ANGLOAMERIKA (I. PREZ.)

1. Dio Sjeverne Amerike na kojem prevladava engleski jezik i kultura

2. Prostor SAD-a i Kanade koje su povezane granicom dugom 8900 km

3. Engleski jezik je na području sjeverno od Rio Grandea dominantan, ali ne i jedini

istočni dio Kanade – Quebeck – francuski jezik, brojni jezici starosjedilaca: sjever Alaske i

Kanade, indijanski rezervati u obje države.

Angloamerika – prostor najvećeg bogatstva i standarda.

Prostranstvo koje zauzima najveći dio Sjeverne Amerike.

Udaljenosti: Vancouver-Halifax 6250km

San Francisco-New York 4500km

Zauzima središnji položaj na zapadnoj hemisferi. Atlantski ocean dijeli je od zapadne Europe,

a Pacifik je dijeli od Kine i Japana.

Beringov prolaz – samo 8 km udaljena od Rusije.

Veza pleistocenog čovjeka

Europa – veza preko Grenlanda ( do Islanda 230 km, do VB – 800 km)

Veze Vikinga

Tko je otkrio Ameriku?

Kinezi – u razdoblju 5 – 11 st – nije dokazano

Feničani i Rimljani 6 – 5 st . Pr.k – pretpostavke

PRVI SU VIKINZI: Iz Skandinavije dolaze na Island (860.g.)

U 10 st . Dolaze na obale Grenlanda – Vinland (New Foundland)

ERIK CRVENI – iz Islanda 982.g. vodi grupu kolonista na Grenland

BJARNE HERJULFSSON – prvi europljanin koji je vidio Sjevernu Ameriku – 985/6 dolazi

do Vinlanda (New Foundland)

LEIF ERICSSON - dolazi iz Grenlanda – južna obala Baffinova otoka – prema Labradoru

Dolazi do Vinlanda (1000.g.)

Naziv za Baffinovu zemlju – Helluland (hellu – plosnate stijene)

Markland – Labrador -šumovita zemlja.

1000 – 1010.g. – četiri putovanja

1. Thorvald Ericsson – dvije godine u L Anse aux Meadows – istražuje južne obale

Newfoundlanda. Prvi upoznaje domoroce – naziv Skraelings.

1

2. drugi Leifov brat – Thorstein

3. najveća ekspedicija- Thorfinn Karsefni. Nastoji da Vinland bude trajno naselje

Sin Snorri – prvi europljanin rođen u Sj.Americi.

4. Leifova sestra – Freydis

Istraživanja od 1960 – ih

Sage – Grenland saga,Eriksova saga

Opis zemlje koju Vikinzi zovu Vinland (zaljev Notre Dame – SI Newfoundlanda).

Christophor Columbo 1492. god.

Španjolsi osvajači:

1. Pedro Menendez Avila – 16.st – utemeljuje naselje St. Augustine na SI Floride

1570.g. –skupina jezuita utemeljuje misiju nedaleko Chesapeake zaljeva. Istražuje

rijeku Potomac

2. Lucas Vasques de Ayllon – pokušaj da stvori koloniju u Sjevernoj Americi

1526. – prvi kolonizator Južne Karoline.

3. Nunez Caba de Vaca (16.st), putuje iz Floride u Texas-Mexico City (1527.) Prvi

europljanin koji je vidio bizona

4. Juan Cabrillo-prvi istražuje kalifornijsku obalu-1542.g. Putuje iz Acapulca do juga

Kalifornije. Daje nazive San Diego Bay i St. Barbara.

5. Juan de Fuca – grčki pomorac u službi Španjolske – plovi uz zapadnu pacifičku

obalu (Mexico – otok Vancouver)-1592.g. – traži prolaz do Atlantika. Pronalazi ulaz u

Pudget Sound (Seattle).

6. Panfilo de Narvaez 1526.g. Vodi ekspediciju s 300 ljudi, iskrcava se na zapadnoj

obali Floride – zaljev Tampa

1528 – Florida – posjed Španjolske

7. De Soto – prvi europljanin koji je istražio Floridu (Ipol.16.st.). Sudjelovao u rušenju

Grada Cuzca i carstva Inka. 1538 – plovi na Kubu, 1539 – dolazi na Floridu

Istražuje: rijeku Flint, Tallahassee, Savannah River, područja Chickasaw i Cherokee

Indijanaca. Istrazuje rijeku Mississippi oko Mobilea

8. Juan de Onate – španjolski konkvistador – utemeljuje koloniju New Mexico za

Španjolsku. 1595.g. – odlazi u New Mexico – u potrazi za srebrom Quivira

1598 .g. – prelazi Rio Grande – podiže San Gabriel – prvi glavni grad New Mexica

2

Brutalan prema lokalnim Indijancima. 1604.g. – istražuje rijeku Colorada i jug

Kalifornijskog zaljeva.

9. De Portola (18.st.) – guverner Las Californias – utemeljuje Monterrey, San Diego

Hapsi i protjeruje sve jezuite iz 14 misija daje ih franjevcima- nove franjevačke misije

Ekspedicije počinju 14. 7 1769.

1769.g. 2.8 . - Los Angeles

19.8. – St. Barbara

18. 10. – St. Cruz

31. 10. – San Francisco

10. Francisco Garces ( 18.st.) – svećenik – istražuje JZ dio Sj. Amerike – Arizona,

jug Kalifornije, Gila i Colorado rijeke .Posjećuje Hopi i Havasupai Indijance.

Francuski istraživači:

1. Jacques Cartier (16.st.) Vodi tri ekspedicije u Kanadu: 1534- 5; 1541. Traži put

kroz Sj. Amerike do Pacifika. Plovi uzvodno rijekom St. Lawrence

Utemeljuje naselje u Quebecku (1541.g.)- kod naselja Hohelonga – temelj Montreala –

planine u zaleđu naziva Mount Royal

Daje ime Kanadi – Kanata (naselje po jeziku Huron – Iroques Indijanaca)

2. Samuel de Champlain (1. ½. 17. st.), 1603, plovi rijekom St. Lawrence i dolazi do

naselja nedaleko Quebecka. 1604 dolazi do Nove Scotie i istražuje obale New England

do Cape Codea. 1608 utemeljuje Quebeck,(kebec)indijansko ime za tijesan.

1615 – ekspedicija na teritorij Onondaga Indijanaca. Plovi jezerima Huron i Ontario

(prvi europljanin koji je istraziovao velika jezera).

3. Robert de la Salle ( II pol. 17.st)-Prvi dolazi do ušća Mississippija – 7.4. 1682

Putuje iz Kanade – Mississippi rijekom do Mexičkog zaljeva 7.4. 1682.

Daje naziv području uz rijeku – Louisiana, proglašava ga dijelom francuskog teritorija

Istražuje jezera Michigan, Huron, Erie, Ontario.

4. Du Sable – utemeljuje Chicago

5. De la Harpe – istražuje Mississippi – Arkansas- Red River. Utemeljuje naselja duž

Red Rivera

6. La Perouse – istražuje zapadnu obalu Sjeverne Amerike.

7. Louis Joliet ( II pol. 17.st.) – kanadski istraživač – regija Velikih jezera

Zajedno s Jacquesom Marquettom pronalazi tok Mississippija 1673.,g

Putuju duž jezera Michigan do Green Baya – Fox River – Visconsin - Mississippi.

3

8. Groseillier i Radison – II pol. 17. st . – istražuju Minesotu, utvrđuju Hudson Bay

Company. Dolaze do Hudsonova zaljeva.

Britanci, Nizozemci i ostali:

1. John Cabot – Talijan u službi Engleza otkriva obale SI Sj. Amerike – Labrador

(1497.g.) U travnju 1498, John i sin Sebastijan ponovo plove u Ameriku . Nakon

smrti Johna njegov sin nastavlja pohod- do Labradora i Prince Edward Island .

Plovi prema JI i otkriva sjeverne obale Newfoundland kojem je i dao ime New Found

Land (Newfoundland).

2. Newport Christopher – II pol. 16.st- putuje 19. 12 . 1606.g. Iz Londona s tri

broda – utvrđuje naselje Jamestown – 14. 5. 1607.g.

3. Martin Frobisher – 16.st, Engleski gusar – istražuje SI kontinenta

4. Henry Hudson – otkriva rijeku i zaljev na Sj. Amerike – 1611.g.Na ušću rijeke

utemeljuje naselje New Amsterdam. 1611. – otkriva zaljev na sjeveru kontinenta –

Hudson Bay. Pobuna posade – ostavljen sa 7 mornara na otvorenom Ledenom moru

5. Petar Minuit – II pol 17.st – I upravitelj New Amsterdama kupuje od Indijanaca

Manhattan za 24 $.

6. Francis Drake – prelazi Magellanov prolaz – dolazi do Kalifornije (zaljev San

Francisco), plovi na sjever 46°

7. Henry Kelsey – 17.st . – istražuje duž rijeke Churchill – dolazi do kanadske prerije

8. Aleksander Mackenzie – II pol. 18. st – Škot utvrđuje tok rijeke na sjeveru

kontinenta – putuje iz Velikog Slave jezera do ušća rijeke (Mackenzie) – 1789

1793.g. – prelazi Stjenjak – tokovima rijeka Peace i Fraser dolazi do Pacifika

Rusi:

1. Bering – 1728.g. –plovi prolazom između Azije i Amerike

2. Gvozdov – 1730.g. –iskrcava se na američku obalu – priključuju mu se Bering i

Čirikov. Prostor Alaske dobiva ima Rt Gvozdov

3. Krenicin i Levašev 1768. –uključuju Alasku u ruski posjed

1867.g. – RUSIJA PRODAJE ALASKU SAD-u Za 7 milijuna US$

4

Amerikanci istražuju zapad:

1. Meriwether Lewis (1774-1809) i William Clark (1770-1838) istraživači

američkog zapada, putuju od St. Louis, rijekom Missouri do obale Oregona (Fort

Clatsop),

Prva ekspedicija kroz američki kontinent (1804). Traje 2 godine, i 16000 km

Prvi podatci o grizliju, prerijskom psu. Na putu ih prati Sacajawea (Šošonka).

2. Boone Daniel (1. pol. 19.st.) – istraživač Allegheny Mt, Cumberland prolaza,

Kentucky-a, Missourija.

3. Kit Carson (II. pol.19.st) – istražuje područja duž Pacifičke pruge - Rocky Mt,

Veliki bazen, Sierra Nevada.

4. Zebulon Pike (I pol.19.st). – traži izvor Mississippija, Rocky Mt.

5. Jedediah Strong Smith – (I pol. 19.st ) - dolazi u Kaliforniju s istoka (kroz Rocky

Mountains i pustinju Mojave). Istražuje S. Nevadu i Veliko slano jezero

Ubijen kod Santa Fea od strane komanči ratnika.

6. Jim Bridger – (II pol. 19.st ) – istraživanja na Missouriju; prvi bijelac koji je došao

do Velikog slanog jezera

RELJEF ANGLOAMERIKE (II. PREZ)

Cjeline: Kanadski/Laurencijski štit, Appalachian planinski sustav, Središnji ravnjaci,

Kordiljeri, ravnice uz Atl ocean i Mex zaljev.

5

KANADSKI ŠTIT

Reljefno najstariji dio kontinenta- dio Laurencijskog kratona. Oblik slova U

Istočno od doline

Mackenzie – Velika Jezera – St. Lawrence

U prekambriju – veza s prakopnom Angara preko Grenlanda i Fenoskandinavskog

štita

Južno – pramore Tetis

Oblik prevrnutog štita- najniži središnji dio – potopljen – Hudsonov zaljev

A. Na SI – izdizanje uz St. Lawrence i Labrador – visine 500-600 m

B. Na Zapad – postepeno nestaje pod mlađim sedimentima na liniji JI – SZ ( jezera

Winnipeg – Woods – Veliko Slave – Veliko medvjeđe – Arktik)

Prosječna visina štita – 300 m.

Obilježja:

Prastare metamorfne stijene bogate mineralima – Fe, Cu, Ni, Uranij

Klima – D, E

Manjak obradivog tla – podzoli, permafrost

Tundra na sjeveru

Borealne šume – jug

Današnji oblik – glacijalno i postglacijalno doba – ledenjačka erozija

Depresije, morenski materijal – ledenjačka jezera

APALAČKO GORJE

Appalachian – inicijalna faza prije 470 mil.g. (paleozoik)

Prije 250 mil.g. Kolizija Afrike i Sj. Amerike –Nastanak centralnih i Južnih

Appalachiana (Perm).

Appalachian-Pruža se JI od Kanadskog štita. Pravac SI – JZ (New Foundland –

Alabama). 2500 km na kopnu Gaspe – Birmingham. 500km na New Foundlandu

Nema kontinuiteta. Nije nastao istovremeno.

1. Dio: Istocni dio NF, Kanadske primorske provincije, SI Nove Engleske

Zaravan uz ocean, starije kaledonsko nabiranje- ordovicij i silur.

Zapad - hercinjsko naviranje: devon - perm

Dijeli se na: SI srednji dio Mainea i NF

6

2. Dio: Newenglandski dio, dolina Hudson, Maine

3. Dio: Od Alabame do rijeke Hudson

1. Jugozapadni dio: Najprostraniji i geološki najkompleksniji – dva paralelna pojasa

A. Stari Appalachian – istok – prekambrijske stijene (eruptivi i metamorfiti)

B. Mlađi Appalachian – zapad – nastaju izdizanjem istočnog ruba paleozojskog ruba

Razlike u zapadnom i istočnom dijelu:

4 uzdužne zone:

A1: istočni dio starijeg pojasa – od kontakta s obalnom ravnicom uz ravnicu na Fall

line (tektonska linija rijeka s brzacima) do šumskih obronaka na zapadu (365 – 455 m)

To je erodirani zaravnjeni prostor – PIEDMONT

Od Alabame do New Yorka – metamorfne i kristalinske stijene

A2: zapadni dio – šumoviti planinski nizovi – manje erodirani (na jugu kontinuirani

planinski bedem visina > 2000 m)

Great Smokey (vrh Clingmans Dome – 2025 m)

Blue Ridge (Mt. Mitchell – 2037 m – najviši vrh)

Granica prema Piedmontu – Brevard zona

Sjeverni dio – prekinut u Virginiji i Pennsylvaniji

B1: Paleozojski slojevi u istočnom dijelu zapadnog pojasa – nabrani u širini 40 – 130

km – pokrajina grebena i udolina

Doline rijeka Shennandoah, Teenneesse, Potomac

Zona završava na zapadu tektonskom linijom – Allegheny plato.

B2: Zapadni dio - neporemećeni stari paleozojski slojevi – Allegheny Plato

Visine 1200m – West Virginia, 600m – Cumberland

Plato Teennesseea i Kentuckya – 200 m i manje uz Erie

Između slojeva pješćenjaka i vapnenca – najbogatije ugljenosne naslage u AA

Appalachian coal field

2. Novoengleski dio – SI od rijeke Hudson – prekambrijski i paleozojski slojevi

Zona grebena i udolina produljava se na sjever u dolinu rijeke Hudson i nizini Champlain –

nestaje pod slojevima

St. Lawrence

Allegheny plato završava zapadno od Hudsona – planine Catskill

7

Visočje Nove Engleske spušta se na istok prema oceanu – na njima su vrhovi od tvrdih stijena

Monadnok

Dva niza planina na visočju – granica rijeka Connecticut

Zapad – planine Green- Notre Dame – Chic- Chocs – Gaspe

Prema SI – manje od 1370 m

Istok – planine White – vrh Mt. Washington (1929m) – izmjenjena površina u pleistocenu

Sve su planine sjeverno od New Yorka.

3. SI Maine – New Foundland – eruptivne stijene u obliku batolita (središnji dio New

Brunswicka, vrhovi Nove Scotie i dolina Cape Breton)

Oko njih mlađe stijene (perm – karbon).

KORDILJERI

Protežu se kroz cijeli zapadni dio Sjeverne i Južne Amerike (Alaska – Ognjena

Zemlja)-1/3 površine AA. To su Rockies (u širem smislu).

Kordiljeri (Rockies) se od I – Z dijele na.

1. Rocky Mt.

2.Visoki ravnjaci

3.Pacifički obalni pojas

Čitav taj planinski prostor izdignut je alpskom orogenezom (kreda, tercijar).

Procesi boranja, izdizanja, vulkanizma najjači su u tercijaru nakon čega su intenzivni

egzogeni procesi – erozija i glacijacija.

Geomorfološki Rocky dijele se u pet cjelina

1.Južni Rocky – Colorado

2.Srednji Rocky – Utah, Colorado

3.Sjeverni Rocky – Montana, Idaho

4. Columbijske planine – JI Britisch Columbie

5. Kanadski Rocky – Alberta, BC

Rocky Mt.

Najduži je planinski lanac AA (Brooks Range – Kanade – 35 N). Izdizanje je praćeno

jakom tektonskom i vulkanskom aktivnošću – Laramide Revolution.

8

Posljedica toga je 1440 km dugi rov Rocky Mt. Trench (rijeka Liard – Kanada –Jezero

Flathead / Montana)

Formiraju se tokovi rijeka Finlay, Fraser, Columbia

Najviši vrh u Kanadi – Mt. Robson (3954m), U SAD – Grand Teton ( 4197 m),

Mt. Elbert ( 4399 m)

Stjenjak se postepeno izdiže – manja zapreka. U prodoru na zapad

U sjevernom dijelu – proboj rijeke Liard, Srednji dio – zavala Wyoming – Oregonski

put. Vulkanizam – hot springs, vulkanski izljevi

Visoki ravnjaci i zavale

Zapadno od Stjenjaka, između njega i Kaskadskog niza planina. Protežu se od

meksičke granice do Alaske. Rezultat su tektonske, vulkanske, i erozijske aktivnosti

1. Colorado Plateau – najjužniji i najviši dio, 2000 m.n.v. prostiru se na vodoravnim

paleozojskim slojevima i stepeničasto se spušta s visine 3350 m na 1520m uz kanjon

Colorado. Najveća dubina kanjona je 1600 m. Na nj se nadovezuje južniji niži i manji

Gila Plateau.

2. Velika zavala (Great Basin) – ima oblik bazena kroz koji se u pravcu S – J pružaju

planinski grebeni s visinama > 3000 m

Doline između njih ispunjene su izljevima lave ili aluvijalnim materijalom

Periodička jezera. U krajnjem zapadnom i istočnom dijelu zavale ima i stalnih jezera.

Najveće stalno jezero – Great Salt Lake ( 5-6000 km2)

Ostatak je Boneville jezera (30.000 km2) – tragovi pleistocena vidljivi 300 m iznad

razine vode.

3. Zavala rijeke Columbie i Snake – sjeverno od Velikog bazena –”more lave”

(debljina do 600 m)

4. Zavala Britisch Columbie – zbog Kaskadskih planina – spriječen je izljev lave

prema oceanu. Usjecanje tokova rijeke – Fraser i pritoci

5. Zavala Yukon – najsjevernija i najniža – visina do 400 m, teritorij Yukon i Alaska.

Pacifički obalni pojas

Dva planinska i jedan dolinski niz

A. Unutrašnji niz – mex. granica- Alaska

9

(Sierra Nevada – Cascade Range – Canadian Coast Mt. – Alaska Range)- najviši i

najpovezaniji u AA

Prekidi – proboj rijeka- Columbia, Fraser, Skeena

Dinamičan reljef – Mt Whitney (4420m) – Dead Valley (-86 m)

Zapad – Sierra Nevada – glacijacija (blage padine).

Dolina smrti najnizi dio angloamerike.

Cascade range – aktivna zona vulkana

Pacifička ploča podilazi pod kopno – pucanje kore. Niz aktivnih i ugaslih vulkana

Ugasli – Mt. Shasta Aktivni - Lassen peak (1924.)

Mt Scott Mt. St. Helens (1980.)

Mt. Jefferson

Mt. Hood

Mt. Adams

Mt. Baker

Mt. Rainer

Canadian Coast Range - Uz južnu obalu Alaske – bedem prema unutrašnjosti

Mt. St. Elias (5489 m), Mt. Logan (6050 m)

Istočni dio – Alaska Range – Mt. McKinley – najviši vrh AA (6193 m)

Coast Range – uz obalu Kalifornije, Oregona, Washingtona – prekidi – Golden Gate,

ColumbiaVisine 600 – 1500 m.

Dolinski niz - Central Valley 600 km (S-J) 150 km ( I – Z)

Dolina Willamette – mlađi sedimenti

Uz obale Washingtona – Kanade – jug Alaske- potopljene doline

Morski zaljevi (Pudget Sound)

Kanali (Queen Charlotte Strait, Hekate Strait)

10

SREDIŠNJE RAVNICE

Između Appalachiana – Kanadskog štita i Stjenjaka – širina do 2000 km.

Cetiri cjeline:

1. Istočni prijelazni prostor – nastavak zapadnih Appalachiana (u podlozi stari

paleozojski slojevi). Dva vapnenačka bazena – Blue Grass Basin (Lexington Beach) u

Kentuckiyju i Neshwill Basin u Teennesseu – pašnjaci na talima bogatim CaCO3.

Krški reljef – spilje u Kentuckiyu – Mammoth Cave – najdulja na svijetu – 500 km.

2. Sektor Mississippi – Velika jezera – oblik trokuta (Saskatchewan – Texas – Velika

jezera ) – visine 150 – 600 m.

Na sjeveru – morene i morenski materijal – do ušća Misouria i Ohia u Mississippi.

Najveći utjecaj ima pleistocena glacijacija.

Na sjeveru – sinklinale s naslagama ugljena (Ohio i Illinois).

Michigan – bazen s rubom kveste (Niagara Cuesta).

3. Ozark – Quachita - Prekambrijske i paleozojske stijene.

Između Misouria – Red Rivera i Mississippia.

Rijeke White i Arkansas presjecaju ga od Z – I na Ozark plato ( sj) – Boston planine

( središnji dio) i Quachita ( jug).

4. Veliki ravnjaci - od meksičke granice do Alaske, između Stjenjaka i Kanadskog.

štita; od kanadskih prerijskih provincija do Texasa i Stjenjaka do Mississippija.

Prati 100ºW – visine 1200 – 1600 m.

Na području Stjenjaka; - DUBINA SLOJEVA > 7000M.

Visina se smanjuje na sjever – do morske razine (Alaska).

Podregije velikih ravnjaka:

1. Powder - river basin (rijeke Missouri i Yellowstone)

2. Neglacijalni prostor

3. Sand hills

4. Veliki ravnjaci

5. Veliki ravnjaci - istok

6. JZ ravnjaci

7. Edward plato

8. Black hills

9. Rio Grande plato

11

Regija badlands - podrucje intenzivne erozije. Dust bowl je dio badlandsa u Nebraski,

Coloradu i Oklahomi.

OBALNE RAVNICE

1. Obalna ravnica uz meksicki zaljev

2. Obalna ravnica uz Atlantski ocean.

Obalne ravnice – kredni do kvartarni slojevi, protežu se od New Jersey do Texas . U podlozi

su stariji poremećeni paleozojsko – prekambrijski slojevi.

Podjela obalnih ravnica:

1. Obalna ravnica uz Mex zaljev - Širine do 900 km; između ušća Ohia i Mississippia i

njegove delte – širi se na jug u obliku V. Ispunjena je mlađim sedimentima tercijarne i

kvartarne starosti. Najniži dio – aluvijalna ravan – poplavno područje – meandri i močvare

Delta Mississippia širi se godišnje 100 m u zaljev.Cijeli JI Louisiane unutar obalne regije dio

je aluvijalne ravni delte Mississippija.

2. Od Floride do New Yorka: Ravnica se smanjuje. Nataloženi sitni materijal nošen

Golfskom strujom stvara pješćane sprudove i lagune – Pamlico Sound

JI – poluotok Florida (640 km dug – 150 km širok) – niska vapnenačka ploča miocenske

starosti – smanjuje se prema jugu. Najviši dijelovi – na sjeveru ( 100 m) – krivudanja rijeka –

močvare

Južno od Okeechobee – močvare Everglades

Uz obale – Golfska struja – stvara pješćane sprudove

Jug – koraljni grebeni i otoci Florida keys. Krški reljef Floride zastupljen je brojnim jamama

I ponikvama koje su zbog niske nadmorske visine potopljene plitkim jezerima.

Glacijacija: Ledeno doba traje > 2 milijuna godina. Prekriveno je ¾ kopna. Četiri stadija

glacijacije: Nebraskan – Kanzas - Illinoian – Wisconsin (najjača).

Dva dijela ledenog pokrova:

1.Veći – pokriva cijeli Kanadski štit, Južno od Velikih jezera –Laurencijska ledena

kapa

Dva središta glacijacije:

A. Keewatin (SZ od Hudsonova Zaljeva)

B. Labrador - istočno

12

Maksimalni doseg – Misouri – Ohio – Pennsylvania – New York (12,4 mil. km2).

Ostaci glacijacije – padine otoka Baffin i Ellsmere.

Ledenjačkom erozijom i akumulacijom taloži se morenski materijal.

Danas pokriva 2,5 mil. km2; debljine 45 m.

Od morenskog materijala – otoci Long Island – Martha s Vineyard – Nantucket

Oblikovani valovima. Taloženje 14.000 godina pr. Kr.

Ledeni vjetrovi odnose čestice s ledenog pokrova – talože ih južnije – les

( Mississippi– Misouri – Platte).

Povlačenje leda krajem pleistocena – nastaju jezera.

Najveća jezera – na mjestu gdje se ledeni pokrov najdulje zadržao – Velika jezera,

Winnipeg, Manitoba – Winipegrosis, Reindeer – Atabasca – Veliko Slave – Veliko

medvjeđe.

2. Drugi dio ledenog pokrova- najviši dijelovi kontinenta – Alaska – Kaskade – Stjenjak

Brojni ledenjaci – na Mt. McKinleyu , Mt. Wrangler

KLIMA ANGLOAMERIKE (prez 4)

Na osobine klime utječu:

• Geografska širina

• Reljef

• Udaljenost od mora

• Osobine okolnih mora i struja

• Djelovanje velikih centara zraka

• Klimatske razlike – od suptropskih do subpolarnih

Veći dio Angloamerike ima topla i vruća ljeta; u VII mj. od 30ºC na JZ do 10ºC na sjeveru.

Hladniji su najviši dijelovi planina i arktički dio.

Dijelovi pacifičke i atlantske obale (Kalifornijska, Labradorska hladna struja) – svježiji od

unutrašnjosti.

Dijelovi atlantske obale od New Yorka –utjecaj toplotnog udara –prodor vrućeg zraka s juga.

Razlike u temperaturi veće su zimi

Na sjeveru :I mjesec –temperature:< - 10ºC, San Francisco 10ºC, Miami - 20ºC

13

Utjecaj tople Alaska struje, zrak s Pacifika – obala Britisch Columbie, Alaska –blaga klima

Hladan kontinentalni zrak –unutrašnjost, istočna obala (hladna Labradorska struja)

Zimi se obala smrzne i do 40ºsj.g.š.

Zračne mase i fronte

m = maritimne

c = kontinentalne

T = tropske

A = arktičke

P = polarne

Vrijeme u Sjevernoj Americi utjecano je djelovanjem kontinentalno polarnih (cP) i maritimno

tropskih (mT)zračnih masa

Kontinentalne polarne zračne mase hladne i suhe zimi svježe i suhe ljeti. Nastaju kao Cp mase

u Sibiru. Hladan i suhi kontinentalni zrak mijenja se u topli i vlažni nestabilni maritimni

zrak tijekom prolaska kroz sjeverni Pacifik.

Maritimne tropske zračne mase tople, s puno vlage i nestabilne. Izvor su glavnine padalina u

istočnom dijelu SAD. Maritimni polarni zrak nastaje na sjevernom Atlantiku, duž istočne

obale

Kanade.

Unutrašnjost ima izrazitu hladnu zimu – udaljenost od toplog mora i otvorenost prema

Arktiku.

Hudsonov zaljev – proširenje arktičkih masa na jug.

Porast temperature – djelovanje vjetra chinook – niz istočne padine Stjenjaka.

Porast temperature i do 20ºC za 15 min.

Najveći utjecaj na klimu ima međusobni odnos velikih akcijskih centara zraka atmosfere – to

su dvije zračne mase istočno od Stjenjaka

1. Središte iznad sjeverne Kanade – hladan kontinentalni zrak

2. Iznad Mexičkog zaljeva – topli maritimni zrak

Prodori u unutrašnjost

Zimi – hladan i suhi subpolarni zrak – anticiklonalno područje – hladni vjetrovi na JI

Ljeti – subpolarne mase povlače se na sjever , u unutrašnjosti polje niskog tlaka

14

Privlači tople i vlažne mase iz Mexičkog zaljeva i Atlantskog oceana – nose padaline

Pojas dodira – ciklonalne depresije (smjer Z – I)

Zimi se pomiču na jug – hladan i suh sjeverni vjetar – norther, snježni Blizard

Ljeti – pojas dodira pomiče se na sjever – ciklonalne depresije uzrokuju tornado

Zračne mase iznad Sjeverne Amerike

Zima cP. Izvor : Središnja Kanada i Sibir. Smrznuta površina – led i snijeg

Izuzetno hladno, stabilno i suho vrijeme. Nema naoblake

Ljeto cP Izvorište: Središnja Kanada. Zagrijavanje površineinsolacijom. Miješanje snijega i

permafrosta. Hladan, suh i povremeno nestabilan zrak.

Zima mP. Izvorište – otvoreni ocean na višim g.š., Alaska zaljev i sj. Atlantik. cP mase iz

Sibira postaju mP mase prelaskom preko oceana. Niži slojevi mijenjaju se pod utjecajem

toplije vodene povrsine.

Ljeto Mp Izvorište –ocean u Višim g.š. Sj. Atlantik, Alaska zaljev. Hladan i vlažan u nižim

slojevima i hladan i suh u višim. Temperature su više Nego zimi.

Zima mT Izvorište – ocean na 30 sj.gš. Veliki suptropski visoki tlak na jz Kariba. Topao,

vlažan i vrlo nestabilan.

Ljeto mT Izvorište – kontinuirano visoki tlak lociran na 15 sj.g.š..Vrlo topao, vlažan i

nestabilan.

ljeto cT Izvorište – sjeverni Mexico i suhe pustinje na JZ SAD-a vruće, suhe, nestabilne

mase.

Zracne mase Izvoriste Temp. i padaline Obiljezja

cA Arktik i Grenland Niske temp i suhe

zime

Valovi hladnoce

zimi

cP Unutrasnjost Kanade i

Alaska

Vrlo hladno i suho

zimi

Valovi hladnoce

zimi. Efekt jezera

zimi-snjezno

mP Sjeverni pacifik Umj. hladno i vlazni

cijele godine

Snazne orografske

padaline na zap.

planinama

mP SZ Atlantik Hladno i vlazno Povremena razdoblja

15

zimi.

Sveze i hladno ljeti

cistog hladnog zraka

ljeti

cT Sj. Mexica i JZ unutra. SAD Vruce i suho Vruce suho oblacno

mT Karibi, zap atlantik i mex

zaliv

Toplo i vlazno cijele

godine

Zimi ceste magle a

ljeti tropske oluje

mT Suptropski pacifik Toplo i vlazno cijele

godine

Zimi magla i kisa na

JZ Sad ljeti oluje

Tornado: izvorišta toplog i vlažnog zraka na jugu i JZ Izvorišta hladnog zraka na sjeveru.

Planinski lanci smjera s-J.

Rizik tornada u SADu: istocno od stijenjaka, prostor sredisnjih ravnica.

Razorni, vrtložni vjetar u kojem se zrak kreće brzinom do 500 km/h

• Nastaje kao lijevak iz kumulonimbusa

• Promjer pri dnu – 100 – 500 m

• Velika razlika u tlaku – velika usisna moć, razara sve na putu, dijelovi uz lijevak – netaknuti

• Od 3 – 7 mjeseca

• Mexički zaljev – Velika jezera

Najviše od 5 – 7 mjeseca

Avenija tornada: SZ Floride – jezero Michigan Texas, Oklahoma, Nebraska, Kansas, Iowa,

Missouri, Illinois, Indiana, Mississippi, Florida. Najcesci u popodnevnim satima

Tlak u središtu – 800 hPa

• Duljina do 25 km

• Oko 74 % brzine : 65 –181 km

• U 50 god > 40.000 tornada.

FUJITA tornado skala

0 – slabi (65-118 km/h) slaba šteta, razbijeni prozori, slomljene grane

1 – slabi ( 119- 181 km/h)- razbijeni crijepovi na kućama, kamp kućice odmaknute s mjesta

2. Jaki (182 – 253 km/h)- značajne štete, srušena stabla, uništene kućice

3.Jaki ( 254 – 332 km/h) – razbijeni krovovi i zidovi čvršćih objekata, odneseni teži auti

4. Snažni ( 333 – 419 km/h)- srušene i bolje konstruirane kuće

5. Snažni ( 420 – 513 km/h) – srušene bolje konstrirane kuće, auti odneseni i do 100m

16

Huriccan: Uz obalu Mexičkog zaljeva i Atlantskog oceana – tropski ciklonalni vjetar –

hurrican

• Oblik jake vrtložne oluje sa JI

• Niski tlak u centru – 870 hPa, brzina 118 km/h u centru

• Promjer – 500 km

• Javlja se od 5 – 11 mjeseca

Najviše štete – hurrican Andrew – 26 milijarde US$

Aktivnost huriccana u SADu: uz pacificku i obalu meksickog zaljeva. Najveca opasnost od

sjeveroistoka Floride.

Huriccan Katrina polave u N Orleansu- Izdizanjem razine vode, uslijed obilnih padalina i

plimnog vala na rijeci poplavljena je unutrašnjost New Orleansa – Lake Pontchartrain.

Padaline

Različita udaljenost od oceana i pružanje planine utječu na količinu padalina

• Zapadna zračna strujanja – obilne reljefne padaline cijele godine lancu Primorskih planina

uz Pacifik, zapadnim padinama Kaskada i S. Nevade

• Zima je vlažnija od ljeta

• Istočno od njih – područje kišne sjene – malo padalina – stepe, polupustinje

• Manji ostatak padalina – Stjenjak

• Zapadnu trećinu AA – reljefne kiše ( max zima, velike razlike u količini padalina između

vlažnog sjevera i suhog juga)

• Primjer : Prince Rupert ( Kanada > 2000 mm), Yuma ( 76 mm).

Istok – stalna strujanja s Atlantika. Najviše – ljeti – ciklonalna strujanja. Maksimum – ljeti

Pad –od Mex. Zaljeva prema SZ. Najviše – uz Mexički zaljev, zapadno od ušća Mississippija,

JI Floride, najviši dijelovi Appalachiana ( > 2000 mm)

Najmanje – istočne padine Stjenjaka ( 300 mm)

Izohijeta od 500 mm prati 100 zgš – Dead Line.

Klimatske zone

17

1. Sjeverna regija –polarna klima (uz sjeverni rub kopna), južna granica sjeverno od arktičkog

kruga – Alaska – 110 zgš –JI – srednji dio Hudsonova zaljeva- istok (sj.Labradora – uski

pojas uz SI obalu –otok Baile).

Središte – sjeverni rub Hudsonova zaljeva (8 – 9 mjeseci u godini, temperature su niže od 0

C; ljeti : 0 – 10 C).

Suha regija, labradorski dio – 250 mm padalina.

2. Pacifička regija – mexička granica – 40 zgš Uz obalu Kalifornije – pojas mediteranske

klime (vruća i suha ljeta, blage vlažne zime). Prema jugu – manje padalina.

3. Regija planinskog zapada –od pustinjske klime – plato Colorado i Veliki bazen

polupustinjska– stepska na srednjim visinama (raste količina padalina, smanjuje se

temperatura

Veći dio AA zapadno od Dead Linea – režim stepa srednjih širina.

4. JI regija – JI dio SAD (mexički zaljev -38 sj.g.š.;Atlantik – Dead Line)

Režim – humidan, suptropski, topli umjereni. Vruća ljeta, tople zime, padalina cijele godine.

5. Regija kontinentalnog režima – velike godišnje amplitude,temperature se smanjuju prema

sjeveru, a padaline prema zapadu.

Tri pojasa:

A. Subarktički – najsjeverniji i najveći (New Foundland –zapad Alaske) – duge, oštre zime,

temperature – 15 C (St.Lowrence – Gornje jezero – jug Alaske – južna granica)

B. Srednji pojas – obje strane američko – kanadske granice, Velika jezera

C. Južni pojas – topla ljeta –Atlantski ocean – Dead Line južno od Velikih jezera i sjeverno

od 38 sj.g.š.

Klima TUNDRE (ET) – zime su hladnije od Labradora i Alaske prema kanadskim

arktičkim otocima (- 19 C – Hebron do – 33 C Ellesmere)

Tundra nema nikakvo gospodarsko značenje.

Južnije od tundre – vlažna borealna klima sa svježim ljetom( Dfc)

• Prostor od Alaske do Labradora

• Zime su duge i hladne, ljeta kratka i svježa

• Niske temperature – posljedica su geografske širine, kontinentalnosti i snježnog pokrova.

18

JI ima umjerenu toplu kišnu klimu –Cfa s vrućim ljetima (virđinijska klima), od Floride do

Nove Engleske.

Na zapadu su B klime – stepske i pustinjske. Hladna stepa nastaje u zavjetrini Stjenjaka i

izbija na Tihi ocean, oko Los Angelesa i na sjeveru u Alberti.

Na JZ su pustinjska područja- Sonore, Mojave.

Pacifičko primorje – Cfb klima (obala Kanade i SZ SAD ) – obilje padalina, topla ljeta. Jug –

Csb – sredozemna klima s toplim ljetima

Krajnji jug Floride ima savansku klimu- Aw s mangrovim šumama.

VODE ANGLOAMERIKE

Jezera – nastaju kao posljedica pleistocene glacijacije, dok rijeke ovise o klimatskim

prilikama, a smjerovi otjecanja o pružanju planina.

Slivovi:

Atlantski: 2610km2, 13,5%

Pacifički: 3720 km2, 19,2%

Mexičkog zaljeva: 4450km2, 23%

Hudsonova zaljeva: 4010 km2, 20,7%

Arktički: 4030 km2, 20,8%

endoreički: veliki bazen

Atlantski sliv:

Odvodnjava 2,6 mil. km2 – najveće gospodarsko značenje za Angloameriku

U sjevernom dijelu – najvažnija rijeka – St. Lawrence odvodnjava Velika jezera

Omogućava ulazak prekooceanskim brodovima 3200 km u unutrašnjost duljine 3 058 km,

Ušće širine 145 km. Granična rijeka na 193 km između SAD i Kanade.

U gornjem toku (Montreal) – niz brzaka smetao je normalnoj plovidbi većih Brodova do

1959.g. – dovršen St. Lawrence Seaway – glavni plovni put Između Montreala i jezera

Ontario izgrađeno niz brana za HE i prevodnice.

Većina pritoka je s Kanadskog štita na kojem prevladava nivalni režim (max Vodostaj

početkom ljeta). Rijeka se zimi smrzava (12 – 4 mjesec).

Južni dio Atlantskog sliva – istočni dio Appalachian gorja, istočna Florida.

Mala kolebanja vodostaja, max. Vodostaj krajem zime i početkom proljeća. Rijeke su kratke –

prave brzake – Fall line (HE)

19

Utjecaj plimnog vala – nastaju estuarijska ušća- Chesapeak, Delaware, Potomac

Glavna rijeka sliva – Hudson – duljine 490 km, plovna do grada Troy – dolina rijeke

Mohawk- Erie kanal- rijeka Erie – izgrađen 1825.g.

Ušće Hudsona – najprometnija točka na kontinentu

Kanal je obnovljen 1909.g. (duljine 547 km, širine 45 m, dubine 3,7 m)

Sliv Meksickog zaljeva

Najprostraniji sliv. Okosnicu mu čini 3778 km dugi tok Mississippia, porječje 3 225 000 km2

(Messipi – velika rijeka). Zovu je i Otac voda (Mee – zee – see – bee)

Zajedno s Missouriem (duljine 4125 km) predstavlja najdulji vodeni tok u Angloamerici

(6019 km), a nakon Nila i Amazone i na svijetu.

Nosi 436,000 tona sedimenta dnevno (159 mil. tona godišnje).

Izvire iz jezera Itaaska (zapadno od Gornjeg jezera) Meridionalno teče prema jugu – ušće

delta u Mexičkom zaljevu. Protiče kroz poljoprivredni kraj (uzgoj žita, pamuka, riže, stoke)

Zbog malog pada u donjem toku – meandrira. Taloženje materijala u donjem toku – stalni rast

delte.

Baton Rouge luka na Missisippiju: Prevozi se pamuk, drvo, stoka, nafta, ali je nakon gradnje

transkontinentalne željeznice izgubila raniju važnost.

Delta nastaje prije 5000 god., posljednjih 50 godina gubitak zemljišta – djelovanje huriccana,

erozija valova, djelovanje čovjeka > 60 000 ha.

Najmlađi poluotočni dio dug je 90 km, a svake godine raste za novih100 metara u zaljev.

Lijevi i desni pritoci Mississippia međusobno se razlikuju.

-Lijevi – Ohio- Tenneesee- imaju ravnomjeran vodostaj cijele godine.

-Desni – bujičasti tok, ljeti za vrijeme oluja donose ogromne količine materijala sa suhog

zemljišta.

Glavni desni pritok - Missouri. Danas je Missouri na velikom dijelu toka ujezeren zbog

navodnjavanja suhe okolice i potreba HE. Plovan je do grada Great Fallsa u Montani. Zbog

velike količine materijala kojeg donosi ima naziv Big Muddy (veliki prljavko).

Lijevi pritoci imaju ustaljeni vodostaj zbog ravnomjernog rasporeda i većih količina padalina

kroz godinu.

Za plovidbu se koristi Illinois (kanalom je vezan za jezero Michigan kod Chicaga i povezuje

Mississippi s Velikim jezerima)

Ohio – 1578 km

20

Teennessee – 1049 km – osposobljena je za plovidbu i HE gradnjom 30 brana – projekt

Teennessee Valley Authority ( 1933.g.)

Ostale rijeke Mexičkog sliva – Rio Grande – 3033 km

Texas – 1438 km

Mobil , Appalachicola

22 000 km plovnog puta na rijekama. Mississippi River riječni sistem luka – najveći po tonaži

462 mil t. - 2002. Luke J. Louisine najprometnije u SAD, treće na svijetu – 260 mil.t

11% žitarica izvozi se rijekom Columbijom.

77 000 brana. Tri najvažnije:

Crand Coulee –Columbia

Shasta – Sacramento

Hoover – Colorado

Prosječna starost 40 god. U Teksasu – 6342

69% od žitarica izvozi se preko zaljeva Mississippi

Sliv Hudsonovog zaljeva

Odvodnjava petinu površine, veći dio Kanadskog štita, kanadsku preriju, dio američke prerije

u MInnesoti, Sjevernoj Dakoti i istočne obronke kanadskog Stjenjaka.

Najveće su rijeke – Churchill – 1600 km

Nelson – 640 km + pritoci Saskatchewan , Bow – duljine 2670 km

Dijelom je plovna, teče kroz nenaseljena područja borealnih šuma i tundre

Na ušću je 1670 km Hudson Bay company sagradila utvrdu – Port Nelson.

Arkticki sliv

Prostor sjeverno od Brooks gorja na Alasci, sjeverno od kanadskog Stjenjaka do poluotoka

Melville i arktičkih otoka. Glavni tok je rijeka Mackenzie. Izvire u Velikom Slave jezeru.

Duljina 4240 km, pritoci Slave, Peace, Finley. Ime po Alexandru Mackenziu. Otkrio ju je

1789.

Plovnost je ograničena zbog rijetke naseljenosti i duge zamrznutosti. Ušće rijeke je zamrznuto

8 – 9 mj. Česte poplave na ušću.

21

Pacificki sliv

U sjevernom dijelu rijeke imaju planinski nivalni režim- najviši vodostaj ljeti

Jug – planinski nivalno – pluvijalni režim – najviši vodostaj ljeti

Dvije glavne rijeke – Yukon – na sjeveru i Colorado - jug.

Yukon – duljine 3017 km – od izvora rijeke Lewis do ušća u Beringovo more. Plovan je

unutar Alaske do Dawson Citya, a za manje brodove do Whitehorsea

Ušće – delta širine 140 km, donosi 60 mil. t suspendiranih čestica u more.

Colorado – izvire u Stjenjaku SI od denvera – proboj na JZ kroz suhi Colorado plato – usjeca

kanjone – Grand Canyon. Duljina 2333 km, pregrađena je na više mjesta – natapanje suhog

zemljišta. Najveća brana – Hoover Dam – nizvodno od Velikog kanjona – visina 221 m –

ujezeruje rijeku na duljini 180 km. Kanal dug 670 km – opskrbljuje Kaliforniju vodom.

Columbia – 1953 km – izvire u Columbia Lakeu (Kanada). Odvodnjava 660 000 km2.

S pritokom Snake važna je za navodnjavanje suhih površina istočno od niza Kaskada.

Brane – Grand Coulee Dam – visine 168 km.

Za prekooceanske brodove plovna je 153 km

Ušće Columbie jedino je ušće s lukom u dubokoj vodi sjeverno od San Francisca.

Fraser - otkrio ju je Mackenzie 1793.g. – nazvana je po S. Fraseru koji ju je istražio 1808.g.

Duljine 1368 km- porječje 215000 km2

Plovna je 145 km, proboj kroz Kordiljere – glavni prolaz Kanade prema oceanu

Skeena – tok duljine 580 km – sjeverni proboj – na ušću luka Prince Ruper

Sacramento – 515 km – ljeti navodnjava suhu kalifornijsku dolinu

1935 –gradnja brana (Shasta Dam). 580 km dugi kanal prebacuje sa sjevera na jug vodu iz

rijeke.

Sliv Velikog bazena

Veliki bazen – endoreičko područje -2, 7 %

Voda se dijelom gubi u najnižim depresijama, dijelom u periodičkim jezerima, a dijelom u

stalnim. Većina rijeka ljeti presuši.

Na istoku najbogatiji vodom su pritoci Velikog slanog jezera koji se napajaju vodom iz

snijega prekrivenih vrhova Wasatch gorja, i na zapadu pritoci jezera Pyramid, Walker, Carson

– iz S. Nevade. Najdulja je rijeka Humbolt ( 467 km)

Jezera

22

25 % slatkovodne površine svijeta. Najzastupljenija na prostorima nekadašnjeg ledenjačkog

pokrova.

Egzarazija – ledenjačka erozija produbljuje depresije, morene zagrađuju riječne doline – po

otapanju leda ispune se vodom – jezera. Najveća – na prostoru Laurencijske kape u Kanadi >

2 milijuna jezera (7,6 % površine)

Najveća jezera – Veliko Medvjeđe, Veliko Slave jezero, Atabasca, Reindeer, Winnipeg,

Winipegrosis, Manitoba.

Najveća su Velika jezera - površine 245 500 km2

1615.g., Champlain otkriva jezera, proučavaju ih Francuzi. Najveća slatkovodna površina na

svijetu. Od 1959- 2007 promet – 2,3 milijarde metričkih tona 80 % Fe ruda.

Prijevoz ugljena, koksa, sol, pijesak, šljunak , gips, vapnenac

Glavne luke : Duluth, - ugljen

Chicago – ugljen

Indiana, Detroit – Fe ruda.

Prometna važnost – od početka 19.st- parobrodi

1825.g. – kanal koji povezuje rijeku Hudson i jezero Erie

1833 – Welland kanal – prevladava se visinska razlika od 99 m između Ontaria i Eria

Rekonstrukcija 1877.g., uređenje 1932.g., duljina 44,5 km, 8 prevodnica, dubine 9 m

1855g., izgradnja kanala s prevodnicama: Huron – Superior., obnova 1919.g.

1848.g., kanal jezero Michigan – rijeka Illinois – Mississippi – Mexički zaljev

Gornje jezero 406 m dubine, 82.000 km2 površina. Drugo na svijetu po veličini

700.000 st. Uz obalu.

Michigan 281 m dubine 57.000 km2 površine

12.mil. St uz obalu.

Erie 64 m dubine, 13 mil st.

Ontario 244 m dubine, 19 000km2 povrsine, 5,6 mil. st.

Huron 229 m dubine 59 500km2 povrsine, 4. na svijetu, 3 mil st uz obalu.

Riječna jezera – na meandrima rijeka

Mississippi – Pontchartrain.

Vulkanska jezera – Yellowstone (pregrađivanjem riječne doline).

Crater lake – u krateru ugaslog vulkana – 589 m duboko – najdublje u SAD.

23

Taho (514 m) – tektonsko jezero na S. Nevadi (1900m/nv).

Periodična jezera – na području Velikog bazena – ljeti presuše, ostaju zaslanjena tla – playe

Slana jezera – Pyramide, Carson, Walker, Mono.

Najveće je Veliko slano jezero.

Umjetna jezera – nastaju pregrađivanjem rijeka za HE, navodnjavanje – Mead (Colorado) -

najveće.

Ledenjacka jezera.

Tijekom glacijalnog perioda Wisconsin Zapadni dio AA.

Pluvijalna jezera – velika količina padalina, niske temperatura.

27.000 km2 Great Slave Lake drugo najveće jezero Kanade.

Veće je jedino Veliko medvjeđe.

Najdublje je jezero u Sj. Americi – 614 m, odvodnjava rijeku Mackenzie.

Jezero Missoula –postglacijalno jezero na zapadu SAD.

24