GEOMORFOLOŠKE POSEBNOSTI PODRUČJA BROTNJA I OKOLICE

Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije

UVODPromatrajući južne dijelove Bosne i Hercegovine nesumnjivo se jasno ističe tok rijeke Neretve koji se, urezan duboko u visoke krške planine, spušta ka najjužnijim dijelovima gdje usjeca blage krške visoravni južne Hercegovine. Na tom području karbonatnog krša s desne strane rijeke Neretve smješteno je promatrano područje. Na ovom terenu pored mnogih zanimljivosti iz gospodarsko i društvene domene prisutne su i mnoge prirodne osobitosti, posebno iz područja geomorfologije.

Geomorfologija je znanost koja proučava reljef, reljefne oblike, njegov postanak, razvoj i procese koji ga oblikuju. Geomorfologija kao takva, zbog specifičnosti reljefa na ovom području je posebnija pa i time vrijedna osvrta. Cijelokupni geomorfološki sklop na području jugozapadne Hercegovine u velikoj je mjeri utjecao na način života ljudi ovog kraja a posebice na smještaj i način gradnje naselja. Jedan od najstarijih takvih primjera su predhistorijski ostatci ilirskih utvrda, gradina i gomila koji svojim smještajem predstavljaju specifičan spoj geomorfologije i ljudske ruke. Za pojedine gradine može se tako reći kako su građene na perfektno biranim topografski uzdignutijim dijelovima terena i najvišim kotama šireg krajolika. Pored njih smještaj i mnogih drugih naselja, kao i obradivih površina umnogome je ovisio o tipu reljefa. Ovo se posebice očituje u činjenici kako su starije kuće, kao i čitava sela ranije bila građena na područjima iznad polja a ispod stijenskih uzdignuća i ustrmljenja, u našem narodu zvanih ‘grede’. Tako su prisutne geomorfološke odlike u Brotnju rezultirale time da je možda i najveći broj kuća napravljenih do 60-ih god.prošlog stoljeća prisutan sjevernije od Čitluka s južne strane stijenskog ustrmljenja poznatijeg kao Greda. Dok su kuće, staje i ostale manje građevine građene podno stijenskih uzdignuća, crkve, sakralne građevine kao i povijesne utvrde građene su na vrhovima brdašaca i uzdignuća s kojih se pruža dobar pregled čitavog područja. Na terenu izrazitog krša i krških zaravni reljefne forme vrtača i uvala predstavljale su i predstavljaju danas neprocijenjive oaze plodne zemlje na kojima najbliža domaćinstva sade raznorazno mediteransko povrće i voće. Osim svih ovih navedenih reljefnih oblika, neki drugi reljefni oblici su također služili ondašnjem stanovništvu, no više u negativnom predznaku. To se prije svega odnosi na vrtače s jamama, jame, veće pukotine i špilje u koje čovjek nesavjesno trpa i odlaže razni otpad što može imati jako negativne posljedice po ljudsko zdravlje i zdrav okoliš. Sve ovo navedeno pokazuju jednu veliku spregu geomorfologije i života ljudi na ovom području. Stoga će se u ovom radu nastojati prikazati neke od najizraženijih geomorfoloških osobitosti i formi na ovom području, kao i uvid u općenite geomorfološke značajke područja Brotnja.

GEOMORFOLOGIJA PODRUČJA

Promatrano područje nalazi se u Hercegovini jugozapadno od Mostara i smješteno je odmah neposredno sa desne strane rijeke Neretve u njenom donjem dijelu toka. S obje strane Neretve na ovom dijelu toka u geomorfološkom pogledu karakteristične su relativno niske visoravni (platoi) prosječne nadmorske visine od 150 – 230 m. Područje općine Čitluk najvećim djelom prostire se na takvoj visoravni, dok manjim jugoistočnim dijelom obuhvata i dio doline rijeke Neretve. U ove visoravni primjetno su usječena korita rijeka Neretve i Trebižata. Promatrajući širi prostor može se reći kako se ovo područje nalazi na jednom prelaznom pojasu (zoni) prema Dinaridskoj zoni ulančanog gorja na sjeveru i prema Jadranskoj priobalnoj zoni na jugu, tako da se ovaj prostor može na neki način pričlaniti zoni južnodalmatinskog zaleđa (sl.1 ). Ovaj prostor pripada makrogeomorfološkoj regiji 'niske' Hercegovine, koja se često naziva i donjom Hercegovinom.

Slika 1. Geografski položaj promatranog područja ( Izvor: www.googlemaps.com).

Kako je ranije opisano, analizirano područje je smješteno u jugozapadnom dijelu BiH na području Vanjskih Dinarida. U općem morfološkom pogledu na širem promatranom području mogu se izdvojiti četiri dijela, odnosno četiri morfološka prostora određenih značajki. Najistaknutiji je morfološki dio riječnih korita rijeke Neretve i Trebižata, s tim da ona zauzimaju najmanji površinski udio terena. Najveće prostiranje imaju krške zaravni ili platoi, s vrlo malim uzvišenjima (od baze ne višim od 100 m), koji zauzimaju većinu površine ovog područja. Sljedeći dio predstavljaju brdski prostori, gdje najveće prostiranje imaju na krajnjem sjeverozapadnom dijelu terena te između korita rijeka Neretve i Trebižata. Značajan površinski udio čine prostori polja s obradivim površinama, koji se nalaze na središnjem dijelu terena gdje se najvećom površinom pružaju od sjeverozapada pa se sužavaju i stiješnjavaju prema jugoistoku i rijeci Neretvi.

Osnovni morfogenetski tipovi reljefa koji dolaze na terenu (sl.2) su: Krški tip reljefa Erozijsko-akumulacioni tip reljefa Fluvio-krški tip reljefa Antropogeni tip reljefa

- Krški tip reljefa je onaj tip reljefa koji sadrži reljefne oblike koji su nastali pod utjecajem kemijskog, korozivnog, djelovanja vode na vapnence. Najčešći takvi krški oblici prisutnu na području Brotnja su brazde, škrape, vrtače, ponikve, jame, manja polja i dr.

- Erozijsko-akumulacioni tip reljefa pak obuhvata područja sa manje topivim stijenama, te sve one dijelove terena gdje je veći utjecaj na formiranje reljefnih oblika imaju procesi erozije i akumulacije nego okršavanja, tj. korozivnog otapanja stijena.

- Fluvio-krški tip reljefa je vezan isključivo za dolinska riječna područja pa tako je i ovdje prisutan u dolinama rijeka Trebižata, Studenčice i Neretve. Kako mu ime kaže, u ovom tipu reljefa preovladavaju oblici nastali kombiniranim dijelovanjem rijeka, vodenih tokova i procesa okršavanja.

- Antropogeni tip reljefa obuhvata sve oni oblike nastale djelovanjem čovjeka ili promjenom već postojećih prirodnih zbog utjecaja čovjeka.

Slika 2. Glavni tipovi reljefa na isječku googleearth karte područja Brotnja i okolice.

KRŠKI RELJEF Krški tip reljefa prisutan je na sljedećim reljefnim područjima:

1. Planine Trtla (690 m.n.m), Crnica (( vrhovi: Gradina (519 m.n.m.) i Kukovac (518 m.n.m.)). i Ozren ( 593 m.n.m.) ,

2. Krške zaravni a) Zaravan između Ljubuškog i Donjih Ograđenika s brdašcima Drežanj (298 m.n.m.),

Berušica (264 m.n.m), Kosmaj (431 m.n.m.), Borajna (455 m.n.m.) b) Zaravan između planine Crnica i sela Blizanci s brdašcima Zoljevac (267 m.n.m) i Šibenac

(272 m.n.m.)3. Manja krška polja: Cernsko polje i polje kod Lipna4. Stepeničasta uzvišenja – Grede i Humci

EROZIJSKO-AKUMULACIONI RELJEF Erozijsko-akumulacioni tip reljefa dolazi na sljedećim reljefnim podučjima:

1. Čitlučko, čerinsko i gradnićko polje2. Područje Međugorja, Vionice, Krehin Gradca i Potpolja

FLUVIOKRŠKI RELJEF Fluviokrški tip reljefa uključuje sljedeća reljefna podučja:

1. Doline Trebižata, Neretve i Studenčice2. Suha draga toka potoka Lukoć, južno od sela Miletina

ANTROPOGENI RELJEF Kamenolomi, boksitne jame, umjetna jezera, naselja, zaravnjene površine pod poljoprivrednim kulturama itd.

ZNAČAJKE NEKIH RELJEFNIH OBLIKA

Na promatranom terenu dolaze mnogi kako endogeni tako i egzogeni reljefni oblici. Endogeni oblici su oni koji su nastali procesima unutar zemljine kore - vulkanizmom, tektonikom i seizmikom, a egzogenetski su nastali usljed vanjskih procesa atmosferskog trošenja, erozije, rada vjetra, vode, leda, taloženjem i dr. No vrlo česta je pojava kombiniranih tzv. poligenetskih oblika, nastalih i pod utjecajem egzogenih i pod utjecajem endogenih procesa. Generalno gledajući zapaža se da cjelovito područje Brotnja sadrži potpune krške elemente pa su tako i svi prisutni reljefni oblici oblici karakteristični za krški tip reljefa. Pri ovome je potrebno naglasiti kako vulkanski procesi, kao jedan od endogenih genetskih faktora, nisu igrali gotovo nikakvu ulogu formiranju reljefnih oblika na ovom prostoru. Od endogenih procesa najznačajniju ulogu imaju tektonika i seizmika koje su zajedno s egzogenim procesima erozije i akumulacije sudjelovale u formiranju velikog broja reljefnih oblika.

U nastavku će biti opisani neki posebniji reljefni oblici i lokaliteti zapaženi na širem području Brotnja.

Suho korito toka potoka Lukoć južno od Miletine

Ispod sela Zvirovići i Miletina pa sve do Studenaca južno, proteže se jedna suha kanjonska draga,

odnosno korito potoka Lukoć koji teče od sjeverozapadnog smjera s područja Čitlučkog polja. Radi nepristupačnosti i teške prohodnosti ovaj lokalitet nije baš toliko ni blizak ovdašnjem stanovništvu, no kako se radi o jednom pravom malom kanjonu poput manje verzije poznatog kanjona Paklenica u Hrvatskoj, ovaj dio područja svakako vrijedi spomenuti i opisati. Pravi kanjonski reljef započinje u južnijem dijelu same drage da bi najviše i najstrmije padine došle pred skorim južnim spojem sa dolinom Studenčice. Vremenom je došlo do promjene toka Lukoća tako da je počeo ponirat kod sela Miletina radi spuštanja gradijenta podzemnog toka kojim dalje teče ispod dna korita, čime je ova draga ostala suha već duže vremena. Detaljnim terenskim prolaskom kroz dragu zapažene su brojne površinske krške i fluvio-

krške forme. Među njima je najzanimljivije postojanje nekoliko kaskada, odnosno velikih vapnenačkih stepenica koje su u geološkoj prošlosti predstavljale slapove i bukove. U prilog postojanja jednog jakog paleotoka bujičnog karaktera idu brojni veliki, od pola do višemetarskog promjera, vapnenački obluci na dnu korita. Samom geologijom kao i brojnim krškim te fluviokrškim oblicima ovaj dio područja svakako ubuduće zaslužuje jedan detaljniji istraživački pristup.

Vapnenački izdanci u šumi kod sela Vionica

Na lokalitetu Vionica nalaze se vrlo zanimljivi površinski oblici, velikih masivnih vapnenačkih izdanaka koji se u velikom broju odvojeno izdižu na relativno ravnoj šumskoj površini. Između njih je zemlja crvenica i niska hrastova šuma. Izdanci su većinom visoki oko 2 – 3 m, s tim da postoji jedno uzvišenje poput brežuljčića visine i do 30 m. Na njegovom vrhu nalaze se dvije jako lijepe kamenice ispunjene vodom. Ovakvi zanimljivi oblici najvjerojatnije su nastali kombinacijom tektonike te jake erozije i korozije koji su rastrošili mekše dijelove pa tako snizili reljef na kojem su ostale stršiti ove kamene formacije. Hodajući među ovim kamenim oblicima koji se izdižu nad hrastovim stablima dobija se dojam poput prolaska kroz 'kamenu šumu'. Geološki je utvrđeno kako je riječ o forameniferskim eocenskim vapnencima ta da se na području Brotnja nekoliko ovakvih pojava sa formama masivnih i zaobljenih izdanaka javlja uglavnom na forameniferskim vapnencima. Slične stijenske forme nalaze se uzduž zone južnije od sela Služanj i Donji Ograđenik.

Vrtače i duboke pukotine između sela Služanj i Potpolje (Broćine jame)

Zanimljiva morfološka pojava, poligenetskih osobina, nalazi se na središnjem dijelu Brotnja. Osnovnu podlogu ovdje čine kompaktni sivi masivni eocenski laporoviti vapnenci i pješčenjaci koji po svojim osobinama 'ne bi' trebali sadržavati neke veće krške forme. No, na potezu jugozapadno od sela Služanj pa sve do mjesta Tromeđe i Potpolja, na ovim stjenama se pojavljuju forme vrtača te dubokih pukotina i procjepa po svemu sudeći rasjednog karaktera. Specifičnost ovih oblika je izražena zbog činjenice da su forme vrtača i pukotina karakteristične najviše za krški reljef na krednim vapnencima, koji su puno više podložniji koroziji i okršavanju. Kako litološki ove klastične stijene nisu toliko podložne koroziji i okršavanju, mogući uzroci nastanka ovih dubokih pukotina u njima su neotektonsko dijelovanje ili pak postojanje većih kaverni u krednim vapnencima ispod njih u koje je došlo do urušavanja i slijeganja ovih krovinskih klastita. Prema navodima lokalnog življa ove velike pukotine, lokalno poznate kao 'Broćine jame', ponegdje imaju i veće podzemne dimenzije, što bi svakako ubuduće trebalo podrobnije istražiti.

Jaruga kod sela Vionica

Južnije od sela Vionica prema Međugorju nalazi se još jedna zanimljiva morfološka pojava. Nju čini nekoliko graba (jaruga, usjeka) sa stmim bokovima, dubine 2 - 3 m, širine oko 3-5 m, koje se na jednom dijelu povezuju, a nalaze se na relativno zaravnjenoj šumskoj površini. Ove jarugu cijelom svojom dužinom i dubinom sjeku pedološki površinski sloj zemlje, s tim da se samo na jednom kratkom dijelu jaruge u bokovima pojavljuju izdanci eocenskih laporovitih vapnenaca. Najduža jaruga započinje na sjevernom dijelu šume i pruža se jugozapadno s blagim padom nagiba padine. Morfologija ovih jaruga po svemu sudeći ukazuje na povremeni jaki proluvijalni proces površinskog spiranja i linijskog toka materijala, ali nije isključena ni mogućnost neotektonskog seizmičkog djelovanja u konačnom oblikovanju jaruga.

Jama između Miletine i Zvirovića

Ovo je jedna od mnogih jama u široj okolici Brotnja do koje sam pristup nije toliko težak, jer je jama locirana u neposrednoj blizini magistralne ceste Međugorje-Čapljina, te je putem markiran smjer do nje. Radi se o zasad dovoljno neistraženoj jami u gornjokrednim rudistnim debelouslojenim vapnencima pri dnu južne padine planine Križevac. U zimskom periodu vidljiva je voda u njoj što i zajedno s morfologijom same jame (slika), ukazuje na vjerojatnu ponorsku ulogu ove jame. Brojne ovakve jame kao i špilje najviše se mogu pronaći u dijelovima Brotnja s krškim tipom reljefa (vidi sliku 2.). To govori o ogromnom potencijalu za speleološka istraživanja velikog područja Brotnja koja bi zasigurno otvorila nove uvide u geologiju, hidrogeologiju i biologiju podzemlja ovog dijela terena.

Uzvišenje Humac zapadno od Gornjih Hamzića

Vizualno vrlo dojmljivo manje vapnenačko uzvišenje Humac (342 m.n.m.), kojeg grade bjelkasti masivni i zaobljeni forameniferski eocenski vapnenci, nalazi se ispod južnih obronaka planine Ozren. Najvišu kotu na njemu predstavlja jedna stršeća glavica, s koje se pruža jako lijep pogled na okolno područje sela Gornji Hamzići. Neposredno ispod ove glavice, zaklonjen grmovitom vegetacijom nalazi se jedan subvertikalan ulaz u podzemni jamsko-špiljski sustav koji nije speleološki ispitivan. Ovaj speleološki objekt čak nije toliko poznat ni stanovništvu Brotnja, radi gotovo nezamjetljivog ulaza i vrlo teško pristupačnog položaja na okršenoj vrlo strmoj strani.

Fosiliferni rubovi polja kod sela Čerin

Uz rubove čerinskog polja kako na sjevernoj tako i na južnoj strani, nalaze se reljefni odsječci visine oko 15-ak metara u prosjeku, koje grade srednjeeocenski vrlo laporoviti vapnenci. Od ovih rubova intezivno se pruža šumska vegetacija, većinom niskog hrasta na sjevernoj strani te hrasta i crnogorice na južnoj strani polja. Ovi pak rubovi polja su najzanimljiviji po bogatom fosilnom sadržaju koji je prisutan uzduž cijelog ruba čerinskog polja. Na par lokacija, pogotovo nešto zapadnije od Čerina, dolazi pravo obilje fosila plitkomorskih školjkaša, puževa, koralja i drugih organizama iz razdoblja srednjeg eocena. Po karakteru fosila a i samih stijena može se zaključiti kako je ovaj sjeverozapadni rub čerinskog polja za vrijeme eocena predstavljao plitku i tvrdu morsku obalu s bujnim životom tropskih morskih organizama.

Područje doline rijeke Neretve

Geomorfološki vrlo zanimljiv dio analiziranog područja nalazi se na istočnom rubu terena a čini ga dio doline rijeke Neretve od mjesta Žitomislići na sjeveru do mjesta Kručevići na jugu. Rijeka Neretva je kroz dugo geološko razdoblje, uz dodatnu pomoć tektonskih procesa, poput kakvog noža presijekla poprečno cijelu broćansku visoravan, ostavljajući tako mnogobrojne fluviokrške reljefne oblike uzduž dolinskih strana. Tako su ovim procesima na zapadnom rubu doline presječene glavne geološke strukture i sedimenti Brotnja koji se nastavljaju dalje i s druge strane Neretve u pravcu Stoca. Kao rezultat svega toga na strmijim dijelovima padina nalaze se mnogi sipari, a podno rasjednih zona nerijetko se nalaze špiljski i polušpiljski ulazi. Jedna takva rasjedno-navlačna strma vapnenačka ploha nalazi se na padini iznad sela Kručevići, a ispod nje se nalaze špiljski ulazi lokalno poznati kao Crvene spilje (slika). Prema dosadašnjim saznanjima ni ovi speleološki objekti nisu podrobnije istraživani. Cijelokupni morfološki sklop ovog dijela Brotnja spada u fluviokrške tipove reljefa.

Velika reljefna 'stepenica' (Klobučka navlaka) kod mjesta Gornji Studenci

Jedan od najizraženijih reljefnih oblika, regionalnog karaktera, jest izduženi vapnenački 'strmac' koji je već ranije definiran kao 'klobučka navlaka'. Ova reljefna stepenica je u biti jedan veliki raversni rasjed, navlačnog karaktera, gdje se jedno krilo od gornjokrednih vapnenaca vertikalno izdiglo nad krilom od paleogenskih naslaga. Klobučka navlaka se vrlo jasno uočava na satelitskim snimkama, čak i sa veće udaljenosti, a može se pratiti sve od mjesta Klobuk, preko Vitine, Radišića, Ljubuškog, Studenaca, Trebižata te do Čapljine gdje je presječena kanjonom Neretve. Možda najfascinantniji dio klobučke navlake nalazi se kod izvora Studenčice u mjestu Studenci (slika). Tektonikom i boranjem ovdje je došlo do izvrtanja debelog slijeda ravnih paleogenskih slojeva koji su dovedeni u položaj nagiba do čak 70o, dok su iznad njih gornjokredni masivni vapnenci. Na kontaktu dobrokršenih i vodopropusnih gornjokrednih vapnenaca i slabovodopropusnih paleogenskih lapora javlja se pravi krški izvor Studenčice kao jedna proširena pukotina u strmoj vapnenačkoj padini. Ovakvi izvori zbog vizualnog karaktera i izdašnosti lokalno nose naziv 'vrelo' ili 'vrilo'. Paleogenski slojevi koji su većinom građeni od laporovitih vapnenaca i lapora sadrže brojne makrofosile srednjeg eocena, što dodatno čini ovaj lokalitet još više zanimljivijim i otvorenim za daljnje istraživanje.

Rasjedne vapnenačke plohe u starim boksitnim kopovima ( Dobro Selo, Lokvice, Garišta i dr.)

Na pojedinim napuštenim površinskim boksitnim kopovima na području Brotnja mogu se pronaći vrlo zanimljive strmo nagnute pa čak i vertikalne potpuno ravne plohe vapnenca sa mjestimično dosta velikom površinom i visinom. Ove plohe, gledajući genezu, predstavljaju endogenetske reljefne oblike, jer su formirani isključivo tektonsko – seizmičkim procesima unutar zemljine kore. Međutim, na površinu terena i na svjetlo dana 'izronili' su zahvaljujući boksitnim kopovima, koji za uvid u ovakve geološke odnose imaju ulogu poput otvorene knjige zemljine površine. Svoj konačni izgled potom, pa i dan danas, ostvarivaju pod utjecajem egzogentskih procesa oborina, erozije i korozije. Stoga, ovi oblici na jedan način spadaju u najkompleksnije reljefne, poligenetske, oblike na čitavom promatranom terenu jer kombiniraju endogenezu, antropogeni utjecaj i egzogenezu. Jedna od najizraženijih ovakvih pojava nalazi se u vrlo starom ( eksploatirano prije 2.svj.rata) boksitnom kopu jugozapadno od mjesta Dobro Selo ( slika). Ovdje se u gustoj gotovo 'prašumskoj' vegetaciji nailazi na jedan izduženi veliki rasjed sa strmim vapnenačkim plohama koji dosežu visinu i do 30 m. S obje strane vapnenci su nagnuti pod kutem većim od 70 o dok se mjestimično susreću i zaobljene glatke površine vapnenca.

UMJESTO ZAKLJUČKA

OSVRT NA ZNAČENJE I VRIJEDNOVANJE POJEDINIH RELJEFNIH OBLIKA

Iz prethodno opisanog, jasno je vidljivo da vrlo veliki dio površine Brotnja zauzima krški tip reljefa. Ovo je posebno značajno zbog toga što su stijene koje grade ovaj dio veoma vodopropusne i u svom podzemlju sadrže brojne pukotinske sustave. Vode koje izviru na mnogim izvorima pritoka Neretve i Trebižata upravo polaze iz brojnih vrtača i jama po Brotnju. U takvim odvodnjama vode naročito su utjecajne jame koje se nalaze u središtima mnogim manjih i većih vrtača, koje su pak zarasle bujnom vegetacijom čime su zamaskirale svoj ulaz u podzemni potencijalni labirint špiljskih i pukotinskih sustava. Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Brotnja uz magistralnu cestu Čitluk – Široki Brijeg zapadno od Gornjih Hamzića nalazi se jedna manja vrtača, ponorske morfologije sa jamskim otvorom. Morfologija ove jame i vrtače je vrlo impresivna ali je vizualni doživljaj pa i sami pristup onemogućen radi velike količine bačenog otpada na samom jamskom ulazu. Još goroj slici pridonosi to da je većina otpada organskog podrijetla sačinjena od raznih lešina uginule stoke. Dio voda koji se odvodi ovom jamom najvjerojatnije dolazi u izvorima pritoka rijeke Trebižat kod Vitine. Stoga su ovakvi prizori i primjeri, koji sigurno nisu izuzetak, jako veliko upozorenje svima nama na opasnost od otpada po ostalim drugim vrtačama i jamama u Brotnju kroz kojih voda prolazi i možebitno dolazi u neki od izvora pritoka Trebižata ili Neretve, a koji se možda čak i koriste u vodozahvatne svrhe. Sramotna ali istinita činjenica vezana za područje Brotnja, da gotovo nema jame ili vrtače u blizini kuća koje ne sadrže neku vrstu otpada, je krajnje alarmantno upozorenje na prestanak odlaganja otpada u ove prelijepe krške reljefne oblike. Krš kao jedinstven tip reljefa u svijetu predstavlja pravi fenomen, vrijedan divljenja i proučavanja, a pogotovo s bogatstvom reljefnih formi to predstavlja na dinaridskom području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Stoga, nužno je činiti evoluciju razmišljanja putem osviješćivanja svijesti o ispravnijem načinu tretiranja reljefa i reljefnih oblika koji su prisutni na ovom našem području.

LITERATURA I KORIŠTENI MATERIJAL:

Internet izvor; google maps + ostale web stranice

Baraković, A. (2007): Primjenjena geomorfologija - pisana predavanja za postdiplomski studij.122, Tuzla.

Džaja, K. (2003): Geomorfološke značajke Dugog Otoka. Geoadria. 8/2, 5-44, Zadar.

Perica, D. (2005): Geomorfološka obilježja doline i porječja Krke s osvrtom na dio od Knina do Bilušića Buka.

Geoadria. 10/2, 131 – 156, Zadar.

Žiger, Z. & Bognar, A.(2007): Geomorfološka obilježja gornjeg toka rijeke Sutle. Hrvatski geografski glasnik.

69/1, 25 – 39, Sutla.