Glasilo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH ...u turizam, obim investicijskih sredstava Turizam kao instrument razvojne politike Turizama kao perspektivnu privrednu djelatnost

Glasilo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH • Godina III • Broj 12• Septembar 2017. godine • Izlazi periodično

Ukoliko želite da podržite projekat časopisa „Damar“, svoje donacije možete uplatiti na transakcijske račune Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka:

Račun u konvertibilnim markama:PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVO

1011010000129531

Devizni račun:SWIFT: PBC CBA 22

PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVOOBALA KULINA BANA 18, 71 000 SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA

IBAN: BA39 1011010000129531

PRIMAOC: UDRUŽENJE GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKANOVA 2, 71 000 SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA

www.ugsandzakubih.ba

3

IMPRESUM

Glavni urednik:Ekrem Lekić

Redakcija:Ismet Dedeić, prof. dr. Halid Kurtović, prof. dr. Hana Korać, prof. dr. Rifat Škrijelj, mr. Muharem Hamzić, prof. dr. Selmo Cikotić, prof. dr. Duljko Hasić, prof. dr. Izet Šabotić, Zakira Mahmutović – Škrijelj, mr. Anes Ličina, Dževdet Nikočević, dr. Šemsudin Hadrović, Ekrem Ferhatović, Murat Kahrović, dipl.ecc. Firdus Hamzagić, prof. dr. Azem Kožar, prof. dr. Enes

Hašić, prof. dr. Ismet Kurtagić, prof. dr. Ramo Kurtanović, akademik prof. dr. Šefket Krcić, akademik prof. dr. Hasnija Tuna Muratagić, mr. iur. Hakija Kurtović, dr. Rizvan Halilović, mr. sci. ecc.Ferid Šabotić, mr. Erol Ramusović, prof. Zijah Bihorac, prof. Samir Kurtanović, književnik, eseista Faruk Dizdarević, književnica Šefka Begović-Ličina, književnica Sabrija Račić-Hadžimurtezić, književnica Sanela Karišik-Begović, Jasmina Kruševljanin-Bondžuković – Novi Pazar, mr. sci. Ismet Latić – Petnjica, Jakub Durgut - Pljevlja, Muharem M. Mutabdžija – Prijepolje, Vukoman Kljajević

– Bijelo Polje, Edin Jadadić – Plav, Mirza Luboder – Rožaje.

Tehnički urednik: Nelmedin Kolubara

Izdavač: Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Adresa: Nova 2, 71000 Sarajevo Tel/fax: 033/ 220-995

Štampa: GIK „Oko“ Sarajevo

Transakcijski račun: 1011010000129531PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVO

Zadnje izjave gospodina Dodika, predsjed-nika RS-a, o otcepljenju RS-a od BiH, kao i izjava gospodina Bože Ljubića,

predsjednika Glavnog vijeća HNS-a, da će Hr-vati u BiH „preći Rubikon“ de facto jasno upućuju na proglašenje trećeg entiteta u BiH. To znači da bi Bošnja-ci, htjeli ili ne, bili primorani ili da ratuju, ili stave glavu u pijesak i tako pristanu na samouništenje, tj. na boš-njačko-muslimanski entitet – državu.

Šta bi to značilo za Bošnjake u ovakvom po-litičkom okruženju (uče-stali teroristički napadi po Evropi, satanizacija islama u zapadnoj hemisferi, izja-ve tzv. eksperata iz našeg okruženja, pa čak i Bošnja-ka, o opasnosti da se iz BiH regrutiraju teroristi – spava-či koji će u jednom trenutku biti „probuđeni“.

Taj scenarij je odavno prepoznat kod sa-mosvjesnih Bošnjaka - više se plaše ovakvog nametnutog scenarija, koji bi im bio podmet-nut i sa gorim posljedicama nego nekakav drugi krvavi rat kojeg, nadam se, niti jedna strana u BiH ne želi.

Opasno zveckanje riječima, koje je ne-kada gore od zveckanja oružjem, izgovaraju oni koji su se podobro napljačkali krvavog bosanskog novca, a strah od otkrivanja istine

o njihovom enormnom bogatstvu, koje su stekli na činjenju pa potom ne-giranju genocida sa jedne strane, dok je druga strana etnički očistila „svoju“ te-ritoriju, gdje, malo je reći „šačica“, degutantno krade od države BiH i sve radi da nestane.

Treća bošnjačka stra-na otvorila je rat sa Boš-njacima koji ne misle kao vladajuća elita Otvorili su front čija je parola ostala iz najgorih fašističkih vreme-na - ko nije sa nama, protiv nas je. Bošnjaci trenutno troše 95% energije na me-đusobna optuživanja, hap-

šenja, blaćenja... To konačno mora prestati. Bošnjaci i Bosanci koji BiH doživljavaju kao jedinu svoju zemlju moraju podići glas i ton te jasno i glasno reći: - Bosne će biti kao nedje-ljive države sve dok ima jedan ogroman broj njenih građana koji nemaju rezervnu domovi-nu niti rovare protiv nje. A ima! u

IZ SADRŽAJA

4 Sto godina od Sjeničke konferencije

KONTINUITET NERIJEŠENOG PITANJA

6Ekonomska politika Bosne i Hercegovine s posebnim osvrtom

na razvoj turizma TURIZAM KAO INSTRUMENT RAZVOJNE POLITIKE

12EkonomijaZNAČAJ DIGITALIZACIJE I

DIGITALNE TRANSFORMACIJE

14EkonomijaPOVRAT NOVCA OD

POREZA PDV NEREZIDENTIMA BIH

18PečatBIGAMIJA

20Knjiga Ismeta Dedeića „Globa na tugu“

GOVOR VREMENA I GOVOR RIJEČI

22DruštvoSOCIJALNO-

POLITIČKE IMPLIKACIJE NEZAPOSLENOSTI

25In MemoriamSJEĆANJE NA

SUDIJU RIFATA KURTOVIĆA

32Obnova Vakuf džamije Hadrovića u Podgorici

ZATIRANJE TRAGOVA

34Susret predsjednika dva udruženja građana porijeklom

iz Sandžaka SANDŽAK KAO VEZA IZMIRA I BiH

36Društvo USTAVNE I

DEMOKRATSKE PROMJENE U REPUBLICI TURSKOJ

JOŠ MNOGO TOGA...

n Ekrem Lekić, predsjednik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

ZVECKANJE RIJEČIMA NEKADA VIŠE BOLI NEGO ZVECKANJE ORUŽJEMjer ovo prvo uvijek najavljuje drugo

Umjesto uvodnika

4

DRUŠTVO

Polazeći od historijskog i kulturološ-koga značaja „Sjeničke konferenci-je“ za Bošnjake Sandžaka, a u skladu

sa ovlaštenjima Bošnjačkog nacionalnog vijeća da zauzima stavove, pokreće inicija-tive i preduzima mjere u vezi sa svim pita-njima koja su neposredno povezana sa po-ložajem, identitetom i pravima Bošnjaka, Vijeće je, 20. augusta 2015. godine, u Sje-nici donijelo odluku o proglašenju 2017. godine - Godinom Sjeničke konferencije i proglašenju 13. i 14. augusta za dane od posebnog značaja za Bošnjake.

„Nakon Berlinskog kongresa San-džak je podijeljen bez ikakvog pravnog akta, pravnog dokumenta i bez konferen-cije. Nijedne rečenica, nikakvog doku-menta o tome nema, zavijeno je u celo-fan koji se zvao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Danas se taj celofan otvorio i želimo da vidimo gde smo i da kažemo ko smo.“ – Istakao je predsjednik Vijeća

dr. Sulejman Ugljanin.„Pozivam EU, Organizaciju za evrop-

sku sigurnost i saradnju (OSCE), Organi-zaciju Ujedinjenih nacija, da u daljem pro-

cesu rješavanja jugoslovenske krize ispo-štuju svoje riječi i, u kontekstu rješavanja jugoslovenske krize, u procesu evropskih i evro-atlanskih integracija, trajno riješe

Povodom sto godina od Sjeničke konferencije i usvajanja Sjeničke rezolucije, Bošnjačko nacio-nalno vijeće je u Novom Pazaru upriličilo je svečanu sjednicu Vijeća, kao jedan u nizu događaja kojim se podsjeća na ovaj historijski važan događaj za Bošnjake i regiju Sandžak.

Kontinuitet neriješenog pitanja

Sto godina od Sjeničke konferencije (1917 – 2017.)

n Zajednička fotografija učesnika okruglog stola na temu „Sjenička konferencija (1917-2017)

n Prof. dr. Senadin Lavić – predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“

5

DRUŠTVO

n Prof. dr. Harun Hadžić i potpredsjednik Vijeća prof. Vasvija Gusinac

n Prof. dr. Esad Rahić i prof. dr. Selim Šaćirović

n Prof. dr. Hivzo Gološ i mr. Avdija Avdić

n Učešće na skupu - Prof. dr. Izet Šabotić

n Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr. Sulejman Ugljanin i potpredsjednik Vijeća prof. dr. Redžep Škrijelj

status Sandžaka i status Bošnjaka, naroda koji je autohton u Sandžaku, a čini brojčanu manjinu u Srbiji i u Crnoj Gori i koji je dio jedinstvenog nacionalnog korpusa sa Boš-njacima u Bosni i Hercegovini“. – zaključio je Ugljanin.

Na konferenciji u Sjenici, održanoj 13. i 14. avgusta 1917. godine, donijeta je Sjenička rezolucija, dokument kojim je od tadašnjih vlasti zahtijevano rješenje pitanja statusa Bošnjaka i statusa Sandžaka.

Značaj Sjeničke konferencije se ogle-da u tome što je u njoj jasno i nedvosmi-sleno izraženo raspoloženje bošnjačkog naroda o pitanju uređenja Sandžaka, ali i u pogledu rješavanja pitanja Bošnjaka u tom periodu. u

6

EKONOMIJA

Bez obzira na to da li će se u mjera-ma ekonomske politike, prihva-titi jedan od prijedloga u ovom

radu, empirijski je moguće, za prošlost utvrditi obim stvarnih neto-investicija u razvoj turizma i njihovu alokaciju po lokalitetima - turističkim destinacijama. Na alokaciju sredstava za unapređenje turističkog razvoja, po turističkim desti-nacijama (gradovi kao centi kulturnog turizma, planine, jezera, mjesta duhov-nog turizma, primorski dio zemlje i dr.) djelovalo je u proslosti mnogo faktora s razlicitim intenzitetom. Čini mi se pri-hvatljivom hipoteza da udio akumulaci-je nekog sektora u Bosni i Hercegovini, nije bio srazmjeran ekonomskoj moći tog sektora u našoj privredi, nego poli-tičkoj moći stranke koja je imala interes za ulaganja u određenu privrednu djelat-nost. Ako bi se taj trend nastavio, onda bismo teško mogli očekivati promjene u strukturi privrede, posebno, ne promjene u ulaganjima na razvoj turizma, jer ra-zvojna komponenta turizma, ne bi bila ugrađena u mjerama ekonomske politike.

Ako zanemarimo kredite kao najčešći izvor finansiranja razvojnih projekata, onda su, prema mišljenju autora, pretež-ni način uticanja na budući razvoj turiz-

ma, zajednička ulaganja, kojima treba da pristupe pravna i fizička lica iz zemlje i inostranstva. Radi se, naravno, o ula-ganjima u turizam, koji je sa stanovišta njegovog potrebnog razvoja deficitaran vlastitim sredstvima za proširenu ma-terijalnu osnovu. Zajednička ulaganja, domaćih i stranih investitora, znače isto-vremeno smanjenje investicionog poten-cijala određenog organa na nivou Bosne i

Hercegovine(entitet, kantoni općine i dr.. Postavlja se, dakle, sasvim jednostavno empirijsko pitanje, naime,

a) je li zajedničkim ulaganjima u per-spektivi moguće postići postavljene ra-zvojne ciljeve nekih ključnih sektora kao sto su, npr., turizam, energetika, transport i slično, i

b) neće li zajednička ulaganja u razvoj turizma, posebno, ako ta ulaganja vrše i pravni subjekti iz oblasti privrede, suviše osiromašiti sektore koji zajednički ulažu. Očito je, naime, da krediti ne predstavlja-ju rješenja, a privredna kretanja, trebala bi da zadrže razvojnu komponentu, jer se samo na tim osnovama može unaprijediti ekonomija u zemlji.

Ako uzmem kao primjer, dilemu, ko-joj od privrednih djelatnosti dati prednost u strategiji razvoja zemlje do 2025. go-dine u Bosni i Hercegovini: turizmu ili proizvodnji električne energije.

Pretpostavimo da je za izgradnju kapaciteta za proizvodnju električne energije, planiran obim investicijskih sredstava X, dok se planovima pojedinih općina, kao lokalnih samoupravnih jedi-nica na čijim prostorima imaju značajni turistički potencijali, traži, za ulaganja u turizam, obim investicijskih sredstava

Turizam kao instrument razvojne politike Turizama kao perspektivnu privrednu djelatnost Bosne i Hercegovine, u ovom dijelu rada ograničit ću na jednu komponentu koja treba da uđe u mjerama ekonomske politike, kao poseban dio raz-vojne komponente. To možemo obrazložiti tako što se mjerama ekonomske politike, najčešće da je samo smjernice, odnosno, dio akumulacije koja je potrebna za razvoj određene privredne djelat-nosti, dakle neto-investicije potrebne koje imaju čisto razvojni karakter. Isto tako znamo, da niko drugi osim proizvodne sfere ne može generisati sredstva za proširenu reprodukciju, ali da u našim uslovima, niti jedna druga djelatnost nemože doprinijeti bržem zapošljavanju i stopi rasta DBP, kao što u ovom momentu u Bosni i Hercegovini, može turizam. Prema tome, u turizmu, kao terci-jarnoj djelatnosti, treba biti usmjeren i onaj dio akumulacije koji je namjenjen proširenoj repro-dukciji u proizvodnoj sferi. To je jasno ako gledamo na problem sa stanovišta privrede kao cjeline.

n Piše: Prof. dr. Halid KURTOVIĆ

Ekonomska politika Bosne i Hercegovine s posebnim osvrtom na razvoj turizma

7

EKONOMIJA

2X. Postavlja se pitanje koji je od ova dva sektora, može obezbijediti u najkra-ćem roku povrat uloženih finansijskih sredstava i prema kojem će se kriterijumu utvrditi odnos ulaganja u turizam, odno-sno u izgradnju kapaciteta za proizvod-nju električne energije. Najlogičnije, bi po mišljenju autora ovog rada bilo, da brzina povrata uloženih sredstava bude ključ za raspodjelu sredstava za ulaganje u jedan od ova dva sektora.

Strogo ekonomski gledano, električ-na energija postala bi za ulagače skuplja investicija a tempo razvoja turizma sma-njen. Međutim, “Ekonomija neizbježno uključuje neke od opštih vrijednosti koje nam pružaju osnova za prosuđivanje od-lika nekog ekonomskog sistema. U jed-nom pristupu postoje tri opšte vrijednosti u ekonomiji: efikasnost, pravednost i de-mokracija:

(1) Efikasnost podrazumjeva efika-snost upotrebe inputa – faktora proizvod-nje u dobijanju maksimalnih količina outputa – korisnih dobara i usluga. Eko-nomska efikasnost zahtijeva da privreda proizvodi najvišu moguću količinu roba i usluga uz datu tehnologiju i oskudne re-surse. U ekonomiji se ovaj zahtijev izra-žava kao Pareto optimuma, koji glasi da se efikasnost postiže onda kada se nika-kvom novom preraspodjelom ne može poboljšati položaj jedne osobe, a da se

istovremeno ne pogorša položaj neke druge osobe.

(2) Pravednost podrazumijeva da je korist od resursa pravedno raspoređena među članovima društva. Neograničeno djelovanje tržišta, npr., može proizvesti neprihvatljivo visok stepen nejednakosti dohotka i potrošnje, odnosno velike so-cijalne razlike među ljudima, pa država preraspodjeljuje dio dohotka bogatih si-romašnima. Zadatak pravedne raspodjele je maksimizirati položaj najsiromašni-jih..

Kriterij pravednosti u vrednovanju ekonomskih sistema u savremenim druš-tvima se provodi kao pravedna raspo-djela tereta i koristi sistema što se može iskazati i kao mogućnost funkcioniranja principa „jednakih šansi za sve“ s obzi-rom na pojave rasne i polne diskriminaci-je, socijalnog i starosnog stanja, itd. Mi-slim da bi, za potrebe ovog rada, trebalo, problem rješavati unekoliko drukčije, naime razvojnu komponentu trebalo bi u većem obimu ugraditi u cijenu. U tom se slučaju investicije u objekte za proi-zvodnju električne energije (hidrocentra-le, termeoelektrane, vjetroelektrane i sl.) pojavljuju kao veći izdatak investitora, s jedne strane i distribucija do krajnjih po-trošača (ako se isti obezbijede) koji sve češće traže alternativu za veoma skupu električnu energiju, s druge strane.

Iz iznesenog proizlazi da, usko eko-nomski gledano, ulaganja u turizam ili u proizvodnju električne energije, imaju isti konačni efekat - brzina povrata uloženih sredstava. Finansiranje razvojne kompo-nente turizma, ili neke druge privredne djelatnosti, uslovljen brzinom povrata uloženih finansijskih sredstava izgleda mi, međutim, čistije i jednostavnije rje-šenje, jer svaki investitor teži povratku uloženih sredstava u što kraćem vreme-nu. Međutim, ovdje trebamo imati u vidu i činjenicu, da ako bi za razvoj turizma uspjeli obezbijediti zajednička ulaganja domaćih i stranih, pravnih ili fizičkih li-ca,onda bi tim postupkom u veoma krat-kom vremenskom peridu generisati sraz-mjerno mnogo veća sredstva nego što je u istom vremenskom periodu moguće sa-kupiti sredstva određenog organa u Bosni Hercegovini (entiteta, kantona ili općina).

Kod razvojne komponente, u našem slučaju turizma, treba odgovoriti na pita-nje šta je to, što može ubrzati razvoj ove privredne grane. Ako gledamo planske dokumente pojedinih općina, na čijim prostorima egzistiraju turistički poten-cijali, ili pak koncepciju dugoročnog razvoja Bosne i Hercegovine, onda mo-žemo ustanoviti da ti dokumenti, po pravilu, sadrže mnogo više kvalitativnih elemenata nego kvantitativnih. Ali za potrebe o kojima govorim potrebni su

Turizam kao instrument razvojne politike

8

EKONOMIJA

vrlo precizni razvojni ciljevi u njihovom kvantitativnom obliku. Postupak postav-ljanja razvojnih ciljeva morao bi imati dvojaki karakter. Najprije bi bilo potreb-no te ciljeve kvantitativno postaviti, a onda ispitati i verificirati njihovu konzi-stentnost u odnosu na željenu strukturu naše privrede. Na žalost, baš je u tom domenu malo urađeno, jer govorimo o nepovoljnoj strukturi privrede, a do sada još nismo odgovorili pozitivno, tj. kakva bi trebalo da bude povoljna struktura naše privrede. Tu bi trebalo polaziti od osnovnog cilja nacionalne privrede kao što ga je prije više godina definisala stra-tegija ekonomskog razvoja Bosne i Her-cegovine urađena po ideji međunarodne zajednice (finansirana od stra USAID-a, EU i dr.) i onda na toj osnovi razraditi model koji je bio prezentiran u pregledu rezultata koji su ostvareni za vrijeme od donošenja pomenute strategije do danas. Taj model mogao bi, u stvari, predstav-ljati verifikaciju postavljenih ciljeva.

Jedno od rješenja za prezentirani pro-blem je jačanja konkurentnosti, turizma Bosne i Hercegovine, posebno kada je u pitanju privlačenje turista iz inostranstva. Pogotovu, kada znamo, da se turistička potrošnja stranih turista, tretira kao «ne-vidljivi izvoz“.

Valjalo bi razmisliti o teoretskim i praktičnim problemima razvojnih ciljeva razvoja turizma u zemlji kao cjelini i o ciljevima entiteta (FBiH i RS) i Distrikta Brčko. «Raspolućenost društvene i dr-žavne zajednice po različitim segmenti-ma dolazi, naročito, do izražaja u vreme-nu društvenih kriza i lomova. Preobražaj društvene strukture je jedna od velikih promjena koja uzrokuje društvene ne-stabilnosti u kratkom ili dužem trajanju. Paradoks je u činjenici, da u Bosni i Her-cegovini, razvojni ciljevi zemlje kao cje-line ni u jednom dokumentu nisu postav-ljeni kao obaveza državnih organa. Mada u zemlji postoji jedinstveno tržište, ali nema jedinstvene makroekonomske po-litike, koja bi poslužila kao temelj na ko-jem se planiraju razvojni ciljevi. Ali i ako ne postoje makroekonomski zajednički ciljevi zemlje kao cjeline, mogu se for-mulisati i ciljevi entiteta i Distrikta Brč-ko, pa prema tome, može doći do procesa usklađivanja, koja nisu ni brza ni laka. Ako pak ostajemo sa makroekonomskom politikom na nivou entiteta, onda tre-ba, svakako, riješiti pitanja teritorijalne alokacije investicija. Imajući navedeno u vidu, može se govoriti o karakteristi-kama makroekonomskih ciljeva. Budući da su karakteristike subjektivne racional-

nosti takve da se odlučivanje temelji na nedovoljno dostatnim informacijama i znanjima u odnosu na objektivnu racio-nalnost, gdje se odluke donose u situaciji kada postoje dostatne informacije i zna-nja, logično je da menadžeri u javnome sektoru u većoj mjeri donose odluke na temelju objektivne racionalnosti, budući da im je okolina manje turbulentna, od-nosno predvidljivija u odnosu na privatni sector.

Kao sljedeći problem postavlja se pi-tanje nivoa dogovaranja. U radu se govo-ri o planiranju unapređenja turizma. Oči-to dogovaranje na nivou entiteta, mora da se vrši po kompleksima i da se ulaganje u turistički razvoj vrši prema vrijednosti-ma turističkih potencijala, odnosno vrsti turizma, koja najbržu stopu rasta. Sa sta-novišta ravnomjernosti razvoja najprije je potrebno utvrditi prostorne cjeline sa atrktivnim turističkim vrijednostima, tj. pojedine prostorne cjeline koje do-punskom izgradnjom zaokružuju svoju turističku ponudu u odnosu na sve osta-le turističke potencijale. Tek posle toga može se govoriti o ulaganjima u razvoj turizma. «Pojam vrijednosti ima brojna značenja ovisno o kontekstu. Oxfordski engleski rječnik definira vrijednost kao „vrednotu ili kvalitetu mjerenu u odnosu

9

EKONOMIJAna zadani standard“ ili „normu procje-ne ili razmjene“ ili „kvalitetu u pogledu važnosti, korisnosti, poželjnosti, itd... Iz toga proizlazi da vidim dva kruga ili ni-voa dogovaranja između subjekata turi-stičke privrede i nosioca mjera ekonom-ske politike:

1) prvi je nivo nacionalne privrede, gdje se utvrđuju odnosi investicija, iz-među pojedinih atraktivnih turističkih potencijala,

2) drugi je nivo unutar sektora turiz-ma, gdje teče proces utvrđivanja priori-teta za ulaganja u razvoj pojedinih vrsti turizma.

Cilj dogovaranja u prvom krugu je jasan. Cilj dogovaranja u drugom krugu da se utvrde turistički prostori, odnosno vrste turizma u koje treba prioritetno, je mnogo teže postići. Iz posebnog razloga, što svaka lokalna samouprava smatra, da njeni turistički potencijali zaslužuju da se ulaže u kompletiranje njihove turističke ponude.

Teoretski je moguće zamisliti računar velikog kapaciteta koji bi uz nekoliko datih ograničenja izračunaon ravnotež-ne elemente svih ponuđenih rješenja, ali znajući mentalitet naših ljudi, dogovor po ovoj temi teško bi se postigao. No to se nigde ne radi, jer je djelovanje tržišta još uvijek jeftiniji računar. Problem izbo-ra, primjenjen na ponašanje pojedinač-nog ekonomskog subjekta, potpuno je određen maksimiziranjem koristi.. Ako sad tim ekstremima dodamo mogućnosti koje pruža naš sistem, tj. proces provo-đenja mjera ekonomske politike, onda je vjerovatno bolje ako na problematiku gledamo sa stanovišta više faktora. Prvi element predstavljaju relativne turistič-ke vrijednosti, potencijala na svakoj od prostornih cjelina, koje se mogu empi-rijski utvrditi poznatim postupcima. U te elemente unose se korektivi procesom dogovaranja i dosadašnjih rezultata po-stignutih na određenim lokalitetima.

Treba imati u vidu da tako utvrđeni i dogovoreni odnosi predstavljaju dugo-rocnu tendenciju. Tržiste kao barome-tar ponude i tražnje unosi na tom nivou dodatne informacije i deformacije, koje vode do toga da tražnja za pojedinim vr-stama turizma i lokalitetima budu odlu-čujući u donošenju odluka za ulaganjem u turistički razvoj pojedinih lokaliteta. Zbog toga mora kod svega toga odigrati veliku ulogu i proces planiranja ulaganja u izgradnji infra i supra strukture, bez

koje se nemože govoriti o razvoju turiz-ma.

No, i pored toga što se nije krenulo od početka, treba istaći da je neophodno, da se krene na sveobuhvatnom koncipiranju ove materije u dokumenat - Strategiju razvoja turizma Bosne i Hercegovine. Strategija treba da ima i normativni ka-rakter, ali isto tako sam svjestan politič-kih opstrukcija, kada je u pitanju izrada, bilo kojeg akta koji ima za cilj da tretira Bosnu i Hercegovinu, kao državu.

Prvo, sistem i politika razvoja turiz-ma u Bosni i Hercegovini, u kontekstu privrednog sistema i sistema društvene reprodukcije imaju višestruke veze s ostalim dijelovima privrednog sistema. Od kvaliteta i pravca rješenja na ovom sektoru u velikoj mjeri zavisi odvijanje procesa društvene reprodukcije i ostva-renje društveno-ekonomskih ciljeva, zbog čega je nužno tražiti i utvrditi takva rješenja koja će doprinijeti nesmetanom odvijanju realizacije u stvaranju uslova za poboljšanje turističke ponude u našoj zemlji u cjelini i ostvarenju određenih ekonomskih ciljeva.

Drugo, putem sistema i politike ra-zvoja turizma, odnosno putem konkret-nih mjera, doprinosi se unapređenju pri-vrednih odnosa u zemlji i povećanju sto-pe rasta svih makroekonomskih pokaza-telja (BDP, povećanje zaposlenosti i dr.), a s tim u vezi tretiraju se životna pitanja kao što su - povećanje stope blagosta-nja stanovništva i ekonomska sigurnost.

Kako ovi zahtjevi nisu homogeni i usklađeni, kako ostvarivanje ustavnih prava učesnika u društvenoj reprodukci-ji, a u skladu s tim i u primarnoj raspo-djeli, podrazumijeva ostvarivanje prava drugih učesnika, sistem i politika razvoja turizma, ne mogu se sprovoditi kao jed-nostrani akti i odluke, već u procesu stal-nog i ravnopravnog usaglašavanja stavo-va i interesa svih onih na koje se odnosi sistem i politika razvoja turizma.

Zbog toga se, za razliku od većine drugih sektora privrednog sistema, si-stemom i politikom razvoja turizma ne mogu unaprijed normativno regulisati svi odnosi.

Treće, sistem i politiku razvoja tu-rizma treba sprovoditi u uslovima tržiš-nih procesa na bazi ponude i potražnje, i u okviru ekonomskih zakonitosti, kako onih trajnog karaktera, tako i onih koje su specifične za stepen privrednog ra-zvoja na kome se nalazimo, te u okviru

objektivnih uslova u kojima se odvija privredna aktivnost.

To zahtjeva da se politika razvoja tu-rizma nužno zasniva na spoznaji objek-tivnih zakonitosti, da se te zakonitosti svjesnom akcijom koriguju i usmjerava-ju i dovode u funkciju društveno-eko-nomskog cilja.

Konstitutivni element turističke privrede, predstavlja tržište u ukupnosti materijalnih i institucionalnih uslova, uticaja i tendencija, i svjesne društve-ne akcije za uspostavljanje određenih odnosa na tržištu. Tako tržište predstav-lja i osnovni okvir u kome će se prime-njivati sistem i politika ulaganja u razvoj turizma u Bosni i Hercegovini, i ono će u krajnjoj liniji dati ocjenu funkcionalno-sti ekonomske politike u njenom dijelu koji se odnosi na mjere za unapređe-nje turizma.

Ekonomska politika mora polaziti od činjenice da na domaće privredne to-kove, tržišne odnose i razvoj turizma u određenoj mjeri utiču privredni tokovi u svijetu i cijene iz međunarodne raz-mjene prisutne na turističkim tržišti-ma.

Četvrto, ekonomska politika je sredstvo za ostvarivanje dugoročnijeg planskog pristupa razvoju turizma kao privredne djelatnosti. I stoga se postavlja zadatak da se sistemom mje-ra podrži izvršenje ekonomske politike dugoročnijeg karaktera i ostvarenje razvoja ciljeva i strukturnih odnosa, da se omogući odvijanje procesa una-pređenja turističke privrede Bosne i Hercegovine i doprinese ostvarenju dogovorenih transformacija na putu ekonomskog razvoja zemlje.

Kao sto je tržište institucionalni in-strument dugoročne politike razvoja turizma u Bosni i Hercegovini, tako je i tekuća politika lokalnih zajednica-opći-na, sredstvo za sprovođenje mjera eko-nomske politike, ali i za povezivanje tog sistema s ostalim dijelovima ukupnog privrednog sistema i realnim tekućim materijalnim uslovima i institucional-nim rješenjima.

Mjesto turizma u sklopu širih ekonomsko-političkih mehanizama

Zahtjevi da turizam dobije značajnije mjesto pri kreiranju ekonomske politike Bosne i Hercegovine, po mom mišljenju,

10

EKONOMIJApredstavljaju korak naprijed u rješavanju ovako, za privredu zemlje, značajnog pi-tanja. Jer, ovaj sistem koji danas postoji kod nas, u praksi, može se reći da je do-sta administrativan, da su sve nenormal-nosti u području tržišta praktično rezul-tat neusklađenosti ekonomske politike i potreba privrede. Mnogi autori, koji su izučavali odnos ekonomske politike Bo-sne i Hercegovine i privrede, istakli da neusklađenost, tih odnosa, praktično, što kao posljedicu ima sadašnje stanje ekonomskih odnosa u zemlji i ja se s time potpuno slažem. «Takva šarolika situa-cija katkada je donosila neuvjerljive pa i izrazito pogrešne i svakako loše analize, a katkada su one pisane od kvalitetnijih ekonomskih kritičara donosile lucidne zaključke o ovom važnom sektoru pri-vređivanja.. Sve nenormalnosti koje da-nas postoje na ekonomskom prostoru u zemlji, nisu samo rezultat nepostojanja zajedničke politike ekonomskog razvo-ja na nivou zemlje, nego i nedovoljnog poznavanja politike razvoja kreatora ekonomske politike na nivou entiteta. Mi smo drugim intervencijama, ili neinter-vencijama, ili neadekvatnim intervenci-jama, ili u kreiranju određene politike na drugim domenima stvarali takve odnose kakve mi danas imamo u Bosni i Herce-govini, određenu nestabilnost, dohodak nezasnovan na radu i tako dalje. Nismo vodili računa o činjenici da, bi neko do-bro, u bilo kom obliku, moglo da se tran-sformiše u kapital, mora poći od ličnog, pojedinačnog interesa. Privatni interesi jesu suprotstavljeni jedni drugima, ali njihovo negiranje neće dovesti do toga da oni nestanu. Ti se interesi i pogledi djelimično ili potpuno mogu poklapati sa interesima i pogledima drugih ljudi, ili biti sasvim suprotstavljeni interesima nekih trećih. Koji god da je slučaj u pita-nju, jedini način njihovog razrješavanja i zadovoljavanja jeste međudejstvo.

Prema tome, moje je mišljenje da treba da pođemo drugim putem. Ne tre-ba li da strategija ekonomskog razvoja zemlje, možda, mnogo više utiče u kre-iranju drugih instrumenata ekonomske politike, počevši od carinskih stopa, de-viznog režima, monetarno kreditne po-litike, politike deviznih i drugih rezervi i tako dalje. Jer, tu su interesi privrede, kao nosioca ekonomskog razvoja. Jer, ekonomska politika, kao što sam na-prijed naveo, odraz je svih tih zahvata koje mi pravimo na drugim područjima,

a tim zahvatima praktično određujemo ekonomski položaj pojedinih grupacija, grana i oblasti privređivanja, te samim tim i turizma kao značajne privredne dje-latnosti. Prema tome, mjere ekonomske politike, su samo jedan refleks svih onih zahvata koje mi pravimo na drugim po-dručjima, a nadamo se da ćemo putem administrativnog reguliranja odnosa s privredom, obuzdati ono što smo na-rušili drugim intervencijama u drugim oblastima našeg ekonomskog života. Vodeći pri tome računa, «....da sve ci-ljeve ekonomske politike nije moguće istovremeno ostvariti, nosioci ekonom-ske politike, s jedne strane prave izbor između ciljeva ekonomske politike, a s druge izabiru odgovarajuće instrumente za za njihovu realizaciju.

Razmišljanja u vezi s unapređenjem turizma, mogu se odnositi na sljedeća, po mom mišljenju, pitanja.

Prvo se odnosi na stepen dogovara-nja zainteresovanih - državnih organa, preduzeća privrede iz oblasti turizma i dr.. Čini mi se da se ipak mogu nazrije-ti domeni tog dogovaranja (u to smo se uvjerili zadnjih nekoliko mjeseci, tokom kojih je bilo više uspješnih sastanaka između entitetsih vlada, između vlada i Ekonomsko-socijalnih vijeća u enti-tetima i udruženjima poslodavaca), da to mogu biti određeni ključni pomaci u donošenju dugoročnih mjera ekonomske politike. Uostalom, praksa u ekomski ra-

zvijenim zemljama upućuje nas na takav zaključak.

Znamo, naime, da tamo gde je kon-centracija i centralizacija kapitala iz-vršena po određenoj vertikalnoj i hori-zontalnoj liniji, da se tamo mogu vršiti dogovaranja. Prema tome, i naš domen dogovaranja ne može ići dalje, nego može samo obuhvatiti osnovne reprodukcione komplekse u određenoj zajedničkoj za-visnosti i tu sistem dogovaranja može-praktično da, da, određena rješenja, jer činjenica je da, tu tržište ne djeluje, ono djeluje uglavnom samo kod konačnih proizvoda, pa, prema tome, tu moramo naći opotunitet određenog dogovaranja za reguliranje odnosa na relaciji: eko-nomska politika Bosne i Hercegovine - turizam. Nedostatak dogovora stvara konfuziju, ograničava potencijal za ge-neraliziranjem te onemogućuje moguć-nosti usporedbe istraživanja unutar ovog područja.

Svakako da se u tom dogovaranju mora poći od određenih kriterijuma. Mi-slim da se i u . sistemu dogovaranja, po-sebno kada se dogovaranje vrši u cilju unapređenja turističke ponude zemlje, mora poći od turističkih potencijala, nji-hove snage privlačenja turista i izgrađene materijalne osnove na određenim lokalite-tima. U sistemu dogovaranja mora se poći i od razvojne politike, od izgrađenosti in-fra i supra strukture na lokalitetima, na ko-jima želimo poboljšati turističku ponudu.

11

EKONOMIJADrugo, prostorne cjeline, odnosno

turističke destinacije, ne mogu ignorirati ni svjetske kriterije, koji se primjenjuju na turističkim lokalitetima. Počevši od turi-stičkih vrijednosti datog lokaliteta, izgra-đene saobraćajne i komunalne infrastruk-ture, objekata za smještaj i ishranu turista i dr. Prema tome, dogovaranje mora biti realan odraz, s jedne strane društvenih potreba za osmišljavanjem turističkih proizvoda i s druge strane, vrijednosti turističkih potencijala da privuku turi-ste, da posjete određeni lokalitet.

Čak smatram, da želje lokalnih za-jednica - općina, da njihove lokalitete treba posebno forsirati i ulagati u izgrad-nju materijalne osnove za razvoj turizma, ne mogu biti instrumenat za ostvarenje svih njihovih razvojnih ciljeva, jer ipak tu postoje granice, a one trebaju biti prethodno definisane u kriterije, prema kojima će se izdvajati sredstva za unap-ređenje turističke ponude. Pri tome treba imati u vidu da se Turizam, kao skup ak-tivnosti koji određuje potražnja, ne može prikazati kao jedna djelatnost već ga je potrebno promatrati kao skup različi-tih djelatnosti čija potražnja nije vezana samo uz turističku potražnju. Smatram, da osnovni kriterij, treba da bude ostva-reni turistički promet tokom proteklih pet godina, svakog od lokaliteta, za koja se traže sredstva iz budžeta određenog dr-

žavnog organa. U tom smislu možda je opravdana opaska da ćemo previše admi-nistrirati i vratiti se možda korak natrag k jednom administrativnom reguliranju kriterija, a onda gubimo realno tlo za vrednovanje turističkih vrijednosti sva-ke turističke destinacije, kao određene objektivne veličine na osnovu kojih se mogu donositi određene odluke i usmje-ravati sredstva za unapređenje turističke ponude datog lokaliteta..

Treće, što se tiče dogovaranja i ne-gativne prakse, čini mi se da je možda pogrešno bilo do sada postavljeno to dogovaranje, jer uglavnom su se do-govarali subjekti turističke privrede, koji su na osnovu takvih dogovora imali monopolski odnos na određe-noj turističkoj destinaciji. Ovome u prilog govori činjenica, koja je u Bo-sni i Hercegovini već prisutna, a to je koncentracija vlasništva nad nekoliko hotela i turističkih agencija u jednom mjestu (npr. Sarajevu).

Četvrto, po mom mišljenju, central-no pitanje stabilnosti turističkog tr-žišta za koje znamo, da je osjetljivo na sve promjene, političke, bezbjedonosne, promjene cijena, odnosa prema turisti i sl. Zato treba, da sistem bude što više usmjeren k tome da riješi pitanje krite-rija, koje moraju ispunjavati objekti koji pružaju usluge smještaja i ishrane

turistima, jer mi smo svjedoci, danas, da veći broj objekata, pogotovu hostela i motela, ne ispunjavaju zahtjevane kri-terije.

Peto, svakako nismo dovoljno po-svetili pažnju i jednom fenomenu, koji možda nije samo naš, a to je da i pored prisutne ekonomske krize u većem bro-ju zemalja, imamo stalan porast u broju dolazaka turista i ostvarenim noćenjim. To je fenomen koji je, izgleda, karakteri-stican i za neke druge zemlje. Tu nismo našli jedan, da tako kažem, pravi pristup. Jer, ako se pridržavamo jedne stare izre-ke «da ništa nije toliko dobro, da ne može biti bolje» onda, mi ne činimo dovoljno na promoviranju naše turističke ponude. Tu, znači, nešto treba preduzeti i meni se nameće pitanje da li mi svjesno zanema-rujemo svoje obaveze po ovom pitanju.

Međutim, možemo prihvatiti tezu da neko van zainteresiranih subjekata stva-ra konkurentske uslove na međunarod-nom turističkom tržištu, odnosno, da i na ovom polju postoje lobiji, kojima nije u interese da Bosna i Hercegovina ostvaru-je značajne prihode po osnovu turističke potrošnje. Prevazilaženje podijeljenosti državne zajednice zahtijeva ogromnu velikodušnost i razumijevanje svih gra-đana, nezavisno od volje političkih gru-pacija. Pojedinci moraju izliječiti stare rezone koji su prisutnu u njihovim gla-vama i shvatiti kako nema smisla živjeti u prošlosti. Shodno tome, ako vodimo računa o specificnosti našega ekonom-skog i političkog sistema, onda vjerujem da je to vrlo moguće, jer uvijek se nailazi na određene otpore i suprotstavljanja, čim se preduzimaju takve mjere da se turistička ponuda Bosne i Hercegovine afirmiše na međunarodnom turističkom tržištu. Tu, po mom mišljenju, često ne-dostaje jedan ekonomski rezon kod su-bjekata turističke privrede. Oni, naime, sve teškoće nastoje da rješavaju tako, što idu u partnesrke odnose sa turističkim agencijama iz drugih zemalja, a ne dru-gim mjerama, racionalnim i ekonomični-jim poslovanjem u svojim preduzećima.

Ne bih se zadržavao na drugim pi-tanjima. Smatram da na mjere ekonom-ske politike i posvećivanje veće pažnje ulaganjima u poboljšanje materijalne osnove za razvoj turizma, treba još raditi, da dosadašnji pristup ovom pitanju nije bio adekvatan potrebama i turističkim vrijednostima nekih lokaliteta u Bosni i Hercegovini. u

12

EKONOMIJA

Tehnologija omogućava digitalnu transformaciju i otvara prostor za inovacije u proizvodima, uslugama i

poslovnim modelima. Također otvara nove kanale komunikacije, omogućava automa-tizaciju procesa, smanjenje troškova i osi-gurava bolji uvid u sve aspekte poslovanja brzom obradom velikih količina podataka u kratkom vremenu.

Telekom operatori su u procesu cjelo-vite poslovne IT transformacije i moder-nizacije kompletne svoje mreže s ciljem pretvaranja iz klasičnih telekom kompanija u moderne digitalne kompanije za digital-no doba. Telekomi se moraju još snažnije prilagoditi digitalnom dobu i transformi-rati svoje modele poslovanja, ali i organi-zacijsku kulturu s naglaskom na usvajanje digitalnih sposobnosti kao preduslova po-slovnog uspjeha. Konkretno, korisnicima

se moraju osigurati inovativni “digitalni” paketi usluga, ICT Cloud usluge, OTT us-luge, M2M usluge, IoT (engl. Internet of Things) usluge, Big Data zasnovane uslu-ge, itd. Sve to treba ostvariti, naravno, uz kontinuirano podizanje kvaliteta korisnič-kog iskustva, kako bi korisnici dobili naj-bolju vrijednost za svoj novac.

Digitalizacija i digitalna transformaci-ja kao i razvoj informacijsko-komunika-cijskih tehnologija uslovili su procese da se i sama ekonomija mijenja vrlo brzim koracima. Ako digitalnu transformaciju posmatramo kroz djelovanje kompanija onda ona predstavlja svojevrsnu ukupnu poslovnu preobrazbu koja za sobom, izme-đu ostalog, povlači promjenu modela kako se posluje i načina kako se radi s kupcima. Korištenje, na primjer, e-Commerce i pro-mjenu načina života i kupovine koje su

prisutne širom Evrope. Naime, relevantni podaci potvrđuju kako je on-line kupovina putem Interneta izuzetno prisutna u razvi-jenim evropskim zemljama. Podaci govore o postotku korištenja e-Commerce-a u od-nosu na ukupan broj individualnih korisni-ka Interneta, te oni pokazuju da kupovina putem Interneta u ovim razvijenim zemlja-ma provodi između 80-90% korisnika, što potvrđuje kako se ekonomija i kanali distribucije danas vrlo brzo mijenjaju. Za jugoistočnu Evrope te brojke nisu ni izbli-za takve kao što su na zapadu i sjeveru, ali pouke za Bosnu i Hercegovinu su takve da se u narednom razdoblju može očekivati rastuća primjena e-Commerce-a. U cjelini gledajući, kako bi mogli odgovoriti zahtje-vima savremenih trendova i budućnosti nama predstoji poboljšanje infrastrukture i razvoj optičkih mreža koje će omogućiti velike brzine prijenosa, naravno, s ključ-nim ciljem zadovoljenja zahtjeva korisnika u budućnosti, uz iskorištavanje tako iz-građene mrežne infrastrukture. Što se tiče mobilnih širokopojasnih usluga i mreža četvrte generacije – LTE (eng. Long Term

Značaj digitalizacije i digitalne transformacijeZnačajne promjene u informacijsko-komunikacijskim tehnologija (ICT) danas se odvijaju na više područja, od kojih ovom prilikom treba istaći: tehnologiju, korisničke navike i regulatorne aktivnosti.

n Piše: Prof. dr. Duljko HASIĆ

Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija u Bosni i Hercegovini

13

EKONOMIJA

Evolution) njeno uvođenje će biti primaran cilj u budućem razdoblju.

Razvijenost telekomunikacijskog sek-tora i sam stadij razvoja pojedinih eko-nomija zasigurno pokazuje korelaciju, a poznata je činjenica da je uticaj telekomu-nikacijskog sektora i razvoja digitalnih teh-nologija na ekonomiju pojedinih zemalja znatno veći u odnosu na matematički iska-zane brojke udjela bruto dodane vrijedno-sti pripadajućeg sektora u bruto domaćem proizvodu. Bliska budućnost i ulazak u novo desetogodišnje razdoblje na global-nom nivou evidentno će donijeti mnogo-struko veći broj smartphone-a u primjeni od strane stanovništva, pa u tom kontekstu očekuje se da će telekomunikacijski sek-tor biti rastući u aspektima korisnika, ali i primjene IoT-a. U razvijenim i tehnološki naprednijim zemljama može se očekivati znatno masovnija i intenzivnija primjena pametnih kuća i ureda, gradova, ali također veće primjene IoT-a u proizvodnim predu-zećima, prijevozu, zdravstvu, energetskom sektoru i poljoprivredi…itd. Može se reći kako budućnost koja nas očekuje je jednom riječju označena kao - pametna, a ona je na neki način prisutna i u našem okruženju. BH Telecom nastoji biti predvodnik u tren-dovima u telekomunikacijskom sektoru, što potvrđuje zadovoljstvo naših korisnika, a i rad kako bi ponudili pametne usluge. Ipak, apsorpcijske karakteristike našeg tr-žišta globalno aktuelnim uslugama imaju određena ograničenja koja su povezana sa samim strukturnim karakteristikama inkorporiranim sa slabijim materijalnim mogućnostima stanovništva i na koncu po-trebnom većem nivou tehnoloških znanja.

Treba izvući pouke iz recentnih kretanja u razvijenim zemljama i shodno tome podu-zimati korake u Bosni i Hercegovini, a ona se tiču izgradnje pretpostavki za primjenu novih usluga kroz unapređenje mrežne infrastrukture bazirane na širokopojasnim usluga s većim brzinama prijenosa.

Promjene korisničkih navika ogleda-ju se u boljoj međusobnoj povezanosti i razmjeni informacija, većoj zahtjevnosti, kako po pitanju kvaliteta i cijene, tako i u zadovoljenju potreba nastalih novim tren-dovima kao posljedica digitalizacije, o ko-jima su korisnici veoma dobro informisani. Moglo bi se reći da danas prolazi kombina-cija svih telekom usluga, premda je jasno da postoje određene razlike u korisničkim navikama prema generacijama. Osnovu čini internet, a sve ostalo je nadogradnja. Tako ne možemo napraviti rez na segment mobilnih i fiksnih usluga, nego korisnik s više uređaja zapravo u jednoj vremenskoj jedinici koristi niz usluga koje mu pruža-ju telekom operateri. Osnova korištenja usluga danas je mobilni uređaj s kojeg se korisnik spaja na WiFi, gleda TV, koristi OTT servise, posluje, plaća račune... Istra-živanja pokazuju da korisnici sve više kori-ste više usluga paralelno. Tako danas često surfamo na mobitelu, dok gledamo TV. Postoji i određeni trend korištenja video i audio poruka. Dakle, nove generacije koje čine sve veći udio u korisničkoj bazi, oso-be su odrasle s digitalnim tehnologijama, s internetom i mobilnim komunikacijama, stalno su umreženi i socijalno povezani.

Informacijsko-komunikacijski ekosi-stem nije više jednostavan. Pored velikih operatora, proizvođača opreme i termi-

nalnih uređaja, tu su sada novi igrači na tržištu BiH, alternativni operatori sa veli-kom tržišnom snagom, zatim proizvođači i distributeri sadržaja, globalni OTT servisi, društvene mreže i svi oni bitno utiču razvoj tržišta. Zbog toga je uloga regulatornih ti-jela sve važnija i mijenja se od regulatora monopola prema regulatoru fer tržišta.

Globano, ICT tehnologije su omo-gućile da se kroz virtualni svijet utiče na politička i ekonomska dešavanja. Primjer su prošlogodišnji američki predsjednički izbori, a vrlo aktuelna tema je globalni na-pad hakera koji je u prethodnom mjesecu pogodio preko 150 zemalja i veliki broj multinacionalnih kompanija sa nesagledi-vim posljedicama.

Zbog svega ovoga je neophodno da svi akteri u razvoju ICT industrije i tržišta ne zaborave važnost opštih principa, siste-ma vrijednosti i svoje uloge koju moraju ispuniti u punom kapacitetu. Svakako da je vodilja u predstojećem periodu za sve operatere u BiH orijentiranost na poslovni uspjeh ali važnu ulogu u tome ima i pošti-vanje opštih vrijednosti u djelovanju prema društvenoj zajednici, tržištu i radnicima.

Svi zajedno moramo doprinositi di-gitalizaciji BH društva i povećanju di-gitalne pismenosti, i kroz to doprinositi društvenom razvoju i kvalitetu života gra-đana BiH. Primjenom novih tehnoloških rješenja, neophodno je obezbijediti tran-sparentnost u smislu poštivanja, zakonom definiranih prava na pristup podacima, uz obezbjeđenje sigurnosti u funkciji zaštite prava na privatnost i zaštite ličnih podata-ka. Svi akteri treba da se pridržavaju prin-cipa fer tržišne utakmice i poslovne etike te socijalne osjetljivosti i ekološke svjesnosti. Samo tako ćemo doprinijeti da BiH posta-ne društvo jednakih šansi iz kojeg mladi stručni kadrovi neće odlaziti, već će se u nju vraćati. Ovo je generacijski zadatak i još jednom ističem važnost uloge svih ak-tera, kako operatora tako i državnih organa i regulatornih tijela.

Ovom prilikom posebno treba istaći potrebu antivirusne zaštite. Licencirana an-tivirusna zaštita je u svijetu dobro poznata i predstavlja dio korisničke svakodnevnice fizičkih i pravnih lica, no u BiH je nešto na čemu se definitivno mora jače poraditi, posebno u domenu podizanja svijesti ljudi o potrebi posjedovanja antivirusne zaštite u online svijetu, na što su korisnici internet servisa na razvijenim telekomunikacijskim tržištima već pozvani i navikli. u

Značaj digitalizacije i digitalne transformacije

14

EKONOMIJA

U savremenom svijetu putovanja su sve češća, tako da se putnicima nude određene povlastice kojima

zemlje boravka stimulišu svoju ekonomi-ju u cilju većeg izvoza, promocije svojih proizvoda i turističkih usluga.

Međutim u realizaciji tih aktivnosti do-lazi do neplaniranih neugodnih problema radi nepoznavanja propisa zemlje borav-ka. Putnici često nisu informisani o svojim pravima i obavezama jer se oslanjaju na svoje vlastito iskustvo. Ozbiljne turističke države i velike izvozne zemlje itekako se trude da informacije budu dostupne svim zainteresovanim subjektima odnosno u ovom slučaju putnicima. Život nas uči da se obrazovane osobe trude da na neki na-čin dobiju prave informacije na vrijeme, prije krenu na put radi efikasnije pripreme i realizacije svojih planiranih aktivnosti. Problem nastaje kada putnici ne obraćaju pažnju na detalje jer se propisi za povrat poreza PDV razlikuju od zemlje do zemlje. Najgori je scenario kada neinformisani put-nik tumači propis na svoj paušalan i povr-šan način, onda tek nastaju problemi, koji se mogu a neki ne mogu, riješiti.

Imajući u obzir ljudsku plemenitost te da je svaki čovjek dužan pomoći koliko može, potrudio sam se da informisanjem budućih putnika tih neželjenih problema bude manje. Da bi naučili kako se to radi u inostranstvu za BiH rezidente prvo trebamo znati kako se to radi kod nas za nerezidente BiH. Poznavajući tekuće probleme kod realizacije povrata poreza PDV koje putnici imaju u BiH prvo bih objasnio osnovno pitanje koje subjekt po-vlastice.

Ko ima pravo na povlasticu?

Pravo na povrat poreza PDV u Bosni i Hercegovini imaju NEREZIDENTI, a to su fizička lica koja nemaju stalno mje-sto prebivališta u Bosni i Hercegovini.

Ovo je veoma bitna definicija jer se u poreskoj i carinskoj regulativi pojavlju-ju različite definicije tako da se primjena zakonskih propisa u praksi može različiti tumačiti i shodno tome realizirati.

Zakon o porezu PDV upotrebljava termin FIZIČKA LICA dok Pravilnik o porezu PDV koristi termin STRANI DR-ŽAVLJANI,dok se u carinskoj praksi ko-risti još jedan termin DVOJNI DRŽAV-LJANI. Za putnika je bitno da usvoji ovaj termin NEREZIDENT koji je po meni

najadekvatniji jer se u startu izbjegava dilema kod tumačenja KO ima pravo na povlasticu povrata PDV-a.

Primjer na internetskoj stranici UIO/ propisi/porezi/instrukcije: gdje se građa-ni mogu informisati piše ovaj tekst - Fi-zičko lice -strani državljanin koji nema prebivalište u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat poreza na dodatu vrijed-nost (PDV-a) - tako da kod iste internet stranice UIO za carine je upisan podatak/ - Strani državljani su fizička lica koja ne-maju stalno mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini - .

Na ovaj način se stvara dileme oko statusa mjesta življenja STALNO ILI PRIVREMENO PREBIVALIŠTE a još ako uvedemo pojam šta predstavlja pojam BORAVIŠTE odnosno PREBIVALIŠTE? onda se situacija još više komplicira pogo-tovu kada se namjerno to čini.

Na prvi pogled reklo bi se da su ovo nebitne stvari ali u realizaciji korištenja povlastice to bude veliki problemi u prak-si. Ukoliko putnik koga je zakonodavac htio da stimuliše u potrošnji i izvozu roba, ne dobije ono što mu se nudi a što je pla-tio, na kraju postupka imamo nezadovolj-nog potrošača i lošu turističku reklamu.

Kada pogledamo inostranu praksu pri-mjene povrata poreza PDV utvrdićemo da je kod većine njih u upotrebi koristi pojam NEREZIDENT, koji ima pravo na povlasticu ali se takođe koristi pojam status PRIVREMENI BORAVAK do 3 mjeseca ili 6 mjeseci. Zašto je ovo pojaš-njenje bitno? Iz prostog razloga što neki putnici misle da je dovoljno posjedovati STRANI PASOŠ a zaborave da prijave

Povrat novca od poreza PDV nerezidentima BiHPutnici često nisu informisani o svojim pravima i obavezama jer se oslanjaju na svoje vlastito iskustvo. Ozbiljne turističke države i velike izvozne zemlje itekako se trude da informacije budu dostupne svim zainteresovanim subjektima odnosno u ovom slučaju putnicima. Život nas uči da se obrazovane osobe trude da na neki način dobiju prave informacije na vrijeme, prije krenu na put radi efikasnije pripreme i realizacije svojih planiranih aktivnosti. Problem nastaje kada putnici ne obraćaju pažnju na detalje jer se propisi za povrat poreza PDV razlikuju od zemlje do zemlje.

n Piše: Nermin RAMIĆEVIĆ

15

EKONOMIJAda posjeduju LIČNU KARTU BiH koja dokazuje status STALNOG PREBIVALI-ŠTA. Međutim u BiH imaju prebivalište stranci sa odobrenim privremenim borav-kom duže od 6 mjeseci ali s obzirom da nemaju STALNO MJESTO PREBIVALI-ŠTA, oni imaju pravo na povrat PDV.

NEREZIDENTI imaju pravo na po-vrat PDV na dobra koja kupe u Bosni i Hercegovini i iznese ih u prtljagu koji nosi sa sobom izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine.

Pravo na povrat PDV ne odnosi se na: mineralna ulja (petrolej, dizel-gorivo, ulje za loženje ekstra lako i lako specijalno, motorni benzinbezolovni, motorni ben-zin), alkohol i alkoholna pića i prerađevi-ne od duhana.

Putnici koji iznose dobra kupljena u Bosni i Hercegovini, a na koja je placen PDV, pravo na povrat PDV ostvaruju na osnovu Zahtjeva za povrat PDV. Zahtjev za povrat PDV podnosi se na Obrascu

„PDV-SL-2“ (Zahtjev stranog držav-ljanina za povrat PDV), koji je sastavni dio Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Obrazac PDV-SL-2 popunjava obve-znik-prodavac, na zahtjev kupca-stranog državljanina, u 3 (tri) primjerka, od kojih original i jednu kopiju prodavac daje kup-cu, a drugu kopiju zadržava u svojoj do-kumentaciji. Prodavac svojim potpisom i pečatom ovjerava Obrazac PDV-SL-2. Prodavac naplaćuje od kupca ukupnu vri-jednost isporučenih dobara sa PDV-om.

BH regulative za povrat PDV ne ogra-ničava godine starosti putnika, znači da i djeca putnici imaju pravo na povrat PDV ukoliko imaju svoj pasoš.

Uslovi za povrat novca od PDV-a

Kupac – putnik ostvaruje pravo na povrat PDV-a ako prilikom napuštanja ca-rinskog područja BiH, carinskoj službi da na uvid račune, kupljena dobra i original popunjen Obrazac PDV-SL-2

Carinska služba, prije ovjere Obrasca PDV-SL-2, dužna je utvrditi da li su ispu-njeni sljedeci uslovi:

- da su podaci iz putne isprave isto-vjetni sa podacima iz Obrasca PDV-SL-2;

- da su dobra data na uvid istovjetna sa dobrima navedenim u Obrascu PDV-SL-2 i na priloženim računima, kao i da ta do-bra nisu korištena;

- da je ukupna vrijednost dobara sa

PDV iskazana na Obrascu PDV-SL-2 veca od 100,oo KM;

- da se dobra iznose prije isteka roka od tri mjeseca od dana kupovine u BiH;

- da je original Obrazac PDV-SL-2 ovjerio i potpisao prodavac.

Ako Carinska služba utvrdi da su ispu-njeni svi navedeni uslovi za povrat PDV-a, ovjerava Obrazac PDV-SL-2, priložene račune potpisom i pečatom i u Obrazac PDV SL-2 unosi datum iznošenja dobara iz carinskog područja BiH.

U slučaju da Carinska služba utvrdi da nisu ispunjeni svi navedeni uslovi za povrat, vrši ovjeru Obrasca PDV-SL-2 u donjem desnom polju, čime kupac-strani državljanin ne može ostvariti pravo na po-vrat PDV-a plaćenog pri nabavci dobara

u BiH. Original računa i ovjeren Obrazac PDV-SL-2 Carinska služba UIO vraća kupcu, a kopiju Obrasca PDV-SL-2 zadr-žava za svoje potrebe.

U BiH putnici još uvijek nemaju mo-gućnost da izvrše povrat novca od povrata PDV na licu mjesta kada izlaze iz BiH na samom graničnom prelazu. Iz tih razloga je potrebno da ovjereni obrazac SL-2 pri-likom izlaska iz BiH putnik

- prilikom povratka u BiH ode u pro-davnicu ili firmu da lično preuzme novac.

- preda osobi koja ga ispraća (prijatelj, rodbina, vozač) i on će otići u prodavnicu koja je izdala račun i obrazac SL2 te uzeti novac na ruke, koji će kasnije uplatiti na njegov račun u banci ili čuvati do predaje putniku,

- pošalje putem pošte ovjereni račun i obrazac SL-2 firmi kod koje je kupio robu sa upisanim podatkom broj računa u banci.

Bitna napomena je da se povrat novca zatraži prije isteka roka od 3 mjeseca od

dana kupovine u BiH.U Bosni i Hercegovini još uvijek

NEMA posrednika kod povrata novca od poreza PDV za putnike kao što je među-narodna kompanija GLOBAL BLUE koji širom svijeta vrše usluge povrata uz na-platu svoje provizije.

SAVJET PUTNICIMA - Kada putu-jete avionom planirajte minimum 2 sata prije vremena polijetanja aviona otići na aerodrom da bi završili postupak carin-ske kontrole i nakon toga predati kofere na CHECK IN pultu. Ne zaboravite da vam trebaju original račun i jedna kopija te obrazac SL 2 sa jednom kopijom. Tako-đe veoma je bitno napomenuti da putnik iznosi kupljenu robu sa sobom, nema mo-gućnosti da je pošalje poštom ili špediter-

skom prevoznom uslugom ili da je neko drugi u njegovo ime iznosi.

Povrat novca od poreza PDV rezidentima BiH u inostranstvu

Kada BiH REZIDENTI putuju u ino-

stranstvo za robu koju kupe imaju pravo na povlasticu povrata poreza u zemlji bo-ravka. BH pasoš nije dovoljan uslov da bi stekli povlasticu, zato je potrebno obratiti pažnju na:

KO IMA PRAVO NA POVLASTI-CU?

U Inostranstvu pravo na povrat novca od poreza na PDV imaju kupci-putnici iz BiH sa stalnim mjestom prebivališta u BiH odnosno posjeduju BiH ličnu kartu. A u zemlji kupovine imaju PRIVRE-MENI STATUS BORAVKA u toj zem-lji, a to znači da turisti imaju pravo da u zemlji boravka budu onoliko koliko im je u pasošu upisan rok trajanje turističke vize

16

EKONOMIJAobično 3 mjeseca. U nekim zemljama je rok privremenog boravka ograničen na 6 mjeseci.

Ovdje je bitno istaći da nije dovoljan uslov za sticanje povlastice povrata po-reza PDV privremeni boravak već da je bitna i dužina boravka pa tako je u Nje-mačkoj taj rok 3 mjeseca, a na primjer u Turskoj i Kini 6 mjeseci bez razlike da li je potrebna turistička viza ili ne.

Putnici koji imaju pasoš BH a imaju privremeni boravak duži od predviđenih rokova 3 ili 6 mjeseci NEMAJU PRAVA NA POVLASTICU POVRATA PDV-a odnosno refundaciju novca. Na primjer u Crnoj Gori putnici koji imaju stalni ili odobren privremeni boravak odnosno u BiH pasoš upisan privremeni boravak NEMAJU pravo na povlasticu povrat po-reza PDV.

BiH državljani koji su istovremeno državljani zemlje u kojoj putuju ukoliko nemaju LIČNU KARTU ZA STALNI BORAVAK u zemlji u kojoj putuju te ta-kođe nemaju ODOBRENI PRIVREMENI BORAVAK duži od 3 ili 6 mjeseci IMAJU PRAVO NA POVRAT NOVCA OD PO-REZA PDV jer posjedovanje državljanstva ne utiče na pravo na povrat novca od pore-za na PDV već BORAVAK odnosno stalno mjesto življenja PREBIVALIŠTE. Ali ima-mo i specifičan slučaj Evropske Unije tako da BiH državljanin sa BiH pasošom koji kao putnik nema prebivalište ni uobičaje-no boravište na području Europske unije, što dokazuje pasošom ili ličnom kartom, što znači da bez razlike što kupuje u Nje-mačkoj ako ima kao BiH državljanin ličnu kartu Hrvatske ili odobreni privremeni bo-ravak u Hrvatskoj duže od 3 mjeseca ovaj putnik u Njemačkoj NEMA PRAVA NA POVLASTICU jer je Hrvatska članica EU.

U nekim zemljama kao što je Njemač-ka, djeca do 16 godina starosti nemaju pravo na refundaciju poreza kao izlazni putnici.

Uslovi za povrat novca od PDV-a

Putnik odnosno kupac koji u okviru putničkog prometa iznosi dobra kupljena u inostranstvu pri naknadnom oslobo-đenju od PDV-a ima pravo tražiti povrat PDV-a za iznesenu kupljenu robu ako su ispunjeni sljedeći uslovi i rokovi:

- da putnik nema prebivalište ni uo-bičajeno boravište u zemlji boravka gdje kupuje robu, što dokazuje pasošom ili lič-

nom kartom..- da je ukupna vrijednost kupljene

robe s PDV-om iskazana na jednom raču-nu veća od propisanog minimuma u toj zemlji.

- da je kupac ili neko u njegovo ime prevezao robu kupljenu u toj zemlji iznio na područje izvan Europske unije prije isteka roka od 3 mjeseci od datuma nave-denog na računu za isporučenu robu. Pre-voženje u ime kupca podrazumijeva da je putnik poslao dobra poštom, zračnim pu-tem preko špeditera ili drugog ovlaštenog prijevoznika, i tada se smatra da je postu-pak identifikacije obavljen u trenutku pre-daje dobara na otpremu, odnosno preuzi-manja robe na otpremu,

- da postoji dokaz o izvozu, original račun i Obrazac za povrat PDV potvrđen od carinskog ureda otiskom pečata, pot-pisom i faksimilom ovlaštenog carinskog službenika, te brojem evidencije i datuma iznošenje robe iz Europske unije odnosno zemlje boravka..

Neophodno je da kupljenu robu izne-sete iz zemlje prije isteka tri mjeseca od datuma kupovine. Formular koji ste dobili i račune treba da ovjerite na carini ili spe-cijalizovanim šalterima za tax free. Carin-skom službeniku će te uz tax free obrazac priložiti i vaš pasoš, račune za kupljenu robu, kopije računa i obrasca i ukoliko je to neophodno pokazaćete i robu za koju tražite povrat poreza. Roba za koju se traži povrat poreza ne bi smjela da se otpakuje prije izlaska iz carinskog područja sve dok deklaracija ne bude ovjerena. Original ra-čun i ovjeren obrazac vraća se kupcu, a kopiju obrasca carinski organ zadržava za svoje potrebe

Pri tome, osim ovjere propisanoga obrasca PDV, može biti i ovjeren poseban obrazac „Tax Free“, kojega koriste druš-tva-posrednici uključeni u međunarodno udruženje „Global Refund“, ukoliko sadr-ži sve potrebne rubrike i propisane podat-ke, odnosno samo neznatno se razlikuje od obrasca za povrat poreza PDV.

Ali i da se pazi da određena vrsta robe (povratu ne podliježe akcizna roba) u EU, a u Kini se ne može izvršiti povrat poreza za sljedeće robe: Zlato, Srebro i drugi ri-jetki metali i njihovi proizvodi, Vrijedna kulturna dobra i rukotvorine, Hrana i me-dicinski i farmaceutski proizvodi te ostala roba koja je zabranjena za izvoz..

Pazite na rokove za povrat novca od poreza - rok za izvoz kupljenih dobara je 3 mjeseca od datuma kupnje dok je rok za povrat poreza 3 mjeseci od datuma izlaza iz zemlje odnosno 6 mjeseci od datuma kupnje u nekim zemljama do 3 godine od datuma kupovine.

U Kini je rok povrata novca od refun-diranja PDV 3 mjeseca od datuma kupnje tako da nije bitno kada iznosite robu iz ze-mlje već treba obratiti pažnju i na vrijeme dostaviti ovjereni obrazac za povrat PDV prodavnici, kompaniji ili banci.

U Srbiji, Kini i Crnoj Gori u tekstu zakona koji regulira ovu oblast spominje se samo rok od 3 mjeseca kao datum od kupovine do iznosa robe iz zemlje ali se ne spominje nakon ovjere na graničnom prelazu od strane carine koji je rok re-fundiranja novca. Tako da je ukupan pe-riod kupovine i iznosa do povrata novca 3 mjeseca. U Hrvatskoj je rok 6 mjeseci od kupovine, iznosa robe do roka povrata novca. Neke zemlje kao Njemačka i Au-

ZemljaRok privremenogboravka

StopaPDV

MinimalniIznos

Rokiznosarobe

RokpovrataPDV

Hrvatska 3 25% 98 eura 3 3 od iznosaMađarska 3 27% 170 eura 3 3 od iznosaItalija 3 22% 155 eura 3 3 od iznosaAustrija 3 20% 75 eura 3 3 od iznosaNjemačka 3 19% 25 eura 3 3 od iznosaGrčka 3 24% 50 eura 3 3 od iznosaRumunija 3 18% 175 eur 3 3 od iznosaTurska 6 8,18% 100 TYL 3 3 od iznosaKina 6 18% 500 CNY 3 3 od kupnjeRusija 3 10,18% 10.000 RUB 3 3 od iznosaCrna Gora 3 7,19% 100 eur 3 3 od kupnjeSrbija 3 20% 150 eur 3 3 od kupnjeAlbanija 3 20% 100 eur 3 3 od kupnje

17

EKONOMIJA

strija uslovljavaju da pored ovjere obraz-ca njihovih carinskih organa potrebna je i nadovjera od strane carinskih organa BiH odnosno carinskih službenika Uprave za Indirektno Oporezivanje na ulaznom gra-ničnom prelazu.

Kako izvršiti povrat?

Zapamtite, da biste ostvarili povrat novca od poreza PDV-a neohodno je da imate ovjerene račune i obrazac. Povrat novca od PDV-a možete obezbjediti:

- Slanjem ovjerenih računa i broja vaše kreditne kartice prodavnici u kojoj je obavljena kupovina kako bi novac bio uplaćen na vaš račun.

- Preko predstavnika Global Blue kompanije ili nekog drugog sistema;

- Na bolje opremljenim aerodromima gde postoje šalteri (VAT refund for tou-rist).

U kojim državama je moguće izvršiti povrat novca od poreza PDV odnosno tax free?

Tax free je moguće naplatiti u sledećim evropskim državama: Austrija, Belgija, Hrvatska, Kipar, Češka, Danska, Estoni-ja, Finska, Francuska, Nemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Holan-dija, Norveška, Poljska, Portugal, Rusija, Srbija, Slovenija, Slovačka, Španija, Šved-ska, Švajcarska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

U Makedoniji putnici nemaju pravo na povrat poreza PDV.

Postoji mogućnost da vam se prili-kom naredne kupovine u istoj prodavnici račun umanji za onoliko koliko ste prili-kom prethodne kupovine bili oslobođeni

poreza. U Hrvatskoj se povrat poreza može tražiti u njihovoj pošti. U Italiji, neke pro-davnice na licu mesta vraćaju PDV. U Ma-đarskoj potrebno je da jedan račun u jednoj prodavnici ne bude niži od minimuma koji je propisan za povrat PDV-a.

U Srbiji se u vremenskom periodu od tri mjeseca, kupac ukoliko želi da dobije novac od PDV treba ući u zemlju, donijeti 1 ovjeren primjerak u prodavnicu u kojoj je obavljena kupovina, prodavac će vratiti

novac za cjelokupni iznos PDV-a.Međutim, to ne znači da će PDV biti

vraćen u cjelokupnom iznosu, jer porez nije isti za svu robu, odnosno njegova visina se razlikuje se za tehniku, hranu, garderobu, a ima i robe koja ne podliježe porezu, pa se povrat ne može ni tražiti.

Plaća se i provizija firmi ili banci koja ovaj posao obavlja za kupca.

- Zbog svega ovoga ukupan iznos po-reza koji bi trebao da bude vraćen kupcu u startu je umanjen, i to u proseku za oko 10 odsto. Ako su računi mali, ljudima se uglavnom ne isplati da traže povrat, jer dok svako uzme po malo, krajnjem kori-sniku ostane tek nešto simbolično.

Kupovina bez poreza tvrtke Global Blue (Global Blues Tax Free Shopping) je usluga koja Vam štedi novac jer Vam omogućuje kupovinu bez poreza. Da biste ostvarili povrat PDV-a i poreza na robu i us-luge pratite jednostavne korake koji slijede:

A. REALIZIRAJTE KUPOVINUUkoliko je na prodajnim mestima ista-

knuta naljepnica plavo-bijele boje, odmah po kupovini robe zatražite od prodavca da popunite tax free obrazac.

Nakon obavljene željene kupovine prilikom plaćanja zatražite od prodava-ča ček za povrat poreza (TaxrefundeC-heque). Potrošite minimum predviđen u toj zemlji na koji ostvarujete pravo tax free shopping usluge.

B. OVJERITE ČEK ZA POVRAT POREZA

Kada napuštate zemlju EU i vraćate se kući ili nastavljate putovanje izvan EU, od-nesite kupljenu robu, račun i pasoš na cari-nu kako bi Vam ovjerili ček za povrat po-reza (TaxrefundeCheque). Ako nastavljate putovanje u neku drugu zemlju EU, ček za povrat poreza (TaxrefundeCheque) ovjeri-te na izlasku sa teritorija EU odnosno ako izlazite iz zemlje članice EU primjer Ma-đarska, te prolazite tranzit drumskim putem kroz Srbiju a imate avionsku kartu Zagreb- Sarajevo ovjeru tražite na aerodromu Za-greb kod izlaza na hrvatskoj carini a ne na granični prelaz kod izlaza iz Mađarske.

C. UNOVČITE ČEK ZA POVRAT NOVCA

Konačno, pokažite ovjereni ček za po-vrat poreza (TaxrefundeCheque), putovni-cu i kreditnu karticu zaposlenicima kori-sničkog servisa Global Blue, ili na nekom od partnerskih mjesta za povrat poreza i oni će Vam odmah isplatiti novac. Novac Vam može biti uplaćen na karticu, ili mo-žete uzeti gotovinu. u

Praktični savjeti

U Hrvatskoj ako je u obrazcu pri-loženo više od jednog računa, iznos kupnje na svakom od njih mora biti veći od 740, 00 HRK dok u Srbiji na jedan formular za povrat poreza mogu se prikačiti računi za robu ku-pljenu u istom danu u istoj prodav-nici, i ne mogu se sabirati računi iz različitih prodavnica

Rok za izvoz kupljenih dobara je 3 mjeseca od datuma kupnje dok je u drugim od datuma iznosa iz zemlje. U nekim zemljama rok za povrat poreza je 3 ili 6 mjeseci od datuma kupnje

Prilikom kupnje u EU, obrazac mora potvrditi bilo koja carina EU sa carinskim pečatom bilo koje Europske države. Kada se traži nadovjera od stra-ne carinskih organa BIH to podrazumje-va da se za robu čija je vrijednost veća od 200 KM po jednom putniku trebaju platiti uvozne dažbine koje iznose oko 30% od cijene artikla. Iz ovog razloga je potrebno provjeriti kalkulaciju ušte-da na kupnju u inostranstvu ukoliko isti prozvodi su dostupni na tržištu BIH i to na odgodjeno plaćanje.

18

Bigamija (lat.+grč.) (dvobrač-nost, dvoženstvo), brak sa dvije žene, „dupli brak“, pravo, po-

modarstvo, mogućnost ili krivično dje-lo. Bigamija je bračno stanje u kojem se jedna osoba nalazi istodobno u bra-ku s dvije osobe suprotnoga spola; pre-ma krivičnom pravu je krivično djelo. Dvobračnost, podrazumijeva stupanje u nov brak prije no što je prvi razve-den, tj. dozvoljavanje sklapanja nedo-zvoljenog braka. Bigamija je izraz koji označava oblik poligamije u kojem je jedna osoba istovremeno u braku s dva različita bračna partnera, odnosno član dvije različite bračne zajednice.

Do bigamije dolazi iz više razloga:Iz materijalnih razloga žene, zlou-

potrebama šerijatskog prava (tumače-nja prava u svoju korist; u Kur’anu ja-sno objašnjeno, precizno dati kriteriji, uslovi, odgovornosti, obaveze supruž-nika i svih koji su povezani u ovim zajednicama, i sl., u kojem se govori o preduslovima kod sklapanja drugog, trećeg i četvrtog braka), u bigamiji su uglavnom prisutne osobe sklone pro-miskuitetu.

Dvobračnost ( KZ FBiH)Krivično djelo čini onaj ko sklopi

novi brak, iako se u braku već nalazi.

Počinilac krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od spola, koja sklopi novi brak pod uslovom da se već nalazi u braku. Radnja krivičnog djela je sklapanje novog braka. Skla-panje braka je pojam koji se određuje prema važećim zakonskim propisima porodičnog zakonodavstva kojima je regulisano sklapanje braka. Tim propi-sima su uređena pitanja kada se brak smatra sklopljenim, kada je on važeći,

kao i kada brak prestaje važiti. Objekt zaštite je monogamni brak muškarca i žene koji se štiti u većini zemalja u svijetu. Dvobračnost ili bigamija je krivično djelo za čiju je odgovornost potreban umišljaj koji obuhvaća svi-jest počinioca o sklapanju novog braka iako se već nalazi u braku.

Drugi oblik ovog krivičnog djela čini onaj ko sklopi brak s osobom za koju zna da se nalazi u braku. Poči-nilac ovog djela može biti muška ili ženska osoba koja nije u braku, ali zna da zaključuje brak s osobom koja se već nalazi u braku. I kod ovog oblika krivičnog djela umišljaj je jedini oblik krivnje, s obzirom na znanje određenih okolnosti vezanih za osobu s kojom se zaključuje brak.

U porodičnom zakonu se navodi: brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. U KZ Kraljevine Jugo-slavije (čl.271,st.1. „Ko izvrši obljubu sa ženskim licem, koje je predhodno lažno uvjerio da je sa njime u braku, kazniće se kaznom zatvora ....“

Mišljenja sam da posebno matiča-ri trebaju da obrate pažnju da ne krše zakonske odredbe o zabrani višežens-tva kojima se ne ograničavaju ljud-ska prava, jer poligamija ne spada u

DRUŠTVO

Bigamija

n Piše: Prof. dr. sci. Hana KORAĆ, kriminolog i penolog

Bigamisti su prisutni i na našim prostorima, i ovoj temi razgovaralo još u 19. i 20 vijeku. Većina zapadnih društava kao i naša država je zabranila poligamiju, a njeno primjenjivanje se kažnjava. U brojnim državama se višestruki istovremeni brak smatra krivičnim djelom pod nazivom bigamy.

19

DRUŠTVO

temeljne principe islamske vjere, već u moguću formu braka muslimana u određenim društvenim okolnostima. Kao građani, takođe moramo pošti-vati zakone, prije svega ovdje se radi o porodičnom zakonu. U BiH pitanje „višeženstva“ je aktualno, iza rata veoma prisutno, kao pojava, poseb-no vezano i za činjenicu da je ostao

velik broj nezbrinutih udovica, što može biti i argument za na neki na-čin legalizaciju poligamije, ali i dru-gih razloga o kojima je bilo riječi. Munakehat (bračno pravo) je jedna od važnih i jako značajnih institucija kojoj islam poklanja posebnu pažnju. Brak je ugovor sklopljen između muš-karca i žene na osnovu kojeg stupaju

u bračni život. Munakehat obuhvata sve oblasti bračnog života, regulišući time odnose između Fetva je pravno mišljenje. I Kur’an govori o tome: «Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.» u

20

DRUŠTVO

U izdanju IK Zalihica nedavno se pojavila knjiga „Globa na tugu“ Ismeta Dedeića.

Knjigu nije lahko literarno tipi-zirati. Za njeno iščitavanje ovo i nije nužno. Upravo što ovu knji-gu nije moguće tek tako svrstati u neki književni žanr, čini je nesva-kidašnjom, neobičnom i zanimlji-vom. To su sjećanja koja svjedoče ono što je autor doživio i iskusio u svom životu, što je sve to, na određen način, provjeravao u rije-či i kazivanju ljudi koje je pozna-vao, što je primjećivao u teksto-vima nekih autora čije je radove čitao. Autor nedvojbeno upućuje čitatelju ove riječi: „Cilj ove knji-ge nije (...) nekakav istoriograf-sko-dokumentaristički poduhvat nuđenja konačne verzije istine o tim događajima, odnosno opo-vrgavanja jednih, a afirmisanja drugih tvrdnji. Ovo je tek sažeti i ovlašni presjek sjećanja autora na ono što je imao prilike pročitati- vođen ne temeljitim istraživač-kim ambicijama, već jednostavno onim što mu je spontano i u ličnoj radoznalosti dopalo ruku. Uz to, ovo je još više zapis o tome što sam mogao čuti iz daleko bogati-jeg i uvjerljivijeg izvora – usme-nog predanja o pomenutoj temi, brižno čuvanog u zavičajnom, sandžačkom i crnogorskom miljeu“ (str. 157.).

Ta sjećanja, ma koliko da su su-

bjektivna ili se vidjela kao subjektiv-na kazivanja, ona svjedoče kontinuitet lukavo smišljenih pritisaka na ljude kako bi napustili svoj toprak, svjedoče kontinuitet progona i iseljavanja, tero-

ra i ubistava i kontinuitet zločina ge-nocida nad bošnjačko-muslimanskim narodom, u Sandžaku i Crnoj Gori, pa i šire - na Balkanu. To svjedočenje

podstiče na objektivizirajuća kaziva-nja o nevoljama i zlodjelima učinjenim jednom narodu. To autor čini na jedan humano-motivirajući način, kako se to u jednoj recenziji kaže.

To je knjiga dramatičnih sjeća-nja, knjiga potresnih prizora koji oslikavaju različite sudbine ljudi koje autor navodi po imenu i pre-zimenu. To je svojevrsna etnološka »čitanka« koja oslikava tragediju bošnjačkog naroda. Ta tragedija, kako ustvrdi jedan od recenzenta, imala je „razmjere prave antičke tragedije“. Ta čitanka se može išči-tavati na različite načine, sa različi-tih aspekata promatrati, ali će dati istu sliku- zatiranje svakog traga jednom narodu. Autor se, ne samo smiono, već i kritički odnosi prema onom što se Bošnjacima dešavalo. Kada ukazuje na neke nedoreče-nosti i površnosti Đilasove knjige »Besudna zemlja«, on isto tako bez ikave rezereve ističe njenu vrijed-nost pokazujući i svoju samokrtič-nost. „Đilasova »Besudna zemlja« je, po mom skromnom mišljenju, u cjelini izuzetan, vrijedan, hra-bar i častan spisateljski poduhvat – neprocjenjivo svjedočanstvo bez kojeg bi ponajveći ‘dometi’ neljudskosti i krvoločnosti protiv bošnjačko-muslimanskog stanov-ništva Sandžaka i Crne Gore bili prepušteni krhkom i blijedećem

sjećanju, te na kraju neminovnom zlo-činu zaborava. Ali sve to, ipak, ne znači da je ovo publicističko-istoriografsko djelo savršeno bezgešno, te zaštićeno od

Govor vremena i govor riječiU svojoj knjizi autor je ljudskoj saosjećajnosti s bošnjačkim nevoljama, patnjama i tragedijama pridružio i neke svoje lične doživljaje i nevolje. To se iz knjige može iščitati kao njegova želja da čitatelju preneseo ono što ga kao ljudsko biće boli, čini tužnim i razočaranim. Knjiga se u ovom smislu može vidjeti kao govor vremena i govor riječi. Da bi vrijeme progovorilo, prije moraju ljudi govoriti.

n Piše: Prof. dr. Mujo SLATINA

Knjiga Ismeta Dedeića „Globa na tugu“, 2017. - IK Zalihica

21

DRUŠTVO

zamjerki. Uostalom, nema savršenih, ni knjiga ni insana, na kugli zemaljskoj?!“ (str-114/15).

Preko ličnosti kojima su činjena ra-zličita zlodjela Dedeić ne slika samo njihovu sudbinu nego jedno vrijeme i događaje koji su se desili u tom datom vremenu.Time on ukazuje na svijest koja je nikla u vremenu i na određe-nom prostoru. To nisu puke životne priče nego opisi događaja i dobrih i loških ponašanja ljudi. Ti opisu su sli-ke iz dalje i bliže prošlosti.

Ovo je knjiga kazivanja kojima se autor bori protiv šutnje o zlodjelima nanesenim bošnjačkom narodu. On je svjestan da šutnja o zločinu uništava humanističku svijest ljudi, da je pre-šućivanje istine o zločinu otrov za hu-manizam. „Sve istine koje se prešute postaju otrovne“, svojevremeno je upo-zoravao Niče. Autor zna da mnogi »šu-tljivci«, i ne htijući, pridružuju se oni-ma koji nastoje lopatama laži sahraniti istinu o zločinu genocida koji se konti-nuirano dešava Bošnjacima, od »istra-ge poturica«, preko Šahovića pa sve do Srebrenice. U ovom smislu knjiga se može vidjeti kao smiraj vlastite duše pisca pred izrečenim zlodjelima koja su se desila njegovom narodu. Knjiga može da pripada svakoj duši koju muče bilo koja i bilo čija zlodjela.

Ovo je knjiga sjećanja čije male priče pokazuju koliko je štetno i kobno graditi etnički identitet na suprotnostima prema drugom i drugačijem, prema drugoj na-

ciji i vjeri. Preko tih kratkih priča, preko tog sažetog, kratkog i jasnog kazivanja, autor na određen način oslikava anta-gonističnu akulturaciju iako ne koristi ovaj pojam. Antagonistična akulturacija je otpor jednom logično-civilizacijskom i društveno nužnom procesu – akultura-ciji. Akulturaciju čine sve pojave koje su rezultat direktnog susreta, dodira i međudjelovanja između skupina ili po-jedinaca koji pripadaju različitim kul-turama i tako uzrokuju preoblikovanje izvornih kulturnih modela (patterns) i skupina i pojedinaca. Međutim, kada se akulturacija zamijeni antagonističnom akulturacijom, tada se tvori duh neprija-teljstva i gomila velika količina mržnje prema drugom i drugačijem. Kada se etnički identitet gradi na suprotnostima prema Turcima i islamu, kada se svijest ljudi natapa »krvožednom narodnom epikom« (J. Brković), iluzijama i pre-drasudama, mitovima i mitotvorenjem, onda se protokom vremena produciraju ogromne naslage netrpeljivosti, mržnje i destruktivne energije. „Neosporno je da su mržnje nataložene u prošlosti, ne samo u Sandžaku već u cijelom Balka-nu, bile i ostale surova realnost i bitan generator nevolja. Skore, dvedesete go-dine minulog vijeka su to najtragičnije potvrdile. Ali, podvodeći sve pod lupu kolektivnih mržnji, istovremeno se re-lativizuje bilo kakva lična odgovornost i amnestiraju kolovođe zla“ (str. 111.). Antagonistična akulturacijia formira nakaradnu, izopačenu i izvrnutu svijest

koja drugo i drugačije predočava kao smetnju za razvoj vlastite nacionalne i kulturne posebnosti. General genocida Mladić je živi primjer kako antagoni-stična akulturacija funkcionira u nje-govoj svijesti. “Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga po-klanjamo srpskome narodu ovaj grad. Napokon, došao je trenutak da se, po-slije bune protiv dahija, Turcima osveti-mo na ovom prostoru”. Evo još jednog primjera kobnog funkcioniranja antago-nistične akulturacije: “Oni koji su pri-hvatili islam (misli se na Bošnjake!), prihvatili su de fakto osvajače kao svoju braću i njihove zločine kao svoje. To znači da su i njihove ruke takođe uprlja-nje krvlju njihovih vlastitih predaka, ne-kadašnjeg bosanskog nemuslimanskog stanovništva”. Postoje hrpe napisanih stranica koje su samo nizom-nanizane nepodnošljivosti i mržnje prema islamu i Bošnjacima. Knjiga „Globa na tugu“ prilog je osvjetljavanju kobnih učinaka antagonistične akulturacije.

Stil kazivanja ovih priča je izašao iz duše autora. Taj stil će, na određen način, dodirivat dušu svakog čitatelja. Dodirljivost će goniti čitatelja da, u slučaju sumnje, provjeri tvrdnje auto-ra. To svaki dobronamjeran i znatiže-ljan čitatelj može učiniti. Jasna i jez-grovita rečenica autora čini tekst tako čitljivim da se dade pročitat u jednom dahu. Knjiga upućuje na potrebu da se sprečavaju zla a čine dobra i da se po-mogne samom zločincu tako što će ga se spriječiti da ne čini zlodjela.

U svojoj knjizi autor je ljudskoj sa-osjećajnosti s bošnjačkim nevoljama, patnjama i tragedijama pridružio i neke svoje lične doživljaje i nevolje. To se iz knjige može iščitati kao njegova že-lja da čitatelju preneseo ono što ga kao ljudsko biće boli, čini tužnim i razoča-ranim. Knjiga se u ovom smislu može vidjeti kao govor vremena i govor ri-ječi. Da bi vrijeme progovorilo, prije moraju ljudi govoriti. Autor se svojim tekstom pridružuje ovom stajalištu.

Niko ne može dati drugome sud o knjizi koji bi ga mogao bez ikakve smetnje uzeti za vlastiti sud. I ne treba. Da bi knjiga postala nečija vlastitost mora se prije pročitati. Zato treba knji-gu ostaviti za bujrum svakom čitatelju. Neće mu biti teško saznati kako je tuga ime a globa prezime ove knjige. u

Govor vremena i govor riječi

22

DRUŠTVO

Radna obespravljenost naročito se ogledala u ranoj fazi kapitaliz-ma pa sve do danas, pa ako ho-

ćete i u komunističkom sistemu gdje je praktikovano fiktivno zapošljavanje sa primanjima koja nisu dovoljna za životni minimum.

Zapošljavanje kao važna oblast so-cijalne politike je od višestrukog eko-nomskog i političkog značaja za svako uređeno društvo, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu. Posmatrano sa političke distance, zapošljavanje je od vitalnog značaja i prestavlja stabilizirajući faktor koji pored ostalog sprečava narušavanje javnog reda, sigurnost građana i stvara-nje materijalne podloge za sebe i poro-dicu. Istovremeno zapošljenost donosi blagostanje i prijatnu porodičnu atmosfe-ru. Zapošljavanje omogućuje proširenje prizvodnih kapaciteta i razvoj tehničkih i tehnoloških inovacija i sl.

Štetne posljedice od nezaposlenosti se ne reflektiraju samo na porodicu u užem i širem smislu nego i domino efektom i mnogo šire, na cijelo društvo i politički sistem. Nezaposlenost naročito mladih i sposobnih osoba implicira beznadežnost i pribjegavanje apatiji i pasivnom životu i drugim socijalnim devijacijama.

S druge strane, svakodnevno po-skupljenje životnih namirnica, režija i ostalog dovodi do visoke stope inflaci-je (inflaciona stopa je u stalnom rastu u

zadnjih 12 godina) dodatno osiromašuje građane a posebno teško pogađa penzio-nere i druge građane sa minimalnim pri-manjima koja nisu dovoljna da podmire samo režije. A šta reći za armiju mladih nezaposlenih koji nemaju nikakva pri-manja i nemogu zasnovati bračnu zajed-nicu, jer nemogu ostvariti osnovno pravo na posao, stan i sl. Usljed takvog stanja u društvu iz dana u dan imamo povećanje broja socijalno ugroženih osoba i cijelih porodica koji su korisnici humanitarnih kuhinja.

Da bude još gore, u zadnjih deset go-

dina nema nikakvih usklađivanja penzija i drugih socijalnih davanja, pa se socijal-no-egzistencionalna slika svakodnevno pogoršava, a zapošljavanje kvalifikova-nih radnika je sporadično. Ovakvo stanje u Bosni i Hercegovini dovodi do sma-njenja zajedničke potrošnje, što dovodi do neželjenih ekonomskih posljedica a samim tim i do osiromašenja društvenih fondova i budžeta na tri državna nivoa (Općina, Kanton, Federacija), samim tim i mogućnost za zapošljavanje (mla-dih) su minimalne. Ovakvo nepovoljno stanje kod nas neminovno dovodi i do povećane socijalne diferencijacije tako da imamo na društvenoj sceni jedan broj bogatih i enorman broj siromašnih. Ovakva socijalna nejednakost uzrokuje neminovno socijalno nezadovoljstvo, a samim tim i teške političke, ekonomske i moralne probleme koji su rezultat loše politike, političkih rješenja i nezakonitih radnji na svim nivoima vlasti.

Sve to izaziva rastuće sociopatološke pojave koje se manifestiraju kroz pre-vare, obmane, kockarnice i igre na sre-ću (koje niču kao pečurke poslije kiše), skitanje, prosjačenje, alkoholizam, pro-stituciju, svakodnevno pljačkanje bana-ka, poslovnica, radnji, obijanje stanova, krađa automobila, ubistava i niz drugih socijalno inkriminisanih pojava.

Zabrinjavajuće je da ove sociopa-tološke pojave sve više su prisutne kod

Socijalno-političke implikacije nezaposlenostiTema o zapošljavanju stalno je u fokusu društvene zbilje, posmatrana kroz vremenske distance. Zapošljavanje je, bez sumnje, stalni akutni društveni problem. U posljednjih stotinu godina pa i više, politika ne može da pronađe mehanizme za rješavanje ove socijalne i egzistencionalne za život važne problematike. Proces zapošljavanja u prošlosti tekao je veoma teško i, može se reći, dramatično praćen masovnim neredima u cilju ostvarivanja prava za rad i drugih radnih prava i naknada, ostvarena tokom rada.

n Piše: Prof. dr. Ismet KURTAGIĆ

23

DRUŠTVO

omladine, a da se ovim pojavama ne po-klanja dovoljno pažnje kako u porodici tako i u školama i fakultetima, niti ima stručne institucije za prevenciju i suzbi-janje ove pojave. Nedostaju komplek-snije psihološke, socijalne, edukativne i političke mjere.

Indikativno je da kod nas (BiH) ne-dostaju dnevne i srednjoročne mjere za zapošljavanje koje treba da su u skladu sa programima ekonomske i socijalne stabi-lizacije, koje bi uspješnije rješavali ove hroničke probleme društva.

Oblast zapošljavanja u Bosni i Her-cegovini bio je gorući problem i prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je veliki broj mladih visoko obrazovanih i kvalifikovanih ljudi bio bez posla i svoju „radnu sreću“ tražili pretežno u zemlja-ma Zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, Australije itd.

Ovo stanje nezaposlenosti značajno je pogoršano od 1996. godine kad su porušeni, zapaljeni i devastirani veliki broj kapitalnih privrednih sistema i po-ljoprivredna dobra, gdje je mogućnost zapošljavanja uglavnom bila skoro ni-kakva. To se stanje značajno ni do danas nije popravilo, pa imamo svakodnevni odlazak iz zemlje u potrazi za bolju bu-dućnost. Istina ova pojava odliva struč-nih kadrova van zemlje, je podjednako prisutna i u zemljama regiona. Primjera radi u 2016. godini Hrvatsku je napu-stilo preko 36.790 stručnjaka a naročito zdravstvenih radnika i stručnjaka tehnič-kih struka. Isto tako i u Federaciji veliki

broj ljudi podnosi zahtjev za iseljenje iz zemlje kompletno sa porodicom, što se dodatno mijenja populaciona slika druš-tva u kojem dominira staračka popula-cija. Nesvatljivo je da u jednom društvu imamo skoro istovjetan broj onih koji su u radnom odnosu sa penzionerima razli-čitih kategorija.

Kada je riječ o zapošljevanju imamo uzlazni trend kod političara i nosioca dr-žavnih funkcija i u javnim preduzećima, gdje se zapošljavaju po partijskoj pripad-nosti, rodbinskim vezama, preko prija-telja, mitom i korupcijom, i to nerijetko bez adekvatne stručne spreme tih osoba i bez adekvatne diplome za mjesta na koja se postavljaju. Tako da naša politička eli-ta efikasno i ažurirano radi na rješavanju ličnih, porodičnih i rodbinskih problema dok su u mandatu, a za ostale nije im sta-lo.

Za razliku od nas i naše zamagljene svijesti, u razvijenim zemljama svijeta, preovladava visoka tehnologija u svim proizvodnim i radnim procesima. Vi-soka tehnologija dovela je do stvaranja nove društvene formacije i modele rada i proizvodnje, koji su omogućili veći broj zapošljavanja i neposredno doprinosi ra-zvoju društva na većoj tehnološkoj i teh-ničkoj razini. Upravo iz gore navedenog, svugdje u naprednim zemljama posebnu pažnju razvoju i unapređenju visoke teh-nologije i rastuća pažnja radnom čovjeku koji radi sa skupim i veoma preciznim automatiziranim mašinama i drugim sredstvima za rad.

To je nužnost prilagođavanju novim zahtjevima koje nameću nove tehnologi-je.

Da bi mogli bar približno pratiti ra-zvojni trend visokih tehnologija, bar u pojedinim proizvodnim granama, po-trebno je što prije izvršiti preustroj i re-formu Univerziteta, odnosno fakulteta i srednjih škola, kao i nastavne programe koje treba prilagoditi potrebama tržišta a studente kroz neposrednu praksokološku obuku pripremiti za rad. Poznato je svima nama da enormni broj univerziteta nisu licencirani jer ne ispunjavaju elemen-tarne uslove, kao što su prostor, kadar, oprema, laboratorije i sl. A i dalje neo-metano izvode nastavu i fabrikuju mladi kadar bez adekvatne stručne osposoblje-nosti. Drugim riječima ovakav način ob-razovanja dodatno otežava zapošljavanje mladih jer programske konceptualizacije nisu usklađene sa zemljama Evrope i čla-nicama evropske zajednice.

Da bi se obrazovni model približio za-padnom, treba uspostaviti teorijsko-edu-kacijsku i praksokološku doktrinu koja omogućuje stvaranje jedinstvenog mo-dela obrazovanja usklađen sa nomen-klaturom zanimanja i stepenom stručne spreme kako se ne bi nastavila sadašnja praksa, da naš visoko obrazovni kadar (doktori medicine, biohemičari i drugi stručni profili) rade poslove medicin-skog tehničara što devalvira kako stru-ku tako i ličnost. Upravo iz navedenih i drugih razloga struku treba strukturirati po principu pozitivne selekcije, kako bi

Socijalno-političke implikacije nezaposlenosti

24

PEČAT

diplomirani stručnjaci mogli odgovoriti potrebama i zahtjevima koje postavlja savremena poslovna politika i tržište.

Referencijalnu tezu za problematizi-ranje kako obrazovne politike tako i sta-nje u zapošljavanju, treba izvesti iz anali-ze „materijalne proizvodnje čovjekovog rada“, kao one ontološke osnove s kojom bi svaka ozbiljna analiza trebala započe-ti. Riječ je o onom poznatom metodološ-kom postulatu „da su proizvodne snage ishodišna tačka“ koja omogućuje da se znanstveno objasne historiske tvorevine, društvene ustanove, odnosi proizvodnje i životne pojave. (I. Bjondić, 1988).

S obzirom na proturječnosti politike zapošljavanja i korespondirajućih proi-zvodnih odnosa, cilj ovog prikaza je da u kontekstu novih tendencija i perspektiva koje pružaju široke mogućnosti zapošlja-vanja, kritički problematizira, autorativ-no-hijerarhijsku paradigmu zapošljava-nja, koja je strukturirana u rukama biro-kratije. Industrijski neferencijalni okvir, koji je u funkciji produktivne matrice i socijalne produkcije, zasniva se na ma-sovnoj serijskoj proizvodnji, u kojoj do-minira rutinski rad koji zahtjeva rutinsko znanje i vještinu, bez uopćene teorije.

Dakle, središnja je značajka „klasič-ne“ industrije, da proizvodi stereotip u velikim količinama, gdje je moguće u kratkom vremenu roku osposobiti ve-liki broj nezaposlenih (brza prekvalifi-kacija), jer za takva radna mjesta nije potrebno složeno znanje i kreativnost

u radu i radnim operacijama. Ovakav stav energično zastupa gradonačelnik Njujorka, gospodin Majkl Blumberg (Michael Bloomberg), koji je davao sa-vjet učenicima i maturantima koji raz-mišljaju o upisu na fakultet. On je ek-splicitno rekao: „Prosječan učenik treba zaboraviti fakultet i biti vodoinstalater.“ On ističe američko iskustvo i kaže stu-denti koji su završili pojedine fakultete, imaju velike probleme pri zapošljavanju a nisu posebno pametni. Potrošili vrije-me i ogroman novac.“ Interesantno je da se većina univerzitetskih profesora i eksperata za fakultetsko-financijsko planiranje (Mark Kanirokitz) slažu sa stavom gradonačelnika Njujorka i dijele u potpunosti njegovo mišljenje.

Na žalost naša sveukupna situacija u društvu, pa tako i politika zapošljavanja je na marginama društva jer oni koji su za to zaduženi bili su i ostali njemi, i za taj problem mnogo nemare.

Svjesni smo činjenice da je naše društvo kao i država u cjelini opterećena mnogim složenim političkim, ekonom-skim i socijalnim problemima i objek-tivno nemože da udovolji i rješava sve te nagomilane probleme, pored ostalog i one koji su od egzistencionalnog značaja za pojedine kategorije građana u uslovi-ma potpuno promašene ekonomske poli-tike.

Drugi problem koji je podjednako značajan je zapošljavanje na jedan, dva, tri, šest i godinu dana, gdje poslodavci

nemilosrdno iskorišćavaju radnike po svim parametrima a da zato ne odgova-raju i ne snose nikakve pravne i duge posljedice. Ovaj problem posebno je izražen u ugostiteljstvu, maloj privredi, uslužnim djelatnostima i slično, što uslo-žnjava dodatno njihov status i sigurnost.

U ovom smislu se može reći da su skoro potpuno izmjenjeni društveno-po-litički okviri slobodne razmjene rada kao i njena ekonomska osnova koja nemože kvalitetno da odgovori trenutnim druš-tvenim potrebama, kada mnoge privred-ne i druge firme rade sa gubitcima.

Iz naprijed iznesenog vjerujem da čitalac ovih redova može zaključiti u kakvom je stanju politika zapošljavanja kod nas a samim tim i materijalna i so-cijalna situacija nezaposlenih lica i nji-hovih porodica. Skromno za ovaj broj Damara istaknute su i neke stabilizaci-one mjere i modeli obrazovanja i ospo-sobljavanja. Činjenica je da su modeli kako zapošljavanja tako i obrazovanja u pojedinim fazama ili u cjelosti potpuno zastarjeli i prevaziđeni. Stoga, potrebno je hitno promjeniti i ukloniti nipotizam, mito i korupciju kako bi se obezbjedilo kvalitetno i stručno zapošljavanje koje daje prostora za unapređenje tehnoloških procesa. Takođe uvođenje novih tehno-logija u proizvodne pogone zasigurno omogućava permanentno usavršavanje struke, što doprinosi boljem kvalitetu fi-nalnih proizvoda i boljoj zaštiti radnika i porodice. u

25

IN MEMORIAM

Iz aktivnog života, iznenada je otišao na ahiret predsjednik suda u Sjeni-ci Rifat Kurtović 27. maja 2017.

godine, vrsni sudija, eminentni i nada-leko poznati pravni stručnjak, uzoran i ugledan građanin, pošten i čestit čovjek, poseban otac, pažljiv suprug, nježan djed i istaknuti član porodice i bratstva Kurtovića, njihov najpouzdaniji oslonac. Ostavio je za sobom dubok bol svojih najbližih, rodbine, prijatelja, kolega i brojnih drugih poznanika. Haber o Rifa-tovom iznenadnom preseljenju na ahiret, bolno je potresla brojne sudije, advoka-te, profesore, pravnike i uopće intelektu-alce, ne samo u Sjenici, već i u regionu Sandžaka, Republici Srbiji i šire u okru-ženju nekadašnje zajedničke zemlje, sa kojima je on surađivao, družio se i pri-sno održavao kolegijalne i prijateljske odnose. Prema tome, pisati o sudiji Rifa-tu Kurtoviću, nije samo etička dužnost, već više prijateljsko saosjećanje, koji za ovu jedinstvenu ličnost vezuje njegova historijska borba za pravdu i pravičnost, jednakost svih pred Ustavom i zakonom, poštovanje ljudskih prava, efikasnost sudstva i potpuna predanost sudijskoj

funkciji. Ako jedno mjesto, bez obzira na broj žitelja okupi na dženazi duplo veći broj prisutnih, nego što Sjenica ima građana, onda, ta ličnost zavređuje mnogo veću pažnju. Jer, sudija Kurtović je zaslužio, da mezarje u Medarima ne može primiti sve koji su pristigli da se sa njim oproste. Tog dana, kao da je svaka kuća u Sjenici bila prazna, i kao da su svi došli da isprate svog rođaka, prijatelja, druga, sugrađanina. Kafići i drugi lokali

su bili zatvoreni, saobraćaj obustavljen, a hanume koje ne prisustvuju dženaza-ma, izašle su iz svojih kuća da odaju po-čast mejtu za kojim je išla povorka. 28. maj, ostaće upamćen kao jedan od naj-tužnijih dana za građane Sjenice, koji su sa nevjericom i bolom, suzama u očima ispratili visoko poštovanog autoriteta i izuzetnog člana svoje zajednice.

Sudija sa bogatom biografijom

Rifat KURTOVIĆ (1956-2017), predsjednik suda u Sjenici, sudija, prav-nik, karataš, rođen je 23. aprila 1956. godine u selu Sugubine, kod Sjenice u Sandžaku, Srbiji. Roditelji: Juso i Pem-ba, rođena Rožajac. Osnovnu i srednju školu Gimnaziju, završio u zavičaju, a studije prava na Pravnom fakultetu Uni-verziteta u Sarajevu. Bio je vrstan stu-dent prava, što govori i činjenica da je završio pravni fakultet prije roka. Svoju profesionalnu karijeru započeo je kao tr-žišni inspektor u Sjenici, odmah nakon toga, bio je biran za sudiju Osnovnog suda (1985), a kasnije za sudiju Višeg suda u Novom Pazaru. Od 2014. godine,

Sjećanje na

SUDIJU RIFATA KURTOVIĆA (23. 04. 1956. – 27. 05. 2017.)

n Piše: Akademik prof. dr. Šefket KRCIĆ

26

IN MEMORIAMdo poslednjeg dana svog života obavljao je funkciju predsjednika Osnovnog suda u Sjenici. Dobitnik je različitih prizna-nja i nosilac brojnih certifikata. Povo-dom 764. godine od osnivanja Sjenice, Skupština opštine Sjenice, posthumno je sudiji Rifatu Kurtoviću dodijelila za-hvalnicu za doprinos ukupnom razvoju opštine Sjenica.

Prema mišljenju dr. Danila Nikolića, bivšeg člana Vlade i predsednika Okruž-nog suda u Nišu, Rifat Kurtović je važio za temeljnog pravnika i sudiju, koji je za vrijeme velike krize sudova u Republici Srbiji, „znalački postupio da se sačuva Osnovni sud u Sjenici“. Izuzetno je volio zavičaj. Kurtović je zanačajno doprinio da se konstituiše Osnovi sud u Sjenici, čime je otklonjena jedna od historijskih nepravdi za ovaj kraj. Sam Kurtović je isticao, da su to bili historijski dani za Opštinu Sjenica, jer je nakon četiri go-dine pauze, počela ponovo da radi ova institucija kao pravosudni organ

Prema mišljenju mnogih zvučnih kolega, Kurtović je vodio sporove za veoma teška krivična djela i u svim si-tuacijama je ostao dostojanstven i nepri-strasan, kao pravnik, sudija i kao čovjek. Do kraja je ostao humanista, što je vrlo teška pozicija. Slovio je kao izuzetan pravnik i čovjek. Imao je široku surad-nju sa brojnim kolegama i stručnjacima, ne samo iz regiona Sandžaka, već iz cele Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Češke i drugih dr-žava. O tome najbolje svjedoči njegov ispraćaj, kojem je prisustvovalo više hi-ljada ljudi.

U Sandžaku se ne pamti takva džena-za, gdje je bilo prisutno duplo više gra-đana iz različitih gradova Srbije, Novog Pazara, Sarajeva, Tutina, Beograda, Kra-ljeva, Južnog Sandžaka, nego što Sjenica ima stanovnika, kao da je bio državnik od ugleda, tako su mu ljudi odali dužnu pažnju. Povorka dženaze je na mezarje Medare stigla, a u gradu još je bilo ljudi kraj džamije, koji su bili u koloni, i ako je mezarije više kilometara udaljeno od Sabur džamije odakle je pošla povorka. Jednom rječnu, Rifat Kurtović je bio izu-zetan, ne samo sudija, intelektulac, već i poseban čovjek, koji je voleo svoj poziv, Sjenicu, Sandžak, a posebno ljude, ra-dovao se susretu sa njima, rado izlazio u susret i nesebično pružao pomoć uvek kada je mogao. Iako je obavljao neza-hvalan posao, znao je meru i granicu za

svakog, živeo je pravo, kome je posvetio ceo svoj život. Imao je izuzetna znanja iz svih oblasti prava, i posebno se bavio proučavanjem fenomena i pojava u druš-tvu. Prerani odlazak sudije Rifata Kur-tovića nije samo gubitak za porodicu, to je veliki gubitak za grad u kome je živo, državu i pravosudni sistem.

Sagledavanje sudske djelatnosti R. KurtovićaRiječi priznanja od kolegijalnog svijeta

Uz Kurtovićev metod vođenja sud-skog postupka, naišli smo na brojne ko-mentare i pohvale na njegovo umijeće odmjeravanja i odlučivanja pravde za druge. Imao je puno razumijvanja za sve stranke u postupku, zbog čega je posti-gao i zapažene rezultate. O Kurtoviće-vom životu i radu, na najpohvalniji na-čin izrazili su se značajni pojedinci, koji su ga izuzetno poznavali.

Dr. Mevlud ef. Dudić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i univerzitet-ski profesor, opraštajući se od merhuma sudije Rifata Kurtovića, posebno je na-glasio: Svakom od nas se svakodnevno ispisuju njegova djela u njegovu knjigu. Evo danas, sa današnjim danom, našem bratu, džematliji, našem Rifatu, zatvore-na je njegova knjiga, ispisana su njegova djela. Ovim prisustvom mi svjedočimo da je njegova knjiga ispisana dobrim djelima. Za onoga, za koga ljudi kažu da je dobar, on će kod Allaha dželešanuhu biti dobar. Ispraćamo jednog autoriteta, ovo nije gubitak samo za njegovu poro-dicu, ovo je gubitak za Sjenicu koju je on mnogo volio, za Sandžak, koga je on jako poštovao, i svakako, za ovu državu, ovo je gubitak i za Islamsku zajednicu, čiji je on bio odani član. Teško je naći prave riječi, koje bi poslužile Rifatovoj časnoj porodici za utjehu. Allah merhu-mu da podari džennet, a svima njima sa-bur. Sveukupna djelantost sudije Rifata Kurtovića, zavrijeđuje pažnju, ne samo pravosudnih organa, već i građana u cje-lini u Sandžaku i šire. On nije bio samo sudija, već i značajan intelektualac našeg vremena. Neka mu se dragi Allah smilu-je i podari lijepo mjesto u džennetu.

Akademik prof. dr. Enver Hali-lović, filozof, rodom iz Sjenice, ranije rektor Univerziteta u Tuzli, sada direktor Agencije za akreditaciju visokog škol-stva Bosne i Hercegovine, se vrlo sjeća

druženja sa Rifatom Kurtovićem, i kaže da mu je teško došao njegov prerani od-lazak sa ovog svijeta.

- „Moj bliži rođak, a posebno prija-telj, Rifko je bio plemenit i vrlo toleran-tan čovjek. Imao je razumijevanje i za ono što je bilo teško prihvatiti. Tako je imao razlog da bude nadmen, po svom porodičnom porijeklu i društvenom statusu. Bio je svakom vrlo dostupan i susretljiv. Lijep porodični odgoj održao je do zadnjeg trenutka života. Uz visok stupanj racionalnosti, bio je i osjećajan čovjek. Držao je do riječi i prijateljstva. Vjerovao je ljudima. Kao iskren čovjek, drug i prijatelj, imao je širok krug ljudi, koji su imali povjerenje u njega. Živio je u svojoj sredini, ali je uspio da izgradi svoj profesionalni i ljudski lik i status“ – istakao je između ostalog, akademik E. Halilović.

Dr. Danilo Nikolić, član Vlade, dr-žavni sekretar i prvi zamjenik ministra pravde u vrijeme kada je Rifat Kurtović izabran za predsjednika suda u Sjenici. „Pune tri decenije sam poznavao sudiju R. Kurtovića. Slovio je za izuzetnog čo-veka i profesionalca, kakva je bila rijet-kost u pravosuđu R. Srbije. Bio je izuzet-no vezan za sud, gdje je dolazila njegova elokvencija i savjesnost, da obrati pažnju na sve stranke u postupku. Bio sam čak u prilici da se uvjerim u njegovo veoma ozbiljno vođenja sudske rasprave. Bio je dostojanstven i hladan i kad je prosuđi-vao teškim krivičnim djelima. Jasno, bio je naš Rifat, Rifko, kako smo ga od milja zvali, na visini profesionalnog zadatka. Bez obzira što ja živim u Nišu, on je bio u Sjenici, mi smo ostvarivali punu kole-gijalnu i prijateljsku saradnju“ – rekao je između ostalog dr. D. Nikolić.

Prof. dr. Savo Marković, nekadašnji savezni ministar pravede SRJ i redov-ni profesor Pravnog fakulteta. Žalim za preranim odlaskom kolege i prijatelja kolege Kurtovića. Bio je ličnost kojeg sam izvanredno, malo je reći cijenio i poštovao. Ono što ću reći, je najmanje što mogu u ovom trenutku da izjavim. Ja želim direkno da pođem kod njegove porodice u Sjenicu i da na taj način poka-žem svoju prvrženost u očuvanju prija-teljstva. Što se konkretno tiče Rifatovog lika, u mojim očima, on je bio blistav i jedinstven. Od završetka studija prava, u Sarajevu na dalje, on je važio za eksperta prava i vođenja sudskog postupka. Bio je dostojanstven i perfektan kao čovjek i

27

IN MEMORIAM

kao pravnik. Čitavog svog života, bio je vezan za rodni kraj Sjenicu, gdje se može smatrati zatočenikom pravde. Njegovim preranim odlaskom, nije samo veliki gu-bitak za njegovu porodicu, već i gubitak za oblasti Pešter, Sandžak, Srbiju i šire. Jasno, teško mi je govoriti na ovu temu. Njegovim odlaskom ostala je velika pra-znina u pravosuđu i šire. Nadalje, teško je pronaći takvu ličnost koja će stati stame-no i sigurno na njegovo mjesto, kao što je bio naš Rifat. To je bio čovjek i pravnik koji je uvijek imao prave i istinite ideje. Spadao je među vrijedne ljude od stru-ke, pravde i sudske perfekcije. Krasile su ga brojne ljudske vrline, prvenstveno pravda, znanje i hrabrost. Bez obzira na događaje i umor, uvijek je bio svjež i do-brobitan za sve stranke u postupku, rekao je između ostalog prof. dr. S. Marković.

Prof. dr Mladen Vukčević, pred-sjednik Visoko sudskog savjeta Crne Gore i redovni profesor Pravnog fakul-teta, Univerziteta “Mediteran” u Pod-gorici, u svojoj specijalnoj izjavi, nas-lovljenoj “In memorijam” – na Rifata Kurtovića, predsjednik Osnovnog suda u Sjenici, je zjavio:

Dugogodišnja prijateljstva nijesu uvijek zalog da upoznate nekog čovje-ka, njegov lični i profesionalni profil. Za one koji su odabrani, a takav je bio i sudija Rifat Kurtović, dovoljno je kraće vrijeme, druženje i razgovori o temama koji oblikuju život, posebno o onima koje imaju pravničku dimenziju. Sudiju Kurtovića sam upoznao preko njegovog dostojnog nasljednika Rejhana Kurtovi-ća, čiji sam rad pratio od postdiplomskih studija do profesure na Pravnom fakulte-tu. Već pri prvom susretu bila mi je jasna njegova privilegija da odraste u porodici uglednih pravnika, oca sudije i majke advokata, kao i spremnost da nastavi da širi porodičnu pravničku misiju. U to su me uvjerili razgovori sa Rifatom koji su sezali od zagonetki našeg pravničkog esnafa do problema koji se odnose na život običnih ljudi. U našim preispitiva-njima nizali su se iskazi o ljudima i me-đuljudskim odnosima, o međuetničkom i međuvjerskom razumijevanju, o našim balkanskim usudima. U tim prigodama imponovala mi je njegova razložnost i analitičko promišljanje, uvijek protkano čovjekoljubljem i časnošću. To je po-

sebno plijenilo jer je dolazilo od čovjeka bogatog ličnog i profesionalnog iskustva, koji je decenijama u sudnici odmjeravao činjenje i nečinjenje i primjenjujući pra-vo težio pravdi kao njenom idealu. O svom zavičaju, o svojoj Sjenici, pričao je s optimizmom uprkos ekonomskoj zbilji koja se surovo poigrala sa ovim krajem. Upravo je čvrstina ljudi koji su opstajali na isto takvom prostoru budila njegovu nadu da će se obnoviti privredni život, da će doći do zamaha za novi razvoj. To je bio dio njegove ukupne vizije u čije je ostvarenje ugradio savjesno vršenje sudijske funkcije i obavljanje dužnosti predsjednika suda.

Vjerujem da su ove riječi prisjećanja mali prilog u spisku svega dobrog što je obilježilo životni put sudije Kurtovića, od rođenja do dana kada nas je napustio. Ostao je njegov zavjet porodici i prijateljima, da je prva dužnost štititi osnovne vrijednosti – pravdu, slobodu, mir i dostojanstvo, kako je on to predano činio čitav život. Ono što možemo i trebamo jeste da čuvamo sjećanje na ovakve ljude, oni su mjera ljudskog življenja i putokaz svima koji žele da

28

IN MEMORIAM

svijet bude humaniji i pravedniji – su riječi oproštaja prof. M. Vukčevića, od svog prijatelja.

Zejna Memić, profesor i novinar iz Sjenice, intelektualka koja je dugo službovala kao urednica na Radio TV Priština, je izrazila posebnu želju da go-vori za javnost o rahmetli sudiji Rifatu Kurtoviću.: ,,Sudija Rifat Kurtović je prije svega moj školski najbolji drug iz Sjeničke Gimnazije. Naime, četiri go-dine smo pohađali Gimnaziju u istom odjeljenju i bio mi je najbolji drug iz moje rane mladosti. Iste smo priče slu-šali i zajedničke pjesme pjevali. Mnogo lijepo je izledao kao učenik Gimnazije, imao je talasastu kosu podsjećao nas je na pjesnika Jasenjina i velikog lidera studenata iz Beograda Rifata Burdžo-vića. Družili smo se iskreno i razgova-rali o mnogim temama toga vremena. Imao je izuzetno prefinjeno i suptilno držanje i ponašanje. Bio je mladić od stila i ukusa. Nakon maturiranja, Rifat je pošao na studije prava u Sarajevo, a ja sam pošla na studije na Univerzitet u Prištini, gdje sam nakon studija i ostala sve do poznatih događaja 1999. godi-ne. Tada sam se vratila u Sjenicu u svoj zavičaj. Sticajem okolnosti sa Rifatom sam se ponovo povremeno družila na

kulturnim skupovima i drugim manife-stacijama. Naše prijateljstvo je uvijek bilo na velikom nivou. Uvjek sam ima-la sa njim posebnu intelektualnu temu za razgovor, koji je on otmeno prihva-tao. Bez obzira što smo na mnoge teme različito gledali, mi smo ipak normalno razgovarali. To je stvar naših pozicija. Zato, iznenadni haber, 27. maja u po-podnevnim sahatima, da je preselio moj prijatelj Rifat Kurtović, sam doživela kao grom iz vedrog neba sa indignaci-jom sam to primila! Nažalost, bila je to istina koju ću dugo nositi kao svoju ranu. Posebno mi je žao zbog njegove vrle hanume Zalihe, a moje prijateljice, koja je rano ostala bez svog supruga i domaćina, kao i sina Rejhana i njegovih unuka. Izrazila sam im riječi utjehe, ali to je nedovoljno. Jednom riječju, moj prijatelj Rifat Kurtović, kao sudija i in-telektualac nije više među nama, ali će uvijek biti tema naših razgovora, jer je imao izgrađene stavove i principe koje je stekao svojevremeno za vrijeme stu-dija i tijekom velike pravničke i sudske karijere, kao sudija u Sjenici i Novom Pazaru. Nadam se, da će vlasti u Sjeni-ci se sjetiti našeg velikog Rifata i da će jednu mahalu u ovom gradu nazvati nje-govim imenom. To je zacjelo zaslužio“.

Radivoje Zeković, sudija Višeg suda u Bijelom Polju, je školski kolega, sa kojim je studirao pravne znanosti na Sarajevskom univerzitetu. „Dragog ko-legu, sudiju Rifata Kurtovića, iz Sjenice, pamtim ga iz studentskih dana, kao oso-benog intelektualca, vedrog i otmjenog lika i držanja. Svaki kontakt sa njim je bio posebno dragocjen, jer je ulijevao besprekorno povjerenje. Za mene je to bila velika čast, imati takvog kolegu za poznanika, a ne samo imati ga kao pri-jatelja. Bez obzira što je prošlo više od tri decenije od našeg studiranja, njegov otmjeni lik je uvijek prisutan u mom srcu“ – rekao je između ostalog sudija Zeković.

Prof. dr. Mithat Asotić, osnivač Farmaceutskog zdravstvenog fakulteta u Travniku i ljekar, zavičajno iz Sjenice, izjavio je povodom preseljenja sudije Rifata Kurtovića: S bolom sam primio haber da je preselio moj prijatelj i ugled-ni zavičajac sudija Rifat Kurtović. Od-mah sam pošao iz Travnika za Sjenicu kako bih prisustovao njegovom posljed-njem ispraćaju sa ovoga svijeta. Doista, sudija Rifat Kurtović, kako i dolikuje, kako je i zaslužio ispraćen je kao držav-nik. Takvu solidarnost kolega, prijatelja i rodbine odavno nisam vidio na jednom

n Osnovni sud u Sjenici

29

IN MEMORIAMmjestu. Rifat je pripadao užem elitnom krugu ljudi, koji se potvrdio u svom vre-menu. Znao je misliti unaprijed daleko. Znao sam ga mnogo blisko, tako da bilo šta da kažem osjećam da bi to bilo ne-dovoljno. Najkraće rečeno, njega ćemo pamtiti vječito kao čovjeka, koji je lje-potu i smisao života vidio u radu i borbi za pravdu i istinu- rekao je između osta-log dr. M.Asotić.

Safet Čolović, advokat iz Sjenice – „Rifat Kurtović je, bez sumnje bio meni jedan od najbližih prijatelja i kolega. On je mlađi od mene, ali to nije bila prepre-ka za naše druženje. Kao mlad čovjek, brzo je ušao u velike intelektualne kru-gove. U Osnovni sud je došao da radi, sjećam se, 6. maja 1985. godine, upravo dana kad sam ja prestao da budem sudija i aktivirao svoj profesionalni advokatski angažman. U svim domenima naše pro-fesionalne i ljudske saradnje, Rifat je bio čovjek parekselans. U svim situacijama, nastojao je da pokaže svoju pravnu i bošnjačku etiku i svoj ponos ovog kraja. Pamtiću ga do kraja života. Smatram da je prerano otišao sa ovog svijeta. Mnogo će mi nedostajati. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina u pravosuđu, ne samo grada Sjenice, već Sandžaka i R. Srbije, Rifatov život i djelo zaslužuju da se o njemu objavi monografija, jer je bio neobična pojava “.

Principi na kojima je sudija Rifat temeljio svoj rad su: u svom radu Rifat Kurtović je uvijek polazio od stavova i principa ustanovljenih još iz rimskog vakta: 1. Honeste vivere (pošteno živje-ti); 2. Alterum non crederae (drugoga ne štetiti); 3. Suum sinque tribuaere (Sva-kome dati ono što mu pripada). Također se držao ustaljenih principa: 4. Tri puta mjeri, jednom sjeci!; 5. Ni po babu ni po amidžama!; 6. Samostalnost i nezavisnost sudijske funkcije!; 7. Osuditi sve ono što treba osuditi, ali ne mrzeti!; 8. Uvijek tre-ba imati čvrst i nepokolebljiv karakter!; 9. Kod mene su svi ljudi jednaki, govorio je, bez obzira na spol, rasu, nacionalnost, vjeru ili društveni status u kojem su!; 10. Kao sportista: veličao je i promovirao sportski moral i duh - zavšio je svoj sjetni prijateljski iskaz, advokat S. Čolović.

Prof. dr Izet Eminović, univerzi-tetski profesor iz Sarajeva, svoj odnos prema prijatelju merhumu je izrazio, po-zivajući se na glasovitu misao Trygveja Gulbranssena: „Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Do-

gađa se da i dalje žive, po svojim riječi-ma i djelima, a najviše po dobroti srca“.

Dragi Rifko, sretni smo i ponosni što si bio dio naše sredine i naših života. Tvoj lik i djelo ostat’ će dio ovog društva i vremena, a tvoja dobrota i plemenitost predstavljaju kulturno i duhovno blago Sandžaka. Zauvijek ćeš biti upamćen po svojim ljudskim karakternim crtama, svojom veličinom, otmenošću, posebno-šću, plemenitošću, dobrotom, čistoćom duše... Svojom stručnošću i briljantnom intelektualnom logikom nesebično si pomagao svojim sugrađanima u rješava-nju tekućih problema. Svi mi koji smo boravili u tvom kabinetu, izlazili smo sa istim zaključkom da je čovjek puno pametniji kad izlazi od „Velikog kadije“. Zauvjek ostaješ u našim srcima, sjećanja na tebe ne blijede, a uspomene će trajati vječno, - izjavio je između ostalog, prof. dr Izet Eminović.

Prof. dr. Sefer Međedović, ista-knuti advokat i profesor Univerziteta u Novom Pazaru, koji je obnašao fuknci-ju dekana Pravnog fakulteta – Bio sam veoma žalostan, kada sam saznao vijest o smrti gospodina Rifata Kurtovića, jer sam ga poznavao kao oca, kolege Rej-hana Kurtovića, inače mog studenta. Znam ga kao veoma savjesnog i pra-vednog sudiju. Često smo razgovarali o pozivu sudije i o pravničnom pozivu uopće. Dopao mi se u širenom pogledu. Bio je veoma principijelan i pravnički izgrađen. Rifat Kurtović, kao sudija i intelektualac, prije svega bio je izuzetan čovjek. Pripadao je najelitnijem krugu pravnika. Do tog zaključka sam došao prilikom brojnih susreta, rasprava i raz-govora, prilikom druženja. Uočio sam da je izuzetno bio vezan za pravni sistem i u tome je nalazi svoj životni izazov za rad i suradnju sa drugima. Sjeničko i Pravosuđe Srbije uopšte, smrću Rifata Kurtovića, izgubilo je uzornog pravnič-kog pregaoca. Konkretno, nisam imao rasprave kao advokat u sudu, gdje je radio sudija R. Kurtović, ali moj dojam je na osnovu višegodišnjeg zapažanja i saradnje. Iz tih razloga smatram da je njegov prerani odlazak, veliki gubitak, ne samo za porodicu, već i za sjenički kraj, su Međedovićeve riječi utjehe

Prof. dr. Petar Bojović, profesor Beogradskog univerziteta, povodom iznenadne smrti sudije Rifata Kurtovića je rekao sljedeće: Povodom Vaseg ve-cerasnjeg telefonskog poziva, a u vezi

mišljenja o Rifatu Kurtoviću, sudiji, od mene možete čuti samo najljepše riječi. Gospodina Rifata Rifka Kurtovića po-znajem skoro desetak godina. Bio mi je kućni prijatelj i dolazio je, sa porodicom, u stanu kod mene na Novom Beogradu. Poznavao je moju suprugu, djecu, rodi-telje, ali i širu familiju. Susretali smo se na raznim mestima od Novog Pazara i Sjenice do Beograda i Sarajeva i različi-tim povodima, tako da sam imao prilike da ga upoznam kao prijatelja, roditelja, supruga ali i kao pravnog stručnjaka. Ostavio je na mene utisak odgovornosti i predusetljivosti prema prijateljima, ozbiljnosti i velike emotivnosti prema porodici, profesionalnosti i posvećenosti u poslu. Njegova radni elan, stručnost i iskustvo, organizovanost i preduzimlji-vost, bili su pokretac ali i putokaz poro-dici i prijateljima da mogu biti ponosni na njega. Na žalost, prerana smrt ga je prekinula, da završi mnoge poslove i do-čeka još puno lepih i radosnih stvari u životu. Podržavam predlog da se u Sje-nici formira Udruženje pravnika ,sudija ...”Rifat Kurtović”. – rekao je između ostalog, dr. P. Bojović.

Nadica Jovanović, sudija iz Kra-gujevca i bivši član Visokog savjeta sudstva R. Srbije je izjavila, da je s bo-lom primila vijest o iznenadnoj smrti svog kolege i prijatelja Rifata Kurto-vića. „Sudija Rifat Kurtović je kao su-dija i kolega bio izuzetna ličnost kojeg sam visoko respektovala. Doista mi je žao što je prerano otišao, jer je njego-vo iskustvo dragocjeno, koje je mogao pretočiti u više knjiga, koje bi bile dra-gocjene mladih pravnika, posebno sudi-ja. Ja bih imala mnogo toga da kažem o kolegi Kurtoviću, ali sam spriječena i dodatnim problemima koje lično imam. Nadam se da ću naći vremena da napi-šem o sudiji Rifatu jedno veće oproštaj-no slovo, jer je on to zaslužio u svim di-menzija svog profesionalnog i ljudskog rada“ – kazala je između ostalogu sudija N. Jovanović.

Dr. Ilija Zindović, istaknuti sudija Apelacionog suda u Kragujevcu i redov-ni profesor Univerziteta – „Bio je izuzet-no precizan kao sudija i kao čovjek. Ple-nio je moju ljudsku i pravničku pažnju. To me je i obavezivalo, kada sam saznao da je preminuo. Doista, bilo mi je mnogo žao. Kad sam došao u Sjenicu na sahra-nu, tu sam vidio mnogo svijeta, mno-go više nego što u običajeno u oakvim

30

IN MEMORIAMceramonijama. Sreo sam se sa mnogim kolegama i prijateljima. Bili smo mnogo tužni zbog njegovog preranog odlaska. Ono što mogu kažem iz stručnog ugla, R. Kurtović je čitav svoj život bio vezan za sud i pravosuđe. Krasile su ga mnoge vrline, čestitiost, istrajnost u radu, pra-vičnost i ispred svega, ljudskost. Svim svojim bićem ispoljavao je svoju izgra-đenu čovječnost, koja je bila sastavni dio njegovog profesionalizma i slobodnog načina života. U radu je ostvarivao izu-zetne rezultate. Poznato mi je sudskih iz-vještaja, da je znao vrlo često da premaši mjesečnu normu rada dva ili tri puta, a takvih sudija je doista malo, posebno u Srbiji, kada slijedi jedna opća reforma sudstva“ – su riječi dr. I. Zindovića.

Prof. dr. Halid Kurtović, dosko-rašnji dekan Pravnog fakulteta, Univer-ziteta u Zenici, Univerzitetski profesor. Rifat je osoba i ličnost kojeg sam mnogo volio i sa kojim sam se mnogo družio, bez obzira što je bio šest godina mlađi od mene. Bez sumnje, bio je oličenje časti ugleda i pravde. Najkraće rečeno, borio se za pravdu i istinu. Iza svake presude je stojao sa svom pravnom ar-

gumentacijom. Većina njegovih odluka, riješenja, malo je reći većina gotovo sve presude su bile potvrđene od Drugoste-penog suda. On je kao sudija i čovjek djelovao originalno, precizno u jednom biću je stvorio i pravno i moralno djelo-vanje. Vjerujem, da će ove moje navode vaši sugovornici potvrditi, rekao je iz-među ostalog, prof. dr. H. Kurtović.

Sudija Vejsel Smajović, vršilac duž-nosti predsjednika Osnovnog suda u Sje-nici, je izjavio: sudiju i prijatelja Rifata Kurtovića sam dobro poznavao. On je bio ime mog dubokog poštovanja, jer je bio perfekcionista i profesionalac u svom poslu. Znam da je mnogima smetalo što je tako uredan i profesionalan, ali se ja ponosim sa njim. Meni je doista veoma teško da se opraštam od njegovog prera-nog odlaska. Svojim ukupnim angažma-nom on je mnogo učinio da se afirmiše sudstvo na našim prostorima.Njegov pre-rani odlazak nije samo gubitak za porodi-cu, već i za naš Sud i za naš kraj u cjelini. Kurtović je metod i pristup me je jako impunovao, jer je svojim angažmanom doveo u red naš sud da funkcioniše kao sahat. Kolega Rifat Kurtović, značajno

je doprinio primjeni prava u praksi. Kra-sila ga je izuzetna posvijećenost i pro-fesionalni odnos pre-ma sudijskom poslu. Nije se mirio sa tim da nastali problemi nemaju svoje rješe-nje.Zato mi je bila čast, što sam sa sudi-jom Rifatom Kurto-vićem profesionalno saradjivao i radio. Nakon njegovog od-laska, teško je naći takvog profesionalca u našem pravosu-dju. Za sada toliko, konsultovaću se sa kolegama pa ćemo napravit širi tekst o rahmetli sudiji Rifa-tu Kurtoviću.

Dr. Saša Perišič, šef pravne službe Kliničkog centra Sr-bije Beogradu i uni-verzitetski profesor, sjećanje na sudiju Rifata Kurtovića je

predao u pismenoj formi: „Beskrajno sam tužan gubitkom pravog prijatelja i kolege pravnika, Rifata Rifka Kurtovića i iskreno saosećam sa ogromnim bolom njegove porodice. Sudija Rifko je bio jedan od rijetkih ljudi Sandžačke regije koji je imao veoma izraženu široku in-telektualnu i ljudsku dimenziju.Čitav svoj radni vek posvetio je pravdi i pra-vičnosti, što je išlo uz njegov istančani karakter i narav koju imaju rijetki a tako pošteni ljudi.

Vjerujem da je kao istaknuti intelek-tualac obavljajući uvijek i samo poslove u interesu države i njenih građana, a ni-kako u svoju korist, zaslužio posthumno odlikovanje gradova kojima je darivao sebe čitavog a to su Novi Pazar i Sjenica odakle je prerano otišao kao predsjednik Suda.S obzirom da je dao nemjerljiv do-prinos u demokratizaciji našeg društva kroz svoj sudski i stručni rad , time je na direktan način stekao uslov da ministar-stvo pravde kojem je pripadao pokrene proceduru za odlikovanje preminulog sudije Kurtovića koji to i nesumnjivo zaslužuje. Odlazak dragog prijatelja i su-dije Rifka Kurtovića ostavlja veliku pra-zninu u porodici prije svega, u svakod-nevnom radu i životu kolega pravnika i sudija , čitave regije i naposletku iskrenih prijatelja koji su ga voljeli i doživljavali na poseban način,pri tome sebe ubrajam u krug ljudi kome će mnogo nedostajati. U cilju očuvanja lika i djela dragog pri-jatelja prijedlažem da se ustanovi institu-cija “Udruženje sudija i pravnika Ri-fat Kurtović“ koji bi okupio eminentne sudije i pravnike. Njihov zadatak bio bi, da jedanput godišnje u Sjenici organizuju stručni seminar sudija i pravnika i na taj način sačuvaju sećanje na dragog prija-telja od zaborava.Lično smatram da ova plemenita ideja može da bude ostvarena jer sećanje na našeg kolegu i prijatelja dostojno mogu da prenose njegov sin doc dr Rejhan Kurtović i njegovi sinovi.

Ponosan sam što sam imao prijatelja kao što je sudija Rifko Kurtović i u to ime Večna mu slava i hvala za sve što je učinio za društvo kojem je pripadao.Amin. –Rekao je između ostalog, doc.dr Saša Perišić , načelnik zdravstvene administracije i nemedicinskih poslova Klinike za infektivne i tropske bolesti, Klinički centar Srbije.

Prof. dr Safet Kalač, prodekan Fa-kulteta za Saobraćaj, komunikacije i lo-gistiku, Univerzitet “Adriatik“, Budva

www.gikoko.baDžemala Bijedi a 185, tel: 033 455 333

31

IN MEMORIAM(Crna Gora) - Moje misli i prva sazna-nja o smrti rahmetli Rifata Kurtovića sukobila su se sa istinom između vrhova rožajskih planina i pešterske visoravni. Te misli su me opterećivale, zato sam pošao na dženazu u Sjenicu,da bar ne nosim teret što nisam bio na ispraćaj dragog prijatelja na ahiret,sa iskrenim žaljenjem, što više nije sa nama. Osta-jemo bez priatelja,bez njegove pažnje, topline i lijepe riječi.

Rifata ću pamtiti kao čovjeka koji je izatkao najčudnije veze koje su čvr-sto spajale čovjeka i rodni kraj, kroz osjećanje pripadnosti porodici i svome bratstvu, komšijama i prijateljima, rod-nom mjestu, tj. mjestu svoga djetinjstva i mjestu vječnog spokoja.

Uvijek sam volio ljude čvrstog ka-raktera,sopstvene odvažnosti,ljude koji imaju znanje, iskustvo, mogu i hoće da razumiju druge, pomognu drugima, vole druge ljude, vole svoje mjesto u ovom slučaju Sjenicu, tu peštersku visoravan na kojoj je osjećao planinske vjetrove i ptičje krikove,čvrsto koračao po milio-noljetnjem kamenju, preko kojeg su gle-čeri i uslovi prohujali.

Putevi čovječanstva nijesu mimoišli ovu divljinu, ali mi se uvijek činilo da je Rifat u dodiru sa prirodom i ljudima unapređivao i jedno i drugo,da su i on i priroda pa i ljudi družeći sa njim po-stajali bogatiji,ljudi odgovorniji,okolina zdravija i sretnija, možda je i profesija kojom se bavio odredila viziju života rahmetli Rifata i prostora u kome je ži-vio i stvarao, često puta kroz razgovore sa njim želio je da posavjetuje druge,da budu ljudi,da ljudi, pa nije lahko biti to, čovjek, rekao bi Rifat, prilikom naših susreta!

Za čovjeka kao što je bio Rifat, šta god da napišem ili kažem,bojim se da ne bih napisao sve ono što je bio i što svakao zalužuje naš prijatelj Rifat, kao pravnik,sudija, predsjednik Osnovnog suda u Sjenici Višeg suda u N.Pazaru, u poslovnoj sveri, a šta još toga ima u privatnoj...? Zato rizikujem da sa par rečenica podijelim utiske sa dragim prijateljima koji su ga poznavali,volje-li i cijenili i koji su sa svih strana šireg regiona bili na dženaze u Sjenici, dana 28.05.2017.godine,o Rifatu koji će dugo i dugo ostati u sjećanjima kao čovjek ko-jeg sam poznavao i prema kojem sam se sa posebnim poštovanjem odnosio.

Na kraju, ovog iskaza , da se obratim

Rifatovom sinu univerzitetskom profe-soru Rejhanu R. Kurtoviću.

Dragi prijatelju Rejhane, put Tvoga oca neka ti bude putokaz, njegovo ime svetinja, a njegov lik sjećanje, da si imao dobrog oca i požrtvovanog za svoju po-rodicu. Budi ponosan što si imao takvog oca, kao čovjeka od ugleda, koji je kao sudija nosio oreol pravde i istine.

Završna riječ1

Gledano u cjelini, kada govorimo o sudiji Rifatu Kurtoviću, možemo reći da je njegovo ime u narodu Sandžaka – postalo mjera za pravdu. Takav će i on ostati u sjećanju mnogih ljudi koji su ga znali, da bude mjera za vrijednost drugih. Bezbeli, bio je naočit i blistav um živog sandžačkog duha, raznovrsne osjećajnosti, častan i razborit, pouzdan, druželjubiv, duhovit, darovit, radan, požrtvovan, hrabar i dobro izmaknut i udaljen od šaptača, poltrona i drži sme-ta, koji su bili antipodi njegovoj pravnoj slici svijeta. Bio je i ostao mudar kao pravni intelektualac sa svim atributima, koje su ga krasile u sandžačkom pravo-suđu. Zacijelo, ostaje značajna praznina za njim koja se teško može popuniti. Sjenica, Sandžak i Srbija su izgubili značajno ime iz svijeta prava, odnosno, sudstva i naravno društvo u cjelini.

Svoje izuzetno znanje iz oblasti prava Rifat Kurtović je usmerio na formiranje svoje porodice pravnika (supruga advo-kat, sin, doktor pravnih nauka), u svim raspravama bila je uočljiva intelektu-lana i fizička otmjenost. Svoju pravnu i fleksibilnu sudsku karijeru gradio je na visokom etičkom – moralnom kodeksu, intelektulaca i pravnika. Svoj životni i profesionalni vijek posvetio je ostvari-vanju cilja unapređenja sudskog poziva, zbog čega će ga se uvijek sjećati njegove kolege, istaknuti sudije iz plejade san-džačkih pravnika. Bio je i ostao, duboko posvećen struci i časnom pozivu sudca. U tom smislu, on se permanentno usa-vršavao, posebno u sticanju znanja, kao vrlini (arcte) i pravnoj etici koja sugeriše principe hrabrosti i pravde. Vjerovao je u čovjeka u njegovu čovječnost, posebno znanja kod ličnosti i pravednosti društva.

Iza sebe je ostavio neutješnu supru-gu Zelihu advokaticu i sina pravnika, dr. Rejhana Kurtovića, docenta Univerzi-teta i tri unuka Ardana, Dina i Azama, snahu Vahidu, dvije sestre i tri brata. Da

im Svevišnji podari sabur. Njegova vječ-na kuća, je na mezarju Medare, nedaleko od Sjenice.

Na koncu, ostaje nam da konstatujemo, da se Rifat Kurtović, kao istaknuti bošnjač-ki intelektulac i sudija, svojim životom i djelom potvrdio da je izuzetna odgovorna ličnost, koja će se pamtiti po ljudskoj eti-ci i dostojanstvenoj borbi za ostvarivanje sloboda i ljudskih prava. Zastupljen je kao ličnost u Enciklopediji Sandžaka. Kao sudija, primjenjivao je u svom radu rele-vantne metode za otkrivanje istine.U tom smislu, veoma je interesantan prijedlog ko-lege, dr Saše Perišića, koji se u svom osvr-tu na ličnost i djelo rahmetli sudije Rifata Kurtovića, založio da se u Sjenici formira strukovne Udruženje sudija i pravnika sa imenom „RIFAT KURTOVIĆ“. Na taj na-čin Sjenica bi postala stječiste susreta prav-nika koji bi raspravljali, o značajnim prav-nim fenomenima i ukazivali sjećanje u čast sudije Rifata Kurtovića. Imao sam osjećaj iz kontakta sa sudijom Kurtovićevim, da je živio Epiktetov stav o mladosti, pravdi i zdravlju i čovjekoljublje među ljudima u zreloj dobi života. To nas je podjsećalo na misao Maksima Gorkog, da ilustrira-mo, koji je znao reći „najdublje u životu i najveća radost jeste da se ljubav i politika drže u jednu riječ“, imamo osjećaj da je takav bio i sudija Rifat Kurtović. Neka mu dragi Allah podati dženetski život (El-Fatiha!) Amin! u

(Novi Pazar, 15. 08. 2017.)

1 Napomena: Dodatni motiv, za pi-sanje ovog rada, kao i objavljivanja sjećanja na rahmetli sudiju Rifata Kurtovića, jeste i lični odnos pre-ma ovom značajnom pravosudnom službeniku i intelektulacu, koji je veoma u teškom kafkijanskom, or-leovskom vremenu, vodio postupak, za moju političku rehabilitaciju pred Okružnim sudom u Novom Pa-zaru, gdje je pokazao svoju struč-nost, nepokolebljivost i hrabrost, da sudi po zakonu, ne interesirajući ga tko su stranke u postupku i njihova uloga u društvu, politici i nacional-noj oprijedijeljenosti. U svemu tome nosila ga je njegova principijelnost i neopterećenost ideologijom, što se ne može reći za druge sudije.

32

DRUŠTVO

Džamija je sagrađena počet-kom XVIII vijeka. U va-kufskom defteru Arhive u

Istanbulu naziva se Beyler camii i Alay Beyli, dakle po tutuli, a ne po vlastitom imenu osnivača.

Održavali su je Hadrovići pa je po njima i dobila ime. Moguće je pretposta-viti da je jedan od osnivača džamije bio Hadrović, što do sada nije potvrđeno.

Do kraja prošlog vijeka, džamija Ha-drovića je posjedovala jednu kuću u Sta-roj Varoši, plac, groblje, dva rala zemlje oranice u Donjokučkoj opštini, 32 rala livade, 4 ara vinograda i dva rala zemlje u Vukovačkoj opštini. Vakuf džamije je posjedovao i jednu trećinu od 2.000 kru-na , za koje je priznanice izdavao Ibra-him Adrović iz Podgorice.Njena vaku-fnama nije sačuvana.

Od ove prve objave u knjizi B. Agovi-ća do danas , proteklo je 16 godina. Za-hvaljujući neumornom angažmanu reisa IZ Crne Gore, Rifat ef. Fejzića te glavnog

imama u Podgorici Džeme ef. Redžema-tovića, koji su kontinuirano radili i tragali za vakufom i dokumentiima ove džamije, tokom 2016. i 2017. godine konsolidova-na je dokumentacija, od strane arheološ-kog tima izvršena iskopavanja, verifikaci-ja i konzerviranje ostataka temelja džamije i minire te preduzete aktivnosti na kom-

pletiranju tehničke dokumentacije, kako bi se moglo što skorije krenuti u obnovu džamije i njenog vakufa koji je djelimično bespravno uzurpiran. Turska razvojna agencija TIKA je preuzela dio tih obave-za. Bratstvo Hadrovića je u međuvreme-nu formiralo „Odbor za obnovu vakufa džamije Hadrovića u Podgorici“ te 16 po-

Zatiranje tragova

n Piše: Dr. Šemsudin HADROVIĆ

Obnova Vakuf džamije Hadrovića u Podgorici

Od 1878. godine, kada je u Berlinu Osmansko carstvo potpisalo međunarodni sporazum o miru, tj. kapitulaciju, nastupilo je vrijeme „pobjednika“, a time i nemilosrdna osveta Turci-ma u svim zemljama Evrope. Najdirektniji oblik osvete, pored ostalog, ogledao se u rušenju muslimanskih bogomolja, džamija. U razdoblju od pedesetak godina porušene su hiljade dža-mija na prostoru Evrope. Samo u Crnoj Gori su u isto vrijeme porušene 84 džamije.Takva je sudbina kasnije zadesila i džamiju Hadrovića u podgoričkom naselju Drač.

n Jedina fotografija džamije Hadrovića, snimljeno 1905. god. (izvor. MIZ CG)

33

DRUŠTVOdodbora u gradovima i zemljama Evrope . U toku je otvaranje žiroračuna pri IZ CG, na koji će se moći uplaćivati donirana sredstva za obnovu vakufa džamije Ha-drovića. Predsjednici pododbora će zadu-žiti od strane IZ CG ovjerene blokove- priznanice koje će moći izdavati dobročiniteljima.

Obzirom da su dosadašnje aktivnosti oko ponovne izgradnje ove džamije do-vele do toga da je i TIKA- preuzela oba-vezu obnove iste, smatrali smo da je kraj-nje vrijeme da se i mi Hadrovići uključimo u realizaciju ovog značajnog i nadasve časnog projekta.

Tim povodom je predlažen Inicijativ-ni odbor za obnovu džamije Hadrovića u Podgorici u sasatavu:

1. Hadrović Šemsudin, Sarajevo 11. Hadrović Sabahudin, Novi Pazar

2. Hadrović Osman, Berane 12. Adrović Misin, Beograd

3. Hadrović Fahrudin-Faka, Berane 13. Hadrović Safet, Rožaje

4. Adrović Rešid, Berane 14. Adrović Sead, Švajcarska

5. Adrović Mehmed- Meša,Bor 15. Adrović Avdul, Tuzla

6. Adrović Mehmed - Meša, Budva 16. Adrović Mile- Belo, Bar

7. Hadrović ef. Mirsad, Podgorica 17. Adrović DJ Rale, Njemačka

8. Hadrović Mirsad, Sarajevo 18. Adrović Hasko, Njemačka

9. Adrović Hadro- Slovenija 19. Adrović Mirsad , Peć

10. Adrović Raif- Luxemburg, 20. Adrović Muhamed, Vrbica

Kako je obnova vakufa džamije Hadro-vića u Podgorici finansijski veoma zahtjev-na to se očekuje masovan odziv, prije svega Hadrovića, a tako i svih onih koji će, shva-tajući značaj ovog projekta, pomoći isti. U ime Odbora unaprijed, hvala svima.

Za uplate iz inostranstva (izvan Crne Gore):

Banka: SOCIETE GENERALE MONTEGEGRO - SOCIETE GENERALE - PARIS

FIELD 56 A: SOGEFRPP (INTERMDIARY)

SWIFT BIC CODE :PDBPMEPG / FIELD 59: IBAN: ME25550005120000102162

MESIHAT ISLAMSKE ZAJEDNI-CE - Ul. Gojka Radonića 42- Podgorica

PS. Prijedloge, stavove i mišljenja slati na : [email protected] ili na GSM: 00387-61-161-265u

n Idejni plan rekonstrukcije- obnove džamije

34

DRUŠTVO

Predsjednik Udruženja Bošnjaka Sandžaka u Izmiru (Turska) gos-podin Omer Ok - Bibić, posjetio

je Udruženje građana porijeklom iz San-džaka u BiH, kojom prilikom se susreo sa Ekremom Lekićem, predsjednikom Udruženja građana porijeklom iz San-džaka u BiH.

U vrlo emotivnom i prijateljskom razgovoru, predsjednici Ok i Lekić do-govorili su niz zajedničkih projekata.

Prvi korak ka zbližavanju ovih nevla-dinih organizacija bit će razmjena infor-macija o aktivnostima jednih i drugih i o zajedničkim nastupima u realizaciji pro-jekata koji će biti dogovoreni prilikom posjete rukovodstva UGPS-a bratskom Udruženju u Izmiru. u

(Redakcija)

Sandžak kao veza BiH i Izmira

Susret predsjednika dva udruženja građana porijeklom iz Sandžaka

35

DRUŠTVO

Na skupu u Koncertnoj dvorani Kulturnog centra u Novom Pa-zaru, pored dječaka i njihovih

porodica, prisustvovali su gosti iz Burse, Rožaja i predstavnici Grada Novog Pa-zara.

Predstavnik Udruženja građana “Sve-tionik” iz Novog Pazara, Muhammed ef. Demirović i predstavnik Grada Burse Ibrahim Karaman su prigodnim riječima se obratili prisutnima i iskazali međusob-nu zahvalnost.

U okviru projekta “Kolektivi sunet”, koji Grad Bursa i ove godine nastavlja na području Balkana, u Novom Pazaru i okolini, obrezano je 130, a u Rožajama, Petnjici i okolnim mjestima 170 dječaka.

Tokom realizacije i ovog kolektivnog suneta prednost je porodicama sa slabi-jim imovinskim stanjem i romskim po-rodicama.

Sunet ili obrezivanje jedan je od oba-veznih propisa za muslimane i, tradicio-nalno, za svaku muslimansku porodicu predstavlja svečani čin.

U Sandžaku, pored higijenskih i zdravstvenih razloga zbog kojih većina roditelja suneti svoje dječake, sunećenje takođe predstavlja dio kulture i tradicije. Obrezivanje je bezbolno jer se radi uz lo-kalnu ili opštu anesteziju. Nakon što se primijeni anestetik, sunećenje traje oko 15 minuta a zacjeljivanje i njega neko-liko dana. Nakon toga dijete je za cijeli život zaštićeno od nečistoća, infekci-ja, bakterija, i raznih polnih i urinarnih bolesti koje mogu ugroziti cjelokupno zdravlje.

Tradicija kolektivnog suneta u No-vom Pazaru i Sandžaku zaživjela je u za-dnjih desetak godina uz pomoć donacija iz Turske kada se za tu priliku posebno

posvjeti pažnja za socijalno ugrožene po-rodice. u

Uz donaciju turskog grada Bursa i organizaciju NVO „Svetionik“, u srijedu je, 02.08.2017.godine, u Novom Pazaru održana svečanost povodom kolektivnog obrezivanja za tri stotine dječaka u Sandžaku.

U Sandžaku kolektivno osunećeno 300 dječaka

Uz donaciju Grada Burse i u organizaciji NVO „Svetionik“

n Piše: Prof. Samir KURTANOVIĆ

36

DRUŠTVO

Prosto je nevjerovatno da zemlje Zapadne Evrope negativno i sa podozrenjem gledaju na ustavne i

demokratske promjene u Turskoj, u ko-jima je odmah nakon Američke revolu-cije, (1776.god.) došlo do sličnih poli-tičko-pravnih i društvenih promjena, a koje su u Francuskoj prerasle u Francu-sku revoluciju, nakon koje je proizašla čuvena Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789. godine.

Parlamentarizam, predsjednički si-stem, polupredsjednički sistem i drugi oblici vladavine, pored već uspostavlje-nih parlamentarnih monarhija, bio je proces koji je postao standard demokra-tizacije zapadno-evopskih društava.

Kada je došlo do modernizacije i no-vih političkih reformi u modernoj Tur-koj 1923. godine, cijeli Svijet i Evropa su pozdravili ustavne, političke, pri-vredne i opštedruštvene promjene u mo-dernoj Republici Turskoj, nakon konač-

ne propasti Osmanlijskog carstva.Otac moderne Turske nacije i najve-

ći reformator u Turskoj sa početka 20. vijeka, Kemal paša Ataturk, je uveo je-dan polupredsjednički sistem, po ugledu na Francusku i Lenjinovu Sovjetsku Ru-siju, sa jednom partijom na vlasti, Repu-blikaskom narodnom partijom (CHP).

Još za života velikog državnika, voj-skovođe i reformatora Kemal paše Ata-turka, 1937. godine pokrenuta je inicija-tiva da se izvrši izmjena Ustava Republike Turske i da se uvede Pred-sjednički sistem, sličan pravno-politič-kom sistemu u SAD, koji uspješno funkcioniše uz vrlo male korekcije Us-tava (27 amandmana), već više od 200 godina.

Turska je za vrijeme Adnana Mende-resa sredinom 20. vijeka, umjesto de-

mokratskih promjena, doživjela vojni puč i uspostavu vojnopolicijske vlasti u Turskoj. To je Tursku sve više guralo u dužničko ropstvo i ponovnu uspostavu pučističke vojne vlasti 1980. godine, kada je general Kenan Evren postao Predsjednik Republike Turske.

Donošenjem novog Ustava 1982. godine moderna Republika Turska je ostala i dalje zarobljena u brojna nede-mokratska ustavna rješenja, koja Tur-skoj nisu davala mogućnost približava-nja Evropskim pravnim tečevinama i uključivanja Republike Turske u EU. Dolaskom demokratskih političkih sna-ga na vlast, u Republici Turskoj još uvi-jek nije bilo moguće napraviti prave de-mokraske korake ka Evropskoj Uniji, vladavini prava i zakona, kako to već decenijama vlada u državama članicama

Ustavne i demokratske promjene u Republici Turskoj

n Piše: Dr. Rizvan HALILOVIĆ

Multikulturlanost, ljudska prava i slobode

Svjedoci smo ovih dana sve učestalijih i zastrašujućih napada i antiturske propagande, koja prati demokratizaciju i ustavne reforme u nama prijateljskoj Republici Turskoj. Ustavne i de-mokratske promjene u Republici Turskoj su uslijedile nakon neuspjelog i iz vana instruiranog vojnog udara, određenih odmetnutih snaga Armije Republike Turske.

37

DRUŠTVOEvropske unije.

Početkom 21. vijeka na vlast u Tur-skoj dolazi jedna nova generacija poli-tičkih, kulturnih, naučnih i privrednih snaga koje su preporodile u svakom smislu Tursku i podigli na visok nivo standarde života i privređivanja u mo-dernoj Turskoj. Turska je prerasla u svjetsku privrednu silu i zasluženo zau-zela svoje mjesto među 20 najrazvijeni-jih država Svijeta.

„Umjesto poimanja države koja sa visine gleda na građane, uspostavili smo upravu koja služi građanima.“. (R.T.Er-dogan ) To je politička filozofija na ko-joj Redžep Tajip Erdogan i njegova AKP, dobija sve snažnije povjerenje građana svih političkih opredjeljenja u Republici Turskoj.

Nakon svih demokratskih i eko-nomskih promjena u Turskoj na red su došle i Ustavnopravne promjene koje su Tursku učinile još demokratičnijom i snažnijom državom što je i želja svih građana, njihovih političkih predstavni-ka i predsjednika Turske, gosp. Redžepa Tajipa Erdogana.

Referendum, sedmi po redu od osni-vanja Republike Turske, bio je najde-mokratskiji način izražavanja volje tur-skog naroda, koji su se na referendumu 16.4.2017. godine, pozitivno izjasnili o prihvatanju 18. amandmana na Ustav Republike Turske.

Ovim ustavnim promjenama se uvo-di sličan sistem koji vrlo uspješno funk-cioniše u Sjedinjenim Američkim Drža-vama već više od 200 godina.

Usvojene demokratske i ustavne promjene u Velikoj Narodnoj Skupštini Republike Turske, o kojim su se na refe-rendumu izjasnili građani, su u sljede-ćim novim amandmanskim ustavnim odredbama:

- Izbori izvršne i zakonodavne vlasti će se vršiti na isti dan jednom u 5 godina,

- Sudska vlast će biti i dalje nezavi-sna, na to se dodaje sudska vlast je još i neutralna,

- Predsjednik Republike Turske će imati pravo da donese odluku o vanred-nom stanju do šest mjeseci uz saglasnost Vijeća ministara, koje ima pravo da pro-duži ili skrati vrijeme. Ukida se policij-ski sat.

- Vrhovne sudije i tužioce će birati predsjednik i Parlament Republike Tur-ske, koji će biti svrstani u dvije institu-cije od po 13 članova; predsjednik pred-

laže 6, a ostale Parlament. Nakon isteka dužnosti od 4 godine, birani sudije i tu-žioci, mogu biti izabrani ponovo.

- Nacrt budžeta će ponuditi pred-sjednik Turske, a Velika Narodna Skup-ština će ga usvajati,

- Ukinut će se Vojni sudovi, osim u ratnim situacijama, a ostat će samo dis-ciplinski vojni sudovi,

- Velika Narodna Skupština (BMM) će i dalje imati pravo na istraživanja i dogovore kao i do sada.

- Zakonodavna vlast je u rukama Ve-like Narodne Skupštine i ona donosi od-luke o promjenama i izmjenama Ustava i zakonskih akata, kao i do sada što je činila.

- Izbor predsjednika će se održati 3 novembra 2019 godine, a Opći izbori u martu 2019. godine.

- Predsjednički dekret će važiti kao zakon, izbor viših javnih službenika će se vršiti u skladu sa predsjedničkim de-kretom,

- Predsjednika će birati narod svakih 5 godina, a na toj poziciji se može iza-brati ista osoba dva puta. Svaka politič-ka stranka koja je na posljednjim općim izborima imala 5% ili 100 hiljada glaso-va, moći će ponuditi svog kandidata za predsjednika Republike Turske.

- Zamjenike predsjednika i ministre će postavljati i skidati sa funkcije Prede-sjednik Republike Turske.

- Predsjednik Republike Turske i Ve-lika Narodna Skupština će imati pravo da raspišu izbore. U tom slučaju pred-sjednička dužnost se prekida. Skupština sa tri petine glasova (360) donosi odlu-ku o ponovnim izborima, u oba slučaja se bira i Skupština i predsjednik Turske.

- Predsjednik Turske će moći biti do-veden pred zakon, uz tri petine (360) glasova Skupštine bit će pokrenuta istraga protiv predsjednika. Uz dvije trećine glasova (400) predsjednik će biti izveden pred Vrhovni Sud, a presudom njegova dužnost se prekida.

- Predsjednik je šef države, izvršna vlast je u njegovim rukama. Skida i po-stavlja dužnosnike na izvršnim pozicija-ma, određuje nacionalnu politiku, izdaje dekrete.

- Broj poslanika se povećava sa 550 na 600.

- Pravo da bira i bude biran za sve izborne funkcije u Republici Turskoj se stiče sa navršenih 18 godina, a ne 25 go-dina, kako je bilo do sada,

- Ukida se Predsjedništvo Turske i Vijeće ministara, a umjesto Vijeća mini-stara dolazi predsjednička pozicija, sa određenim brojem ministara,

- Predsjednik od sada može da nasta-vi svoje članstvo u političkoj stranci.

Davnošnje težnje i želje turskog na-roda na najbolji način odslikavaju riječi predsjednika Republike Turske:

„Kako smo zajednički još 1071. go-dine gradili našu domovinu Tursku, tako ćemo ponajprije doći do ciljeva po-stavljenih za 2023. godinu, zatim ćemo realizovati, ako Bog da, naše vizije i za 2053. godinu, pa i za 2071. godinu. Tur-ska će ostvariti velike uspjehe. Zbog toga je pred nama velika prilika. Ta pri-lika se ogleda u ustavnim promjenama koje će donijeti predsjednički sistem“ (Recep Tayip Erdogan, 18.2.2017.)

Poznato je da je oko 52% građana reklo DA – EVET ustavnim promjena-ma i da je snažno podržalo svoje držav-

38

DRUŠTVOno rukovodstvo na referendumu održa-nom 16.4.2017. godine.

Sve ove ustavnopravne i demokrat-ske promjene, nisu dovoljne da bi svijet pravilno i sa poštovanjem gledao na de-mokratizaciju u Republici Turskoj. Predsjednički i polupredsjednički si-stem u zapadnim zemljama niko ne do-vodi u pitanje niti sumnja u njihovu de-mokratičnost.

Mnoge evropske zemlje svim silama se upinju da dokažu kako predsjednik Erdogan želi nešto za sebe lično, što je očigledno neistina i što je turski narod mnogo puta do sada demantovao, a na-ročito 15. jula 2016. godine, kada je na-rod svojim tijelima uspio da spriječi vojni udar i svrgavanje legalno izabra-nih vlasti u Republici Turskoj.

Više nego očigledno je da mnoge zemlje Zapada ne mogu da prihvate tako snažan napredak Turske i njeno usprav-ljanje, nakon godina i decenija podanič-kog položaja i finansijskog zaostajanja, što je državama koje kritikuju Erdoga-na, donosilo ogromne profite od roba, usluga i kapitala, koji je Turska godina-ma potraživala i skupo plaćala, od za-padnih ekonomskih sila. Turska je da-nas sposobna da bez licncnih proizvoda ostvari mnoge tehnološke i privredne iskorake, koji Tursku sve snažnije pri-bližavaju 10 najrazvijenih zemalja Svi-jeta.

Mi u Bosni i Hercegovini i zemljama Balkana, kao prijatelji Republike Tur-ske i svih njenih građana, izražavamo poštovanje, podršku i najviši respekt prema svim promjenama koje su dovele Tursku u red 20 najrazvijenijih zemalja Svijeta.

Zbog toga smo pobjedi turskog na-roda u odbrani demokratije i legalno izabranih vlkasti od terorističkih FETO pučista, kao i provedenim Ustavnim promjenama u Republici Turskoj, pru-žali snažnu podršku.

Ovih dana kada turski narod pro-slavlja veliku pobjednu koju je ostvario 15.7.2016. godine, u odbrani suverene i demokratske Republike Turske, mi pružamo najsnažniju podršku i zajed-ničku radost sa nama bratskim naro-dom Truske.

Svima onima koji nasjedaju na kva-zinaučne i kvazipolitičke analize koje dovode mnoge građane u zabludu i sum-nju, poručujemo da se oslobode predra-suda i propagande, koje ne prestaju, pre-ma sve snažnijoj Republici Turskoj.

Poručujemo im da prihvate realnost, koja već više od 20 godina pokazuje da je Turska sve razvijenija zemlja u kojoj se sve snažnije razvija i unapređuje multikulturalnost, ljudska prava i slobo-de, kako to priliči velikim, visoko razvi-jenim demokratskim državama svijeta.

Uzaludni su pokušaji nekih ljevičar-skih političkih snaga da i ovih dana po-kušaju oslabiti sve snažnije napredova-nje turske privrede i ekonomskog rasta, koje zavedene uskostranačkim interesi-ma, rizikuju da oslabe turističku sezonu i još snažniji napredak Turske na čelu sa predsjednikom Erdoganom. Ponosimo se što smo među onim demokratskim snagama u svijetu, koje najozbiljnije misle da veliki lider, državnik i mirotvo-rac Erdogan, sigurno zaslužuje da bude nosilac svjetskog priznaja za mir- Nobe-love nagrade za mir u 2017. godini.

Radujemo se svakoj novoj demo-kratskoj promjeni i podržavamo Ustav-ne reforme, koje su turskom narodu do-nijele još više demokratije, ljudskih prava i sloboda, a u Turskoj još više vla-davine prava i pravne države.

Želimo hrabrom prijateljskom tur-skom narodu još snažniji politički, prav-ni, ekonomski, kulturni i svaki drugi napredak, kako bi snažna i jaka Turska do 2023. godine, na 100. godišnjicu mo-derne države, bila među 10 najrazvijeni-jih zemalja svijeta. u

„Predsjednički sistem koji će do-nijeti ustavne promjene ojačaće našu borbu za ostvarivanje ciljeva, a isto-vremeno i zaštititi jedinstvo, zajed-ništvo i bratstvo Republike Turske“ (Recep Tayip Erdogan, 11.2.2017.)

39

DRUŠTVO

Jedan od takvih skupova, održan u povodu 20 godina od zločina genoci-da počinjenog u Srebrenici, zaštiće-

noj zoni UN-a jula 1995. godine, organi-zirao je Institut kao međunarodnu naučnu konferenciju u periodu od 9. do 11. jula 2015. godine (Sarajevo 9, Tuzla 10. i Srebrenica/Potočari 11. jula) pod nazi-vom „Srebrenica 1995-2015: Evaluacija nasilja i dugoročnih posljedica genoci-da“. Rezultati rada ove konferencije su manje poznati široj javnosti, što za čitao-ce „Damara“ pokušavamo kompenzirati prikazom objavljenog dvotomnog Zbor-nika radova 2016. godine.

Na konferenciji su podnijeta 52 saop-ćenja od strane naučnika-istraživača iz Bosne i Hercegovine, Sjedinjenih Ame-ričkih Država, Kanade, Venecuele, Au-stralije, Švedske, Norveške, Francuske, Holandije, Ćeške, Hrvatske, Crne Gore i Srbije.

Na otvaranju konferencije prisu-stvovao je veliki broj stranih i domaćih zvaničnika, predstavnika političkog i

javnog života. Prisutnima se obratio dr. Rasim Muratović, direktor Instituta, ističući između ostaloga: “Srebrenica je paradigma genocida! Srebrenica je najtužnije mjesto u Evropi! Srebrenica je najstrašniji događaj na tlu Evrope od kraja Drugog svjetskog rata! Srebreni-ca je potamljeli dragulj na kraju svije-ta! Srebrenica je razorena, spaljena, ubijena, zapuštena! Srebrenica je sama sebi prepuštena!“ U ime institucija su se obratili njihovi predstavnici: prof. dr. Muharem Avdispahić (rektor Uni-verziteta u Sarajevu), Ivar Amundsen i mnogi drugi.

Na konferenciji su podnijeta 52 izla-ganja, koja su objavljena u Zborniku ra-dova od dvije knjige: I – 25 priloga (538 stranica) i II – 27 priloga (495 stranica), a koji je promoviran 29. 06. 2016. godine u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adi-la Zulfikarpašića u Sarajevu.

„Srebrenica 1995-2015: Evaluacija naslijeđa i dugoročnih posljedica genocida“

Zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije održane 9-11. jula 2015. godine, Sarajevo – Tuzla – Srebrenica (Potočari): 9-11. juli 2015, knjiga I, 1-538, knjiga II, 1-495, Sarajevo, 2016.

O zločinu genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice i okoline jula 1995. godine, održani su brojni naučni skupovi u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, napisane su brojne publikacije u vidu istraživačkih autorskih radova, zbornika radova, sjećanja učesnika događaja, objavljena izvorna dokumentarna građa, objavljena presuda Haškog suda o počinjenom genocidu i dr. Svaka od njih na svoj način daje doprinos spoznaji razmjera ovog planetarnog zločina. Ipak, usudimo se konstatirati da je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, na tom planu dao posebno vrijedan doprinos, prije svega siste-matskim istraživanjem ovog planetarnog zločina, između ostaloga i organizacijom međunarod-nih naučnih skupova i objavljivanjem radova sa istih u posebnim zbornicima radova.

n Piše: Dr. sc. Azem KOŽAR, prof. emeritus

40

U knjizi I objavljeni su sljedeći radovi:Ahmić Amir, ICTY – istraživanje i do-

kazivanje genocida u Bosni i Hercegovini,Arnaut-Haseljić Meldijana, Suba-

šić-Galijatović Sabina, Hajrić-Čaušević Alma, Genocid nad Bošnjacima Podrinja,

Avdić Dževa, Moram reći ... da se su-prostavim zaboravu,

Balić Hasan, Srebrenica bosanskoher-cegovački amandman,

Bećirović Fikret, Negiranje genocida: Studija o slučaju Bosne i Hercegovine,

Begić Mujo, Genocid u Prijedoru i Srebrenici – komparativni pristup,

Dizdarević Ismet, Posttraumatski stre-sni poremećaj žrtava srebreničkog genoci-da,

Doubt Keith, Očuvanje prijateljstva prije i poslije genocida,

Džananović Muamer, Grabovica Al-mir, Zločini u Žepi 1992-1995.

Džubur-Kulenović Alma, Liječenje preživjelih političkog i ratnog zlostavlja-nja: psihoterapija svjedočenjem,

Đozić Adib, Alibegović Abdel, Obra-zovanje i genocid – Ko, kako i zašto krip-toizira i „zabranjuje“institucionalno obra-zovanje o genocidu nad Bošnjacima 1992-1995.

Efendić Nirha, Kulturnomemorijski aspekt i poetičke odlike dokumentar-no-memoarske proze Hasana Nuhanovića i Emira Suljagića,

Fejzić-Čengić Fahira, Narod bez pra-va na genocid!,

Gabela Omer, Perspektive teorij-sko-empirijskog istraživanja genocida u Bosni i Hercegovini,

Halilagić Nermin, Uloga međunarod-nog tribunala za bivšu Jugoslaviju u utvr-đivanju činjenica o ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini,

Halilović Enver, Politički aspekt ge-nocida u Srebrenici,

Hasić Zijad, Zaštićene zone u oruža-nom sukobu s osvrtom na zaštićene zone tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

Hero Mesud, Memorijalni centar Po-točari – prednosti i nedostaci koncepta,

Hubbel Weiss John, Zašto je teško okončati genocid,

Huseinović Avdo, Mogućnosti rekon-strukcije toka genocida u Srebrenici kroz svjedočenja pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske,

Ibrahimagić Omer, Međunarodna za-jednica je izdala Srebrenicu,

Kožar Azem, Kulturno-historijsko na-slijeđe o ratnim zločinima i zločinu geno-cida u Srebrenici,

Krcić Šefket, Svijet i genocid u Sre-brenici. Tragična sudbina Bošnjaka Sre-brenice 1995-2015.

Kromljak Laura, Karamehić-Murato-vić Ajlina, Posttraumatski rast i nivoi svjedočenja u djelu Esada Boškaila i Julije

Lieblich „Ranjen ovako više sam budan: pronaći značenja nakon proživljenog uža-sa“.

Iz samih naslova radova vidljivo je da je pristup temi „genocid u Srebrenici“ vi-šedimenzionalan i multidisciplinaran, od filozofskih do psiholoških istraživanja. Opservacije istraživača idu u smjeru uo-bličavanja percepcije genocida, percepci-

DRUŠTVO

41

je onih koji su ga počinili, posebno percep-cije žrtava genocida, percepcije svjetskih centara moći koji nisu dali svoj doprinos da se genocid spriječi. Iako su istraživaći iz različirih naučnih područja, ipak sve se svodi na konstataciju da je genocid u Sre-brenici planetarni zločin i tamna mrlja na savjesti čovječanstva.

U knjizi II objavljeni su sljedeći radovi:Kuka Ermin, Značaj i uloga edukacije

o genocidu u sigurnoj zoni UN-a Srebreni-ca, jula 1995. godine,

Kurtćehajić Suad, Genocid u Srebreni-ci kao osnov poništenja Dejtonskog mi-rovnog sporazuma,

Kurtović Rejhan, Deklaracija o Sre-brenici između potreba i stvarnosti,

Lapandić Nermin, Jedanaesta faza ge-nocida u Bosni i Hercegovini,

Mahmutović Muhamed, Srebrenica – genocid kojeg nema u školskim udžbeni-cima!

Matton Sylvie, Dokazi i sam, međuna-rodna odgovornost za genocid u Srebreni-ci 9. jula 2015.

Medić Jasmin, Genocid u Kozarcu i Srebrenici – komparativni pristup,

Mišković Tamara, Usaglašavanje me-đunarodnih konvencija i nacionalnih pro-pisa: donošenje odluke o zaštiti djeteta u ratu,

Moćević Tarik, Politički sistem BiH kao posljedica genocida,

Moore Benjamin, Sjećanje, usmena pripovijest i generacijske podjele: Bosan-ska dijaspora u St. Louisu,

Mulagić Elvedin, Negiranje genocida nad Tutsima i genocida nad Bošnjacima – komparativni prikaz,

Muratović Admir, Genocid i zločin nad Bošnjacima Bosne i Sandžaka, u peri-odu 1992-1995. godine – s posebnim osvr-tom na Srebrenicu – istina kao najsigurnija preventiva od ponavljanja zla,

Muratoć Rasim, Džananović Muamer, Svjedočenje žrtava genocida o zločinu ge-nocida u Srebrenici jula 1995.

Najetović Džemal, Međunarodna umi-ješanost i odgovornost za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici,

Omerović Husejin, Okupacija Vlase-nice i zločini nad Bošnjacima sa područja ove opštine,

Pejanović Mirko, Cvrk Mirsad, Povra-tak izbjeglica u funkciji obnove međuetnič-kog povjerenja u gradu i opštini Srebrenica,

Pettigrew David, Sprečavanje kultur-nog sjećanja i identiteta u Bosni i Herce-govini: Zabrana izgradnje spomenika u Republici Srpskoj kao nastavak genocida,

Popović Milan, Klauzula haosa,Rizvić Selma, Alispahić Fatmir, Virtu-

elni muzej kao medij kulture sjećanja,Sinanović Zemir, Zločin i kazna: Sa-

moubistva ratnih zločinaca u Bosni i Her-cegovini,

Šarić Sabahudin, Negiranje genocida u Srebrenici,

Šestanović Muhamed, Patologija negi-ranja i minimiziranja genocida nad Boš-njacima,

Škrbić Ajla, Kako na pravi način obi-lježiti Srebrenicu?

Taljić Isnam, Kako tretirati Srebrenicu u Umjetnosti,posebno u literaturi (na pri-mjeru moje knjige „Roman o Srebrenici“),

Termiz Dževad, Problemi u istraživa-nju zločina,

Vukadinović Srđan, Nivoi suočavanja sa ne/odgovornošću za sprečavanje dugo-ročnih posledica genocida u Srebrenici,

Zagorica Jasmina, Genocid nad Boš-njacima Podrinja – socijalna problematika samohranog roditeljstva.

Bezbroj pitanja i isto toliko odgovora sadrže radovi objavljeni u drugoj knjizi Zbornika. Problematika je složena, dija-gnoza stanja je teška a terapija nedostatna. Svi atakuju na katarzu počinilaca zločina kao najbolju preventivu da se zločin geno-cida nigdje i nikada više ne dogodi. Iako mnogi znaju da je to utopijsko stajalište o tako krupnom pitanju, ipak mnogi očekuju da će narodi ovog podneblja, Bosne i Her-cegovine i njenog okruženja, izvući pouke za bezbjedniju i humaniju budućnost. A nada posljednja umire.

Ovaj Zbornik radova će, nadati se, dati značajan doprinos u pravilnoj per-cepciji zločina genocida, u izgradnji svi-jesti da su ratovi i zločini rezultat pomra-čenja ljidske svijesti i poremečaja ljudskog uma, u ovom slučaju onovreme-nog srpskog političkog i vojnog vrha. Za žrtve genocida je to ipak nedovoljna ali ne i bezznačajna utjeha! Za nauku i nauč-nike još jedan podsticaj za dalja multidis-ciplinarna naučna istraživanja! u

DRUŠTVO

42

DOGAĐAJI

Naš grad, a vjerujemo i region, je od maja ove godine bogatiji za jedan, rekli bismo nesvakidaš-

nji, modni kutak - “Sara Sabri salon”. Sa-lon se nalazi na Drveniji kod autobuskog okretališta na Drveniji i od svog osnivanja i otvaranja ima za cilj ženama, lijepe nam Bosne i Hercegovine i okoline, ponuditi nešto što bismo nazvali spoj tradicional-nog i modernog, spoj dvadesetprvog vi-jeka i begovskih vremena. Jedinstven je

po tome što se samo ovdje može nabaviti sve za mladenke – od vjenčanice, cipela, bidermajera, nakita, tašnice, do svečanih haljina i tradicionalne bošnjačke nošnje – šalvara, dolama, svilenica, kaftana, dimi-ja, fesova i mahrama za šerijatsko vjen-čanje. Vjenčanice su takođe prilagođene različitim ukusima i načinu odjevanja od onih za pokrivene žene do otvorenih, ra-skošnih pepeljuga do modernih sirena ili kratkih haljina-vjenčanica.

Sara Sabri salon je krajem juna napravio spektakularan događaj u tržnom centru Importanne koji su mnogi mediji okarakterisali događajem koji je spojio ne samo moderno i tradicionalno nego je spojio i različite vjeroispovijesti, svjet-onazore i žene svih profesija i zanimanja.

Bosnian Woman FashionU organizaciji modnog brenda Sara Sabri u sarajevskom tržnom centru Importanne krajem juna održana modna revija

n Piše: Sanela KARIŠIK-BEGOVIĆ

43

DOGAĐAJI

Bosnian Woman FashionSara Sabri salon je krajem juna na-

pravio spektakularan događaj u tržnom centru Importanne koji su mnogi me-diji okarakterisali događajem koji je spojio ne samo moderno i tradicionalno nego je spojio i različite vjeroispovije-sti, svjetonazore i žene svih profesija i zanimanja. Modna revija pod nazivom “Bosnian woman fashion” (u slobod-nom prijevodu: moda ili način odije-vanja bosanske žene) predstavila je modele koje možete naći u Sara Sabri salonu, unikatne, ručno rađene odjevne komade koji su prisutne ostavljali bez daha. Modna revija je trajala dva sata, a defilovalo je preko pedeset djevojaka iz Bosne i Sandžaka u tri bloka. Go-ste je zabavljao u pauzama sa gitarom i pjesmom Enes Ukić, mladi pazarski kant-autor. Importanne centar je pružio kompletnu logistiku od stolica, preko razglasa, video i foto snimanje i dr.

Na reviji su svoje modele predstavile i gošće iz Sandžaka, prof.dr.Bisera Suljić Boškailo sa svojim šalinama i dizajnerka Sedžda Zukorlić Biševac sa svojim ručno rađenim kaftanima.

Reviji su prisustvovale mnoge ugled-ne ličnosti iz sfere javnog, kulturnog ži-vota i biznisa.

Bosnian woman fashion 2017. se odr-

žao samo dva mjeseca nakon otvaranja modnog salona Sara Sabri, a organizatori najavljuju da će se održavati svake godi-ne za “rođendan” salona. u

44

POGLEDI

Obilježavanje najvećeg op-štinskog praznika počelo je tradicionalnom turis-

tičkom manifestacijom „Dani sje-ničke pite“, 23. jula, a istog dana održan je i koncert Novovaroških tamburaša.

Pravi spektakl pred oko 10 hi-ljada ljudi svojim nastupom prire-dio je 24. jula, na trgu ispred grad-skog sebilja jedna od najvećih balkanskih zvijezda Aca Lukas.

U nastavku manifestacije odr-žani su koncerti Adnana Ahme-dića (klasična muzika) i majstora evergrin muzike Miloša Radovića te trubačkog orkestra „Danijela“.

Manifestacija je obilovala ra-znovrsnim sportskim programom – trka kajakom na Sjeničkom jezeru, košarkom, raznovrsnim „igrama bez granica“, kao i ne-izostavnom Trkom beba „Sjenica beby run 2017“.

Povodom dana grada održana je i svečana akademija na kojoj su uručene zahvalnice zaslužnim građanima i uspješnim privredni-cima.

Program obilježavanja Dana grada zatvoren je Festivalom sev-daha, 14. avgusta, na kojem su na-stupali vrhunski interpretatori iz zemlje i okruženja. u

„Sjenica otvorenog srca 2017“.

Dan Grada - 14. august

n Piše: M. Turković

n „Dani sjeničke pite“

n „Dani sjeničke pite“

45

POGLEDI

„Sjenica otvorenog srca 2017“.

n Takmičarska ekipa na ski rolerima

n Kajak na Uvcu

n Trubački orkestar „Danijela“

n Virtouz sa gitarom Adnan Ahmedić

n Rukovodstvo Opštine Sjenica i gosti

46

POGLEDI

Krajem jula u Plavu je organizova-na prva biciklistička trka Plav-Gusinje-Plav, tzv. „Osmi-

ca“, u dužini od oko 30 kilometara. Obzi-rom da se ovakav događaj organizovao prvi put, trka je bila promotivno-rekrea-tivnog karaktera.

U njoj je učestvovalo 60 biciklista, uglavnom rekreativaca. Među učesnicima su bili i članovi bicklističkog kluba „Džada“ iz Podgorice, koji su doprinijeli da trka do-bije na većem i profesionalnijem značaju.

Manifestacija je realizovana u okviru projekta „Stvaranje uslova za razvoj bici-klizma kao nove turističke ponude u Pla-vu i Gusinju“, koji je Turistička organi-zacija Plav realizovala uz podršku Opštine Plav i Nacionalne turističke or-ganizacije. Cilj organizovanja ovog do-gađaja je promocija biciklizma i stvara-

Osmica okupila 60 takmičara

Turistička organizacija Plav realizovala projekat za razvoj biciklizma u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijim i Opštinom Plav

n Piše: Edin JADADIĆ

47

POGLEDInje novog turističkog proizvoda i ponude u Plavu. Osim uspostvaljanja trke, kao novog događaja, TO Plav je ovim projek-tom dobila i 15 bicikala i kaciga koji će se iznajmljivati. Planirano je da se trka organizuje svake naredne godine, i da vremenom preraste u jednu lijepu rekrea-tivnu i takmičarsku manifestaciju.

Nabavljena bicikla i kacige data su za vožnju učesnicima trke, a podršku je na isti način pružio i nacionalni park Prokle-tije koji je u trku uključio i bicikla koja oni posjeduju.

Start trke je bio u Plavu, a vozilo se preko Brezojevica, Šarkinovića Latka i Grope, do Martinovića, gdje se prelazio most na rijeci Ljuči. Preko Višnjeva, Kru-ševa i Koljenovića, stanica za odmor je bila na Ali-pašinim izvorima. Nakon krat-kog odmora i osvježenja, krenulo se iz Gusinja, ponovo do Martinovića, opet preko rijeke, a onda putem preko Hakanja i Vojnog Sela do Plava, na mjestu odakle se i krenulo. Tako se staza na istom mje-stu, preko mosta, presijeca dva puta, i stvara se staza u obliku „osmice“, pa je tako i ova trka dobila simboličan naziv.

Staza prolazi pored obale Plavskog jezera, rijeka Ljuče i Lima, a cijelom svojom dužinom se prostire kroz nekoli-ko sela i zaseoka. U tome je njena dodat-na vrijednost, i njen promotivni, turistič-ki značaj, jer doprinosi promociji ovih krajeva i prirodnih ljepota Plava i Gusi-nja. Osim ove biciklističke staze, u okoli-ni Plava i Gusinja postoji još osam staza za brdski biciklizam.

Pored nabavljenih bicikala i kaciga, u okviru projekta je sagrađan magacin za skladištenjete opreme, kao i osam rampi za parkiranje bicikala, koje će biti po-stavljene ispred TO Plav, nacionalnog parka, i donirane hotelijerima u gradu. Svim učesnicima trke podijeljen su maji-ce i zahvalnice, a veteranima planinare-nja i biciklizma Zuvdiji Bajraktareviću i Sahitu Hotu, uručeni su i specijalni trofe-ji za doprinos u razvoju i promociji bici-klizma. Nagrade im je uručio predsjed-nik opštine Plav Orhan Šahmanović koji je i zvanično označio početak trke.

Trofeje za doprinos u realizaciji pro-jekta dobili su i NTO, Opština Plav-pre-sjednik Opštine, biciklista i fotograf Jovan Nikolić i njegov sajt www.pedalaj.me, kao i Regionalna razvojna agencija Bjela-sica Komovi i Prokletije, koja je kroz svoj projekat prije nekoliko godina ustanovila biciklističke staze u Plavu i Gusinju, i ura-

dila promotivne materijale za njih.Ukupna vrijednost projekta iznosila

je je 6.285,97 eura, od čega NTO uče-stvuje sa 4.320,97 a ostalo je učešće Op-štine Plav, Turističke organizacije i par-tnera. Projekat je realizovan uokviru Javnog poziva Nacionalne turističke or-

ganizacije za podnošenje zahtjeva za do-bijanje podrške za projekte iz oblasti tu-rizma za 2016/2017. godinu, MJERA I - Obogaćivanje i unapređenje ponude.

Biciklističku trku su obezbjeđivale ekipe policijeske ispostave i Doma zdravlja u Plavu. u

Osmica okupila 60 takmičara

48

M iris šumske borovnice iz Pla-va ovog ljeta se sa Prokletija spustio sve do obale Jadrana.

Metropola crnogorskog turizma i Me-diterana - Budva bila je domaćin naja-ve manifestacije „Dani borovnice 2017“, koja je ovog ljeta održana po osamnaesti put za redom. Građani i tu-risti su imali priliku da ispred Starog grada, na Trgu pjesnika, uživaju u na-stupu kulturno umjetničkog društva Plavsko jezero, da probaju domaće ko-lače i poslastice od borovnice,

kao i prve ljubičaste šumske plodo-ve ove sezone.

Dani borovnice su, četiri dana na-kon najave, održani u Plavu od 28. jula do 1. avgusta. Tokom pet dana trajanja manifestacije održan je bogat i interesantan zabavni i kultur-no-umjetnički program. Za raliku od

prethodnih manifestacija ove godine je četiri noći organizovan različit mu-zički program na ljetnjoj bini. Nakon tradicionalnog svečanog defilea bera-čica borovnica i članova folklornog

društva, uslijedio je muzički program na kojem je nastupio bosansko-herce-govački kantautor Al Dino. Drugog dana je organizovana berba borovnice na planini Kofiljači, izlet i promocija

Dani borovnice su, četiri dana nakon najave, održani u Plavu od 28. jula do 1. avgusta. Tokom pet dana trajanja manifestacije održan je bogat i interesantan zabavni i kulturno-umjetnički program. Za raliku od prethodnih manifestacija ove godine je četiri noći organizovan različit muzički program na ljetnjoj bini.

U Plavu održani tradicionalni 18. Dani borovnice 2017.

Manifestacije


POGLEDI

49

POGLEDI

nacionalnog parka Prokletije, a ve-černji sati su bili razervisani za na-stup folklornih društava: „Mladost Višnjevo“ iz Travnika, „Mladost“ – Sjenica, „Džafer Nikočević“-Gusinje i domaćini „Plavsko jezero“. Slede-ćeg dana održan je sajam poljopri-vrednih proizvoda i domaće radino-sti, i koncert “Biseri narodnog melosa Crne Gore” - u organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjinskih naroda Crne Gore.

U sali Doma kulture Murino održa-na je izložba slika i muzičko veče, a u Plavu koncert pjevačice Dare Bubama-re. U Centru za kulturu Plav postavlje-na je izložba slika i fotografija NP Pro-kletije, organizovana promocija knjige „Plavljani i Gusinjani u anegdotama“ i drugih djela Ibrahima Rekovića, pre-zentacija „Plavske sobe“, degustacija hrane i pića od borovnice.

Na kraju manifestacije, uz prigodan muzički program Plavskih tamburaša i degustaciju domaćih proizvoda, progla-

šena je Mis borovnice i najmlađa berači-ca. Laskave titule ove godine pripale su Adelisi Canović i Aidi Bašić. u

U Plavu održani tradicionalni 18. Dani borovnice 2017.

50

POGLEDI

Među učesnicima pohoda, osim planinara iz Plava i Gusinja, bili su i članovi planinarskih

klubova Andrijevice, Berana, Rožaja, Bi-jelog Polja, planinari i gosti iz Sarajeva, Novog Pazara, Podgorice i drugih grado-va.

Predsjednik planinarskog kluba „Je-lenčica“ - Rožaje Ćazim Fetahović kaže da planinski masiv Prokletija predstavlja jedan od najljepših masiva u svijetu, i da je za svagog planinara privilegija i čast biti na Prokletijama.

„Uvijek kada imam slobodnog vre-mena i mogućnosti, zajedno sa svojim prijateljima dolazim na Prokletije i sa za-dovoljstvom ostajem i boravim na ovom prelijepom mjestu. Iz poštovanja prema svojim kolegama, prijateljima, planinari-ma iz Plava i Gusinja ja sam došao danas sa svojim prijateljima, i po jedanaesti put sam učestvovao na ovom veličanstve-

nom pohodu. Krenuli smo iz srca Prokle-tija, Grebaja, i popeli se na vrh Karaula.Vrijeme nas je služilo, prelijep je dan bio i druženje, kao i pogled koji se pruža sa vrha Karaula bio je za nas fantastična na-grada za sve ono što smo učinili“, kazao je Fetahović.

Planinarski pohod na vrh „Karaula“, pod nazivom „Zijova staza“ organizuje se od 2007.godine u znak sjećanja na Zija Ibrahimagića, koji je bio osnivač i više-godišnji predsjednik planinarskog druš-tva „Karanfil“ – Gusinje. Pohod su po-krenuli članovi kluba, prijatelji i

Planinarski pohod „Zijova staza 2017“, koji je ove godine, krajem maja, održan jedanesti put, na najljepši način je otvorio turističku sezonu u nacionalnom parku Prokletije. Oko 70 plan-inara uživalo je u lijepom druženju, a nagrada za sve bili su suncem okupani vrhovi Karanfila, još uvijek prekriveni snijegom. Pogled na te vrhove sa Karaule bio je lijep motiv za uživanje, odmor i fotografisanje, kao i predjeli Volušnice, Popadija, Talijanka, Trojan, a pogled se preko Gusinja, pružao sve do Plava i Plavskog jezera.


Karaula otvorila kapije Prokletija

Zijovom stazom prošlo 70 planinara i označili početak sezone u nacionalnom parku

n Zijova staza 2017 - predsjednica Opštine Gusinje i organizatori pohoda

51

DRUŠTVOporodica, a posljednje tri godine aktivno su se u organizaciju i promociju uključili i Turistička organizacija Plav, i nacional-ni park Prokletije. Ove godine, svoj do-prinos promociji pohoda dao je i plani-narski savez Crne Gore, i Zijovu stazu uključio u svoj plan aktivnosti kazala je u ime Saveza Tatjana Ivanović.

„Drago mi je da je danas toliko plani-nara i ljubitelja prirode učestvovalo na usponu na Karaulu, i daje sve prošlo bez-bjedno. Raduje i to što su planinari uspje-li izaći na vrh po jako lijepom vremenu, a isto tako i spustiti se u Grbaju. Nadamo se da će ubuduće ova manifestacija biti još posjećenija. A naravno, planinarski savez će se potruditi da obavještava svo-je klubove, članove i planinare, kako bi prisustvovali jednom ovakvom događa-ju“, naglasila je Ivanović.

Predsjednica Opštine Gusinje Anela Čekić redovni je učesnik ovog pohoda. Ona je kazala da su Zijova staza i slični pohodi dobra prilika da se upozna područ-je Gusinja, a naročito planine i Prokletije.

„Vjerujemo da će se sledeće godine uključiti što veči broj učesnika kako iz regiona tako sa područja naše opštine. Lokalna uprava će ubuduće podržavati ovu, ali i sve slične manifestacije. Vjeru-jem da ćemo zajedno sa nacionalnim par-kom Prokletije, Turističkom organizaci-jim Plav, i od vrlo skoro i sa turističkom organizacijom Gusinje, omasoviti ovu manifestaciju. Ovaj put se zahvaljujem i porodici Zija Ibrahimagića što organizu-ju jednu ovako dobru stvar za promociju turizma u našem kraju, istakla je Čekić.

U ime nacionalnog parka Prokletije Enes Drešković je kazao kako se nada da će sezona na Prokeletijama ove godine biti znatno uspješnija nego prethodne.

„Danas smo uspješno odradili jedan planinarski pohod Zijovom stazom koji je tradicionalan, i koji zadnje dvije – tri godine koristimo za otvaranje turističke sezone u nacionalnom parku Prokletije. Pravo vrijeme, pravi ljudi i događaj za otvaranje sezone u parku, i očekujemo da će ova godina biti berićetna, i da će naci-onalni park posjetiti mnogo više turista nego što je bilo prethodnih godina. Poru-čio je Drešković.

Na ovogodišnjem pohodu bilo je oko 70 učesnika. Vodič uspona bio je predsjednik planinarskog društva Pro-kletije Zuvdija Bajraktarević. On je već na početku pohoda, pozdravljajući uče-

snike svima skrenuo pažnju na ozbolj-nost pohoda i potrebu da se bude opre-zan, i da se poštuju osnovna pravila planinarenja, kako ne bi došlo do prokli-zavanja i padova, ili do ozbiljnijeg po-vređivanja. Na svu sreću pohod je

uspješno završen, bez ikakvih problema. Polazište ovogodišnje Zijove staze

bilo je „Etno selo „Pavićević“ u dolini Grebaje, a sponzor organizacije ručka za sve učesnike nakon pohoda bila je poro-dica Dževdeta Džeke Laličića. u

Zahvala učesnicima

Suad Ibrahimagić, sin rahmetli Zija Ibrahimagića, po kojem je pohod dobio naziv, se u ime porodice zahvalio svima koji su učestvovali i dali doprinos da se jedanae-sta Zijova staza uspješno realizuje. „U prvom redu se zahvaljujem nacionalnom parku Prokletije, turističkoj organiza-cije Plav i svima ostalima, prije svega planinarima, koji su prepoznali ovu stazu i na Prokletijama nalaze motiv i sebe da ponovo dođu. Ljudi su prepoznali tu afir-mativnu energiju koja se širi ovim pohodom.Evidentno je da je svake godine sve veći odziv i broj planinara i da je zastupljenost regija pristurna. Bilo je planinara iz Podgorice, Rožaja, Bijelog Polja, Berana, Andrijevice, Novog Pazara. Volio bih da u budućnosti pohod dobije ozbiljniji regionalni krakter, i da se uključe faktori koji do sada nisu bili u ovome, i da nam se pridruže u narednim pohodima, poručio je on.

52

POGLEDI

U uvodnoj riječi, glavni imam Od-bora Islamske zajednice Pljevlja Samir ef. Kadribašić je rekao:

„Današnja će svečanost na ovom mjestu biti upisana u noviju povijest, jer je svje-dočanstvo novog vremena u kojem ćemo potvrditi naše trajno opredjeljenje da ćemo graditi mir, svjedočenjem vjere, biti podsticaj našim vjernicima da se ži-vot ovdje može razvijati u harmoniji, su-životu i jednakopravnosti“.

Mještanima Bukovice, reisu Islamske zajednice u Crnoj Gori i Odboru za iz-gradnju džamije svečani trenutak je če-stitao potpredsjednik Vlade Crne Gore Rafet Husović sa željom da se u prediv-nom novoizgrađenom objektu okupljaju vjernici i da se ubuduće samo priča o tome ko je gradio, a ne ko je porušio.

„Vlada je uložila dosta sredstava u Bukovici, izgradila oko 110 kuća za po-vratnike i drugu infrastrukturu, puteve,

elektrifikaciju i mogu danas saopštiti da će izgraditi i porušenu džamiju u selu Planjsko i da ćemo iduće godine prisu-stvovati i njenom otvaranju. Siguran sam da nezavisna, građanska, multivjer-ska i multikonfesionalna, članica NATO saveza, Crna Gora, nikada više neće do-zvoliti zločine na ovim prostorima“, ka-zao je Husović, što su prisutni pozdravi-li aplauzom.

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić je zahvalio Bukovičani-ma na velikom prisustvu i čestitao je Od-boru Islamske zajednice Pljevlja svečani momenat za demokratiju u Crnoj Gori i za pravdu, koja je često bila odsutna sa ovih prostora.

„Mi danas svjedočimo o tome da smo obnovili ono što nam je u prošlosti bilo porušeno. Neka ova džamija bude povod da se u što većem broju vraćate na ove prostore. Čuli ste poruku pot-predsjednika Vlade Rafeta Husovića da po prvi put ulazimo u neki drugi prostor na globalnom nivou. Koliko god da je

možda i upitan NATO pakt, ipak vjeru-jem da smo izašli iz kandži nekih ljudi koji su konstantno imali želju za krvlju, za protjerivanjem, spaljivanjem u ubija-njem. Čuli smo od potpredsjednika Vla-de da će biti izgrađena i preostala dža-mija koja je porušena 90-tih godina i zato želim da se zahvalim Vladi Crne Gore i g. Rafetu Husoviću, koji sigurno ima udjela u takvoj odluci Vlade, da do-godine ispravimo i poslednju nepravdu koja je napravljena na ovim prostorima. Ovo danas je pobjeda dobra nad zlom, ovo danas je pobjeda graditeljstva nad rušilaštvom i neka ovo bude novi poče-tak za suživot na ovom prostoru“, kazao je reis efendija Fejzić.

Potom su dodijeljene zahvalnice do-natorima koji su pomogli izgradnju dža-mije, a predsjednik Građevinskog odbora Nijaz Raščić uručio je posebnu plaketu unucima komšije Pavla Đerkovića, koji je februara 1943. godine spasio veliki broj mještana sela Raščići i pokušao za-štititi džamiju od uništenja, ali je u tom nastojanju dao i svoj život.

Pored predstavnika brojnih Odbora Islamske zajednice u Crnoj Gori, sveča-nosti su prisustvovali i predstavnici op-štine Pljevlja.

Džamiju su svečano otvorili reis Ri-fat ef. Fejzić i podpredsjednik Vlade Rafet Husović.u

Uz prisustvo nekoliko stotina Bukovičana, subotu, 12. 08. 2017. godine, u Bukovici, u selu Raščići, svečano je otvorena rekonstruisana džamija koja je spaljena 1943. godine, a njena kamena munara porušena eksplozivom 20. maja 1993. godine.

n Piše: Jakub DURGUT

Svečano otvorena džamija u Bukovici

53

POGLEDI

Okupljeni oko riznice kulinar-stva „Zarkinog kuhara“ rodbi-na, prijatelji i poznanici prisu-

stvovali su promociji ove knjige, koja je izašla nakon dugogodišnjeg Zarki-nog rada i iskustva. Pjesmom o Zar-ki, Rasema Pelidija je počela promo-ciju, a onda je o kuharu rekla:

„Naša Zarka je kuhanje učila prvo od svoje majke, a kasnije od svekrve i zaove. Postojeće recepte prilagođa-vala je ukusu svoje porodice, ekspe-rimentisala je sa novim začinima, te kombinacijom različitih vrsta mesa, povrća, jufki, kuhajući u saksiji, ze-mljanom loncu, bakrenim sahanima i tepsijama, tradicionalnim jelima davala je lični pečat. Zarkin kuhar nam nudi 150 recepata raznih vrsta jela koji su zbog preglednosti done-seni tematski. Prvo su čorbe pa slana jela, pite, hljebovi i peciva, sezonske salate, slatka jela, zahlade, sokovi, slatko, džemovi. Upoznavajući se sa ovim kuharom, tek tada vidimo bo-gatstvo i ljepotu pljevaljske kuhinje koja je na daleko poznata“, istakla je Rasema Pelidija.

„Specifičnost kulinarstva ili ku-

hinjske umjetnosti tek sada postaje predmet naučnih proučavanja a je-dan je od osnovnih elemenata nacio-nalne kulture“, rekao je akademik prof. dr Dževad Jahić.

„Promoviramo jednu knjigu one vrste koja se uvijek u početku učini da su to praktični recepti i savjeti, da je to svakodnevna naša kuhinja, ono što svakoga od nas zanima, ali pošto sam ja, da kažem čovjek istraživač, čovjek iz nauke grublje rečeno, onda moram reći da svaka ovakva knjiga znači mnogo i za nauku, a prije svega ovakve knjige znače mnogo za ono što je kulturna tradicija jedne sredi-ne, jedne države, jednoga naroda“, istakao je Jahić.

Dramski umjetnik Rade – Lala Čolović je kazao da je Zarkin kuhar knjiga kojom se može ponositi ne

samo veći grad od Pljevalja nego i re-gion, a onda je na svoj način promo-virao kuhar pričom o kazanu za pek-mez.

„Pošto sam 50 godina u kulturi, a ovo je kulturni događaj prije svega, samo da utješim gospođu Zarku, da iza svakog jačeg projekta, pogotovo u kulturi, uvijek stoji pojedinac“, re-kao je na kraju Rade - Lala Čolović.

Autorka kuhara Zarka Tursumo-vić - Ajanović, zahvalila je svima koji su joj pomogli da ova knjiga ugleda svjetlost dana a prvenstveno svojim sinovima i roditeljima.

Knjiga je štampana u knjižari „Grafomerc“ u Sarajevu, a za dizajn se pobrinuo Mirsad Džidić porije-klom Pljevljak, saradnici na projektu su bili i inženjeri braća Fuad i Faruk Bambur. u

Uz prisustvo brojnih zvanica u Pljevljima je promovisan „Zarkin kuhar“. Promocija je uz dobru organizaciju održana u Hotelu „Gold“, a u kuharu je zastupljeno 150 recepata raz-nih jela, uglavnom sa ovog područja, sa postupkom spremanja i fotografijama u boji.


n Detalj sa promocije: Rade - Lala Čolović, Rasema Pelidija, Dževad Jahić i Zarka Tursumović - Ajanović

Arome pljevaljskog kraja

Promocija Zarkinog kuhara

54

POGLEDIPOGLEDI

Hasan Kaimija, rođen je u Saraje-vu u prvoj polovici XVII stol-jeća. Obrazovao se u rodnom

gradu, ali i drugim obrazovnim centrima toga vremena. Nakon školovanja vratio se u Sarajevo i tu počeo djelovati, najpri-je kao halvetijski, a kasnije kao kadirijski šejh u Silahdar Mustafa-pašinoj (Sinano-voj) tekiji u Sarajevu. Poznat, cijenjen, voljen u Sarajevu, vremenom će postati prava harizmatska ličnost uz koju će se vezati niz legendi, anegdota i narodnih predaja, tako da će vremenom biti više poznat po kerametima i čudesima koja su se ispreplela oko njegova imena nego po svom stvarnom historijskom i književ-nom liku. Pisao je pjesme na bosanskom i osmanskom jeziku.

Kaimija se 1682 godine odselio iz Sa-rajeva i otišao u Zvornik, gdje je nastavio sa radom, a umro je 1691 godine u Zvorniku, gdje mu je podignuto i turbe. Razlozi zbog kojih se odselio, ili je otjer-an iz Sarajeva, nisu do kraja rasvijetljeni historijskim dokumentima. Naime, osta-la je predaja da se Hasan Kaimija stavio na čelo pobunjene sarajevske sirotinje koja je 1682. tražila da se razdijeli boga-taško žito, jer se zbog sušne godine umi-ralo od gladi. U toj pobuni ubijeni su sa-rajevski kadija i njegov pomoćnik.

U znak sjećanja na ovu značajnu ličnost Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Is-lamske zajednice Zvornik, uz pomoć gradonačelnika Zvornika, organizuju ovu manifestaciju sa ciljem čuvanja

identiteta grada Zvornika, kao i čuvanja identiteta Bosne i Hercegovine i njenih univerzalnih ljudskih vrijednosti. Mani-festacija obiluje brojnim sadržajima.

Prof. dr. Enesu Pelidiji je povelju za životno djelo „Hasan Kaimija“ u 2017. godini uručio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović. Organizacioni odbor je odluku da dodijeli povelju dr. Pelidiji donio uvažavajući doprinos koji je prof. dr. Enes Pelidija dao svojim radom u prouča-vanju povijesnog naslijeđa Bosne i Her-cegovine, te cijeneći obiman naučni opus, prioritetno historiografskog karak-tera kao i zalaganje za očuvanje histo-riografskog pamćenja kontinuiteta tra-janja Bosne i Bošnjaka, ali i svih drugih naroda u ovoj zemlji.

Prof. dr. Enes Pelidija se zahvalio svi-ma onima koji su u proteklih 15 godina učestvovali u organizaciji ove mani-festacije.

„Nagrada je za mene posebno važna i značajna, prvo kao čovjeka jer je dobi-

jam prvi dan kad odlazim u penziju. Ona mi je posebno draga što nosi ime Hasana Kaimije. To je jedna od najpoznatijih ličnosti, ne samo Bosne, ne samo Herce-govine, ne Bosanskog ejaleta, nego či-tavoga evropskoga dijela tadašnje Os-manske države. Razlog njegovog ugleda nije samo u učenju, nije on samo bio veliki alim, a bio je. Nije samo bio poznat i cijenjen književnik, a bio je. Nije samo bio borac za ljudska prava i slobode, a bio je. Nego zbog njegovoga moralnoga kodeksa. Živio je za narod i umro je za narod. Ta imena i te ličnosti nikada ne mogu umrijeti. Želim da takvih ljudi imamo još“, kazao je prof. dr. Enes Pelidija.

Vijest o dodjeli nagrade prof. Pelidiju zatekla je u Pljevljima, gdje zadnjih ne-koliko godina boravi za vrijeme mjeseca ramazana, odakle je u pratnji nekoliko prijatelja otišao u Zvornik kako bi primio nagradu i učestvovao u dijelu mani-festacije „Dani Hasana Kaimije“. u

Na petnaestoj manifestaciji „Dani Hasana Kaimije“, koju organizuju Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Zvornik, dodijeljena je povelja za životno djelo dr. Enesu Pelidiji, profesoru za osmanski period na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Manifestacija je bogata raznovrsnim kulturnim i vjerskim sadržajima, a održava se svake godine tokom mjeseca juna.


Dr. Enes Pelidija dobio povelju za životno djelo„Hasan Kaimija“

55

POGLEDIPOGLEDI

Cilj manifestacije „Miris pljeval-jske ruže“ je da se građanima Pljevalja, a i drugima, približi

običaj tradicionalnog branja ruže i način spravljanja proizvoda od ruže“, istakla je predsjednica NVO „Građanska inicijati-va“ Ismeta Džakić.

„Više od deset godina u ovom periodu organizujemo izložbu lokalnih proizvoda od pljevaljske mirisne ruže. Tokom mjeseca juna imali smo organizovano branje ruže, nakon čega smo od ružinih latica spravljali tradicionalne proizvode. Od crvene ruže napravili smo predivne sokove na nekoliko načina, sirup, čaj, liker i slatko od ruže, a od bijele mirisne ruže napravili smo ružinu vodicu ili „đulsiju“, kako joj je tradicionalan naziv, a zbog svoje ljekovitosti koristi se kao losion za lice i za poboljšanje vida“, kazala je Ismeta Džakić, prilikom otvaranja izložbe.

Džakićka je kazala da na svom imanju od sedam ari gaji rasadnik pljevaljske crvene i bijele mirisne ruže i kada se sadnice dovoljno razviju dijeliće ih besplatno sugrađanima, koji hoće da svoje avlije ukrase ovom vrstom autohtone ruže. Ona očekuje razumijevanje i podršku lokalne uprave, kako bi se od ovih proizvoda napravio brend.

Posjetioci izložbe su konzumirali proizvode od ruže uz tradicionalnu baklavu zalivenu sirupom od ruže.

Manifestacija je dio je projekta „Dani pljevaljske ruže“, a trajaće do kraja mjeseca jula. u

U organizaciji NVO „Građanska inicijativa“, polovinom jula u Pljevljima je otvorena manifestacija „Miris pljevaljske ruže“. Izložba je priređena u galeri-jskom prostoru ove NVO u ulici Principovoj, u centru grada.


Miris pljevaljske ruže

56

POGLEDI

Ferhat Hodžaj, vlasnik popularne pekare „Arena“, skrenuo je pažnju građana i javnosti oglasom koji

od prije desetak dana stoji na njegovim prodajnim objektima. On glasi: „Građani koji nisu u mogućnosti kupiti hljeb, kod nas mogu dobiti besplatno hljeb tip - 500 od 500 grama, 1-2 hljeba po porodici, od 6 do 20 sati svakog dana“.

Kad smo ga nedavno posjetili, ovaj 33-godišnji pekar nas je dočekao malo začuđen zbog reakcije javnosti, posebno medija koji su na društvenim mrežama prosto preplavili ovaj gest hvalospevima.

- Nije to ništa čudno ni originalno. Ja neću reklamu na ovaj način, neću ni izazivanje zavisnosti niti bilo kojih drugih emocija, ja jednostavno i mislim da je normalno pomoći ljudima koji nemaju, ili možda samo trenutno nemaju. Ako je suđeno da zbog ovoga gesta propadnem, onda zaista i treba da propadnem i ne zaslužujem da se bavim ovim poslom, kaže Ferhat.

Dodaje da je za ovih nekoliko dana u njegova četiri prodajna objekta, dva u Prijepolju i po jedan na Kolovratu i u Brodarevu, podijeljen hljeb svakome ko je to tražio. Nije to ništa strašno i ja sam potpuno ravnodušan prema tim reakcijama. Ljudi imaju svoj način razmišljanja, ja imam svoj. Prije nego što sam donio odluku o ovom potezu posavjetovao sam se sa inspekcijom i uradio onako kako su mi oni rekli. Hljeb koji je u maloprodaji 40

dinara dijelim besplatno, ali ga evidentiram kroz fiskalnu kasu, plaćam propisani PDV i na taj hljeb i tako mislim da radim sve dok bude imalo interesovanja. A ima ga, mada se ljudi malo ustežu jer je teško prekoračiti taj prag i priznati sebi da nemaš para da kupiš hljeb ili dva za porodicu i za sebe. Teška su vremena, ali ja jednostavno ne razmišljam da neko može zloupotrijebiti ovu odluku.

Ferhat je pekar „po genima“, ovo je tradicionalni zanat njegove porodice, ali kao dječak nije želio da bude pekar!

- Htio sam da se školujem i da radim neki sasvim drugi posao. Ali, rat nas je iz Prizrena pokrenuo pa smo jedno vrijeme bili u Sarajevu. Kad smo se vratili, dvije kuće su nam bile spaljene, dok smo ih osposobili za kakav-takav smještaj, potrošili smo pare i ja

sam, poslije dvije godine, napustio srednju školu. Nedavno sam vanredno završio preostala dva razreda, ali sam morao da zasučem rukave i radim ono što sam najbolje znao. Najprije sam prije osam godina u Brodarevu otvorio pekaru, prije nekoliko godina i prodajne objekte u Prijepolju i Kolovratu i sada je to solidno preduzeće sa dvadesetak zaposlenih, sa redovno izmirenim ličnim dohocima, porezima i obavezama prema državi i solidnim prometom. Uz klasičan pekarski proizvod – hljeb raznih sortimenata, proizvodimo i više vrsta pekarskih proizvoda. Tu smo, u ovom gradu i ovoj opštini, dijelimo dobro i ono manje dobro sa našim sugrađanima, i samo tako treba gledati i na ovu odluku o podjeli besplatnog hljeba za najugroženije sugrađane, kaže Ferhat. u

Odluka vlasnika Pekare „Arena“ da besplatno dijeli hljeb svima koji nemaju novac da ga plate, prosto je „zapalila“ društvene mreže. Na portalu www.listpolimlje.info ljudi su pisali; „Bravo, dobri čovječe! Ima ih još koji mogu ali neće i nije ih briga za gladan narod”, ”Ti si prava do-brica trebaju mnogi da se ugledaju na vaš gest, svako dobro tebi i porodici a u poslu napredak”, ”Dobrota je vrlina koju posjeduješ a malo je takvih neka si živ i zdrav sa svojom porodicom”, ”Svaka ti čast ljudino gdje bi nam bio kraj da je još takvih kao ti”…

Ja samo hoću da pomognem siromašnim ljudima

Kako je Ferhat Hodžaj, vlasnik pekare „Arena“ u Prijepolju, ljetos „zapalio društvene mreže“:

n Piše: Muharem M. MUTABDŽIJA

57

Neshvatljiv „nered“ koji vlada na muslimanskom groblju Kosovac započeo je još davne devedeset

i neke godine. Kumovao mu je jedan opštinski akt kojim je bila uskraćena mogućnost Odboru Medžlisa Islamske zajednice da nekome zabrani sahranjivanje na ovom groblju. Mada je i do tada vladala neka vrsta sahranjivanja gde ko hoće, koju je Medžlis, koliko– toliko, pokušavao da drži pod kontrolom i uspostavi neki red, krenula je prava anarhija. Kopao je i kopa ko gdje hoće i kako hoće. Često rodbina preminulog u svojoj režiji odabere parcelu i iskopa grobno mjesto ne pitajući nikoga. U takvim slučajevima često se dešava da se ukloni nišan i prekopa nečiji stari mezar ili da se „uđe“ na teren tuđeg mezara ili grobnog mjesta. Ne izostaju ni nemile scene.

Stari Prijepoljci, čiji su preci davno sahranjeni na groblju Kosovac, puni su gnjeva, negoduju jer nemaju seoska groblja na kojima bi mogli da sahrane svoje preminule. Krive Medžlis i „doseljenike“ koji su „zauzeli“ gradsko groblje, mada imaju alternativna rješenja na grobljima u mjestu rođenja. S druge

strane multikonfesionalno groblje na Ravnama nije rješenje jer se narušava neko nepisano pravilo da se potomci sahranjuju, ako ne u u blizini predaka, ono barem na istom groblju.

Posebna priča je da se zbog samovolje pojedinaca više ne može prići ni jednom mezaru a da se drugi ne nagazi i „povredi“ spokoj umrlog. Ne pomažu ni obavještenja na kapiji groblja da se nikakvi radovi ne smiju izvoditi bez dozvole Odbora Medžlisa. To skoro niko ne poštuje. Zbog svega toga se danas, nakon više od 60 godina kako postoji groblje Kosovac kao gradsko groblje, može sa sigurnošću reći da su njegovi kapaciteti skoro iscrpljeni. Tu i tamo ostalo je neko prazno mjesto.

Prema rječima Sabahudina Obućine, predsjednika Odbora Medžlisa Islamske zajedinice Srbije, svjesni su cijele situacije ali su mogućnosti da nešto promjene, veoma ograničene: „Baš zbog toga smo pokrenuli inicijativu za proširenje i adaptaciju gradskog groblja Kosovac. Nismo sjedeli skršetih ruku već smo kod Zavoda za urbanizam i projektovanje naručili izradu idejnog rješenja za njegovu sanaciju na osnovu kojeg će biti urađen glavni projekat. U gornjoj ravni groblja planirano je kaskadno proširenje u cjeloj dužini sa prilaznim putem a svaka kaskada bi imala po 200 grobnih mjesta. Time bi bili rješeni brojni problemi i mogli bi smo da uspostavimo druga pravila sahranjivanja“, kaže Obućina.

Ovih 400 grobnih mjesta, donekle bi riješilo već komplikovanu situaciju, ali se radi o veoma velikoj investiciji. Njena vrijednost iznosi 10.800.000 dinara (oko 100.000 evra) a Medžlis bez pomoći sa strane ne može savladati ovaj krupan investicioni zahvat.

„Sanacija bi mogla da počne i bez glavnog projekta, krčenje šume, ravnanje terena i drugi grubi radovi. Neophodna su nam sredstva koja očekujemo uglavnom

od opštinskih vlasti a djelimično i od donacija građana. Čekamo da opština raspiše javni poziv za projektno finansiranje nevladinog sektora, gdje spadaju i vjerske zajednice, i da dobijemo sredstva sa kojima bi smo mogli bar da započnemo ove važne aktivnosti, kaže sekretar Medžlisa Mevludin Trnčić.

Oči Medžlisa uprte su i u Kancelariju za vjerska pitanja pri Vladi Republike Srbije sa kojom je inače uspostavljena dobra saradnja.

“Sredstva koja se ubiraju koriste se za troškove tekućeg održavanja kako groblja tako i vjerskih objekata i za potrebe Medžlisa. Da li vjerujete da recimo računi za utrošenu struju za grijanje jedne džamije iznose oko 50.000 dinara (preko 400 evra). A mi nemamo ni jedan neplaćeni račun niti nekome nešto dugujemo, kaže Trnčić.

Ukoliko bi se stekli uslovi, odnosno prikupila početna sredstva već na jesen bi se, smatraju u Odboru medžlisa islamske zajednice, moglo započeti sa aktivnostima na sanaciji groblja Kosovac.

Vjernici se već pripremaju za doček Kurban-bajrama. Posjeta mezarima iz godine u godinu je sve komplikovanija jer se do traženog obično dolazi tako što se pregazi preko drugih mezara!? u

POGLEDI

Prema idejnom projektu za sanaciju i proširenje jedinog grad-skog groblja za 400 novih grobnih mjesta, nedostaje oko 100 hiljada evra.

„Gužva“ na groblju KosovacOno o čemu mislimo samo kad moramo

n Piše: Muharem M. MUTABDŽIJA

58

POGLEDI

Iz organizacije „Zelena kuća“ upozoravaju da će se na sa-stanku Evropskog komiteta 28. aprila nacionalne vlade od-lučiti o usvajanju revidiranog evropskog dokumenta o eko-

loškim standardima „revidirani LCP BREF dokument“, kojim se planira ograničavanje emisija zagađujućih materija iz termo-elektrana širom Evrope i tako obezbijediti bolji kvalitet vazdu-ha. Nova ograničenja, kako upozoravaju ekolozi, mogu ozbilj-no da ugroze izgradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevlji-ma, jer će Crna Gora morati da poštuje odluke pomenutog ko-miteta.

Sagorijevanje uglja proizvodi velike količine raznih štetnih materija: azotni oksidi, sumpor dioksid i suspendovane čestice (PM) koje se emituju u vazduh i koje zagađenjem negativno utiču na zdravlje ljudi, a Svjetska zdravstvena organizacija opi-suje zagađenje vazduha kao „najveći svjetski rizik po zdravlje koji dolazi iz životne sredine“, odgovoran za jedan od osam smrtnih slučajeva širom svijeta.

Osim što uzrokuje zagađenje vazduha, ugalj je takođe glavni uzrok emisija ugljen dioksida, jednog od vodećih čini-laca koji doprinose globalnom zagrijavanju, pa bi zatvaranje elektrana na ugalj trebalo da bude prioritet za svaku Vladu odlučnu da ispuni obaveze iz Pariskog sporazuma o klimat-skim promjenama.

„LCP BREF“ je Direktiva Evropske unije o industrijskim emisijama kojom se nastoji smanjiti uticaj koji velike industrije imaju na životnu sredinu, tako što će obezbijediti upotreba naj-boljih dostupnih tehnika za ekološko djelovanje. „LCP BREF“ u glavnim crtama daje najbolje dostupne tehnike za velike elek-trane sa toplotnim ulazom jednakim ili ne većim od 50 MW i postavlja emisije opsega za različite zagađivače u vezi sa koriš-cćenjem najboljih dostupnih tehnika za sagorijevanje različitih vrsta goriva. Granice postavljene u „LCP BREF“ će biti pravno obavezujuće i države članice će morati da postave ograničenja emisija na osnovu onoga što je opisano u dokumentu.

Ovaj dokument sadrži revidiran nivo za emisije zagađujućih materija u vazduhu a po prvi put su definisane i granične vrijed-nosti za živu. Ukoliko se bude sprovodio i poštovao širom EU, prema postojećim prognozama od strane zdravstvenih instituci-ja, rezultat smanjenja emisija može da spasi i više od 20.000 života svake godine, poručuju iz pomenute organizacije.

„LCP BREF“ je izuzetno važan dokument sa ogromnim po-tencijalom da prisili najveće industrijske zagađivače EU da smanje zagađenje. Cijeli proces je bio pod ogromnim pritiskom od strane industrijskih lobista, pa čak i sada kad je dogovoren završni dokument – godina kasnije – industrije koje zagađuju i još neke države članice otvoreno pokušavaju da spriječeda da ovaj dokument bude usvojen.

U kontekstu navedenog, evidentno je da projekat izgradnje drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima nije usklađen sa BAT (najbolje dostupnim tehnologijama), koje će biti revidira-ne ovim novim dokumentom koji će definisati mnogo niže vri-jednosti polutanata koji se smiju emitovati iz termoelektrana. Crna Gora, kao buduća članica EU, moraće da poštuje sve di-rektive kojima se uređuje oblast zaštite vazduha, pa već sada moramo biti svjesni posljedica u slučaju njihovog nepoštova-nja. Imajući u vidu praksu koja postoji u zemljama članicama EU, kazne za njihovo nepoštovanje mogu biti izuzetno visoke. Potencijalni finansijski rizici su veliki, što može značajno utica-ti na ekonomsku isplativost ovog projekta, saopšteno je iz po-menute organizacije. u

Iz organizacije „Zelena kuća“ upozoravaju da će se na sastanku Evropskog komiteta 28. aprila nacionalne vlade odlučiti o usvajanju revidiranog evropskog dokumenta o ekološkim standardi-ma „revidirani LCP BREF dokument“, kojim se planira ograničavanje emisija zagađujućih ma-terija iz termoelektrana širom Evrope i tako obezbijediti bolji kvalitet vazduha. Nova ograničen-ja, kako upozoravaju ekolozi, mogu ozbiljno da ugroze izgradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima, jer će Crna Gora morati da poštuje odluke pomenutog komiteta.


Drugi blok Termoelektrane Pljevlja pod znakom pitanja

59

POGLEDI

Oni se brinu o njoj, hrane je i pokušavaju da je zbliže sa drugim ljubimcima psima i mačkama. S obzirom da spada u mesoždere, omiljena hrana su joj meso i

kosti, ali rado pojede i ono što što ostane iza svakodnevnih obroka“, kaže Hasimova supruga Elmaza.

Mještani kažu da je prava umjetnost uhvatiti lisicu jer je dosta nepovjerljiva i teško joj je prići. Sada kada je to Hasimu pošlo za rukom, obezbijeđen joj je poseban kavez koji je štiti od drugih životinja, a i od odlaska u šumu.

„Djeca su uspjela da je poprilično pripitome, a ako njihova “dresura“ bude uspješna kao do sada, uskoro ćemo imati domaću lisicu, koju je zavoljelo cijelo selo“, ističe Elmaza.

Koliko će ljubav između mještana i lisice trajati, zavisiće u mnogome od njene ćudi, jer iskustva govore da blizina planine i šume najčešće probude zov prirodnih staništa kod svake divljači. u

Porodica Mekić sa bjelopoljske Koritske visoravni od prije nekoliko mjeseci među kućnim ljubimcim posjeduje i lisicu. Nju je proljetos u pećini na Đalovskom Pol-ju uhvatio najstariji Hasim dok je ču-vao stoku. Pošto se radilo o mladunčetu odlučio je da je ponese kući. U početku je mislio da lisicu nakon nekog vremena pusti u prirodu ali se tome usprotivilo njegovo šestoro djece, koja su je prihvati-la kao novog ljubimca.

„Domaća“ lisicaČudni ljubimac porodice Mekić

n Piše: Vukoman Batko KLJAJEVIĆ

60

POGLEDI

Ćilimarski zanat, uz poljoprivredu, svojevremeno je bio jedan od glavnih izvora zarade većine žitelja Sjenice. Skoro svaka kuća imala je 70–ih godina radionicu i

drveni razboj na kojem su tkani ćilimi različitih dezena i di-menzija. Danas, zanat, koji su na prostor današnjeg Sandžaka iz Perzije donijeli Turci, danas je u sjeničkom kraju gotovo za-boravljen, a na prstima jedne ruke mogu se izbrojati domaćice koje se njime aktivno bave.

Organizacija “Sandžački ćilim” jedina u ovom kraju bori se da očuva i obnovi ćilimarski zanat. Iako u Sjenici dugo ne postoji niti jedna fabrika koja se bavi preradom vune i pripre-manjem za tkanje, članice Udruženja “Sandžaki ćilim” nastoje da ovaj zanat otrgnu iz zaborava i pokrenu što više razboja za tkanje. Oni smatraju da bi trebalo ponovo oživjeti izradu proi-zvoda domaće radinosti, posebno ćilima od prirodne vune, jer bi to mogao postati svojevrsni brend Sjenice u svijetu, ali i do-bar izvor zarade i ekonomskog oživljavanja gradića na Pešter-skoj visoravni.

Predstavnica Indira Kuburović ističe da je jedna od glavnih aktivnosti Udruženja ekonomsko osnaživanje žena i očuvanje kulturnog nasleđa starih zanata i tkanja, Indira je sa svojim ti-mom okupila dvadesetak radno angažovanih žena koje već de-

vet godina prave proizvode od vune i od toga žive.Predsjednica objašnjava da je tkanje danas skuplje jer se

vuna šalje u druge krajeve Srbije kako bi se pripremila za izradu ćilima, transport i druge usluge. Tako se stvaraju veći troškovi proizvodnje koji su samo neke od brojnih kočnica revitalizaci-je ćilimarstva u ovom dijelu zemlje. Ipak su uspjeli zaokruži-ti proces proizvodnje i uvesti princip “od ovce do ćilima’, pa u Sjenici obavljaju sve: od šišanja vune sa sjeničke ovce sorti pramenka i merino, preko prerade, do tkanja, odnosno pletenja proizvoda. Većini članova to je jedini izvor prihoda.

Ističu da zanat nije teško savladati te kako je najvažnije na-praviti dobru osnovu i voditi računa da žice na razboju budu ravnomjerno raspoređene.

Sjenički ćilim razlikuje se od ostalih ćilima ručne izrade po izuzetno izraženim cvjetnim dezenima. Krase ih uglavnom ša-roliki motivi koji oslikavaju pešterska polja i livade. Za tkanje jednog komada često je potrebno i po nekoliko mjeseci, pošto se kompletan proces obavlja ručno.

Članice udruženja prodaju ćilime u Srbiji i inostranstvu, a s obzirom na bogatu multikulturalnost ovog područja, ove vrijed-ne žene su se dogovorile da u skladu sa navikama i tradicijom, dame muslimanske vjeroispovjesti tkaju na razboju, a pravo-slavke pletu čarape, kape i druge odjevne predmete. u

Sjenica – stari zanati

U borbi za opstanak “Sandžačkog ćilima”Organizacija “Sandžački ćilim” jedina u ovom kraju bori se da očuva i obnovi ćilimarski zanat. Iako u Sjenici dugo ne postoji niti jedna fabrika koja se bavi preradom vune i pripremanjem za tkan-je, članice Udruženja “Sandžaki ćilim” nastoje da ovaj zanat otrgnu iz zaborava i pokrenu što više razboja za tkanje.n Piše: Prof. Samir KURTANOVIĆ

61

POGLEDI

U saradnji sa Vladom Srbije, nadlež-nim ministarstvima i agencijama, kao i Kancelarijom za javna ulaga-

nja, obezbjeđena su sredstva za te projekte. Obezbjeđena su sredstva za izgradnju ver-tikale vodovoda, kao rak rane na Pešterskoj visoravni. Investicija je vrijedna milion evra. U saradnji sa Kancelarijom za javna ulaga-nja uspjeli smo da obezbjedimo potpunu re-konstrukciju Sjeničke kuće znanja, Gimna-zije, osnovne škole u Dugoj Poljani i izgrad-nju ambulanti u selima Štavalj i Karajukića Bunari. U toku je i izgradnja novog mosta na rijeci Grabovica kod Jošanice vrijedno-sti oko 180 hiljada evra. U oblasti turizma obezbijedili smo 300 hiljada evra za izgrad-nju Sjeničke kuće, svojevrsnog etno muzeja, 15 hiljada evra obezbjedili smo za izgradnju vidikovca Pešterski trojan, u modernizaciju ski-centra Žari obezbjedili smo 250 hiljada evra, koja obuhvata izgradnju još jedne trafo stanice, osvetljenje ski-staze, uređenje terena i opremanje prostora neophodnih za organi-zovanje evropskih i svjetskih prvenstava u biatlonu i sportskom trčanju. Sredstva smo dobili od Ministarstva trgovine, turizma i te-lekomunikacija, jer je ministar Rasim Ljajić dobro procjenio turističke potencijale u op-štini Sjenici. Tu je i izgradnja zelene pijace, čija vrijednost je oko 400.000 evra. Na tom projektu finansijski nam pomaže Evropski

PROGRES. U saradnji sa Vladom Srbije obezbjedili smo kompletnu rekonstrukci-ju osnovnih škola u Karajukića Bunarima i Rasnu i Poljoprivredno-tehničke srednje škole.

Gradiće se nova zgrada osnovne škole na novoj lokaciji, čija vrijednost je oko 2,3 miliona evra. Za mjesto gdje se sada nalazi osnovna škola, u dogledno vrijeme, uradi-ćemo projekat za rastauraciju i adaptaciju i, eventualno, nadogradnju zdanja u nešto što je vijekovima bilo tu i krasilo naš grad – Sje-ničku tvrđavu.

U saradnji sa Ministarstvom prosvete

odrađen je projekat, izgradnja Poljoprivred-no-prehrambenog fakulteta sa studentskim domom, površine 6.500 metara kvadratnih, čija vrijednost je veća od 4 miliona evra.

Za najmlađu populaciju obezbjeđeno je novo igralište.

U saradnji sa njemačkom organizacijom Help obezbjedili smo milion evra za 30 kuća namijenjenih socijalno ugroženom stanov-ništvu i Romima.

Ukoričićemo 900 metara rijeke Grabovi-ce. Sredstva smo obezbijedili preko Uprave za vode. Na ovaj način trajno ćemo riješiti opasnost od poplava.

Kada je putna infrastruktura u pitanju, intezivno radimo na nekoliko gradskih ulica i ti poslovi će biti uskoro završeni. Pregova-ramo sa velikim finansijskim institucijama za dobijanje sredstava za asfaltiranje preo-stalih ulica u gradu i prioritetnih seoskih pu-teva, posebno do škola.

Poseban zadatak je hitno rješavanje pro-blema puta Sjenica – Tutin, tj. asfaltiranje preostalog dijela trase. Na taj način bismo pomogli kompletnoj Pešterskoj visoravni i spojili dva grada. Ovo je samo početak. u

Dvojac Mujović (SDA) – Tahirović (SDP) najavljuju

Vrlo ozbiljne investicije u Sjenici Infrastruktura je preduslov za razvoj Sjenice, ali i bolna

tačka zbog nedovoljne razvijenosti. Za veoma kratko vrijeme, zajedničkim snagama i zalaganjem, obezbjeđeno

je niz infrastrukturnih projekata, koji ove i naredne godine obezbjeđuju Sjenici mjesto jednog od većih gradilišta u

Srbiji. To su projekti višemilionske vrijednosti.

n Hazbo Mujović - predsjednik opštine Sjenica

n Vahid Tahirović - pom. predsjednika opštine Sjenica za infrastrukturu

n Piše: M. TURKOVIĆ

62

POGLEDIPOGLEDI

- Groblje je do sada nekoliko puta proširivano po dužini, a sada se od toga odustaje, kako više ne bi uzimali mana-stirsko zemljište! - kaže direktorica „Ko-munalnih usluga“ Nataša Marković. Ona ističe da, ukoliko se za mjesec dana ne riješi problem eksproprijacije zemljišta na gradskom groblju u Pljevljima, pri-padnici islamske vjeroispovijesti neće imati gdje da se sahranjuju.

Marković kaže da je stanje alarman-tno i da zahtijeva što hitnije rješavanje problema. Ona je precizirala da u dijelu groblja namijenjenom pripadnicima islamske vjeroispovijesti ima mjesta za sahranjivanje za još oko mjesec dana.

Na groblju u Pljevljima, pravoslavci i muslimani se sahranjuju na različitim

stranama. Na pitanje zašto postupak ek-sproprijacije nije ranije završen, Marko-vić je odgovorila da su se više puta obra-ćali nadležnim u Opštini koja treba da završi taj dio posla.

„Očekujemo da se ovaj problem riješi u narednih mjesec dana. Opština se obra-tila zahtjevom Vladi da joj ustupi dio ze-mljišta sa sjeverne, bočne strane groblja, gdje se sahranjuju pripadnici musliman-ske vjeroispovjesti. Od države je traženo da na Opštinu prenese dio zemljišta kako bi se groblje proširilo prema brdu 20 me-tara u širinu i 160 metara u dužinu i to bi bilo dovoljno za sahranjivanje u narednih 20 godina,“ ističe Markovićka. Potrebno je potom da nadležni Sekretarijat obilježi staze, saobraćajnice, uradi drenažu i ura-di druge infrastrukturne detalje kako bi se moglo pristupiti izradi grobnica i okvira za grobna mjesta.

„Ove poslove je potrebno uraditi što hitnije zbog evidentnog nedostatka ure-đenog zemljišnog prostora“, rekla je Marković i istakla da još ima mjesta za sahranjivanje pravoslavaca, ali da će u dogledno vrijeme biti neophodno novo proširenje groblja i sa istočne strane.

Gradsko groblje je otvoreno šezdese-tih godina prošlog vijeka i na njemu je do sada sahranjeno više od 7.000 ljudi.

Marković je kazala da su od Opštine, tražili da im pomogne kako bi nabavili kombinovanu mašinu koja bi im olakšala rad. Preduzeće posjeduje jedino traktor, star dvadesetak godina, zatim je ocijenila da je neophodno da se uradi i krov na ka-peli jer sadašnja betonska podloga pro-kišnjava, zbog čega dolazi do oštećenja u unutrašnjosti prostorije, kao i da se zami-jeni oko 500 metara ograde oko groblja koja je dosta propala. u

Na gradskom groblju „Ravni“ u Pljevljima, sve je manje mjesta za sahranjivanje umrlih Pljevljaka.

Na groblju sve manje mjesta za sahrane

Pljevlja


63

Turistička organizacija Plav je, u saradnji sa predstavnicima nacio-nalnog parka Prokletije, plani-

narskim klubovima Hrid i Prokletije i skijaškim klubom Bogićevica, uspjela da ove godine, za prvi maj, organizuje zajednički planinarski pohod na Bogiće-vicu, na vrh Tromeđa (2366), gdje se spajaju granice Crne Gore, Kosova i Al-banije.

Među učesnicima su bili članovi po-menutih lokalnih klubova, planinari iz Podgorice, ali i direktorica nacionalanih parkova Crne Gore Azra Vuković, što, kako kaže direktor TO Plav Edin Jada-dić, samo potvrđuje značaj i opravda-nost ovog pohoda.

“Možemo slobodno reći, da je ovaj pohod istorijski kada je u pitanju budući razvoj planinarenja u Plavu. Vjerujemo da smo time počeli da ispisujemo jednu novu stranicu, ne samo planinarenja nego i o razvoja cjelokupnog turizma na ovom području, kazao je Jadadić.

On naglašava da je Bogićevica, osim za planinare, u ovom periodu interesan-tna i skijašima i borderima, koji su se ovom prilikom spustili sa Tromeđe. Tako će, simbolično, skijaši predavati Bogićevicu i ostale planinske vrhove planinarima.

“Kada je u pitanju Tromeđa, želja nam je da svaka naredna turistička sezo-na u Plavu krene upravo sa ovog mjesta. Snijega ima sve do kraja maja, pa će ova i svaka naredna ljetnja turistička sezona počinjati na malo neobičan način, i to skijanjem i vožnjom bordova.

Očekujemo da ovaj vrh postane mje-sto okupljanja i druženja planinara, ski-jaša i bordera sve tri države, ali i cijelog regiona. Iduće godine pozvaćemo plani-

nare susjednih država da krenu svako sa svoje strane, i da se zajedno nađemo na vrhu. Naravno, poziv će biti upućen i svim klubovima u regionu, jer nam je cilj da Tromeđa postane prepoznatljiv događaj regionalnog značaja, naglašava Jadadić.

Direktorica Javnog preduzeća Naci-onalni parkovi Crne Gore Azra Vuko-vić, kazala je kako joj je bilo zadovolj-stvo što je bila u prilici da zajedno sa

POGLEDI

Ljetnja sezona na Prokletijama počela skijanjem

Na vrhu Tromeđa (2366) je za prvomajske praznike organizovan prvi zvanični planinarski pohod u Plavu

Prokletije i područje Plava su već decenijama prepoznati kao izuzetna destinacija za planin-arenje, sa brojnim planinskim vrhovima. Nažalost, do sada nije bilo nijednog zvanično usta-novljenog planinarskog pohoda. Iako je ideja za pokretanjem takvog pohoda postojala je i ranije, nikada do toga nije došlo. Planinari su se, uglavnom, samoinicijativno organizovali i odlazili na planinarenje.

n Piše: REDAKCIJA

64

POGLEDIostalim subjektima učestvuje u ovoj promotivno-edukativnoj aktivnosti u zdravom prirodnom ambijentu i očuva-noj prirodi.

“Ovim je naš cilj ispunjen jer želimo da u kontinuitetu ostvarujemo dobru i plodonosnu saradnju kako sa TO Plav i Gusinje, tako i sa predstavnicima lokal-nih uprava i zajednica kojima gravitira najmlađi nacionalni park Prokletije. Na-šim učešćem želimo da doprinesemo unaprjeđenju promocije raznovrsnih ak-tivnosti koje se realizuju u ovom zašti-ćenom području, u Nacionalnom parku koji je prepoznat po bogatstvu biodiver-ziteta i netaknute prirode “Alpa na jugu Evrope”, jer se upravo time promovišu najznačajnije vrijednosti Prokletija i ujedno prirodni, ambijentalni i ekološki potencijali sjevera Crne Gore. U susret predstojećoj ljetnjoj turističkoj sezoni, očekujemo da će broj posjetilaca biti veći u odnosu na prošlu godinu što ćemo postići kako stvaranjem dodatnih turi-stičkih sadržaja, tako i zajedničkim pro-motivnim aktivnostima sa predstavnici-ma ukupne turističke privrede Plava“, istakla je Vuković.

Ona je saopštila da će u narednom periodu Nacionalni parkovi Crne Gore, pored osnovne funkcije zaštite, očuva-nja i promocije prirode, nastojati da oja-čaju i obogate turističke sadržaje u Na-cionalnom parku u cilju upoznavanja turista sa najznačajnijim prirodnim i kluturnim vrijednostima koje se nalaze na ovom prostoru. Takođe, trudiće se da stvore povoljne uslove za otvaranje do-datnih radnih mjesta kojima će se kvalitetno vršiti zaštita i promocija ovog Na-

cionalnog parka, što će ujedno doprinijeti osnaživanju lokalnih uprava i zajednica koje se nalaze na ovom pro-storu.

Učesnici pohoda (22 planinara) oku-pili su se u jutarnjim satima ispred Turi-stičke organizacije Plav, odakle su se vozilima uputili do Babinog Polja, u podnožju Bogićevice. Planinarenje do vrha je trajalo oko tri i po sata. Nakon odmora i fotografisanja, skijaši i borderi su se pustili sa samog vrha niz sniježne padine Bogićevice. Povratak do katuna na Bogićevici je trajao oko dva sata.

Vodič pohoda Zuvdija Bajraktare-vić, koji je i predsjednik planinarskog društva “Prokletije”, bio je zadovoljan time što je Turistička organizacija uspje-la da organizuje ovaj pohod, jer se do sada već godinama sve samo završavalo na priči o tome: “Ovaj dan je istorijski i za Plav, i za sve buduće turističke sezo-

Drešković: Kutija i pečat na Tromeđi postavljeni prije 10 godina

Predsjednik planinarsko-sportskog kluba „Hrid“ Enes Drešković, je podsjetio da su oni prije deset godina u saradnji sa ekološkom nevladinom organizacijom “Triton” u Plavu, a uz podršku Fondacije “Caritas Luksembourg”, učestvovali u realizaciji projekta “Istražuj, čuvaj i doživi Prokletije”, u okviru koga su i postavili planinarsku kutiju i pečat na Tromeđi.“Ono što smo mi kao planinari unazad već nekoliko godina pokušavali da usposta-vimo, i tradicionalno organizujemo, danas je to uspjelo zahvaljujući aktivnostima turističke organizacije. Oni su uspjeli da objedine sve najznačajnije faktore i subjek-te koji su vezani za prirodu, turizma, kulturu i sva dobra naProkletijama. U ime pla-ninarsko-sportskog kluba “Hrid”, i kao član Upravnog odbora Planinarskog saveza Crne Gore, mogu slobodno reći da ćemo dati podršku u okviru svojih mogućnosti za ovu aktivnost, kao i sve druge slične dobronamjerne akcije, poručio je Drešković.

65

POGLEDI

ne. Iako sam vodio dosta planinarskih grupa, mogu reći da mi je bilo drago što sam bio vodič na ovom pohodu. Vrijeme nas je poslužilo, ekipa je bila dobra i baš smo se fino družili. Sve pohvale Turi-stičkoj organizaciji za pokretanje poho-da. Nadam se da će se ubuduće saradnja proširiti i sa Kosovom i Albanijom, i da će biti još ovakvih pohoda na druge vr-hove, kazao je Bajraktarević, i dodao da se u realizaciju ovakvih aktivnosti tre-baju uključiti svi, od lokalne uprave do Ministarstva održivog razvoja i turizma, nacionalnog parka Crne Gore, ali i lo-kalnih hotelijera, privrednih subjekata, kao i medija koji će ove akcije pratiti i promovisati“.

Direktor TO Plav naglašava da Plav i Bogićevica nude podjednake uslove za razvoj turizma tokom sva četiri godišnja doba. Međutim, svih ovih decenija nepravedno su zapostav-ljeni u odnosu na druge gradove i pla-

nine u Crnoj Gori, kada je u pitanju razvoj zimskog turizma, iako ova doli-na ima odlične uslove za njegov ra-

zvoj: „Nažalost, još uvijek nemamo žičaru. Ali, zato ima snijega, od no-vembra da maja, a posebno onda kada svi skijaški centri ostanu bez snijega. Bogićevica je otvorena i radi tokom cijele godine, i ljeti i zimi. Preko Bo-gićevice prolazi međunarodna plani-narska staza “Vrhovi Balkana”, i bici-klistička staza TT3. U blizini je Hridsko jezero, rezervat nacionalnog parka. Kružna tura (52 km) Plav-Babi-no Polje-Bajrovića katun-Hridsko je-zero-Bogicevica-Babino Polje-Plav, idealna je za džip i foto safari. Na ka-tunima Bogićevice uvijek možete pro-bati neki od domaćih specijaliteta, a dočekaće vas vrijedni i gostoljubivi domaćini, ističe Jadadić, i napominje da bi upravo budući put Plav-Dečani koji prolazi preko Bogićevice, neka-dašnjim karavanaskim putem, bio ra-zvojna šansa cijelog regiona“.

On kaže da su se odmah nakon po-vratka sa Tromeđe kod učesnika javile nove ideje u vezi organizacije narednog pohoda, tako da će on ubuduće, vjero-vatno, prerasti u jednu interesantnu ma-nifestaciju koja će pokrenuti turističku sezonu na Prokletijama i u Plavu.

Planiraju da, ukoliko bude moguć-nosti, ove godine zvanično pokrenu ba-rem još dva planinarska pohoda, koji će se takođe održavati svake naredne godine, sa ciljem da postanu tradicio-nalni. To će biti promocija ne samo pla-ninarenja, nego i nacionalnog parka Prokletije, Plava i okoline, sa svim pri-rodnim i kulturno-istorijskim vrijedno-stima. u

Šabović: Bogićevica je rezervat snijega na Prokletijama

Predsjednik skijaškog kluba “Bogićevica” Ahmed Šabović pozvao je sve ljubitelje skijanja i bordanja da dođu i cijelog maja skijaju na Bogićevici.“Drago nam je što je Turistička organizacija odabrala upravo Bogićevicu za otvara-nje ljetnje turističke sezone, i to skijanjem i vožnjom bordova sa vrha Tromeđe 2366 mnv. Ovo je, vjerujemo, jedinstven način najave predstojeće sezone ne samo kada je u pitanju Crna Gora nego i region. To svakako govori o Bogićevici kao najvećem zimskom potencijalu u Crnoj Gori, za koju volim da kažem da je rezervat snijega na Prokletijama. Iako je vrijeme ovih dana bilo veoma toplo, snijeg je bio dobar za skijanje i vozili smo se oko 15 minuta. Vjerujemo da će, kao i obično, snijega na Bogićevici biti tokom cijelog maja, pa pozivamo sve ljubitelje skijanja i bordanja, da dođu i da na pragu ljetnje sezone još malo uživaju u vožnji na sniježnom pokri-vaču“, rekao je Šabović.

66

POGLEDI

ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE „IZLIT-GRADINA“

Historija Rožaja prema najnovijim „opipljivim“ arheološkim iskopinama i dokazima, seže čak do ilirskoga doba, što nam daje doznanja, da je rožajska dolina mamila čovjeka da se naseli još prije više vijekova. Iznad grada, na mjestu koje Ro-žajci zovu „Gradinom“, prije tri godine ot-kriveni su arheološki ostaci - zidine tvrđave „Izlit“, iskopavanja i konzervacija teku po-stepeno, uz nadzor stručnih lica, a konture zidina već su vidljive iz centra grada.

CRKVA RUŽICA

Međunacionalni i međuvjerski sklad u Rožajama, oduvijek su predstavljali

primjer zajedničkog života, uvažavanjai tolerancije, što nije narušeno ni u mi- nulim ratnim vihorima. Dokaz tome je da je crkva Ružica u Rožajama - velikim dijelom izgrađena sredstvima Bošnjaka(muslimana) 1991. godine. Paroh, gos-podin Slobodan Radojević, ima samo ri-ječi hvale kada je u pitanju odnos Roža- jaca prema njemu i njegovoj misiji. Osim toga, lokalna uprava Rožaje, na čelu sa predsjednikom Ejupom Nurkovićem, u skladu sa svojim mogućnostima pomažerožajsku pravoslavnu zajednicu i prisutna je na svim događajima koje Parohijaorganizuje.

KUČANSKA DŽAMIJA

Jedna od od nezaobilaznih turistič-kih destinacija kada su u pitanju sakral- ni objekti u Rožajama, jeste „Kučanska džamija“ koja predstavja pravi raritetzbog svoje specifične arhitektonske for-me. Prema dosegljivim historijskim podacima, sagrađena ja krajem 19. vijeka. Drvena munara, krov pokriven šindromte kameni elementi u donjem dijelu zdanja, daju joj poseban pečat vremena u kome je nastala. Sagrađena je na parceli koju je uvakufio Hadži Ahmet (Suljagin) Kardović. Ime je dobila po Kučanskoj mahali u kojoj se nalazi.

ETHNO SELO „JELA“

„Ethno sela Jela“ koje je u izgradnj iznad desne obale rijeke Crnje, predstav-lja jedinstvenu arhitrktonsku cjelinu koja se savršeno uklapa u prirodni ambijent a investicija je vrijedna preko dva miliona eura. Muamer Dedeić, koji je idejni tvo-

rac i vlasnik ovoga budućeg turističkog kompleksa, inače se bavi proizvodnjom drvenih kuća i vikedndica kao i izgrad-njom ethno naselja kakvo je ono „Krašo-vo“ u Hrvatskoj. Dugogodišnja tradicija, iskustvo investitora i jasna vizija, dovolj-ni su argumenti da će ovo ethno selo po svom sadržaju i punudi, biti jedinstve-

Muzej netaknute prirode

Doživi Rožaje 2017.

n Piše: Mirza LUBODER

n Crkva Ružica n Kučanska džamija

Prošlo je više od 500 godina otkako se spominje u turskim spisi-ma kao Trgovište, a današnje ime, Rožaje, dobilo je nekoliko vi-jekova kasnije. Stiješnjeno planinama i gorovitim predjelima, na nadmorskoj visini od preko hiljadu metara, uz zimzelenu-čamovu šumu, gdje prevladavaju izvorvode, čist zrak i netaknuta poriro-da, koji ga čine pravim „Muzejem netaknute prirode“.

67

POGLEDIno u Crnoj Gori a i šire, što će svakako upotpuniti turističku ponudu u Rožaja-ma. Sami sadržaj ethno sela, koncipiran je na osnovu potreba turističkog tržišta i analiza lokalne Turističke organizacije na čijem čelu je direktor Amel Dedeić. Izgradnjom ovog kompleksa, smanjit će se nedostatak vanpansionske ponude, a turisti će se duže boraviti u gradu na Ibru.

SELO CRNČA – DOMAĆINSKA OAZA

U većinu Rožajskih sela uglavnom se dolazi uređenim seoskim putevima, što ne znači da sva sela imaju tu privilegiju, ali se marljivo radi na izgradnji nove i sanaciji stare infrastrukture. U selo Crn-ča se može doći iz dva pravca, mi smo odabrali onaj kraći ali zahtjevniji, gdje je potrebno veće šofersko umijeće kako bi se došlo do ovoga sela koje važi za jedno od najuređenijih u rožajskoj opštini, gdje su avlije i imanja tako uredjene, da iz po-jedinih uglova izgledaju nestrvarno, što je odraz pravih domaćina i domaćinskih kuća. Kapije, kaldrme, halke, minderi, testije, vezena dolama i mnoge druge stvari, ostale su sačuvane zahvaljujući ljudima koji ovdje traju i drže do svoje tradicije i običaja.

LJUTVO I HAVA KOŠUTA – ČUVARI TRADICIJE I OBIČAJA

Jedan od takvih je i naš domaćin Ljutvo Košuta i njegova hanuma Hava Košuta, čija behar-bijela šamija sa „oji-cama“ kao živi svjedok jednoga vakta i zemana i cijelom ovom ambijentu daje

posebnu čar. Domaćica Hava nas je ugo-stila tradicionalnim doručkom, uz do-maći hljeb, kačamak, mlijeko, surutku, kajmak, sir, cicvaru i ostalo. Nije manj-kalo lijepe riječi nite vesele čehre u Hava hanume, pa se gost osjeća dobrodošlim i uvaženim, što je na nas ostavilo du-

bok dojam. Prošle godine su u njihovom domu boravili turisti sa Malte, Njemačke i Francuske...

Nakon dva sata druženja, domaćini su nas ispratili srdačno i sa osmjehom, mašući nam sve dok krivudavim seoskim putem nismo nestali iz vidokruga.

CRNČANSKO JEZERO

Nismo puno odmakli, nakon 15-mi-nutne vožnje, došli smo do „Crnčanskog jezera“ koje. iako je malo, plijeni svojom ljepotom, a u njemu živi i specifična vrsta ribe koju mještani zovu „babuška“. Naš profesionalni sportski ribolovac Almir Ćorović, i njegov sin, uspjeli su uloviti nekoliko komada „babuške“ koje su sva-kako vratili nazad u jezero, što u većini slučajeva i čine pravi sportski ribolovci.

IZVIĐAČKI ODRED „IBAR“

Sljedeća destinacija ekspedicije „Doživi Rožaje 2017“ bila je posjeta iz-

n Bošnjačka soba Ljutva Košute

n Ribolovci

n Izviđački odred Ibar

68

POGLEDIviđačkom odredu „Ibar“ koji su se ulo-gorili u dvorištu OŠ na albanskom je-ziku „Dacići“. Miki Dragićević, na sebi svojstven način, razgovarao je sa izviđa-čima o njihovim aktivnostima i planovi-ma. Vrijedi naglasiti da ovaj odred važi za veoma uzornu omladinsku organiza-ciju, koja je od svoga osnivanja do da-nas, učestvovala u bezbroj humanitarnih i volonterskih akcija a osim toga, njihov rad je prepozat i u međonardonim izvi-đačkim federacijama te često borave na kampovima u inostranstvu.

PLANINA „ŠTEDIM“

Put nas je dalje poveo na planinu „Štedim“ gdje smo donekle išli novoiz-građenim asfaltnim putem čije su dvije faze već završene. Stigli smo do plani-narskog dom „Štedim“ čiju izgradnju koordinira Planinarsko društvo „Ahmi-ca“ iz Rožaja. Ovaj dom važi za najveći

u Crnoj Gori, izgradnju pomaže i lokla-na uprava te se konačan završetak oče-kuje u naredne dvije godine. No, to ne predstavlja problem za sve one koji žele

posjetiti planinu „Štedim“ jer Planinar-sko društvo „Ahmica“ ima uređena četi-ri katuna sa svim sadržajima za boravak i prenoćište.

U blizini doma na „Štedimi“ nalazi se katunsko naselje gdje uzgajivači stoke i proizvođači mliječnih proizvoda, borave u ljetnjim mjesecima. Katuni su pokrive-ni travnatim krovom, koji je izvanredna termo izolacija a o vizuelnom efektu je suvišno i govoriti. Domaćini su navikli na radoznale turiste koji su česti gosti na ovom području, veoma su susretljivi i srdačni i spremni na razgovor. Članovi Planinarskog društva „Ahmica“ Miho, Kokan, Batko i ostali, ugostili su nas na najljepši način, uz kahvu sa izvorskom vodom, smijeh i šalu, vrijeme prošlo ve-oma brzo.

Uz mali peh, gdje je i pored sve visprenosti Nedžada Murića, vrhunskog maestra za volanom u savladavanju pla-niskih strmina na čijem „Grand cheroke“ je pukla guma, nismo imali većih tehnič-kih problema.

PLANINARSKI DOM „GROPE“ – HAJLA

Sljedeće odredište bilo je podnož-je Hajle, tačnije mjesto „Grope“ gdje je smešten istoimeni planinarski dom, koji može primiti do 80 gostiju. Nalazi sa na nadmorskoj visini 1950m. Dom „Grope“ je destinacija na kojoj su boravile desti-ne domaćih i međunarodnih planinarskih ekspedicija i mjesto odakle se šalje poru-ka nemjerljive gostoprimljivosti gdje se druženja uz gitaru i pjesmu, prepričava-ju dugo poslije boravka na ovome mje-n Planinarski dom - druženje

n Štedim, najveći planinarski dom u Crnoj Gori

n Djevojke iz KUD “Vrelo Ibra”

69

POGLEDI

stu. Takav imidž stvorio je predsjednik Planinarskog društva „Hajla“ gopsodin Feka Kurtagić, koji je glavni inicijator izgradnje ovoga doma od kojega je us-pio napraviti istinski brend. Do doma se može doći pješice i svakako terenskim vozilima.

EKSPEDICIJA SA „HAJLE“

Dok je jedna ekipa koju su sačinjava-li profsionalni vodič i vrsni poznavalac Hajle, Semir Kardović, novinarka Vijesti Damira Kalač, studentica Adisa Kardo-vić, planinar Erdal Agić, te Gorčilo-Pe-jović kamerman iz ekipe Mikija Dragiće-vića, popela vrh Hajle 2403 metra, ostali dio ekipe je stigao u „Grope“. Tamo su već bili članovi KUD-a „Vrelo Ibra“ kao i vrhunski majstor kulinarstva Fajo De-deić, koji je bio zadužen za spremanje specijaliteta za sve učesnike manifestaci-ju „Doživi Rožaje 2017“.

KUD „VRELO IBRA“ – PERFORMANS NA 1950 METARA NADMORSKE VISINE

Djevojke i momci iz „KUD-a „Vrelo Ibra“ su se spremali za prvi nastup ova-kve vrste na nadmorskoj visini od skoro 2000 metara, dok su sa svojim koordina-torom Ćamilom Kujevićem uvježbavali koreografiju prije nastupa. Nakon obav-ljenih priprema, planinskim vrhovima zaorila se pjesma i zaigralo kolo. Djevoj-ke i momci u svoj svojoj snazi, igrom i pjesmom prisutne su ostavili bez daha.

Kamere i fotoaparati bilježili su svaki

mladalački pokret i osmjeh, koji će osta-ti zabilježeni i opisani kako bisvjedočili jednoj neponovljivoj atmosferi koja je spoj tradicije i netaknute prirode.

Po završetku programa, servirana je bogata trpeza sa tradicionalnim specijali-tetima koje je pripremio i servirao vrhun-ski kulinarski majstor Faik Fajo Dedeić za sve prisutne koji su sudjelovali u ma-nifestaciji „Doživi Rožaje 2017“.

Direktor LTO mr. Amel Dedeić izra-zio je zadovoljstvo uspješno realizova-nom manifetsacijom koja se održava već treću godinu zaredom i okuplja sve veći broj učesnika. Ujedno se zahvalio svima koji su dali svoj doprinos kako bi ova manifestacija bila uspješno završena.

Detalji sa ove manifestacije biće objavljeni na više internet portala te u nekoloko printanih magazina i revija kao i u dnevnim novinama. Posebnu vi-deo reportažu snimio je Miki Dragićević, koji je svojom kamerom zabilježio svako detalj netaknute rožajske prirode što će biti emitovano na nekoliko satelitskih tv kanala.

Dobrodošli u Rožaje! u

n Trpeza na 1950 metara nadmorske visine

n Planinski biciklizam

n Ekipa TV Rožaje

70

KULTURA

U prvom izdanju rječnika starih ri-ječi i izraza iz govora Bjelopolj-skog kraja objavljeno je oko tri

hiljade riječi i preko dvije stotine poslo-vica i izreka. Nastavili smo dalje sa ra-dom i prikupili još oko dvije i po hiljade riječi, a spisak poslovica i izreka dopunili tako da ih je sada trista četrdeset i šest.

Iako je jezik jedini znakovni sistem koji je u stanju da saopštava o samome sebi, on je odveć složena pojava da bi se mogao jednoznačno i precizno definisati. Posmatran iz ugla sociolingvistike, jezik je društvena tvorevina, svojina kolek-tiva koji ga je stvorio za svoje potrebe. Cjelokupna jezička djelatnost, koju čine jezik kao sistem znakova, te govor kao konkretna, idividualna realizacija jezika, djelo su implicitne društvene konvencije. Da bi komunicirao sa članovima kolekti-va kome pripada, pojedinac mora pozna-vati određene jedinice toga sistema, kao i pravila njihovoga kombiniranja. On, dakle, usvaja jezik kao tekovinu sredine u kojoj živi, prilagođavajući se, nužno, kolektivu.

Različiti su uzroci nastanka osobe-nosti koje karakterišu pojedine govorne sredine; treba istaći da je to prirodna po-sljedica i rezultat geografske, političke, etničke, religijske, socijalne, ekonomske i drugih posebnosti, svake od njih.

Jezik ima sklonost da izgubi značenje i protiv toga se mora boriti. On se, kao istorijska kategorija mijenja, pa je taj isti jezik u ranijim vremenima bio drugačiji

nego što je u savremenom govoru. Narav-no, takav je slučaj i kad je u pitanju Bje-lopoljski kraj. Naši preci su međusobmo komunicirali drugačijom leksikom nego što je ona danas. S vremena na vrijeme prisjećao sam se tih arhaičnih riječi iz govora moga rodnog Bjelopoljskog kra-ja i iz zabave počeo, negdje osamdesetih godina prošloga stoljeća, da ih bilježim. To me je ponukalo da ozbiljnije priđem ovom pitanju.

Tokom vremena toga se poprilično nakupilo. Nakon jednog razgovora, u poznu jesen 2015. godine, sa prijateljem prof. Rifatom Kovačevićem koji živi u Sarajevu ali je rodom iz okoline Bijelog Polja, dogovorili smo se da se i on uklju-

či u evidentiranje zavičajnih starinskih riječi. Namjera nam je bila da se na taj način sačuva od zaborava nešto što čini dio naše baštine.

I tako, kompletirasmo moj raniji fundus na oko tri hiljade riječi i izraza i preko dvije stotine poslovica i izreka. Zabavljalo nas je ko će se do narednog našeg susreta prisjetiti više riječi kojima su govorili naši preci. I nakon štampanja rječnika nastavili smo sa radom i počet-kom 2017. godine dali u štampu drugu dopunjenu verziju.

Govor Bjelopoljskog kraja skoro da nije ispitivan te je o njemu veoma malo literature.1

Prema nekom ustaljenom mišljenju on pripada kompleksu istočno-hercego-vačkog govora.

Lingvista Aleksandar Belić (1876-1960) svrstava ga u zetsko-sjenički dija-lekt. Pored ovoga, narodni govor Bjelo-poljskog kraja svrstavan je i u bjelopolj-sko-južnosandžački, bjelopoljsko-san-džački, zetsko-novopazarski, itd. Najpre-ciznije je reći da govor ovoga područja karakteriše mješoviti dijalekatski izraz. U ovom i u novopazarsko-sjeničkom kraju govor je ijekvsko-ekavski. Naša namjera nije da se bavimo linvističkim pitanjima o govoru našega kraja, već da ovaj mate-rijal stavimo na raspolaganje onima koji se bave tim pitanjima. Dakle, bez dubljeg ulaženja u lingvistiku navešćemo, ipak, nekoliko karakteristika govora Bjelopolj-skog kraja. Tako, recimo, u ovom kraju

Povratak zapostavljenoj tradicijiSLOVARNIK GOVORA BJELOPOLJSKOG KRAJA, priredili Faruk Dizdarević i Rifat Kovačević, Incognito, Priboj 2017. (Drugo dopunjeno izdanje) U potrazi za tradicionalnim govorom, pokušaju da dopru do unutrašnjeg, ranijeg sloja jezika priređivači ovog rječnika zabilježili su oko pet hiljada i pet stotina starih riječi i izraza i blizu tri stotine i pedeset poslovica i izreka iz nekadašnjeg govora Bjelopoljskog kraja. Govor ovoga područja skoro da nije ispitivan te je o njemu veoma malo literature.

Osvjetljavanja

n Piše: Faruk DIZDAREVIĆ

71

KULTURA

kaže se: hleb, mlijeko, sedeo, lijepo, me-sec, vijek, dijete. Interesantna je sudbina fonema h. Kod muslimanskog naročito, a nešto i kod gradskog pravoslavnog sta-novništva, imamo sačuvan taj glas. Ali on se koji put izostavlja, pogotovu kod muslimanskih prezimena i imena, na pri-mjer: Asanović, Adrović, Adžajlić, Ećo; Asan, Ajro, Usein – umjesto Hasanović, Hadrović, Hadžajlić, Hećo; Hasan, Haj-ro, Husein. Ovo postaje ozbiljno pitanje ako se tako zabilježi u zvaničnim doku-mentima. To je po pravilu izazivalo i iza-ziva razne zabune i neugodne posljedice. Opet, katkad se h pojavljuje gdje mu po etimologiji nije mjesto ili se zamjenjuje drugim slovom: rđa-hrđa, đinđuva-đin-đuha, duvati- duhati; orag-orah, kilja-

da-hiljada, itd. Međutim, ako se h nađe u riječi između dva samoglasnika dolazi do ispadanja pomenutog suglasnika, jer je njegova artikulacija labilna i nejasna, a dva samoglasnika se sažimaju. Tako su nastali dvojaki oblici: muhur i mur, podbuhao i podbuo, sahat i sat. Musli-mansko stanovništvo i djelimično staro-sjedioci - pravoslavni, kao što smo već rekli, teže koji put da umetnu slovo h i gdje mu po etimologiji nije mjesto. Za-mjena h sa g je nova pojava. Došla je sa doseljenicima iz Drobnjaka. Oni su do-nijeli još jednu novinu: zamjenu f sa v: vamilija, vildžan, Vilip - mjesto: familija, fildžan, Filip. U nekim slučajevima ima upotreba č mjesto ć: čekič. Za promjenu finalnog – ć i đ u j zna se da je prisutna i u istočnohercegovačkom govoru: noj, hoj li, poj- mjesto: noć, hoćeš li, poći. Vrlo su česti pokretni suglasnici: posli-jen, otalen, tunak, tudekane, ovdekane, daklem, doljekane, mjesto: poslije, oda-tle, tu, ovdje, dakle, dolje. Dakle, često se prilog proširuje sa–kan-a-e. Disimilacija je rasprostranjena, i u nekim slučajevi-ma obavezna: mlogo, tavnica, blagosov, guvno - mjesto: mnogo, tamnica, blago-slov, gumno. Na jednom dijelu uočljiva je i sinkopa: tolko, kolko, noste, dvades- mjesto: toliko, koliko, nosite, dvadeset. U nekim riječima zapaža se dodavanje i konsonanta na početku riječi koje poči-nju samoglasnikom, npr: jopet -mjesto: opet. Početni vokal, kad je kratak i ne-naglašen, ponekad otpada: volko, nako - mjesto: ovoliko, onako. Grupa hv u go-voru muslimanskog stanovništva uglav-

nom daje f (ufatiti-uhvatiti; fala-hvala, itd.). Očuvanu grupu hv Bošnjaci imaju kod imenice kahva (i izvedenica od nje), za razliku od pravoslavnih kod kojih je kafa.

Pored navedenog postoje i posebne obličke osobine u govoru Bijelog Po-lja. Poremećen je odnos između padeža mjesta i pravca. Akuzativ je, uglavnom, zamijenio lokativ i uz glagolsko stanje i mirovanje: živim u grad, bio sam u Vo-ljavac, radim u Opštinu. Ponekad se u govoru ljudi ovoga kraja naiđe i na mi-ješanje akuzativa s instrumentalom: Izi-đi pred kućom malo da te nešto pitam. Instrumental jednine imenica muškog roda preovlađuje s nastavkom–om: raz-govarao sam s prijateljom, prepolovi mi jabuku nožom. Skoro se redovno upotre-bljava predlog s (a) uz instrumental oru-đa: kopam s motikom, pišem s olovkom, doputovao sam s autobusom. Ovo je, po pravilu, prisutno u govoru poluobrazova-nih ljudi.

Najveća odstupanja od književnog je-zika osjećaju se u promjeni ličnih zamje-nica. Lične zamjenice prvog i drugog lica jednine praktično imaju samo tri padeža – nominativ, genitiv (akuzativ) i instru-mental: daj to mene, razgovarali smo o tebe.

Pokazna zamjenica muškog roda: ovaj, taj, onaj – često se upotrebljava u obliku ženskog roda: ova čovek, ta kami-on, ona grad. Osim broja jedan, brojnih imenica i rednih brojeva, svi ostali su iz-gubili deklinaciju. Konsonant t na kraju brojeva od deset do pedeset ne čuje se,

n Bijelo Polje

1) Navodimo nekoliko naslova koji se odnose na govor Bijelog Polja i oko-line;

Đorđije Kiselinović, Stara škola u Bijelom Polju, Izvještaj Državne Real-ne gimnazije u Bijelom Polju za škol. 1929/30.;

Branko Miletić, Neke osobine go-vora Bijelog Polja i okoline, Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanović, Sv. II, Beograd 1935.;

Danilo Barjaktarević, Glas jat u no-vopazarsko-sjeničkoj govornoj zoni, Književnost i jezik, br. III, 1964.;

Danilo Barjaktarević, Bihorski go-vor, Zbornik Filozofskog fakulteta u Pri-štini, III knjiga, Priština 1966.;

Momir Sekulić, Neke osobenosti govora Bijelog Polja, Tokovi, knj. II-III, Ivangrad 1971.

72

KULTURAne izgovara se pa je: jedanaes, dvanaes, itd. Međutim, počev od druge desetice, pa preko treće i četvrte, imamo još jed-nu karakteristiku u izgovoru: krajnjem t (koje se ne izgovara) pridružuje se i su-sjedno s, te imamo skoro redovno: trides, četres. U trećem licu prezenta glagoli sedme i osme Belićeve vrste imaju u go-voru muslimanskog i pravoslavnog sta-rosjedelačkog življa Bjelopoljskog kraja redovno krajnji vokal u, mjesto e: radu, sedu, nosu, trču.

Govor naroda Bjelopoljskog kraja sadrži u, najvećem svom dijelu, riječi au-tohtonog našeg jezika. Naravno, u njemu ima i dosta tuđica. Naporedo sa osman-lijskim osvajanjima naših krajeva kreće i seoba riječi orijentalnog porijekla u naš jezik. Turcizmi dospijevaju ne samo sa turskim vojnim pohodima, njih prenosi kasnije i turska administracija, a širi ih i domaće islamizirano stanovništvo. Tako je slovenski rječnik naših predaka dola-skom Turaka obogaćen turcizmima, te i drugim inovacijama (riječima arapskog i persijskog porijekla). Turcizmi su, po mišljenju lingvista, najmarkantniji sloj riječi stranoga porijekla u našem jeziku. Njihovo naglašeno prisustvo u govorima Bošnjaka predstavlja upravo originalno obilježje bosanskog jezika unutar slo-venske jezičke porodice. U našem jeziku uopšte nemaju zamjenu brojni turcizmi: čarape, čekić, čelik, čizma, džep, jorgo-van, kundak, pamuk, rakija, papuče, sa-pun, šećer, itd.itd.

Kad se pažljivije pogleda uočava se da uprkos dosta visokom procentu tuđih pozajmljenica, struktura autohtonog jezi-ka Bjelopoljskog kraja ipak nije dubin-ski oštećena. Dakle, valja podvući da je osnovni leksički fond, koji baštinimo iz vremena prije osmanlijske vlasti, ostao u dobroj mjeri sačuvan. To potvrđuje, leksika vezana, na primjer, za životinjski svijet: krava, vo, tele, june, ovca, ovan, jagnje, koza, jarac, jare, konj, kobila, mačka, ždrijebe, magare, pas, kokoš, pile, ptica, golub, orao, vuk, medvjed, lisica, jelen, kuna, vjeverica, zec, riba... Pašće nam u oči da smo jedino za lek-semu konj dobili sinonimnu formu, i to nepotpunu, a to je at. Ili, u porodici pri-marnih riječi vezanih za jelo i piće: hleb, brašno, so, voda, tijesto, mlijeko, sir, ma-slo, mlaćenica, pogača, med, medovina, jaje, itd. Jedino je leksema skorup na širem prostoru zamijenjena turcizmom

kajmak. (S. Halilović). Dakle, većina domaćih riječi se održala, a od mnogih tuđica ostao je samo etimon jer su pri-lagođene autohtonom govoru i izgovoru. Naši stari su maternji jezik nazivali bo-sanskim ili naškim.

Neke od tuđica su se toliko ukorijeni-le u naš jezik da su svojstvene samo go-vornom jeziku ljudi ovoga kraja. Jedan dio njih, pogotovu uz desnu obalu Lima i u gradu, više su upotrebljavali stanovnici – muslimani i starosjedelački pravoslav-ni živalj - nego domaće riječi istog zna-čenja. Jer takav sastav pojačavao je jed-nu od bitnijih determinanti ovog govora, njegovu melodičnost. Dakle, jezik ovoga kraja imao je (ima) pokrajinsku boju, zanimljivu etimološku osnovu koja je drugdje izblijedila i zamijenjena novim, izvedenim značenjima; ima riječi koje su se drugdje sasvim izgubile.

Posljednjih decenija inače, pa i u go-voru Bjelopoljskog kraja, dešavaju se burne promjene. Neke glasovne i oblič-ke pojave koje su do juče bile tipične i ljubomorno se čuvale, nestaju i ustupaju mjesto drugim, koje su bliže književnom jeziku. Mladež je obuhvaćena osmogo-dišnjim obrazovanjem, a mnogi produža-vaju školovanje u srednjim školama i na fakultetuma; tu su i raznovrsna sredstva informisanja pa to sve utiče na usvajanju formi književnog jezika.

Uz pet i po hiljada riječi i pojmova iz nekadanjeg govora ljudi Bjelopoljskog

kraja mi smo zabilježili i više od tri sto-tine poslovica i izrečica. Kratke, jezgro-vite forme ljudskog stvaralaštva posto-je od pamtivijeka kao izraz kolektivne duhovne potrebe ljudske zajednice da svoja saznanja i iskustva iskaže na sažet i izražajan način. Taj (najviši) vid sazna-nja suštine po pravilu je zgusnut u samo jednu rečenicu. Misao je jasna, a poruka nužno implicitna. Kratkoća je bila i osta-la jedan od oblika i konstanti poslovice i (ili) izreke. Mnoge od njih se i danas upotrebljavaju.

Želimo da kažemo da je ovaj slovar-nik namijenjen širem čitalačkom krugu, što je uslovilo preferiranje popularnijeg pristupa: bez detaljnijeg razjašnjenja po-rijekla tuđica, bez akcentovanja izgovora riječi, itd. Ako nađu nashodno time se mogu baviti lingvisti. Naš je prevasodni cilj bio da se sačuva od zaborava leksika

kojom su nekada govorili naši preci, a čiji su tragovi na pragu zaturanja.

U zaključku bismo još jedanput ista-kli: traganje za starinskim riječima, nji-hovim značenjima i dispozicionim oso-benostima u kojima je kristalisan duh ljudi našega kraja direktni je povod za sastavljanje ovoga slovara.

Naposljetku, upućujemo riječi za-hvalnosti Tufiku Tufu Bučanu, vrsnom poznavaocu običaja Bjelopoljskog kra-ja, na konsultacijama koje smo imali sa njim u završnoj fazi rada na ovom izda-nju rječnika. u

73

KULTURA

Osluškujući šteketanje lokomotive i truckanje voza, Gondži su slije-pljene trepavice sklapale sanljive

oči i onako sklupčanoj u ćošku kupea do prozora, činilo joj se da se vozi u neki drugi svijet. Izbjegavajući noge saput-nika ka njoj ispružene, čije je hrkanje, nadjačavao pisak lokomotive, podvuk-avši svoje noge pod sjedište, još više joj utrnješe i skoro da ih nije osjećala. Iako je željela ostati budna, san joj se još više navlačio na oči, na kapcima se tovario teret neprospavanih noći, strepnje, brige, straha. Kako joj je na ramenu bila naslo-njena uspavana Avdova glava i tijelo joj je trnilo.

Naslonjenoj na prozor kupea, glava bi joj povremeno udarila o staklo i ona bi na minut otvorila oči. Žmireći, gleda-la je kartonski kofer iznad saputnikovog sjedišta, koji je poskakovao u mreži za prtljag i strepila da sa te visine ne padne kome na glavu.

Pisak lokomotive i najava ulaska u tunel, Gondžu trgnu iz drijema i malo joj rasani pospane oči. Kako je svitalo, iako je bila sanljiva, ona kroz prozor ugleda

obrise nepregledne ravnice i tamo u da-ljini tek probuđeni salaš, ispred koga je kukurikao pijetao.

Sjećajući se rodne kuće, gdje je u to-ploj postelji svako jutro osluškivala jed-nog crvenorepog pijetla, kako sa pajante iz sveg glasa kukuriče, Gondžu nešto u prsi steže, oledi joj srce.

Kao da izranja iz vode, sunce se iz da-ljine pomaljalo i obasjavalo nepreglednu ravnicu, koja se pri jutarnjim zracima, presijavala i caklila kao tek kalaisana demirlija tepsija, niz koju je u najvećoj brzini huktao putnički voz.

Gondža poželi da iznad tog prostran-stva nekud odleti, da se oslobodi bola, uzdaha, kletve, stida...

Zatvorivši oči, obretnu se na livadi blizu njihovog imanja, gdje se svakog bajrama održavala igranka za omladi-nu. Kako je bilo ljeto i njena porodica boravila u prigradskom naselju, gdje im je bila kuća, Gondža se od ranog jutra spremala za igranku. Obukla bi najljepšu haljinu, opasala oko struka široki lakova-ni kaiš, obula cipele sa malom štiklom, uvezane kožnim šnjurama. Talasastu, crnu kosu opruženu niz leđa, sa strane bi ukosnicama i ukrasnim češljevima iznad uha malo uzdigla. Krupne zeleno plave oči su joj nemirno svitkale ispod gustih kovrdža nadvijenih nad čelom.

Sjetivši se trenutka kada joj je neko u kolu naglo istrgao iz šake prste drugarice Vake, koja je do nje igrala i onog snažnog

n Piše: Šefka BEGOVIĆ-LIČINA

M A J Č I N U Z D A HIz knjige u pripremi „Đulizara“

74

KULTURAstiska nepoznate ruke, Gondža, jednako kao onda, zadrhta...

Podigavši glavu, ispod oficirske šap-ke, susrela je oči i osmijeh najljepše na svijetu. Njeno nevino djevojačko srce namah zaroni u zelenilo oba mu oka, uto-pi se u onaj osmjeh i k›o da se izgubi u neki nepoznat svijet. Kako je muzikant svirao kolo koje je ona na priredbama igrajući u folkloru predvodila, da bi ne-znanca nadigrala, naglo odskočivši, zaig-ra jače, žešće.

Stegnuvši joj ruku skoro do bola, ne-znanac sa njom poskoči, zemlju pod njim odiže, zatrese. Kad Gondža još više po-jača ritam, on pridodade jači... Nadigra-vajući se, kolo prekinuše. Ostavši samo njih dvoje, stisnutih ruku, činilo im se da ne dodiruju zemlju, nego u vis igraju. Iako je Gondži od umora srce ubrzano kucalo i bila sva u znoju, nije prestajala igrat, jer joj je inat davao snagu i istraj-nost. Iako nije osjećala noge i tijelo kao svoje, prkosno, uzdignute glave, nastavi-la je žestoko poskakivat.

Čak i kad muzikant utiša muziku, ona je još dva tri koraka napravi naprijed i jedva se u mjestu zaustavi. U trenutku tišine i jedva dišući, zagleda se u zadiha-nog neznanca, koji joj se osmjehnu i pred njom pokloni. Pogledavši ga srdito, ona mu se uzdignute glave, pobjednički za-gleda u oči, kao da mu htjede reći: „Na-digrala sam te. Hoćeš li još?“

- Medo, ko je ova živa vatra? Čija je?- Jusufbegova kćer Gondža, jedinica.

Tu je iz varoši. Oni su ljeti sa čivčijama ovdje na imanju. Pravo, Avdo kažeš, jes› vatra, divlja i neukrotiva. Niko je ne smije poprijeko pogledat, a ne zaprosit. Neda je Beg nikom, sem koga joj on oda-bere. Ona, do sad nikog nije begenisala, tako da smo mi od nje odavno omili ruke. Iako si ti, Avdibeg, školovan i oficir, traži ti curu na drugu stranu, nju ostavi.

- He, he, moj Medane. Nemo’ dvaput rej.

Cijelu tu noć, Gondži su trnjele noge i podsjećale je na nadigravanje sa preli-jepim neznancem. I u postelji je osjećala njegovu šaku u svojoj, a upijen miris ko-lonjske vode, sijevao iskre u srce, palio mozak.

“Ko li je? Odakle je? Beše vojno lice. Kuku, da nije druge vjere? Da čuje, babo bi me, k’o jare zakl’o, neuzubila’“

Kad se na Gondžinom ramenu pla-va kosa malo pomjeri, ka vratu joj se primače Avdova glava, njegova ruka joj

obujmi struk, prekinuvši joj misli, ona se osmjehnu.

Iščekujući da ugleda more, tamo gdje je Avdo službovao, pred njenim sjetnim očima, u brzini voza, ravnica joj promi-caše k›o šimšik, bježaše joj k’o vrijeme...

Zažmirivši, u sjećanju, Gondža pred roditeljskom kućom ujaha babovog dora-ta, razigra ga niz livadu. Dok joj je kosa zajedno sa gustom grivom vihorila na vjetru, ona se osjećala slobodnom kao sve one ptice što vazdan cvrkuću u nji-hovoj šumi.

Kada joj neko u trku snažno uhvati dorata za grivu i zaustavi je, ona zama-lo skliznu iz sedla. Neznanac pred njom, sada gologlav, smijuljio se sa prelijepog vranca, koji je kopajući zemlju, bijesno pred njom hrzao.

U tom sjećanju, ponovo osjetivši onu istu srdžbu kojom je željela kaznit ne-znanca, Gondža stisih šaka, u kupeu pri-tisnu staklo prozora.

„On će mene konja zaustavit?“Ošinuvši ga pogledom, jakim trzajem

udarivši dorata po sapima, Gondža izne-nada poletje niz ravnicu. U tutnju galopa, nije mogla čuti da li on kaska za njom, a tako se željela okrenut i još jednom vidjet onu plavu razbarušenu kosu...

Sjeti se kad joj je ispod jedne šume neznanac prepriječio put, kad su se u tu-pom udarcu konjske glave sudarile, a ona mu poletjela u naručje. Taj dodir topline oznojenog tijela, mokre košulje i ubrzani otkucaji srca zaustavili su joj dah, odu-zeli razum.

Kad su se muške ruke oko nje ovile, stisnule uza se, ona potonu u rječne dubi-ne, gdje se u ljepoti nekog izvora ohladi, okrijepi...

„Čuj, neukrotiva? Žensko srce samo treba znat osvojit. Ova je moja i biće za-navijek“ - Avdo je po povratku šaptao vrancu u grivu.

U svim narednim danima, Gondža je na svom doratu preletala dolinu, hitala ka šumarku i plavim uvojcima sakrivenim iza razgranate lijeske. U ljepoti prostra-nih livada, osjećala je sreću i ljubav Čin-gisove junakinje Džamile, koja je svoju sreću tražila u nepreglednim stepama.

„Moja ljubav je jača od Džamiline, jača pet puta“ – šaptala je u tihim besa-nim noćima.

Kad lokomotiva pisnu i u tunelu nasta mrak, Gondžini snovi prhnuše.

Na dnevnoj svjetlosti, u svitanju, pri-sjeti se odjeka majčinog glasa u mučnoj noći.

„Gondžoooo!!! Rekoše mi da se vi-đaš sa nekim Avdom, a razabrah da je on Hatemhanumin sin. Znaš li, jadana, da smo mi s njima podobro svoje? Ha-temhanumina majka je kod moje svekrve svake godine dolazila sa djecom u gosti. One su bile treće bratučede i k’o jedna kuća. Svojština je to bila vruća od vajka-da. Ako za ovo čune Jusufbeg, glave na ramenu nam nema ni mene, ni tebe, zna-di. Nemo› guja da te izede da si ga više vidjela. Ako nastaviš po svome, prokleću ono mlijeko kojim sam te dojila. Nemo› da ti nisam rekla?!“

75

KULTURA„Svojta, svoji smo. Ne smijem da ga

volim!!!“- dok je u izbi dorat iščekivao da ga Gondža izvede u šetnju, njeno srce je u samoći ječalo, na jastuk joj kapale suze.

- Gondžo! Što te nema? - jedne noći šapat pod pendžerom prekinu noćnu ti-šinu.

- Ne smijem, Avdo. Bježi! Ne vraćaj se! Majka veli da smo mi svojte. Tvoja bika i moja bika, treće bratučede. Držali se k›o jedna kuća. Majkaaa.. me ku..ne!

- Kako svojte? Otkud sad to? - Eto tako, idi! Bolje da znamo na

vakat!Dok je voz i dalje šteketao, ravnica

promicala, lokomotiva piskala, saputnik hrkao, Gondža se sjeti bola neprospava-nih noći, izlivenih suza, samoće.

“Fano, šta je ovoj našoj djevojci što je ovako ublijeđela? Što ovo ne izlazi iz sobe Da nije šta slaba? „- brižljivi babo joj je pitao majku.

“Nije slaba, Jusufbeg, ne briži. Žen-sko, stomak je malo zabolio. Proj će je za dva dana. A, nešto mi pade nom Hatem-hanuma. Tuviš li kako se ona svojatala sa rahmetli majkom ti, kako su se voljele. Je l’ de?“

“No šta, no svojatale. Po mjesec dana bi kod nas gostovala sa djecom. Eneh, ot-kud ti ona panu na pamet?“

„Ada, onako“- podvikivala bi joj majka, da bi se sa divanhane čulo do gor-njeg boja i Gondžine sobe.

- Gondžo, ja sam! - jedne noći usa-mljenoj djevojci pod pendžerom odjeknu radosni šapat.

- Pit’o sam hodžu i on mi veli da smo

ti i ja peto bratučedi i da nema nikakve smetnje da se uzmemo. Po Kur’anu je to dozvoljeno i on reče da će nas šerijatski vjenčat.

Cijelu tu noć Gondža ne zaspa, poče za njih snovat zajedničku sudbinu.

Kad voz poče mimoilazit kuće, Gon-dža shvati da se primiču varoši i cilju. Malo protegnuvši noge, izu tijesne cipe-le, čija joj štikla zakači haljinu. Sagnuv-ši se da otpetlja štiklu, pomjerivši rame, probudi Avda. Sanjive oči joj se prima-koše, pospano lice joj se prisloni i ka njoj puhnu vreo dah.

- Avdo, odmakni se. Probudiće se ova čov’ek, - blago ga odgurnu.

-Nek se probudi. Pa šta? Žena si mi. Je si li sretna, najdraža?

- Sretna, presretna, da nije šta nije... Majka, rekoše mi, klela me, Avdo, strah me njene suze, mlijeka...

- Evladu jedino roditelj sve greške prašta. Oprostiće i ona, vidjet ćeš. Ne brini!

- Neće, ona neće. Znam ja kolika je ćotija..

Gondža zaplaka, naslonivši glavu na Avdova prsa, rukama zatisnu uši.

“Naš ponos rodu obraz uze. Kamo da nam je umrla, no nam se udade za bratu-čeda. Da Bog da joj nesretno bilo. Ono je moje mlijeko, što je s njim njivih, klelo do Sudnjeg dana. „- ispraćajući je, hiz-mećarica Gondži krišom šapnu majčinu kletvu.

- Avdo, boli me, brinem...- niz lice joj skliznu suza, okovratnik košulje okvasi.

- Sve će bit dobro. Gondžo, živote je-dini moj...

Voz stade, lokomotiva umuknu, rav-nica se umiri, saputnik zakrvavljenim očima razabra dan i prestade hrkat.

Avdo iz upetljane mreže s mukom nekako izvuče kofer, Gondža na utrnute noge jedva nazu cipelu.

Kad Avdo napolje iskoči, Gondža se povrati u kupe da potraži iz kose iskli-znuti češalj. Voz pisnu.

- Gondžo, voz kreće!!!- Evo me!Kad voz ponovo pisnu i na izlazu

Gondža koraknu, štikla joj se u prag za-kova, spotaknuvši se, ona pade na nešto tvrdo, ledeno, oštro...

- Avdoooo!!! Ne daj, meeee!!!! Maj-ko!!!! - ravnicom odjeknu vapaj. U se-kundi bola, Gondži se učini da je odjed-nom pregaziše njen dorat i Avdov vranac, iskomadaše joj u njedrima ono Avdovo srce. Kad iz nje šiknu ukleto majčino mlijeko, šine se zacrveniše od natopljene krvi i kletve.

Bolni krik razbudi cijelu ravnicu, Avdo pritrčavši vozu rukom zatisnu oči...

- Gondžoooo!!!! Životeeee!!!Na prodorni vrisak, malo dalje, voz

zastade, narod se okupi...Slijep i lud od bola, u bunilu, Avdo

službeni pištolj primače čelu. - Druže, saberi se!!! - milicioner do nje-

ga, stiskom mu zaustavi uspravljenu ruku. - Je li ti ono bila žena?- Mojaaa... žennn... a... Nijeee, bila je

još djevojkaaa...Kad mu ruka iz tuđe naglo istrgnu,

pucanj i jauk ravnicom, poput plotuna, odjeknu, prolomi se nebo, šapka odskoči uvis... u

76

KULTURA

Izgleda da sam se jutros uspavala. Nije me probudilo blještavilo proljetnog sunca koje je okupalo

čitavu sobu, ni moja šest godina starija sestra Selima, jer joj je krevet bio prazan i zategnut, nego moja najstarija. Ni tad je vjerovatno ne bih čula da ona nije prišla mom uzglavlju, nježno mi sklonila jorgan ispod brade, pa prošla rukom kroz moju kosu.

„Ko mi se to jutros uspavao? Napunila juče četiri godine, pa jutros misli da je važnija od svih nas. Hajde, ustaj, eno dolje babo već pita za tebe. Ko da će mu, ne daj Bože, neko ukrasti njegovu mjezimicu.“

Ovako se sa mnom moja sestra šali dok čeka da se ja potpuno rasanim, pa da me obuče. Moja lijepa, pametna, najstarija sestra. Milog osmijeha i krupnih, modrozelenih, očiju kao što su u naše majke. Meni se ustvari ponekad čini da imam dvije majke, Azemu, zajedničku sve nas djece, a ja sam najmlađa, i ovu što me upravo oblači - moju Kimetu, najveću vrijednicu u porodici. U kući,

gdje nas je odista puno, ona radi sve uporedo s majkom. Ali o meni brine, čini mi se, više i od majke. E, zato je volim!

Kad me je obukla, savijam ruke oko njenog vrata i mazno joj kažem:

„Kimice, volim te više od svih.“„Hajde, nemoj da lažeš“, kaže mi

širokog osmijeha, a malo me štipne za obraz.

„A baba? Zna se koga on najviše voli, a i ti koga voliš.“

„Eh, babo je babo, ali poslije njega i majke, volim tebe najviše. Živa mi ti.“

Smijući se sestra me grabi u naručje, otvara prozore da se prozrači, pa silazimo u prizemlje, gdje su svi na okupu. I prije nego uđemo, na zadnjem podestu, opija me miris, ne mogu baš da dokučim šta je, ali je neopisiv. A moja velika sestra, shvativši da je moj nos već skoro otkrio izvor mirisa, šapće mi:

„Hajde pogodi šta je za doručak?„Pogača“, bubnem bez razmišljanja. „E, pa nije baš. Onda ti neću reći,

biće ti draže kad vidiš i budeš se sladila.“U velikom dnevnom boravku su svi,

toplo, mirišljavo, sofra prepuna, babo, majka i bika još piju kahvu, a ja se zalijećem babu u krilo. Ja ne znam za ljepše i toplije mjesto na svijetu kad god je on u kući. Kad ga nema, to je druga priča, ali snađem se. A čini mi se i da mene svi vole. Mnogo. Možda što sam

Dokle sjećanje dopire

n Piše: Sabrija RAČIĆ - HADŽIMURTEZIĆ

77

KULTURAnajmlađa?

„Ustala babova Miločka.“ Tako on mene uvijek zove.

„Vidi ti nje što mi se uspavala. A jutros kročila u petu godinu. Možda zato?“

Smije se svojim širokim osmijehom i svojim nebeskoplavim očima. Ja sam mnogo sretna što su moje oči upravo kao njegove.

„Evo ti sestra napravila kolačiće s medom. One što ti voliš“, i pruža mi nekoliko na tanjiru.

Majka ga opominje da prvo uzmem nešto slano, ali ja hitro grabim dva kolačića i sladim se, jer mi se tope u ustima.

„Boga mi, Kimo, ljepših u životu nisam probao, ne bi ih ni naš Ahmo ovake ispeko. A zna se da je Ahmo Eminagić najbolji prijepoljski slastičar.“

Kimeta rumeni od zadovoljstva, svi prilaze sofri i doručkuju, pa se rasturaju gdje ko mora, a ja čupkam oca za obrve, nasmijavam ga i pokušavam ga zadržati još koji trenutak da uživam u njegovom krilu i ruci u mojoj kosi.

Nerado, on me nježno skida sa krila, jer mora na posao. Ovo je bila njegova pauza za doručak. Srećom, zgrada Opštine u kojoj radi je pedesetak koraka od kuće. Samo preko ulice i kraj velike gradske džamije. On se obuva i odlazi, a ja pronalazim svoju krpenu lutku i njen drveni krevetić, jorgančić, jastuk i haljinice i igram se. Mogu i sama, čitav dan, a možda mi dođe drugarica. Tad je ipak ljepše.

Prošli su dani i dani, stiglo je ljeto, toplo, vrlo toplo i ja ponekad molim majku da me sestra povede na Mileševku da se okupam. Puna je djece, puna graje, a voda topla, zelena. Kad siđemo na rijeku kupamo se u plićaku ja i Heda, moja najbolja drugarica. Sestra ne odvaja pogleda od nas i kako bih ja, iako gladna, ostala do večeri, ona me grabi za ruku i vraća kući. Samo mahnem Hedi, a znam da ćemo se vidjeti sutra i iza sutra, svaki dan.

U kući navalim na ručak k›o gladan psić, a odrasli, niko ne jede. Ja ne znam zašto. Nemoguće da nisu gladni. Ne jedu više od dvadeset dana, sem uveče, kad se upale mala svjetla na vrhu munare naše džamije. I tek kad čuju hodžin jasni glas kao poziv na namaz. Pa mi je moja Kima objasnila da je ovo Ramazan, najodabraniji mjesec u godini za sve

muslimane i da tad odrasli i starija djeca ništa ne jedu od izlaska do zalaska sunca. A mogu noću, i to je obaveza. Inače ne bih znala ni šta je Ramazan ni što ne jedu.

A onda mi je sestra objasnila da na kraju ovog mjeseca stiže Bajram, veliki praznik, praznik radosti i porodice.

„Vidjećeš, malena moja, čime će te seka obradovati.“

„Čime? Reci mi, molim te!“„E pa, strpi se. Ako ti kažem, to više

nije tajna i ne možeš se nimalo obradovati.“

Crvić radoznalosti kopkao je u meni svih sljedećih dana, desetak, koliko li?

Bože, šta mi to ona sprema? Da mi je negdje proviriti u njenu sobu; ovdje u zajedničkoj, ni gore u spavaćim, ne vidim ništa. Ali ona svako popodne po jedno dva sata ode k svojoj prijateljici Esmi Rizvić, najstarijoj Hedinoj sestri, a na povratku nešto zamotano skriva za leđa, uleti u svoju sobu i zaključa senđer. O, Bože, puknuću od znatiželje. To ona sprema novu odjeću meni i Selimi. A vidjeću šta je tek za Bajram.

A nekoliko dana pred praznik, kuću prevrću s krova do dna. Meni se bar tako

čini. Majka i tri starije sestre očiste svaki kutak, sve prozore, sve zavjese, ukrasne jastučiće, istresu ćilime. O, Bože! Baš mi je dobro što sam mala, pa niti me upošljavaju, niti ja želim. Samo se malo sklonim i ne smetam, bolje ne tražim.

Dosta rano, prvog dana Bajrama, sve moje sestre ulaze u sobu i bude me. Kimeta, ustvari iza tri mlađe, s rukama zatrpanim odjećom, cipelicama, divnim svilenim trakama u boji, gomila na njenim rukama. Juče me je okupala i sad zadužuje jednu od sestara da mi raščešlja kosu i one trake, u obliku mašni, stavi s

obje strane mog razdjeljka. A onda mi pred očima širi haljinicu. Bijelu s crvenim cvjetićima, s malenom bubi kragnom, crvenim dugmićima u obliku jabuke, blago nabranu u struku, kratkih rukava. Bože, ni u najljepšim maštanjima nisam mogla zamisliti ovokvu divotu. Pa još moja!

I to nije sve. Bijele, mekane, kožne cipele, bijele kratke sokne i tamno roze džemper, ručno ispleten.

Sve je to, u one sate odsustvovanja, ili dok se krila u svojoj sobi, uradila moja najstarija sestra. Istu haljinu i slične cipele primijetim na Selimi.

78

KULTURASkačem sa kreveta luda od sreće,

hoću sve svoje da dograbim, kao da će mi neko ukrasti. Sve sestre se smiju, a Kimeta mi tobože strogo kaže:

„E, sad polako to obuci, Fatima i Sanija će ti pomoći, pa idemo svi dolje da starijima čestitamo Bajram.“

Kad su me sredile, zadovoljne malo se izmakoše i jedna od njih reče:

„Pa jest, ti malena jutros si najljepše obučena, a još ćeš od baba dobiti pare i bombone. Možeš štogod i s nama podijeliti.“

Par minuta se sve četiri smiju, a onda zajedno silazimo k roditeljima.

A dolje, u urednoj i mirisnoj dnevnoj sobi, lijepo obučeni roditelji. Majka i bika u nove katove, a babo u tamne pantalone i kao snijeg bijelu košulju, piju kahvu i čekaju nas. Oba brata su pored njih.

Sestre prilaze i ljube ruku biki, babu, pa majci, a mene ostavljaju poslednju. A ja hoću i da se malo izmaknem, pa da me svi lijepo vide.

„Vidi ti moje Miločke, pa ona mi je jutros najljepša curica u Prijepolju. Recite, zar nije?! A vidi se da puca od ponosa.“

„Bajram mubarekola, babo“, prilazim i ljubim mu ruku, a on me ljubi u obraze, a na dlan stavlja već pripremljenu veliku novčanicu i kesu svilenih bombona, onih što svi moji drugari vole. Ja ne znam ni koliko vrijede ove pare, ali ih stiskam u ruci, moje su. Sad kad poljubim ruku majci i bijači, i od njih ću dobiti, mada od njih sigurno manju novčanicu. Ne znam zašto, a baš me i briga. A poslije ću dobiti od adžo Dauta, pa možda od strine, pa sigurno od daidže Džemaila. Ih, što će mi se skupiti! Ali što će meni pare, daću ih mojoj Kimeti, nek mi opet ovakvih ljepota kupi.

Ni na doručku, ni na ručku nisam mnogo jela, a bilo je đakonija i đakonija. Možda sam se malo plašila da štogod ne upropastim na ovoj lijepoj odjeći, ali će prije biti da sam se šepurila da svima pokažem ovu divotu na sebi. Ma džaba i ručak i bajramluci, jedva sam čekala da odem kod Hede da me i ona vidi. Znam da će se zadiviti i raspitivati gdje je šta kupljeno. A znam i da je nju njena najstarija sestra Esma lijepo dotjerala kao mene moja.

Onda je prošao Bajram i prošlo ljeto, pa prošao i drugi, pa sve lišće u mom dvorištu i našoj varoši požutilo i opalo,

pa duhnuo vjetar od Lima, odozgo od Crne Gore. Pa jednog jutra osvanuo snijeg. Odškrinem zastor s prozora, a sve bijelo. Drveta puna mekane bjeline, a grane se savile. Ja volim zimu. Jeste vani hladno, ali je unutra toplo. Stari šporet brekće i pucketa, dok nas sve grije i kuha nam i peče sve što majka pripremi. A milo mi da izađem malo na snijeg. Tada ja i Selima, u gornjem dijelu dvorišta, na onu netaknutu bjelinu legnemo – i uslikamo se. Meni je najljepši trag njenih pletenica, možda što ih ja nemam. Moja je kosa kratka i vrlo uredna. Svi znaju ko se za to brine. To bar nije tajna.

Zima traje i traje, a ja svaki dan s prozora slušam graju djece koja se sankaju. Imamo mi sanke, provoza me Selima ponekad, ali me ne puštaju samu. A ja bih tako željela. Ima još dječaka i djevojčica kao ja. Pa i manjih. Juče sam molila i molila mog baba da mi napravi ligure. Ali da budu samo moje. A moja želja za njega je zapovijest. Danas popodne, ušao je u šupu za drva i ostao jedno dva sata. Čula sam ga kako testeriše, kucka, gladi. Nije mi dao da povirim, a tako sam htjela. Da me nisu bar tri puta vraćali u kuću, meni bi se pred vratima šupe skočanjili prsti, nos i tabani.

A nakon dobra dva-tri sata, eto mog baba s povelikim ligurama, prekrasnim, shvatam u trenu. Babovo lice sija od sreće. Što je uspio i što mi je ispunio želju. Ja i sestra ih razgledamo. Odlične su, čak ih je babo potkovao čeličnom lastrom da budu brže. To samo on može.

Na brzinu se nas dvije utopljavamo, skoro zaboravimo kape i rukavice, koje nam jedna od sestara dobacuje, pa van. U našu blago strmu ulicu, prepunu djece i graje. Sad ćemo isprobati babove ligure. Ima na njima dovoljno mjesta za nas obje, Selima sjeda naprijed, da može uzicama upravljati i kočiti ako ustreba, ja iza nje, čvrsto je obujmvivši je oko struka i hajd niz vjetar. Pošto na samom početku naša ulica ima priličan nagib, to je odlično da ligure na startu dobiju brzinu. I odista dobijaju, pa iako je od do Hatkine kuće nagib blaži, sestra malo koči da ne propadnemo sa metar i nešto zida kod njene kuće.

Onda trk uz sokak s drugom djecom, a sva su izašla da uživaju, pa dolje brzinom vjetra, pa opet gore. Uživaš sate i sate, a nije ti dosta. A ja i ne osjetim da sam po kosi, po leđima, svukud, mokra

od znoja od silne jurnjave, dok ne primijeti moja sestra kad zavuče ruku iza kragne mog kaputića. E, onda me na silu vuče kući, i mene i ligure; svlači odjeću s mene, oblači suhu, pa me natjera da ručam, iako se ja bacakam i bunim jer hoću još van.

„Pa ima i sutra snijega i ligura, Sabruša“, kaže moja bika Hajrija, strogo kao i uvijek, jer kod nje nema maženja i mekoće. Čak ni meni koja sam najmlađa.

Ali moje uživanje nikad ne pokvari stroga majčina majka, jer sve naredne dane, dok zime i snijega bude bilo, ja ću uživati i sankati se do sumraka, jer na mene budno pazi starija sestra, a da trun padne na mene, ne dozvoljava moj babo.

Onda je prošla zima i počelo bivati toplije, pa se gole grane drveća počele kititi zelenilom, pa poslije beharom i mirisom i eto ga proljeće. A na prvi dan proljeća, kažu moje sestre, ja svake godine punim po jednu. Ove, pet.

A onda jednog dana stiže pred kuću poštar s telegramom. Babo baš stigao s posla, pa umoran predade Izetu da ga otvori i pročita. Brat tečno i jasno pročita.

„Stižem 1. aprila. Stop. Radujem se skorom viđenju. Stop. Ćamil.“

Babu se lice ozari radošću, pa reče sinu: „Imaš muštuluk od mene. Što god potražiš tvoje je. Znate li koliko dugo mi brat nije dolazio? I koliko sam ga poželio?“

Ja gledam u veselo babovo lice, a ništa ne shvatam. Ko mu je Ćamil? Što se ovoliko raduje? Ne mogu dokučiti dok ne pitam moju najstariju. Ona će meni sve objasniti. Vučem je u kut i pitam: „Kimo, ko je Ćamil i odakle dolazi? Ja njega ne znam.“

“Ćamil je naš amidža, dušice. Babov najmlađi brat, a adžo Daut je stariji. Ne znaš ga jer dugo nije dolazio, pa se ne možeš ni sjećati. On je vojno lice, major. Živi i radi u Puli.“

„A gdje je Pula?“ pitam.„Na moru, vrlo daleko, u Hrvatskoj.“„Liči li na našeg baba?“ ne popušta

moja radoznalost.„Pa ne liči mnogo, on je crn i

tamnoput ko stariji amidža. A naš babo je plav. Vrlo je lijep naš najmlađi amidža. Vidjećeš.“

„A koliko ima još do prvog aprila?“ dosađujem ja.

„Desetak dana“, odgovara ona.Hajd, proći će, brojaću ih, a možda i

neću. Stići će i tako i tako.

79

KULTURA

Dva dana pred amidžin dolazak sestre i majka su opet prečistile čitavu kuću i naspremale jela i jela. Bože, k›o da je opet Bajram.

Onda, tog trećeg dana, vedrog i sunčanog, stiže amidža. Ali nije sam. Pored njega je mlada, prekrasna žena, plave kose, divnog lica, ja ljepšeg nisam vidjela. A uređena i obučena da ti pamet stane. Amidža se grli sa braćom, sa snahama, grli svoje odrasle bratiće i bratične, a ja sam se izmakla i gledam njega. Moja je Kima kao i uvijek u pravu.

Ćamil je visok, vitak, vrlo tamne kose i očiju, lijep i nekako vrlo gospodstven. To je ono što mi moja najstarija uvijek priča. On živi u velikom gradu, živi dobro, on je oficir i učesnik NOB-e, a takvi su iznad nas ostalih. Objasnila mi je da je NOB-a bila borba protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, koji je završen prije osam godina. E, baš sam ponosna na ovog svog amidžu kojeg upravo upoznajem.

A on sad zadržava pogled na meni, uzima me u naručje i podiže visoko, visoko, do tavanice. Ja cičim od radosti, jer me moj babo tako često zabavlja.

„A ovo je moja malena bratična. Vidi ti nju kako liči na svog baba!“

Ljubi me po licu i kosi, a onda me spušta.

E, sada predstavlja nju.„Ovo je, Mašo, moja žena Maja.

Moja ljepša polovina, kako mi oficiri kažemo. Hajde Majo, priđi i pozdravi svoje djevere, jetrve i moje bratance. O svima sam već pričao.“

Milo je gleda, sigurno je mnogo voli, razmišljam ja, a ima i zašto. I ja bih je takvu voljela.

Ljupka i prelijepa. Maja se upoznaje sa djeverima, grli jetrve i djecu. Dok na mene dođe red, ja je očarana gledam.

Svijetlo lice, mile plave oči, rumene usne i plava kosa srednje dužine. A struk vitak da bih ga ja, čini mi se, mogla obuhvatiti. Obučena u tamnoplavi kostim i svijetloplavu bluzu, sigurno od svile, u ušima minđuše s velikim kamenom poput suze. A na njenim vitkim nogama svilene čarape i crne cipele sa vrlo visokim štiklama. Zavrtilo mi se u glavi od tih potpetica. Ovakve i ovoliko lijepe nisam nikad vidjela. Moja majka i starija sestra nose cipele sa srednjom, stabilnom petom. A ovo, ovo je čarobno. Ovako ću ja nositi kad porastem. Onda se Maja okreće meni, diže me u naručje i ljubi. A ja se privijam uz nju, jer zanosan miris odiše iz čitavog njenog tijela i pojave.

„Pa ova malena je, Ćamile, preslatka. O njoj si mi najmanje pričao“, kaže toplo,

govorom potpuno drugačijim od našeg prijepoljskog. Djeluje pomalo strano, ali vrlo gospodski.

„Jesam, ali nisam je dugo vidio, pa je porasla, lijepa adžova curica.“

Oni sjedaju da se odmore, popiju limunadu i kahvu, pa poslije ručak, pa razgovor. Ja nisam ni prišla sofri, valjda od uzbuđenja, otišla u jedan kut i uživala dok gledam amidžu i njegovu ženu. Odista su prekrasni oboje, ali sam ja možda i više gledala nju. Njen osmijeh i blistavo bijele zube, fine pokrete, njene vitke, prekrštene noge. Baš mi je ovaj amidža sretnik.

Kad su se popodne njih dvoje malo odmorili, siđoše sa sprata, i počeše pričati s mojim roditeljima i adžo Dautom, amidža kako mu je dobro u Puli i kako je grad prekrasan. Maja ih sluša i smješka se. Malo poslije kaže mom bratu:

„Hajde, Izete, iz naše sobe donesi onaj smeđi kofer. Treba mi ovdje.“

Brat odlazi i za minut-dva vraća se sa velikim, kožnim koferom, koji uljudno stavlja pred strinu. Ona ga polako otvara, a nakrcan je do vrha i u njemu uglavnom odjeća. Njena vjerovatno, razmišljam ja, ali što će joj tolika?

No, nisam baš pogodila. Ovo su sve pokloni za dvije porodice njenih djevera.

80

KULTURA

Ona izvlači komad po komad i uz smiješak kazuje za koga je šta. Ne znaš šta je ljepše. Pratim ja haljine i džempere za sestre, pantolone i obuću za dječake, košulje za djevere, ali gdje je moje? Počinje mi panika u glavi. Ma nemoguće da je mene zaboravila?

A onda sa dna kofera Maja izvlači poveliku, platnenu kesu sa naštampanom slikom na prednjoj strani i zove mene:

„A ovo je za moju malenu. Za nju sam ove sitnice najduže tražila i birala po Puli i Rijeci. Stvari za djecu i jesu najljepše.“

A iz čarobne kese pred očima mi se ukazuju stvarno čarobne stvari: Par haljinica u dvije boje, dva para cipelica, više pari čarapa, kaputić, jedna velika lutka sa svilenom, plavom kosom, pa jedna manja, pa slikovnice, bar sedam-osam (ja ih mnogo volim, nema ih baš u mom gradu), pa na kraju donji veš i malen kombinezon od tamnoroze svile. Ovo posljednje ostavilo me bez daha, a i moje sestre, jer svi pomno prate izložbu mojih poklona. Nikad tako nešto nježno, mekano i prefinjeno niko od nas nije vidio. Jasno nam da je to iz nekog boljeg, bogatijeg svijeta o kome ne znamo

mnogo, niti o njemu baš maštamo.Jedna od sestara me vodi u predsoblje

da probam najprije taj nevjerovatni kombinezončić, a poslije haljine jednu po jednu, pa cipele i sandale. Onda u jednoj od haljina i lakovanim cipelama ulazim, sva rumena, u dnevnu i grlim Maju i amidžu da im se zahvalim.

Njih dvoje ostaju kod nas i drugog amidže skoro mjesec dana. O, čitav taj mjesec meni je praznik. Zavoljela sam ih oboje mnogo, a čini mi se i oni mene. Posebno me pazi i mazi Maja, priča mi pred spavanje bajke, što ja najviše volim, a preko dana me vodi u šetnju. Ponekad mi se učini kako nas dvije majka malo poprijeko gleda. Što li? Pa zaboga, ja sam njena, niko me neće ukrasti, a mogu malo biti adžova i strinina, dok su ovdje.

Amidža sa svojom lijepom ženom skoro svake večeri izlazi. Ona je uvijek u drugoj odjeći i cipelama, a sve je prvoklasno. Ćamil, kaže babo, ovdje u svom gradu ima mnogo društva.

Jedne večeri, u kojoj su njih dvoje odsutni, čujem kako tiho razgovaraju bika, majka i Kimeta.

„Nisu još vjenčani, a žive zajedno već pet godina. Sačuvaj Bože“, grozi se

moja stroga bijača.„Pa dobro, šta fali“, moja će majka.

„Vole se, to je jasno, a tamo gdje žive, izgleda i nije važno hoćeš li se vjenčat ili ne.“

„Ali vidiš, nema još đece. A to je najvažnije“, uporna je bijača. „Vidiš kako su se privezali za ovu našu malu.“

„Mladi su oboje, daće Bog“, omekšava razgovor moja majka.

„Ali su par ko sa filma“, dodaje moja najstarija.

Kasnije, pred spavanje, hoću malo da nahranim svoju znatiželju.

„Šta to znači nisu vjenčani, Kimo?“„To je kad mlada i mladoženja odu

kod matičara i potpišu papire. E, oni još nisu potpisali. Mlada je obično u bijelom i obično se poslije vjenčanja pravi svadba. Pa gledala si ih dosta ovdje kod nas i u komšiluku.

„A to je to. Pa ja bih voljela da ovdje napravimo svadbu adžu i Maji. A ti?“ već zijevam i oči mi se sklapaju.

A jedno pet-šest dana prije amidžinog i Majinog povratka u Pulu, upadnem u dnevnu sobu i zatičem adža i strinu u razgovoru s mojim roditeljima. Svi su vrlo ozbiljni, a babo i majka, učini mi se,

81

KULTURAzabrinuti, možda tužni. Majka mi rukom dade znak da izađem.

Ja izađem, ali me žestoka radoznalost prikiva za vrata i mada to nikad ne činim, sad napregnem uho da čujem. I čujem jasan i čvrst amidžin glas: „Sa njom je najlakše, Mašo. Mala je, boljeće je neko vrijeme rastanak, ali će se brzo navići na nas. Vidiš da je Maja i ja volimo kao da je naša.“

„Ali brate“, tiho će moj babo.„Znam šta ćeš mi reći. Svoje je dijete

i voli se svako kao zenica oka. Nekom od starije djece bi teže išlo. A njoj ćemo pružiti uslove što nijedno dijete u Prijepolju ne može zamisliti. Najbolju školu, strani jezik, uslove kao za princezu. A ja sam njena krv, mogu joj biti drugi otac.“

„Ćamile moj, ona i Izet su mi nešto posebno. Tebi bih dao ruku ili oko, znaš to zaboga.“

„Dobro, burazeru, ovih par dana do našeg polaska vas dvoje dobro razmislite, pa ćete mi reći.“

Majka svo vrijeme nije od sebe glasa pustila. Kad razgovor utihnu, ja se

odvojih od vrata i na prstima uz stepenice dođoh do svoje sobe. Ništa nisam razumjela, ali ako su pominjali najmlađe, onda sam to ja. Pa škola, pa princeza, pa drugi otac. Ali, briga me, odoh ja da se igram.

Prošla su dva-tri dana i niko ničim ne pokaza da je onog razgovora ikad i bilo. Samo su majka i babo bili tužni, posebno on, pratio me je pogledom kud god bih se makla, a zaklela bih se da su mu plave oči bile vlažne. Bili su tužni i ostali, čak i bika. Zašto, pitam se, a odgovora nema.

A tri dana pred amidžin polazak, Kimeta me uvodi u našu spavaću sobu na spratu i zaključava vrata. Bože, neće me grditi ili istući, ništa nisam skrivila. U to sam bar sigurna.

„Sabro, dušo sestrina. Moram ti nešto važno, vrlo važno reći, a to je moja i tvoja tajna. A tajna se nikom ne kazuje.“

„Znam šta je tajna, Kimo, pričaj mi.“„Amidža i Maja su te tražili od oca.

Oni nemaju djece, a tebe su zavoljeli. Hoće da te školuju i sve ti pruže, ali i da

se upišu kao tvoji otac i majka. Babo nije imao srca da brata odbije, nije mu obećao, ali ni odbio. A onda je majka rekla da na kraju pitamo tebe. I njoj i babu, svima će srce pući ako odeš.“

„Pa šta ću, Kimice?“ kažem, a u meni nešto počinje da drhti od zuba do peta i nožnih prstiju.

„Evo šta. To je naša mudra majka smislila. Kad te oni budu pitali hoćeš li s njima, ti samo reci da hoćeš, ali ako povedeš majku. O ovom razgovoru, kao da ga nije ni bilo.“

„Dobro“, klimam glavom. Valjda polako shvatam šta bi to veliko moglo da se desi u mom malom običnom životu. Oni mi nude život princeze, ali ja sam već princeza kod moga baba. Neka imam malo, ja više i ne tražim. Meni je najvažnije na svijetu što me on toliko voli. I majka i svi ostali. Ni prave princeze toliko ne vole.

Dan pred polazak, svi na okupu, amidža i Maja spakovani, a onda zovu mene.

Ja ulazim tiho i, naravno, pravim se da ništa ne znam.

Amidža me priziva pred sebe i vrlo nježno, vrlo toplo, kaže mi: „Sabrija, dušo, ja i tvoj babo smo se dogovorili da ti pođeš s nama u Pulu. Da budeš moja i Majina kćer. Da dobiješ od nas što poželiš. A jednom godišnje ćemo obilaziti naše u Prijepolju. Ostalo je da ti odlučiš.“

Glumim da sam iznenađena, šaram očima od njega na Maju, pa na baba i majku, bijaču. Pravim se da razmišljam. Dugo mi treba.

„Hoću“, kažem, „hoću, vrlo rado! Ali“, pa zastanem i sve ih opet preletim pogledom, „samo ako majka ide sa mnom.“

„Ooohh“, ote se težak uzdah iz amidžinih grudi, vidim Maja na ivici suza, a babo i majka sretni, ali se dobro trude da to sakriju.

„Nek ti je sretno, sinko, djetetu i jest mjesto uz majku i oca“, reče amidža vrlo tužno, pa ustade, zapali cigaru i izađe u dvorište.

Maja izađe za njim.A ja se zaletjeh u zagrljaj svom ocu, u

njegovo toplo naručje, obavih mu ruke oko vrata i rekoh: „Ne boj se, babo, ne bih te ostavila za sva bogatstva i gradove ovog svijeta, ni majku, ni nikog iz ove kuće. Što će mi ko drugi, kad si ti najbolji otac na svijetu.“ u

82

KULTURA

Običan, prohladan zimski dan. Snijeg provijava, ali se po tome ne da ništa naslutiti. Počeo da

pada kao što pada skoro svakog zim-skog dana. Mraza skoro da i nema, kao što nema ni oštrog sjeverca. Primiče se vrijeme za polazak u školu. Putovi i prtine sve manje se vide. Polazi se oko jedanaest sati, druga smjena, valja doći do grada, a još svi po šest časova. Nasta-va počinje nešto kasnije, popodne, zbog međusmjene. Snijeg ne prestaje, čini se da se padanje pojačava, ali dan je, pa se ne plaše. Obično se okupljaju kod De-beljkove kuće, a odatle polako niz Podi-ne do seoskog puta prema gradu i školi.

- Kad polazite u školu, sine, pita brižna majka. – Vidi, jesi li stavio sve u torbu, uh kolika je, oboriće te. Šta to da-nas imate toliko u školi, koliko imaš ča-sova? Jesi li stavio užinu, spremila sam ti malo pite i kuhano jaje, je li ti dosta?

- Pa evo, već se okupljaju kod De-beljka, polazim za koji munut. Imamo danas fizičko pa sam stavio patike i opremu, nije teško. I užinu sam stavio, ne brini. Svi danas imamo po šest časo-va, pa ćemo se zajedno vratiti iz škole, nemojte da brinete, odoh ja. - reče majci jedan od učenika.

- Hajde, sine, polako, vidi belaja, kako pada, pomrzaćete se do škole. Ako bude još više padalo, a bogomi hoće, upitajte upravnika da vas ranije pusti, biće hladna noć, a snijeg sigurno neće prestati da pada. Zima je ovo, sinko. Kasno će biti skroz kad završite časove, šta fali dva-tri časa. Trebao si ponijeti fenjer i kabanicu, može ti trebati, poruči brižna majka.

Poprilično se već odmaklo od kućnog praga, pa više ne čuje što mu majka go-vori, stojeći na pragu. Odjurio je prema drugovima koji su čekali. Svi su pristi-gli osim Gluhare, on uvijek kasni. Nisu ga dugo čekali. Krenuli su prema Podi-nama prtinom koja se sve manje vidi. Kad su se spustili na seoski put, malo

je bilo lakše, pa su ubrzali hod da ne za-kasne na prvi čas. Usput su dogovarali, da li da pitaju razredne starješine da ih puste ili ne, nekako je lakše pitati njih, nego direktora. U šali i svakakvoj priči stigli su na vrijeme u školu. Snijeg nije prestao da pada, ali im to nije zasmetalo da stignu na prvi čas. Nakon završenog drugog časa našli su se na hodniku. Vani je već mrak, snijeg neprestano pada, a već počinje da puše jak sjeverac. Svi su bili malo zabrinuti, a pogotovo kad je došao Gluhara i rekao da njega razredni ne pušta sa nastave, mora ostati do kra-ja. Više nije bilo smisla pitati bilo koga, oni ga ne mogu i neće ostaviti samog po onom kijametu napolju, nema on gdje, a sam prema kući niti može, niti smi-je. Mećava napolju sve jača, a noć sve tamnija. U toku četvrtog časa, fizika, u razred ulazi školski kurir i predaje na-stavniku veliku teku. Nastavnik je prvo pogledao o čemu se radi, a onda počeo da čita naglas:

Naredba Direktora škole:«Zbog nevremena, sve jače mećave

ove zimske noći te zbog djece koja putu-ju kućama van grada, danas se nastava završava poslije četvrtog časa. Neodr-

žane časove nadoknaditi kad se za to stvore povoljni uslovi, o čemu će biti napisana nova naredba. Ukoliko se vri-jeme ne smiri ni narednog dana, učenici iz okolnih sela, koji nastavu pohađaju u popodnevnoj smjeni, ne moraju dolaziti na nastavu ni sutra.»

Nisu iznenađeni naredbom Direkto-ra, ali je nisu ni očekivali. U školskom hodniku su se okupljali i prebrojavali da li su svi došli. Nesko nešto kasni, ali ga moraju sačekati. Već je poprilično mrač-no napolju, snijeg i dalje sipa. Pristigao je i on.

- Razrednica nas malo zadržala, do-govarali se za sutra.

Grupa od devet učenika šestog i sed-mog razreda, kroz noć i mećavu, kreće prema selu putom koji je toliko puta prepješačen. Straha nema. Još smo u gradu. Ulične svjetiljke obasjavaju ulice i zgrade.

- Čini mi se da ćemo morati mnogo sporije da se krećemo večeras, napadao je veliki snijeg, niko ne smije zastajki-vati, čuje se Bakijev glas.

- Najgore je što vjetar ne da oka otvoriti, a još udara u prsa ravno, pri-druži se Bakuju Mare.

- Nemamo izbora, moramo napri-jed, pa kako god bude, hrabrio je Ziki drugove.

Grupa učenika je izašla iz grada i po-red zadružnih zgrada, koje su se jedva primjećivale, nastavila put prema gro-blju i prvom selu. Samo se ponekad u grupi začuje nečiji kašalj, priče nema. Hod je značajno usporen, da se ne bi zamorili, jer ih čekaju Piskavice i Mo-čila, znaju oni koliki će snijeg tamo biti, valja se probiti do sela. Stigli su do po-lovine prvog sela, tu ih zaustavi Iko koji je davno došao iz škole, prva je smjena. U ruci je držao baterijsku lampu.

- Da pitam majku da vam skuha po jedan čaj, hladno je.

- Baki je zahvalio na ponudi. Mo-ramo, Iko, kući, čeka nas još dosta sve

Kroz olujnu noć

n Piše: Prof. Zijah BIHORAC

Iz zbirke pripovjedaka „Glasni šapat putokaza“

83

KULTURA

težeg puta, roditelji će brinuti.- Znam, Baki, ali da se malo zagri-

jete, možda ima i vrućih krompira, sače-kajte samo malo.

Iko je uletio u kuću i za kratko vri-jeme se vratio. Najmanji u družini je Gluhara i dosta je nestrpljiv, čini se i uplašen. On zna da će kroz ovu mećavu biti na začelju kolone kako bi se lakše kretao. Njemu uz rame je i Nesko, ali je on malo hrabriji i odlučniji.

- Sad će vruć krompir i čaj, da uđe-mo u kuću da se malo zagrijete.

- Mi smo dovoljno zagrijani, Iko, ne treba se pored peći grijat›, a i snijeg na nama će se početi topiti, da prljamo ženi i natapamo ionako tešku odjeću.

- Tako je Zike, daj nam po jedan krompir, to je dovoljno, čaj ne treba, po-novo će Baki.

- Hoćete li da vas otac isprati preko Piskavica, upita Iko?

- Nema potrebe da mučimo čovjeka, dosta je ovo. Zahvali mami i zamolio bih te da nam daš, ako imaš, kakvu mot-ku da imamo u rukama, za svaki slučaj.

- Dobro je, odavde treba da idemo u koloni po jedan.

Mijenjaćemo se na čelu kolone, kad predvodnik zatraži. Snijeg je već dosta

dubok i moramo tako, ostali će se kretati po prtini koja ostaje iza predvodnika i ostalih za njim. Gluharo, ti nećeš ići na čelo kolone, bićeš na začelju i nemoj da zaostaješ, predloži Mare.

- Kad budemo na početku Piskavi-ca, kod seoskog groblja, na čelo kolone idem ja, javi se Ziki, a onda ćemo se mi-jenjati po potrebi.

Piskavice su najravniji dio cije-log puta do sela. Sa jedne strane puta su livade sa ponekim ovećim žbunom, drugog rastinja nema. Za takvih noći žbunovi dobro dođu, po njima se pre-poznaje cijeli teren i put. Lakše se ori-jentisati u mećavi i slaboj vidljivosti. Sa druge strane puta je blaga strmina, ali bez bilo kakvog rastinja. Kad je kolo-na prošla seosko groblje, Ziki je poveo kolonu dalje. Te noći njima se činilo sve ravno. Mećava i olujni vjetar, koji puše i mete snijeg praveći namete, ne jenja-va, Smetovi na Piskavicama su sve veći, žbunje se, uglavnom, ne vidi više. Teško se orijentišemo, ali nema se kud, mora-mo naprijed. Ziki nosi motku u ruci i po-lako probija oluju i snježne nanose, dok za njim ćutke korača kolona od osam dječaka.

- Samo hrabro momci, bilo je i go-

rih noći, hrabri Baki društvo. Ziki dobro napreduje, samo naprijed.

- Baki, mogu li ja isprd tebe, pita u jenom trenu Gluhara, sve se bojim da ću zaostati.

- Hade, prođi i ne brini, dok smo mi s tobom, nema čega da se plašiš.

Dok je Ziki probijao smetove, po glavi su počele da mu se vrzmaju razne misli. «Dokle ćemo stići ovako, da li Gluhara i Nesko mogu izdržati do sela, veoma je naporno, o čemu li razmišljaju naše brižne majke i očevi, da se možda neki od njih ne spremaju da nam pođu u susret» i još mnogo toga. Siguran je da vodi kolonu pravim putom i to ga još više motiviše da ide dalje, i ide. Kada je sa lijeve strane ugledao vrhove dva žbu-na, jedva da se vide, bio je još sigurniji u sebe.

- Idemo, drugari, dalje, na pravom smo putu, ništa ne brinite. Volio bih da me neko zamijeni, umorio sam se. Nema stajanja, vidite li kako mete, oči ne da otvoriti. Hajde, Mare, ako možeš, ispred mene bar neko vrijeme, svi mora-mo, osim Gluhare.

Nije se Mare ni trerna dvoumio, uzeo je motku u ruke i nastavio da pravi prtinu kojom treba da se kreću drugo-

84

KULTURA

vi iza njega. Polako ulaze u najravniji dio Piskavica, po ovakvom vremenu ne može niko biti siguran da neće skrenu-ti sa puta i nastaviti kretanje, a pri tom biti sasvim siguran da nije skrenuo s puta. Sve je apsolutna bijela ravnina, bez ikakva traga i znaka i još prekrivena noćnom tamom. Ničega živog, ničega što se vidi ili miče, osim nas.

- Pred nama je neki potočić, gdje smo mi ovo, upita Mare.

- Nema potoka prije Močila, zavika Hasko, mi smo zalutali.

- Tamo preko potoka vidi se šuma-rak, ne znam gdje smo i kuda dalje.

- Možemo li preko potoka do šume, pita Baki sa začelja kolone.

- Može nešto malo uzvodnije od ovog mjesta, ako dobro vidim.

- Probaćemo ti i ja, kaže Ziki Ma-retu.

- Ovdje možemo prijeći potočić, ali kuda nas to vodi –upita se Mare.

Pristigli su i ostali i svi su priješli na drugu stranu. Odjeća i obuća nisu skva-šeni, to je sreća. Skupili su se na samoj ivici šumarka i pokušavali da raspozna-ju gdje su, ali im ni vrijeme, ni tamna noć to ne dozvoljavaju, ne mogu da se snađu. Nakon kratkog odmora i stra-ha da ne počnu da sjedaju po snijegu, odlučili su da se u mjestu kreću, sjesti ne smiju. Znaju za priču koju su im sta-ri često kazivali da se čovjek najlakše

smrzne kad sjedne na snijeg i počne da drijema, pa onda izgubi borbu sa snom i zaspi. Tu spasa nema.

Baki je uzeo motku od Mareta i predložio da se polako kreću ivicom šume, da ponešto međusobno pričaju, da tako razbiju strah koji se u sve njih uvukao. Ne znaju gdje su. Sa njihove lijeve strane nazire se dugačka dolina. Kretaće se samom ivicom padine koja se strmoglavljuje u dolinu ispunjenu mrakom i snijegom. Snijeg je tuda naj-manji, vjetar ga nosi u dolinu, pa im je znatno olakšano kretanje. U trenut-ku razmišljanja i strahovanja, gdje su, začuše promukli lavež pasa. Dolazi im sa prednje strane. I ovdje su se neki sjetili priče starijih. Priča kazuje da se za nevremena i psi uznemire i laju, predskazujući tako dugo i hladno ne-vrijeme. Svi su se obradovali, kada su čuli lavež koji je bio sve jasniji i jači. Ni trena nisu razmišljali šta da rade i kuda da idu.

- Čini mi se da psi laju pravo ispred nas, okrenu se koloni Baki.

- I mi mislimo isto.- Idemo onda u tom pravcu, pa šta

bude.- A šta ako budu vuci, upita Hasko,

koji je nekako najuplašeniji od svih.- Pustićemo da se ti boriš sa njima,

ljutito uzviknu Baki.Lavež pasa je sve jasniji, jači i sve

bliži, a svemu tome su se oni jako rado-vali. Baki je najzad ugledao neku štalu, a potom i jedva vidljivu svjetlost. Od-lučio da idemo prema štali i sve vidlji-vijem svjetlu, tu će stati da se odmore i smisle šta dalje. Vrlo brzo su stigli do jedva vidljive prtine prema štali, ali da-lje nisu ni smjeli ni mogli. Ispred njih, na nekoliko metara. stajala su dva veo-ma uznemirena, ljuta i krupna psa, Sve-zani su, ali dječaci dalje ne smiju. I dok su razmišljali kako dalje do svjetla, začu se škripa kućnih vrata. Na vratima kuće pojavi se čovjek sa fenjerom u ruci. Nije ih još primijetio, već je smirivao razja-rene pse.

- U kuću, šta vam je, po ovom be-laju ste našli da lajete i režite, u kuću, marš u kuću.

- Amidža, možemo li do vas, idemo iz škole, zalutali smo. Ima nas nekoliko.

- A bože dragi, šta se događa? Hajte djeco, kako da ne možete, primijeti ih i pozva čovjek sa kućnog praga, otkuda vi po ovom jadu u belaju, u ovo doba, belaj uhvatio onoga ko vas je toliko dugo dr-žao u školi, koji ste vi, odakle ste? Baki je prvi krenuo, a ostali za njim. Prišli su jedva vidljivom prtinom do čovjeka koji je sa fenjerom u ruci stajao ispred kuće i pomalo nam osvetljavao prtinu što vodi do kućnog praga.

- Mi smo iz drugog sela, ovo nije naše, zalutali smo po ovoj mećavi i

85

KULTURAzimi, odgovori Baki, akšamhairolsun, amidža.

- Alahraziolsun, jeste li se pomr-zala, draga djeco, niko stariji nema sa vama da vas čuva i vodi po ovom ki-jametu, nikad lakše glavu izgubiti nego po ovoj prokletoj zimi, hajte u kuću, bujrum.

Svi su prepoznali Rahmana i tad su zaključili da su sa Piskavica skrenuli prema Dubočici. U najljepšem ljetnjem danu, vrijednom treba pola sahata hoda od Dubočice do njihovog sela, zimi je to duplo, ako ne i više. Svima im je la-knulo, bar znaju gdje su i kod čije su kuće stigli. Sa sebe su stresli snijeg, koliko se to moglu i na Rahmanovo navaljivanje ušli u kuću. Na minderu sjedi djed Pašan. Na glavi mu, kao be-har bijela mahrama, a ispod nje sitne staračke oči. Sijeda brada doseže do grudi, lijepo počešljana i uređena. Sta-rost pritisla, ali bistar um i još bistriji pogled govore o vitalnosti, o dobrom pamćenju ovog starine. Vidi se da go-vori odlučno, njegova se ne poriče. Na-zvali su i njemu selam i svi prišli da se sa njim rukuju. Nije dozvolio da ga poljube u ruku.

- Sjedajte djeco, odmorite se, kao da ste kod vaše kuće. A otkud vi po ovom jadu i kijametu, u ovo doba, Rahmane, poznaješ li ti ikoga od ove djece, čija su?

- Kako da ne poznajem, babo, ovo su djeca iz susjednog sela, zalutala vra-ćajući se iz škole. One Piskavice su po ovom jadu smrt i za najhrabrije i najod-važnije ljude, a ne za djecu. Jeste li tamo pobrkali put?

- Jesmo, vala, amidža-Rahmane, došli do nekog potoka i šumarka kojeg nikad nije bilo na putu za naše selo. Tek tu smo shvatili da smo zalutali i počeli da razmišljamo kuda ćemo. Noć mrkla, a mećava ne jenjava. Odatle smo po la-vežu pasa došli do vaše kuće. Više nam je bilo teško što ne znamo gdje smo, nego što nas je bilo strah mraka i meća-ve, raspričao se Baki.

- Eh, djeco, djeco, uzdahnu djed Pa-šan. Rahmane, pozovider koga da djeci pristavi čaj i da se skuha krompira za večeru, pa ćemo onda vidjeti šta ćemo dalje. Iz susjednog sela ste, rekoste ste. Koliko je tamo dobrih ljudi. Ne zabo-ravlja se učinjeno dobro. Kod svakoga se moglo utjeći, ne mogu ja to nikad za-boraviti, a bilo je i preteških dana. Haj-

de, snaho, malo požuri, gladna su djeca. Skuhaj giljevski čaj.

- Amidža Rahmane, mi bismo da krenemo kući, roditelji će i previše bri-nuti, davno smo trebali biti kod naših kuća, reče Mare.

- Popićemo po čaj i to je dovoljno, dopuni ga Ziki.

- Dedina se ne odbija i ne poriče, skuhaj ti ženo krompira za sve, uz smi-jeh reče Rahman.

Djed Pašan upita, hoće li ostati na konak, pa sutra po danu kući. Najiskre-nije su se zahvalili Djedu, ali su rekli da nastavljaju put, najviše zbog roditelja. Možda su već pošli u potragu za njima. Teško je majkama, kad vide da djece nema, noć i mećava pritisli, moraju na-staviti.

- Rahmane, spremi se onda da po-vedeš djecu do njihovih kuća. Ako ho-ćeš da se vraćaš noćas, povedi Garova sa sobom. Ja ti velim da kod nekog noćiš, sa svima sam dobar prijatelj i kod svakog imaš mjesta. Za života je babo zasadio dobrog voća da ti sada možeš da bereš njegove plodove. Kod svakog ponešto zaradio i stekao do-brih prijatelja.

Nakon popijenog čaja, vrućih i troš-nih krompira, kajmaka i sira, krenuli su prema selu. Rahman nije poveo Garo-va sa sobom. Svako od ovo devetoro djece želi da mu Rahman bude gost.

Krenuli su prtinom pored kuće i dalje prema mračnoj dolini, ali tamo prti-ne više nema. Rahman je bio na čelu i stalno se osvrtao da vidi idemo li za njim. Prešli su dolionu, došli do Kleča, a zatim uzbrdicom stigli na vrh Bukove glave. Nadali su se da će odatle vidjeti kuće i svjetla u selu, ali uzalud, jači su tamna noć i mećava. Spustili su se pre-ma Progonu i tad začuli lavež seoskih pasa. Kao da su ih osjetili, pa se, mož-da, raduju njihovom dolasku. Ovo laje moj Glavonja, da je on bio sa nama, ne bismo mi zalutali, čuj kako laje, obra-dovao se Zike.

U jednom momentu, dok su se Pro-gonom primicali prvoj kući, začuli su dozivanje.

- Ooooooo Bakiiiiiiiiiii, vjetar je donosio jasan glas.

- To je moja majka, reče Baki. - Nije se javljao, džaba se odazivati

uz vjetar. Stigli su nešto iza pola noći. Roditelji se iskupili u kući Zikijeva oca i iščekuju, minuti dugi koliko i sati, ve-oma sporo prolazili. Nisu znali kuda da krenu i bolje je što nisu. Bakijeva i Ziki-jeva majka suznih očiju pritrčaše da ski-daju djeci torbe sa leđa i u glas pitaju šta da im donesu da jedu. Pao im je sa pleća sav teret što ga je ova olujna noć nosila sobom kad su ih ugledali. Rahman je to veče bio Zikijev gost, a svima prijatelj za sva vremena. u

86

SPORT

Kako je moguće da jedan od najtro-fejnijih sportova u ex YU u BiH doživi totalni krah, to je tema

koja zaslužuje istraživanje, analize, ja ću pokušati detektirati neke probleme i dati svoje viđenje, kako je došlo do kolapsa. Sa sjetom se sjećamo velikih uspjeha u rukometu u ex Jugoslaviji i reprezentaci-je i klubova koji su osvojili sve moguće naslove, titule šampioni Evrope, svjetski prvaci, olimpijski šampioni i poslije va-terpola, košarke najtrofejniji timski sport. Rukomet je u BiH imao status jednog od vodećih, najpopularnijih sportova, naroči-to imajući u vidu podatak da je RK Borac iz Banja Luke 1976. osvojio prvi međuna-rodni trofej KUP Šampiona i 1991 godine, IHV kup Evrope a to su uradile čuvene generacije, predvođene Arslanagićem, Po-povićem, Karalićem, Braćom Golić Arna-utovićem, Rađenovićem...

Osamdesete godine je obilježila Meta-loplastika iz Šapca koja je bila prvak Ju-goslavije od 1981. do 1988. godine i bila dva puta šampion Evrope 1986. i 1988. godine, a veliku rolu imao je naš interna-cionalac Jasmin Mrkonja uz fenomenalne saigrače Bašić, Vujović, Vuković, Portner, Rnić, Isaković su zlatnim slovima upisa-ni u istoriji rukometa. Devedesete godine u prvi plan izbacuju RK Zagreb koji po-staje Prvak Evrope 1992 i drugi put 1993. godine što je podvig imajući u vidu da su zbog agresije na Hrvatsku sve utakmice igrali u gostima. Moram biti veoma ličan i napisati jednu impresiju iz 1988. godine, kada sam sa KK Željezničar gostovao u Zagrebu. Naime, bio sam tehniko ekipe, igrali smo protiv KK Novi Zagreb, a stica-jem okolnosti domaćini su nam bili čelnici RK Zagreb. Većina je bila porijeklom iz Bosne, a bili smo oduševljeni gostoprim-stvom, organizacijom, a u razgovoru im-presionirani vizijom razvoja kluba. Rekao sam tada prijateljima iz kluba, ovo je novi

šampion Evrope za nekoliko sezona što se i obistinilo. Svim ljubiteljima rukome-ta je poznato da je Hrvatska od kako je postala samostalna 1991 godine, osvojila sve trofeje koji postoje u svijetu rukome-ta, evropski, svjetski šampioni, olimpijski pobjednici a veliku ulogu su imali igrači iz BiH, Smajlagić, Saračević, Džomba, Ma-glajlija, Halilović i ...

Kako se desilo da reprezentacija BiH i klupski rukomet maltene krahiraju, jedni će s pravom kazati da sustav saveza oslo-njen na Dejtonski ugovor je nužno zlo i da ima više mogućnosti za blokadu nego za normalno funkcionisanje a paradoks je da je RK Savez BiH prije dva mjeseca registrovan na nivou države u Ministarsvu civilnih poslova. Nagradno pitanje kako je savez radio, otvara se puno pitanja a od-govor moraju dati nadležne institucije koje očito nisu radile svoj posao. Nije zgoreg podsjetiti čitaoce na slavne igrače Bosne i Hercegovine, golmane Abaza Arslana-gića, Zlatana Arnautovića, Danijela Ša-rića, Enida Tahirovića, Adnana Dizdara, krila svjetskog formata Irfana Smajlagića,

Jasmina Mrkonje, Bilala Šumana zatim Maglajlije, Radončića, Rađenovića, Po-povića, Terzića, Karačića, Tormanovića, braće Burić. Također treba napomenuti da je BH rukomet iznjedrio plejadu izvrsnih trenera od Noke Serdarušića koji trenutno vodi PSŽ najskuplju ekipu na svijetu, Irfa-na Smajlagića, Kasima Kamenice, Seada Hasanefendiča, Halida Demirovića, Dani-jela Ridžića, Junuzovića i ostali.

Kad se osvrnemo na klupski rukomet od ‘95 do danas, možemo konstatovati da je najduži kontinuitet u radu imao ruko-metni klub RK Izviđač iz Ljubuškog koji je poznat po tome što je bio odskočna ste-penica za sve naše internacionalce Buntić, Terzić, Harmandić, braća Burić itd. RK Bosna iz Sarajeva imala je nekoliko izvr-snih sezona a ako hoćemo biti realni oni su bili vezani za velika finansijska ulaganja od strane uprave, prvo biznismena Sel-mana, zatim i Mire Purivatre, više organi-zacijski-medijski i uz stručan i kvalitetan rad trenera, Smajlagića i Kamenice. Dok je bilo novca, kupovalo se, igrači su dola-zili i odlazili a rad sa mlađim selekcijama je bio zapostavljen, kao da nije postojao. Posljednje sezone su obilježene krizom, svaka sezona, nova uprava, novi stari treneri i desetine igrača koji prolaze kroz klub i napraviti uspjeh u tim okolonostima je nemoguća misija. Za Banjalučki Borac smo naveli koje je uspjehe imao, koji je bio ponos BH rukometa, u posljednjim se-zonama osvojio je titule u BH prvenstvu, međutim u regionalnoj Seha ligi i evrop-skim takmičenjima protivnicima služi za popravljanje gol razlike a nevjerovatno zvuči podatak da u sastavu ekipe domini-raju igrači iz drugih sredina, čuvena škola rukometa kao da je stala. BiH je poznata i po tome što su neka manja mjesta živjela za rukomet i dala odlične igrače, Zavido-vići, Goražde, Doboj, Visoko a u posljed-njih desetak godina ističe se RK Maglaj

Ima li kraja agoniji bh. rukometa? Kada se kaže da se dotaklo dno i da je kraj, naš sport, rukomet, a i košarka, pokazuju i dokazuju da se može životariti i preživljavati i ispod dna. Fenomen!

n Piše: Ekrem FERHATOVIĆ

87

SPORT

koji je dao desetak reprezentativaca BiH a imali su i svojeg igrača Memiševića koji je igrao za Katar i sa svojom ekipom bio Vice šampion svijeta a sa njim je u ekipi igrao odnosno branio čuveni golman Dobojlija Danijel Šarić. Toliko lutanja u organizaci-ji i upravljanu rukometom teško je naći u bilo kom sportu. Imam osjećaj da sve što je negativno od politike slilo se u savez i napravilo katastrofu. Kad pročitate i čujete sastav kvalifikacionih grupa za nastupe za svjetsko i evropsko prvenstvo normalno da razmišljate o našim šansama, o kvalite-tu našeg tima, o rivalima, o njihovom rej-tingu, međutim sve to pada u drugi plan jer problem broj jedan je novac, da li ima za pripreme, avio karte, kotizacije.

Kuriozitet našeg sporta da je aktuel-ni selektor Bilal Šuman svojim novcem kupio avio karte da bi odigrali utakmice, skandalozno. Teško je onda očekivati pla-sman na neko međunarodno takmičenje iako realno gledajući protivnici nisu igrač-ki bolji. Izbor selektora je jedna čudna trakavica koja traje godinama i kada se vratimo unazad na petnaestak godina kad je reprezentaciju vodio Sead Hasanefen-dić, koji je npr. 2002 u prepunooj Zetri u usijanoj atmosferi sa svojim momcima nadigrao super silu u rukometu, Dansku 19:18 a 9 golova je dao Damir Radončić, i onda godinama smo lošije igrali, kult re-prezentacije se urušavao kao npr. kad za selektora postavite Vojislava Rađu kome je trenerski, selektorski posao hobi. Najve-ći uspjeh BH reprezentacije je bio plasman BH reprezentacije u Kataru gdje smo loši-je prošli nego što smo očekivali. Selektoru Draganu Markoviću se ne može osporiti

taj uspjeh, međutim kasnije šta se dešava-lo sa reprezentacijom je upitno, stekao se dojam u javnosti da mu je glavni cilj elimi-nirati iz reprezentacije stubove ekipe prvo Harmandića pa Toromanovića. Čudno je bilo kako je rukometni savez BIH dobijao novac iz institucija sistema i firmi u držav-nom vlasništvu kada nije bio registrovan u skladu sa važećim zakonskim aktima na koji račun su sredstva uplaćivana kada je račun blokiran i kako su pravdali dobijena sredstva i kako je generalni sekretar saveza donedavno bio vječit.

Izdvojiti bilo koji segment u strukturi rukometa u Bosni je nezahvalno ali neka pitanja se nameću sama od sebe. Treneri i njihov rad u omladinskom pogonu, jedna od najslabijih karika. Uvažavajući slabu infrastrukturu, dvorane, broj termina, ne-kvalitetne lige, plaćanje članarina, dovelo je do toga da se najtežim poslom u pro-cesu treniranja i proizvodnje igrača bave ljudi koji nisu kvalificirani, koji to rade jer nemaju drugog posla, neadekvatno fi-nansijski stimulirani, ne prate inovacije i promjene u rukometu i ne edukuju se do-datno. Realno dolazimo u veliki problem jer kad ode generacija Terzića, Prce, Tor-manovića, Karačića, to je neizbježno za par sezona, ne vidim toliko kvalitetnih igrača u mlađim selekcijama, ali bih volio da me demantuju. Nevjerovatno koliki je problem suđenje u prvenstvu BiH, toliko korupcije, namještanja, kupovina bodova, opći utisak katastrofa. Par puta sam napu-štao utakmice kada sam vidio kako sudije bukvalno otimaju gostujuće ekipe. Prije par godina je bilo takvo štimanje rezul-tata, da je to paralo oči svim ljubiteljima

sporta, npr. pretposljednji pobijedi prvo-plasiranog a cijena tih rezultata odnosno kupovine bodova su bile desetine hiljada konvertibilnih maraka. Čemu? Kada su sportski radnici, novinari, sportska javnost prozivali da reaguju i sankcionišu kriminal predsjednik saveza je odgovorio donesite mi dokaze, stupidno i nemoralno kao da je pao sa marsa a mogao je samo da pogleda kako je nogometni savez BH uz pomoć UEFA FIFA doveo u red suđenje, odno-sno sudijsku organizaciju. Uz konstantno stručno praćenje, analize, seminare, men-torstva, suđenje je podignuto na jedan za-vidan nivo pa je sasvim normalno da bolji tim pobijedi u gostima, što je unazad neko-liko godina bilo ravno senzaciji.

Novoizabrano rukovodstvo rukomet-nog saveza mora hrabro i odlučno ući u reforme i promjene rukometne organiza-cije na svim nivoima i u svim segmenti-ma, da eliminiše sve slabosti i korupciju. Najnoviji podaci govore da je dug saveza maltene 3 miliona KM. Dakle, prijatelji moji koji radite u rukometu, posljednji je tren, da spasite rukomet od propasti i da omogućite sposobnim, vrijednim i mladim kadrovima da vrate rukomet tamo gdje mu je mjesto, u vrhu BH sporta. Država treba putem zakona, pravnih propisa, regulisati finansiranje vrhunskog sporta, reprezenta-cija i također imati nadzor nad trošenjem sredstava i sankcionirati nepravilnosti i nezakonitosti. Također propisima treba omogućiti privatizaciju klubova odnosno stimulisati ulaganje privatnog kapitala u sport, na primjer putem poreskih olakši-ca, jer stvarno je posljednji čas da se nešto konkretno uradi za spas sporta. u

88

SPORT

Svi su učesnici kao jedan poručili da će se u naš grad vratiti pono-vo, a takvu želju im je u završnom

obraćanju uputio i gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac. Krcate tribine sta-diona, korektna podrška svim takmiča-rima i gromoglasni aplauzi tokom dva dana nadmetanja učinili su ovu sportsku bajku potpunijom. Kada je organizacija besprijekorna a svaki gost se osjeća kao domaćin, rezultati ostaju u drugom planu. A Balkanijada u Novom Pazaru, organi-zovana uz podršku Atletskog saveza Srbi-je i prijatelja sporta apsolutna je pobjeda atletike. Ipak, ne smije da izostane poda-tak da su nas naši Amela Terzić, Teodora

Simović i Asmir Kolašinac obradovali sa četiri odličja a da je Srbija izborila ukupno 20 medalja. Amela je bila najbolja u trci na 800, odnosno 1500 metara, Teodora bronzana na 5000 metara dok je Asmiru u bacanju kugle pripala bronza. Za posje-tioce na stadionu, koji su sva nadmetanja mogli da posmatraju besplatno, ta su od-ličja adekvatna nagrada. Nakon završetka takmičenja, učesnici, organizatori, volon-teri i brojni gosti uputili su se prema cen-tru grada gde je u ljetnjoj bašti kod Sebilja Kulturni centar Novog Pazara organizo-vao sjajan koncert Saške Janković.

Ni danima nakon završetka sportske manifestacije mediji ne prestaju da pišu

o ovom događaju. Slika stadiona i feno-menalna atmosfera među akterima Bal-kanijade, od sportista, preko volontera do organizatora, obišla je sve republike bivše Jugoslavije, ali i mnogo širi prostor. Mediji, samo stilski različito, jednogla-sno izvještavaju o sjajnoj organizaciji u gradu koji je domaćin ovakve manifesta-cije po prvi put i predviđaju da će Novi Pazar, duboko urezan na atletskoj mapi Evrope, u bliskoj budućnosti organizovati i druga međunarodna sportska takmiče-nja. O velelepnom objektu, najmoder-nijem stadionu čiji su standardi potpuno usklađeni sa zahtjevima Svjetske atletske federacije, predstavnici sedme sile pišu kao o atletskoj fantaziji za mnogo veće gradove. Ističu da će sa zaokruživanjem izgradnje sportskog kompleksa u cjelini i otvaranjem hotela u okviru samog stadio-na, Novi Pazar biti lokacija gdje će se za izlazak na sportska borilišta pripremati i najveća imena svjetskog sporta. U foku-su medijske analize prvenstva našao se i zaključak da je sjajnu organizaciju po-tvrdio izostanak i najmanjih incidenata te da se, kada je o velikim takmičenjima riječ, mlada atletska publika ponašala kao da za ovaj sport živi, što nije daleko od

Balkansko prvenstvo u Novom Pazaru

Grad čuda oduševio atletski svijet

n Piše: Jasmina KRUŠEVLJANIN- BONDŽUKOVIĆ Foto: Senad ŽUPLJANIN

Položio je Novi Pazar u ulozi domaćina 76. Balkanskog senior-skog prvenstva za atletičare još jedan veliki ispit najboljom oc-jenom! Više od pet stotina sportista iz šesnaest zemalja napustilo je atletski stadion na Hadžetu sa osmjehom na licu, izražavajući oduševljenje prijemom u sandžačkoj prijestonici.

89

SPORT

istine. I naravno, neizostavna poruka da Novi Pazar treba obići u svom slučaju! Da Novi Pazar još uvijek nije prezentovao sve svoje organizacione sposobnosti kada je o sportskim i drugim manifestacijama riječ, i da na ovaj grad u tom smislu ozbilj-no treba računati u budućnosti, potvrđuje obraćanje rukovodstva Sportskog saveza Srbije gradonačelniku Nihatu Biševcu, samo par dana po okončanju Balkanskog atletskog prvenstva. U dopisu koji potpi-suju predsjednik SSS Aleksandar Šoštar i savjetnik dr Dane Korica, a koje prenosi-mo u cjelini, kaže se: „Poštovani i dragi predsjedniče, Ovim putem u ime Sport-skog saveza Srbije i moje ime želim Vam uputiti iskrene čestitke i veliku zahvalnost što ste sa svojim timom i predivnim sa-radnicima organizovali 76. Balkanske igre na najbolji mogući način. Vaša veli-ka energija, mirnoća na svakom zadatku i vizija za budućnost ostavili su izuzetan utisak na sve nas koji smo bili Vaši gosti

Spektakularno takmičenje, čiji je domaćin po prvi put u svojoj bo-gatoj sportskoj istoriji bio Novi Pa-zar, otvorio je potpredsjednik Vlade Srbije i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić. Veliki broj zvanica iz inostranstva, diplomatski predstavnici i prijatelji Novog Pazara okupili su se u našem gradu istim povodom.

“Dobro došli u Novi Pazar, grad mladosti i sporta. Do prije godinu dana ovdje je bilo brdo i beskori-sna livada. Danas na istom mjestu imamo velelepni objekat, moderan atletski stadion. Danas je Novi Pazar mjesto susreta, grad koji mnogo puta u istoriji pobeđuje nevjericu i po-vezuje ljude, narode, sportiste. Ako smo oborili sve rekorde u idejama, dosljednosti i gradnji, nema razloga da ubuduće ovdje ne budu obore-ni i sportski rekordi na ovom ali i svakom narednom prvenstvu. Svim atletičarima koji se takmiče sada a koji će za dvadesetak dana učestvo-vati na Svjetskom prvenstvu u atle-tici poručujem da ćemo navijati za njih”, istakao je proglašavajući pr-venstvo otvorenim, ministar Ljajić. On je poručio učesnicima da u Novi Pazar uvek mogu da se vrate jer grad nudi idealne uslove za pripreme, ne samo atletičara već svih sportista.

n Rasim Ljajić otvorio je takmičenje

n Novi Pazar, grad mladosti i sporta

90

SPORT

uvaženi i ispoštovani na svakom koraku. Teško je nabrojati sve Vaše postupke i predivna rješenja koja ste sa Vašim sarad-nicima uradili u kratkom periodu izaziva u svima nama divljenje i veliko hvala što ste kraljici sporta-atletici a ne samo atleti-ci poklonili objekat za divljenje. Stadion i objekte koje ste sagradili i veliku podršku građana Novog Pazara daje nam za pravo da kažemo da sport u Novom Pazaru ima sjajnu i svjetlu budućnost. Pored svega navedenog raduje činjenica da su se svi ljudi Novog Pazara a prije svega Atletski klub, Sportski savez, volonteri, maksi-malno uključili i dali sve od sebe da ovaj veliki događaj sa učešćem atletičara iz 17 zemalja bude tako uspješan. Mi prisutni doživjeli smo na svakom koraku veliku ljubaznost stanovnika Novog Pazara koji su ozarenih lica pozdravljali i primali u svoje objekte učesnike sportiste iz svih zemalja Balkana a i šire. Ovim putem još jednom Vam šaljemo iskrene pozdrave sa željom da Vam se ostvare svi zamišljeni ciljevi u interesu sporta u Novom Pazaru i cijeloj Srbiji. Hvala Vama poštovani pred-sjedniče i Vašim dragim saradnicima“. Na adresu organizatora Balkanijade, grada Novog Pazara i gradonačelnika Nihata Biševca svakodnevno, sa različitih strana, stižu poruke slične sadržine. To potvrđuje da je povjerenje Atletskog saveza Srbije i Balkanske atletske federacija dato Novom Pazaru da bude domaćin velikog takmiče-nja, više nego opravdano. u

n Asmir Kolašinac

n Amela Terzić na pobjedničkom postolju

Za potrebe Balkanijade u Novom Pazaru, angažovano je 130 volonte-ra, među kojima i nekoliko korisnika Udruženja psihologa Novi Pazar, lica sa smetnjama u razvoju.

Volonterima je gradonačelnik No-vog Pazara Nihat Biševac po završet-ku manifestacije uručio zahvalnice za izuzetan doprinos i više nego uspješno obavljen zadatak.

Član Organizacionog odbora Pr-venstva Balkana u atletici Vahidin Melajac ocjenio je da su volonteri po-kazali da mogu biti stožer nekih na-rednih aktivnosti u organizaciji grada.

“Oni su uz organizacioni odbor zaslužni što je odavde otišla najljepša moguća slika. Svojom kreativnošću i profesionalnim odnosom doprinijeli su da ova Balkanijada bude bolje or-ganizovana od svih prethodnih”, re-kao je Melajac.

Documents

Glasilo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH ...u turizam, obim investicijskih sredstava Turizam kao instrument razvojne politike Turizama kao perspektivnu privrednu djelatnost