, krila su samo za ukras.”

“Vjerujem da si u pravu, Sandy,” kažem ja.“Pa, pogledaj se,” kaže on. “Nisi građen za krila, nijedan

čovjek nije. Sjeti se koliko ti je godina trebalo da stigneš ovamo sa Zemlje — a išao si brže od komete. Zamisli koliko bi ti vremena trebalo da si letio svojim krilima — vječnost bi prošla ppje no što bi ti i stigao ovamo. Pa, anđeli moraju na Zemlju svaki dan — milijuni njih — to im je posao; pojavljuju se u vizijama umirućih ljudi i snovima male djece. Nose svoja krila, naravno, jer su na dužnosti. Da ih nemaju umirući ljudi ne bi znali da su to anđeli! A li inače... ne.

Mladi sveci obiju spolova nose ih cijelo vrijeme — predivna krila svih boja, i nikome to ne smeta. Primjereno je njihovoj dobi, a i daje poticaja mladim ljudima. Ta su krila najljepši dio njihove uniforme, aureola im nije ni blizu.”

“Pa,” kažem ja, “ja sam svoja spremio u ormar i tamo će i

29

ostati sve dok ne istrunu.”“Ili do prvog prijema.”“Što?”“Pa, večeras možeš prisustvovati jednomu. Dolazi jedan

konobar iz Jersey Cityja.”“Hajde, reci mi nešto više o tome.”“Vračao se kući trajektom, došlo je do sudara i on se

utopio. On je od onih koji misle da cijeli raj poludi od sreće kad stigne spašena duša poput njega; misli kako će cijeli raj pjevati “hosana” od jutra do sutra njemu u dobrodošlicu, da će se cijeli taj dan kad on stigne pričati samo o njemu. Ne samo da očekuje da će svi biti tamo da ga dočekaju, već i da će dobiti i procesiju s bakljama.”

“Pa, bit će razočaran.”“Ne, neće. Ovdje nitko ne ostaje razočaran. Štogod želi to

će i dobiti — izuzevši nerazumne i bogohulne stvari. Ovijek se nađe milijarda ili dvije mladeži koja nema boljega posla nego udovoljiti željici kakvoga pridošlice. Konobara će to usrećiti, mladež će se dobro zabaviti i svi sretni i zadovoljni.”

“Sandy, na što si mislio kad si spomenuo nerazumne stvari?” “Oh, ima mnogo toga što ljudi očekuju, a ne dobiju. Na pri­

mjer, ima jedan propovjednik, po imenu Talmage, iz Brook- lyna, kojega čeka prilično razočaranje. On u svojim propo­vijedima stalno ističe kako će, čim stigne u raj, prvo zagrliti Abrahama, Isaaca i Jacoba, izljubiti ih i plakati nad njima. Takvih poput njega ima na milijarde. Svakoga dana stigne najmanje šezdeset tisuća ljudi koji svi žele isto što i taj propovjednik. Da im udovoljimo, jadni Abraham, Isaac i Jacob bi cijelu vječnost proveli u grljenju, ljubljenju i plakanju. Kakav bi to raj bio za njih? Vjerojatno bi žudjeli za tim da iz njega pobjegnu. Talmage se sprema izljubiti i samoga Adama. Kad bi se Adam pokazivao svakom pridošlici, ne bi imao vremena za ništa drugo. Ipak, čujem da će se neki od patrijar­ha pokazati na prijemu za konobara. Naravno, oni su prilično ekskluzivna sorta. Rijetko se pojavljuju u javnosti. Doduše, nikad se ne pojave svi odjednom. Dvojica, trojica najviše. Otkad sam ja ovdje vidio sam samo Joba, Hama i Jeremiaha, ali najbolje od svega bilo je na prijemu za Charlesa Peacea — onoga kojega su zvali Bannercrosskim Ubojicom — došla su četiri patrijarha i dva proroka. Takvo nešto se nije dogodilo

30

od dolaska Kapetana Kidda — taj se put pojavio sam Abel, prvi put u tisuću i dvjesto godina. Pričalo se da će doći i Adam, ali i Abel je bio dovoljan da privuče brojnu publiku. Doduše, nitko ih ne privuče više od Adama. Svejedno, bio je to veličan­stven prizor; na tribinama su bila i tri arhanđela.”

“Kako oni izgledaju, Sandy?”“Pa, lica im sjaje, a sjajne su im i halje. Imaju prekrasna

krila svih duginih boja. Visoki su po šest metara, s ogromnim mačevima, ponosno uzdignutih glava. Izgledaju poput ratnika.”

“Jesu li imali aureole?”“Ne. Patrijarsi i arhanđeli nose finije stvari od toga - veliča­

nstvene zlatne stvari, toliko sjajne da u njih ne možeš gledati.” “Sandy, jesi li vidio mnogo velikih ljudi o kojima nas uči

povijest?”“Da - mnogo. Vidio sam kraljeve i razne ostale značajne osobe.” “Imaju li oni isti položaj kao i na Zemlji?”“Ne; svoj položaj ostavljaš na Zemlji. Onoga trena kad

stignu ovamo na istoj su razini kao i svi ostali. Dobro sam poznavao Charlesa II — postao je jednim od najpopularnijih kazališnih komičara u engleskom sektoru. Richard Lavljeg Srca je sad prvoklasni boksač, Henry V III je tragičar, a Henry Vi ima štand s pobožnim knjigama.”

“Jesi li ikada vidio Napoleona?”“Cesto. Uvijek se pojavi iznebuha, pa hoda naokolo namr­

šten, prekriženih ruku na leđima i s durbinom pod pazuhom, izgledajući veličanstveno, mrgodno i čudno kao što priliči nekome s njegovom reputacijom. Jako ga živcira što ga ovdje ne cijene toliko kao dolje na Zemlji. Oh, evo, dali su znak da se konobar približava. Prošao je karantenu.”

* * *

Sandy i ja obukosmo svoje stvari, zatim poželismo biti na prijemu i bismo tamo. Tribine su bile prazne i puste. Sandy reče:

“Sjest ćemo i pričekati. Procesija bi se trebala pojaviti svakoga trena.”

Velim ja, “Ponešto je samotno, Sandy. Tu mora biti neka kvaka — samo ti i ja, slaba mi je to svečanost za konobara.

“Ništa se ne živciraj, sve je u redu. čut će se grmljavina, pa ćeš vidjeti.”

Uskoro primijetismo svjetlo u daljini, na obzorju.“Čelo procesije,” kaže Sandy.

31

U tom trenutku začuje se buum—buum—buum, poput milijun gromova istovremeno, od kojega se zatresu nebesa. Zatim bijesnu jako svjetlo i iznenada je svako od milijun sjedala na tribinama bilo popunjeno. Sandy reče:

“Tako mi to ovdje radimo. Vrijeme se ne troši uzalud. Prije sekundu svi su ti ljudi bili milijarde kilometara odavde. Kad su čuli zadnji signal poželjeli su biti ovdje — i evo ih.”

Procesija bijaše veličanstvena: petsto anđela na čelu, svaki od njih nosio je zapaljenu zublju. Za njima tisuće krila svih boja. Procesija se nastavljala i nastavljala unedogled, i napokon, pojavi se konobar s osmjehom od uha do uha, šeretski nakrivljene aureole — ukratko najsretniji svetac kojega sam ikada vidio.

Na počasnom mjestu stajala su četiri šatora, ispred svakoga sjajna počasna straža. Cijelo su vrijeme bili zatvo­reni. Kad im se konobar približio, sva se četiri šatora podigoše u zrak, otkrivajući četiri otmjena prijestolja, optočena dragu­ljima. Na dva u sredini sjedila su dva sijeda straca, a sa svake strane po jedan div u blistavom oklopu i nevjerojatno sjajnom aureolom. Svi se prisutni spustiše na koljena i kroz gomilu prođe zadovoljan šapat.

“Dva arhanđela! To je krasno! A tko su ovi drugi?” Arhanđeli upute konobaru ukočen vojnički pozdrav; dvo­

jica staraca ustanu, a jedan od njih reče:“Mojsije i Esau te pozdravljaju.” Potom sva četvorica nes­

tanu. Konobar je izgledao pomalo razočarano, jer planirao ih je zdušno izgrliti i izljubiti. Procesija ga ponese dalje, a gomila se polako raziđe. Sandy reče kako je to bio jako uspješan pri­jem, te da će se konobar imati s čime ponositi. Reče da smo i mi imali sreće što smo vidjeli Mojsija i Esaua, jer takvo nešto možda nećemo imati prilike vidjetih narednih tisuću godina. Skoro smo vidjeli još dvojicu od velikih, ali oni su u zadnji čas otkazali. Sandy reče da će ovdje uskoro biti postavljena spo­men ploča s datumom i okolnostima pod kojima su se tu poja­vili Mojsije i Esau, i spomenik kojega će tisućama godima pohoditi turisti, zadivljeno ga gledati, penjati se na nj i urezivati svoja imena.

Copyright © 1937 by Clara Gabrilowitsch

32

Josef K. se, jasna stvar, ne zove Josef K. nego drugačije (okrutnom igrom sudbine rođen 1970 u Splitu a ne par tisuća godina ranije kao faraonov nasljednik), studira na 3. godini ekonomije (u Splitu ) i pita se što on tamo radi. U slobodno vrijeme pušta razne vrste brada i brkova, piše razne vrste priča, i smišlja pseudonime, i ima naročito mišljenje o vlasti i vladanju.

Jo se f K.PRAVI ČOVJEK

ZA POSAO

Još od ranog djetinjstva bio sam, blago rečeno, čovjek na svoju ruku. U vrtiću sam ponekad znao provoditi sate držeći novine naopako, čekajući da ispadnu slova iz naslova. Nešto kasnije prošao sam kroz godine i godine univerzalnog

školovanja (sam Bog zna kako), da bih konačno dobio priliku da pristupim Testu umnih sposobnosti i sklonosti. Točno nakon navršenih 25 godina (znači sutra) i nakon par sati mozganja mogu postati šef planetarnog odjela za financije ili šef sale u prvom restoranu iza ugla. A moje umne sposobnosti i sklonosti će procijeniti hrpa mizernih čipova. Upravo lijepo.

Sutra!...Tračak sunca koji je lukavo se koristeći zakonima fizike

prošao kroz prozorsko staklo i pronašao utočište u mome lijevom oku odbivši se od flaše viskija, presiječe mi misli. S 2-3 dobro odmjerena gutljaja dokrajčim viski da me više ne smeta u razmišljanju.

Dakle, sutra.* * *

Sjedim za term inalom. Veći mi dio glave nastanjuju tmurne misli s očitom namjerom da postanu još tmurnije. Prstima koji lagano tiraju prebirem po tastaturi. Podatke za prepoznavanje uspio sam upisati tek iz trećeg pokušaja. Sve mi je ovo čudno i neshvatljivo. Moje umne sposobnosti, u slučaju da nekoga zanima moje mišljenje, spavaju u mračnom klancu svezane na lancu. (N i viski više nije stoje nekad bio.)

3 3

Najradije bih i ja, zajedno s njima, prespavao današnji dan. Jedini je problem što nikoga ne zanima moje mišljenje.

I evo, za koji trenutak će mi ovaj kompjuterski mutant odrediti sudbinu. M oju sudbinu! Gdje su ona dobra, stara vremena kad je vještina praznoga pričanja bila daleko naj­razvijenija sposobnost u ovoj svemirskoj pustopoljini i glavna osnova za dodjelu svih jačih funkcija u društvu? Premda nikad nisam imao previše izražene samoubilačke sklonosti, u meni se nešto prelomilo. Tmurne su mi misli postale olujne, a pogled luđački odlučan. Gotovo je! To je to! Ha! Prevarit ću Centralni kompjuter, sam sebe totalno uništiti i svoju sudbi­nu staviti ad acta . Pažljivo sam riješio test pazeći da ne upišem ni jedan točan, suvisli odgovor. Baš me zanima što će biti i kamo će me smjestiti. Možda me smjeste u ludnicu, par- don, M entalni Korektor i postave za čuvara kazaljki na zidnom satu. Izvrsno. To bi bilo ono pravo. Par sezona duboke meditacije u potpunoj tišini. Pa valjda nakon svih ovih godina školovanja mogu sebi priuštiti mali odmor. Da. Samo što, kao i obično, stvari krenu svojim putem ostavljajući logiku na prvom raskrižju.

Blesavo zurim u ekran i on u mene.PO S T IG L I STE R E ZU LTA T 13. N IV O A . H IT N O SE

JAVITE U URED CENTRALNE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE.Prokleti kompjuter i njegovi nivoi. Baš 13. Predivno. Pa

zar mi ne može odmah napisati kamo spadam. Što sam ja?! Nekakav specijalan slučaj ludila? I kakva je to služba! “Centralna obavještajna služba”. Stani malo, nije li prije par stoljeća postojala tajna organizacija toga imena?

Hitajući prema Uredu napadaji zbunjenosti naganjali su se s napadajima ludila.

* * *

U Uredu su me uredno obavijestili da su podaci strogo pov., te me uputili u Ured za povjerljive podatke. Tamo su mi pak dogovorili sastanak s Ministrom povjerljivih informacija u zgradi U jedinjenih Država sutradan najranije. Nakon svega, u svoj neboder sam došao već poprilično zbunjen tako da sam pokušao ući u stan kat ispod mojega, što mi nije baš najbolje uspjelo. Ipak sam nekako pronašao vlastiti stan i u njemu kadu koju sam dobrano ispunio toplom vodom. Spretno sam uskočio unutra uopće se ne obazirući na Arhimedov3 4

zakon o količini istisnute tekućine nego sam, naprotiv, gucnuo malo kolonjske vodice (nikad baš nisam bio previše izbirljiv) i pokušao se dosjetiti nečem pametnom. Po običaju me nije išlo, pa sam odlučio da malo odspavam i usput razbistrim misli. Inače nemam običaj spavati na ovakvim mjestima, ali je ovo bila jedna od onih situacija kad znaš što radiš ali, iskreno govoreći, nije te briga.

* * *

Ujutro su ljudi obično pametniji. Tako bar kažu, ali to se očigledno nije odnosilo na mene. Dugih koraka i prehlađene glave brzao sam prema zgradi U.D. Jedna od prednosti centralističkog sistema je što se sve nalazi u glavnom gradu. Normalno, prednost je jedino ako se i sami nalazite u glavnom gradu. Po prvi put mi je bilo drago što se ovaj mutant među neboderima nalazi tako blizu moje zgrade da kad pogledam kroz prozor ništa drugo osim njega i ne vidim.

Neprobojno staklo na ulazu podsjetilo me kako izgledam. Sto se može! Kroz mjere zaštite prošao sam bez ikakvih poteškoća. Čudno. Kao da samo mene čekaju.

Hvala superbrzim liftovima što su zujali u svim postoje­ćim smjerovima začas sam kročio prema uredu Ministra povjerljivih informacija. Par sekundi potom već sam sjedio u sobi za čekanje. Jarko sunce me motrilo kroz prozore, dok su mi se sitne kapljice znoja uredno slagale duž obrva. Pretva­rajući se da me jako zanima srednje puce na mojoj najboljoj košulji grozničavo sam razmišljao. Kako i o čemu, ne znam. Misli su mi jednostavno dolazile i odlazile. Ništa nije ostajalo.

“Ministar ima poruku za Vas”. Ugodan glas koji je dopirao iz ugodne vanjštine ministrove tajnice prekinuo je moje dubokoumno razmatranje situacije. Poruka me slala ravno k Zapovjedniku Planete.

Ništa manje. Sve divnije od ljepšeg. Rješenje mojih dilema čeka me pedesetak katova naviše. S ovim liftovima stigneš za malo više od ništa, ali poželio sam isprobati protupožarne stepenice i usput se još malo prepustiti omiljenoj zabavi — razmišljanju.

Čekaj sekundu! Tajnica je znala tko sam, a da me nije pitala za ime niti mi pogledala isprave! Zanimljivo, svi osim mene znaju tko sam i što sam, a jedino što ja znam jest da mi ništa od ovoga nije trebalo. Zar nisam mogao lijepo otići u

3 5

neku pristojnu mentalnu ustanovu gdje nikoga neće zanimati jesam li ozbiljno lud ili sam slučajno naišao pa mi se svidjelo...

Gotovo i ne primijetivši stigao sam na najgornji kat. Ne mnogo pametniji, ali zato bogatiji za žuljeve na stopalima.

* * *

Par minuta provedenih u čekaonici iskoristio sam da pus­tim mašti i panici na volju. Kakva li me bliska budućnost čeka?

Ulazeći u velebni ured ugledam sitnoga starčića kako sjedi u fotelji s prekriženim nogama na stolu, pogleda uprtog u vrh cipela. Prije je izgledao kao propali burzovni mešetar nego kao prvi čovjek planeta.

“Hm, hm”, rečem.“Oh, izvolite, sjednite”, starkelja odjednom živne kao da

je ugledao starog prijatelja. “Baš su mi javili da dolazite. Red je, da Vam kažem tko je zaslužan što ste sad ovdje.” Svečani bariton ispuni čitavu prostoriju. “To Vas zanima, je ’l tako?”

Na retorička pitanja obično ne dajem odgovore, pa sam tako i ovoga puta ostao vjeran tradiciji.

“Sigurno ste čuli za čuvenog znanstvenika Berta Nien- steina, tvorca CeKoma?”

“Možda...” Oprez je vrlina.“Hm, da” , počne djedica ironično se smješkajući. “Svi

najbolji stručnjaci su sudjelovali u najvećem pothvatu novije ljudske povijesti. Stvaranju CeKoma. A li samo stari Bert znao ga je u dušu, bolje rečeno, u glavnu memoriju. Ugradio je u njega sitan, dobro zamaskirani podprogram koji je izdržao sva ispitivanja u kategoriji Testa sposobnosti. Čudno da nitko nije napravio eksperiment sa svim pogrešnim odgovorima. Osim mene, naravno, i sada Vas. Zato i vladamo svijetom”. Bezgla­sno se nasmijao. “Zaista najbriljantniji praktični cinizam u povijesti” .

Uslijedila je tišina koja je potrajala. Isprva sam samo blijedo gledao. Malo potom sam blijedo izgledao, što je već uobičajeni uvod u nesvjesticu.

Kad sam se osvijestio ugledao sam već poznati smiješak.“V i ste novi Zapovjednik planeta”.Starčev glas mi je okupirao svaki djelić sive mase koju bi

netko s mnogo smisla za humor mogao nazvati mozgom inteligentnog bića. Poslije nekoliko jakih pića. padanja u nesvijest prestanu. “A li. Einstein. Podprogram. Pogrešni3 6

odgovori. Zbog čega. Zašto”. Brbljao sam poput nekoga tko je posudio svoj centar za govor i zaboravio ga zatražiti natrag. “Zar se od Zapovjednika ne traže izuzetne, najbolje sposo­bnosti? Kako Vas još nitko nije provalio?” Na svoje veliko iznenađenje naglo sam progovorio točno i suvislo.

Smiješak mu nije silazio s lica. “Dopustite mi da para­fraziram poznatog klasika: ako si lud i u iskto vrijeme nitko i ništa, i dalje si samo lud; ako si lud i usput vladaš svijetom, onda si ekscentrični genije. Sve zavisi o tome kako gledate na stvari. Svaka Vaša luda, nelogična i nemoguća odluka bit će pripisana Vašoj ‘izuzetnoj inteligenciji’. Svi će dati sve od sebe da je provedu u djelo. Ako ne uspiju, bojažljivo će reći da je Vaš um ispred svoga doba, pa da na realizaciju Vaše ‘bri­ljantne’ ideje valja još malo pričekati. Moj prethodnik je sigurno najbolji primjer. Pričao m ije, kad je odlazio, kako se želio srediti ili — kako se on sam slikovito izrazio — ‘totalno se uništiti’ riješivši Test sposobnosti skroz pogrešno. Mislio je kako je bolje da uništi sama sebe prije nego ga sistem sredi. Prilično originalan način samouništenja, zar ne? A li to je Vama poznato. Zato ste tu”.

Složio sam najkiseliji i najgluplji smješak koji mi je bio na raspolaganju.

“Da, da”, poučno nastavi starčić. “U njegovo vrijeme Zemlja je doživjela možda najveći napredak u zadnjih tristo godina”.

Već sam se uživio u apsurdnost situacije, a i dar govora mi se u pristojnoj mjeri vratio. “U djetinjstvu sam slušao legendu o izabranom čovjeku izuzetnih sposobnosti. Čuo sam i onaj mit kako On nije običan čovjek nego dobri vanzemaljac koji je u ljudskom obličju došao da pomogne našoj civilizaciji. Tko bi mogao posliti da je kompletni luđak”.

“Eto, vidite”, prijateljski će sjedokosi. “Nemate se čega bojati. Uživajte u moći, donosite nesuvisle odluke. U svakom slučaju, dobro se zabavljajte. Sve dok se ne pojavi novi čovjek ‘najvećih sposobnosti’, a dotle će Vam mnog dlake poprimiti pepeljastu boju. Pogledajte mene

“And now, the end is near”, starkelja zapjeva prastari šlager, očito dobro raspoložen. “Sad Vas napuštam da proživim još ovo malo u jednoj mirnoj kućici blizu mora. Tajnica će Vas upoznati sa svime što je potrebno, a za par dana će biti i Vaša službena inauguracija kao novog Zapovjednika. Mi, ustvari, i

37

jesmo izabrani ljudi” . On značajno namigne i nestane iza teških vrata obloženih crnom kožom.

Mislio sam ga pitati kako je on došao da ideju na koju su očigledno bili došli svi dosadašnji Zapovjednici otkako ih se bira CeKomom. Nema veze.

Sjeo sam za stol, prekrižio noge na njemu, i značajno se zagledao u vrh cipela.

Copyright© JosefK. 1993

38

James Blish (1921-75) je pripadnik one jezgre ondašnjih svestranih mladaca (Pohl, Wollheim, Knight... i tucet drugih) koji su pišući, uređujući, izdavajući, kritizirajući, i sve ostalo, tokom četrdesetih esef u č in ili posebnim, prepoznatljivim , jakim žanrom.

Sam Blish je napisao užasno puno što filozofsko-promi- šljenog esefa (napr, A CASE O F CO NSCIENCE), što tvrde avanture (napr. 11 knjiga obrađenih epizoda “STAR TREKA” i još dva posebna romana). Ipak, temeljnim mu se djelom općenito smatra saga o “gradovima u lijetu / bijegu (C IT IES IN FLIG H T). “Most” je jedna epizoda iz te sage.

Jam es BlishMOST

Izvornik: “The Bridge”, 1952. Prijevod: Mihaela Velina

1

Zavijajući tornado tresao je Mostom kad se oglasio alarm; cijela se građevina ljuljala i podrhtavala. To je

bilo normalno i Robert Helmuth jedva da je i primijećivao. Uvijek je neki tornado tresao Most. Cijeli je planet bio oba- vijen tornadima i još gorim od toga.

Skener na predradnikovoj kontrolnoj ploči pokazivao je 114. sektor kao izvor neprilika. To je bilo na sjeverozapadnom kraju Mosta, tamo gdje se prekidao, ostavljajući samo podi­vljale oblake kristala amonijaka i metana, i pad od četrdeset i pet kilometara do nevidljive površine. Na tom kraju nije bilo ultrafonskih ‘očiju’ koje bi davale općenitu sliku cijelog područja — koliko je to uopće i moguće — jer su oba kraja Mosta još nezavršena.

Uzdahnuvši, Helmuth pokrene bubu. Malo vozilo, plosnatoi tanko po sredini poput stjenice, polako krene na svojim gusjenicama od kugličnih ležajeva; na površini Mosta čvrsto ga je držalo desetak gusto postavljenih tračnica. Svejedno,

39

hidrogenski vjetrovi proizvodili su strašno škripanje nalik zvuku sirene između ruba vozila i platforme, a udarci pada­jućih kapi amonijaka po zaobljenu krovu bili su mukli i zaglušujući poput kiše topovskih kugli. Zapravo, ovdje su kapi i težile gotovo koliko topovske kugle, premda nisu bile krupnije od običnih kapi kiše. Povrh toga, svako malo bi se začula eksplozija, popraćena mutno narančastim bljeskom, koja bi divljački uzdrmala vozilo, platformu, pa i sam Most.

Te su eksplozije dolazile s površine. Premda su žestoko potresale strukturu Mosta, gotovo nikad nisu ometale njegovo funkcioniranje, a nisu mogle naškoditi ni Helmuthu.

Da je ikada pričinjena ikakva šteta, nikad ne bi bila popravljena. Na Jupiteru nije bilo nikoga tko bi je mogao popraviti.

Most je, zapravo, sam sebe gradio. Ogroman, usamljen i beživotan, rastao je u crnim dubinama Jupitera.

Most je bio pažljivo isplaniran. S Helmuthova položaja nije se moglo vidjeti gotovo ništa od njega, jer su tračnice za bubu išle sredinom platforme, a u tmini i vječnoj oluji čak ni ultrazvučni pogled ne bi mogao prodrijeti dalje od nekoliko stotina metara. Most bijaše širok osamnaest kilometara, visok četrdeset i osam; njegova dužina, namjerno neodređena u pla­novima, trenutačno je bila devedeset kilometara - masivna, divovska struktura, građena s inženjerskim principima, me­todama, materijalima i oruđima nikad prije upotrijebljenim...

Iz jako dobra razloga što bi sve to bilo nemoguće bilo gdje drugdje. Na primjer, najveći dio Mosta bio je od leda: nevjero­jatno čvrsta materijala pod tlakom od milijun atmosfera, pri temperaturi od -94 stupnja C. U takvim uvjetima, najčvršći čelik je drobiv poput pudera, a aluminij postaje čudnovatom, prozirnom supstancom koja puca na najmanji dodir.

Tamo kod kuće, sjećao se Helmuth, pričalo se o započinja­nju još jednog Mosta na Saturnu, a kasnije možda i na Uranu. A li to su priče političara. Most bijaše gotovo osam tisuća kilometara ispod vid ljivog dijela Jupiterove atmosfere, i njegovim se mehanizmima jedva upravljalo. Zvučni signali su pokazali da je dno Saturnove atmosfere na preko 28 tisuća kilometara, te d a je temperatura tamo -150 stupnjeva C. Tamo bi čak i komprimirani led bio nepokretan i ne bi se mogao spajati s ničim osim sa samim sobom. A što se tiče Urana...

40

Za Helmutha je i Jupiter bio dovoljno gadan.* * *

Buba polako stigne do mjesta s kojeg se već mogao vidjeti kraj Mosta i automatski se zaustavi. Helmut namjesti bubine ‘oči’ na najdublje prodiranje i počne pregledavati najbliže grede.

Ogromne su rešetke bile postavljene gusto kao na mreži protiv insekata. Morale su biti kako bi podupirale čak i svoju vlastitu težinu, a kamoli težinu ostalih komponenti Mosta. C ijela se mrežasta struktura izv ija la i podrhtavala pod udarcima vjetra što je poput harfiste prebirao po njoj, ali to je bilo predviđeno. Helmut si nije mogao pomoći a da ga to svaki put ne uzbuni, ali iz iskustva je znao da se nema čega bojati.

Isključio je automatsko navođenje i počeo ručno pomicati bubu naprijed, centimetar po centimetar. Ovo je bio tek Sektor 113, a Mostov vlastiti Wheatstoneov sustav skeniranja— na cijelom Mostu nije bilo nijedne elektroničke naprave, jer bijaše nemoguće održati vakuum na Jupiteru — pokazao je neprilike u Sektoru 114. Granica Sektora 114 bila je još uvijek udaljena punih petnaest metara.

To je bio loš znak. Helmuth se nervozno počeše po crvenoj bradi. Očito je doista bilo razloga za uzbunu — pravu uzbunu, ne samo onu duboku, mučnu potištenost koju je uvijek osjećao radeći na Mostu. Bilo koje oštećenje dovoljno ozbiljno da zaustavi bubu cijeli jedan sektor dalje od oštećena područja moralo je biti veliko.

Mogla bi to čak biti katastrofa koju je predosjećao sve otkad su ga postavili za predradnika na Mostu — katastrofa koju Most ne bi mogao sam popraviti i koja bi Čovjeka poslala s Jupitera kući, poražena.

Pomoćni se motori uključe i buba ponovno stane. Smrknut, Helmuth kvrcne po sklopki i natjera bubu da gotovo puzeći prijeđe nevidljivu liniju opasnosti. Gotovo istoga trena vozilo se jedva primjetno nagne na lijevo, a zavijanje vjetrova između njegovih rubova i platforme postane zaglušujuće, varirajući od donje do gornje granice raspona čujnosti, uz jeziv osjećaj koji je Helmuth osjećao u samim zubima. I buba je podrhtavala i zvečala poput batića na zvoncu sata, između površine platforme i svojih tračnica.

Ispred njih još se uvijek nije moglo vidjeti ništa osim

41

vodoravnih pomaka oblaka i tuče, koji su divljali duž Mosta, ulazeći iz potpuna crnila u svjetlo bubinih reflektora, pa opet u crnilo, prema obzorju koje nijedno oko nikada neće vidjeti.

Četrdeset i pet kilometara ispod njih nastavljao se niz eksplozija vodika. Očito se na površini odvijalo nešto doista divlje. Helmuth već godinama nije čuo toliko mnogo aktivnosti.

Začuje se tup, osobito težak prasak, a iz razjarene atmo­sfere sune dug trak užarena narančastog plamena i slije se u dubine, lelujajući na vjetru poput grive Lipicanera, ravno ispred Helmutha. Instinktivno, on se tržne i odmakne se od ruba, premda je taj plameni mlaz tek nešto manje hladan od ostatka plinova, prehladan da bi naškodio Mostu.

U tom bljesku što je potrajao nekoliko trenutaka, on ugleda nešto — sjenke što se izvijaju u vis, podrhtavajući nasuprot blijedom svjetlu hidrogenske mrene.

Kraj Mosta.Razoren.Helmut nevoljko zagunđa i pomakne bubu malo unatrag.

Bljesak se ugasio; svjetlo se slijevalo s neba i gubilo u podivlja­lim morima ispod njega. Skener zadovoljno škljocne kad je buba ponovno prešla nevidljivu granicu i našla se u Zoni 113.

On okrene vozilo za 180 stupnjeva, okrenuvši njegovu stražnju stranu prema umirućoj oluji. U ovom trenutku nije više ništa mogao učiniti za Most. Prijeđe pogledom po kontrol­noj ploči — čiji se sablasni odsjaj vidio na Mostu — tražeći tip­ku označenu garaža, divlje je pritisne i strgne kacigu s glave.

Most poslušno nestane.

2Dillon ga je gledao.“Pa?” reče inženjer niskogradnje. “Sto je? Je li gadno—?”Helmuth ne odgovori odmah. Nagli prijelaz iz olujama

razdirane platforme Mosta u tih, miran zrak upravljačke kabine na Jupiteru V uvijek je bio popriličan šok. Nikad se nije uspio unaprijed pripremiti za nj, a kamoli naviknuti; svaki je put bilo sve gore, a ne lakše.

Pažljivo spusti kacigu ispred sebe i ustane, koračajući oprezno na drhtavim nogama; osjećajući u svom tijelu ogromne tlakove i težine koje je njegov um upravo napustio. Činjenica da je gravitacija na predradnikovoj palubi bila jednako42

mala kao na većini naseljivih asteroida samo je pojačavala kontrast, a njegovu potrebu da hoda oprezno činila još većom.

Ode do velikog okna i pogleda van. Nepohabana, naba­cana, monotona površina Jupitera V izgledala je gotovo “domaće” nakon vječnog holokausta samog Jupitera. Ali podsjetnik na taj holokaust bijaše sveprisutan — jer kroz debeli kvare gledalo ga je lice divovskog planeta, udaljeno samo sto devedeset tisuća kilometara: dio kugle koji se vidio prekrivao je gotovo cijelo nebo, sve osim najbližeg obzorja. Sve je vrvjelo od boja, ispruganih i umrljanih vječnim, ledenim, otrovnim divljanjem njegove atmosfere, na kojoj su se vidjele duboke, poput planeta velike, sjenke udaljenih mjeseca.

Negdje tamo dolje, deset tisuća kilometara ispod oblaka koji su mu kipjeli u lice, bio je Most. Most bijaše visok četrde­set i osam kilometara, širok osamnaest, a dug devedeset — ali to je bio samo srebrnkast, zamršen i krhak aranžman ledenih kristala pod nadirućim, podivljalim uraganima.

Na Zemlji, čak i na Zapadu, Most bi predstavljao naj­moćnije inženjersko dostignuće u povijesti — kad bi Zemlja i mogla ponijeti njegovu težinu. A li na Jupiteru, Most bijaše nesiguran i prolazan poput snježne jmhuljice.

“Bobe?” začuje Dillonov glas. “Činiš mi se više uznemi­renim no obično. Je li ozbiljno?”

Helmuth se okrene. Izmučeno mlado lice njegova nadre­đenog, široke čeljusti i okrunjeno crnom kosom koja je već počela sijedjeti na sljepoočnicama, zračilo je i ljubavlju prema Mostu i razdirućim teretom odgovornosti koji je nosio. To, kao i uvijek, gane Helmutha, i podsjeti ga na to da im je nesmiljeni svemir, ipak, dao jedan topao kutak u kojem jedno ljudsko biće može prigrliti drugo.

“Dovoljno ozbiljno,” reče, s mukom oblikujući riječi, boreći se protiv smrznute neartikuliranosti koju mu je nametao Ju­piter. “A li ne fatalno, koliko sam ja mogao vidjeti. Na površini ima dosta vodikovih vulkanskih aktivnosti, pogotovo na sjeverozapadnom dijelu, a izgleda da je pod klifovima došlo do velike eksplozije. Vidio sam nešto što je izgledalo kao posljednja u nizu vatrenih kugli.”

Dillonovo se lice polako opuštalo, boru po boru, dok je Helmuth govorio. “Oh. Znači, samo neka leteća gromada.”

“Gotovo sam siguran da se radi o tome. Vjetrovi su sad vrlo43

jaki. Pjega i JTP bi se trebali mimoići negdje sljedećeg tjedna, zar ne? Nisam provjerio, ali osjećam da su oluje drugačije.”

“Znači, oluja je podigla jednu gromadu i bacila je na kraj Mosta. Veliku gromadu?”

Helmuth slegne ramenima. “Cijeli je taj kraj iskrivljen u lijevu stranu, a platforma razmrskana u krhotine. Naravno, ni skela više nema. Prilično velika komadina, bogme, Milosni— najmanje tri kilometra u promjeru.”

Dillon uzdahne. I on ode do okna i pogleda van. Helmuth nije trebao biti čitatelj misli da bi znao što Dillon gleda. Tamo vani, iza kamene pustoši Jupitera V plus sto devedeset tisuća kilometara, Južni Tropski Poremećaj valjao se prema velikoj Crvenoj Pjegi, i ubrzo će je prijeći. Kad vrtložni lijevak JTP-a— više nego dovoljno velik da usisa tri Zemlje u vječni led — prijeđe preko planetarnog otoka leda umrljanog natrijem, koji je sačinjavao Crvenu Pjegu, Pjega će ga slijediti nekoliko tisuća kilometara, istovremeno se uzdižući bliže površini atmosfere.

Onda će P jega opet potonuti, otplutati natrag prema nevjerojatnom mlazu tlačne tekućine koja joj je omogućavala postojanje — mlazu kojeg su stvarale neznane sile u Jupi- terovoj užarenoj, kamenoj jezgri promjera trideset i pet tisuća kilometara, pod dvadeset i pet tisuća kilometara vječnog leda. Tijekom cijelog tog prolaska oluje na Jupiteru postajale bi posebno silovite; a Most su, zahvaljujući neravnomjernoj raspodjeli tih nekoliko trajnih kopnenih masa, morali smje­stiti baš na tom najnemirnijem mjestu na planetu.

Helmuth je gledao Dillona sa sažaljenjem pomiješanim s blagom zavišću. Nesretno odabrano ime Milosnog Dillona odavalo je činjenicu da je on bio dijete mamurluka, jedino muško dijete u obitelji Svjedoka koja je znala svoje porijeklo unatrag sve do velikog Preporoda Svjedoka 2003. On je bio jedan od nekoliko stotina stručnjaka koje je vlada stipendirala i koji su smislili Most, i bijaše opsjednut Mostom koliko i Helmuth — ali iz drugih razloga.

Hc ^ ❖

Helmuth se odmakne od okna, nježno spustivši dlan na Dillonovo rame. Zajedno su gledali vrišteće žuto, boje slame, pa crveno poput cigle, pa ružičasto, i narandžasto i smeđe, čak

44

i plavo i zeleno, koje je Jupiter bacao na ruševno stijenje svog najbližeg satelita. Na Jupiteru V čak su i sjenke bile u boji.

Dillon se ne pomakne. Napokon reče: “Jesi li zadovoljan, Bobe?”

“Zadovoljan?” zapanjeno upita Helmuth. “Ne. Umirem od straha; znaš to. Sretan sam što nije otišao cijeli Most.”

“Siguran si?” upita Dillon tiho.Helmuth makne ruku s Dillonova ramena i vrati se do

svog sjedala za središnjim stolom. “Nemaš prava gnjaviti me radi nečega čemu ne mogu pomoći,” reče, glasom čak tišim od Dillonova. “Radim na Jupiteru četiri sata na dan — premda ne doista jer još uvijek ne možemo čovjeka tamo vani održati živim dulje od djelića sekunde — ali moje oči i moje uši i moj um su tamo, na Mostu, četiri sata dnevno. Jupiter nije ugodno mjesto. Ne sviđa mi se. Neću se pretvarati da nije tako.

“Provodeći četiri sata na dan, nekoliko godina zaredom, u takvu okolišu — pa, ljudski se um instinktivno pokušava prilagoditi, čak i nezamislivome. Ponekad se pitam kako ću se ponašati kad me vrate u Chicago. Ponekad se ne mogu sje­titi ničega o Chicagu osim blijedih općenitosti, ponekad m ije teško povjerovati da postoji mjesto poput Zemlje — kako je to moguće kad je ostatak svemira poput Jupitera, ili čak i gori?”

“Znam,” reče Dillon. “Već sam ti nekoliko puta pokušao pokazati da to nije razumno stanje uma.”

“Znam da nije. A li ne mogu si pomoći, tako se osjećam. Ne, ne mislim da će Most trajati. Ne može trajati; sve je to pogrešno. A li ja ne priželjkujem da propadne. Jednostavno imam dovoljno razuma da znam da će ga Jupiter pomesti jednog od ovih dana.”

Otvorenim dlanom naglo prijeđe preko kontrolne ploče, pomaknuvši sve polugice u položaj “Isključeno”, uz zvuk poput šake špekula prosutih po staklu. “Ovako, Milosni! A ja radim četiri sata dnevno, svakoga dana, na tom Mostu. Jednog od tih dana Jupiter će uništiti Most. Odletjet će kao iverje nošeno olujom. Moj će um biti tamo, nadgledajući neki sitan posao, i moj um će odletjeti s njim, zajedno s mojim mehaničkim očima i ušima — još uvijek se pokušavajući prilagoditi nezamisli­vom, kovitlajući se u vjetru i plamenu i kišama i tami i pritisku i studeni.”

“Bobe, ti namjerno bježiš od sebe. Prestani. Prestani, kažem ti!”

45

Helmuth slegne ramenima, spuštajući drhtavu ruku na rub stola kako bi se smirio. “Dobro. Dobro sam, Dillone. Ovdje sam, zar ne? Ovdje, na Jupiteru V, nisam u opasnosti, uopće nisam u opasnosti. Most je sto devedeset tisuća kilometara odavde. A li kad dođe taj dan, kad Most bude pometen—

“Dillone, ponekad zamišljam kako voziš moje tijelo natrag u gnijezdo iz kojeg je došlo, dok se moja duša kovitla i kovitla kroz milijune kubičnih metara otrova. Dobro, Milosni, bit ću dobar. Neću o tome misliti naglas; ali ne možeš očekivati da na to zaboravim. To mi je na umu; ne mogu si pomoći, a ti bi to trebao znati.”

“I znam,” reče Dillon, s nekom vrstom gorljivosti. “Znam, Bobe. Samo ti pokušavam pomoći da taj problem sagledaš u pravome svjetlu. Most nije zaista tako strašan, nije vrijedan ni jedne jedine noćne more.”

“Oh, nije Most to što me tjera da vičem u snu,” reče Helmuth, smiješeći se gorko. “Još uvijek nisam toliko opsjed­nut njime. Bojim se da će biti uništen samo dok sam budan. Kad spavam bojim se samoga sebe.”

“To je normalan strah. Ti si normalan koliko i bilo tko od nas,” Dillon bijaše uporan, gledajući ga smrknuto ozbiljno. “Slušaj, Bobe. Most nije čudovište. To je samo način koji smo smislili kako bismo mogli proučavati ponašanje materijala u posebnim uvjetima pritiska i gravitacije. Također, Jupiter nije Pakao nego skup uvjeta. Most je laboratorij koji smo postavili da radi u tim uvjetima.”

“Ne vodi nikud. To je most do ničega.”“Pa, na Jupiteru baš i nema mnogo mjesta ,” reče Dillon,

potpuno krivo shvativši Helmuthove riječi. “Postavili smo Most na jedan otok u lokalnom moru jer nam je trebao led u koji bismo zabili kesone. Inače nam ne bi bilo važno gdje ga postaviti. Mogli smo ga postaviti tako da pluta po moru, ali morali smo ga fiksirati kako bismo mogli mjeriti brzinu oluja i takve stvari.”

“Znam to,” reče Helmuth.“Ali, Bobe, ne pokazuješ nikakve znake razumijevanja.

Zašto bi, naprimjer, Most morao negdje voditi? To zapravo, u pravom smislu te riječi, ni nije most. Zovemo ga tako samo zato što smo koristili neke principe mostogradnje prilikom njegove izgradnje. Zapravo, više je nalik dizalici, ili ekstremno

46

teškim nadzemnim tračnicama. Ne ide nikamo iz jednostavna razloga što nema nijedno zanim ljivo mjesto do kojega bi mogao voditi, to je sve. Rastežemo ga da bi pokrio što je mo­guće više teritorija i da bismo mu povećali stabilnost, a ne da bismo premostili udaljenost među mjestima. Nema smisla umanjivati mu vrijednost samo zato što ne premošćuje stvar­nu prazninu — između, recimo, Dovera i Calaisa. To je most do znanja, a to je mnogo važnije. Zašto to ne možeš shvatiti?”

“Mogu; o tome i jesam govorio,” reče Helmuth, pokuša­vajući obuzdati svoju nestrpljivost. “Shvaćam koliko i bilo koje prosječno dijete. Pokušavao sam istaknuti da je ovdje, na Ju­piteru, na kolosalnost odgovarati kolosalnošću glupa igra. Igra koju će Jupiter uvijek dobiti, bez i najmanjeg napora. Što bi bilo da su inženjeri koji su izgradili most Dover-Calais bili ograničeni na šiblje kao građu za potpornje? Možda bi neka­ko i podigli most koji bi podnosio rijedak promet po sunčanu danu. A li što bi od njega ostalo nakon prve zimske oluje koja se nad Kanal obruši sa Sjevernog Mora? Cijeli pristup je idiotski!”

“Dobro,” reče Dillon razumno. “Imaš pravo. Sad si razu­man. A li možeš li predložiti neki bolji pristup? Zar bismo se trebali odreći Jupitera samo zato što je prevelik za nas?”

“Ne,” reče Helmuth. “Ili možda da. Ne znam. Nemam nijedan lak odgovor. Znam samo da ovo uopće nije odgovor — već samo nezgrapno okolišanje.”

Dillon se nasmiješi. “T i si deprimiran, a nije ni čudo. Odspavaj malo, Bobe, ako možeš — možda pronađeš taj odgovor. U međuvremenu — pa, ako malo razmisliš o tome, površina Jupitera nije ništa negostoljubivija od površine Jupitera V, samo u većem omjeru. Kad bi iz ove zgrade izišao gol, umro bi jednako brzo kao i na Jupiteru. Pokušaj to gledati na taj način.”

Helmuth, suočen s još jednom noći punom snova, reče: “Tako i gledam na to.”

3Kad se Helmuth vratio na dužnost na dugačkoj ploči bila

su upaljena tri žuta signala s natpisom “Kritično”. Svi su, kao i obično, bili na Ploči 9 gdje je radila Eva Chavez.

Eva, unatoč njenu latinskom imenu — takve jednom davno47

važne stvari sad više nisu značile ništa rasno-izmiješanom stanovništvu Zemlje — bijaše krupna djevojka, gotovo plavo­kosa, koja je plamtjela strašću prema Mostu. Nažalost, bijaše podložna tome da je zaokupi divljenje prema samoj kozmi- čnosti svega toga, upravo u trenucima kad je najvažnija bila hladna analitičnost i odluke donešene u djeliću sekunde.

Helmuth posegne preko njena ramena, isključi je iz sklopa, ostavivši je samo promatračem, i nabije na glavu drugu kacigu. Nedovršen novi keson bljesne mu pred očima. Zapjenjeni valovi uskipjela vodika uzdizali su se dvjesto metara uz kose strane kesona — valovi koji nikad nisu prestajali, već su jednostavno bivali raspršeni u kapljice.

Gotovo pri vrhu sjevernog lica kesona bila je mrlja tamno narančaste boje, koja se polako penjala prema zabatu naj­bližeg potpornja. Kataliza—

Ili rak, Helmuth se nije mogao oduprijeti toj pomisli. Na ovom ogorčenom, silovitom čudovištu od planeta, čak su i mrljice kacijeva karbida bile smrtonosne. Pri ovim brzinama vjetra te su se mrljice hvatale na sve; a pri osam milijuna kilograma po kvadratnom inču, led pod pritiskom kataliziran natrijem spaja se s amonijakom i ugljičnim dioksidom, spajajući spojeve slične proteinima u brz, smrtonosan lanac raspadanja:

H 2NCHCO-HNCHCO-HNCHCO-HN....I I I

CaO Ca Ca I I

HNCH CO-HNCHCO-HNCHCO-HN....I I I

CaO Ca Ca I I

HNCHCO-HNCHCO-HN...

Jedan trenutak Helmuth je gledao kako raste. To je, ko­načno, bila jedna od nevjerojatnih mogućnosti koje je Most bio izgrađen da proučava. Na Zemlji, takav bi spoj, kad bi se pojavio, mogao postati porozan, tvrd i prilično čvrst. Ovdje, pod gotovo osam puta većom gravitacijom, molekule su bile prisiljene slagati se u strogo alipatičkom poretku, ali u 4 8

presjeku njihov je raspored bio heksagonalan, kao da bi stvar postala aromatskim spojem samo kad bi to mogla. Čak i ovdje bila je prilično čvrsta u presjeku — ali duž dužinske osi razm azivala se poput grafita, atomi kalcija spremno su prepuštali svoju valentnost nad jednim atomom ugljika kako bi, s nadom, zgrabili slijedećeg u nizu...

Nema toga što bi obranilo najveličanstveniji graditeljski projekt čovječanstva. Možda nije smetalo rebrima nekog jovianskog muzgavca, ali na kesonu Mosta to bijaše rak.

Strugački mehanizam radio je na rubovima mrlje, ljušteći naslage i postavljajući novi sloj leda. U međuvremenu, trulež je prodirala sve dublje. Bilo je nemoguće da strugač dosegne do središta problema — a to nije bila kalcij-karbidna prašina, kojom je bila nabijena cijela stmosfera, već jedna uglavljena mrvica natrija koja nije imala udjela u reakciji — dovoljno brzo da ga iskorijeni. Jedva je održavao korak s površinskim širenjem zaraze.

Nizanje novih slojeva leda preko površine rane bilo je bezvrijedno. Pri ovoj brzini širenja cijeli će keson za sat vremena popustiti i rastopiti se poput maslaca pod težinom Mosta iznad njega.

sjc sfi

Helmuth isključi uzaludan rad strugača. Da pokuša bušiti? Ne, već je preduboko, i na nepoznatu mjestu.

On brzo pozove dva svrdla iz pličina ispod njega gdje su konstantne eksplozije gurale temelje kesona dublje i dublje u Jupiterovo ‘tlo’. Naslijepo zabije užarene vrhove oba stroja u oštećenje.

Ispostavi se daje dno rane četrdeset metara unutar bloka. Helmuth svejedno pritisne crveno puce.

Svrdla eksplodiraše teškom, prilično nevidljivom eks­plozijom, baš kao što je bilo predviđeno. Na licu kesona pojavi se jama.

Najbliža se greda izvije prema gore pod naletom vjetra. Neko je vrijeme treperila, pokušavajući se oduprijeti. Svine se još jače.

Bez postolja na koje je bila pričvršćena naglo se otrgnei odleti u tminu. Iznenadan bljesak munje na trenutak je osvijetli i Helmuth vidje kako se kovitla poput šišmiša otr­

49

gnutih krila kojega nosi ciklon.Strugač se spusti u jamu i počne je ispunjavati ledom s

dna. Helmuth naredi spuštanje nove grede i skela. Trebat će vremena da se popravi ovakva šteta. Gledao je kako tornado trga iskrzane komadiće s ruba jame sve dok nije bio siguran da je kataliza prestala. Onda, iznenada, prerano, mrtav umoran, on skine kacigu.

Zapanji ga bijes koji je izobličio Evino ljepuškasto lice krupnih kostiju.

“Još ćeš ti raznijeti most, zar ne?” reče ravnim glasom, bez uvoda. “Pod bilo kojojm dobrodošlom izlikom!”

Zbunjen, Helmuth bespomoćno okrene glavu, ali to nije bilo ništa bolje. Preplavljeno Jupiterovo lice natečeno ga je gledalo kroz ekran, baš kao i s predradnikova stola.

On i Eva i Milosni i ostatak grupe, kao i cijeli satelit V, padali su prema Jupiteru; njihovi monotoni zakukuljeni životi na Jupiteru V bili su krajnje nestvarni u usporedbi s četiri sata svakog nepromjenjivog dana provedena na stalno mije- njajućoj Jupiterovoj površini. Svaki novi dan nosio je njihove umove, kao brodove izmakle kontroli, bliže i bliže tom kriča­vom infernu.

Nije bilo drugog načina da bilo koji muškarac — ili žena— na Jupiteru V gleda na divovski planet. Bilo je to jedno­stavno iskustvo, koje su dijelili svi oni, da planeti ne zauzi­maju četiri petine cijaloga neba osim ako sam promatrač nije gore na nebu tog planeta, padajući, padajući brže i brže...

“Nemam namjeru,” reče umorno, “raznijeti most. Želio bih da ti mogu utuviti u glavu da želim da Most potraje — premda nisam ushićen do nesposobnosti, poput tebe, ovim projektom. Jesi li mislila da će ta mrlja truleži nestati sama od sebe kad je ti premažeš? Zar ne znaš da—”

Nekoliko se glava pod kacigama slijepo okrene prema zvuku njegova glasa. Helmuth ušuti. Bilo kakav razgovor ili aktivnost koja bi ih mogla ometati bijaše tabu ovdje u radnoj prostoriji. On pokretom ruke pokaže Evi neka se vrati na dužnost.

Djevojka poslušno nabije kacigu na glavu, ali po načinu na koji su se njene inače pune usne stisle u ravnu crtu bilo je očito da je mislila kako je Helmuth prekinuo prepirku samo zato da bi njegova riječ bila zadnja.

50

Helmuth ode do debela stupa koji se protezao duž sredi­šnje osi nastambe i uspne se spiralno urezanim prečkama do svoje predradničke kabine. Već je osjećao iščekivanje težine kacige. Kaciga je već bila na glavi Milosnog Dillona koji je sjedio na Helmuthovu stolcu.

Dillon nije prim jećivao Helm uthov ulazak. Operater Mosta mora naučiti ignorirati, biti potpuno nesvjestan svega što se događa oko njegova tijela osim neljudskih zvukova signala; mora naučiti uvažavati samo ona osjetila koja mu javljaju nešto što se događa tisuće kilometara odavde.

Helmuth nije bio toliko glup da bi ga prekidao. Umjesto toga, gledao je Dillonove bijele prste nalik sječivima kako sa slijepom sigurnošću prelaze preko kontrolnih tipki.

Dillon je, očito, pregledavao cijeli most — ne samo od kraja do kraja, već i od vrha do dna. Kontrolna ploča je pokazivala da je već aktivirao gotovo dvije trećine ultrafonskih očiju. To je značilo da je radio cijelu noć, da je počeo odmah nakon zadnjeg razgovora s Helmuthom.

Zašto?U uzbuđenju nefokusirane strepnje, Helmuth pogleda na

predradnički kabel koji je operateru ovdje omogućivao komu­nikaciju s ekipom kad je to bilo potrebno, i koji mu je dopuštao da vidi i čuje sve što je rečeno ili urađeno na kontrolnim pločama ostatka ekipe.

Bio je uključen.Dillon iznenada uzdahne, skine kacigu i okrene se.“Bok, Bobe,” reče. “Čudan je ovo posao. Ne vidiš ništa, ne

čuješ ništa, ali kad te netko gleda osjećaš neku vrst pritiska na stražnjoj strani vrata. Ekstrasenzorna percepcija možda. Jesi li ikada to osjetio?”

“Prilično često u zadnje vrijeme. Čemu veliki obilazak, Milosni?”

“Uskoro treba biti inspekcija,” reče Dillon. Njegove se oči sretnu s Helmuthovima. Bile su otvorene i prozirne. “Grupa Zapadnih službenika koja se dolazi uvjeriti da se njihovih osam milijardi dolara ne troši uzalud. Naravno, važno mi je da vide daje sve u redu.”

“Vidim,” reče Helmuth. “Prvi put u pet godina, zar ne?”

51

“Otprilike. Kakva je to galama maloprije bila tamo dolje? Netko je -— ti, siguran sam, sudeći po drastičnim mjerama koje su bile primijenjene — izvukao Evu iz nevolje, a onda sam je čuo kako govori o tome da ti želiš raznijeti Most. Provjerio sam to područje kad sam čuo početak prepirke i doista se čini da je bila dopustila da stvari odu malo preda­leko, ali — Kojim povodom je sve to bilo?”

Dillon obično nije bio dovoljno lukav za igru mačke i miša. a i nikada nije izgledao manje lukavo no sada. Helmuth oprezno reče, “Eva se uzrujala, pretpostavljam. Svi smo mi već prilično osjetljivi, svatko na svoj način, kad se spomene Jupiter. Način na koji je rješavala problem s katalizom nije mi se činio primjerenim — razlika u mišljenjima, koja se završila u moju korist jer ja imam autoritet. Eva nije imala. To je sve.”

“Prilično skupa razlika mišljenja, Bobe. Znaš da nisam sitničav po prirodi, ali takav incident dok je ovdje komisija—

“Pitanje je,” reče Helmuth, “hoćemo li potrošiti dodatnih deset tisuća, ili koliko će već koštati zamjena grede i pojačanje kesona, ili ćemo izgubiti cijeli keson — i trećinu Mosta s njim?”

“Da, tu imaš pravo, naravno. To se može objasniti čak i grupi senatora. A li — bilo bi teško to objašnjavati često. Pa, ploča je tvoja, Bobe. Možeš nastaviti moju provjeru, ako imaš vremena.”

ii« % %

Dillon ustane. Onda iznenada doda, kao daje prisiljen to reći: “Bobe, pokušam shvatiti stanje tvog uma. Po onome što je

rekla Eva vidim da je to prilično poznata stvar. Ja... Mislim da ne bi bilo dobro da svoje suradnike zaraziš svojim vlastitim pesimizmom. To vodi lošem obavljanju posla. Ja znam da ti, bez obzira na to što osjećaš, nećeš loše obavljati svoj posao, ali jedan predradnik nije svemoguć. A i nabacuješ si dodatne poslove — ne meni, nego sebi — time što otvoreno pokazuješ svoje osjećaje spram Mosta.

“Ti si najbolji čovjek na Mostu, i uz sva ta gunđanja o poslu i tvoje probrane zle slutnje. Ne bih volio da budeš zamijenjen.”

“Prijetnja, Milosni?” upita Helmuth meko.“Ne. Ne bih te zamijenio osim ako zaista ne poludiš, a

52

vjerujem da su tvoji strahovi glede toga neopravdani. Opće- poznato je da samo normalni ljudi sumnjaju u svoju pri- sebnost, zar ne?”

“To je rasprostranjeno pogrešno shvaćanje. Većina psiho­patskih opsesija počinju blagom zabrinutošću.”

Dillon skrene temu. “Kako bilo da bilo, ne prijetim ti; borio bih se da te zadržim ovdje. A li moja riječ pokriva samo Jupi­ter V; postoje jači od mene na Ganimedu, i jači od njih tamo u Washingtonu — i u ovoj komisiji koja dolazi.

“Zašto za promjenu ne pogledaš na svjetliju stranu stvari? Očito je da te Most nikada neće inspirirati. A li mogao bi barem razmišljati o toj hrpici dolara na tvom računu koja se povećava svakim satom koji provedeš na poslu, o mostovima i brodovima i tkoznačemu što ćeš graditi, uz naknadu koju zatražiš, kad se vratiš dolje na Zemlju. Sve pod magičnim riječima, ‘Jedan od ljudi koji su sagradili Most na Jupiteru’!”

Milosni se sav zajapurio od neugodnosti i entuzijazma. Helmuth se nasmiješi.

“Pokušat ću misliti na to, Milosni,” reče. “Kada dolazi to jato senatora?”

“Sad su na Ganimedu, odmaraju se. Došli su ravno iz Washingtona. Pretpostavljam da će se zaustaviti na Kalistu prije no što dođu ovamo. Čuo sam da na brodu imaju neku novotariju, nešto što im omogućuje da lakše slijeću i uzlijeću nego prijašnji brodovi.”

U Helmuthovu se želucu iznenada ugnijezdi ledeni gušter, gnijezdeći se i gnijezdeći, i nikako da se smiri. Noćna mora ko­ja ga je proganjala iznenada mu je visjela nad glavom — već.

“Nešto... novo?” ponovi kao jeka, glasom toliko ravno­dušnim i nezainteresiranim koliko mu je to uspijevalo postići. “Znaš li o čemu se radi?”

“Pa, da. A li mislim daje bolje da šutim o tome dok—•” “Milosni, nitko od nas na ovoj zabačenoj kamenčugi ne

može ni u ludilu biti Sovjetskim špijunom. Cijeli je pojam ‘sigurnosti’ ovdje idiotski. Reci mi sad i poštedi me neprilika sa senatorima; ili mi barem reci da znaš da ja znam. Imaju antigravitaciju! Jeli to to?”

Jedna riječ od Dillona i noćna mora postaje stvarnost. “Da,” reče Dillon. “Kako si znao? Naravno, to nikako ne

može poništiti cjelokupnu gravitaciju, ali čini se daje to pop­

53

riličan korak u tome smjeru. Dugo smo čekali na ostvarenje toga sna — ali ti si posljednji čovjek u svemiru koji bi bio sretan zbog tog dostignuća, pa ni nema smisla pričati ti o tome. Javit ću ti kad doznam točan dan dolaska. U među­vremenu, hoćeš li razmisliti o onome što sam ti prije rekao?”

“Da, hoću.” Helmuth sjedne za kontrolnu ploču.“Dobro. Kad se radi o tebi, moram biti zahvalan i za male

pobjede. Dobar trik, Bobe.”“Dobar trik, Milosni.”

4Umjesto da spava — jer sad je znao da je doista uplašen

— sjedio je u stolici za čitanje u svojoj kabini. Osvijetljene stranice mikrofilma okretale su se preko površine zida njemu nasuprot brzinom koja mu je najbolje odgovarala, a imao je i višetjednu zalihu alkohola i cigareta pri ruci.

A li Helmuth dopusti da njegov koktel ishlapi, a knjigu, koja se automatski uključila na strani na kojoj je pri pretho­dnom čitanju stao čim je sjeo u stolicu, nije ni primijetio. Umjesto toga, slušao je radio.

U Jupiterovu sustavu uvijek je bilo mnogo radio-amater- skih aktivnosti. Uvjeti za to bili su dobri, jer bilo je dostupno mnogo energije, nekoliko atmosferskih slojeva koji su za­državali radio signale, te nekoliko službenih, nekomercijalnih stanica koje su radio-amateri mogli ometati.

A bilo je i dosta ljudi razasutih po satelitima kojima je zvuk ljudskog glasa bio više no potreban.

“ ... itko zna dolaze li senatori ovamo? Doc Barth je prije nekog vremena izvijestio o okamini biljke, bar on tako misli, koju je našao ovdje. Možda bi to željeli pogledati.”

“Ekipa na Mostu im je sljedeći cilj.” Jak glas i_ dojam jakog odašiljača; to će biti Sweeney, na Ganimedu. “Zao mi je što vas moram ražalostiti, dečki, ali m islim da senatore ne zanimaju naše kamene kuglice. M i smo ih ovdje uspjeli zadržati samo tri dana.”

Helmuth sumorno pomisli: Onda su već napustili Kalisto. “Jesi li to ti, Sweeney? Gdje je Most večeras?”“Dillon je na dužnosti,” ubaci se jako udaljen odašiljač.

“Pokušaj pozvati Helmutha, Sweeney.”“Helmuth, Helmuth, ti mračna ptico zlosutnico! Javi se,

54

Helmuthe!”“Daj, Bobe, javi se i pokvari nam raspoloženje.” Usporeno, kao da se kreće kroz vodu, Helmuth posegne za

mikrofonom pričvršćenim za jedan naslon fotelje. A li vrata njegove kabine se otvore prije no što je dovršio pokret.

Uđe Eva.Reče. “Bobe, želim ti nešto reći.”“Glas mu se mijenja!” reče glas operatera na Kalistu.

“Pitaj ga što pije, Sweeney!”Helmuth isključi radio. Djevojka se presvukla — ako se

uopće i moglo reći da se itko posebno oblačio na Jupiteru V — i Helmuth se zapita zašto se ona šulja hodnicima u ovo doba noći, u vrijeme između njena reda za spavanje i trik-dužnosti. Kosa joj je na svjetlu što je dopiralo iz hodnika bila boje lješ­njaka, a ona je izgledala manje muškobanjasto no inače. Po­malo gaje podsjećala na to kako je izgledala kad su se upoznali.

“Dobro,” reče on. “Dugujem ti koktel, pretpostavljam. Limun, šećer i ostalo su u ormariću... znaš gdje. Tamo su i čaše.”

Djevojka zatvori vrata i sjedne na krevet, sa spretnošću koja je bila gotovo graciozna, ali i s odlučnošću za koju je Helmuth znao da znači da je odlučila učiniti nešto glupo iz pravih razloga.

“Ne treba mi piće,” reče. “Zapravo, u zadnje vrijeme vra­ćam svoju porciju alkohola natrag u zajedničko spremište. Pretpostavljam da to trebam zahvaliti tebi — jer ti si mi pokazao kako izgleda um koji se skriva pred samim sobom.”

“Eva, prestani zvučati kao traktat. Očito, ti si napredovala do višeg, više jovijanskog nivoa postojanja, ali neće li ti ipak još uvijek trebati metabolizam? Ili si došla do zaključka da su vitamini stvar uma?”

“Sad se praviš superiornim. Svejedno, alkohol nije vita­min. I nisam došla razgovarati o tome. Došla sam ti reći nešto što mislim da bi trebao znati.”

“A to je?”“Bobe, namjeravam imati dijete,” reče ona.Smijeh nalik lavežu, djelomično od histerije, a djelomično

od čiste ozlojeđenosti, prisili Helmutha da se uspravi. Na zidu se pojavi crvena strelica i označi odlomak do kojeg je, kao, došao u čitanju, i stranica nestane.

“Žene! “ reče kad je uspio doći do daha. “Zbilja, Evita, sad

55

se osjećam mnogo bolje. Nijedan okoliš ipak ne može promije­niti ljudska bića.”

“Zašto i bi?” reče ona sumnjičavo. “Ne vidim u čemu je vic. Zar žena ne smije željeti dijete?”

“Naravno da smije,” reče, opet se zavalivši u stolicu. Stranice se opet počnu okretati. “To je prilično normalno. Sve žene žele imati djecu. Sve žene sanjaju o tome kako će jednoga dana svoje dijete poslati da se igra u bezračnom kamenom vrtu i da vadi okamine i dobije blage opekotine od zvijezda. Kako bi bilo divno ušuškati to malo plavo tijelo natrag u njegov kut kad padne noć, točno na zvuk zvona koje najavljuje promjenu trik-smjene! Pa, to je prirodno poput Jupiterova svjetla — toliko zemaljski koliko i smrznuta pita od jabuka.”

Nehajno okrene glavu. “A što se mene tiče, Eva, bio bih ti zahvalan da svoje sablasne namjere odneseš odavde.”

Eva skoči na noge jednim bijesnim pokretom. Njeni ga prsti bolno zgrabe za bradu i okrenu mu glavu.

“Ti otrcana muška plitkosti!” reče tihim, škripavim gla­som. “Kako možeš uočiti gotovo cijelu bit a tako je loše protu­mačiti — žene, je li? Znači misliš da sam se ušuljala ovano, puna poniznosti, kako bih izgladila naše tehničke nesuglasice.”

On sklopi šaku oko njena zgloba i grubo joj odmakne ruku. “A što drugo?” upita, pokušavajući zamisliti kako bi to bilo da može ostati priseban, samo pet minuta, s ovim Mostovim robotima. “Nijedno od nas ne treba tratiti vrijeme na igre i izlike. Ovdje smo, izolirani, izabrani između ostalog i stoga što su sve nas ocijenili nesposobnima za dublje emotivno vezanje, a sposobne za veze koje nam se u tom trenu čine privlačnima, a čiji nas kraj neće izbaciti iz ravnoteže kad te privlačnosti nestane. Nitko se od nas ne treba pretvarati da radi našeg načina života u Bostonu ne bismo završili u zatvoru, ili da moramo pronalaziti neke izlike uobičajene na Zemlji.”

Ona ne reče ništa. Nakon nekoliko trenutaka on upita, blago, “Nije li tako?”

“Naravno da jest. Isto tako, nema nikakve veze s ovime.” “Nema? Misliš da sam toliko glup? Briga mene jesi li ti

odlučila imati dijete ovdje ili ne, ako doista to ozbiljno misliš.” Tresla se od gnjeva. “Stvarno te nije briga. Ta ti odluka

ništa ne znači.”

56

“Pa, da volim djecu bilo bi mi žao djeteta. Ali ja djecu ne pod­nosim. Ukratko, Eva, što se mene tiče možeš ih imati koliko ho­ćeš i još uvijek ćeš, bar za mene, biti najgori operater na Mostu.”

“Imat ću to na umu,” reče ona. U tom je trenutku izgledala kao napravljena od leda pod pritiskom. “I ja ću tebi ostaviti nešto na umu, Roberte Helmuthe. Ostavit ću te razvaljena tu pod tvojom dragocjenom knjigom ... kao da Madame Bovary može išta značiti nekome poput tebe, kornjači bez smisla za pustolovinama... da razmišljaš o čovjeku koji vjeruje da djecu treba rađati samo u tople kolijevke — čovjeku koji vjeruje da se čovječanstvo treba stiskati na toplim svjetovima, inače neće preživjeti. Čovjeku bez ušiju, gotovo i bez glave. Užasnutom čovjeku, koji urla Mama! Mama! cijele stelame dane i noći!”

“Salonska dijagnoza!”“Salonsko žigosanje! Dobar trik, Bobe. Dobro zamotaj

svoju toplu dekicu oko mozga, ili bi ti se moglo dogoditi da ti se uvuče mrvica razuma koja bi utjecala na tvoju... učinkovitost!”

Vrata se zalupe za njom.Milijuni kilograma iscrpljenosti sruše se bez upozorenja

na Helmuthov um i on padne natrag u fotelju, oštro uvukavši dah. Bolio ga je korijen brade, a Jupiter je plivao i treperio pred njegovim zatvorenim očima.

Jednom se tržne, a onda zaspi.❖ % *Istog trena zgrabi ga san.Počinjao je, kao i uvijek, poznatim mjestima, gotovo

dovoljno stvarnima da budu dijelom dokumentarnog filma — izuzevši užasavajuć osjećaj pritiska i izobličen emotivni značaj koji je imala svaka riječ, svaki i najmanji pokret.

Bilo je to potapanje prvog kesona Mosta. Posao je zahtije­vao dovoljno točnosti i preciznosti da bude potrebno da bro­dovi s ljudskom posadom uđu u samu Jupiterovu atmosferu: eskadrila od dvadeset najmoćnijih brodova ikad izgrađenih, koji su između sebe vukli petorotonski asteroid oblikovan i potkresan u svemiru.

Četiri je puta ta eskadrila nestajala pod oblacima; četiri su puta napeti glasovi pilota i inžinjera mrmljali Helmuthu u uho; četiri su se puta čuli povici i zaludne zapovijedi i pucanje kablova i nečiji beskonačan vrisak u vječnom zavijanju jovijanskog neba.

57

Cijena smještanja tog jednog od pet mukotrpno oblikova­nih asteroida u pokretnu gnjecavu masu koja je sačinjavala Jupiterovu površinu bila je, sve u svemu, devet brodova i dvjesto trideset i jedan čovjek. Helmuth je pomagao u nadgle­danju svih pet misija, računajući i uspješnu, sa svoje kontrol­ne ploče na Jupiteru V; ali u snu on nije bio u kontrolnoj kabini, već za komandnom pločom jednoga od brodova koji se nikada neće vratiti—

Onda bi se, bez prijelaza, ali i bez osjećaja prekinutosti, našao na samome Mostu. Ne in absentia , kao udaljena bubina inteligencija-vodilja, već osobno, u jajolikom odijelu nalik tanku čiji detalje nikad neće jasno vidjeti. Pametnjakovići su izmislili antigravitaciju, i tražili dobrovoljce za održavanje Mosta. Helmuth se prijavio kao dobrovoljac.

Vraćajući se u mislima unatrag, u snu, nije znao zašto se prijavio. Jednostavno mu se činilo da se to od njega očekuje i nije si mogao pomoći, premda je znao kako će to izgledati. Njegovo je mjesto bilo na Mostu, iako ga je mrzio — njegovo je prokletstvo bilo da ode tamo, od samog početka.

A nešto... nije bilo u redu... s antigravitacijom. Pametnja­kovići su zatražili dobrovoljce prije no što su dovršena znans­tvena istraživanja. Sadašnja antigravitacijska polja bila su slaba, a postaojala je i neka temeljna greška u teoriji. Cijeli nizovi odijela pokvarili su se nakon kratke upotrebe, prego­rjeli, neočekivano, ponekad samo nekoliko trenutaka nakon što su na testiranju prošli kao potpuno ispravni — poput vakuumskih cijevi u buđenju života.

To je bilo ono što se Helmuth spremao učiniti. Čučao je u svojoj osobnoj maternici, iznad uzavrelog mora, okružen podivljalim oblacima, obasjanim bljeskovima vodikovog plamena, i čekao da njegova težina iznenada postane osam puta većom od normalne. Znao je što će mu se tada dogoditi.

I dogodilo se.Helmuth pozdravi jutro na Jupiteru svojim uobičajenim

vriskom.

5Brod koji je sletio baš kad je on preuzimao dužnost nije mu

nimalo olakšao teret na srcu. Po obliku se nije razlikovao od bilo koje druge krstarice koja je vozila na liniju Mjesec-Mars-

5 8

Prsten-Ganimed. A li spustio je svoj ogroman trup uz manje vidljiva napora i utrošene snage nego jedna od onih malih interstelarnih letjelica.

To je slijetanje govorilo Helmuthu da je njegov san na dobrome putu da se ostvari. Da su pametnjakovići imali pravu antigravitaciju, glavni mlažnjaci ne bi ni bili potrebni. Očito, otkrili su tek neku vrstu djelomičnog zaslona, koji je brodu omogućivao da radi s mnogo manje mlaznog pogona nego obično, ali koji ga je još uvijek ostavljao podložnim poprilič­nom dijelu univerzalnog pritiska svemira.

Na Jupiteru neće proći ništa drugo osim potpune i u potpunosti kontrolirane antigravitacije.

Radio je automatski, primijećujući da Milosnog nema. Vjerojatno razgovara sa senatorima, slušajući ono što je njemu predstavljalo dobre vijesti.

Helmuth iznenada shvati da mu nije preostalo ništa drugo već da pobjegne.

Posve sigurno nema razloga zašto bi morao ponovno proživjeti cijeli svoj san, bespomoćan, događaj po događaj, poput glumca kome je naređeno da glumi. Sad bijaše budan, i u potpunosti je vladao svojim osjetilima, još uvijek bar djelomično priseban. Čovjek u njegovu snu se dobrovoljno prijavio — ali taj čovjek neće biti Robert Helmuth. Ne više.

Predat će svoju ostavku dok su senatori još ovdje. Izravno, preko Dillonove glave.

“Probudi se, Helmuthe,” iznenada se začuje glas. “Da nije bilo mene, pao bi s Mosta. Isključio si sve automatske kočnice na toj bubi.”

Helmuth s krivnjom i više no prekasno posegne za koman­dama. Eva je već vratila njegovu bubu iza linije opasnosti.

“Oprosti,” promrmlja. “Hvala ti, Eva.”“Ne zahvaljuj mi. Da si doista bio u toj bubi, pustila bih je

preko ruba. Preporučam ti manje čitanja i više sna, Helmuthe.”“Zadrži svoje preporuke za sebe,” obrecne se on.Incident pokrene nov i još više uznemirujoć niz misli. Ako

sad da ostavku, još uvijek će morati pričekati punih godinu dana do povratka u Chicago. Antigravitacija ili ne, senatorski brod neće imati mjesta za neočekivane putnike. Povratak nekog od ljudi kući morao se organizirati daleko unaprijed. Moralo se naći mjesta, a teret odgovarajuće težine i prostornih

59

zahtjeva morao se izbaciti prema Jupiteru.Godinu dana života na Jupiteru V, a bez ikakvih dužnosti

— kao čovjek čije trošenje postajinih namirnica više ne bi mo­glo biti opravdano njegovim radom. Godinu dana života pod pogledima Eve Chavez i Milosnog Dillona i ostalih muškaraca i žena koji bi još uvijek bili operateri Mosta, muškaraca i žena koji ne bi oklijevali dati mu do znanja što misle o njegovoj ostavci.

Godinu dana života kao promatrač u grozničavom uzbuđe­nju izravnog, osobnog istraživanja Jupitera. Godinu dana gle­danja i slušanja neizbježnih smrti, dok bi on sam ostajao bes­poslen, privilegiran i beskoristan. Godina tijekom koje bi Rob­ert Helmuth postao naomraženijim ljudskim bićem u Jupite- rovom sustavu.

A kad bi se vratio u Chicago i krenuo tražiti posao — jer njegova ostavka na položaj jednoga iz ekipe Mosta automatski bi ga maknula iz vladine službe — pitali bi ga zašto je napu­stio Most u trenutku kad je rad na njemu dosizao kulminaciju.

Počinjao je shvaćati zašto se čovjek u njegovu snu dobro­voljno prijavio.

Kad je zazvonilo zvono za promjenu trik-dužnosti, još uvijek je bio odlučan da podnese ostavku, ali već je s gorčinom zaklju­čio da pored ovoga na Jupiteru ipak postoje i druge vrste pakla.

Vraćao je ploču u neutralan položaj baš kad se Milosni uspeo u kabinu. Dillonove oči blistale su poput neba punog kometa. Helmuth je znao da će biti takve.

“Senator Wagoner želi razgovarati s tobom, ako nisi preumoran, Bobe,” reče. “Samo ti idi. Ja ću pospremiti.”

“Želi?” Helmuth se namršti. San mu se vrati s treskom. Ne. Neće ga gurati ništa brže nego što on želi ići. “O čemu, Milosni? Jesam li osumnjičen za protu-Zapadne aktivnosti? Pretpostavljam da si im rekao što osjećam.”

“Jesam,” reče Dillon, nepogođen tom primjedbom. “A li složili smo se da vjerojatno nećeš osjećati isto nakon razgovora s Wagonerom. Naravno, on je na brodu. Pripremio sam ti odijelo u zračnoj ustavi.”

Dillon stavi kacigu na glavu, učinkovito se obranivši od dalj­njeg razgovora, ili daljnje svijesti o Helmuthovoj prisutnosti.

Helmuth ostane još nekoliko trenutaka, gledajući ga. Onda se, uz slijeganje ramenima, spusti dolje.

❖ sfc %

60

Tri minute kasnije, skakutao je po površini Jupitera V u svemirskom odijelu, dok je jasna gromada Jupitera razlijevala boje po njegovim ramenima.

Uslužni Marinac pusti ga kroz zračnu ustavu broda i pomogne mu skinuti odijelo. Unatoč sumornoj odlučnosti da se neće zanimati za novu antigravitaciju i njene moguće posljedice, radoznalo se osvrtao oko sebe dok su ga vodili prema pramcu.

Ali brod je bio nalik onome koji ga je dovezao od Chicaga do Jupitera V — bio je poput bilo kojeg drugog zvjezdobroda; nije se moglo vidjeti ništa drugo osim zidova hodnika i spiralnih stubišta, sve dok se ne stigne do kabine u kojoj su te trebali.

Senator Wagoner ga iznenadi. Bio je to mlad čovjek, najviše šezdeset i pet godina, nimalo debeo, i imao je najživlje plave oči koje je Helmuth ikada vidio. Primio je Helmutha nasamo, u svojoj kabini — prilično udobnoj po standardima zvjezdo- brodova, ali ni prostranoj, ni raskošnoj. Teško ga je bilo smjestiti u priče koje je Helmuth bio čuo o sadašnjem Senatu, koji je upadao iz skandala u skandal češće no Rimski Senat.

Helmuth pogleda oko sebe. “Mislio sam da vas ima neko­liko,” reče.

“ Ima, ali nisam želio da steknete dojam da ste pred komisijom,” reče Wagoner sa smješkom. “Bio sam prisiljen prisustvovati mnogima od tih beskonačnih istraga glede lojalnosti još tamo na Zemlji, ali ne vidim razloga zašto bi se takve religijske ceremonije izvozile u duboki svemir. Sjednite, gospodine Helmuth. Uskoro će nam donijeti piće. Ima mnogo toga o čemu moramo razgovarati.

Ukočeno, Helmuth sjedne.“Dillon mi kaže,” reče Wagoner, udobno se zavalivši u

fotelju, “da je vaša korisnost Mostu pri kraju. S jedne strane mi je žao to čuti, jer vi ste jedan od najboljih ljudi koje smo ikad imali na nekom planetarnom projektu. Ali s druge strane mi je drago. To vas čini dostupnim za nešto mnogo veće, nešto u čemu ste nam mnogo potrebniji.”

“Što time mislite?”“Objasnit ću vam za trenutak. Prvo bih želio malo popr­

ičati o Mostu. Prosim vas, nemojte se osjećati kao da ste na ispitivanju. Savršeno ste slobodni reći mi da me se odgovor na bilo koje od mojih pitanja ni najmanje ne tiče, i ja se neću

61

uvrijediti, niti ću se radi toga ljutiti na vas. Isto tako, ‘Ovime niječem autentičnost bilo koje snimke ili druge vrste prisluš­kivanja ovog razgovora, ili bilo kojeg njegovog dijela.’ Ukrat­ko, naš je razgovor neslužben, u svakom pogledu.”

“Hvala vam.”“To je i u mom interesu; nadam se da ćete biti slobodniji.

Naravno, moje nijekanje ne znači ništa jer takvi se dijelovi uvi­jek mogu izbrisati s trake; ali kasnije ću vam reći neke stvari koje ne biste trebali znati, po čemu ćete moći prosuditi koliko je sve što vi kažete meni doista povlaštena informacija. Dobro?”

Stjuard nečujno uđe s pićem, i odmah se udalji. Helmuth kuša svoje. Koliko je on mogao reći bilo je isto kao i ono koje je on miješao sebi, piće iz zaliha zvjezdobroda. Jedina razlika bilo je to da ovo bijaše hladno, što iznenadi Helmutha, ali nakon prvoga gutljaja zaključi da mu se to sviđa. Pokuša se opustiti. “Učinit ću najbolje što mogu,” reče.

“Dovoljno dobro. Sad: Dillon kaže da vi Most smatrate čudovištem. Prilično sam pomno proučio vaš dosje i mislim da Dillon nije u potpunosti shvatio vaše osjećaje spram Mosta. Želio bih to čuti izravno od vas.”

“Ne mislim da je Most čudovište,” reče Helmuth polako. “Vidite, Milosni je defenzivan. On smatra Most čistim doka­zom toga da nijedan skup neprijateljskih okolnosti neće nikada čovjeka zaustaviti zadugo, a u tome se slažem s njim. Ali on to, također, smatra i oličenjem Napretka. Ne može priznati — željeli ste da budem iskren, senatore — da je Zapad dekadentna i umiruća kultura. Svi ostali dostupni dokazi pokazuju da to jest tako. Milosni bi želio misliti da je Most dokaz da tomu nije tako.”

“Zapadu ne preostaje još mnogo godina,” složi se Wagoner, zapanjivši Helmutha. “Svejedno, Zapad je bio zaslužan za neka zaista vrhunska dostugnuća. Možda bi Most mogli smatrati posljednjim i najveličanstvenijim od svih njih.”

“Ja ne bih mogao,” reče Helmuth. “Izgradnja divovskih pro­jekata u ritualne svrhe — raditi nešto samo zato da bi se to radilo— posljednji je potez već mrtve kulture. Uzmite kao primjer piramide u Egiptu. Ili čak još veći i još idiotskiji primjer, veći od ičega što su ljudska bića ikada postigla, polijeganje “Dijagrama Moći” preko cijela Marsova lica. Da su Marsovci svu tu energiju umjesto u to uložili u preživljavanje, vjerojatno bi još postojali.”

62

“Slažem se,” reče Wagoner.“Dobro. Onda ćete se možda složiti i s tim da je sama srž

vitalne kulture njena sposobnost da se obrani. Zapad je porazio Sovjete već prije jednog vijeka — ali po mom mišljenju Most je Zapadov “Dijagram Moći”, njegove piramide, ili što god hoćete. Sav novac i sredstva koja su utrošena na Most bit će itekako potrebna, a neće ih biti , kad uslijedi sljedeći napad Sovjeta.”

“Sto će biti uskoro, tako mi kažu,” reče Wagoner, potpuno mirno. “Nadalje, oni će uspjeti, djelomično i iz razloga koje ste spomenuli. Za čovjeka koji je od Zemlje odsječen već godina­ma, Helmuthe, čini se da znate više o tome što se zapravo događa nego većina stanovništva tamo dolje.”

“Ništa ne može tako povećati zanimanje za Zemlju kao boravak izvan nje,” reče Helmuth. “Povrh toga, ovdje imam mnogo vremena za čitanje.” I li je piće bilo jače no što je očekivao, ili ga je senatorova smirenost u svezi s propasti cijelog Helmuthova svijeta gurnula još jedan korak bliže ništavilu; vrtjelo mu se u glavi.

Wagoner to primijeti. Naglo se nagne naprijed i uhvati Helmutha prije no što je pao. “Svejedno,” reče, “ne mogu se složiti s time da Most služi, ili je ikada služio, u ritualne svrhe. Most je imao praktičnu namjenu koja je sad ispunjena— Most, kao takav, sad je mrtav projekt.”

“Mrtav?” ponovi Helmuth slabim glasom.“Prilično. Naravno, pustit ćemo ga da radi još neko vrije­

me, iz jednostavna razloga što se projekt takve veličine ne može zaustaviti u trenu, na sreću ljudi poput Dillona koji su se emocionalno vezali za nj. Vi ste jedina osoba s nekim ovla­stima na cijeloj postaji koja je već izgubila dovoljno zanimanja za Most da bih joj bez straha mogao reći da se projekt napušta.”

“Ali zašto?”“Zato,” nastavi Wagoner, “što nam je Most potvrdio teoriju

od ogromne važnosti — toliko važnu, po mome mišljenju, da je neizbježni pad Zapada u usporedbi s njom prava sitnica. Potvrdu koja u sebi slučajno sadrži sjeme konačna uništenja Sovjeta, bez obzira što oni uspjeli postići u sljedećih pedesetak godina.”

“Pretpostavljam,” reče Helmuth, zbunjen, “da mislite na antigravitaciju?”

Po prvi put je Wagoner bio taj koji se našao zatečenim. “Čovječe,” reče napokon, “znate li vi baš sve što vam želim

63

reći? Nadam se da ne, ili će moj zaključak biti porilično sumnjičav. Siguran sam da vam nije Dillon rekao da imamo antigravitaciju; strogo sam mu zabranio da to spominje.”

“Ne, to mi se već duže vremena vrti po glavi,” reče Hel- muth. “Ali, u svakom slučaju, ne vidim zašto bi to trebalo biti tako strašno važno, ništa više no što vidim kako je Most pomogao da se to dogodi. Mislio sam da je pronađena neza­visno, radi daljnje eksploatacije Mosta, te da će poboljšati rad Mosta, a ne prekinuti ga.”

“Nikako. Naravno, Most nam je dao informacije u tisuće različitih kategorija, mnoge od njih zaista su vrijedne, ali jedin i posao koji je Most mogao obaviti jest potvrda, ili pobijanje, Blackett-Diracovih jednadžbi.”

“A one glase...?”“Povezanost između magnetizma i vrtnje masivnog tijela

— to je Diracov dio. Blackettova jednadžba je, činilo se, pokazivala da ista formula vrijedi i za gravitaciju. Da su nas cifre koje smo prikupili o jačini magnetnog polja Jupitera prisilile da odbacimo Diracove jednadžbe, onda nijedna od ostalih informacija koje smo dobili s Mosta ne bi bila vrijedna novaca koje smo potrošili da bismo je dobili. S druge strane, Jupiter je bio jedino tijelo u sunčevom sustavu koje nam je bilo dostupno, a koje je dovoljno veliko u svim relevantnim aspektima da bi nam omogućilo ispitivanje tih jednadžbi. One uključuju količine enormnog reda povećanja.

“A dobijene cifre pokazuju da je Dirac bio u pravu. One također pokazuju da je i Blackett bio u pravu . I magnetizam i gravitacija su fenomeni rotacije.

“Neću se ni truditi da vam opišem korake koji su slijedili, jer mislim da ih i sami možete zamisliti. Dovoljno je da vam kažem daje na ovom brodu pogonski generator koji je potpuno i konačno opravdanje ovoga pakla kroz koji ste vi, ekipa Mosta, prošli. Naprava ima dugo tehničko ime, ali tehničari koji se o njoj brinu već su joj nadjenuli nadimak “zvrkulja”, radi toga kako djeluje na magnetski moment atoma — bilo kojega atoma — u svom polju.

“Dok je u pogonu, ona apsolutno odbija primijetiti bilo koji atom izvan svog utjecaja. Nadalje, neće uzeti u obzir ni bilo koje naprezanje ili utjecaj koji vrijedi izvan granica njenog po­lja. Toliko je tvrdoglava daje se mora gotovo potpuno isključiti

64

kad se brod približi nekom planetu, jer inače neće dopustiti sli­jetanje. A li u dubokome svemiru... pa, njeno je polje neprobojno za meteore i ostalo smeće, naravno; ne podliježe sili teže; i — ni najmanje je ne zanimaju ograničenja najveće brzine.”

“Šalite se,” reče Helmuth.“Zar? Ovaj je brod na Ganimed došao izravno sa Zemlje.

Za manje od dva sata, računajući i vrijeme potrebno za manevriranje.”

Helmuth potegne dobar gutljaj. “Ta stvar zaista nema ograničenu brzinu?” upita. “Kako možete biti sigurni u to?”

“Pa, ne možemo,” prizna Wagoner. “Konačno, jedna od loših strana matematičkih formula jest to da one ne sadrže napomene koje bi nas upozorile na područja u kojima ne vrijede. Čak je i kvantna mehanika podložna toj kritici. Svejedno, očekujemo da ćemo prilično brzo saznati koliko brzo zvrkulja može voziti neki predmet i postoje li ograničenja. Očekujemo da nam vi to kažete.”

“Ja?!”“Da, Helmuthe, vi. Nadolazeći debakl na Zemlji nameće

nam — Zapadu — počinjanje međuzvjezdanih ekspedicija kao apsolutni imperativ. Richardsonov Observatorij na Mjesecu već je pronašao dva moguća sustava — jedan kod Wolfa 359, drugi kod 61 Cygni — a sigurno postoje i stotine drugih tamo gdje su planeti nalik Zemlji vjerojatni. Želimo razasuti pus­tolovne ljude, ljude s potpuno indoktriniranom ljubavlju pre­ma slobodi, po cijelom ovom dijelu galaktike, ako je to moguće.

“Kad jednom budu tamo vani, imat će potpunu slobodu, bez miješanja sa Zemlje. Sovjeti još nemaju zvrkulju, a čak i nakon što nam je ukradu neće se usuditi dopustiti njegovu primjenu. To je predobar i prekonačan način bijega.

“Ono što bismo željeli da vi učinite... sad prelazim na stvar... jest da usmjerite taj egzodus. Imate inteligenciju i pravi način razmišljanja za tako nešto. Vaša analiza situacije na Zemlji to samo potvrđuje, ako su daljnje potvrde i bile potrebne. A — na Zemlji sad više nema budućnosti za vas.”

“Morat ćete me ispričati,” reče Helmuth odlučno. “Sad nisam u stanju biti razumnim; ovakvo nešto ne mogu proba­viti za nekoliko trenutaka. Povrh toga, odluka ne leži samo na meni. Ako vam dam odgovor za... recimo... oko tri sata, hoće li to biti dovoljno brzo?”

65

“To će biti posve u redu,” reče senator.% %

“I tako, to je cijela priča,” reče Helmuth.Eva je dugo sjedila šuteći.“Ne razumijem jednu stvar,” reče napokon. “Zašto si došao

k meni? Mislila bih da bi te cijela ta stvar užasavala.”“Oh, i užasava me,” reče Helmuth, s tihim trijumfom u

glasu. “Ali, kako sam nedavno otkrio, užas i strah su dvije različite stvari. Oboje smo u krivu, Evita. Ja sam pogriješio u mišljenju da je Most slijepa ulica. Ti si bila u krivu kad si mislila daje Most krajnji domet.

“Ne razumijem te.”“Dobro, recimo to ovako: posao koji je Most obavljao bio je

vrijedan, to sad znam — znači ja sam bio u krivu što sam ga se bojao, što sam ga nazivao mostom do ničega.

“A li ti nisi ništa bolje od mene vidjela kamo on vodi i učinila si ga početkom i krajem svog postojanja.

“Postoji mjesto na koje se može ići; zapravo, postoje mjesta— stotine mjesta. Sva će ona biti nalik Zemlji. Kad se već Sovjeti spremaju zauzeti Zemlju, ta će mjesta biti zemaljskija od same Zemlje, barem u slijedećih sto ili više godina.”

Ona upita : “Zašto mi sve to govoriš? Samo zato da bi izgladio stvari između nas?”

“Ja ću prihvatiti taj posao, Evita, ako ti pođeš sa mnom.”Ona se naglo okrene, ustajući iz fotelje s nevjerojatnom gla­

tkoćom pokreta. U istom trenu oglase se sva zvona za uzbunu na postaji, ispunjujući svaku kabinu zveketom čiste strave.

“Osoblje!” grmio je zvučnik iznad Evina kreveta, izobliče­nom, pojačanom verzijom Dillonova glasa. “Preopterećenje uslijed oluje! J T P prelazi preko Pjege. Brzina vjetra već je prešla sve dosadašnje rekorde i jedan se dio kopnene mase počeo slijegati. Ovo je uzbuna prvoga stupnja!”

U pozadini Dillonova vikanja, vjetrovi Jupitera nastavljali su svoje beskonačno, mahnito vrištanje. Most je odgovarao monstruoznim stenjanjem u agoniji. Čuo se još jedan zvuk, gotovo glazbena kakofonija oštrih, bubnjajućih tonova, kakve bi mogao proizvesti dinosaur koji se probija kroz šumu ogromnih čeličnih glazbenih vilica. Helmuth nikad prije nije čuo taj zvuk, ali znao je otkud dolazi.

Platforma Mosta pucala je po sredini.

66

Nakon još nekoliko trenutaka buka umine, a zvučnik reče Dillonovim normalnim glasom: “I ti Eva, molim. Javi se, molim. To je to — ako se svi odmah ne javite na dužnost Most bi se mogao raspasti za manje od sat vremena.”

“Neka,” odgovori Eva tiho.Nastane kratka, iznenađena tišina, a onda duh ljudskoga

zvuka. Glas je pripadao Senatoru Wagoneru, a zvuk je mogao biti hihot.

Dillon se isključi.Moćno umiranje Mosta i dalje je odzvanjalo malom pro­

storijom.Nakon nekog vremena, muškarac i žena odoše do okna i

pogledaše mimo odbačene Jupiterove gromađe prema obzorju, gdje se uvijek moglo vidjeti nekoliko zvijezda.

Copyright ©

67

Ozren Harlović (1975) studira lingvistiku i informatologiju na Filozofiji u Zagrebu, a li unatoč tome stalno sliša walkman i često ide na koncerte (premda ne nužno istovremeno), i u bircu uvijek naručuje kakao. Mnogo piše, pa se time planira (makar djelomično) baviti i kao sredstvom zarade. Kako sam kaže, stasit je i pristao momak, a kako Vaš urednik kaže, i simpatičan. I vraški duhovit (vidi dolje)!

išina je. Ništa se ne čuje u tišini. Tiho je. I tako. Eto.Eh, ta tišina. Tiho je zbog nje, zbog te tišine. Tišino,

oj! Baš je tiho zbog tebe.”Kako je samo Roy ponosan na svoje misli! Redovito ih

bilježi. Treću zbirku je nazvao “Tišina” . To je nakon “Svjetla” i “Zedi” . N ije lako stvarati umjetnička djela. Kad je pisao “Žeđ”, nije pio cijeli dan. A li trud se isplatio - sad mu pisanje već ide lagano i sve više je svjestan svoga genija.

“Kako je samo tiho ovdje. Normalno je to. U tišini se ništa ne čuje.”

“Di si, Svileni?” ulazi Orson u salon, otvarajući vrata drškom od fazera.

“Pusti me na miru. Stvaram..”“Aha. E, stvaraj stvaraj. Jel’ sve u redu?”“Zvuk... u tišini. Kao vrabac u loncu...”“Aa.” Orson odlazi i ide prema Mirku koji gleda ‘Raska­

lašenu Bluffy’ na videu u drugom dijelu salona.“Što se zbiva, Mrki?”“Karačina.”Orson na trenutak ostaje zbunjen. No, samo na trenutak. “Aha. Eee. Misliš - tu!” reče pokazujući blasterom na ekran.

O zren H arlovićKAPETANOVO

ZLATO

“Aha.”“E ”* * *

68

Orsona već pomalo zamara kompliciran razgovor. Kad god pod punim naoružanjem obilazi brod, nikad nema problema. Zlikovci će sigurno uhvatiti trenutak kad on neće imati oružje, pa onda napasti. Koji zlikovci? Pa neki. Zlikovci su svugdje. Neprijatelj promatra. Ima podočnjake.Htjede se vratiti u svoju izbu da još jednom očisti laser, ali u taj čas u salon ulazi Kapetan, čime se posada Paklene Breskve našla na okupu.

“Treba mi pomoć.” objavi Kapetan.Roy: “I vrabac i lonac su tihi. Kao tih i otok u moru otoka

u moru.”Mirko: “Samo malo, dok svrši... film.”“Zaboravi. Orson će mi pomoći. Jel’da, Orsone?”“Ja? A? Aha.”“Da. Treba razvrstati zelene od plavih pilula u ovoj vrećici.”“E. Sad ću.” reče Orson i ispusti blaster iz lijeve ruke da

bi u nju mogao staviti fazer iz desne ruke, pa da mu desna ruka bude slobodna. Dok je to radio, ispadne mu disruptor iz unutrašnjeg džepa. Sad je imao tri oružja na dvije ruke. Dva je manje od tri - to mu je kristalno jasno. Nužna je hitna reorganizacija. Orson počne svo svoje oružje vaditi iz džepova da se sredi i zbroji.

“Jedan, dva, tri... Više od tri. A jedan, dva... Dvije ruke.” mrmlja.

“Nema veze, sam ću.” uzdahne Kapetan I kreće u svoju izbu.Roya smeta što ga ova bagra ometa u stvaralaštvu, pa

kreće u svoju izbu, popravivši prethodno plavu svilenu košulju. Treba se srediti prije posla.

Orson primjećuje da mu fali dezintegrator te zbunjeno kreće u svoju izbu.

N i ‘Raskalašena Bluffy’ nije svršila, niti Mirko nije ostao u salonu. On ide u svoju izbu čitati stripove.

%

Ho ho ho. Djed Mraz ima lice od kocke u obliku porculana, a plameni jezici su plameni. “Ho ho ho” govori. “Ho ho ho” smije se. Djedi Mrazi pojma nemaju. Kapetan i Djed Mraz vode konstru-ktivan dijalog uz suglasnost obiju strana. Gadjaju se vrućim grudama. Ho ho ho.

Kapetanov um se donekle razbistruje i on opet percipira unutrašnjost svoje izbe. Ako ništa drugo, sad bar ima manje

69

pilula za razvrstavanje. Gleda on tu tirkiznu hrpicu i računa: “Ovaj posao mora upaliti. Samo kad bi posada bila sposobnija. Ove budale ničemu ne služe. Pa ništa ni ne zaslužuju. Ako izvisimo, no hash-hash, no heroin, no strihnin., hoću reći amfe-tamin. To je ono pravo. Inače neću imati za otplatiti Paklenu Breskvu. Sve ili ništa. Kao i svi. Ili ništa. Tako Na­poléon nije porazio Kartagu.”

Kapetan odlazi u kupaonicu, nadajući se da će ga voda osvježiti. Nadaj se, nadaj, Kapetane. A Nada je kurva.

“Ho ho ho” govori Kapetan sam sebi.¡{i $ ÿ

U svojoj izbi Orson se ne muči s problemima takve vrste. On ima i para i oružja i mozga. Tako bar misli. I ničega se ne boji. Tako bar kaže. Jedva čeka sastanak. Sigurno će biti pucanja, priželjkuje. Kad se vrati doma, u kvart, bit će štemer. Svi će ga zvati ‘K iller’, ili tako nekako, a ne više ‘Idiot’.

“Orsone, ti si frajer. Gle, čak se i rimuje: Or-son - fra-jer.” uvjerava se on puneći i prazneći pulverizator. Takvom frajeru ne trebaju ovi slabići kao posada na ovom brodu. Trebalo bi zavesti reda na ovom brodu. Doduše, nitko ga ne zove idiotom na ovom brodu. Dapače, Kapetan ga je nazvao moquette. Taj moket nije bezveze, zna Orson. Tražio je sat vremena u rječniku dok nije našao da to znači ‘srndaćeva izmetina’ i ‘vrsta tkanine’. No, nije mu jasno zašto ga je Kapetan nazvao vrstom tkanine.

:jc

U pjesnikovoj izb ije tiho. Roy promatra igru sjenki i tame na mračnoj pozadini. Srce mu ledeno a mozak prazan. “Ovo sve nema smisla. Neće upaliti. A li uvijek se mogu ubiti. Nisam trebao krenuti u ‘Ka-ka’ biznis. Ljudi prodaju sve što imaju da bi skupili za brod i krenuli u Kaka. Raspad. Deka­dencija. Ovo nije mjesto za intelektualca. Biser među bagrom. Primitivci. Kreteni. Šljam. Propast. Pikov as. Mandragora. Pješčani sat. Sunčane naočale.”

Tako misli Roy dok oblači crnu Armanijevu svilenu košu­lju. Business man. Krasno mu pristaje uz depresivni izraz na ruž-nom licu i toga je svjestan.

“Ovaj posao nije za lovu, nego za slavu.” govori sam sebi. “Svi će se sjećati Crnog Pjesnika. Ako već ne po pjesmama, po

70

nečem drugom sigurno. Crni Pjesnik - usamljeni lutalica na Crnoj Breskvi. Ah, da. To već bolje zvuči. Kad brod bude moj, prozvat ću ga Crna Breskva. To puno bolje zvuči od Paklene Breskve. Doduše, nije ni Crna Banana tako loše. Ili da pokušam s povrćem? Crno je tamno.” pada mu na pamet i on brzo bilježi tu genijalnu misao.

* * *Mirkova izba nije bez izvjesnog šarma. Zapravo je. Prljavi

veš, pivo i stripovi. Trideset epizoda Alana Buicka. Usred toga nereda Mirko svojim deformiranim džepnim nožićem udara nekakvu plastičnu ambalažu. Tup tup. Umri, plastična ambalažo.

“Što ja radim. Što ja to radim?!” uznemiruje se Mirko. Prva misao u deset minuta. Zalutala je u Mirkov mozak, ali ne nalazi nikakvo društvo, pa odlazi. Mirko zaboravlja i otvara Hladno Pivo. Guc guc. Uvijek poslije dobrog sječenja plastike ogladnim k’o zvijer. E, dobro je ovo “Srpanjsko”. On troši još 15 minuta životnog vremena pijući pivo.

Što raditi s rukama? Mirko siječe plastiku. Majku ti poli- mersku! Ne prolazi ni pola sata, a već dolazi nova misao.

“Ovo nema smisla.”Kad se mozak jednom pokrene, lako mu je prijeći i na zah­

tjevnije poslove.“Ovo nema smisla.”Tek toliko da se utvrdi gradivo.“Dosta sam gubio vrijeme.”Kakav preokret! Mirko ustaje, žurno izlazi iz izbe i ide

gledati TV. Polimeri odahuju.

?¡C

“Došli su,” kazuje Roy.“Došli su,” pomišlja Kapetan. “Došli su, došli su,” nasta­

vlja misliti. Kauguma je zgodna stvar. Kapetan se potpuno posvećuje pravljenju balona.

ffffftpopUočuje da se od njega očekuje značajan komentar. “Došli

su, dakle,” komentira Kapetan i nastavlja se baviti kau- gumom. Ostalo mu je malo zalijepljeno na usnama, što je jako nezgodno.

“Gotov je,” misli Roy, gledajući Kapetana. “Ako smuva71

posao, maknut ću ga. Takvima mjesta nema. I Orson će mi pomoći. A ako se Mirko pobuni, likvidirat ćemo i njega. Orson i ja možemo sami odvesti brod.”

Smislivši po treći put isti plan, Roy je zadovoljan. Ponosan na svoj intelekt, on popravlja svoju Arm anijevu svilenu košulju. Vjerojatno je u pravu. Više godina uzimanja libriuma i drugih tranquilizatora uništilo bi bilo koga, a na Kapetanu se jasno vidi da mu nije najbolje.

“Krenuo je skuter s Jarcem i Jablanom. Pristaje za 3 minu-te,” čuje se Mirkov glas iz zvučnika. Alieni nemaju ime za svoju vrstu. Nazivaju svaki sebe naprosto ‘Ja’. Tako su prozvani Jajčeki. Da bi ih razlikovali, Zemljani koji ih kon­taktiraju stavljaju smislene nastavke na Ja-. Tako su ova dvojica postali Jarac i Jablan.

Roy repetirá Dugu Desetku, a Kapetan pljuje kaugumu. Prolazi minuta zajedno s nekoliko sekundi. Kako je to čudno- bez kaugume. Kapetan uzima novu. ‘Wrigley’s Doublemint Chewing Gum’.

Prolaze još dvije minute i Jarac ulazi, ne skinuvši skafander.“Dobar dan, Čovjeci,” čuje se njegov glas iz skafanderskog

zvučnika. On je izrazito ponosan na svoje znanje čovjekskog jezika. Royu je ovo prvi put da sreće Jajčeka i on uzbuđeno namješta košulju.

Istovremeno uočava da Jarac ne nosi nikakvo oružje. Tako-đer je dobro što su se Jajčeki složili da se razmjena obavi na Kapetanovom brodu, gdje Roy odlično poznaje teren. Te dvije okolonosti ga smiruju i on vraća gun u futrolu.

Jarac uočava da Čovjeci nemaju nikakve ubojice pri ruci. Također je dobro što su se složili da se razmjena obavi na čov- jekskom brodu, tako da u slučaju bilo kakve borbe ili nezgode oni pobiru svu štetu. Te dvije okolnosti ga smire i on pogladi ubojicu u džepu.

Kapetan je Francuz (čak se i zove François, no prijatelji ga, tko zna zašto, zovu Keptn), ali svejedno osjeća nepri- kladnost te rečenice na svojoj podrtini od broda, u dva ujutro, s policijom na vratu. On klima glavom prema crveno-bijelim kutijama i gleda u kofer u Jarčevoj doljnjoj prednjoj ruci.

Jarac kaže “Zlato” i polaže kofer na stol za kojim sjedi Kapetan iza kojeg stoji Roy. Zatim polazi prema kutijama. Kapetan otvara kofer, vadi zlato i gleda ga blesavo. Ovo nije

72

običan metal, to vrijedi brdo kauguma. Brda i doline. Pejsaž. Zemljovid.

“Nije blago srebro i zlato, već je blago što je srcu drago,” veli Jarac ljubazno.

“Ha?” pita Roy. Takvu misao bi valjalo zabilježiti.No Jarac je već uzeo kutije po koje je došao i kreće se

prema izlazu. “Čujemo se,” kaže.

% ^

Orson ulazi u prostoriju s Dugom Dvanaesticom uperenom ispred sebe. Njegov omiljeni gun. Ima barem 10 kila plus mi­nus švedska optika.

“Jel’ o’šo?” pita, sav napet, s prstom na trećem okidaču. “Skuter s Jarcem se odvojio,” javlja Mirko iz zvučnika. “Otišao. ‘Ajde, smiri se,” kaže Roy Orsonu jer ovaj nikako

da pusti oružje iz ruke. Pritom otpušta košulju i pogledava prema Kapetanu koji ukočeno pilji u zlato.

“Možda je umro prirodnom smrću,” misli Roy. “A ako nije, uvijek se da srediti.”

U taj zao čas nastaje krah i lom. Orson mirno okreće Dugu Dvanaesticu prema Royu i stisće istovremeno drugi, treći i peti okidač, stoje, u svakom slučaju pretjerano. Silina udarca od-bacuje Royevo tijelo nekoliko metara prema zidu i zatim kroz zid u WC. Krv još nije stigla išarati groteskne šare po zidovima, jer već je Kapetan u akciji i pažnja se okreće k njemu. Skače preko stola, ruši kofer sa zlatom i hvata Orsona. Dok pada zajedno s Kapetanom, Orson puca još jednom, ali ubija samo lampu i trećinu stropa. Mrak ispunja prostoriju i tek se poneki napregnuti zvuk čuje - Kapetan udara zlatnom polugom Orsona koji se brani lijevom rukom dok se desnom pokušava riješiti Duge Dva-naestice. Dotle Roy sablasno kaplje sa stropa.

turn pum Nešto je palo.Sištanje plina iz bombe koju je Mirko ubacio: ssssšššhhh.

Para se zabijeli u prostoriji - nit’ je labud nit’ je 2-klorben- ziliden-malonontril, nego je fosgen. Nije Mirko budala...

...nego mrtvac... je r Orson puca još jednom u samrt­nom grču.

% %

73

Za to vrijeme, nakon što je unio kutije s drogom iz skutera i skinuo skafander, Jarac se zagleda kroz prozor u čovjekski brod. Stoji, savršeno miran i dostojanstven, u beskrajnoj tišini svemira. Jedno svjetlo se gasi i zatim opet mir. Jarac si dopušta trenutak romantike i osjeti ubojicu u leđima - jasan element realizma. On u tišini pada, iako tišine nije bilo, jer su ubojice naveliko zujali po Jajčekovskom brodu.

Na poprištu posljednji ostaje... Jadni - recimo. Puže do dra­gocjenih kutija, teško ranjen Jablanovom ubojicom. Napokon.

“Sad me briga nije niti ako mrem,” misli, stegnuvši jednu dozu gornjom lijevom rukom. Pažljivo promatra čudne upute na vrhu doze i napokon je uspijeva otvoriti. Jadni pomalo žali Čovjeke. Oni ovu drogu piju naveliko, ali na njih, izgleda, ne djeluje, pa je mijenjaju za zlato. Svaki (ili bar svaki sedmi) Jajček bi dao sve svoje zlato zajedno pakovanje Kokole.

Postoji Čovjekska izreka u vezi Kokole s kojom se Jadni potpuno slaže.

“Can’t beat the feeling”© Ozren Harlović 1993

¡"n a r u d ž b e n ic a

j IME I PREZIME:______

* U LIC A :______________I| POŠT. BROJ I MJESTO:i Naručujem knjigu "JOŠ JEDAN LIJEPI MIT" Roberta Asprina, po | cijeni od DEM 10,- (plus poštanski tro ško v i) plativo u HRD po | tečaju NBH na dan slanja. Knjigu ću platiti poštaru prilikom p re u z im a n ja .

Narudžbenicu pošaljite na našu adresu:

BAKAL d .o .o ., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

Telefonske narudžbe: 041/579-877

74

JOS JEDAN LIJEPI MITRobERT Aspmu

Koliko puta je Olio spočitnuo Stanliju: "U još si me jednu lijepu kašu uvalio"! A Stanliju neugodno...

Robertu Asprinu, i nama, naprotiv, nije nimalo neugodno što ćemo čitatelje uvaliti u "Još jedan lijepi mit". Štoviše, raduje nas da će se kod nas konačno pojav iti jedna od najduhovitijih knjiga novije američke književnosti.

NOVI HIT-NASLOV FUTURINE SF&F BIBLIOTEKE

svaka knjiga bolja od prethodne NE PROPUSTITE!!!

75

TERRY PRATCHETTAvanture FRČLOPIRA, DVOCVIJETA i PRTLJAGE na proputovanju svijetom DISK-a natjerat će vas da se valjate od smijeha.

Pratchettova "BOJA MAGIJE" prodana je u surovom svijetu u više od 2 milijuna primjeraka. MI imamo još jedan primjerak za vas.

BOJA MAGIJEr NARUDŽBENICA:

Pošaljite mi knjigu Terry Pratchett - BOJA MAGIJE pouzećem (otkupnina), po cijeni od 8,- DEM (plus poštanski troškovi cca 2,- DEM) plativo u HRD po prodajnom tečaju NBH na dan slanja.

Ime i prezime: ________________________________________________

Ulica: ________________________________________________________

Mjesto:

Narudžbenicu pošaljite na adresu izdavača: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

76

Darko M acan (Zagreb 1966: danas krupan i bradat) objavio je dosad dvanaestak pripovjedaka u Siriusu. Alefu. Večernjem listu. Modroj lasti. Galaksiji, te u zbirkama TA M N I V ILA JE T 2 i S K U PLJA Č I SNOVA. Pored toga je crtao, pisao i ob javljivao stripove, a u p roda ji mu se nalazi i album C ITA T I kojega je načinio zajedno s Edvinom Biukovićem. Ovo su mu drugi “Crteži” u Futuri. Čitajte ih vrlo pozorno da vam ne prom aknu njegove literarne vrijednosti zapretene iza zanimljive stilističke bravure.

D arko M acanNOVI CRTEŽI ZA T-SHIRTS

U vijek kad s užasom ugledam cigaru, cigaretu ili smrdljivu sramotnu smotku što je lijeno pripaljuje

papak ili pipak, sa svakim susretom gdje spazim usne što s užitkom udišu ultravioletni dim iz upaljena ugarka, mrmljam meditativnu mantru:

Davidson, Sanchez, Davidson, Levak...Ponavljanje tih prokletih prezimena do neprepoznatlji­

vosti primiri me, makar malo, a sa suprotne strane sanjam kako svaki konsonant kaplje na kletveno kolo koje kurvinoj kopiladi kazuje količinu paklenih patnji.

Dvojčeki Davidson, a dakako i druga dvojica, već su duže od desetljeća mrtvi mada, maštam, ne i mirni. Pomeo ih je precizno podešen plameni poljubac iz citodestruktivnih cijevi sedmorice službenika sigurnosti svemirodroma u Sirakuzi, ni sedam stopa od Heinleinovih Heroja, kruzera kojim su skupljali kojekakvu fantastičnu floru iz susjednih sektora sazviježđa.

Dabogda im se drske duše propuhale u paklu, samljeli im slabine u salame i potom pustili da se pokvare!

Kad su se Heinleinovi Heroji ostvarili s ove strane osmo- krake cefejske crvotočine posadi je bio preostao posljednji pomak prije povratka. Puni polugodišnji predah pružao se

77

pred njima prije ponovnog puta od predstraže do predstraže, po poslu pobiranja prikupljenih primjeraka. A li avaj! neka mu od nepca nastane netopir a od jezika jegulja i dabogda do svoje smrti prebirao po Proustu, neki je napušeni nadglednik olako obavio obilazak Heinleinovih Heroja pred polijetanje i osnovni im je orijentator otkazao. A čak ni ona asembleja anarhisti­čkih apostola apokalipse nije bila tako bezmjerno bezumna da se bez osnovnog orijentatora otputi u ciljanje centra crvotočine.

Beskonačnih bismo bili patnji pošteđeni da su pokvarenja­ci to ipak poduzeli, dabogda im do kraja beskonačnosti za svaki obrok osvanuo omiljeni objed!

Dva Davidsona, Sanchez i Levak pokrenuli su propisani protu-E pogon i krenuli kući korakom. Put će potrajati, pro­vjerili su pomoću procesora podataka, ali će posada preživjeti. Dostatna dnevna doza zalogaja i zraka zajamčena im je zas­lugom znanosti - ako već posjedujete pogon koji poznaje prečice prostora, nije naročit napor napraviti hladnjake hotimice herkuleanske iznutra iako iznenađujuće inferiorne izvana. Ipak, kontra konstruktorskim kalkulacijama, katakli- zmički se kvartet kretao ka krizi - produženo putovanje ostavilo ih je očajne, bez cigle cigarete!

Dabogda im providnost podarila pakao pun prerađevina za pušače, ali s potpunim pomanjkanjem palidrvaca!

Ponekad pogledam portrete arhaičnih astronauta, jedrih, jakih junaka poštena pogleda, domoljubnih desni i bogoboja­znih bicepsa! Prošlost je za taj posvećeni posao pozivala pro­brane, a u zaslužne su zvjezdoplovce sa zavišću zurili zemljo- hotci. A u današnje je doba bezbroju bijednih budala nebra­njeno prometati među pulsarima!

Zamislite, zbog zezanja, Terješkovu kako trusi termos devet-desetinskog destilata. Ili Gusa Grissoma gdje galant­nom gestom olako otresa opuške u polju poništene planetarne privlačnosti. Zamišljanje zahtijeva znatan znoj, žarne? Ništa neobično, naprotiv, za te neosporne nadljude! A sad prizovite prizor demonskih Davidsona, sotonskoga Sancheza, i lucifer- skoga Levaka, te ekipe evanđelista etičke entropije, pri pro­diranju u povjerene im pošiljke - promotrite ih pri prisvajanju plodova pustinjskih i prašumskih planeta! Scena je surovo stvarna, slažete li se? Gnusna je gamad tuđinske trave tutnu- la u lule i listove poluprozirna papira pa pušila, počujte, pušila,

78

polako, pritompjevušeći! Prijani pušili, preostali puk popušio...Davidson, Sanchez, Davidson, Levak! Davidson, Sanchez,

Davidson, Levak... Dabogda im pred anđeoskom Atenom i Artemidom, i Herom himbenom, trebao tupee!

Stvar što se sluzavo slila sa slaza Heinleinovih Heroja po stajanci svemirskoga sletišta, kasnije kazivahu službenici sigurnosti, ničim nije nalikovala nečemu naravnom. Spremno su stoga postupili po pravilu te terminirali tuđince. Tek se na obdukcijskom otvaranju očitovalo daje općeprihvaćena ocjenao osvajačima obmana, te da su lokvasti leševi likvidiranih, redom, Davidson, Sanchez, Davidson i Levak, organizama otrovanih opasnim stranim sastojcima.

Dabogda im ali iskru života u žlijezdama dok ih je skalpel savjesno secirao!

Eh, kad bi ovo kratko kazivanje, kao što su njihovi žalosni životi, ovdje okončalo, bilo bi besmisleno priču i počinjati. Međutim, mora mrvljenja morala tek je malo metastazirala. N i slutio nisam niskosti na koje je sav svijet spreman suoči li se s odgovarajućim opijatom! U davnom su dobu neuhra­njeni Nijemci kopali kržljave krumpire po parkovima pleme- nitaša. Po publikaciji podataka o pretvorbi posade ponovno su probuđeni isti ikonoklastički instinkti. Gledao sam kako gomile gladne grijeha provaljuju i pljačkaju istraživačke in­stitute, paleći pritom i pušeći, počujte, pušeći svaki svemirski sastojak iole inkliniran ignikaciji ili incineraciji.

Tek tridesetinu tih trava tvorili su hvalevrijedni homeo- statici. Od hrpe hedonističkih halucinogena (nikako neško­dljivih) hvatala me hororoza. Preostale su, pak, perverzne poslastice bile paklena pizma prema smirenosti sretnoga svijeta. Učestalim udisanjem mijenjale su muškarce u me­duze, žene u žaluzine, a djecu u dinosaure. Poneke su podizale potenciju, poneke poništavale pamćenje, umnažale udove, ubijale ili uskrsavale. Materijalizirana maštanja miješala su se s malignim mutacijama. Geni su galopirali u govna en gros. Zakoni su zaludu zabranjivali zlokobnije među zamislima nastranih nabavljača narkotika. Sudbine i svijesti su savi­jane, sam je sebi svijet sve slabije sličio...

Unatoč užasnim uvezenim ubojicama za udisanje, premda potaknut na pomisao o pogibli od dušenja duše dimom, nisam, svjestan svojega stava o suverenosti svačije slobode, namjeravao

79

načiniti nikakve konkretne korake. Prema pravome putu po­krenuo me tek poroku prateća pošast: PASIVN O PU Š E N JE /

Pluća pasioniranog pušača intravenozno imunizira izabra­na droga, dok nesviklog namjernika napada niz narkotika iz ne-posredne mu okolice. Od njega na to nastaje neljudska nakaza. Bezobzirnost bližnjih koji odbijaju odgovornost za svoje okrutne opačine opomenula me daje odgađanje odlučnih opcija opasno. Stoga sam stvorio savez svih žalosnih žrtava žderača žara.

Prostorije pripadajućeg nam prebivališta su u prometnom prilazu posred prijestolnice. Naočit natpis “PAĆENIC I PRO­TIV PULM ONALNE PRESIJE” privlači pozornost prolazni­ka. Navratite! Našoj nakani ne možete nauditi - naprotiv! Stu­pajte sa sebi sličnima! Pomozite prebrisati pušače s površine planeta! “Budućnost bez bolesnih bronhija i deformirane DNK”, kličemo kolektivni kredo. “Dolje dragovoljne devijacije!”

Dobrodošli ste dnevno, do dva. Pristupite, pitajte za mene. Lako me je lučiti, u uredu sam unikatan po svojim finim fluorescentnim flekama, raskošnom rogovlju, i akutnoj alite- raciji. Osim u trećem tjednu travnja: tad sam tirkizan i tolerantan, tek mahinalno mumljam mantru.

Davidson, Sanchez, Davidson, Levak...

© Darko Macan, 1993.

80

Katherinu MacLean (1925) smo upoznali u Siriusu kao autoricu pouzdanog dom išljatog esefa srednje linije, bez prevelika istrčavanja u gustu filozofiju ili p litku avanturu. Premda nije napisala neko ključno djelo “za sva vremena”, nikada neće razočarati tekstom ispod čitke, zanimljive, kompe­tentne razine.

Ova pripovjetka je svakako ono što svaki pravi ljubitelj esefa najviše voli: uzbudljiva avantura u mogućoj, čak vjero­ja tno j budućnosti, bez piščeva samodopadnog šepirenja “vidi kako sam ja pametan”.

orštaci koji su otvorili granice na zapadu nisu bili odonih koji se skrase na jednom mjestu; oni bijahu

postavljači zamki, trgovci, borci i revolveraši — ljudi za koje u rodnome kraju nije bilo mjesta. Vrsta ljudi kakvi će biti potrebni na granicama svemira...

Iz drijemeža me prene zveket i lupa zračne ustave. U moj brod može ući svatko, prolistati časopise, pogledati filmove i odabrati hranu iz zaliha bez da ja moram ustajati prije no što je mušterija spremna za kupnju, ali ovi zvuci bijahu drukčiji. Po načinu na koji su lupali i psovali pokušavajući uključiti zračnu ustavu zaključih da su stranci. Istog se trena probudih.

Prošlomjesečne vijesti sa Zemlje sadržavale su nekoliko zanimljivih priča. Iz San Quentina su pobjegla četiri robijaša. T ri dana kasnije opljačkana je jedna banka i odnešena basnoslovna svota novca. Nakon toga uzletio je jedan od brodova na liniji Zemlja-Mjesec, s punim teretom, ali šestorica putnika nikad se nisu pojavili na prihvatnoj postaji na Mjesecu nakon slijetanja broda, te su ih smatrali nestalima.

K atherin e M acLeanSUDARIMA ORBITA

Izvornik: “Collision Orbit”, 1956. Prijevod: Mihaela Velina

81

Jednog od njih našli su mrtva ni dva kilometra od uzletišta na Zemlji.

Sat i pol nakon slijetanja broda na Lunu, zvjezdoplov Phobos, koji inače vozi na lin iji Phobos-Mars, iznenada je uzletio ne čekajući utovar tereta i nestao u svemiru. Na njemu su od posade bili samo pilot i prvi inženjer.

Kad sam dobio te vijesti već su bile stare mjesec dana, ali nije bilo teško te tri stvari povezati u cjelinu. Robijaši su oteli brod i zaputili se prema Asteroidnom Prstenu.

Pa, evo ih, stigli su. Prva postaja, Kod Sama . Nacerih se pa odšarafih dvije od polugica na radiju, jednu zašarafih na krivo mjesto, a drugu sakrih ispod pulta. Potom prebacih ra­dio na emitiranje, premda je polugica sad pokazivala položaj za primanje signala. Dolazili su. Zijevnuvši, ja se okrenuh na svojoj stolici na kotačima.

“Pažljivo s ustavom. Ovdje zrak nije besplatan.”Oni se naguraše unutra; četiri figure u teškim svemirskim

odijelima sa zelenim kacigama koje su im pokrivale glave.“Ne miči se, stari.” U moj su trbuh iznenada bila uperena

dva pištolja.“Dobra večer, gospodo,” rekoh prijateljskim tonom. “Oče­

kivao sam da navratite. Što vam mogu prodati?”“Nisi ti nas očekivao, Bucko,” reče jedan od njih, skidajući

kacigu i otkrivajući mlado, ispijeno lice kojem bi brijanje do­bro došlo. Nervozno se zacereka, ispruži ruku i prihvati pištolj od jednog bandita koji krene skinuti svoju kacigu. Mladac je bio nervozan, ali ne i glup, jer on se, držeći pištolj i dalje upe­ren u moj trbuh, brzo pomakne na jednu stranu, što je dalje mogao. Nasloni se na prednji zid kako bi me pokrivao sa stra­ne suprotne onoj s koje me na nišanu držao drugi. Sve ideje koje sam imao o tome kako ću namamiti jednoga da stane is­pred drugoga, te oteti jedan pištolj, istog trena padnu u vodu.

“Prekini s blebetanjem, stari,” reče drugi, viši, kose ošišane na četku. “Nećemo ništa kupiti, samo ćemo preuzeti ovo mjesto.”

Sad su već i ostala dvojica skinula svoje kacige. Jedan od njih bijaše mrga zamišljenog pogleda koji ode pregledati zalihe, dok je drugi, mršavko, otišao potražiti zahod. Sva četvorica izgledali su ispijeno, izgladnjelo i umorno. Vjero­jatno ih je iscrpilo povraćanje — gotovo svi pate od svemirske bolesti prvih mjesec dana.

82

Onaj krupni ode među naslagane zalihe i počne otvarati kutije, te grickati sve stoje u njima bilo jestivo.

To me rasrdi, ali ne rekoh ništa, već samo pođoh pogledati koje kutije otvara i umalo dobih metak kad se ruka mladca s pištoljem nervozno tržne na moj pokret.

“Sjedi i isključi te neonske reklame i radio snopove. Moramo krenuti.”

“Da,” reče mrga, kao da je iznenađen što se on toga nije sjetio. “Isključi ih.”

Oko moga broda bio je veliki neonski znak na kojem je pisalo KOD SAMA. Kvrcnuh nekoliko prekidača i znak se ugasi, prvi put nakon dugo vremena. Bilo je tu još i nekoliko radio snopova koji su govorili “Samov dućan” mojim glasom. Bio je to zvučni signal po kojemu su se, poput zrake iz svjetionika, mogli ravnati svemirski piloti kad bi im ponestalo hrane ili bi im se nešto pokvarilo pa bi trebali rezervne dijelove. Kvrcnuh po još jednom prekidaču i taj se signal ugasi, po prvi put otkad sam ga uključio. Mnogi su se ljudi oslanjali na taj radio-snop.

A li ionako nisam očekivao da će dugo biti ugašen.Radio je tiho brujao, naizgled na poziciji za snimanje, kao

da čeka da pristigne neka poruka, dok je zapravo odašiljao svaku riječ izgovorenu unutar broda. Nije bio usmjeren nigdje određeno, pa je signal bio slab, ali bilo tko koga zanima zašto se moj radio signal ugasio moći će to otkriti jednostavno tako da podesi prijemnik na moju frekvenciju i osluhne.

Pergasonov brod je bio negdje na mojoj putanji, nedaleko ispred mene. Ako primijeti moj brod u prolazu, zapitat će se zašto se nisam zaustavio i isporučio poštu i špeceraj.

Sve što moram učiniti jest ostati još neko vrijeme na životu, ili se barem potruditi da me ubiju na određeni način.

“Primi se upravljanja, stari,” reče mrga. “Makni nas odavde prije no što se netko pojavi da vidi zašto su se ugasila svjetla.”

“U bilo kom smjeru,” doda visoki koji je još žvakao moje zalihe. Zavlačio je u govoru. “Kasnije ćemo ti reći kamo da voziš.”

Četvrti se vrati iz zahoda i nasmije se na njegove riječi, čineći očitom činjenicu da neću još dugo poživjeti.

Ja naglo shvatih da sam počinio užasnu pogrešku. “Čekajte malo,” rekoh, trudeći se da zvučim zatečeno. “Nemam kombi­nezon.” Na sebi sam imao gaće i ništa drugo, pa se ponadah

83

da će pomisliti da sam sramežljiv. Moj kombinezon je ležao pre­ko kutije s maslacom, pa posegoh za njim. “Ako vas ne smeta?”

Mrga s pištoljem mi ga dobaci. “Uključi te motore,” zareži on. “Prestani odugovlačiti.”

“Pusti ga da se obuče,” nasmiješi se visoki, opet mi prišavši, s nekim časopisom u ruci. “Nema nikoga u krugu od tisuću i nešto kilometara u ovom dijelu svemira. Nitko neće stići prije no što se on obuče.”

Nisam čekao dopuštenje, već iskoristih priliku i uvukoh se u kombinezon. Nisu se više bunili, očito suglasni s riječima visokog.

Kombinezon glatko sklizne preko mojih bosih stopala i golih nogu. Zakopčan on je tijesno prianjao uz tijelo i udove, načinjen od tankog, rastezljivog, svilenkastog materijala, s raskošnim ovratnikom visokim otraga, a nisko izrezanim sprijeda, kojega je na mjestu držao lagan metalni obruč, dok su još jedan obruč i mali komadić plastike nalik zrcalu mlitavo visjeli s njega na leđima, modni dodaci tipa svemirskih odijela koji bijahu tako moderni u ženskoj i muškoj modi na Zemlji.

M aterija l je u sebi sadržao mješavinu brzih i sporih elastičnih vlakana, tako da je prijanjao poput kože, ali omogućavao je lako kretanje. Presvučen tankim slojem aluminija sjajio je poput fleksibilnog zrcala.

Bila je to nevjerojatno praktična odjeća koju su nosili gotovo svi u Prstenu. Ostatak čovječanstva nije imao ništa ni približno nalik tomu. Daj amateru potrebu i ne baš mnogo radnog materijala, i on će nadmašiti svakog unajmljenog stručnjaka.

A li kombinezon je izgledao beskorisno, kičasto i pretje­rano, a ni ja baš nisam imao figuru za pripijenu odjeću. U svemiru mnogi ljudi dobiju kolutove sala oko struka. Nešto u svezi s premalo kretanja. Premalo mjesta za šetnje.

Izgledao sam kao da me netko premazao slojem aluminija i nabio mi kičasti ovratnik i toga sam bio svjestan. Izbuljeni pogledi i podsmijesi svud oko mene.

Neka se samo smiju.“Vidi ovo, posrebreni čovjek.”“Nije li sladak.”“Vidi te mišiće kako se napinju. Ili jesu li to mišići?” Stisnuh zube, popeh se u pilotsko sjedalo i oprezno pomakoh

84

upravljačku palicu naprijed sve dok nisam osjetio kako se uključuju mlažnjaci.

Onaj visoki, koji je vjerojatno bio mozak grupe, priđe mi i nagne mi se preko ramena kako bi mogao vidjeti što radim. Glasno je grickao krekere meni na uho i okretao stranice časopisa. “Otraga ima dosta zaliha. Dovoljno hrane i zabave za godinu dana.”

“Sve je to več rezervirano za razne mušterije,” rekoh. “Dvomjesečni špeceraj koji treba raspodijeliti.” Usmjerio sam brod prema nepravilnoj kamenoj gromadi koja se vidjela na zaslonu, a koja je vjerojatno bila kamufliran Pergasonov brod. Ona se na zaslonu oboji crveno, što je značilo da sam na sudarnoj putanji. Nisam mogao biti siguran je li to Fergason ili nije bez radija, ali ako jest onda su njegova zvona za uzbunu več divlje zvonila, a on se već zasigurno derao u svoj mikrofon pokušavajući me upozoriti neka promijenim kurs.

Pomakoh komandnu palicu tek toliko da izbjegnem sudar, i gromada se opet oboji u bijelo na mom zaslonu, pokazujući mi da više nisam u opasnosti.

“Kako bi bilo da malo nagaziš na gas,” otegne pamet­njaković. Navikao je da ga ljudi poslušaju, to se osjetilo u njegovu glasu.

“Ne bih želio prodrmati teret, mogla bi se razbiti jaja,” pomaknuh palicu još malo naprijed, a s tim dodatnim ubrza­njem sila ih povuče prema stražnjem zidu, tako da su svi stajali nagnuti unatrag, kao daje pod ukošen.

“Jaja.” Svi se nervozno nasmiju. Po zvuku njihova smijeha mogao sam zaključiti da se još uvijek nisu navikli na puto­vanje svemirom i da im je nagib poda opet uzburkao želuce.

“Da, jaja,” rekoh razdražljivo. “Koštalo me tisuću i petsto dolara da nabavim kutiju oplođenih jaja i neizleglih pilića. To je bila investicija koja osigurava da u dućanu uvijek ima dovoljno jaja.”

“Zezaš se?” upita mladac s pištoljem i nasmije se. “Gdje su ti kokoši?”

“Nekima od momaka uzgoj kokoši je posao. Ako mi vi dečki kažete svoje specijalnosti, provale u sefove ili što već — reći ću vam koji bi posao vama odgovarao

Na tren nastane iznenađena tišina, a onda nervozni mla­dac s pištoljem i osmjehom koji je bio napol režanje, stane iza

85

mene i opali me pištoljem po glavi. Ne jako, tek dovoljno da boli i da posluži kao upozorenje.

“Čuj, Bucko, nismo ovdje u potrazi za poslom.”“Svejedno ćete raditi,” rekoh.Udarac koji uslijedi zamagli mi pogled. Mladićev glas od

bijesa postane toliko visok daje gotovo pištao. “Nama ne treba posao. Imamo devetsto tisuća za trošiti kad se malo ohlade, a bogme ih nećemo potrošiti na jaja!”

Visoki zagunđa s neodobravanjem, a mladac se okrene prema njemu i zalaje obrambenim glasom: “Zašto da mu ne kažem? Kao da će imati priliku nekome reći!”

Nisam ni mislio da će me u svom skrovištu držati za kućnog ljubimca, ali ovo je zvučalo kao da sam bliže metku u leđa no što sam očekivao.

“Neće nam još dugo trebati kao pilot,” reče Mozak bande mirno, još uvijek mi gledajući preko ramena. Nije prigovorio kad me mladac opalio pištoljem. “Koliko vidim po tome što on radi, trebaš samo gurnuti palicu naprijed da kreneš, ustranu da bi skrenuo i prema dolje da bi ubrzao. Ako ti prijeti opasnost da udariš u nešto, ta se stvar na zaslonu oboji crve­no, pa je zaobiđeš. Jednostavno. Ja to mogu bez pol’ muke.”

N isam očekivao da shvati kako se upravlja brodom. Odjednom me više nisu trebali, pa nije ni bilo razloga da me drže živoga. Morao sam im dati bar jedan razlog, i to brzo.

Okrenuh se i nacerih. “Bolje bi vam bilo da razmislite još jednom, dečki, ili ćete se naći u svemiru bez svemirskih odijela.” Trebao sam im već ranije usaditi tu pomisao u glavu. Ovako kasno u igri, ovakvo razmetanje riječima moglo bi otpustiti te već zapete okidače.

Nitko ne povuče otponac, bili su prilično hladnokrvni. “Otkrij na što misli,” reče Mozak. On se mirno spusti u

pilotsko sjedalo nakon što su me ostali iz njega izvukli, pa nježno položi ruku na upravljačku palicu. “Možda se nije šalio kad je rekao da nas je očekivao.”

Povuku me u stojeći stav i Mrga me opali u pleksus. Nije otišlo duboko. Ja imam kondicije. Izgledao je iznenađen što se nisam presamitio. “Blebetavče,” zareži nesigurnim glasom, trljajući šaku. “Vodiš nas u zamku? Govori brzo.” On ponovno protrlja šaku i pogleda moj nos.

Cijenim svoj nos. “Nema zamke. Postoje bolji načini da se

86

priđe Prstenu od onoga koji vi koristite. Šume su prepune odmetnika. Svima njima ja sam dao šansu i mjesto za život kojemu nitko ne zna putanju osim tipa koji isporučuje špe­ceraj, a to sam ja. A li ako pokušate bilo što drugo...”

On progunđa nešto i zamahne, a ja sam imao jedva toliko vremena da maknem nos s puta njegovoj šaci prije no što mi se sjurila u lice. Drugi udarac pogodi u pravo mjesto i pretvori moj nos u najbolniju točku na mom licu. Dvojica koja su mi držala ruke čvrsto me stegnu dok sam se pokušavao osloboditi i navaliti na Mrgu. Neko smo se vrijeme bacakali po prostoriji, sve dok seja nisam ohladilo, a oni me opet doveli pred njega.

Već je postajao nestrpljiv, držeći pištolj poput palice. Pogledavao je čas njega čas moje lice.

“Ispljuni to!”Iza mene dopre Mozgov glas. “Vjerojatno nas je vodio u

zamku. Promijenio sam kurs.”“Brate,” rekoh, dišući kroz usta. “Ako mi išta učinite—”

Dok sam govorio ona dvojica mi dopustiše da se okrenem prema Mozgu, a i on se okrene prema meni kako bi me bolje vidio. Nastavih priču.

“Ako mi išta učinite, sami sebe vodite u zamku. Ja imam prijatelje. Kad u ovim krajevim a netko prijeđe granicu pristojnog ponašanja, najvjerojatnije će se naći u odvodu za smeće koji se otvara u svemir. Zanimljiv način umiranja, a ne ostavlja ni traga na tijelu.”

Tijekom moje tirade Mozak i ja gledali smo se oči u oči. Trgnuo sam glavom u smjeru odvoda kad sam ga spomenuo i njegov pogled brzo prijeđe preko njega, da bi se ubrzo opet susreo s mojim sve dok nisam završio. Onda hladno reče:

“Sam si to rekao, Rista.”Pogleda ostale. “Strpajte tu mješinu u odvod za smeće.

Budite sigurni daje pri svijesti.”

Premda su bila trojica ipak im je trebalo dobrih petnaest minuta da to obave. Pazio sam da im se ne opirem u blizini zaliha špeceraja kako ne bih ništa razbio, ali inače sam im priredio krasan prizor čovjeka koji se bori za goli život. Iz svemirskih odijela virila su im jedino lica, ali ja zavrnuh Revolverašev nos, zatvorih oba oka na licu Broja Četiri i zdušno se potrudih otkinuti komad Mrginog lijevog uha.

87

Ne volim kad me zovu Bucko.Razbjesnio sam ih dovoljno da me ustrijele na mjestu, ali

već su prije odložili pištolje kako bi bili sigurni da ću ostati živ i svjestan onoga što mi se događa.

U jednom sretnom trenutku u tučnjavi sva su trojica bila na podu, a jedno moje koljeno na Revolveraševim leđima, dok sam kopao po džepu njegovog odijela za pištoljem. Onda me netko ritnuo u jaja. Izgubio sam pojam o tome što se događa i usredotočio se na pokušaje da dišem. Kad sam se vratio u stanje u kojem sam bio sposoban nešto primijećivati već su me žurno gurali u odvod za smeće, mučeći se da me isprave i valjajući fore na račun toga kako ću jedva unutra stati.

Pokušavao sam ispuzati natrag i uhvatiti još koji dah ili dva, ali još sam bio preslab da bi se zabrinuli zbog mojeg mlataranja rukama.

Gurnu me glavom prema dolje, spuste poklopac i stave zasun. To odsiječe zvuk njihova smijeha i pretvori ga u udaljeno mrmljanje.

Onda je netko pronašao i povukao ručicu za izbacivanje.Dno odvoda se otvori. Pritisak zraka izbaci me u svemir

poput ljudske topovske kugle iz cirkuskog topa.Na trenutak, dok sam se prevrtao, šarena svjetla Mliječne

staze i okrutan blještavi sunčev sjaj bijesnu u moje gole oči, a onda ih čvrsto zatvorih dok mi je zračni pritisak napuhavao prsa pa šišteći izletio kroz usta.

Još jače stisnuh oči. Neću eksplodirati poput onih likova u vizio-pričama, pad pritiska nije bio dovoljno velik za to, jer ionako u atmosferi broda nisam držao pritisak na više od kilu i pol. Takav pad pritiska ne može ubiti, ali mogao bi rasprsnuti kapilare u mojim očima.

Poput mišolovke, obruč koji je visio sa stražnje strane ovratnika mog kombinezona sune uvis i naprijed, gotovo otkinuvši vrh mog bolnog nosa, i rastegne balon od zrcaleće plastike preko moje glave. Kad je škljocnuo na mjesto preko obruča ovratnika, odjednom je zrak iz mojih pluća napuhao balon u oblik kacige, zatamnjene iznutra, a zrcaleće izvana kako bi reflektirala većinu sunčeva razornog bljeska.

Bijah zaštićen svemirskim odijelom za slučaj nužde. Sad sam izgledao poput srebrne figure sa srebrnom kuglom namjesto glave.

88

Opruga na balonu-kacigu bila je postavljena tako da visi niz leđa, dok ju je u tom položaju održavala mala kukica sve dok se uslijed pada pritiska ne napuhne sićušni balon pod njom i ne oslobodi oprugu.

Ta sam odijela provjerio prije no što sam ih počeo proda­vati, ali ovo bijaše prvi put da isprobavam jedno dok sam ja u njemu. Bijah iznenađen i više nego zahvalan što doista funkcionira.

U kacigi nije bilo previše zraka. Ja sam trebao nekoliko zadnjih minuta prije aktiviranja odijela duboko disati kako bih napravio zalihe kisika u krvi, ali udarac u pleksus me u tome spriječio. Jedva da sam imao dovoljno zraka za izmoliti bar jednu molitvu.

Morao sam imati duplu sreću. Morao sam biti u pravu i u drugoj pretpostavci.

I bio sam.Otprilike u isto vrijeme kad više nisam mogao razlikovati

sunce od bljeskova bijelog svjetla u mojoj glavi, pojavi se Fergasonov skuter rigajući plavo svjetlo, dok je njegovo lice napeto zurilo kroz okno.

Nakon toga, za mene je borba bila gotova.

Za ona tri sata koliko je moj brod-dućan bio u pokretu, za njim se skupio priličan broj skutera koji su došli privučeni zanimljivim razgovorom kojega je emitirao moj radio. Pra­tili su brod na maloj udaljenosti, ali nikada dovoljno blizu da bi se bilo koji od njih ukazao na zaslonu u brodu ili digao uzbunu time što bi se našao na sudarnoj putanji. Bili su tihi i neprim jetni, slušajući s velik im zanimanjem razgovor o devetsto tisuća dolara i planovima bjegunaca da se sakriju negdje sa svim mojim zalihama na brodu.

Tek kad je moj ukradeni brod stigao do mjesta sastanka s ogromnim, sjajnim, skupim Phobosom, tek kad su bjegunci počeli izlaziti iz zračne ustave pa natrag u Phobos — tek onda su skuteri navalili.

V ra tili su mi moj brod, sa zidovima punim rupa, ali pažljivo pokrpanih, i s jedin im preživjelim , gospodinom Mozgom. Mora da mu je mozak pomogao da preživi, je r vjerujem da su moji dečki bili prepuni entuzijazma pri hvatanju bjegunaca. Nisam pitao što se dogodilo s ostalom

89

petoricom ili s kidnapiranim pilotom i prvim inženjerom s Phobosa. Treba biti taktičan.

Uzeh Mozgove otiske i opskrbih ga zalihama namirnica i staklenikom u kojemu može uzgajati povrće dok ne odluči što će raditi.

Sazvali smo konferenciju svih stanovnika Prstena kako bismo odlučili što ćemo s plijenom. Izglasali smo da se tih devetsto tisuća ravnomjerno podijeli među svima nama kao kazna Mozgu što se nije koristio mozgom, već je ovako bahato i na silu došao ovamo, kad je mogao još na Zemlji lako saznati kako da se prošverca ovamo na regularan način. I on je imao pravo glasa i glasao protiv, ali to mu nije previše pomoglo. Mi smo demokratsko društvo, a jedan glas ne ide baš daleko. Devetsto tisuća podijeljeno na nas pedeset je sitniš u uspo­redbi s cijenama koje vrijede ovdje u Prstenu. Granice uvijek imaju gadnu inflaciju.

Poslah njegove otiske prstiju dolje u svoj sef na Zemlji. Unutra su otisci svih i svi jako dobro znaju da će, ako mi se išta ružno dogodi, sef biti otvoren a otisci predani policiji. A li ja ih ne ucjenjujem i oni mi vjeruju da će sef ostati zatvoren, jer u njemu su i moji otisci.

Ali svima je stalo do moga zdravlja, pa je normalno da se malo uspušu kad me neki autsajderi pokušaju ubiti.

Zato i mogu zračnu ustavu ostaviti otvorenu da može ući tko hoće. Znam kad sam siguran.

Dijelovi Phobosa dobro nam dođu za građevni materijal. Još ćemo mi ovdje na koncu imati pravi grad.

Copyright © 1956 by Royal Publications, Inc.

90

Jasm in a BlažićHORROR

Moj tata Robert volio je horror. Horror za čitanje, horror za slušanje, horror za gledanje, horror u noći,

horror po danu. Ispod kreveta, u krevetu, u trgovini, u cipelama. Prva stvar koja mu je kod bilo čega padala na pamet bio je horror. Kako bi bilo dobro, kad bi sad ispod kreveta bilo čudovište kojem iz tijela rastu šiljci, mislio je lijegajući poslije horror filma, a koje se hrani krvlju spavača. U trgovini, dok je odmicao kutiju keksa s police, preznojavao se čekajući da se iza nje pojavi troprsta zelena ruka i uhvati ga za vrat stežući, uz vrisku prodavačica. Cipele je obuvao zamišljajući kako će ga jednoga dana unutra dočekati ogromni prozirni mravi i da će se onda preko njegove gole noge razgmizati po cijelom svijetu. Brrr, tresao se svaki put slatkom jezom, prolazeći kraj ormarića s cipelama.

A onda se jednoga dana zaljubio u moju mamu Klaru.:jc ;fc :jc

Zvao ju je djevojkom iz kina, jer bi je redovito sretao na svim horror predstavama. Uvijek je bila sama. Pa kad je shvatio da se zaljubio, prišao joj je i djevojka ga je prihvatila. Tata Robert je bio oduševljen. I djevojka je voljela horror.

Otada su zajedno smišljali stravične scene. Skupa su se slatko ježili dok su pod krevetom zamišljali biće sa šiljcima, već crno od sasušene krvi. U samoposluzi su odmicali kon­zerve i vrištali bježeći glavom bez obzira kroz vrata, dok su prodavači zabezeknuto gledali za njima i sumnjičavo skidali konzerve s polica. Cipele bi tresli i bacali po hodniku i čekali prozirne mrave.

Nakon par mjeseci su se vjenčali. Nakon godinu dana dobili su sina. Nazvali su ga Ror. Htjeli su ga zapravo nazvati Horror, ali matičar nije dao.

91

% îfc *Ja sam taj Ror. Sad sam već odrastao. Moj tata i moja

mama odavno su mrtvi. Tata je umro u bolnici od gubitka krvi uslijed ranjavanja nepoznata uzroka. Mamu su našli nepo­mičnu na podu u trgovini, pokraj porušenih kutija dječje hrane. Ostao sam siroče s nepune tri godine.

Ipak, nekako sam preživio zahvaljujući svojim neočeki­vanim sposobnostima. Bio sam vrlo napredno dijete. Jedino m ije teško hodati svijetom skrivajući svoje bodlje i ruke s po tri prsta. Nije baš ugodno šetati po ljetnoj žezi odjeven od glave do pete.

Za sve krivim uglavnom mamu. Onoga dana kad su mamu našli mrtvu susjeda, koja me čuvala, pričala mi je o mojim roditeljima. Jako su me željeli, rekla m ije, Bili su nestrpljivi, nisu mogli dočekati da dođem na svijet. A ona bi im u šali prijetila prstom i upozoravala mamu neka ne želi voće kome još nije vrijeme. Takve želje, upozoravala bi ih, djetetu ostav­ljaju biljeg.

Moja mama nije željela voće. Ona i tata voljeli su horor. Zato ja danas živim uglavnom pod krevetom.

Copyright © Jasmina Blažić, 1993

92

Tatjana Jambrišak je stručnjak za jezike (diploma engle­skog i njemačkog na zagrebačkoj Filozofiji s H.G.Wellsovim negativnim utopijama). Vodi školu stranih jezika i post­diplomski studira metodiku. Potanko se razumije u esef-film i u još mnogo stvari, a počela je, evo, i pisati: “Izbor”jo j je druga napisana (i objavljana) pripovjetka. Ovdje neka posluži kao prim jer kako se na beskrajno različite načine može dobro pisatio nekim temama...

Vi, koji maštate o Svemiru: koji bi bio vaš izbor ?

Tatjana Jam brišakIZBOR

Zagreb, 9. rujna 1991.

Draga moja:Već je prošla ponoć, a meni se ne spava. Sjećaš li se kako

smo dočekivale zoru uz kavu i nebrojene cigarete; knjige i rasute papire svuda oko nas? G ledale smo u nebo kroz prozorčiće tavanske sobe; ja maštajući o visinama, dok si me ti uzalud pokušavala vratiti u stvarnost. Soba je odjekivala smijehom i mirisala na rano ljeto. Kamo je otišlo to vrijeme?

Sjećaš li se kako smo pokušavale pobijediti prolaznost? Gospodari vremena i pakao iščekivanja. Ispita, rezultata, hoće li me danas nazvati?

Ratovale smo s vremenom, uzvraćale istim oružjem. Trebalo je izdržati, sačuvati sebe kroz bujicu sati, kroz orkane nado-lazećih godina. Izroniti na drugom kraju — iste, još bogatije.

I uvijek smo uspijevale. U svemu pronalazile samo dobre strane. Sjećaš se? Sve se može riješiti. Jednom. Ako bude vremena. A sad ga nemam. Tek nešto više od pet sati. Odlučiti se. Otići ili ostati. I nema natrag. Nema druge šanse. Jednom i zauvijek.

Pitaš se zašto ti pišem. Opraštam se. Ako primiš ovo pismo znat ćeš da sam otišla u najveću avanturu svoga života. Daleko. Možda bez povratka.

93

Tamo van, gdje se sudaraju zvijezde i nebo je svuda oko tebe, tamno i svjetlucavo. Nepoznato i zastrašujuće. Što me zove, već dugo. Što sam potisnula duboko, misleći da ga nikad neću dostići. Svemir.

Ne, ovo nije jezična vježba. I ne pišem opet priče o svijetu u kome je sve moguće. To se zaista događa meni. I moram odlučiti.

Nije bilo spektakularnog silaska gigantskog broda, ni piro- tehnike, ni nebeske muzike. Samo sablasna misao, ali ne više moja. Čudno je to kako mozak, kao i tijelo, odmah otkrije uljeza. Obrambeni sistemi su proradili, prikrili misao gustim velovima tekućih obaveza i planova.

Ali misao nije nestajala. Razmrljana sličica zvjezdanog neba i tri svijetleće plave kugle.

Vjeruj mi, pokušala sam racionalno objasniti viziju. Od smetnji s vidom do psihoanalitičkog uvjeravanja kako je to tek reakcija na stres i gomile obaveza na poslu. T i znaš da su moje noge uvijek čvrsto stajale na zemlji premda je glavu trebalo tražiti među oblacima.

Noću je bilo najizraženije. Imao je pravo Twain. Cijelo je čovječanstvo, od samih početaka, noću pomalo ludo. Sva nada- njai očekivanja, svi strahovi i strepnje poprimaju jasnije obrise.

I slike su nadolazile. Vjerujem da ih je jedan dio mene, ono u zvijezde zagledano dijete, željno dočekivao, čak i pozivao. Čovjek nikada sasvim ne odraste. Bez obzira na školovanje, posao, djecu, starost. Srećom.

Dugo je trajalo. Pola godine. Sve jače i češće. Nikome se nisam povjerila. Uostalom, što bih mogla ispričati? Da vidim slike, da sanjam uvijek isti san, da čujem glasove?

Da, onda su počeli govoriti. Ništa nisam razumijela. Zab­rinuto sam analizirala slogove, tragajući za poznatim sku­pinama glasova. Godine bubanja lingvistike, sistema i metoda ništa mi nisu pomogle.

Da bih sačuvala zdrav razum uvjerila sam samu sebe da sve to ima smisla. Da samo još nije vrijeme da shvatim. Zar nije i inače tako?

Stvari se događaju, čini se, bez smisla i reda. A li sve kockice jednom nađu svoje mjesto u strukturi I onda znaš zašto je sve moralo biti baš tako, zašto je bilo potrebno da patiš, griješiš, blistaš i opijaš se srećom. Shvatiš smisao svake

94

ciglice i veličinu građevine. Tek rijetki mogu naslutiti obrise prije no što ona bude sagrađena.

Kad sam počela razumijevati, isprva riječi, a kasnije i smisao poruka, shvatila sam što traže od mene. Izabrati. Bez garancija. Bez sigurnosti. Bez druge šanse.

Kako je čudno biti kod kuće, za istim stolom, a neprekidno se uvjeravati da nije sve po starom, da ovo nije obična noć. Da moram izabrati. Ostati na sigurnom, poznatom terenu, gdje imam siguran posao koji volim, gdje poznajem ljude i imam prijetelje za zabavu i za svaki slučaj, gdje je onaj kojeg volim više od ičega na svijetu.

Na ovome svijetu, ali volim li ovaj život i njega više od Sve­mira, više od Nepoznatog, daljina i neslućenih mogućnosti, više od sebe? Smijem li zbog straha od promjene i ljubavi prema ovo-zemaljskom oduzeti sebi jedinstvenu mogućnost?

Vrijeme ide. Ne dolazi spasonosni san i zaborav. Izbor je moj. I nikoga neću moći kriviti ako pogriješim.

A sigurno ću pogriješiti. Štogod da izaberem ne mogu izbjeći kajanje i “što bi bilo da nisam” ...

Ne, nisam jedina, posebno izabrana, jedinstvena. Tek jedna od mnogih. Rekli su da će zvati svakoga tko želi ići, tko je bar jednom pomislio na odlazak, ne odbacujući misao kao apsurdnu ili suludu.

Ne znam. Na trenutke mi se čini da je sve ovo nestvarno, produkt iscrpljenog uma. Trudim se da osjetim da je sve kao prije. Jednostavno i poznato. Tama oko mene postaje nestva­rna i to se ne događa meni.

Svjesno odgađam odluku, zamrzavam slike i titraje koje one izazivaju u meni. Sve bježi, stvarnost je kao ustreptali zrak vrućeg ljetnjeg dana, stalno u pokretu, tek ponekad donoseći pomisao kao ledeni slap: “To će proći, zaboravit ćeš ma što odabrala.”

Zaboraviti, da, ali što? Tri dekade života, slike i pjesme, školske klupe i studije, putovanja, prijatelje, stare ljubavi i Denisa, najveću sreću koju sam ikad osjetila?

Ili izbrisati sjećanje na jedinu mogućnost da odem, ne u drugu zemlju, drugi kontinent, već daleko, kamo odlaze komete, maštanja pjesnika i ostalih zagledanih u nebo?

Prvo sam bila polaskana. Zamisli, baš ja. Neko kratko vri­jeme ushićeno sam redala slike. Da, naravno, kad polazimo?

95

Na žalost, ostavili su mi suviše vremena. Na mene se sru­šila lavina stvarnosti. Zaključila sam, ne hvala, uzmite nekog drugog. Uzmite Denisa, njega ionako ništa ne drži ovdje. Slobo­dan duh, slobodan umjetnik, snaći će se on. Svemir je velik. Ako ne ovdje, tamo vani mora biti netko tko će voljeti njegovu glazbu.

Proradila je opet ljudska sebičnost. Što bih ja ovdje sama? Nisam mu rekla. Kako je to nepravedno! Ne vjerujem da su oni o tome razmišljali. Dali su mi mogućnost. Tko zna koliko ljudi sada zbog toga razbija glavu.

A onda je isteklo vrijeme. Do ujutro, rekoše i nestadoše iz moje glave. Ostavili me. Mom privatnom paklu.

Sada je tri ujutro. Počela sam ovo pismo u nadi da će mi crne riječi na papiru razbistriti maglu. Da ću, nabrajajući razloge, nekako stići do rješenja. Ništa.

Možda sam trebala popričati s nekim, dva uma vide više. Ali, nije bilo vremena.

Vrijeme. Oduvijek sam bila ponosna na moje poimanje te dimenzije. Subjektivan osjećaj. Prolaznosti i ustajalosti vremena odgovarala su oba priloga, već i tek .

Dapače, oba istovremeno. Relativno, jer je subjektivno. Ovisno o emocionalnom stanju, ne o vanjskim okolnostima.

Malo je stalnih stvari oko nas. Možda je to tek pojam dobrai zla. Dobrota je uvijek ista, zlo neprekidno mijenja oblik i prostor. Bez obzira na vjeru, norme i konvencije.

Ako odem, hoću li naći nekoga da čuje što želim reći? Ako ostanem, hoće li itko shvatiti što sam žrtvovala?

Ne vuče sudbina konce, mi ih sami zamrsujemo. Vlastiti izbor. Put koji odabereš. Lijevo ili desno. Postoji li ravno?

Gledam kroz prozor. Hladno je, ali bez oblaka. Mjesec se trudi da ga primijetim, sjaji metalno, nestašno, iako mu ne­dostaje desna četvrtina lica. Hoću li imati snage da ponovo pogledam u nebo, bez grižnje savjesti i suza?

Napisala sam pismo Denisu. Za svaki slučaj. Obje koverte ostavit ću na stolu, zatvorene. Poslat će vam ih kad me budu tražili. Možda napišem par riječi i za moje doma.

Bliži se jutro. Moram ići. Ha, ha. Baš zvuči glupo. Ostav­ljam te tvojim snovima i nadam se da ćeš ih brzo naći. Kao ja.

Tanja© Tatjana Jambrišak, 1993.

96

M arion Zim m er Bradley (1930) je nevisoka, okriglasta, tiha, i piše tvrdi esefs mnogo čvrste akcije. Uglavnom opisuje događaje na rubu M liječne staze, u seriji od tucet romana ciklusa “Darkover”. Među najuspjelije njene tekstove može se ubrojiti i prvobitni scenarij za film “A lien” koji, se, međutim, nije svidio holivudskim mogulima pa smo gledali što smo već gledali.

Inače, ako je netko majstor na peru, napisat će i dobar fan­tasy: evo prim jera:

Marion Zim m er BradleyTAJNA

PLAVE ZVIJEZDEIzvornik: “The Secret of the Blue Star”, 1979

Prijevod: Predrag Raos

Jedne noći u Utočištu, kad su ulice bile obavijene lažnim sjajem u srebrnom bljesku uštapa, tako da se svaka ruševina doimala začaranom kulom a svaka mračna ulica i trg misterioznim otokom, čarobnjačka-plaćenička spodoba Ly-

thande zaplovi u potragu za pustolovinom.Lythande, čiji se povratak zbio tek nedavno — ako se

misteriozni čarobnjački odlasci i dolasci uopće mogu nazvati tako prozaičnim izrazom — iz Sive Pustare u kojoj čuvaše karavanu dok je preko nje putovala prema Twandu. Negdje u Pustari na karavanu je nasrnuo čopor pustinjskih štakora — dvonogih stvorenja s otrovnim čeličnim zubima — ne znajući daje čuva magija, i najednom su se našli u borbi s kosturima koji su urlikali i tukli se s očima u kojima je gorjela vatra; a u njihovu je središtu bila visoka čarobnjačka prilika kojoj je među užarenim očima bila plava zvijezda, zvijezda iz koje su izlijetale munje hladnog i paralizirajućeg ognja. I tako su se pustinjski štakori dali u bijeg, i nisu stali sve dok nisu stigli do Aurvesha, i priče što su ih ispričali nisu imale štetne posljedice po Lythandea, osim u ušima pobožnoga svijeta.

97

I tako se, dakle, u džepovima dugih i tamnih čarobnjačkih halja krilo zlato, a bilo ga je možda skrivena i u staništu koje je Lythandeu pružalo krov nad glavom.

Bilo je to stoga što se vođa karavana Lythandea na koncu bojao skoro još više nego razbojnika, a takva je situacija svakako povećala velikodušnost s kojom je nagradio čarobnja- čke usluge. Sukladno običaju, od Lythandea ne bijaše ni smiješka ni mrštenja, ali nekoliko dana kasnije reče Myrtis, vlasnici Kuće Afrodizijaka u U lici Crvenih Fenjera, kako čarobnjaštvo, iako je svakako korisna vještina i mada je ispunjeno mnogim estetskim užicima koje filozof može razma­trati, samo po sebi ipak ne stavlja kruh na stol.

Neobična napomena, pomislila je Myrtis i sklonila uncu zlata koju je od Lythandea bila dobila na dar u znak uvažava­nja tajne što je već godinama ležala među njima. Neobično je da Lythande govori o kruhu na stolu, kad osim nje nitko nikada, sve otkako je plava zvijezda uresila to visoko i usko čarobnjačko čelo, nije vidio da preko gladnih usana prelazi i mrvica hrane ili kap pića. A niti se ijedna žena u Kvartu ikad mogla pohvaliti da je bila plaćena za uslugu u čarobnom zagrljaju, niti je uopće mogla zamisliti kako se jedan takav čarobnjak ponaša u prilici kad su svi muškarci na isti način svedeni na krv i meso.

Možda bi to Myrtis znala kazati, kad bi samo htjela; neke su djevojke tako mislile kad Lythande, što se pokatkad zna dogoditi, osvane u Kuću Afrodizijaka i dugo ostaje s njezinom vlasnicom iza zaključanih vrata; a pokatkad, u rijetkim zgodama, čak i po čitavu noć. Pričalo se, u svezi s Lythan- deom, da je i sama Afrodizijska kuća bila čarobnjački dar Myrtis, nakon slavne pustolovine o kojoj se još šaptalo po Sajmištu, a u koju su bili upleteni neki zli čarobnjak, dva trgovca konjima, vođa karavane i nekoliko probranih baraba koji su se dičili time što nikad nijednoj ženi nisu dali zlato, i mislili kako je duhovito prevariti poštenu trudbenicu. Nijedan od njih nije više nikada u Utočištu pokazao lice — ili ono što je od njega ostalo — a Myrtis se počela hvaliti kako više nikad neće u znoju lica svojega morati zarađivati kruh svoj, i nikad više zabavljati muškarca, nego će se pozvati na svoje madam- sko pravo da u svojoj postelji spava sama.

A osim toga, mislile su djevojke, čarobnjak Lythandeova

98

kalibra mogao je pozvati i najljepše žene iz Utočišta u brda iza Ilsiga; i mislile su, ne bi mu na raspolaganju bile samo kurtizane, nego i princeze i plemenitašice i svećenice. Myrtis je u mladosti nedvojbeno bila lijepa, i sasvim je izvjesno da se hvalisala prinčevima i čarobnjacima i putnicima koji su njenu ljubav plaćali krupnim svotama. I još je bila lijepa (a bilo je, naravno, i takvih koji su govorili da joj Lythande ne plaća nego da, naprotiv, ona plaća njemu, kako su vjerovali, i to veli­ke svote, da joj jakom magijom sačuva ljepotu kod su je počele nagrizati godine) ali joj je kosa posijedila, i ona se više nije tru­dila daje boji henom ili zlatnim gvašom iz Tirzisa Preko Mora.

A li ako Myrtis nije bila žena koja je znala kako se Lythan- de ponaša u toj najelementarnijoj od svih situacija, onda u Utočištu takve žene uopće i nije bilo. Glasine su također tvrdile da Lythande doziva ženske demone iz Sive Pustare, i s njima se združuje u bludu, i posve je izvjesno da Lythande nije ni prvi ni posljednji čarobnjak za kojeg se to moglo reći.

A li te večeri Lythande ne bijaše u potrazi za hranom ili pićem ili radostima ljubavne razbibrige; iako se Lythandea često moglo vidjeti gdje gostuje po krčmama, nikad nitko nije vidio da bi makar i kap piva ili medovine ili vatrenjače prešao barijeru čarobnjačkih usana. Lythandeu bijaše običaj ići unutrašnjim krajem Sajmišta, koračajući uza sam stari rub guvernerova dvorca, držeći se sjene usprkos razbojnicima i sjecikesama, te tako izražavajući onu ljubav prema sjenama zbog koje su ljudi u gradu govorili da Lythande može izroniti iz čistoga zraka i zatim ponovno u njemu nestati.

Lythande bijaše visoka i mršava stasa, višeg od normalnog visokog muškarca, suha do granice izgladnjelosti, s utetovira- nom plavom zvjezdolikom šarom, znakom čarobnjaka-posve- ćenika, na čelu iznad tankih, izvijenih obrva ; znalo se da uvi­jek nosi dugu, kukuljicom proviđenu halju što se stapala sa sjenama. Mršavo lice ispod orlovskog nosa uvijek bijaše glatko izbrijano ili ćosavo - nitko ne pamti daje itko uspio prići dovolj­no blizu da bi mogao odrediti je li to hir ženskastog muškarca ili bezdlakost čovjeka kojeg je oštetila narav. Kosa je pod kukuljicom bila duga i prebogata poput ženske, ali prosijeda, kakvu sebi u ovom gradu bludnica ne bi dopustila nijedna žena.

Lythande zabrza duž zasjenjena zida, pa zakroči kroz otvorena vrata nad kojima je, da donese sreću, bila pribijena

99

sandala Thufira, boga hodočasnika; no ti koraci bijahu tako tihi, i halja se s kukuljicom tako dobro stapala sa sjenama, da bi se očevici kasnije zaklinjali, i to iskreno, da su vidjeli kako se Lythande pojavljuje iz zraka, pod zaštitom čarolija, ili ogrtača koji privida nevidljivost.

Oko vatre na ognjištu skupina se muškaraca bučno kucala vrčevima, prateći ritam raspojasane napitnice, koju je po razmrdanoj i sićušnoj lutnji — neki su, kao i Lythande, znali da joj je vlasnik gostioničar, i daje se od njega može posuditi— udarao neki mladić, odjeven u fragmente budalasto elegan­tne odjeće, razdrte i pohabane putnim dogodovštinama. Sjedio je u lijenoj pozi, s nogom prebačenom preko noge, a kad je mangupska pjesma zamrla, mladić je otplovio u drugu, tihu ljubavnu pjesmu iz druge zemlje i vremena. Lythande se sjeti te pjesme, starije od sjećanja, iz dana kad je buduće mezimče čarobnjačkih vještina Lythande imalo drugo ime i tako malo znalo o vradžbinama. Kad je pjesma zamrla, Lythande istupi iz sjene, najednom postavši vidljivom spodobom, i na plavoj zvijezdi, što se podrugivala iz središta visokoga čela, zasjetlu- ca odsjaj vatre.

U krčmi se začuje malo mrmljanja, ali nisu bili nenavikli da Lythande ovako nevidljivo dolazi i odlazi. Mladić je podigao oči, začuđujuće plave pod crnom kosom, pažljivo uvijenom u vitice iznad obrva. Bio je vitak i agilan, i Lythande opazi da na boku ima rapir, kojim se, izgleda, dobro služio, a pod grlom amulet u obliku sklupčane zmije. Potom reče:

“Tko si ti, koji običavaš tako dolaziti i odlaziti kroz čisti zrak?” “Jedan od onih koji hvale tvoju svirku.” Lythande dobaci

novčić momku za šankom. “Jesi li za piće?”“Trubadur nikad ne otklanja takav poziv. Pjevanje je suh

posao.” A li kad je biće napokon stiglo, reče: “Ti, mislim, nećeš piti sa mnom?”

“Nitko još nije vidio Lythandea da jede ili pije”, promrmlja jedan iz kruga oko njih.

“Hej, čekaj, onda ovo baš i nije jako prijateljski” , uzvikne mladi trubadur. “Kad prijatelji zajedno piju to je jedno; ali ja nisam sluga i ne pjevam za plaću ili piće, osim ako je to prijateljska gesta!”

Lythande slegne ramenima, a plava zvijezda na visoku čelu počne svjetlucati i odašiljati plavo svjetlo. Gledatelji su

1 00

se polako odmaknuli, jer kad se čarobnjak s plavom zvijezdom naljuti, onda je slučajnim prolaznicima pametno da mu nisu na putu. Trubadur spusti lutnju, tako da bi se se, ako bi morao skočiti na noge, našla podaleko izvan dosega. Lythande shvati, po tegobnoj sporosti i velikoj brižljivosti njegovih po­kreta, daje već sa slučajnim poznanicima ispio lijep broj čaša. Trubadurova ruka, međutim, nije krenula prema dršci mača, već je umjesto toga zatvorila šaku oko zmijolikog amuleta.

“Nikad ne sretoh nikoga slična tebi” , zamijeti blago, a Lythande, osjetivši u sebi lagano mreškanje duž živaca, koje čarobnjaku govori da je u toku bacanje uroka, hitro odluči zaigrati na kartu pretpostavke daje amulet jedan od onih koji gospodara ne štite ukoliko ovaj prije ne izgovori utvrđeni niz istinitih tvrdnji — obično tri do pet — o onome tko ga napada ili tko mu je neprijatelj. Oprezno, premda uživajući u zabavi, Lythande reče: “Ta ti stoji. A nikoga sličnoga meni nećeš ni sresti, trubaduru, tako dugo nećeš poživjeti.”

Trubadur je vidio, iza ljutita plavog žara zvijezde, i viticu prijateljske sprdnje na protivnikovim ustima. Pa reče, ispus­tivši amulet: “Ja tebi ne želim nikakva zla; a ne želiš ga ni ti meni, i to su također istinite tvrdnje, čarobnjače, zar ne? I tu neka je kraj. No iako si ti možda drukčiji od svih ostalih, ti nisi jedini čarobnjak u Utočištu što sam ga vidio da na čelu nosi plavu zvijezdu.”

Sad plava zvijezda zablista gnjevom, ali ne prema truba­duru, i obojica su to znali. Mnoštvo oko njih iznenada na neki misteriozan način otkrije kako negdje drugdje ima hitnoga posla. Trubadur pogleda na prazne klupe.

“Čini mi se da ću za večeru morati pjevati negdje drugdje.” “Kad s tobom nisam želio piti, nisam te time želio uvrije­

diti”, reče Lythanđe. “Čarobnjački se zavjet ne odbacuje lako kao lutnja. Pa ipak bih te mogao ugostiti obilnom večerom i pićem a da time ne izgubiš dostojanstvo, a zauzvrat te, zar ne, zamoliti da mi učiniš prijateljsku uslugu?”

“Takav je u mojoj zemlji običaj. Cappen Varra ti, čarobnja­če, zahvaljuje na tome.”

“Krčmaru! Najbolju večeru za moga gosta, i koliko god večeras može popiti!”

“Zbog tako darežljiva gošćenja neću se cjenjkati oko usluge”, reče Cappen Varra i prihvati se jela iz kojih se još

101

pušilo. Dok je ovaj jeo, Lythande iz nabora halje izvuče kesicu s manjom količinom miomirisnih trava, umota ih u plavičas- tosivi list, pa smotkom dodirne prsten i tako je zapali. Povuče dim, a ovaj zaplovi u visine, mirisan i sivkast.

“Što se pak tiče usluge, nije to ništa strašno; ispričaj mi sve što znaš o tom drugom čarobnjaku što nosi plavu zvijezdu. Ne poznajem nikoga od mojega reda južno od Azehura, a siguran sam da nisi vidio ni mene ni moga duha.”

Cappen Varra je posisao moždinu pa istančano obriše prs­te o stolnjak pod mesom. Zagrize u đumbirku i tek tada odgovori.

“Ne tebe, čarobnjače, ni tvoju sjenu ili doppelgangera ; ovaj je imao pleća upola mišićavija od tvojih, i nije nosio mač, nego dva bodeža ukriženim remenima obješena o oba boka. Brada mu je bila crna; a na lijevoj su mu ruci nedostajala tri prsta.”

“Ilsa mu Od Tisuću Očiju! Rabben Poluruki, tu, u Utočištu! Ta gdje si ga to vidio, trubaduru?”

“Prolazio je Sajmištem, ali nisam vidio daje išta kupio. I vi­dio sam ga u Ulici Crvenih Fenjera, kako razgovara s nekom že­nom. A sad, čarobnjače, kakvu bi to uslugu želio da ti učinim?”

“Već sije učinio.” Lythande krčmaru pruži srebrnjak — što je bilo dovoljno da ga taj mrzovoljni čovjek na odlasku prepo­ruči Shalpinoj zaštiti — a potom položi još jedan novčić, ovaj put zlatni, kraj posuđene lutnje.

“Otkupi svoju harfu; od ove ti glasu nema blagoslova.” Ali kad trubadur zahvalno podigne glavu, čarobnjak je već neopazice nestao u sjenama.

Trubadur strpa zlato u džep i upita:“Kako je to mogao znati? I kako je izišao?”“To zna samo brzi Shalpa”, reče krčmar. “Koliko ja znam,

mogao je izletjeti i kroz dimnjak! Ovome ne treba Shalpin ogrtač taman kao noć da se njime zakrije, jer on ima i svoj. I platio ti je piće, dobri moj gospodine; za što smo onda?” Našto je Cappen Varra nastavio proces žestokog opijanja, što i jest bilo najpametnije što čovjek može učiniti kad se i nehotice upetlja u privatne poslove čarobnjaka.

S}C 5}C

Našavši se na ulici, Lythande zastane da razmisli. Rabben Poluruki baš nije prijatelj; pa ipak Lythandeu ne bijaše razloga povjerovati da njegov boravak u Utočištu ima nekakve veze s kolegom po Redu, ili s osobnom osvetom. Da je to bio

102

nekakav posao u vezi Reda plave zvijezde, da Lythande Rabbenu može u nečemu pomoći, ili da su Polurukog poslali da sazove sve članove reda, zvijezda što je oboje nose na čelu odaslala bi im upozorenje.

Pa ipak neće biti zgorega da to provjeri. Žustro zakorači i stigne do niza starih konjušnica iza guvernerova dvorca. Tu je vladala tišina i tajnovitost magije. Lythande zakorači u jednu od postranjih uličica, pa se počne uvijati u čarobnjački ogrtač dok se svjetlo nije posve izgubilo, i povlačiti se sve dublje i dublje u tišinu sve dok od čitava svijeta nije preostalo ništa — kao ni od čitava svemira, osim svjetla plave zvijezde što je vječno gorjela na čelu. Lythande ne mogaše zaboraviti kako je ona tu bila postavljena, i uz koju cijenu — uz cijenu kojom posvećenici plaćaju svoju moć.

Plavi se sjaj skupi, pa se rasprsne u šarene uzorke, pulsi­rajući i žareći se, sve dok se Lythande ne nađe unutar svjetla; i tada, Na Mjestu Kojeg Nema, na prijestolju izrezbarenom od safira, sjedio je Gospodar Zvijezde.

“Pozdravljena budi, prijateljska zvijezdo, od zvijezde rođena, shyryu “. Taj izraz dragosti mogao je značiti prijatelju, druškane, brate, sestro, ljubljeni, meni ravni, hodočasnice; doslovno mu je značenje bilo sudionice zvjezdane svjetlosti . “Sto te u ovu noć izdaleka donosi u Kuću hodočasnika?”

“Želja za znanjem, sudionice Zvijezde. Jesi li poslao koga da me potraži u Utočištu?”

“Nisam nipošto, shyryu . U Hramu je sudionika Zvijezde sve dobro; tebe još nismo zvali; čas još nije došao.”

To je svaki posvećenik Plave zvijezde dobro znao; to je dio cijene moći. Na koncu svijeta, kad bude kraj svim djelima smrtnika i čovječanstva, posljednje što će pasti pred naletom Kaosa bit će baš Hram Zvijezde; i tada, na Mjesto Kojeg Nema, Gospodar će Zvijezde dozvati sve posvećene hodočas­nike iz najdaljih krajeva svijeta, da se svom snagom svoje magije bore protiv Kaosa; ali do tog dana oni uživaju punu slobodu da čine sve što može ojačati njihove moći. Gospodar Zvijezde ponovi, pokušavajući ga umiriti:

“Čas još nije došao. Slobodan si da po svojoj volji hodiš svijetom.”

Modri sjaj izblijedi, i Lythande ostane stajati i drhtati. Rabbena dakle nisu poslali radi tog zadnjeg saziva. Pa ipak

1 03

bi i kraj i Kaos, baš što se Lythnda tiče, mogli već biti sasvim na domaku, i to prije određenog časa, ako bude onako kako je to Rabben Poluruki zamislio.

Ono je bilo pošteno iskušavanje snage, po zapovjedi naših gospodara, i Rabben m i to ne bi smio uzeti za zlo... Možda to što je Rabben u Utočištu i nema nikakve veze s njim. Ovdje je mogao biti i nekakvim zakonitim poslom — ako bi se išta s njim u svezi moglo nazvati zakonitim; jer Posvećeni su se Hodočasnici zarekli da će se na strani Zakona, a protiv Kaosa, boriti samo na posljednji od svih dana. A Rabben je bio odlučio da to prije toga nipošto ne čini.

Potreban je oprez, a Lythande sluti da je Rabben blizu... Jugoistočno od guvernerova dvorca nalazi se, nakon što se prijeđe Avenija hramova, mali trokutasti perivoj. Preko dana njegove pošljunčane staze i grmoviti zavijuci u rukama su propovjednika i svećenika koji se svojih bogova nisu dovoljno naštovali ili im prinijeli dovoljno žrtava; noću je taj park lovište žena koje osim N je što ima punu kesu i praznu maternicu ne štuju niti jednu. Zbog i jednih i drugih to se mjesto zove, ironično, Obećanje raja; u Utočištu, kao i drugdje, jako dobro znaju da obećanje ne znači uvijek i izvršenje.

Lythandea se, zbog običaja da ne zalazi ni ženama ni svećenicima, ovdje viđa rijetko, ako ikada. Činilo se da u parku nema nikoga; podigli su se zli vjetrovi, šibajući paprat i granje pa iz njih mijesili likove neobičnih zvijeri što su se odavale neprirodnim činima; stravično su ječali oko zidova i streha Hrama s druge strane ulice, ti vjetrovi za koje se u Utočištu govori da to ječi Azyuna u Vashankinu krevetu. Lythandea se sad jedva moglo zamijetiti kako se hitro šulja rubom sjena na stazama. A onda ženski krik prodere zrak.

Iz sjene, Lythande ugleda lomni lik mlade djevojke u razdrtoj i dronjavoj haljini; bila je bosa i uho joj je krvarilo na mjestu gdje joj je iz resice netko otkinuo draguljem urešenu naušnicu. Otimala se iz željeznog zagrljaja golemog i medvje­đe građena crnobradog muškarca, i prvo što Lythande ugleda bila je ruka ovijena oko djevojčina tanka, koščata zapešća, koja je vuče; dva su prsta nedostajala a treći je bio odsječen na prvome zglobu. I tek tada — kad to zapravo više i nije bilo potrebno — Lythande ugleda modru zvijezdu između crnih čekinjastih obrva, iznad mačji žutih očiju Rabbena Polurukog!

1 04

Lythandeu je on dobro znan odavna, još iz Hrama Zvijez­de. Čak je i tada Rabben bio opak čovjek, a njegova bludnost općepoznata. Zašto Gospodari, upitao se Lythande, nisu od njega zatražiti da stečene moći plati odricanjem od toga? Lythandeu se usne skupe u grimasu lišenu svake radosti; razbludnost je Rabbenova bila tako notorna da bi lako svi, da je se odrekao, shvatili tajnu njegove moći.

Bilo je to zato što moći posvećenika Zvijezde ovise o tajni. Baš kao i u staroj legendi, u kojoj je neki div čuvao srce na taj­nome mjestu izvan tijela, a s njim i besmrtnost, tako je i posve- ćenik Plave zvijezde svu svoju duhovnu snagu izlio u jedincatu Tajnu; a onaj tko bi otkrio tu tajnu, s njom bi stekao i sve po- svećenikove moći. Onda se Rabbenova tajna mora kriti u ne­čemu drugom... ali Lythandea sad nije zanimalo nagađanje o tome.

Rabben potegne djevojku za zapešće, i ona tužno krikne; a kad se zvijezda nabitoga čarobnjaka počela žariti, djevojka podigne slobodnu ruku na oči da se od nje zakloni. Bez sazrele namjere da se uplete, Lythande iskorači iz sjene, a bogati glas zbog koga su čarobnjački naučnici iz vanjskoga dvorišta Plave zvijezde govorili ne o “čarobnjaku” nego o “trubaduru”, glasno zazvoni:

“U ime Svemajke Shipri, pusti tu ženu!”Rabben se okrene brzinom vihora. “Tako mi devetsto

devedeset i devetog Ilsova oka! Lythande!”“Zar u Ulici crvenih fenjera nema dovoljno žena, da tako

moraš zlostavljati djevojčicu u Ulici hramova?” Jer sad već Lythandeu bijaše posve jasno koliko je mlada; ruke su joj tanke, noge i gležnjevi djetinjasti, a grudi joj se pod nečistom, poderanom tunikom još nisu posve zaoblile.

Rabben se okrene k Lythandeu pa se iskezi. “Oduvijek si bio nježna dušica, shyryu . Nijedna žene neće šetati ovdje ako nije na prodaju. Možda je želiš za sebe? Možda si se već zasitio svoje debele madame iz Kuće Afrodizijaka?”

“Ne uzimaj njeno ime u usta, shyryu ! ”“Tako si osjetljiv na čast jedne drolje?”Lythande se na ovo naprosto ne obazre. “Pusti djevojku ili

prihvati moj izazov.”Iz Rabbenove zvijezde bijesnu munje; on gurne djevojku

ustranu. Ona, posve neosjetna, padne na pločnik i ostane tako

1 05

ležati ne mičući se. “Ostat će ovdje dok ne budemo gotovi. Možda si mislio da ću je pustiti da pobjegne dok se budemo borili? Ali kad smo već kod toga, pada mi na pamet, Lythande, da te još nikad nisam vidio sa ženskom — je li to tvoja Tajna, Lythande, da tebi ne trebaju žene?”

Lythande zadrži nepomično lice; no što god da sad slijedi, naprosto ne smije dopustiti Rabbenu da produži tim tragom. “Ti se, Rabbene, možda i možeš pariti poput životinje po ulica­ma Utočišta, ali ja ne mogu. Hoćeš lije prepustiti ili se boriti?”

“Možda bih ti morao popustiti; još se nije čulo da se Lythande na ulici bori zbog nekakve žene! Kao što vidiš, Lythande, dobro su mi poznate tvoje navike!”

Vashanka ga prokleo! Sad ću se zaista morati boriti zbog te djevojke!

Lythandeov rapir lagano zašušti iz korica i uperi se prema Rabbenu kao da ga vodi vlastita volja.

“Ha! Zar m isliš da se Rabben u uličnim tučama bori mačem poput kakve vojničine?” Vršak Lythandeova mača prsne usred plavog zvjezdanog sjaja, i pretvori se u svjetlu­cavu zmiju, što se presavila i zapuzala preko drške, a iz jezika joj je kapao otrov dok se pokušavala oviti Lythandeu oko šake. Sad se usijala i Lythandeova zvijezda. Mač se ponovno pretvori u kovinu, ali izvijenu i beskorisnu, zadržavši oblik zmije, što je načas bio, spetljanu na putu prema koricama. Lythande se bijesnim zamahom oslobodi izvijenoga metala, a onda prema Rabbenu izbljuje kišu vatre. Golemi se posveće- nik brzo sakrije u magli a slap se vatrenih kapi ugasi. Negdje iza ruba svijesti Lythande shvati da se počela skupljati publika; običnu se čovjeku nije moglo dogoditi dva puta u životu da se na ulicama Utočišta dva posvećenika Plave zvijezde pobiju čarolijama. Sjaj je zvijezda, što su blistale na čarobnjačkim čelima, izazivao pravi gnjev munja na trgu.

Uz urlik vjetra dođu proždrljive male zublje, pa zaplamsa- ju i opletu Lythandea; dotaknu se visoka čarobnjakovog lika i nestanu. A onda d ivlja vijavica protrese drvećem kao bičevima, i grane učas ogole jer je lišće odnio kovitlac, a onda silovitim udarcem bace Rabbena na koljena. Lythandeu sve to postane dosadno; s ovim bi trebalo završiti što prije. Nitko od gledatelja u mnoštvu, što su sada bečili oči, nije kasnije znao što je tu tko zapravo učinio, ali je Rabben polako, polako,

1 06

polako, pritiskivan centimetar po centimetar sve niže i niže, pao najprije na koljena, pa na sve četiri, pa se rasprostro, a onda počeo pritiskati i trljati lice sve dublje i dublje u pijesak, njišući se naprijed-natrag, utiskujući se sve jače u pijesak...

Lythande se okrene i podigne djevojku. Ona se u nevjerici zapilji u stamenoga čarobnjaka koji je sumanuto bradom strugao prašinu.

“Sto si mu to— ”“Nije važno. Mičimo se otale. Čarolija ga neće dugo držati,

a kad se probudi, bit će jako ljut.” U Lythandeovu je glasu bila oštrica neutralne sprdnje, a djevojka je vidjela i Rabbena, kojemu su i brada i oči i plava zvijezda bili prekriveni prahom i kalom...

Zabrzala je tragom magičareve halje; a kad su dobrano odmaknuli od Obećanja raja, Lythande zastane, i to tako naglo da je djevojka posrnula.

“Tko si ti, djevojko?”“Zovem se Bercy. A ti?”“Čarobnjačko se ime ne odaje olako. U Utočištu me zovu

Lythande.” Spustivši pogled na djevojku opazi, uz bolan ubod, daje ona ispod sve te prljavštine i izneređenosti zapravo vrlo lijepa i mlada. “Bercy, sad možeš ići. On te više neće dirati; pošteno sam ga svladao nakon valjana izazova.”

Ona se baci Lythandeu na rame i grčevito se za nj uhvati. “Ne šalji me od sebe!” reče molećivim glasom, a oči su joj se ispune obožavanjem. Lythande se namršti.

Bercy je, što se sasvim lijepo dalo i predvidjeti, povjerova­la, a tko to u Utočištu i ne bi, da se dvoboj vodio za djevojku koja je trebala pripasti pobjedniku, i ona je bila spremna da mu se preda kao nagrada. Lythande napravi pokret odbijanja.

“Ne...”Djevojka samilosno priškilji očima. “Onda je s tobom baš

kako je Rabben rekao — tvoja je tajna da su te lišili muškos- ti?” A li iza samilosti krila se iskra koja je govorila daje sve to zabavlja — kakva tračerska cveba! Kakav sočni komadić za Ulicu žena.

“Tišina!” Lythandeov je pogled bio vrlo zapovjednički. “Idemo.”

Ona pođe za njim, vijugavim ulicama što su vodile u Ulicu crvenih fenjera. Lythande sad sigurnim korakom prođe pored

1 07

Kuće Sirena, gdje su se, govorilo se, mogle naći radosti egzotične baš koliko je to i samo ime obećavalo; potom pored Kuće Bičeva, koju su zaobilazili svi osim onih koji su zaobila­zili sve druge kuće; i napokon na kraju, ispod lica Zelene Gospe, onakve kakvu su je štovali daleko, čak iza Rankea, stajala je Kuća Afrodizijaka.

Bercy se osvrne, razrogačenih očiju, po trijemu s mnoš­tvom stupova, po blještavilu stotine fenjera, po gizdavo odjevenim ženama što su ljenčarile po jastucima čekajući na poziv. Sve su bile vrlo lijepo odjevene i urešene draguljima — Myrtis je poznavala svoj zanat, i znala kako valja prezentirati robu — i Lythande je naslutio da pogled odrpane Bercy odaje zavist; vjerojatno se prodavala po pazarima za nekoliko ba- krenjaka ili hljeb kruha, jer je za to već bila dovoljno stara. Pa ipak je nekako, poput cvijeća na bunjištu, uspjela sačuvati giz­davo svježu ljepotu, od samog zlata i bjeline, cvjetnu. Čak i takva odrpana i izgladnjela, dirnula je Lythandea u samo srce.

“Bercy, jesi li danas već štogod jela?”“Ne, gospodaru.”Lythande dozove gorostasnog eunuha Jiroa, čiji je posao

bio da povlaštene mušterije odvodi do soba njihovih odabrani­ca, te da na ulicu baca pijane goste, kao i one koji bi počeli zlostavljati radnice. I taj dođe — imao je golemu trbušinu, a na sebi samo oskudnu pregaču i desetak prstenova u uhu — jednom je imao ljubavnika koji je prodavao naušnice pa se njime služio za izlaganje robe.

“Čime bismo mogli uslužiti čarobnjaka Lythandea?”Žene po kaučima i jastucima su cvrkutale od iznenađenja

i prepasti, a Lythande im gotovo čitaše misli:Nijedna od nas nije uspjela p rivu ć i i l i zavesti velikog

čarobnjaka, a sad mu je srce obuzela ta odrpana ulična djevojčura? A Lythande je znao da su, baš zato što su žene, mogle sasvim jasno vidjeti kako ničim zaklonjena ljepota sija kroz djevojčine dronjke.

“Jiro, je li madame Myrtis slobodna?”“Baš spava, o veliki čarobnjače, ali je zapovjedila daje, ako

je riječ o vama, možemo probuditi u svako doba. Je li ovo...” jer nitko ne može biti nadut kao glavni eunuh pomodnog bordela — “tvoje, Lythande, ili je to dar za madame?”

“Vjerojatno oboje. Daj joj da nešto pojede i nađi joj gdje će

1 08

prespavati noć.”“A kupka, čarobnjače? Ima dovoljno buha da njima naseli

madrace na čitavom katu!”“I kupka, naravno, i ženu koja je će namazati mirisima i

uljima”, reče Lythande, “i nešto u smislu potpune odjeće.” “To prepusti meni”, reče Jiro širokogrudno, a Bercy je

užasnuto pogledala Lythandea, ali je ipak pošla kad joj je čarobnjak dao znak da ide. Kad ju je Jiro odveo, Lythande ugleda Myrtis kako stoji u vratima; bila je to masivna žena, ne više mlada, ali ljepote sleđene čarolijom. Kroz njene savršeno artikulirane crte lica, Lythandeu su se smješkale oči, izričući toplu dobrodošlicu.

“Drag moje, zaista nisam očekivala da ću te vidjeti ovdje. Je li to tvoje?” Mahne glavom prema vratima kroz koja je Jiro odveo preplašenu Bercy. “Ona će, znaš, vjerojatno pobjeći čim ti više ne bude na očima.”

“Volio bih da i sam mogu misliti tako, ali bojim se da nisam te sreće.”

“Možda će biti bolje da mi ispričaš čitavu priču”, reče Myrtis i posluša Lythandeov kratak, sažet prikaz čitavog incidenta.

“I ako se nasmiješ, Myrtis, povući ću svoju čaroliju i izložiti tvoju sijedu kosu i bore sprdnji svima u Utočištu!”

Myrtis je, međutim, Lythande poznavala i predugo a da bi tu prijetnju shvatila odveć ozbiljno. “I tako je djeva što sije spasio poludjela od ljubavi prema svom spasitelju!” Zahiho- tala je. “Zaista sasvim kao u kakvoj staroj baladi!”

“Ali, Myrtis, što da radim? Tako mi sisa Svemajke Shipri, eto gdje je dilema!”

“Povjeri se i njoj pa joj reci zašto ne može imati tvoju ljubav”, reče Myrtis.

Lythande se namršti. “Ti posjeduješ moju Tajnu, jer mi nije bilo izbora; poznavala si me još prije nego što su me učinili čarobnjakom i dali mi plavu zvijezdu...”

“I prije nego što sam sama postala bludnicom”, suglasi se Myrtis.

“A li ako se ta djevojka počne osjećati kao budala zato što me voli, mogla bi me zamrziti kao što me sada voli; i zaista svoj život i svoju moć ne mogu povjeriti u ruke nikome kome ne mogu potpuno vjerovati. Tajnu možeš posjedovati samo ti,

1 09

Myrtis, i to zbog zajedničke prošlosti. A to onda znači i moju moć, ako ti ikad zatreba. A li je ja ne mogu povjeriti toj djevojci.”

“Ona ti ipak duguje nešto zato što si je izbavio iz Rabbe- novih ruku.”

Lythande reče: “Razmislit ću i o tome; a sad ih daj požuri da mi donesu jelo, jer me mori i glad i žeđ.” Došavši u njenu privatnu sobu najede se i utaži žeđ iz posluge Myrtisinim vlastitim rukama. A Myrtis reče: “Ja nikad ne bih napravila tvoj zavjet — da nikad neću ni jesti ni piti pred očima nijednog muškarca!”

“Kad bi težila da stekneš moć čarobnjaka, itekako bi ga se držala”, reče Lythande. “Danas rijetko kada dolazim u napast da ga prekršim; bojim se samo da ga ne prekršim nehotice; ne mogu piti u krčmi, jer bi među ženama mogao biti koji od onih čudnih muškaraca koji se zabavljaju time da nose žensku odjeću; čak se ni ovdje ne bih usudio jesti i piti među tvojim ženskama, a zbog istog razloga. Sva moja moć ovisi o zavjeti­ma i tajni.”

“Onda ti ne mogu pomoći”, reče Myrtis, “ali ti joj nisi dužan reći istinu; reci joj kako si se zavjetovao da ćeš živjeti bez žena.”

“To bih mogao”, reče Lythande i dovrši jelo mršteći se. Poslije su uveli Bercy, razrogačenih očiju i svu očaranu

svojom krasnom haljinom i netom opranom kosom što se sad meko kovrčala oko ružičasto-bijeloga lica, kao i miomirisom ulja za kupanje i parfema što je lebdio oko nje.

“Djevojke ovdje nose tako lijepe haljine, a jedna m ije rekla da, ako hoću, mogu jesti i dvaput na dan! Sto misliš, jesam li dovoljno lijepa da bi me madame Myrtis željela zadržati?”

“Ako je to tvoja želja. Ti si više nego lijepa.”Našto Bercy odgovori smiono: “A li ja bih, čarobnjače,

radije pripadala tebi” , pa se ponovno baci Lythandeu oko vrata stežućim stiskom, povlačeći to mršavo lice prema svo­jemu. Lythandea se inače tek u rijetkim zgodama moglo nagnati da dotakne išta živo, a sad je nježno zagrli pokušava­jući prikriti užas.

“Bercy, dijete drago, to je samo tvoja maštarija. To će proći.” “Ne”, reče ona i zaplače. “Ja te ljubim, i hoću samo tebe!” I tada, nepogrešivo, duž svojih čarobnjačkih živaca, Lyt­

hande ponovno osjeti ono sitno mreškanje, one upozoravajuće

1 1 0

žmarce napetosti koji su govorili: netko se služi čarolijom . Ne direktno na Lythandea. Nju bi se moglo suzbiti. A lije dolazila odnekud iz sobe.

Ta zar ovdje, u Kući Afrodizijaka ? Myrtisi bi se mogao povjeriti i život, i ugled, i imetak, pa i sama magična moć Plave zvijezde; ona je već bila provjerena u ranijim zgodama. Da se kojim slučajem promijenila toliko da postane izdajicom, to bi Lythandeu bilo vidljivo po njenoj auri.

Preostala je, dakle, samo ta djevojka koja se sad privijala i jecala. “Umrijet ću ako me ne budeš volio! Reci mi da to nije istina, Lythande, to da ti naprosto ne možeš ljubiti! Reci mi da je to opaka laž, da su čarobnjaci lišeni muškosti, i da ne mogu voljeti žene...”

“To je sasvim sigurno opaka laž”, reče Lythande smrtno ozbiljnim glasom. “Zaista te najozbiljnije uvjeravam da me nitko nikad nije lišio muškosti.” A li izgovarajući te riječi, Lythandea zasvrbješe živci. Čarobnjak smije lagati, što većina i čini. I Lythande laže spremno kao i svi ostali, kadgod za to postoji valjani razlog. A li zakon Plave zvijezde glasi ovako: na izravno pitanje u vezi Tajne posvećenik ne smije izreći izravnu laž . A Bercy je, a da to ni sama nije znala, bila još samo jedno pitanje daleko od onog fatalnog, iza kojeg se krila Tajna.

Strahovitim naporom volje, Lythandeova se magija grče­vito uhvati tkiva samoga Vremena; djevojka stajaše nepomič­no, nesvjesna stanke, a Lythande se odmakne dovoljno daleko da joj pročita auru. I doista, u tragovima tog vibrirajućeg polja nalazila se sjena plave zvijezde. Rabbenove, koja je nadvlada­vala njenu volju.

Rabben. Rabben Poluruki, koji je u djevojku ugradio svoju volju, koji je smislio i namjestio čitavu stvar, uključujući tu i susret u trenutku kad je djevojci zatrebao spasitelj; začarao je djevojku da bi privukao i začarao Lythandea.

Zakon Plave zvijezde brani svojim posvećeni cima da se međusobno ubijaju, je r će se jednoga dana, posljednjega, morati boriti rame uz rame protiv Kaosa. Pa ipak, ako bi koji od posvećenika drugome iščupao tajnu njegove moći... onda taj drugi, lišen moći, više ne bi bio potreban za borbu protiv Kaosa, pa bi bilo dopušteno ubiti ga.

I što bi se sad moglo učiniti? Da ubije djevojku? Rabben bi i to shvatio kao odgovor; Bercy je bila začarana tako da bude

1 1 1

neodoljiva svim muškarcima; ako je Lythande pošalje od sebe nedirnutu, Rabben bi doznao da Tajna koju traži leži negdje u tom području, pa bi je neumorno nastavio razotkrivati. Jer ako ta seksualna čarolija koja je Bercy učinila neodoljivom na Lythandea ne djeluje, onda je Lythande eunuh, ili homoseksu­alac, ili... kupajući se u znoju, Lythande se ne usudi dalje od toga ni misliti. Tajna je sigurna samo ako nitko nikad ne pos­tavi izravno pitanje. Nije se mogla pročitati iz aure; no bilo je dovoljno tek jedno jednostavno pitanje, pa da svemu bude kraj.

Trebao bih je ubiti , pomisli Lythande. Jer se sada borim ne samo za svoju magiju, već i za svoju tajnu i vlastiti život. Jer sasvim sigurno, ako ostanem bez moći, Rabben neće časiti časa da na mene stavi točku, da se osveti što je izgubio pola ruke.

Djevojka je i dalje bila nepomična, u transu. Kako je lako mogla biti ubijena! A onda se Lythande prisjeti jedne stare bajke, koja je mogla poslužiti da se spasi Tajna Zvijezde.

U trenutku kad se Vrijeme vratilo u sobicu, svjetlo zatre- peri. Bercy je i dalje jecala, posve nesvjesna pauze; Lythandeu je već bilo sasma jasno što će učiniti, a djevojka je osjetila kako je Lythandeove ruke ovijaju, i čarobnjakov poljubac na požudnim ustima.

“Moraš me voljeti ili ću umrijeti!” jecala je Bercy.“Bit ćeš moja”, reče Lythande. Tihi je neutralni glas bio

vrlo nježan. “A li je čak i čarobnjak ranjiv kad ljubi, i zato se moram zaštititi. Moraju nam pripremiti sobu u kojoj neće biti ni svjetla ni zvuka osim onog što ću ga priskrbiti svojom magijom; a ti se moraš zakleti da nećeš tražiti da me vidiš ili dodirneš osim pri tom magičnom svjetlu. Hoćeš li se, Bercy, u to zakleti Svemajkom? Jer ako mi se u to zakuneš, voljet ću te kao što nitko nikad nije volio ženu.”

Sva uzdrhtala, ona prošapće: “Kunem se.” A Lythandeu je od samilosti umiralo srce, jer se Rabben njome poslužio bezo­bzirno; tako je ona živa izgarala od neutažive i začarane lju­bavi prema čarobnjaku, tako daje sva bila obuzeta strašću pre­ma Lythandeu. Vrlo bolno, Lythande pomisli: kad bi me zaista voljela, i to bez čarolije; bilo bi m i možda i moguće voljeti je ...

Kad bi mi samo bilo moguće povjeriti joj svoju tajnu! No ona je samo oruđe u Rabbenovim rukama; njena ljubav prema meni njegovo je djelo, a ne čin njene slobodne volje... i nije stvarna... I tako će sve što se bude dogodilo među njima biti

1 1 2

samo predstava postavljena radi Rabbena.“Pripremit ću sve svojom magijom.”Lythande ode do Myrtis i povjeri joj što sve treba učiniti;

ona se nasmije, ali je jedan pogled na Lythandeovo blijedo lice bilo dovoljno da se sledi. Lythandea je poznavala još mnogo prije nego što se među te oči smjestila plava zvijezda; i čuvala je Lythandeovu tajnu zbog ljubavi prema čarobnjaku. Srce joj se paralo pri pogledu na voljenu osobu u pandžama tolike patnje. I zato reče:

“Sve ćemo pripremiti. Da li da joj u vino stavim drogu koja će joj oslabiti volju, tako da ti je bude lakše zabliještiti?”

U Lythandeovu se glasu krila užasna gorčina.“To je za nas već učinio Rabben, kad je na nju bacio

čaroliju da se zaljubi u mene.”“A inače bi?” upita Myrtis oklijevajući.“Svi bogovi Utočišta — oni mi se smiju! Svemajko, pomozi

mi! A li inače bih; mogao bih je voljeti, da nije tek puko Rabbenovo oruđe.”

Kad je sve bilo pripravljeno, Lythande uđe u zamračenu sobu. Unutra osim Plave zvijezde nije bilo drugoga svjetla. Djevojka ležaše na krevetu, pa sad s egzaltiranim zaboravom ispruži ruke prema čarobnjaku.

“Dođi mi, dođi mi, voli me!”“Uskoro”, reče Lythande sjedajući do nje, pa joj pomiluje

kosu nježnošću kakvu čak ni M yrtis nikad nije naslutila. “Otpjevat ću ti ljubavnu pjesmu mog naroda, koji živi daleko.”

Ona se izvijala u erotskoj ekstazi. “Sve što ti činiš, menije dobro, ljubavi moja, moj čarobnjače!”

Lythande osjeti prazninu krajnjeg očaja. Bila je lijepa, i bila je zaljubljena. Ležala je u postelji prostrtoj za njih dvoje, a ipak je između njih stajao čitav svijet. Čarobnjak to više nije mogao izdržati.

Lythande zapjeva bogatim i lijepim glasom; glasom ljup- kijim od ijednog uroka:

“Pola je već noći prošlo, i kruna mjesečine Već blijedi, a sad blijedi i kruna zvijezda;Popušta nebo neodlučno pred dolaskom jutra;Pa ipak ležim sam.”

Lythande na Bercynim obrazima ugleda suze.

1 1 3

Voljet ću te kao što nijedna žena nikad voljena ne bi.

Između djevojke na krevetu i nepomična čarobnjakovog lika, kad su njegove halje teško pale na pod, iznikne utvara, isprva prava utvara i prikaza Lythandea, visoka i vitka, s užarenim očima i zvijezdom među obrvama i tijela bijela i bez ožiljaka; lik bijaše čarobnjakov, no trijum falan u svojoj muškosti, i taj krene prema nepomičnoj ženi što ga je čekala. Svijest joj zatreperi od uzbuđenja, uhvaćena, zarobljena, začarana. Lythande pusti da na trenutak vidi sliku; pričem nije mogla vidjeti i pravog Lythandea iza nje; i tada, kad su joj se oči zatvorile u ekstatičnoj spoznaji dodira, Lythande joj laganim prstima zagladi sklopljene oči.

“Vidi — što ti ja velim da vidiš!“Slušaj — što ti ja velim da čuješ!“Osjećaj — samo što ti ja velim da osjetiš, Bercy!”I sad se našla posve pod djelovanjem čarolije prikaze.

Nepomičan, skamenjena pogleda, Lythande je gledao kako joj se usne zatvaraju oko ničega i kako ljubi nevidljive usne; i iz trenutka u trenutak Lythande je jasno znao što ju je dodir- nulo, što ju je pomilovalo. Ushićena i zanesena iluzijom što ju je stalno iznova dovodila do ekstaze, sve dok nije zavrištala u potpunom zaboravu. Samo što je za Lythandea taj krik bio gorak; jer nije kričala zbog Lythandea nego prikaze muškarca koja ju je obuzela.

Napokon je ostala ležati na samom rubu nesvijesti, zado­voljena; i Lythande ju je gledao, sam na teškim mukama. Kad je ponovno otvorila oči, Lythande ju je gledao odozgo, i nekako tužno.

Bercy protegne omlitavljele ruke.“I zaista, ljubljeni moj, volio si me kao što nijedna žena

nikad voljena ne bi.”Po prvi i posljednji put, Lythande se nadnese nad nju i

pritisne joj na usta dugi, neizmjerno nježan poljubac. “A sad spavaj, ljubavi moja.”

Kad je utonula u ekstatični, iscrpljeni san, Lythande zaplače.Mnogo prije nego što se ona probudila, Lythande je već

stajao, odjeven za put, u sobici što je pripadala Myrtis.“Čarolija će učiniti svoje. Požurit će koliko je noge nose da

svoju priču prenese Rabbenu — priču o Lythandeu, nenadma­

1 1 4

šivu ljubavniku! O Lythandeu, obdarenu neumornom muš- košću, koji može voljeti djevojku dok je posve ne iscrpi!” Bogati je Lythandeov glas bio promukao od gorčine.

“A mnogo prije nego što se vratiš u Utočište, kad se jednom oslobodi čarolije, zaboravit će te kraj tolikih drugih ljubav­nika”, suglasi se Myrtis. “I bolje je i sigurnije da bude tako.”

“Istina.” A li se Lythandeu slomio glas. “Myrtis, pripazi na nju. I budi prema njoj dobra.”

“To ti obećavam, Lythande.”“Kad bi samo mogla voljeti mene” — i tu se čarobnjak

ponovno slomi i na trenutak zajeca; Myrtis skrene pogled, razdirana bolom, ne znajući kakvu bi utjehu mogla pružiti.

“Kad bi me bar mogla voljeti takvoga kakav jesam, i slo­bodna od Rabbene kletve! Ljubiti me bez pretvaranja! Ali sam se bojao da ne mogu nadvladati čaroliju koju je Rabben bacio na nju... niti se pouzdati u nju da me neće odati, znajući...”

Myrtis obujmi Lythandea punačkim rukama, i vrlo nježno.“Je li ti žao?”Pitanje je bilo dvosmisleno. Moglo je značiti: Žališ li što je

nisi ubio ? Ili čak: Žališ li zbog svog zavjeta i tajne što je moraš nositi do posljednjega dana ? Lythande se odluči da odgovori na posljednje.

“Zao? Kako bih mogao žaliti? Jednog ću se dana s čitavim svojim redom boriti protiv Kaosa; čak uz bok Rabbenu, ako ga u međuvremenu netko ne ubije. I samo je to dovoljno da opravda i moj život i moje čuvanje tajne. A li sad moram otići iz Utočišta, i tko zna kakav će me slučaj što vlada svijetom ponovno dovesti ovamo? Poljubi me za rastanak, sestro moja.”

Myrtis stane na prste. Njene se usne spoje s čarobnjakovim.“Do ponovnog viđenja, Lythande. Neka bi te Ona zauvijek

pazila i čuvala. I zbogom ljubljena moja, sestro draga.”I tad se majstorica magijskih vještina Lythande što vječno

izigrava muškarca opaše mačem, pa tiho i nevidljivim puto­vima krene iz grada Utočišta, baš kad je počela pucati zora. I kako se na nebu dizalo sunce, tako joj je blijed ila plava zvijezda na čelu. I nijednom se nije osvrnula.

Copyright © 1979 by Marion Zimmer Bradley

1 1 5

Među svim m ajstorima “superznanosti” ( “D oc” Smith, Edmund Hamilton...) Van Vogtzauzima istaknuto mjesto. On svakom neodoljivom superoružju pronalazi još neodoljivije superprotuoružje, svakom nepobjedivom čudovištu suprot­stavlja još nepobjedivijeg junaka. Pišući u scenama od po 800 riječi (njegova privatna metoda kojom gradi pripovjetku i ro­man) Van Vogt će poneku nelogičnost ili kontradikciju vrlo uspješno prekriti vatrometom superlativa i začudnog “super- znanstvenoe” hardmara. Čitatelj je naprosto prisiljen bez daha letjeti očima preko teksta sve do olujnoga raspleta...

A. E. van VogtUSKRSNUĆE

Izvornik: Resurrection, 1948.

Prijevod: Mihaela Velina

Veliki je brod lebdio nekih četiristo metara iznad jednog od gradova. Ispod njega prostirala se kozmička pus­

toš. Dok se u svojoj energetskoj čahuri spuštao prema njima, Enash vidje da se građevine raspadaju od starosti.

“Nema znakova ratnih razaranja!” Bestjelesan glas mu na trenutak zazvoni u uhu. Enash ga zanemari.

Kad je dodirnuo tlo, Enash isključi energetsku čahuru. Našao se u prostoru ograđenom zidovima, zaraslom u korov. U visokoj travi pokraj zapuštene građevine ležalo je nekoliko kostura dugačkih, dvonogih, dvorukih bića s lubanjama koje su na svakom od kostura bile smještene na vrhu tanke hrptenjače. Činilo se da su kosturi, a svi su bili od odraslih bića, izvrsno očuvani, ali kad se sagnuo i taknuo jednoga od njih cijeli se jedan njegov dio raspao u fini prah. Kad se uspravio vidio je da se Yoal spušta blizu njega. Enash pričeka sve dok povjesničar nije iskoračio iz svoje čahure, a onda reče:

“M isliš li da bismo trebali upotrijebiti našu metodu oživljavanja odavno mrtvih?”1 1 6

Yoal bijaše zamišljen, “Postavljao sam pitanja raznim ljudima koji su se spustili ovamo i zaključio da ovdje nešto ne valja. Na ovom planetu nije preživio nijedan oblik života, čak ni insekti. Moramo otkriti što se ovdje dogodilo prije no što uopće i pomislimo na kolonizaciju.”

Enash ne reče ništa. Puhao je slab vjetar. Šuštio kroz obližnju skupinu stabala. On pokaže rukom prema drveću. Yoal kimne i reče, “Da, flora je neoštećena, ali s druge strane, neke stvari imaju na biljke drugačiji učinak nego na aktivne oblike života.”

Prekine ih glas iz Yoalovog prijemnika: “Pronašli smo muzej otprilike u središtu grada. Postavili smo crveno svjetlo na krov.”

Enash reče, “Poći ću s tobom, Yoale. Tamo bi moglo biti i kostura životinja i inteligentnih bića u raznim stadijima njihova razvoja. N isi odgovorio na moje pitanje. Hoćeš li oživjeti ova bića?”

Yoal reče polako, “Namjeravam to iznijeti pred savjet, ali mislim da nema sumnje. Moramo znati uzrok ove katastrofe.” Jednom sisaljkom opiše pokret koji je obuhvatio pola kom­pasa. Doda, kao da mu je tek sad palo na pamet, “Nastavit ćemo krajnje oprezno, naravno, počinjući s očitim ranim razvojem. Činjenica da nigdje nema dječjih kostura indicira da je ova rasa razvila osobnu besmrtnost.”

Članovi savjeta dođoše pogledati izloške. Bilo je to, znao je Enash, samo formalno. Odluka je već donešena. Bit će oživljavanja. Ovo je bilo više od toga. Bili su radoznali. Svemir je ogroman, putovanja kroz njega duga i samotna, spuštanje na neki planet uvijek je stimulativno iskustvo, zbog mo­gućnosti da pronađu i prouče nove oblike života.

Muzej je izgledao obično. Visoki kupolasti stropovi, ogromne prostorije. Plastični modeli čudnih zvijeri, mnogi artefakti — previše toga da bi se vidjelo i shvatilo u tako kratkom vreme­nu. Cijeli životni vijek jedne rase zarobljen u progresivnom slijedu ostataka starih vremena. Enash je razgledavao zaje­dno s ostalima i bio je sretan kad su konačno stigli do niza kostura i balzamiranih tijela. Sjeo je iza energetskog zaslona i promatrao kako stručnjaci biolozi vade jedno balzamirano tijelo iz kamenog sarkofaga. Bilo je omotano mnoštvom platnenih traka. Stručnjaci nisu gubili vrijeme odmatajući

1 1 7

poluistrunuli materijal. Njihovi su forcepsi prošli kroz njih i zahvatili komadić lubanje— to je bila standardna procedura. Mogao se upotrijebiti bilo koji dio kostura, ali najsavršenija oživljavanja, najpotpuniju rekonstrukciju postizah su kad bi upotrijebili određeni dio lubanje.

Hamar, glavni biolog, objasni izbor baš tog tijela. “Kemi­kalije upotrijebljene za balzamiranje ove mumije pokazuju površno poznavanje kemije. H ijeroglifi na sarkofagu indi­ciraju nerazvijenu i nemehaničku kulturu. U takvoj civili­zaciji ne bi ni moglo doći do značajnog razvitka potencijala živčanog sustava. Naši lingvisti proučili su mehanizam sa snimljenim glasom koji je dio svakog izloška, i premda se radio mnogo jezika — što dokazuje da je pradavni jezik kojim su govorili u vrijeme kad je ovo tijelo bilo živo uspješno repro­duciran — nisu imali teškoća u prevođenju značenja snimke. Sad su podesili našu univerzalnu napravu za prevođenje, stoga ako netko želi razgovarati dovoljno je da izgovori riječi u svoj komunikator i one će biti prevedene na jezik oživljene osobe. Naravno, vrijedi i obratno. Ah, vidim da smo spremni za prvo tijelo.”

Enash je, zajedno s ostalima, napeto promatrao kad se spustio poklopac na plastičnom rekonstruktoru i kad je započet proces rasta. Osjećao je kako mu napetost buja. Premda u ovome što se događalo nije bilo ničeg riskantnog. Za nekoliko će minuta odrastao pradavni stanovnik ovog planeta sjesti i zabuljiti se u njih. Znanost uključena u ovaj proces bijaše jednostavna i uvijek potpuno učinkovita.

Iz sjenki malenkosti raste život. Razina početka i kraja, života i neživota; u tom mutnom području tvar lako oscilira između starih i novih navika. Navika organskog ili navika anorganskog. Izbor nema životne i neživotne vrijednosti. Atomi nisu svjesni neživotnosti. A li kad se atomi formiraju u molekule to je korak dalje u procesu, jedan sićušan korak, ali korak života — ako život uopće i počne. Jedan korak, a onda tmina. Ili svjetlo života.

Kamen ili živa stanica. Zrnce zlata ili vlat trave, morski pijesak ili jednako brojni mikroskopski sitni organizmi što nastanjuju beskrajne vode prepune riba — razlika je tamo u zoni sumraka tvari. Svaka živa stanica u sebi nosi cijeli oblik. Raku izraste nova noga ako mu je stara istrgnuta. Oba se

1 18

kraja crva trepetaša produljuju, i uskoro postoje dva crva, dva bića, dva probavna sustava proždrljiva jednako kao i original, a svaki od njih zasebna cjelina, neranjen, nepovrijeđen pro­laskom kroz taj proces. Svaka stanica može biti cijela jedinka. Sjećanje svake stanice ide u tako zamršene detalje da nema riječi kojima bi se mogla opisati postignuta potpunost.

A li — kojeg li paradoksa — sjećanje nije organsko. Obična voštana ploča pamti zvukove. Žičani rekorder s lakoćom duplicira glas koji je u njega govorio prije mnogo godina. Sjećanje je psihološka impresija, otisak na tvari, promjena u obliku molekule kako bi u slučaju željene reakcije oblik emitirao isti ritam odgovora.

Iz mumijine glave došle su milijarde milijardi memorijskih oblika od kojih se sad izazivala reakcija. Kao i uvijek, sjećanje se održalo točnim.

Čovjek trepne i otvori oči.“Istina je, znači,” reče glasno, a riječi bijahu prevedene na

ganajski jezik čim ih je izgovorio. “Smrt je samo put u drugi život— ali gdje su moje sluge?” Glas mu, na kraju, poprimi prizvuk prigovora.

On sjedne i izvuče se iz kovčega koji se automatski otvo­rio kad je on oživio. Ugleda svoje zarobljivače. Ukoči se, ali samo na tren. Imao je jak ponos i vrlo posebnu arogantnu hrabrost koja mu je sad dobro došla. Nevoljko, on se spusti na koljena i iskaže podaničko štovanje, ali sumnja u njemu zacijelo bijaše jaka. “Jesam li ja u prisustvu egipatskih bogova?” Ustane. “Kakve su ovo gluposti? Neću se klanjati bezimenim demonima.”

Zapovjednik Gorsid reče, “Ubijte ga!”Dvonogo čudovište se rastopi, izvijajući se pod zrakom

laserskog pištolja.Drugi oživljeni čovjek ustane, blijed, drhteći od straha.

“Dragi Bože, kunem se da više nikad neću taknuti ni kap. Mio bijelim miševima—”

Yoal bijaše znatiželjan. “Na koje kapi mislite, oživljeni?” “Na staru pijacu, otrov iz pljoske, cugu koju su mi dali na

toj gov... moj gospode!”Zapovjednik Gorsid upitno pogleda Yoala. “Je li potrebno

zadržavati se na ovome?”Yoal je oklijevao. “Znatiželjan sam.” Obrati se čovjeku.

1 1 9

“Kad bih ti rekao da smo posjetitelji s druge zvijezde, kakva bi bila tvoja reakcija?”

Čovjek je buljio u njega. Bio je očito zbunjen, ali strah bijaše jači. “Čujte,” reče, “vozio sam se u svom autu, gledao svoja posla. Priznajem da sam popio jednu ili dvije previše, ali stvar je u žestini koju serviraju u današnje vrijeme. Kunem se da nisam vidio onaj drugi auto — i ako je ovo neki novi vid kažnjavanja ljudi koji piju i voze, pa, pobijedili ste. Dok sam živ neću više taknuti ni kap, kunem se.”

Yoal reče, “On vozi ‘auto’ i to mu ne predstavlja ništa posebno. Ipak, nismo naišli ni na jedan auto. Nisu se čak ni potrudili da bar jedan primjerak izlože u muzejima.”

Enash primijeti da su svi čekali komentare svih drugih. Uzvrpolji se kad je shvatio da će tišina ostati potpuna ako ne progovori. Reče, “Zam olite ga da nam opiše auto. Kako funkcionira?”

“Konačno ste prešli na stvar,” reče čovjek. “Dajte crtu i hodat ću po njoj, i pitajte što vam srce želi. Možda sam u takvu stanju da ne vid im dobro, ali uvijek mogu voziti. Kako funkcionira? Ubacite ga u brzinu i stanete na gas.”

“Gas,” reče inženjer Veed. “Motor s unutrašnjim sagorije­vanjem. To određuje period iz kojeg je.”

Zapovjednik Gorsid mahne stražaru s laserskim pištoljem. Treći čovjek se uspravi u sjedeći položaj i zamišljeno se

zagleda u njih. “Sa zvijezda?” konačno upita. “Imate li neki sistem ili je to bila puka slučajnost?”

Članovi ganajskog savjeta u toj prokletoj sobi počnu se nelagodno meškoljiti u svojim zakrivljenim stolcima. Enash uhvati Yoalov pogled na sebi. Sok u povjesničarevu pogledu uzbuni meteorologa. Pomisli: “Prilagodba dvonogog na novu situaciju, njegovo trenutno shvaćanje činjeničnog stanja, bijaše nadnormalno brzo. Nijedan Ganajac ne može se mjeriti s brzinom te reakcije.”

Hamar, glavni biolog, reče, “Brzina misaonog procesa nije nužno znak superiornosti. Spori, oprezni mislilac ima svoje mjesto u hijerarhiji intelekta.”

A li Enash se uhvati kako misli: nije stvar u brzini, već u ispravnosti reakcije. Pokušao je zamisliti sebe oživljenog iz mrtvih kako istog trena shvaća značenje prisustva došljaka sa zvijezda. Ne bi to mogao.

1 20

Zaboravi na svoju misao, jer čovjek je izašao iz kovčega. Dok ga je Enash zajedno s ostalima promatrao, on brzim korakom ode do prozora i pogleda van. Samo jedan pogled, a onda se okrene natrag k njima.

“Je li sve poput ovoga?” upita.Još jednom brzina njegova poimanja izazove senzaciju.

Yoal bijaše taj koji mu konačno odgovori.“Da. Pustoš. Smrt. Ruševine. Imaš li kavu ideju o tome što

se dogodilo?”Čovjek se odmakne od prozora i zastane ispred ener­

getskog zaslona koji je štitio Ganajce. “Mogu li malo pogledati po muzeju? Moram odrediti u kojem sam periodu. Imali smo određena sredstva razaranja kad sam zadnji put bio živ, ali koje je od njih bilo upotrijebljeno ovisi o vremenu koje je otada proteklo.”

Savjetnici pogledaše Zapovjednika Gorsida koji je okli­jevao; a onda, “Nadgledajte ga,” reče stražaru s pištoljem. Okrene se čovjeku. “Potpuno razumijemo tvoje težnje. Ti bi želio preuzeti kontrolu nad ovom situacijom i osigurati svoju vlastitu sigurnost. Dopusti mi da te ponovno podsjetim. Ne učiniš li neki krivi pokret sve će biti dobro.”

Bilo da je čovjek vjerovao ili ne u tu laž, nije to pokazao. N iti je ijednim pogledom ili pokretom pokazao da je vidio opaljeni pod na mjestima gdje je laserski pištolj spalio dva njegova prethodnika. Znatiželjno odšeta do najbližih vrata, prouči drugog stražara koji ga je tamo čekao, a onda, oprezno, stupi kroz njih. Prvi stražar ga je slijedio, a za njim pomični energetski zaslon, i konačno, jedan iza drugoga, savjetnici.

Enash bijaše treći koji je prošao kroz vrata. Prostorija je sadržavala kosture i plastične modele životinja. Soba iza ove bijaše ono što bi Enash, u nedostatku boljeg termina, nazvao kulturološkom sobom. U njoj su bili artefakti iz jednog jedinstvenog perioda civilizacije. Izgledala je vrlo napredno. Bio je pogledao neke od tih strojeva već kad su prvi put ušli i pomislio: Atomska energija. Nije bio jedini koji je to uočio. Njemu za leđima, Zapovjednik Gorsid reče čovjeku:

“Zabranjeno ti je išta dirati. Bilo koji tvoj krivi pokret bit će signal stražaru da opali u tebe.”

Čovjek je opušteno stajao nasred prostorije. Enash se, unatoč čudnom nemiru što ga je osjećao, morao diviti njegovoj

121

smirenosti. Sigurno je znao kakva ga sudbina čeka, ali samo je zamišljeno stajao i konačno progovorio odlučnim glasom, “Ne trebam ići dalje. Možda ćete v i moći bolje od mene prosuditi koliko je vremena proteklo od mog rođenja do vremena kad su napravljeni ovi strojevi. Tamo prijeko vidim instrument koji, sudeći po znaku iznad njega, broji atome prilikom eksplozije. Čim eksplodira dovoljan broj atoma stroj se automatski isključuje na dovoljno dug period da se spriječi lančana reakcija. U moje vrijeme imali smo tisuće primitivnih naprava koje su ograničavale opseg atomske reakcije, ali trebalo nam je dvije tisuće godina od početka razvoja atomske energije da ih razvijemo. Možete li iz toga izvući usporedbu?”

Savjetnici pogledaše Veeda. Strojar je oklijevao. Konačno, nevoljko, on reče, “Prije devet tisuća godina mi smo imali tisuću metoda ograničavanja atomske eksplozije.” Zastane, pa nastavi još sporije, “Nikad nisam čuo za instrument koji broji atome u tu svrhu.”

“A ipak,” mrmljao je Shuri, astronom, koji kao daje ostao bez daha, “rasa je uništena.”

Nastane tišina. Prekine je Gorsid obrativši se najbližem stražaru, “Ubij to čudovište!”

A li stražar bijaše taj koji je pao mrtav, buknuvši u plamen. Ne samo jedan stražar, nego cijela straža! Istovremeno, buk­nuvši plavim plamenom. Plamen lizne po zaslonu, uzmakne, lizne jače, opet uzmakne i pojača sjaj. Kroz izmaglicu vatre Enash vidje da se čovjek povukao do udaljenih vrata, a da stroj koji broji atome sjaji intenzivnim plavičastim sjajem.

Zapovjednik Gorsid poviče u svoj komunikator: “Postavite naoružane stražare pred sve izlaze. Svi svemirski brodovi neka budu spremni pucati na to biće teškim oružjem i ubiti ga.”

Netko reče, “Misaona kontrola. Neka vrst mentalne kon­trole. Na što smo to naišli?”

Povlačili su se. Plavi je plamen dosizao do stropa boreći se da prodre kroz zaslon. Enash uspije baciti zadnji pogled na stroj. Zacijelo je još uvijek brojio atome jer bijaše paklenski plave boje. Enash potrči za ostalima do prostorije u kojoj su oživjeli čovjeka. Tamo im još jedan energetski štit priskoči u pomoć. Na sigurnom, oni se povuku u svoje pojedinačne čahure i jurnu kroz vanjska vrata, pa gore prema brodu. Kad su motori broda zagrmjeli, baciše atomsku bombu prema

1 22

planetu. Plamena gljiva sakrije muzej i grad ispod njih.“A li još uvijek ne znamo zašto je rasa izumrla,” prošapće

Yoal Enashu na uho nakon što je zamukla grmljavina iz nebesa za njima.

Trećeg jutra nakon bacanja bombe, a osmog od spuštanja na ovaj planet, blijedožuto sunce se vuklo preko horizonta. Enash se s ostalima spusti do novog grada. Pošao je kako bi se pobunio protiv daljnjih oživljavanja.

“Kao meteorolog,” reče, “proglašavam ovaj planet sigur­nim za ganajsku kolonizaciju. Ne vidim razloga za daljnje ris­kiranje. Ova je rasa otkrila tajne svog živčanog sustava, a mi si ne možemo priuštiti—”

Bi prekinut. Hamar, biolog, reče suho, “Ako su znali tako mnogo, zašto nisu migrirali na druge planete i spasili se?”

“Dopustit ću mogućnost,” reče Enash, “da nisu razvili naš sustav lociranja zvijezda s planetarnim obiteljima.” Prijeđe ozbiljnim pogledom po krugu svojih prijatelja. “Složili smo se oko činjenice da je to bilo jedinstveno, slučajno otkriće. Imali smo više sreće nego pameti.”

Po izrazima njihovih lica vidio je da u mislima pobijaju njegove argumente. Uhvati ga bespomoćan osjećaj neizbježne katastrofe. Jer mogao je u mislima vidjeti sliku velike rase suočene sa smrću. Zacijelo je došla brzo, ali ne tako brzo daje ne bi osjetili. Bilo je previše kostura vani na otvorenom, u vrtovima njihovih veličanstvenih domova, kao da su svaki čovjek i svaka žena izašli van kako bi dočekali kraj svoje vrste. Pokušao je to opisati savjetu, taj zadnji dan prije mnogo, mnogo godina, kad je jedna cijela rasa mirno dočekala svoj kraj. A li nekako nije uspijevao, jer ostali su se nestrpljivo vrpoljili u svojim stolicama postavljenima iza serije ener­getskih zaslona, a Zapovjednik Gorsid reče, “Stoje točno bilo to što je izazvalo ovako emotivnu reakciju kod tebe, Enash?”

To ga pitanje natjera da se zamisli. N ije mu se činila emotivnom. Nije shvaćao prirodu svoje opsesije, tako mu se suptilno uvukla pod kožu. Sad je, odjednom, shvatio.

“Bio je to treći čovjek,” reče polako. “Vidio sam ga kroz izmaglicu plamena, a on je stajao tamo kod udaljenih vrata i znatiželjno nas promatrao prije no što smo se okrenuli i pobjegli. Njegova hrabrost, njegov spokoj, vještina kojom nas je prešao— sve se to slaže.”

1 23

“Slagalo se do njegove smrti!” reče Hamar. I svi se nasmiju. “Ma, daj, Enash,” reče zamjenik zapovjednika Mayad

dobrodušno, “nećeš valjda tvrditi da je ta rasa hrabrija od naše, ili da se, uz sve mjere opreza koje smo poduzeli, još uvijek trebamo bojati tog jednog čovjeka?”

Enash je šutio, osjećajući se glupo. Otkriće daje imao emo­cionalnu opsesiju ga je dotuklo. N ije želio ispasti nerazuman. Uputi zadnji protest, “Jednostavno želim istaknuti,” reče nesigurno, “ da mi se ta želja da otkrijemo što se dogodilo izumrloj rasi ne čini nečim bez čega ne bismo mogli živjeti.”

Zapovjednik Gorsid mahne biologu, “Nastavi,” reče, “s oživljavanjem.”

Enashu reče, “Usudimo li se mi vratiti na Ganu i preporu­čiti masovno naseljavanje - a onda priznati da zapravo nismo završili našu istragu ovdje? To je nemoguće, prijatelju moj.”

Bijaše to stara prepirka, ali Enash je morao priznati da ima nešto u tome. Ubrzo zaboravi na to, jer se četvrti čovjek počeo buditi.

Čovjek sjedne. I nestane.Nastane tupa, iznenađena, užasnuta tišina. Onda Zapo­

vjednik Gorsid progovori hrapavim glasom, “Ne može izaći odande. To znamo. Negdje je unutra.”

Svud oko Enasha Ganajci su ustajali iz svojih stolica, navirujući se prema energetskoj školjci. Stražari su držali laserske pištolje u mlitavim sisaljkama. Krajičkom oka on vidje kako jedan od tehničara zaduženih za zaštitni zaslon pokretom poziva Veeda, koji krene prema njemu. Vratio se smrknuta lica. Reče, “Kažu mi da su kazaljke skočile za deset točaka kad je nestao. To je na nivou jezgre stanice.”

“Tako mi pradavnog Ganaja!” prošapta Shuri. “Naletjeli smo na ono čega smo se oduvijek bojali!”

Gorsid je vikao u komunikator. “Uništite sve lokatore na brodu. Uništite ih, čujete li me!”

Okrene se bijesna pogleda. “Shuri,” prodere se. “Čini se da ne razumiju. Reci tim svojim potčinjenima da počnu djelovati. Svi rekonstruktori i lokatori moraju biti uništeni.”

“Požurite, požurite!” reče Shuri slabim glasom.Kad je to bilo učinjemo, malo su odahnuli. Posvuda sumo­

rni osmjesi i napeto zadovoljstvo. “Sad barem,” reče zamjenik zapovjednika Mayad, “više ne može locirati Ganu. Naša 1 24

veličanstvena metoda lociranja sunaca s planetima ostaje našom tajnom. Neće biti odmazde za— ” Zastane, pa polako nastavi. “O čemu ja govorim? Pa nismo ništa ni učinili. Nismo mi odgovorni za katastrofu koja je pogodila stanovnike ovoga planeta.”

A li Enash je znao na što je Mayad mislio. U ovakvim su trenucima na površinu izbijali osjećaji krivnje—i sablasti svih rasa koje su Ganajci uništili, njihova spremnost da nakon slijetanja unište sve živo na ovom planetu. Tamni ponor bezglasne mržnje i terora što su ležali iza njih; bezbrojni dani kad su nemilosrdno lijeva li otrovna zračenja na nevine stanovnike miroljubivih planeta — sve se to čulo u Mayado- vim riječima.

“Još uvijek odbijam povjerovati daje pobjegao.” To bijaše srdit glas Zapovjednika Gorsida. “Tamo je unutra. Čeka da isključimo naše zaslone kako bi mogao pobjeći. Pa, nećemo to učiniti.”

Ponovo nastane tišina dok su napeto buljili u prazninu energetske školjke. Svjetlucavi rekonstruktor je ležao na svojim metalnim nogarima. A li nije bilo ničeg drugog. Ni treptaj neprirodna svjetla ili sjene. Žute sunčeve zrake kupale su otvoreni prostor sjajem koji nije ostavljao mjesta za skrivanje.

“Stražo,” reče Gorsid, “uništite rekonstruktor. Mislio sam da bi se mogao vratiti da ga prouči, ali ne možemo riskirati.”

Stroj plane bijesnim bijelim plamenom. A Enash, koji se nadao da će ta smrtonosna energija nekako natjerati tu dvonogu stvar da izađe na otvoreno, osjeti kako mu nade tonu.

“A li kamo je mogao otići?” prošapće Yoal.Enash se okrene kako bi mu odgovorio. Napol okreta

ugleda čudovište kao stoji ispod obližnjeg drveta i promatra ih. Mora da se tu stvorio u tom trenutku je r začuje se iznenađen uzvik iz grla svih savjetnika. Svi uzmaknuše. Jedan od tehničara ostao je dovoljno priseban da podigne zaštitni zaslon između Ganajaca i čudovišta. Stvorenje im se polako približi. Bio je mršav, zabačene glave. Oči su mu sjale nekim unutarnjim sjajem.

Zastane kad je došao do zaslona, ispruži ruku i dotakne ga. Štit bljesne, zamuti se, postavši raznobojan. Boje su postajale sve jače i slagale se u zamršen uzorak na cijelom

1 25

dijelu od njegove glave do tla. Onda se zaslon razbistri. Uzorka nestane. Čovjek je prošao kroz zaslon.

Nasmije se tihim čudnim zvukom; onda se uozbilji. “Kad sam se probudio,” reče, “bio sam znatiželjan. Pitao sam se što da uradim s vama.”

U ovom mirnom jutarnjem zraku na ovom planetu mrtvih, te su riječi u Enashovim ušima imale sudbonosan prizvuk. Tišinu prekine glas, glas tako napet i neprirodan daje prošlo nekoliko trenutaka prije no što je shvatio da pripada Zapo­vjedniku Gorsidu.

“Ubijte ga!”Kad je vatra prestala, ta je neranjiva stvar još uvijek

stajala na istome mjestu. Polako krene naprijed sve dok nije bio samo nekoliko koraka od najbližeg Ganajca. Enash je stajao negdje na začelju. Čovjek reče polako:

“Preda mnom su dvije mogućnosti; jedna se temelji na zahvalnosti što ste me oživjeli, druga na stvarnosti. Znam tko ste vi. Da, znam vas — nažalost. Teško je biti milosrdan prema vama. Za početak,” nastavi, “pretpostavimo da mi odate tajnu vašeg lokatora. Naravno, sad kad znamo da postoji metoda otkrivanja naseljivih planeta, nikad više nećemo dopustiti da nas uhvate na takav način.”

Enash bijaše napet, njegov um toliko je živo pretresao vjerojatnosti katastrofe da mu se činilo nemogućim da pomisli na bilo što drugo. A ipak, probudi se iedan dio njegove pažnje. “Što se dogodilo?” upita.

Čovjek promijeni boju. Emocije tog davnog dana prodube mu glas. “Nukleonička oluja iz dubokog svemira. Okrznula je ovaj dio naše galaksije. B ila je nekih devedeset godina svjetlosti u promjeru, daleko izvan dometa naših moći. Nismo joj mogli pobjeći. Odavno smo napustili gradnju svemirskih brodova, a nije bilo vremena da sagradimo nove. Castor, jedina zvijezda s planetima koju smo ikada otkrili, također je bila na putu oluji.” Zastane. “Tajna?” reče.

Oko Enasha, savjetnici su malo lakše disali. Strah od uništenja rase koji ih je obuzimao polako je nestajao. Enash s ponosom primijeti da je prošao prvobitni šok i da se više nisu bojali ni za sebe same.

“Ah,” tiho reče Yoal, “ti ne znaš tajnu. Unatoč tvom veličanstvenom razvoju, jedino mi možemo osvojiti galaksiju.”

1 26

Pogleda ostale, smiješeći se samouvjereno. “Gospodo,” reče, “naš ponos na velika ganajska dostignuća je opravdan. Predlažem da se vratimo na naš brod. Nemamo više što raditi na ovom planetu.”

Nastane kratkotrajna zbrka dok su se formirale čahure, a Enash se pitao hoće li dvonogo stvorenje pokušati spriječiti njihov odlazak. A li kad je bacio pogled unatrag, vidje da čovjek opušteno korača ulicom.

To bijaše sjećanje koje je Enash ponio a sobom kad je brod stvaljen u pokret. To i činjenicu da tri atomske bombe koje su bacili jednu za drugom nisu eksplodirale.

“Nećemo,” reče Zapovjednik Gorsid,’’tako lako odustati od tog planeta. Predlažem još jedan razgovor s tim stvorenjem.”

Ponovo su lebdjeli prema gradu. Enash, Yoal i zapo­vjednik. Opet se začuje glas Zapovjednika Gorsida:

“ ..Kako ja to vidim,” Enash je kroz izmaglicu vidio obrise ostale tri čahure, “prebrzo smo donijeli zaključke o tom stvorenju, zaključke koji nisu poduprti dokazima. Naprimjer, kad smo ga oživjeli on je nestao. Zašto? Zato što nas se bojao, naravno. Želio je proučiti situaciju. Nion sam ne vjeruje daje svemoguć.”

B ila je to čista logika. Enash osjeti kako mu se vraća hrabrost. Odjednom je bio zapanjen činjenicom daje tako lako postao paničar. Počeo je opasnost gledati u drugačijem, novom svjetlu. Jedan jedin i živući čovjek na planetu. Ako budu dovoljno odlučni, kolonisti bi mogli početi s naseljavanjem kao da čovjek ni ne postoji. I prije su to znali činiti, podsjeti se on. Na nekoliko planeta male su grupe domorodaca preživjele ra­zorno zračenje i skrivale se u zabiti. Gotovo u svim tim slu­čajevima novi su ih kolonisti postepeno pohvatali i poubijali. Ipak, u dva slučaja kojih se Enash sjećao, domoroci su još uvijek držali male dijelove svojih planeta. U svakom su od tih slučajeva Ganajci odlučili da bi bilo nepraktično uništiti ih, jer bi to ugrozilo Ganajce na planetu. Stoga su tolerirali posto­janje tih preživjelih. Jedan čovjek ne bi zauzeo mnogo mjesta.

Kad su ga pronašli, on je marljivo meo pod malog bunga­lova. Odloži metlu i iziđe na terasu. Na sebi je imao sandale i komotnu halju od vrlo sjajnog materijala. Nemarno ih je gledao, ali ne reče ništa.

Zapovjednik Gorsid bijaše taj koji je iznio prijedlog. Enash

1 27

se morao diviti priči koju je ispričao u jezičnu napravu. Zapovjednik je bio vrlo izravan. Bili su se odlučili za takav pristup. Istaknuo je da se od Ganajaca na može očekivati da ožive sve mrtve na ovom planetu. Takav bi altruizam bio neprirodan, uzevši u obzir kontinuiranu potrebu svake minute sve brojnijih hordi Ganajaca za novim svjetovima. Svako novo ogromno povećanje populacije bijaše problem koji se može riješiti samo jednom metodom. U ovom trenu, kolo­nisti će drage volje poštivati prava jedinog preživjelog na ovom svijetu.

Na tom ga dijelu čovjek prekine. “A li koja je svrha te bes­konačne ekspanzije?” Činilo se da ga iskreno zanima. “Sto će se dogoditi kad konačno naselite sve planete u ovoj galaksiji?”

Zbunjen pogled Zapovjednika Gorsida sretne se s Yoal- ovim, zatim Veedovim, pa Enashevim. Enash odrečno slegne trupom i počne žaliti to stvorenje. Čovjek nije shvaćao, vjero­jatno nikad ni neće moći shvatiti. Bijaše to stara priča o dva različita gledišta, o virilnom i dekadentnom, o rasi koja teži k zvijezdama i rasi koja se oglušila na taj sudbonosni poziv.

“Zašto,” nastavi čovjek, “ne uspostavite kontrolu nad rasplodnim komorama?”

“Pa da sruše vladu!” reče Yoal.Govorio je tolerantno, i Enash vidje da se i ostali smiješe

čovjekovoj naivnosti. Osjeti kako se intelektualni jaz među njima produbljuje. Stvorenje nije shvaćalo prirodne životne sile o kojima se ovdje radilo. Čovjek ponovno progovori:

“Pa, ako ih vi nećete kontrolirati, mi ćemo to učiniti umjesto vas.”

Nastane tišina.Opet su postajali napeti. Enash je to osjećao u sebi, a vidio

je znake i u drugima. Njegov pogled preleti po licima, zatim se vrati na stvorenje što je stajalo na vratima. Enash, ne po prvi put, pomisli kako njihov neprijatelj, zapravo, izgleda vrlo krhko i bespomoćno. “Pa mogao bih ga stisnuti sisaljkama i zdrobiti,” pomisli.

Pitao se da li mentalna kontrola nad nukleoničkim, nu­klearnim i gravitonskim energijama uključuje i sposobnost obrane od makrokozmičkog napada. Pretpostavljao je da je tako. Moć koju im je demonstrirao dva sata ranije možda i ima granica, ali ako jest, to nije bilo očito. Snaga ili slabost,

1 28

svejedno. Prijetnja nad prijetnjama bijaše izrečena: “Ako ih vi nećete kontrolirati — mi hoćemo.”

Riječi su odzvanjale u Enashovoj glavi, i dok je njihovo značenje prodiralo sve dublje, Enash osjeti kako njegova rezerviranost blijedi. Uvijek se smatrao promatračem. Čak i kad se ranije bunio protiv oživljavanja, bio je svjestan odvo­jenog dijela sebe koji nije bio učesnik u svemu tome, već je promatrao sa strane. Sad je kristalno jasno vidio daje to bio razlog što je konačno popustio uvjeravanjima ostalih. Vra­ćajući se dalje u prošlost, shvati da se nikad nije smatrao učesnikom u nasilnom preuzimanju planeta drugih rasa. On je bio promatrač koji je razmišljao o stvarnosti i životu koji naoko nije imao značenja. Više mu to nije bilo beznačajno. Bijaše uhvaćen u plimi neizdrživih emocija i prepusti joj se. Osjeti kako tone, kako se stapa s jedinstvenim ganajskim bićem. Cjelokupna snaga i volja njegove rase ispunjavala mu je vene.

Zareži, “Stvorenje, ako gajiš ikakve nade o oživljavanju svoje rase, možeš odmah prestati.”

Čovjek ga pogleda, ali ne reče ništa. Enash požuri nasta­viti, “Da nas možeš uništiti već bi to učinio. A li činjenica je da tvoja moć ima granica. Naš je brod sagrađen tako da u njemu ne može započeti nijedna zamisliva lančana reakcija. Jer na svaki komad potencijalno nestabilnog materijala u brodu postoji jedan sa suprotnim svojstvima, koji spriječava razvi­janje kritične mase. Možda uspiješ izazvati eksploziju unutar naših motora, ali i ta bi eksplozija bila ograničena i jedno­stavno bi u njima započela proces za koji su i predviđene — u za to predviđenom prostoru.”

Osjeti kako mu Yoal dotiče ruku. “Pažljivo,” upozori ga povjesničar. “Nemoj u ljutnji odavati vitalne informacije.”

Enash otrese sisaljku koja ga je držala. “Nemojmo biti nerealistični,” reče grubo. “Ova je stvar očito shvatila većinu tajni naše rase samo promatrajući naša tijela. Bilo bi djeti­njasto pretpostaviti da još nije shvatio sve mogućnosti ove situacije.”

“Enash!” Glas Zapovjednika Gorsida imao je prizvuk naredbe.

Enasheva bijesa nestane jednakom brzinom kojom se i pojavio. On ustukne. “Da, zapovjednice.”

1 29

“Mislim da znam što si htio reći”, reče Zapovjednik Gorsid. “Budi uvjeren da se u potpunosti slažem s tobom, ali isto tako vjerujem da bih ja, kao vrhovni ganajski čelnik, trebao biti taj koji će izreći ultimatum.”

On se okrene. Njegovo je rogato tijelo nadvisivalo čovjeka. “Izrekao si neoprostivu prijetnju. Rekao si nam, iako ne tim riječima, da ćeš pokušati ograničiti dragocjeni ganajski duh.”

“Ne duh,” reče čovjek.Zapovjednik zanemari taj prekid. “Prema tome, mi nema­

mo drugog izlaza. Pretpostavljamo da bi, kad bi imao dovoljno vremena da pronađeš potrebni m aterijal i oruđe, mogao sagraditi rekonstruktor. Po našem mišljenju, to ne možeš učiniti za manje od dvije godine—čak i ako već znaš kako. To je vrlo kompliciran stroj, kojega ne može baš tako lako sklopiti jedan jedini preživjeli primjerak rase koja je odustala od uporabe strojeva milenijima prije katastrofe.

“Niste imali vremena sagraditi svemirske brodove. Sad ti * mi nećemo dati vremena da izgradiš rekonstruktor.

“Za nekoliko minuta naš će brod početi bacati bombe. Moguće je da ćeš ih spriječiti da eksplodiraju u tvom području. Zato ćemo i početi s druge strane planeta. Ako nas tamo zaustaviš, onda ćemo zaključiti da nam treba pomoć. Nakon , šesteromjesečnog puta najvećom brzinom, možemo doći do točke u kojoj će najbliži ganajski planet čuti naše poruke. Oni će poslati flotu tako veliku da će sav tvoj otpor bili nadvladan. Bacanjem stotine tisuća bombi svake minute uspjet ćemo razoriti svaki grad u toj mjeri da od kostura tvojih ljudi neće ostati ni trunka prašine.

“To je naš plan. Tako će i biti. Sad, udari nas, koji smo u tvojoj milosti i nemilosti, svojim najjačim oružjem.”

Čovjek zavrti glavom. “Neću učiniti ništa — zasad!” reče. Zastane, a onda zamišljeno nastavi. “Vaše je razmišljanje prilično točno. Prilično. Naravno, nisam svemoćan, ali čini mi se da ste zaboravili jednu sitnicu. A ja vam neću reći koju. A sad,” reče, “ugodan vam dan. Vratite se u svoj brod i krenite svojim putem. Imam posla.”

Enash je stajao u tišini, osjećajući kako bijes u njemu ponovno raste. Sad, siknuvši, skoči naprijed, ispruženih si- saljki. Gotovo su dotakle glatko meso kad ga je nešto zgrabilo.

Nađe se natrag na brodu.

1 30

Nije se sjećao puta, nije bio ošamućem ni povrijeđen. Postane svjestan da Veed i Yoal i Zapovjednik Gorsid stoje pored njega, jednako zapanjeni kao i on sam. Enash ostane vrlo nepomičan, razmišljajući o onome što je čovjek rekao: “ ...Zaboravili ste jednu sitnicu.” Zaboravili? To znači da su je znali. Sto bi to moglo biti? Još uvijek je razmišljao o tome kad je Yoal progovorio:

“Možemo u razumnoj mjeri biti sigurni da naše bombe neće eksplodirati.”

I nisu.

Četrdeset godina svjetlosti od Zemlje, Enasha su pozvali u odaje Savjeta. Yoal ga pozdravi slabim glasom. “Čudovište je na brodu.”

Grmljavina tih riječi razlijevala se Enashevim tijelom, a s njom dođe i iznenadno shvaćanje. “To je ono na što je mislio kad je rekao da smo zaboravili,” konačno reče, glasno i zamišljeno. “Da može putovati kroz prostor, snagom volje, do određenih granica — koju je brojku ono spomenuo — deve­deset godina svjetlosti.”

Uzdahne. Nije ga iznenadilo to što Ganajci, koji su morali putovati u brodovima, nisu odmah pomislili na takvu moguć­nost. Polako, počeo se povlačiti iz stvarnosti. Sad kad je došao šok, osjećao se starim i umornim, osjećao da mu se um opet povlači u prijašnje stanje rezerviranosti. Trebalo je nekoliko minuta da sasluša cijelu priču. Mlađi fizičar, na putu prema skladištu, na trenutak je vidio čovjeka u donjem hodniku. Bilo je čudno da u brodu s ovolikim brojem posade uljez već prije nije primijećen. U Enashevu umu rodi se jedna misao.

“Ali konačno, mi ne idemo do samog jednog našeg planeta. Kako ga on misli pronaći ako koristiomo samo vizuelne— ” Zaustavi se. To je bilo to, naravno. Morat će upotrijebiti vizuelne smjerne zrake, a čovjek će krenuti u pravom smjeru istog trena kad one stignu na odredište.

Enash vidje odluku u očima svojih kompanjona, jedinu moguću odluku u ovakvoj situaciji. A ipak, činilo mu se da propuštaju nešto važno. Polako ode do velikog video zaslona najednom kraju odaje. Na njemu je bila zamrznuta slika, tako jasna, tako živa, tako veličanstvena da bi nenaviknut um pred njom ustuknuo kao pred ošamućujućim udarcem. Bio je to

131

video prikaz dijela Mliječnog Puta. Četiristo milijuna zvijezda onako kako izgledaju kroz teleskope koji mogu uhvatiti svjetlo crvenog patuljaka na udaljenosti od trideset godina svjetlosti.

Video zaslon imao je osam metara u promjeru — prizor koji se nije mogao usporediti s ničim drugim u plenumu. Druge galaksije jednostavno nisu imale toliko zvijezda.

Samo je jedno od stotine tisuća tih sjajnih sunaca imalo planete.

To bijaše kolosalna činjenica koja ih je sad tjerala na neopoziv čin. Enash umorno pogleda oko sebe.

“Čudovište je vrlo pametno,” tiho reče. “Ako nastavimo, on ide s nama, dočepat će se rekonstruktora i na svoj se način vratiti na svoj planet. Ako upotrijebimo smjerne zrake, on će krenuti za njima, dokopati se rekonstruktora i opet na svoj planet stići prvi. U bilo kojem od ta dva slučaja, on bi do vre­mena kad stigne naša flota oživio dovoljno primjeraka svoje vrste da može slobodno zanemariti bilo koji naš mogući napad.”

Strese trupom. Slika bijaše točna, bio je siguran, ali još mu se uvijek činila nepotpunom. Reče polako, “Sad imamo jednu prednost. Što god da odlučimo, ovdje nema jezične mašine koja bi mu to prevela. Možemo krenuti na izvođenje naših planova a da on ni ne zna kakvi su. A li zna da ni on ni mi ne možemo raznijeti brod. To nam ostavlja samo jedan izlaz.”

Zapovjednik Gorsid bijaše taj koji je prekinuo tišinu koja je uslijedila. “Pa, gospodo, vidim da znamo kako stvari stoje. Podesit ćemo motore, uništiti komande i povesti ga s nama.”

Pogledaše jedan drugoga, pogledima ispunjenim rasnim ponosom. Enash dodirne sisaljke ostalih, jednu po jednu.

Sat vremena kasnije, kad je vrućina već bila prilična, Enash se sjeti nečega što ga natjera da odtetura do komu- nikatora kako bi pozvao Shurija, astronoma. “Shuri,” zaurla, “kad se čudovište probudilo — sjećaš se da je Zapovjednik Gorsid imao poteškoća da tvoje ljude natjera da unište lokatore. Nikad nam nije palo na pamet pitati ih zašto. Pitaj ih... pitaj ih— ”

Nastane stanka, a onda preko statičkog šuma dopre slab Shurijev glas, “Nisu... mogli... ući... u... prostoriju. Vrata su bila zaključana.”

Enash klone na pod. Zaboravili su više od jedne sitnice, shvati on. Čovjek se probudio, sagledao situaciju; kad je

1 32

nestao otišao je na brod i tamo otkrio tajnu lokatora, a moguće i tajnu rekonstruktora — ako je već nije znao. Kad se ponovno pojavio pred njima već je od njih bio dobio sve što je želio. Sve ostalo je zacijelo bilo s ciljem da ih navede na ovaj očajnički čin.

Sad će, za nekoliko trenutaka, on napustiti brod, siguran da uskoro nijedan došljački um neće znati za postojanje njegova planeta. Znajući, također, da će njegova rasa opet živjeti i da ovaj put nikad neće umrijeti.

Enash se teturavo uspravi na noge, posegne za komu- nikatorom i urlajući objavi svoje novo razumijevanje. Nije bilo odgovora. Komunikator je zvečao statičkim šumom nekon­trolirane i nezamislive energije. Vrućina je gulila njegovu oklopljenu kožu dok se pokušavao dovući do prijenosnika materije koji bljesne ljubičastim plamenom. Natrag do komu- nikatora trčao je vičući i vrišteći.

Još uvijek je cvilio u nj nekoliko minuta kasnije kad se moćni brod zabio u srce plavo-bijelog sunca.

© Street and Smith Publications ine. 1948.

1 33

CIJENITE SVOJ NOVAC !!

PRETPLATITE SE NA

FUTURUI UŠTEDITE PREKO 45 %

OD PRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

PRETPLATA NA 3 IZDANJA - DEM 7 ,5 PRETPLATA NA 6 IZDANJA - DEM 1 5 ,- PRETPLATA NA 12 IZDANJA - DEM 3 0 ,- Pretplatni Iznos plativ u HRD po tečaju NBH na dan uplate.Uplatu izvršiti općom uplatnicom ZAP na žiro račun 30101-601-157181, poziv na broj 9901.

Kopiju upklatnlce poslati zajedno s Ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d .o .o ., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

134

r p7 etplatn7 k upo n

| Ime i prezime:

Adresa:

i Pretplaćujem se na:^ 3 6 12 brojeva FUTURE

U PRODAJI NOVA KNJIGA SF BIBLIOTEKE NAKLADNIKA SARA 93.

Odličan roman autora"Jurskog Parka" i Spilebergova scenarista,

na preko 300 stranica u prijevodu Predraga Raosa.

Michael Chrichton

SFERAOsigurajte svoj primjerak što prije, i to po sniženoj cijeni:

r NARUDŽBEN7ĆA: 1Pošaljite mi roman "SFERA" - Michaela Chrichtona pouzećem (otkupnina), po sniženoj cijeni od

A - broširani uvez: DEM 15,- B - tvrdi uvez: DEM 23 ,-(plus poštarina DEM 2 ,-) plativo u HRD po prodajnom tečaju NBH na dan slanja.

Ime i prezime: _________________________________________________

Ulica: _________________________________________________________

Mjesto: _______________________________________________________

^Narudžbenicu pošaljite na adresu izdavača:

sara 93 Zagreb41090 ZAGREB, Nove Rašljice 17

Telefonske informacije i narudžbe: 041/160-371

POKLONICIMA SF-a ŽELIMO ZNANSTVENO FANTASTIČNU NOVU GODINU

1 35

BOGDAJ VEĆI KUP

Piše mi Borislav Bošnjak iz Pule: Ovo pismo je potakla vaša akcija “Bogdaj veći kup” i m oj dugogodišnji problem. Otprilike deset godina čitam sf a do danas nisam uspio naći istomišljenika u rodnom gradu. Neka m i se jave svi fanovi iz Pule i okolice na adresu: Borislav Bošnjak, Viška 10, 52000 Pula, tel. 052#43-204. Pa evo, Puljani i Poležani, javite se. Od ovoga časa imate klub! (Za to je dovoljno i dvoje! )

Naime, nigdje ne piše da “klub” mora odmah ili čak uopće imati prostorije (u njima fotelje od crnoga skaja i tepih perzijaner na podu), članarinu, budžet, statut, upravu, administraciju, šezdeset i šest članova, svoje glasilo, i te stvari. N i Science Fiction and Fantasy Writers o f America nemaju svoje prostorije; i njihova adresa su kućne adrese tekućeg predsjednika i tajnika. Za početak je sasma dovoljno dogovoriti jedan dan u tjednu (ili u mjesecu! ili napr. “svaki drugi četvrtak”) negdje u kakvoj ugodnoj birtiji s dobrom i jeftinom kavom, pivom, Cocacolom, pa se tamo sastajati. Ako mogu Londonci svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u pubu “W ellingiim ”, mogu u nekom svom Poležani, Varaždinci, Esekeri, Fijumani i Koprivničanci.

Uostalom, “Sekciju ARKZ” (pretka “SFere”) rodila su petorica 1975. stojećki u kafiću Studentskog centra u Savskoj.I “SFera” ima dugogodišnju, slavnu tradiciju “fanovskih večera” u “Plitvicama” u Ilici i (ondašnjem) “Brnu” u Franko- panskoj, ili kasnije, nakrcanog prvog kata u “Nani” uz nepo­novljive i nezaboravne sendviče. (Kad je shvatio da mu dolazimo svakog utorka navečer i pravimo mu veliki ceh, vlasnik “Nane” je samoinicijativno za nas čuvao zimi pros­toriju na prvom katu a ljeti veliki stol u vrtu — “rezervirano”— i autom putovao 10 km na drugi kraj Zagreba da nabavi posebno fine i friške ogromne žemlje za sendviče. Privatno poduzetništvo na djelu, ranih osamdesetih! U neke utorke je znao prodati i po četrdeset tih sendviča. A uskoro su se i drugi gosti navikli da u utorak “Nanu” preplave nekakvi čudni ljudi s naramcima knjiga, časopisa, fanzina koji ne gledaju te-ve iznad šanka nego diskutiraju o obrazovanim stvarima, ogo­varaju neke čudne, misteriozne pisce za koje običan svijet

1 36

nikad čuo, i pričaju čudne nezemaljske dogodovštine. U utorak se znalo: sad če doči naši “mali zeleni”. A to se znalo i među inozemnim fanovima : događalo bi se da poneki na proputovanju kroz Zagreb navrati.)

Sad čekam da mi se jave Riječani, Šibenčani, Splićani... oh, pardon, u Splitu već ima Zdeslav Benzon, Vukovarska 111, tel. 553-278. NE ZABORAVITE: u vašem gradu živi netko tko ima baš onu knjigu koju tako bezuspješno pokušavate nabaviti već osam godina... Također je aktuelna inicijativa da se obnovi Samoborski GNUS. Javite se, Sanoborci, susedi i dotepenci, pa da pokažemo kako se to radi.

Bogdaj veći kup.

VIJESTI (“jer ste to vi tražili”)

NAGRADE “HUGO” 1993.

Kao svake godine, tako i ove, na “ConFranciscu” (8000 + članova), ovogodišnjem Svjetskom festivalu esefa (“World- Con”), izglasani su dobitnici nagrade koja se službeno zove “Science Fiction Achievement Award”, opće je poznata pod nazivom “Hugo”, a dodjeljuje se za najuspjelija ostvarenja prethodne kalendarske godine u cijelom nizu uobičajenih kategorija. Evo ih, redom:

Roman: Vernor Vinge: A FIRE UPON THE DEEP i Connie Willis: DOOMSDAY BOOK

(mrtva trka: jednaki broj glasova. I to se događa).Novella (kratki roman): Lucius Shepard:

“Barnacle Bill the Spacer”.Noveletta (duga pripovjetka): Janet Kagan:

“The Nutcracker Coup”.Pripovjetka (Short Story): Connie Willis:

“Even the Queen”.Non-Fiction (ne-beletristika): Harry Warner:

A W EALTH OF FABLE.Dramatic Presentation (film I TV ): “Inner Light”

(epizoda Star Trek: The Next Generation).Urednik: Gardner Dozois

(Isaac Asimov’s Science Fiction Magazine) .

1 37

Ilustrator: Don Maitz.Ilustracija: James Gurney: “Dinotopia”. Semiprozine (poluprofesionalni časopis):

Science Fiction Chronicle Andyja Portera (ogromno iznenađenje!).

Fanzine (amaterski časopis): MimosaDicka i Nicky Lynch.

Amaterski ( “Fan”) Pisac: Dave Langford.Amaterski (“Fan”) Ilustrator: Peggy Ranson. Nagrada John W. Campbell najboljem novom piscu:

Laura Resnick.(Izvor: Ansible 75, X/1993.)

Slijedeći Worldconi: 1994 Winnipeg,1995 G *L*A *S*G *0*W !,1996 Los Angeles.

Sve potankosti: Skiffy Travel.

FUTURIN skriboserpentistički NAGRADNI NATJEČAJ

Čini se, da nismo pogriješili otvorivši natjecanje u dugorječivosti (skriboserpentizmu ), sudeći po količini vaših pisama i po onome što u njima piše. Naravno, pisma smo primili samo od hvalitelja; kuditelji šute, a to nam godi taštini; (o zahtjevateljima objašnjenja i tumačenja pravila kasnije). Najhitriji je bio Saša Benić (datum poštanskoga žiga 4.X I.93) s rečenicom... a, ne, ne smijemo vam je izložiti pogledu i kritici (i mogućnosti usporedbe sa svojom!) prije nego što završi mjesec studeni (ovaj tekst se tipka u elektroniku 19.XI, što je tri dana prije zaključenja ovoga broja FU­TURE). Rezultat prvoga obroka (studeni) bit će objavljen u 15. broju, za siječanj 1995. (Pobjednik će primiti obavijest ranije, razumije se.)

Nitko nije bezgrešan, pa tako ni mi koji radimo FUTURU. Kolikogod smo se trudili predvidjeti sve eventualnosti i dosjetke, ipak nam je u Uvje­tim a promakla jedna mogućnost, pa je zato ovdje objašnjavamo u vidu dopune-amandmana Uvjeta:

#lstu rečenicu smijete slati koliko god puta hoćete, osim ako njome pobijedite u nekom mjesečnom obroku: rečenica koja pobijedi u nekom obroku smatra se potrošenom i ispada iz daljnje konkurencije, osim za1 38

konačnu, ukupnu nagradu (SFerakon 1995 i VVorldcon 1995). Rečenica u kojoj je promijenjena bar jedna riječ ili bar jedno slovo u nekoj riječi ne smatra se ponovljenom.

Ovo je zaista bio propust u Uvjetima (u smislu “samo se po sebi ra­zumije”), pa se ispričavamo. Nu, neizmjerna je ljudska dosjetljivost, pogo­tovo na ovim našim prostorima kad se radi o traženju “rupe u zakonu". Svaka ovakva igra je u osnovi nadmudrivanje: naš je posao bio da zadamo pravila, a vaš je da ih pomno proučite i unutar njih “trenirate dosjetljivost”.

Ipak, još par uputa: 1) “6 6 6 ”, naravno, nije riječ, nego kraći način da se napišu četiri ili pet riječi (pravopis dozvoljava oboje; bankarski zahtjevi nisu pravopis, dakle “šestošezdesetišest” kao riječ ne postoji - to je isti slučaj kao “industrijalizacionoenergoinvestitorski” spomenut u Uvjetima). 2) Magyarorszag nije riječ u skladu s hrvatskim pravopisom, zdravim razumom, i pravilima ovoga Natječaja; ista riječ napisana ovako: “Magyarorszag” jest! 3) Ako u nekoj knjizi ili drugoj publikaciji (naglasak je na “publikacija”, dakle tekst dostupan “javnosti”: uostalom, u Uvjetima i piše “tiskani izvor”) pronađete trakavicu za koju možete pretpostaviti da je m ožda nećemo prepoznati kao prihvatljivu, najbolje će biti da odmah priložite fotokopiju stranice na kojoj ste je pročitali i podatke o Izvoru. Tako ćemo ušparatl moguće dopisivanje.

Ah, još nešto: rekosmo u najavi da je ovo nagradni natječaj za pre­tplatnike FUTURE. Dakle, natjecati se mogu pretplatnici FUTURE. Što još treba reći: zar to nije jasno?! Vama pak, štovani čitatelji, kojima je ovo prvi primjerak FUTURE u životu (sram vas bilo, što ste čekali do sada!?) uputa: Natječaj je objavljen u 12. broju, tamo su i Uvjeti Natječaja. Pretplatite se i krenite u bitku za besmrtnu slavu i neusporedive nagrade!

Želimo vam puno dosjetljivosti, dobru zabavu, i pobjedu!

ASTRONAUTIKA U LISTOPADU 1993

Br. Datum Korisni teret Raketa nosač Raketodrom Vlasn

64. *5.X . ‘ LANDSAT 6 *TITAN 2G *Vandenberg Calif. "USA65. *8.X . *FSW 1-15 *LM 2C *Jiuquan 'Kina

66. 'PROGRES M -20 *SL-04 SOVUZ *Tyuratam Kazahstan *ZND67. *18.X . 'SPACELAB-SLS 2 *STS-58 Columbia 'C ape Canaveral Flo. *USA

68. *2 2 .X. * INTELSAT 7 F-1 *ARIANE 44LP *Kourou F.Guiana *ESA

69. *26.X . "COSMOS 2265 *S L-08 COSMOS *Plesetsk Rusija *ZND

70. *26.X . *NAVSAT GPS-23 * DELTA 7925 ’ Cape Canaveral Flo. *USA

71. *28.X . *GORIZOI\IT 29 *S L-12 PROTON *Tyuratam Kazahstan *ZND

1 39

LANDSAT 6 : Ovo lansiranje nije uspjelo jer se posljednji stupanj rakete nije aktivirao te se satelit za istraživanje prirodnih bogatstava, zagađenja, ozonskog sloja, itd., dosegavšl visinu od 720 km, vratio i izgorio u atmosferi. FSW 1-15 : Kineski satelit za istraživanje prirodnih bogatstava kame­rama visoke rezolucije. Zbog pogrešne orijentacije pri paljenju motora, umjesto da filmove vrati na Zemlju, kapsula je izbačena u višu orbitu a Instrumentalni odsjek je izgorio u atmosferi Iznad Pacifika, negdje 1600 km zapadno od obale Perua.PROGRES M-20 : Automatska letjelica za opskrbu kozmonauta Tsibli- yeva i Serebrova koji su morali neplanirano produžiti boravak u orbi­talnoj stanici Mir. Razlog: štednja raketa pa će iduću smjenu lansirati tek početkom siječnja. (M ir ne može opstati bez ljudske posade.) NPO Energomash Samara, proizvođač motora za prvi stupanj rakete SL-04 SOYUZ, odbija isporuku novih motora dok mu ZND ne plati zaostale dugove.SPACELAB-SLS 2 : Pet američkih astronauta i dvije astronautkinje na prvom produženom letu Space Shuttlea . Glavni cilj misije bila su bio­loška, biokemijska, i medicinska istraživanja djelovanja bestežinskog stanja na ljude, životinje, i biljke. Nakon dva tjedna u svemiru Shuttle se spustio u bazu Edwards. Članici ove misije Shannon Lucid to je bio četvrti let u svemir, pa je sad nakupila 34 dana, 22 sata, i 53 minute “svemirskog staža”: najviše od svih aktivnih američkih astronauta. INTELSAT 7 F-1 : Prvi iz nove serije telekom unikacijskih stellta za međunarodnu organizaciju Intelsat.COSMOS 2265 : Vojni satelit nepoznate namjene (elektronsko prislu­škivanje ili vojne komunikacije).NAVSAT GPS-23 : Još jedan iz serije satelita za precizno određivanje točnog zemljopisnog položaja (±10 metara) pomoću malog, relativno jeftinog prijemnika (stane nu džep).GORIZONT 29 : Lokalni telekomunikacijski satelit za Zajednicu Neza­visnih Država.

Početkom prosinca trebala bi se lansirati nova misija Space Shuttlea STS-61 s orbiterom Endeavor za popravak I korekciju optike Svemir­skog Teleskopa koji se nalazi u orbiti od 2 4 .IV .1990. I koji će biti glavni Instrument u promatranju jednog od najvažnijih astronomskih događaja stoljeća.Radi se o sudaru komete Shoemaker-Levy s Jupiterom predvidivo 21. srpnja iduće godine. Stalnim promatranjem ustanovljeno je da se prije1 40

nešto više od m jesec dana kom eta raspala na najm anje 20 većih komada formirajući “vlak” dug oko 160 tisuća km. Kometa će potpuno sagorjeti u višim slojevima Jupiterove atmosfere i pri tome osloboditi ukupnu energiju veću od eksplozije 100 milijuna megatona. Očekuju se spektakularni raznobojni efekti vidljivi teleskopom i manja lokalna turbulencija u atmosferi Jupitera (Crvena Pjega je velika, stalna lokalna turbulencija).Neki znanstvenici smatraju da je udar komete slične veličine sjevero­istočno od poluotoka Yucatan prije 65 milijuna godina izazvao napra­sno izumiranje originalnog “Jurassic Parka” (pom or dinosaura) krajem razdoblja Krede. Zbog velike mase Jupitera (2.5 puta veće od mase svih ostalih planeta zajedno) udar Shoem aker-Levyja bit će samo kratkotrajan astronomski događaj a ne planetarna katastrofa.

D a m ir Lozovina

141

FUTURA MALI OGLASNIK#0 Godišnju pretplatu na FUTURU mijenjamo za pol' odojka.

Redakcija.

#1 PRODAJEM: Robert Silverberg, KNJIGA LOBANJA,9000 HRD. Josip C. Kovačić, Hrastina 17, 41430

Samobor, tel. 041 #880-093

#2 NATJEČAJ za originalne domaće sf pripovjetke za antologiju “ZAGREB 2004” . Sve potankosti (propozicije, uvjete,

rokove, i slično) zatražite na adresu: “ Mentor” , Davorina Bazjanca 15, 41000 Zagreb.

#3 MOLIM da mi se javi tko Ima “ M onolit” 7 i 8, te “ Kekec” od broja 1 dalje, radi moguće posudbe ili prodaje. Dragoslav Božić, Frankopanska 2A, 41000 Zagreb, tel. 041 #431 -433.

#4 KAKO se pretplatiti na Locus, Science Fiction Chronicle, Analog, Magazine o f Fantasy & Science Fiction, Isaac Asimov’s, Interzone, i druge USA i UK sf časopise, za HRDe? Kako primati Lan’s Lantern, Ansible, Shards o f Babel,Nebu losa, File 770, Jane’s Fighting SMO FS, Weber Woman’s Wrevenge, Transito, Mimosa, i druge najbolje fanzine iz cijelog svijeta, za “ uobičajeno” ? Pitati: “ Ampersand” , Zapoljska 38, 41000 Zagreb.

#5 PRODAJEM preostale sf knjige na engleskom, njemačkom, i prevedene. Za popis pošaljite poštansku marku. Točna (ispravljena, uz ispriku urednika) adresa: Marija RALIŠ, Vladim ira Varićaka 15/Pr., 41010 ZAGREB Sloboština.

#6 POZIV: Nacrtajte vješticu (šiljati šešir, kukasti nos, metla, kotao, crna halja) u crno/b ije loj tehnici i pošaljite crtež na uredničku adresu FUTURE. Vještica mora biti u nekoliko poza i izrazito, napadno, seks i. Nema honorara, ali autor najuspjelijeg crteža stiče besmrtnu slavu u esef-fandom u.

1 42

Izašao je roman HYPERIONdobitnik HUGO nagrade 1990. i LOCUS nagrade za najbolji SF roman. Za ovo djelo Dana Sim- monsa kažu da je novi miljokaz suvremenom SF-u.Stoljeće je XXIX, a svemir pod ljudskom vlašću je u opasnosti! Kaos je sve bliži. Zašto i odakle prijetnja stotinama svjetova?Na jednom od planeta, na Hyperionu, živi stvor koji kontrolira tijek vre­mena... Da bi se razri­

ješio zaplet na velikoj galaktičkoj pozornici, potrebno je odgonetnuti ništa manje već tajnu samog Postojanja...A nakon njega odmah slijedi nastavak, još veći zaplet i veliki finale:

PAD HYPERIONAizlazi početkom siječnja 1994. Pretplatni rok za oba rom ana je prošao, ali možete ih naručiti pouzećem putem narudžbenice:

N A R U D Ž B E N I C APošaljite mi: • HYPERION (420 str.), cijena 69.000 HRD

• PAD HYPERIONA (525 str.), cijena 75 .000 HRD (zaokružite što želite)

IME I PREZIME ________________________________________________

ULICA _________________________________________________________

POŠT. BROJ I M J E S T O --------------------------------------------------------------------

Gornje cijene garantiramo za narudžbe poslane do 31. siječnja 1994. Troškovi poštarine i ekspedita 5 .000 HRD po pošiljci.

Narudžbenicu pošaljite na adresu izdavača: IZVORI41000 ZAGREB, Trnjanska 47

Knjige možete naručiti i na telefon (041) 612-576 (svakog dana od 9 do 12) ili fax 041 /217 -968

1 43

P o z o r !Ovo NIJE oglas za neki novi znanstveno-fantastičniroman.

ALI RIJEČ JE IPAK 0 NEČEM FANTASTIČNOM!0 fantastično dobrom stripu koji se čita u pedesetak zemalja na

svim glavnim jezicima.

Pogodili ste. To je slavniASTERIX b m m h

besmrtni duhoviti strip o pustolovinama nepobjedivih ratnika Asterixa i njegovog “slabašnog” prijatelja Obellxa, kojim ni ne treba čudotvorni napitak za nadljudsku snagu...Samo putem narudžbenice možete nabaviti dosad Izašle naslove i to najjeftinije (u prodajnoj mreži Ih uglavnom nema ili su znatno skuplji).

N A R U D Ž B E N I C APošaljite na moju adresu (pouzećem):

/ . ASTERIX GAL, 2. ASTERIX LEGIONAR2. ASTERIX I ZLATNI SRP 4. ASTERIX I GOTI

(zaokružite koji broj želite)

IME I PREZIME __________________________________________________

ULICA __________________________________________________________

POŠT. BROJ I M JE S T O __________________________________________

Svaki album ima 48 stranica (vel. A4) u četiri boje, plastificirani ovitak, kvalitetan papir, cijena: 32.000 HRD po primjerku plus 6.000 HRD troškova slanja po pošiljci.Gornju cijenu garantiramo za narudžbe poslane do 31. siječnja 1994.

Narudžbenicu pošaljite na adresu Izdavača: IZVORI41000 ZAGREB, Trnjanska 47

Stripove možete naručiti i na telefon (041) 612-567 (od 9h do 21 h) ili fax (041) 217-9681 4 4

1

4 4

44

* *

$ *¡ st»$ *

$ * ** f, « $ s»

t

*£* ?$*

& *

* $

* #* #

* * a».

* $_ # ____» % * ■$