Ovaj časopis i njegova misijaOvlašten poveljom 1918, Pastoralni Biblijski institut, Inc., bio je osnovan za promicanje Kršćanske spoznaje. Njegov časopis, Glasnik Kristovog Kraljevstva, čvrsto zastupa jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada općenito odbačen — otkupljenje kroz dragocjenu krv (1 Pet. 1:19). „čovjeka Krista Isusa, koji sebe dade kao otkup [odgovarajuća cijena, zamjena] za sve“ (1 Tim. 2:6). Gradeći na ovom sigurnom temelju zlatom, srebrom, i dragim kamenjem Riječi Božje (1 Kor. 3:11-15, 2 Pet. 1:5-11) njegova je daljnja misija „otkrivati svima kako se ostvaruje otajstvo od vjekova sakriveno u Bogu koji je sve stvorio, a sada se po Crkvi objavljuje Poglavarstvima i Vlastima na nebu mnogolika Božja mudrost“ (Efež. 3:5-10).

Oslobođen je utjecaja bilo koje partije, sekte ili ljudskih učenja, dok sve više i više nastoji dovesti svaki svoj iskaz u najveću podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u Bibliji. Slobodan je dakle objaviti odvažno sve što je Gospodin izrekao — u skladu sa Božanskom mudrošću koja nam je dana da razumijemo. Njegov stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer znamo s čime je to potvrđeno, naime sa sigurnim Božjim obećanjima. Smatramo ga nečim pouzdanim što se može koristiti u njegovoj službi; stoga naše odluke u odnosu na ono što se može ili ne može pojaviti na njegovim stranicama moraju biti u skladu s našom prosud-bom njegove volje, učenjima njegove Riječi, za izgrađivanje njegovog naroda u milosti i spoznaji. Mi ne samo da pozivamo, mi potičemo naše čitatelje da dokažu sve njegove iskaze sa nepogrešivom Riječi, na koju se stalno pozivamo kako bi olakšali takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno učiDA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA — njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba — od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu (1 Kor. 3:16,17, Ef. 2:20-22, 1 Moj. 28:14, Gal. 3:29).

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman, Veliki Gra-ditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija (Otkr. 15:5-8).

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme (Hebr. 2:9, Ivan 1:9, 1 Tim. 2:5,6).

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao su-nasljednici (1 Ivan 3:2, Ivan 17:24, Rim. 8:17, 2 Pet.1:4).

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu (Ef. 4:12, Mat. 24:14, Otkr. 1:6, 20:6).

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim — vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve — dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni (Djela 3:19-23, Iza. 35).

GlasnikKristovog Kraljevstva

Ovaj časopis svake godine donosi mnoge stranice duhovnog štiva s raznim biblijs-kim temama. Svaki broj također navodi listu mnogih Biblijskih kongresa i kon-ferencija na kojima ćeš naći Kršćansko zajedništvo. U svakom broju imamo i rubrike Vijesti i Pogledi na svijet (tekući događaji), Danas u Proročanstvu, i infor-macije o djelovanju Pastoralnog Bibli-jskog instituta. Pastoralni Biblijski institut objavljuje ovaj časopis dvomjesečno.

Informacije za kontaktPastoralni Biblijski Institut

P.O. Box 3274Bremerton, WA 98310ThePBI@comcast.netwww.Heraldmag.org

Dopisnici

102 Broad StreetChesham, Bucks, HP5 3ED

Engleska

Berejski Biblijski institutP.O. Box 402

Rosanna, Victoria 3084Austrália

Urednički odbor

Urednički odbor od petorice koji nadgleda ovaj časopis, od kojih najmanje tri odo-bravaju objavljivanje svakog članka koji se pojavljuje na stranicama ovog časopisa. Premda su odgovorni za svaki objavljeni članak, odbor ne jamči za svaki izraz koji se u njima nalazi. Sadašnji urednici su: Len Griehs, Ernie Kuenzli, James Parkin-son, David Rice, i Tom Ruggirello.

Odbor i urednici slažu se da vrijednost ovog časopisa ovisi o tome da li su surad-nici bili slobodni izraziti svoje misli, pod uvjetom da su općenito u skladu sa kara-kterom i svrhom naše povelje za širenje Biblijskih istina. Godišnja pretplata na ovaj časopis diljem svijeta je 50 HRK, ili besplatno na pisani zahtijev.

3Siječanj / Veljača 2015

Ezekijel je bio jedan od četvorice proroka na koje se često ukazuje kao na „velike“ proroke: Izaija, Jeremija, Ezekijel i Danijel (u usporedbi sa 12 „malih“ proroka s kojima završava Stari Zavjet).

Ezekijel je bio svećenik, pa je prema tome bio Levit zrelih godina kad je počeo svoju proročku službu koja je trajala više od 20 godina. On je bio mlađi suvremenik Jeremije, i stariji suvremenik Danijela.

Ezekijel je slavan po svom proročanstvu „Doline suhih kostiju“ u 37poglavlju, prikazanog na našoj naslovnoj strani. To je proročanstvo bilo u progresivnom ispunjenju od kad je počeo povratak Izraela 1878, punih 1845 go-dina nakon što je nacija prošla sud od Kristove smrti. Poglavlja 38 i 39 se zatim bave sa invazijom na Izrael od strane Goga sa sjevera, i Božje intervencije u njihovu korist.

Nismo se puno zadržavali na ta tri poglavlja u ovom broju, odlažući te dobro poznate tekstove da bi se razmotri-lo druge koji su jednako bogati, među rjeđe ispitivane.

Počinjemo s člankom o „Ezekijelu 18,“ poglavlju u Ezekijelu koje se odnosi na dobro poznatu izreku kako su očevi jeli kiselo grožđe, a djeci zato trnu zubi, ukazujući tako na nasljedni prijelaz kazne na sinove grešnih očeva. Bog je rekao Ezekijelu da će se to promjeniti. Svatko će iskusiti posljedice svog vlastitog vladanja, bilo dobrog ili lošeg. To će imati svoje potpuno ispunjenje u Milenijskom Kristovom Kraljevstvu, i ovaj će članak istražiti to značenje.

Slijedi „Ezekijel 44“ sa dubljim pogledom na različite klase koje će djelovati u Kraljevstvu: Crkva, Veliko Mnoštvo, Drevni Dostojnici, i svijet općenito. Mnoge zanimljive pojedinosti o uzajamnoj suradnji između tih klasa su spomenute u ovom pronicljivom članku.

„Napisano nama za Upozorenje,“ i „Kopanje kroz Zid,“ pružaju ozbiljne lekcije za našu pouku, ispravljanje i upozorenje. Ezekijelova proročanstva bila su puna iz-ravnih optužbi protiv praksi razuzdanih Izraelaca. Jesmo li mi imuni na takve stvari? Zar nas Apostol Ivan također

ne upozorava na duhovno „idolo-poklonstvo“ u našem životu i praksi? Uzmimo k srcu pravične riječi tih pou-ka. Ezekijelova upozorenja nisu samo za prošle dane.

I na koncu, „Šest janjadi“ razmatra prinose iz Ezekijela 46 poglavlje koji se odnose na svijet, Drevne Dosto-jnike, i naciju Izrael, tijekom Milenija. Članak govori o tome kako različiti prinosi razlikuju te tri grupe. Zatim razmatra kako se tri temeljne vrste pri-nosa u Starom Zavjetu odnose jedni na druge.

Nadamo se da će naše čitateljstvo pokloniti pomnu pažnju tim duboko razmotrenim i promišljeno priprem-ljenim poukama iz proroka Ezekijela.

Ezekijel

U Početku

Glasnik Kristovog Kraljevstva Siječanj / Veljača 2015

Svezak 1, Broj 2

4 Ezekijel 18

7 Ezekijel 44

14 Napisano nama za Upozorenje

17 Kopanje kroz zid

20 Šest janjadi

K

L

N

P

M

R

Izrael

SLIKOVNI PRIKAZ VJEKOVAOd izgubljenog do ponovno uspostavljenog Raja

PRIJAŠNJISVIJET Patrijarsi

SADAŠNJI ZLI SVIJET

Židovsko doba

Evanđeoskodoba Kraljevstvo

BUDUĆI SVIJET

Crkva

Kukolj

Svijet

Svijet

Žetva

Sm

rt

Chart of the AgesGrafikon Vijeku

Paradise Lost to Paradise RestoredRaj Izgubljen u Raj Restaurirana

World that WasSvijet Koji Je

Present Evil WorldPrisutni Zlo Svijet

World to ComeSvijetu Koji Dolazi

PatriarchsOčevi

Jewish AgeŽidovska Godine

Gospel AgeEvanđelji Doba

KingdomKraljevstvo

HarvestŽetva

IsraelIzrael

WorldSvijet

ChurchCrkva

TaresKukolj

DeathSmrt

Glasnik Kristova Kraljevstva4

U Ezekijelu 18 poglavlje, Bog je dao Svoju poruku naciji Izrael kor­ištenjem pitanja, obećanja i izazova.

(1) PitanjeOd „Zašto govorite ovu izreku u

zemlji Izraelovoj: Očevi su jeli grožđe nezrelo, a sinovima trnu zubi?“ (Ezekijel 18:2).

Nije teško zamisliti zašto je takva izreka postala popu-larna u Izraelu u Ezekijelovim danima. Izraelci su bili nasilno odvedeni iz svoje zemlje, i držani u zarobljeništvu u stranoj zemlji. Proroci su im rekli da su te okolnosti bile posljedica njihovih vlastitih nedjela i također onih njihovih „očeva“ (Jeremija 2:5; 3:25; 7:25 za primjer).

Osim toga, oni su bili poučeni kroz Stari Zavjet da su nasljeđeni bolest i smrt koje su dijelili s drugim narodima bili posljedica Adamove neposlušnosti u Edenskom vrtu. Godinama kasnije, objavljujući neusporedivu vrijednost Isusove žrtvene smrti, Apostol Pavao je elokventno objas-nio božansku pravdu kao temelj te osude govoreći nam u Rimljanima 5:18, „kako prijestupom jednoga na sve lju-de dođe osuda, tako i pravednošću jednoga na sve ljude dođe opravdanje života“ (VI).

Međutim, bez obzira na njeno porijeklo i koliko je ta izreka bila korištena u Izraelu, Stvoritelj ju je upotrijebio kao predgovor nekih važnih učenja što se tiče budućnosti Njegovog ljudskog stvorenja.

Na tu se izreku također ukazuje u knjizi Ezekijelovog suvremenika Jeremije. „U te dane više se neće govoriti: Očevi su jeli grožđe nezrelo, a sinovima trnu zubi. Nego će svatko za svoj prijestup umrijeti. Tko god bude jeo grožđe nezrelo, njemu će trnuti zubi“ (Jeremija 31:29,30).

Jeremija u recima 31 do 34 nastavlja davati niz obećanja što se tiče Božjeg budućeg postupanja s čovječanstvom a koji su zajedno bili nazvani „novi savez“ (redak 31). Ta obećanja, citirana i objašnjena u Hebrejima poglavlja 8 do 10, govore o vremenu kada će Novi Savez dokinuti stari savez uspostavljen s Izraelom po Izlasku. Detalji opisuju vrijeme koje je u budućnosti kada će čovječanstvo biti pomireno s Bogom.

(2) Obećanje„Tako ja živ bio, kaže Svevišnji Gospodin Jehova,

nećete više govoriti tu izreku u Izraelu! Gle, sve duše meni pripadaju. Duša očeva i duša sinovljeva meni pri-pada. Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti“ (Ezekijel 18:3,4).

Bog je ovdje obećao da će stara pravila biti ponovno napisana da ukinu uopćenu izreku. Temelj ove obećane promjene u Božjoj izjavi da su mu sinovi jednako važni kao i očevi. Svi će ljudi biti pojedinačno suđeni pod dale-ko povoljnijim okolnostima od onih koje su prije iskusili. Povoljni uvjeti koji će tada prevladavati opisani su u Izaiji 35 kao „put svetosti...za one koje je otkupio Jehova“ (reci 8 i 10). Ako na kraju umru, to će biti zbog nji-hovih vlastitih prijestupa a ne kao neizbježna posljedica neposlušnosti oca Adama.

(3) IzazovIzazov Izraelu, a u proširenom smislu i čovječanstvu,

je u obliku opisa četiri grupe pojedinaca. Te četiri grupe obuhvaćaju cijelo čovječanstvo koje će živjeti na zemlji u vrijeme kada će novi savez biti posredovan od Isusa i crkve. Udes ovih četiriju grupa očitovat će ispunjenje Božjeg obećanja da se stara izreka iz 2 retka više neće primjenjivati na zemaljsko potomstvo Abrahama. Te će četiri grupe biti –

Grupa A — Oni koji ulaze u ovo vremensko razdo-blje na Zemlji a za koje je već utvrđeno da su dostojni vječnog života (reci 5­9 )

Grupa B — Oni koji se odazivaju u potpunosti i poslušno na povoljne uvjete tog razdoblja i tako dobivaju vječni život (reci 14­17)

Ezekijel 18 „Očevi su jeli grožđe nezrelo, a sinovima trnu zubi“ (Ezekijel 18:2).

Bit će ondje cesta, Put svetosti ... “vratit će se oni koje je otkupio Jehova“ (Izaija 35:8,10).

5Siječanj / Veljača 2015

Grupa C — Oni koji su uništeni tijekom tog vremena zato što su ustrajali u neposlušnosti čak pod povoljnim okolnostima (reci 10­13)

Grupa D — Oni koji reagiraju povoljno ali samo izvanjski na te povoljne uvjete i koji su uništeni pri njego-vom završetku (redak 18).

U Ezekijelu 18 je napravljena razlika između te četiri grupe na temelju njihove poslušnosti ili neposlušnosti raznim odredbama povezanima sa prvobitnim savezom zakona sklopljenim između Jehove i Izraela. Način na koji su te odredbe bile primjenjene na svaku od te četiri grupe pruža temelj po kojemu se može identificirati svaku grupu. Različita podskupina odredbi bila je korištena za ispitati dostojnost (ili nedostojnost) svake grupe da dobije život. Raspodjela odredbi po grupama data je u okviru na prethodnoj stranici.

Grupa A — Oni koji ulaze u ovo vremensko raz-doblje na zemlji a već su se pokazali dostojnima vječnog

6), pravde (redak 7), uzdržavanje od bezakonja (redak 8), i držanje Božjih uredbi (redak 9)

Grupa B — Oni reagiraju potpuno i poslušno na po-voljne uvjete Kristovog zemaljskog kraljevstva, dobivajući time vječni život (reci 14­17). To je druga od dvije grupe (A i B) koje dobivaju život. Božji sud glede njih je „on neće umrijeti zbog prijestupa oca svojega, nego će ostati na životu.“ Oni su ti koji očituju poništavanje izreke koja se primjenjuje tijekom vremena u kojem je čovječanstvo imalo iskustvo sa grijehom i zlom.

Ova grupa je jedinstvena po jednoj važnoj karakteris-tici. Oni su vidjeli, razmotrili, i izbjegli grijehe njihovih očeva. Oni su u potpunosti i učinkovito imali koristi od dopuštanja zla kojemu je trenutno dopušteno da uzme zamaha na zemlji.

Grupa C — Ovi ustraju u neposlušnosti unatoč po-voljnim uvjetima kraljevstva (reci 10­13). To je jedna od dvije grupe (C i D) koje ne uspijevaju postići život.

Grupa A — Ezek. 18:5-9 Drevni DostojniciGrupa B — Ezek. 18:14-17 Oni koji postignu zemaljski život tijekom KraljevstvaGrupa C — Ezek. 18:10-13 Oni koji se neće prilagoditi tijekom KraljevstvaGrupa D — Ezek. 18:18 Oni koji se pobune na kraju Milenija

GRUPA OPIS

C počinili razbojstvo C prolili krv D učinili ono što nije dobro među njegovim narodomA B C jeli (ili ne) na goramaA B C podigli (ili ne) svoje oči prema idolima IzraelaA B C oskvrnio (ili ne) ženu svog bližnjegA B C uskratio (ili ne) zalog dužnikaA B C dao (ili ne) sa kamatama i uzimao dobitA B C D tlačio (ili ne) onog koji je siromašan i u potrebiA B C D oplijenio (ili ne) nasilno svog brataA pravedanA činio ono što je zakonito i pravoA izbjegavao kontakt sa ženom u mjesečniciA zadržao ruku od bezakonjaA sudio pravo između ljudi B vidio, razmotrio i izbjegao grijehe svog ocaA B pokrio gologa sa haljinomA B hodio po Božjim odredbamaA B drži Božje sudske odluke

Četiri klase u Ezekijelu 18 (A, B, C, D) života (reci 5­9). To je jedna od dvije grupe (A i B) za koju se utvrdilo da je dostojna života. Božji sud o njima je, „taj je pravedan. Taj će ostati na životu“ (Ezekijel 18:9).

Čitamo o toj grupi u Hebrejima 11, gdje su opisani kao „očevi“ koji su primili „svjedočanstvo da su Bogu po volji“ zbog njihove vjernosti tijekom vremena koje je pretho-dilo Evanđeoskom Dobu. „Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano...jer je Bog nama (sljedbenici Isusa ti je kom Evanđeoskog Doba) namjenio nešto bolje, da oni ne budu bez nas učinjeni savršenima“ (Hebrejima 11:13,40).

Za n j ih j e j ed ino bilo utvrđeno da su bili pravedni, to jest, oprav-dani svojom vjerom. Oni su jedinstveni od te četiri grupe zato što su bili u poziciji da izvršavaju is-tinsku pravdu među ljudi-ma. Oni su bili pohvaljeni zbog svoje čistoće (redak

Glasnik Kristova Kraljevstva6

“Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost,

uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.” (Poslanica Galaćanima 5:22,23)

Gospodinov sud što se njih tiče je „umrijet će. Krv će njegova pasti na njega“ (redak 13). To su oni koji odbi-jaju „poslušati tog Proroka (Krist, glava i tijelo)“ i „bit će pogubljeni i tako odstranjeni iz naroda“ (Djela 3:22,23). Usred Izaijinog opisa Božjeg zemaljskog kraljevstva (poglavlje 65), ova grupa je spomenuta u retku 20 kao „grešnik na kojeg će se zlo prizvati bude li i stotinu godi-na imao.“ Oni ustraju u prijestupu, a što je simbolizirano sa pljačkom i prolijevanjem krvi.

Grupa D — Oni koji reagiraju ali jedino izvanjski na povoljne uvjete ovog vremenskog razdoblja na zemlji i koji bivaju uništeni s njegovim završetkom (redak 18). Ovo je druga od dvije grupe (C i D) koja ne uspijeva dobiti život. Božji sud što se njih tiče je „on će evo umrijeti zbog prijestupa svojega.“

Naš je Gospodin Isus govorio o toj grupi u usporedbi o ovcama i jarcima (Matej 25:31­46). To su jarci koji održavaju vanjski izgled pravednosti (za razliku od grupe C koja otvoreno griješi) kada je novi zavjet bio posredo-van po nebeskim vladarima. Pripadnici ove grupe očituju njihovo pravo sebično stanje srca kada dolaze protiv „tab-ora svetih“ na kraju „tisuću godina“ kako je zapisano u Otkrivenju 20:7­9.

Postoje samo dva specifična prijestupa spomenuta glede te grupe u Ezekijelu 18. Oni su podbacili u vezi siromašnih i potrebitih (kao i jarci u usporedbi), i oni su pokušali nasilno oplijeniti svoju braću (njihovom pobu-nom na kraju doba). Jedino je za tu klasu bilo rečeno da su učinili ono što nije dobro među narodom.

ZaključakOstatak 18 poglavlja bilježi dijalog između Ezekijela i

nacije Izrael u kojemu narod izgovara nastavljene sumnje u Božje obećanje što se tiče te najdraže poslovice. Ne-znanje i zbunjenost glede dopuštenja grijeha, zla, bolesti, i smrti nastavljaju se s nesmanjenom žestinom kod onih koji nisu upoznati sa Božjim planom sve do danas.

U Ivanu 9:1­5, „dok je prolazio, vidio je čovjeka slije-pog od rođenja. A njegovi su ga učenici upitali: Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?“ Baš kad je Isus bio kod toga da izliječi čovjeka od njegove sljepoće, on je ponudio nježan odgovor koji ostaje najboljim odgovorom onima koji traže objašnjenje za sadašnju patnju čovječanstva. „Niti je sagriješio ovaj čovjek niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju Božja djela.“1

— George Duhaime__________(1) Traženje dubljeg značenja u Starozavjetnim knjigama, kao što ovaj članak čini, uvijek je privlačno. Najbriljantniji um svemira postavio je mnoge duboke stvari u Bibliju. „Slava je Božja sakriti stvar; ali čast je kralju istražiti stvar.“ U potrazi za tim stvarima u igru nužno dolaze opcije tumačenja. Nisu svi urednici uvjereni da se u Ezekijelu 18 razabiru četiri različite grupe čovječanstva. Međutim to je promišljeni pristup dostojan pažnje naših čitatelja.

Odredbe Zakona

7Siječanj / Veljača 2015

Ezekijel 44 poglavlje je dio vizije Hrama koja je bila dana proroku. Poglavlja od 40 pa do kraja knjige sadrže mnoge detalje koji su predslika toga kako će Milenijsko kraljevstvo pod upravom proslavljenog Mesije

funkcionirati.Prethodno poglavlje završava sa proglasom da je

žrtvenik bio očišćen i da je sada bio dostupan da prihvati žrtve paljenice i žrtve zajedništva od naroda. To pred-stavlja da je žrtva Krista i Crkve potpuna i prihvaćena za pomirenje u korist svijeta.1 Anđeo koji je doveo Eze-kijela da vidi te čudesne stvari vizije sada ga provodi kroz sljedeću fazu otkrivenja.

Slobodno možemo razdvojiti 44 poglavlje u četiri sekcije kako slijedi:

● Sekcija 1 — reci 1­3● Sekcija 2 — reci 4­9● Sekcija 3 — reci 10­14● Sekcija 4 — reci 15­30

Sekcija 1Redak 1 ­ „Zatim me odveo natrag do vanjskih vrata

svetišta koja gledaju na istok, a bila su zatvorena“ (Eze-kijel 44:1). Žrtve Evanđeoskog doba su potpune i nebe-ski poziv je završio. Istočna vrata bila su „vrata“ poziva da se slijedi Isusa u njegovom životu posvećenja sve do u smrt. Budući su vrata zatvorena to označava da je ta prilika završila. Pobjednička crkva ušla je kroz ta istočna vrata u svoju nebesku nagradu svećeništva i kraljevanja.

„[Ezekijel] najprije vidi Hram i zatim gleda kako slava Gospodinova ulazi u Hram kroz istočna vrata, i ta su se vrata zatvorila iza Gospodina. To predstavlja zatvaranje vratiju na kraju ovog doba, kao što je to naš Gospodin prikazao u usporedbi o deset djevica. Vrata će biti zat-vorena, slava Gospodinova će ući u Hram...Nakon tog zatvaranja vratiju...proroku je prikazano kako voda izlazi ispod praga. Pouka je dakle jasna i izričita...da sve dok slava Gospodinova ne uđe u njegov Hram, sve dok crkva ne bude bila proslavljena, sve dok se vrata zauvijek ne zatvore, voda života neće poteći.“ (R 3623)

To što vode života dolaze od istočnih vratiju, kao što je brat Russell gore primjetio, potvrđuje da je crkva prošla

kroz istočna vrata i sada prebiva u duhovnim sferama isporučujući blagoslove pomirenja svijetu, kao što je pri-kazano u predslici u 47 poglavlju.

Redak 2 — „Tada mi je Jehova rekao: Ova će vrata ostati zatvorena. Neće se otvarati i nitko od ljudi neće na njih ulaziti, jer je Jehova, Bog Izraelov, na njih ušao, i zato neka budu zatvorena!“ To je nedvosmislena izjava samog Boga da su tada vrata k cilju nebeskog poziva zatvorena i da se više neće otvoriti. To je otrežnjavajuće za sve one koji trče za tom nagradom sada. Postoji ograničeno vri-jeme, kako individualno tako i epohalno. Učinit ćemo si uslugu ukoliko se preispitamo i vidimo da li mudro trošimo naše vrijeme.

Redak 3 — „Ali knez, budući da je knez, sjedit će na njima da bi jeo kruh pred Jehovom. Kroz predvorje vrata ulazit će i istim će putem izlaziti.“

Tko je „knez“? Nevidljivo Kraljevstvo iz duhovne sfere bit će predstavljeno na zemlji od strane vjernih obožavatelja prošlosti, Drevnih Dostojnika koji su služili Bogu prije nego je Isusova otkupna žrtva bila dana. Oni ne mogu ući na „tijesan put“ zato što on nije bio rasv-jetljen sve do Isusove službe. Kojoj se nagradi oni mogu nadati? Ljudski život na zemlji, uskrsnuti kao savršeni ljudi kao posebna nagrada za njihovu vjernost u mnogo slučajeva sve do smrti. Ostatak čovječanstva mora poste-peno postići savršenstvo hodajući „uzvišenim putem svetosti.“ Međutim ti Drevni Dostojnici će imati „bolje uskrsnuće“ (Hebrejima 11:35).

Ezekijel 44„Sine čovječji, obrati pažnju i pogledaj očima svojim, i slušaj uušima svojim sve što ću ti reći

o svim odredbama doma Jehovina i o svim zakonima njegovim! Obrati pažnju na ulaz u Dom i na sve izlaze iz svetišta“ (Ezekijel 44:5).

Istočna vrata

Glasnik Kristova Kraljevstva8

Naziv „knez“ u Ezekijelu je odijek iz Psalma 45. Na-kon ukazivanja na Isusa od 1 do 9 stiha i crkvu od 10 do 15, 16 stih kaže, „Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavit ćeš ih knezovima po svoj zemlji.“

Drevni Dostojnici su bili „oci“ Izraela kroz sva He-brejska Pisma. Ovim očevima trebalo je otkupljenje za-jedno s ostatkom čovječanstva. Oni će biti prva usksr-nuta „djeca“ Kraljevstva. Oni će sačinjavati „kneževe,“ kraljevske predstavnike kraljeva Nebeskog Kraljevstva.2

„Predvorje“ je najbliža točka „vratima.“ To pokazuje blisku povezanost između Drevnih Dostojnika i vladajućeg „Krista“ unutar svetišta. Knez će sjediti u predvorju i jesti „kruh.“ Isus nam je rekao u Ivanu 4:34, „Moja je hrana [kruh] da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo.“ Jedenje kruha je metafora za tu blagoslov-ljenu klasu kako vrši volju Božju u zemaljskom Kraljevstvu.

Sekcija 2Redak 4 — „I odveo me na sjeverna vrata pred Dom,

da mi ga pokaže. I gle, Dom Jehovin bio je pun slave Je-hovine. I pao sam ničice.“ Pravac sjevera se ovdje odnosi na Jehovino sjedište kraljevske moći. Postoji nešto slično u Izaiji 14:13,14 gdje je opisana pobuna Lucifera. „Ti si govorio u srcu svojemu: Do nebesa ću se uzdići. Iznad zvijezda Božjih podignut ću prijestolje svoje i sjest ću na zbornoj gori na krajnjem sjeveru. Uzdići ću se inad vi-sina oblačnih. Izjednačit ću se sa Svevišnjim.“ Naravno to je simboličan jezik, ali je povezanost sjevera sa Božjim prijestoljem jasna.3

Tako je Ezekijel u viziji bio doveden do sjevernih vrata, i što uopće ne iznenađuje, vidio slavu Božju kako ispunjava Hram. Bio je toliko svladan s tom vizijom da je pao na svoje lice. Ovo je uobičajena reakcija od strane pravednih ljudi kada su suočeni sa slavom Božjom ili su-dom Božjim. Abraham je na sličan reagirao kad je razgo-varao s Bogom (Postanak 17:3). Mojsije je reagirao na taj način kad je shvatio da se kuha pobuna protiv Boga (Brojevi 16:4). Jošua je pao na svoje lice kad je shvatio da je govorio sa anđelom Jehovinim (Jošua 5:14)

Redak 5 — „Tada mi je rekao Jehova: Sine čovječji, obrati pažnju i pogledaj očima svojim, i slušaj ušima svo-jim sve što ću ti reći o svim odredbama Doma Jehovina i o svim zakonima njegovim. Obrati pažnju na ulaz u Dom i na sve izlaze iz svetišta.“

Ezekijelu je bila dana ova zapanjujuća vizija hrama. Zato što je to simbolična slika Nebeskog Kraljevstva u mnogim njenim detaljima, bilo mu je rečeno da pokloni naročitu pažnju odredbama tog hrama zajedno s njegov-im ulazom i izlazima. To nas podsjeća na sličnu zapovijed Mojsiju kad je on primio viziju Tabernakula i bilo mu rečeno u Izlasku 25:40, „Gledaj da ih načiniš prema pri-kazu koji ti je pokazan na gori.“

Ovdje nalazimo jednu karakternu lekciju za Novo stvorenje naime da bi smo trebali s temeljitom pažnjom proučavati detalje Božanskog plana. To nam je jasno rečeno u 2.Timoteju 2:15, „Daj sve od sebe da stekneš Božje priznanje, da budeš radnik koji se nema čega stid-jeti, koji se ispravno služi riječju istine.“

Redak 6 — „I reci tim buntovnicima, domu Izrael-ovu: Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: Dosta je bilo svih gadosti vaših, dome Izraelov!“

Cijela Izraelska nacija se sastojala od buntovnih lju-di međutim svećenstvo je bilo osobito krivo zato što su oni imali primarnu vjersku odgovornost. Svećenstvo u Ezekijelovo vrijeme, neposredno prije uništenja grada po Nebukadnezaru, bilo je osobito iskvareno, zajedno s političkim vladarima. Oni nisu nazočili svojoj svetoj dužnosti poučavanja ljudi i predvođenju istih u čistom obožavanju Jehove. Došlo je vrijeme za Božji sud. To je jednako istina i za svećenstvo Evanđeoskog Doba u pro-tuslici. Dio crkve Evanđeoskog Doba bio je u znantnoj mjeri nevjeran. Ovo proročanstvo navodi to i posljedice toga.

Redak 7 — „Dovodili ste tuđince neobrezana srca i neobrezana tijela da ulaze u svetište moje i da skvrne Dom moj, prinosili ste hranu moju – salo i krv – i tako se savez sa mnom raskidao zbog svih gadosti vaših.“

Čak je crkva prvog stoljeća vidjela početak ovog žalosnog razvoja. Apostol Pavao je to predvidio i upozo-rio je starješine Efeške crkve na to. „Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh postavio nadglednicima, da pasete Božju skupštinu koju je kupio krvlju svojega Sina! Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uću okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom“ (Djela 20:28­30).

Pavao je ponovno pisao o tome u 2.Solunjanima 2:3­7. „Neka vas nitko ne zavede ni na koji način, jer taj dan

Abraham, jedan od „očeva“ Izraela

9Siječanj / Veljača 2015

neće doći dok najprije ne dođe otpad i ne otkrije se čovjek bezakonja,4 sin propasti. On je protivnik i uzvisuje se iznad svakoga koga se naziva „bogom“ ili ga se štuje, te sjedi u hramu Božjemu prikazujući se bogom. Ne sjećate li se da sam vam to govorio dok sam još bio s vama? I tako sada znate što ga zadržava, kako bi se otkrio tek u svoje vrijeme. Uistinu, tajna ovog bezakonja već djeluje, ali ostat će tajnom samo dok ne bude uklonjen onaj koji ga sada zadržava.“

To je i došlo zbog labavih normi morala i istine poseb-no nakon što su apostoli napustili scenu. Da su starješine crkve čvrsto zastupali učenja istine i osigurali da ne bude dopušteno nikakvo kompromitiranje načela, nikakav vanjski zli utjecaj ne bi ušao. Međutim kako su slabiji starješine dolazili u službu, bio je oslobođen put za ulazak iskvarujućih utjecaja u crkvu. S vremenom, neposvećeni „vukovi“ došli su na položaj moći. To su „tuđinci“ koji su ušli u klasu svetišta Evanđeoskog Doba.

Redak 8 — „Niti ste sami brinuli za ono što mi je sveto, niti ste druge postavili da brinu za službu u svetištu mojemu umjesto vas.“ Ovo je žalosna tužba položena pred noge nekim pripadnicima svetog svećenstva, Evanđeoskog doba. Oni su zanemarili svoju svetu od-govornost da „čuvaju“ stado Božje.

Redak 9 — „Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: Nijedan tuđinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, ne smije ući u svetište moje – nitko od tuđinaca koji su među sinovima Izraelovim.“ U ovoj predslici Jehova pravi razliku između posvećenog svećenstva i neizrael-skih tuđinaca. U protuslici kontrast je isti. Oni koji su od posvećenih, duhom začetih sljedbenika Isusa ulaze u radosti gospodara. Lažni, neposvećeni, duhom ne začeti kukolj Evanđeoskog Doba ne.

Isus vjerojatno ukazuje na tu klasu u Mateju 7:21­23. „Neće svatko tko mi govori Gospodine, Gospodine, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj tko vrši volju Oca mo-

jega koji je na nebesima.Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime demone istjerivali i u tvoje ime mnoga silna djela činili? Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!“ Ova klasa „tuđinaca“ neće ući u nebesko svetište. Oni su odbačeni kao lažni kršćani.

Sekcija 3Redak 10 — „A Leviti koji su se udaljili od mene

kad je Izrael, otišavši od mene, išao za idolima odvratnim, morat će okajati prijestup svoj.“ Sada se usredotočujemo na grijehe klase „levita.“ U predslici Leviti nisu bili svećenici, nego umjesto toga pomagači svećenicima. U protuslici je to isto tako. Razlika je u tome da svatko od duhom začetih ima punu priliku postati članom klase onih koji „nadmoćno pobjeđuju.“ Međutim, Leviti u protuslici, također označeni i kao klasa „velikog mnoštva“ ne uspijeva izvršiti uslove njihovog zavjeta posvećenja volji Nebeskog Oca.

U ovom slučaju imamo sliku jednog dijela klase ve-likog mnoštva koji su krivi za krajnje zanemarivanje nji-hovih Kršćanskih dužnosti. Njihov je grijeh idolopoklon-stvo, grijeh stavljanja nečeg drugog na mjesto obožavanja Boga. Povezan je s tim što je Izrael otišao u stranu. Mi smo već vidjeli da je predodžbeni Izrael otišao u stranu na najodvratniji način. Slično tome Izrael u protuslici, crkva Evanđeoskog Doba, otišao je u stranu u pogrešno učenje i u eventualno stvaranje čovjeka bezakonja. Čini se da klasa velikog mnoštva, u svom zanemarivanju da održe svetima svete stvari, snosi odgovornost za svoje odstu-panje od istine. Na koncu će morati nositi Božju presudu protiv sebe. „Snosit će svoje bezakonje.“

Veoma je zanimljivo korištenje ovog izraza. Mi ga vi-dimo u nekoliko oblika u Knjizi Levitskoj. Na primjer, u uputama za Dan pomirenja u 16 poglavlju mi vidimo jarca za Azazela, a koji je općenito prihvaćen kao pred-slika velikog mnoštva, kako su grijesi Izraela položeni na njega. U recima 20 do 22 čitamo, „Kad završi obred očišćenja za sveto mjesto, šator sastanka i žrtvenik, neka dovede živoga jarca. I neka Aron položi obje ruke na glavu živoga jarca i prizna nad njim sve krivnje sinova Iz-raelovih i sve prijestupe što su ih počinili u svim grijesima svojim. Neka ih stavi jarcu na glavu i pošalje ga u pustin-ju rukom čovjeka koji stoji spreman da ga odvede. Tako će jarac odnijeti na sebi u pusti kraj sve njihove krivnje. Neka pošalje jarca u pustinju.“

Ovdje nalazimo snažne paralele s našim studijem Eze-kijela. Vidjeli smo u Ezekijelu 43 da je dovršenje žrtava pomirilo žrtvenik i učinilo da je mogao primiti prinose naroda. U retku 20 izričito piše da je pomirenje svetog mjesta i šatora završilo prije nego se počelo sa živim jar-Židovsko svećenstvo Isusovih dana

Glasnik Kristova Kraljevstva10

cem. Za levite je rečeno da će „snositi svoje bezakonje.“ Za živog jarca je rečeno da „odnosi na sebi...sve njihove krivnje.“ Mnogo naglašenije, Knjiga Levitska 18:23 kaže, „Ali Leviti će obavljati službu u šatoru zajednice, i nosit će njihovo bezakonje.“

Redak 11 — „Potom će oni u svetištu mojemu moći biti sluge koji nagledaju vrata Doma i kao sluge u Domu. Oni će klati paljenice koje se cijele prinose i druge žrtve za narod i stajat će pred njime da mu služe.“

Ovaj tekst donosi pomalo neočekivanu misao. Očekivali bi smo težu presudu zbog grijeha idolopok-lonstva i djelomične odgovornosti za odvođenje crkve u stranu. Međutim udes te klase je da služi u Božjem svetištu kao pomagači u djelu Kraljevstva. Ne bi smo trebali zanemariti da je ovdje teža presuda. Sljedeći nas redak podsjeća na Božje negodovanje i sud.

Redak 12 — „Služili su narodu pred odvratnim idolima njihovim i postali su kamen o koji se dom Iz-raelov spotaknuo, te je u grijeh upao, i zato sam podigao ruku svoju na njih, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, pa će snositi krivnju za prijestu svoj.“ Božja se ruka podigla na njih!

Ezekijel ne opisuje precizno kako ti Leviti u protuslici nose njihovo bezakonje. Međutim, mi to nalazimo na drugim mjestima u Bibliji zajedno s drugim pogledom na njihov rad. Otkrivenje 7:14,15 kaže, „To su oni koji dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu. I onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima.“

Tako veliko mnoštvo ide kroz veliku nevolju da ih ona pročisti. Zatim, pročišćeni kroz stege Gospodinove, oni mu „služe dan i noć u hramu njegovu“ – ili kako Ezekijel piše, „potom će oni moći biti sluge u svetištu mojemu.“

Redak 13 — „Neće više pristupati k meni da mi služe kao svećenici i neće više pristupati k onome što mi je sveto, što je najsvetije. Nosit će sramotu svoju i krivnju za gadosti koje su učinili.“ Ovo je snažna presuda! Veliko mnoštvo je izgubilo svoje krune. Kakva tragedija! Kakav gubitak! Oni su zauvijek isključeni iz službe i funkcije svećenika. To je sramotan gubitak najveličanstvenijeg i dragocjenog dara koji je ikada bio ili je mogao ikada biti ponuđen iz ruke Božje.

Redak 14 — „Postavit ću ih da brinu za Dom, da vrše u njemu svaku službu i da rade u njemu sve što tre-ba.“ Veliko mnoštvo Levita u protuslici je ipak spašeno. Njihova nebiblijska djela su spaljena, ali oni su spašeni kao kroz vatru (1.Korinćanima 3:15). Ukazana im je milost da rade s crkvom na podizanju čovječanstva. Ka-kav velikodušan i pun razumijevanja Bog!

Sekcija 4Redak 15 — „A svećenici Levitski, sinovi Sadokovi,

koji su brinuli za svetište moje kad su sinovi Izraelovi otišli od mene, pristupat će k meni da mi služe, i stajat će preda mnom da mi prinose salo i krv, kaže Svevišnji Gospodin Jehova.“

Sada smo došli do vjernih Levita, svećenika u protusli-ci razvijenih tijekom Evanđeoskog Doba. Oni su nazvani „sinovima Sadokovim.“ Ime „Sadok“ znači pravedan ili pravičan. Korištenje ovog imena da se identificira vjernu, pobjedničku crkvu vraća nas natrag do vladavine Davida i Salamuna.

Sadok je bio prisutan kad je kralj David donio kovčeg svjedočanstva u Jeruzalem (1.Ljetopisa 15:11,14). On je ostao lojalan Davidu kad se njegov sin Abšalom pobunio protiv svog oca (2.Samuelova 15). Nakon što je pobuna bila okončana Sadok je osigurao da se Davida povoljno primi natrag u Jeruzalem (2.Samuelova 19:11­14).I na koncu je David odredio Sadoka da pomaže Salamuna za kralja (1.Kraljevima 1). Tijekom Salamunove vladavine, kralj ga je imenovao za Prvosvećenika.5

Sve to preporuča „svećenike, Levite, sinove Sadokove“ kao pobjedničku crkvu koja je vjerna i lojalna Salamunu u protuslici, Isusu Kristu u njegovoj slavnoj vladavini.

Rečeno nam je da su se oni „brinuli za svetište moje“ i da će im zbog te postojanosti biti dopušteno da dođu u puni, prisan odnos s Bogom i da prinose „salo,“ rezultate njihove vjerne službe, i „krv,“ iskustvo prinošenja svojih života u smrt kako su se i zavjetovali. Oni su dobro os-posobljeni da služe u ulozi svećenika i kraljeva u djelu pomirenja čovječanstva s njihovim Stvoriteljem.

Redak 16 — „Oni će ulaziti u svetište moje i pristu-pat će k stolu mojemu da mi služe i vršit će ono što su mi dužni činiti.“ Ovdje Bog ponovno naglašava nagradu za vjernu službu u dragocjenom zajedništvu s Bogom. Oni

Židovsko svećenstvo Isusovih dana

11Siječanj / Veljača 2015

će imati predragocjenu prednost upravljanja izvršavanjem Jehovine volje za svo stvorenje.

Redak 17 — „Kad budu ulazili na vrata unutarnjeg dvorišta, neka nose lanene haljine, i neka na njima ne bude ništa vuneno kad započnu službu ušavši na ta vrata i kad uđu u unutarnje dvorište.“

Ulaz na vrata u unutarnje dvorište je sinonim za dol-azak na božanski nivo besmrtne slave. Oni se više neće imati potrebu pokrivati sa pravednošću Isusovom. Sada će biti zaodjenuti u vlastitu pravednost! Oni će imati osobnu čistoću prikazanu sa bijelim lanenim haljinama (Otkrivenje 19:8).

„Neka na njima ne bude ništa vuneno.“ Vuna je veo-ma dobra za zadržavanje topline i prouzročit će znoj. U sljedećem reku nam je rečeno da ne stavljaju ništa od čega bi se znojili. Ovo je vjerojatno slika da je ckrva ušla skroz, potpuno i konačno u Božji počinak.

U svijetu postoji izreka, „Nemoj se znojiti oko toga.“ To je metafora za brigu i za potrebu da se radi da se riješi problem. Za crkvu u slavi neće biti takve situacije. Oni su u potpunosti osposobljeni zbog njihovih iskustava u žrtvi za krivnju da se nose s bilo kojim problemom koji dolazi pred njih sa smirenošću i ljubavlju.

Jedna druga moguća pouka ovdje u zabrani vune mo-gla bi biti da je era žrtvovanja životinja završila. Nije-dan životinjski produkt neće biti korišten kako su se žrtve sve do smrt tih podsvećenika sada preselile na rad tih iskustava u žrtvi za krivnju u posredničko djelo Kraljevstva.

Redak 18 — „Lanena pokrivala neka im budu na glavi i lanene gaće neka nose oko bokova svojih. Neka se ne opasuju ničim od čega bi se znojili.“ Lanena pokrivala na njihovim glavama pokazuju da su oni podsvećenici i da je Isus Krist još uvijek njihova glava. Kako lan pred-

stavlja pravednost, oni pravedno priznaju poglavarstvo Krista i u konačnici Božje! „Ali želim da znate da je svakome muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog.“ (1.Korinćanima 11:3)

Lanene gaće su dio odjeće svećenika, ali u ovom slučaju ne da bi više prinosili žrtve, nego da bi ih umjesto toga primali od naroda. Kao što je spomenuto za pre-thodni redak, ova služba nije u „znoju,“ nego umjesto toga u slavnom i konačnom počinku Božjem.

Redak 1 — „A kad izlaze u vanjsko dvorište, u vanjs-ko dvorište k narodu, neka skinu haljine u kojima su služili i neka ih ostave u svetim blagovaonicama pa neka obuku druge haljine, da ne posvete narod haljinama svojim.“

Ova promjena haljina pruža jednu zanimljivu mogućnost. Kako su službujuće haljine predstavljale Kraljevsku slavu tih svećenika, promjena haljina sugerira jedan drugi aspekt njihove službe. Rečeno je da se ta promjena događa kada idu u vanjsko dvorište k narodu. Drugim riječima, kad se sreću s narodom imaju drugačije haljine. To sugerira mogućnost da će crkva u slavi imati mogućnost materijalizacije fizičkih tijela u kojima će ko-municirati s ljudima. Međutim zašto bi to bilo potrebno, budući da će Drevni Dostojnici biti na sceni da u potpu-nosti zadovolje upravljačke zahtijeve zemaljskog, vidljivog dijela Kraljevstva?

Zapazi dio ovog retka koji kaže, „da ne posvete narod haljinama svojim.“ Čini se da se ovdje kaže da promjena haljina nije za kraljevsku uporabu posvećivanja naroda. Stoga ako ova promjena haljina nije za posvećivanje naro-da, koja je onda njena svrha? Preskočit ćemo do retka 25 da nađemo odgovor.

Redak 25 — „Mrtvacu neka ne prilaze da ne budu nečisti. Samo zbog oca ili zbog majke, zbog sina ili zbog kćeri, zbog brata ili zbog sestre koja nije muža imala mogu se onečistiti.

Predodžbeni svećenici nisu se smjeli onečistiti sa kon-taktom s mrtvima (Levitska 21:1,21). Međutim ovdje je izraženo to pravilo ali sa iznimkama. Iznimke su za blisku obitelj. U protuslici, mrtvi su svijet na uzvišenom putu svetosti koji teže i kreću se prema životu, naime, ljudska rasa prije postizanja savršenstva.

Stoga razmatrajući retke 19 i 25 zajedno, mi predlažemo da će članovima pobjedničke crkve možda biti dopušten kontakt sa bliskim članovima njihove obitelji koje su ostavili iza sebe za nebeski život. Postoji logika i pravda u tome zato što će svaka druga obitelj na zemlji biti ponovno skupa kao pojedinci. Međutim za obitelji crkve, oni neće imati bliski ponovni sastanak. Izgleda sto-ga da je ovdje dana posebna mogućnost za nas koji smo otišli u našu nebesku nagradu da ćemo biti u stanju imati neki stupanj ponovnog sastanka s našim obiteljima, ako ne iz ikojeg drugog razloga tada da ih osobno uvjerimo u Svećenici služe u lanenim haljinama

Glasnik Kristova Kraljevstva12

našu ljubav iako više nismo ljudi. Budući je to vrlo osobna priprema, ona nije dio proc-

esa posvećenja svijeta koje je učinjeno kroz pripreme vla-davine Kraljevstva.

Redak 20 — „Neka ne briju glavu svoju, ali neka ne puštaju dugu kosu, nego neka šišaju kosu.“ Kao što drevnim Nazirejima nije bilo dopušteno da šišaju svoju kosu kao prikaz vjernosti njihovom zavjetu, tako su i ti svećenici u slavi prikazani kako su vječno vjerni svojim zavjetima. Oni neće brijati svoje glave – drugi simbol podložnosti Božjoj volji. Ne dopuštajući da im kosa nara-ste predugom sugerira umjerenost koju pokazuju u svojoj službi.

Redak 21 — „Nijedan svećenik neka ne pije vina kad treba ući u unutarnje dvorište.“ Ovo svećenstvo u protuslici uvijek će biti u punoj kontroli svojih sposobnosti i upravljati sa svojim svećeništvom sa trezvenošću.

Redak 22 — „Neka se ne žene udovicom niti ženom razvedenom, nego neka se žene samo djevicom koja potječe iz doma Izraelova ili udovicom koja je udovica svećenikova.“

Žene i supruge su često simbol božanskih obećanja ili saveza. Mi predlažemo da djevice predstavljaju neispun-jena obećanja ili saveze, i udovice pokazuju nepotpune saveze. Stoga će ovo kraljevsko svećenstvo donijeti plod svih Božjih obećanja da blagoslovi zemlju! Oni će biti blagosiljajuće potomstvo Abrahamskog saveza koje će blagosloviti sve narode na zemlji sa obnovljenim odnosom s njihovim Stvoriteljem.

Redak 23 — „I neka uče narod moj razlikovati ono što je sveto od onoga što nije sveto, neka ga pouče razliko-vati ono što je nečisto od onoga što je čisto.“

Ovo je jedan od najjezgrovitijih opisa svrhe crkve u odnosu na čovječanstvo u Bibliji. Oni će ih poučavati pravednosti i na koncu će upisati vječni zakon na srca svih voljnih, postavljajući ih tako u red za vječni život. Osobna pouka za nas je sada da se mi moramo tome na-jprije naučiti prije nego možemo druge poučavati o tome!

Redak 24 — „U parnici neka budu suci, po mo-jim zakonima neka sude. Neka se drže zakona mojih i odredaba mojih o svim blagdanima mojim i neka im sveti budu moji dani počinka.“

Crkva u slavi će suditi zemlji. Oni će poučavati i pro-voditi pravedne zakone kraljevstva. Drevni je Izrael uživao u tri godišnja blagdana za obožavanje i radovao se u svom Bogu. Tako će i u Kraljevstvu može biti, biti nacionalnih blagdana koji će ponuditi vrijeme za zahvaliti se Bogu za sve primljene blagoslove i raznježiti svaku osobu jednu prema drugoj u ljubavi Božjoj. Mi imamo najmanje jedan blagdan koji je prorečen da će se slaviti u Kraljevstvu. Zaharija 14:16,17:

„I tko god ostane od svih naroda koji dođu na Jeruza-lem, dolazit će iz godine u godinu da se pokloni Kralju, Jehovi nad vojskama, i da slavi Blagdan sjenica. A ako koji od naroda zemaljskih ne dođe u Jeruzalem da se pokloni Kralju, Jehovi nad vojskama, na njega kiša neće pasti.“

Redak 25 — „Mrtvacu neka ne prilaze da ne budu nečisti. Samo zbog oca ili majke, zbog sina ili zbog kćeri, zbog brata ili zbog sestre koja nije muža imala mogu se onečistiti.“ To smo razmotrili u povezanosti sa retkom 19.

Redak 26 — „A nakon što se koji od njih očisti, sedam dana neka mu se odbroji.“ Za crkvu u slavi ni-kada nije bilo nikakvog stvarnog onečišćenja od kojeg bi se morali očistiti. To možda predstavlja da će bilo koji bliski kontakt člana proslavljene crkve sa ljudskom obitelji biti savršen u svojim rezultatima, a što je sugerirano sa brojem sedam.

Redak 27 — „A u dan kad uđe u sveto mjesto, u un-utarnje dvorište, da služi u svetome mjestu, neka prinese svoju žrtvu za grijeh, kaže Svevišnji Gospodin Jehova.“ Služba Krista i Crkve biti će savršena i plodna zbog nji-hovih iskustava u žrtvi za grijeh. Prinošenje žrtve za grijeh opisuje korištenje njihovih iskustava s grijehom u tijelu tokom evanđeoskog doba. Oni razumiju sklonosti palog tijela i vrhunski su opremljeni da pomognu čovječanstvu kroz bilo koju vrstu iskustva koje bi mogli imati. Njihova

Crkva u slavi sudit će zemlji.

13Siječanj / Veljača 2015

služba će biti puna milosrđa i samilosti zbog suosjećanja kojima su ih poučili njihovi životi žrtve na Zemlji.

Redak 28 — „A ovo je nasljedstvo koje će dobiti: ja sam nasljedstvo njihovo. Nikakva posjeda ne dajte im u Izraelu: ja sam posjed njihov.“ Nebesko nasljedstvo na nivou božanske prirode je nasljedstvo crkve. Oni će biti u zajedništvu s Bogom kakvo niti jedno stvorenje u cijelom stvarstvu ne može imati. Nasljedstvo čovjeka je zemlja i fizičko stvarstvo. Međutim sam Bog je nasljedstvo malog stada.

Redak 29 — „Oni će jesti žitne žrtve, žrtve za grijeh i žrtve za krivnju. I sve što je određeno za svetu svrhu u Izraelu bit će njihovo.“ Crkva će prihvatiti prinos ljudske obitelji kako budu hodili uzvišenim putem svetosti (Izaija 35:8). Ljudska obitelj su uistinu njihova djeca, i kao mar-ljivi roditelji crkva će biti predana njihovoj skrbi i njego-vati ih u spoznaji o Bogu i potrebi da postanu savršeni u karakteru.

Redak 30 — „Najbolje od svih prvina svakoga ploda i najbolje od svih priloga vaših od svega što ćete prinositi pripada svećenicima. I prvine gruboga brašna svojega dajte svećenicima, da bi blagoslov počivao na domu vašemu.“ Crkva u slavi je sama po sebi prvina (Rimljanima 8:23). Međutim sam ljudski rod je plod. Svako ljudsko biće koje postigne vječni život željet će da njegov vlastiti plod karaktera i djela bude dat svećeniku kao prinos njihovom Bogu. Rezultat će biti vječni blago-slov na njima.

Redak 31 — „Svećenici ne smiju jesti ništa što je uginulo i što je rastrgano, bilo od letećih stvorenja bilo od drugih životinja.“ Ovaj se posljednji redak vjerojatno odnosi na one koji odlaze u drugu smrt. Budući da sva ljudska obitelj ima slobodu izbora, njihova odluka da se odupru ljupkim privlačnostima Kraljevstva postaje odluka da umru. Stoga takav „ugiba.“ Za takve nema dostupnog prihvaćanja od svećenika. Ono što ostaje je konačno odbacivanje i sud.

— David Stein__________(1) Vidi Ljepote Istine, (nije objavljeno na hrvatskom) veljača 2012, „Žrtveni obred iz Ezekijela 43,“ i veljača 2013, „Odredbe žrtvenika,“ za potpunije objašnjenje 43 poglavlja Ezekijela.]

(2) Zanimljivo je da je David nazvan knezom u Ezekijelu 34:24. „A ja Gospodin bit ću im Bog, i sluga moj David knez među njima. Ja Gospodin rekoh.“ On je zasigurno jedan od Drevnih Dostojnika. Vidi također Ezekijel 37:25.

(3) Sličan tekst koji prikazuje sjever kao izvor Božje moći na-lazimo u Jobu 26:7, „On razapinje sjever nad prazninom, zemlju drži ni o što obješenu.“

(4) Čovjek bezakonja po boljim manuskriptima i prijevodima (RSV, NIV, NASB, ESV, Novi svijet, Kingdom Interlinear, Rotherham)

(5) Josip je napisao da je Sadok bio prvi Vrhovni Svećenik u Salamunovom hramu. Židovske Starine 10:8:8]

Unutarnje svetište

Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. (Poslanica Galaćanima 5:25)

Glasnik Kristova Kraljevstva14

„Sine čovječji, ti ljudi u srcu svojemu nose odvratne idole svoje i pred lice svoje stavljaju kamen o koji se spotiču, te u grijeh upadaju. Zar da trpim da od mene traže savjet? (Eze-kijel 14:3).

Veliki dio Ezekijela sadrži pouke lekcije ukora zbog Izraelskih svojeglavih grijeha. Bilo bi teško i za Ezekijela,akao i bilo kojeg drugog proroka, to prenijeti Izraelu. (Čak i među braćom lijepa riječ ukora možda neće biti dobro prihvaćena.) Stoga je Bog ojačao Eze-kijela za zadatak. „Evo, dajem ti lice tvrdo kao što je i njihovo, i čelo tvrdo kao što je i njihovo. Dajem ti čelo tvrdo poput dijamanta, tvrđe od kremena. Ne boj ih se i ne plaši se lica njihovih, jer su dom buntovnički“ (Eze-kijel 3:8,9).

Izrael je dugo bio svojeglav, čak i pod Mojsijem, koji je i predvidio kaznu koja je pala na Izrael u danima Eze-kijela. Mi ovdje gledamo unatrag na ranu povijest Izraela kako bi smo izvukli pouke upozorenja za nas, Duhovni Iz-rael, kako i mi ne bi smo otpali od naše vjere i poslušnosti.

Dragovoljno predaniOd svog krštenja na Jordanu, Isus je proveo tri i U

Rimljanima 3:1,2, Pavao pokazuje da je Izrael imao više prednosti od Neznabožaca, jer „bile su im povjerene sve-te objave Božje.“ Kad je Mojsije predao Izraelu „riječi Jehovine,“ one im nisu bile jednostavno nametnute. Iz-rael je čuo, prihvatio, i složio se da će držati riječi Božje, prepoznajući to kao blagoslovljenu mogućnost. „Sav je narod jednoglasno odgovorio: Vršit ćemo sve zapovjedi što ih je Jehova dao“ (Izlazak 24:3,4). Tako se Izrael dobrovoljno obavezao da će držati Zakon.

Pripadnici Crkve Evanđeoskog Doba također su se dobrovoljno obavezali Bogu. Ispit je sada da li ćemo mi ostati pri toj odluci, ili — kao mnogi Izraelci u staro doba — ćemo nedovoljnom vjerom i iskušenjima biti odvučeni.

Istraživanje KanaanaBrojevi 13:1 — „Jehova je rekao Mojsiju: Pošalji

ljude da izvide zemlju Kanaan, koju ja dajem sinovima Izraelovim. Pošalji po jednoga čovjeka iz svakog plemena

otaca njegovih; svaki neka je poglavar među njima.“ Bog je rekao Izraelcima neka idu i zaposjednu zemlju. „Samo budi hrabar i vrlo jak!“

Ipak, uhvatio ih je strah. Umjesto da idu naprijed, kako su bili savjetovani, oni su odlučili poslati uhode u zemlju, da procjene neprijatelja. Ti su ljudi više nego jed-nom vidjeli vodeću Božju ruku i moć koju je On pokazao kad je bilo potrebno. Međutim oni su radije dali prednost riječi svojih bližnjih pred riječju Jehovinom.

Bog je cijelu tu stvar mogao učiniti lakšom za njih. Možda je mogao napraviti čudo da ih ojača i pobijedi njihov strah. Međutim Bog je želio razviti u njima vjeru, pouzdanje, i poslušnost. Tako je i s Duhovnim Izraelom. Umjesto da uguši svaku bitku s kojom se suočavamo, On se poziva na našu vjeru. Kada vodimo borbu pokazujući vjeru, imajući pouzdanje u sva božanska obećanja, plus zaslugu i pomoć od našeg Kapetana i vođe, Isusa, mi možemo biti pobjednici (2.Petrova 1:3,4; Efežanima 6:10­18; Rimljanima 8:35­39; Psalam 18:2).

Otrežnjavajuće pouke Napisano nama za upozorenje

„Sine čovječji, ti ljudi u srcu svojemu nose odvratne idole svoje i pred lice svoje stavljaju kamen o koji se spotiču, te u grijeh upadaju. Zar da trpim da od mene traže savjet? (Ezekijel 14:3).

Uhode se vraćaju iz Kanaana

15Siječanj / Veljača 2015

Izraelski je narod dozvolio strahu i sumnji da oslabi njihovu vjeru. To se može dogoditi kada netko pristupa posvećenju i počinje sumnjati da li će biti u stanju dostići svoj udes. Oni mogu gledati na druge a ne na one koji su im pomogli naučiti Istinu iz Božje riječi, i tako početi lutati poput broda bez kormila (Jakov 3:4).

Strah i sumnja mogu prouzročiti da se počnu zanimati za druge sisteme vjerovanja. Kao što su Izraelci počeli sumnjati u Boga, neki žele svjedočanstvo svojih bližnjih. „Nego, neka se Bog pokaže istinit a svaki čovjek lažljivac“ (Rimljanima 3:3,4). Nikada ne bi smo trebali zaboraviti da je ono što je zapisano u Božjoj riječi napisano nama za pouku (Rimljanima 15:4).

Što se događa kada stvari teku glatko za ljude? Sklonost je da se ne cijeni ono što je dano. Kada di-jete odrasta, ako ga roditelji razmaze s puno materijalnih stvari, a ne uče dijete odgovornosti, da pomaže u kući i da se brine za druge, on može odrasti kao neosjetljiv za dru-ge, i osjećati da ima pravo na više stvari nego ih je u stanju steći. Kad se dijete uči disciplini u kući, surađujući s os-tatkom obitelji, sudjelujući u teretu rada, navjerojatnije će postati dobro prilagođen, samodostatan, i pouzdan. To je osobito tako kada je poučeno riječi Božjoj (Izreke 22:6).

Pobuna protiv BogaOčigledno je Korah, zajedno s Datanom, Abiramom,

i Onom, postao drzak, grub i bez poštovanja. Oni nisu voljeli da Mojsije preuzima vodstvo, poučavajući Izraelce kad im je rekao da naprave nešto za nošenje s resama kao podsjetnik da drže Zakon itd. (Brojevi 15:38­40). Vjerojatno je nešto u vezi te jednostavne direktive, što je Mojsije jednostavno prenio od Boga pokrenulo negodo-vanje. Odmah nakon toga, Leviti pod vodstvom Koraha prigovorili su na Mojsijevo vodstvo (Brojevi 16 pa dalje).

Nije se samo to četvero suočilo s Mojsijem. Oni su trebali podršku mnogih da bi dokazali Mojsiju da su bili u pravu. „Skupili su se protiv Mojsija i Arona, govoreći im: Dosta je bilo! Jer sva je zajednica sveta, svi u njoj, i Jehova je među njima. Zašto se onda uzvisujete nad za-jednicom Jehovinom?“ (Brojevi 16:3). Međutim oni su se u stvari bunili protiv Boga.

Ako počnemo razmišljati kako Pobožan i posvećen način života nije potreban, dolikuje nam da budemo oprezni s obzirom na prebrzo odbacivanje vodstva Isuso-vih i riječi apostola. Korah i njegovih „dvije stotine i pedeset ljudi koji su bili na glasu“ predočavaju u predslici one koji se suprotstavljaju Božjem djelu. To pretpostavlja snižavanje Božjeg standarda.

Mojsije je bio toliko ponizan. Izvještaj kaže, „pao je ničice“ (Brojevi 16:4). On se bojao da bi cijela zajednica mogla biti uništena. Bog je uputio Mojsija da se zajedni-ca makne od šatora Koraha — Datan i Abirama „tih zlih

ljudi“ (Brojevi 16:23­26). Mojsije je podsjetio Koraha i njegovu skupinu da ih je Bog blagoslovio sa službom u Šatoru, a sada još pokušavaju dobiti i svećeništvo (Brojevi 16:9,10). Zemlja je otovorila usta i progutala prebivalište Korahovo. Vatra je proždrla 250 ljudi koji su prinosili kad (Brojevi 16:30­35).

OdgovorČovjek bi pomislio da bi nakon što su vidjeli kako

moćna ruka Jehovina uništava grupu Njegovog naroda zbog nepoštivanja Božjeg predstavnika, zastali i razmislili o onom što se dogodilo. Međutim, već sljedećeg dana, Iz-raelci su gunđali protiv Mojsija i Arona. „Vi ste pobili Je-hovin narod“ (Brojevi 16:41). Ovdje se opet suprotstav-ljaju Mojsiju i Aronu. Bog nije gubio vrijeme govoreći Mojsiju da će uništiti cijelu zajednicu. Mojsije i Aron pali su ničice, bojeći se onog što bi se moglo dogoditi. Oni su se zauzeli, zaustavljajući nevolju koja je već bila uzela živote oko 14 000 ljudi (Brojevi 16:49).

Zašto su ponovno mrmljali? Oni nisu prepoznali Je-hovinu pravdu. Da li bi ovo moglo ukazivati na to da bi smo i mi kao Duhovni Izrael, mogli podleći istim problemima? Ponos bi mogao uznositi naše mišljenje o samovrijednosti, i težiti za službama koje Bog nije otvorio za nas. To bi mogla biti sugestija iz predslike o Korahu. Neka bi smo uvijek bili na Gospodinovoj strani, čuvajući naša srca od ponosa i samovolje. Kad god postoji neki prijepor neka bi smo razabrali Gospodinov put.

Na kraju četrdeset godinaPrvog mjeseca, Abiba, travanj po našem kalendaru,

40 — te godine po Izlasku, Izraelci su se okupili da uđu u obećanu zemlju. Nisu imali vode, i bili su u pustoši. Izvještaji ljudi koji su posjetili područje tvrde da je vrućina nepodnošljiva tako da se čovjek osjeća vrlo neugodno, sažganim i umornim. Biti žedni ne opisuje dovoljno dobro Izraelce u tom trenutku.

Korahova pobuna

Glasnik Kristova Kraljevstva16

Narod se pepirao s Mojsijem, njihovim vođom prema Brojevima 20:3. Čelnici sa čašću i utjecajem nose teške odgovornosti. Redak 6 kaže da su Mojsije i Aron otišli „do ulaza u šator sastanka“ i pali ničice. Pojavila im se slava Jehovina, vjerojatno zraka svjetla sa pomirbenog poklopca u svetinji nad svetinjama.

Bog je rekao Mojsiju da sakupi narod, govori sti-jeni, i da će narod i njihova stoka tada piti. Uzevši u obzir mnoge ljude, vjerojatno dva milijuna, plus mnoge životinje, Bog je bio spreman pružiti ogromnu količinu vode. On ne bi dopustio da narod umre od žeđi. Oni su bili na pragu ulaska u obećanu zemlju. Prema Bro-jevima 20:8 Bog je rekao Mojsiju da uzme štap (simbol autoriteta), vjerovatno Aronov štap koji je bio procvao, da podsjeti narod da je Bog prihvatio Arona kao velikog svećenika i Mojsijevog pomoćnika.

Mojsije si je prisvojio nešta časti tom prigodom prema Brojevima 20:10. Bilo mu je rečeno da govori stijeni, ne da udari stijenu, međutim Mojsije je bio toliko gnjevan da je dvaput udario stijenu. To pokazuje da se čak i veliki sluga može spotaknuti.

Trebali bi smo biti oprezni da ne sudimo preoštro Mojsija za njegov postupak. „Prepoznat ćete ih po nji-hovim plodovima“ — a plodovi Mojsijevog karaktera bili su bogati (Matej 7:16). Međutim ovo iskustvo može biti pouka svakome od nas da bi tim više trebali biti pažljivi u našem vladanju, posebice kad smo pod pritiskom.

Mojsiju nije bilo rečeno da govori narodu, nego jedino da govori stijeni. Ljudi su bili izmučeni strahom i bili su veoma žedni. Bog se spremao dati im znak ili dokaz svoje ljubavi i brige. „Jer on dobro poznaje građu našu, sjeća se da smo prah“ (Psalam 103:14). Budući je voda sim-bol istine, možemo tu lako vidjeti kako će Bog dati vodu istine i života umornom svijetu, kad dođe vrijeme za to. Čak i sada, Duhovni Izraelci primaju vodu istine koja jača i zadovoljava dušu (Psalam 23:2).

Nemojte da vam otvrdnu srcaU Hebrejima 3:8, apostol Pavao citira Psalam 95:8.

„Nemojte da vam otvrdnu srca kao onda kad su praoci vaši izazvali gnjev moj, kao u dan iskušavanja u pustinji.“

Dok su bili u pustoši, Izraelci su se prepirali s Mojsi-jem i iskušavali Boga sa nedostatkom vjere u Božje vod-stvo. Mi ćemo uspjeti jedino ako zadržimo potpunom i trajnom vjeru da će Božja prisutnost voditi naše korake na uskom putu.

Pojam kojeg je Pavao koristio u poticaju, „Nemojte da vam otvrdnu srca,“ Grčka je riječ skleruno, slično sklero-sis, medicinski termin. Ateroskleroza je otvrdnjavanje ar-terija. Pavao ukazuje na srce koje gubi svoju fleksibilnost da opsrbljuje tijelo sa ispravnom cirkulacijom. Izrael ne dopušta Bogu da savije i oblikuje njihove karaktere onako

kako je On želio. „Zar će glina reći tvorcu svojemu: Što radiš? (Izaija 45:9).

Nepopustljivost Izraelaca, spriječila ih je da uče. Mi za razliku od Izraela, ne smijemo „gunđati“ ili se „prepi-rati“ (Izlazak 17:2,3). Ne bi smo trebali iskušavati Boga. Bog, „lončar,“ treba iskušavati i ispitivati nas za naš raz-voj. Psalam 95:10 kaže da mu se „gadio“ taj naraštaj. U Ponovljenom Zakonu 31:27 Mojsije je rekao Izraelu, „Jer ja dobro poznajem buntovnost tvoju i nepokornost tvoju.“ Barclay kaže, „i nikada nisu spoznali moje puteve.“

„Boj se Boga“ (1.Petrova 2:17) Nema izgovora za ne učiti ono što Bog želi da znamo.

Razmisli o 40 godina u pustoši. Odrasli, od 20 godina i stariji, nikada nisu ušli u obećanu zemlju, izuzev Jošue, Kaleba, i levita koji su stali na Mojsijevu stranu (Izlazak 32:26 pa dalje). Što ih je učinilo drugačijima od ostalih Izraelaca? Oni su se pouzdali u Boga.

Neposlušnost dolazi uslijed nedostatka pouzdanja, osjećaja nesigurnosti da Bog ne može ili se neće baviti s našim stvarima. U Izlasku 17:7 Izrael je upitao, „Je li Je-hova među nama ili nije?“ Brat Russell komentira, „Go-tovo svi koji su otpali najprije su izgubili sav strah“ (R 3596). To je stanje toliko opasno da bi smo mu dopustili da raste u nama. Neka bi smo se bojali, poštivali, i cije-nili sva predivna Božja obećanja. „Držimo se nepokole-bljivo nade koju ispovjedamo — jer vjeran je Onaj koji je obećao“ (Hebrejima 10:23).

Izrael je promašio kao nacija zato što se nisu pouzdali u Boga, nisu vjerovali Bogu, i nisu ljubili Božja obećanja. Bog nikada nije lagao Izraelu. Bog ne može lagati!

Kad je Bog obećao Abrahamu da će kroz njegovo potomstvo blagosloviti sve narode, On je dao obećanje, da pokaže nama, nasljednicima obećanja, da se možemo osloniti na Njega. Bog se još i zakleo na Svoje obećanje.

„Jer sve što je nekad napisano, nama je za pouku na-pisano, da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu“ (Rimljanima 15:4).

— Michael Colletti

40 godina u pustoši

17Siječanj / Veljača 2015

Je si li ikada razmišljao o tome? Ezekijel, svećenik, trebao je biti uzet kao zarobljenik i plakati pored rijeka Babilonskih, prije nego mu se poja-vila slava Božja, u svojoj zastrašujućoj svjetlosti. Hram je bio mjesto gdje bi

smo se nadali vidjeti slavu Božju. Međutim, Ezekijel ju je najprije vidio pored Babilonske rijeke.

Međutim, 14 mjeseci kasnije Ezekijel je ponovno vidio slavu Božju, i taj je put bila povezana sa hramom. Pojava Boga i Njegove slave bila je poput one koju je Ezekijel vi-dio ranije (Ezekijel 8:1­4). Tom prigodom Ezekijel je bio doveden u duhu u Jeruzalemski hram. Međutim Ezekijel nije ušao u hramski kompleks na uobičajen način. Prorok je trebao kopati kroz zid kako bi razotkrio nezakonite rad-nje koje su se tamo događale. „Potom me (Bog) doveo na ulaz u dvorište i ugledao sam rupu u zidu ... Tada sam probio zid i ugledao nekakav ulaz. A on mi je rekao: Uđi i pogledaj gadosti opake koje oni čine ovdje“ (Ezekijel 8:7­9).

Prorok nam je predstavljen u Ezekijelu 1:3 kao „Eze-kijel, svećenik.“ Međutim u sljedećoj prigodi na njega se ukazuje kao na „Sina čovječjeg“ (Ezekijel 8:8), vjerovatno da se razlikuje Ezekijela od zlih svećenika koje je gledao. (Ili možda da se sugerira da je Ezekijel

u nekom smislu bio preteča Isusa, kojega se obično na-zivalo „sinom čovječjim,“ kad je bio svjedokom grijeha Izraelskih vođa.

Kroz ovaj ulaz kroz kojeg je Ezekijel prokopao, vidio je urezane na zidu različite nečiste životinje i idole koje su Izraelci koristili, opisujući nečistoću Izraelskog idolo-poklonstva. Ezekijel je također vidio sedamdeset starijih Izraelskih vođa s kadionicama, u tamnim komorama, s nesvetim likovima (Ezekijel 8:10­12). On je nastavio dalje i vidio je žene kako plaču za bogom Tamuzom. Eze-kijel je bio odveden u unutarnje dvorište Božjeg doma i našao je 25 ljudi s leđima okrenutim hramu, gledajući prema istoku, obožavajući sunce (Ezekijel 8:13­18). Sve to opisuje idolopokloničko bezakonje i nasilje Izraelaca, zbog čega će uslijediti sudovi opisani u 9 i 10 poglavlju.

Nekoliko poglavlja kasnije, u Ezekijelu 34, bili su ponovno nabrojani grijesi „pastira“ vođa Izraela kao i osude toga. Oni nisu jačali slabe, liječili bolesne, ran-jene nisu povijali, nisu ih vodili na čistu vodu ili svježe pašnjake. Umjesto toga, oni su vladali oštro, surovo, za svoje vlastite ciljeve (Ezekijel 34:1­6). Među njihovim grijesima su čak bile i žrtve djece. „A kad su sinove svoje poklale odvratnim idolima svojim ... Eto to su činile usred doma mojega“ (Ezekijel 23:39).

Pouke iz tih vizijaVjerovatno mnoga braća koja proučavaju ili čitaju ove

odlomke vide u njima proročanstvo o duhovnoj svojegla-vosti Izraela u Isusovim danima, i o duhovnoj svojegla-vosti tzv.Kršćanstva u kasnijim vremenima. I doista tamo postoje prikladne primjene toga. Međutim sada želimo vidjeti što mi možemo naučiti iz tih vizija.

U Ezekijelovoj viziji slavnog hrama, ono što zaokuplja našu pažnju jesu njegov dizajn i mjere. Nakon što smo iz-vukli sve što se moglo iz simbolizma stvorenja, lica, krila, kotača, prijestolja, vatre, svijetla, soba, vrata, i mjera ­­ sve dobra polja za istragu ­­ neka ne bi smo previdjeli drugu stranu vizije, prilično tmurnu, ali jednako živu. Riječ je naime o ljudima iz tih vremena, njihovom položaju pred Bogom, i osobnim poukama koje su namjenjene nama. „A sve to ... napisano je za upozorenje nama ...“ (1.Korinćanima 10:11).

Jesmo li u opasnosti? Kopanje kroz zid

„Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana u mjesecu ... među izgnanicima na rijeci Kebaru ... vidio sam viđenja Božja“ (Ezekijel 1:1).

Prorok Ezekijel

Glasnik Kristova Kraljevstva18

Ako u ovoj knjizi postoji išta što se da jasno razumjeti, tada je to činjenica da je slava Božja toliko zastrašujuća i Njegov hram toliko svet da On neće dopustiti da mu mi okrenemo leđa, oskvrnemo njegov hram, i prođemo nekažnjeno. Oni „koji su otišli od mene za odvratnim idolima svojim, morat će okajati prijestup svoj“ (Ezekijel 44:10).

Kad je Apostol Ivan napisao, „Dječice, čuvajte se ido-la,“ možda se Ivan osvrnuo na pouku o idolopoklonstvu iz Ezekijela (1.Ivanova 5:21). Kad je Pavao napisao, „Jer ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući ok-rutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu,“ možda se sjetio upozorenja o lažnim pastirima iz Ezekijela 34 (Djela 20:29). Kad je Petar savjetovao starješine da ne Gospodare nad Božjim nasljedstvom, nego da budu „uzori stadu,“ vrlo je vjerojatno imao na umu Ezekijel 34 (1.Petrova 5:3). Kad je Isus govori o svojstvima dobrog pastira, on se također možda sjetio Ezekijela 34 (Ivan 10:11­16).

Svi oni koji imaju neke odgovornosti da pomažu u pastirenju stada Božjeg trebali bi učiti od duha našeg učitelja, koji se suprotstavljao vukovima, povijao ranjene, jačao slabe, tražio izgubljene, i čak dao svoj život za sta-do. Mi nismo glavni pastir – to je Isus – međutim treba li bi smo biti pokrenuti njegovim duhom. Ako njegova ljubav nedostaje u našim životima tada nismo ništa više od „mjedi što ječi i li činele što zveči“ (1.Korinćanima 13:1). Moramo stajati iza onog što pjevamo: „Ispunje-ni s njegovom dobrotom, izgubljeni u njegovoj ljubavi“ (“Blessed Assurance,”Hymns of Dawn).

Preispitati sebeU 2.Korinćanima 13:3,5, Pavao je pisao braći u

Korintu, koji su tražili „dokaz da u njemu govori Krist „da bi umjesto toga trebali „ Ispitati sebe jesu li u vjeri, sami sebe provjeravati! Zar ne shvaćate da je Isus Krist u zajedništvu s vama? Trebali bi ste, osim ako niste odbačeni.“ Jednako je tako i kod svakog od nas. Trebali bi smo dokazivati sami sebe, gledati u svoju nutrinu, i vid-jeti postupamo li iz dobrog srca, spremni na dobre načine potrošiti se za druge.

Neka bi smo dakle kopali kroz sebe da vidimo kakvo je naše vladanje u Gospodinovom hramu, to jest, među braćom. Neka bi smo iskopali rupu kroz zid tradicija, doktrina, institucija, pravila, politike, i prakse. Da li vi-dimo u tome neke uznemirujuće stvari?

Koji bi bio ispravan način gledanja u hram? Koji je način na koji nas Duh vodi? Gdje bi smo trebali kopa-ti? Prije nego što kažemo bilo što o onome što vidimo, moramo si najprije postaviti ova pitanja? Mi predlažemo da se uzme riječ Božju kao „svjetlo našoj stazi,“ i da se molimo. Potražimo najprije kakve bi stvari trebale biti i

zatim to usporedimo s onim što vidimo. Sveti nas Duh ne može voditi na neki drugi put nego bi to pisana riječ. „One su duh i život“ (Ivan 6:63). Razmotri neke bib-lijske natuknice što se tiče hrama Božjeg, to jest, tijela Kristovog.

● „Jednim duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo“ (1.Korinćanima 12:13). To nije po ljudskim željama niti da zadovolji ljudsku sklonost, pa stoga ne bi trebalo biti „podjela među nama“ (1.Korinćanima 1:10), „da ne bude podjele u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge“ (1.Korinćanima 12:25).

● Bog je „rasporedio udove u tijelu, svaki od njih, kako je htio“ (1.Korinćanima 12:18). „Od njega cijelo tijelo – kojemu su svi dijelovi skladno sastavljeni i složno rade jer svaki zglob koji ih povezuje ispunjava svoju svrhu, doprinosi svojem rastu na izgradnju samoga sebe u ljuba-vi“ (Efežanima 4:16).

● Ljubav je dugotrpljiva, dobrostiva je, ne ponosi se, pristojno se vlada, nije razdražljiva, ne računa zlo, raduje se onome što je ispravno, i trpi (1.Korinćanima 13:4­7). Ako ova stvojstva nisu pokazana dok „govorimo istinu,“ tada naše postupanje nije „u ljubavi“ kao što je Pavao savjetovao (Efežanima 4:15).

● Svaki član ima „različite darove, već prema nezasluženoj dobroti koja nam je ukazana ... Brats-kom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge! Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima!“ (Rimljanima 12:6,10).

● Neka bi riječ Kristova prebivala u nama izobilno, ohrabrujući jedni druge sa himnama i zahvalnim srcima, čineći ono što je dobro i zdravo (Kološanima 3:16; Rim-ljanima 12:2). Ne dozvolimo da nas naziva „Rabi“ ili učitelj, nego slavimo naš pravi položaj, „svi ste vi braća“ (Matej 23:8).

Ovo su oruđa uz pomoć kojih možemo preispitati sebe i naše prošlo vladanje. Ako vidimo sve manje i manje grupice, kako se vješaju o jednu osobu, jednu riječ, jedno

Ezekijelov hram

19Siječanj / Veljača 2015

učenje, jednog slugu, jednu godinu, itd., dajući dragocjene stvari kao što su braća, sestre, djeca, a ponekada i istinu, zbog te jedne stvari, tada vjerojatno promašujemo isrpa-van duh našeg obožavanja.

Ako smo mnogo podijeljeni, možemo sumnjati da je nešto krenulo po zlu. Možda smo, do jedne određene mjere, okrenuli leđa svetištu. Ako vidimo toliko mnogo „komadića“ bratstva po polju, možda bi smo mogli pret-postaviti da nam Gospodin govori „Jauči i plači gorko ... od tuge se udari po bedru svojemu“ (Ezekijel 21:12). Možda Bog traži od nas da „pojedemo ovaj svitak,“ upijajući duh Božji još više u sebe (Ezekijel 3:1­3).

ZabrinutostAko ulazimo u ono za što pretpostavljamo da bi tre-

bao biti hram Božji i vidimo da Bog ne može postaviti udove u tijelu da rastu kako On hoće ... Ako nam Krist ne može dati darove kakve on želi i da ih se pokazuje prema vjeri braće ... Ako jedna osoba prisvaja sebi sve darove: voditelj, učitelj, evanđelist, prorok, stražar, onaj koji podbuđuje ... Ako tijelo raste jedino po njegovoj volji ... Ako su na našim studijima ista ovlaštena pitanja i ovlašteni odgovori{1} ... Ako vidimo istučene ovce, kako idu u stranu, i čujemo „to je bila volja Božja“ ... Ako puštamo da naša djeca „umru“ ili vidimo ljude kako gledaju prema istočnjačkoj „duhovnosti“ ... Ako vidimo te stvari mi imamo pravo zaključiti da smo naišli na rupu u zidu i to je zapravo mjesto kroz koje bi smo trebali kopati zid.

Pavao kaže da ih on nije došao „zadiviti riječima ili mudrošću,“ nego „slab i u strahu i u velikom drhtanju“ u brizi za braću. Njegova je namjera bila da njihova vjera ne počiva na mudrosti ljudi, nego na svjedočanstvu Kris-ta, „Isusa Krista, pribijenoga na Križ“ (1.Korinćanima 2:1­3). Izjegavajmo raspre temeljene na psihologiji i filo-zofiji umjeto na Riječi Božjoj, ili bi smo se inače trebali pitati na kakvoj vatri pečemo naš kruh? (Ezekijel 4:15).

Pobrinimo se da dok pjevamo „Sve za Isusa, sve za Isusa,“ da naše oči umjesto toga ne bi bile na nekom ido-lu. Ako smo upozoreni na „razorne hereze,“ ispitajmo stvar da vidimo ima li razloga za brigu, ili se možda radi o optužbi uslijed prevelike revnosti (1.Korinćanima 13:9). Pobrinimo se, i ovce i pastiri, da se opisi iz Ezekijela 34 ne primjene na nas. Hranimo se sa čistih pašnjaka, sa čistom vodom, ne zamućenom uslijed gaženja drugih.

Jesmo li ikada pomislili da glasanje za ono što mi vo-limo i što ne volimo, što bi smo trebali reći i što ne bismo trebali reći, možda nije uvijek volja Božja i ne jamči na-predak u istini? Je li moguće da mi voljno glasamo za naš odlazak na stranputicu?

Ljudi sa istom vjerom u Evanđelje Isusa Krista: u spasenje, poziv, odabir, proslavljenje, uskrsnuće, i obn-ovu drže se na distanci zato što neki vjeruju da njihovo tumačenje riječi, teksta, sjene, usporedbe, dovoljno da jamči razdvajanje – to je signal da zastanemo na trenutak, i razmotrimo to malo pažljivije? „Istina posrće na trgu“ upozorio je prorok (Izaija 59:14). Da li bi inzistiranje na nekim specifičnostima moglo biti uzrok?

Dobro poznata zapovjedIsus nam je svima dao dobropoznatu zapovjed, da se

ljubimo međusobno. „Novu vam zapovijed dajem: Ljubi-te jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi lju-bite jedan drugoga“ (Ivan 13:34). Nadalje nas je ohrab-rio, „Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga“ (Ivan 13:35). Budimo sigurni da drugi vide taj dokaz. „Pazite da ne budete neposlušni onome koji govori ... s nebesa“ (Hebrejima 12:25).

Zaključimo s ovim riječima: „Na kraju braćo, što je god istinito ... što je god plemenito ... pravedno ... čisto ... čime se promiče ljubav ... pohvalno ... čestito i što je god hvalevrijedno, o tome razmišljajte“ (Filipljanima 4:8).

— Iosif Dejan__________(1) Molimo vidi Glasnik Rujan/Listopad 2010, „Neophodna učenja prema Bibliji.“ Također R5284 „Manje i više važna učenja.“

Ohrabriti sa Himnama i zahvalnim srcima

Ljubite jedni druge

Glasnik Kristova Kraljevstva20

Postoji pet dijelova u knjizi Ezekijela. (1) Poglavlja 1­24 daju različite vizije, kazne, i proročanstva o Izraelu. (2) Poglavlja 25­32 su o Neznabožačkim narodima blizu Iz-raela: Amon, Moab, Edom, Filisteja,

Tir, Egipat. (3) Poglavlja 33­36 se ponovno vraćaju na Izrael kao temu, posebno Izraelske vođe, premda je uključena i bratska nacija Edom. (4) Poglavlja 37­39 su o povratku Izraela u njihovu zemlju, naknadnoj invaziji Goga, i Božjem izbavljenju Izraela kroz Harmagedo-nsku prijetnju. (5) Ezekijel završava sa devet poglavlja proširene vizije Kraljevstva.

Naš studij u ovom članku je iz tog zadnjeg dijela. Ovu se viziju često naziva vizijom Ezekijelovog hrama, zato jer uključuje podugačak opis Hrama koji, poput Salamunovog hrama, predstavlja Božje djelo pomirenja za oporavak svijeta. Tijekom tako opisanog Milenijskog Kraljevstva, čovječanstvo će biti obnovljeno u život. Izrael će biti zemaljsko središte tog Kraljevstva i odande će se blagoslovi života proširiti na druge.

Početak godine

Ezekijel 40:1 nam kaže da je vizija bila dana „početkom godine,“ 25­te godine Ezekijelovog zatočeništva. Iz-raz „početkom godine“ označava sedmi mjesec, koji je tijekom Izraelskog zatočeništva bio nazvan Tišri, naziv koji se koristi i danas. Taj se mjesec ranije zvao Etanim (1.Kraljevima 8:2). Ime Tišri je izvedeno od Babilon-skog mjeseca Tašritu.

Netko bi mogao misliti da „početkom godine“ nam-jerava označiti prvi mjesec, međutim postoje tri razloga protiv toga. (1) Na mjesec „prvi“ se dva puta izričito po broju ukazalo u Ezekijelu 29:17 i Ezekijelu 30:20, međutim „sedmi“ mjesec nikada nije nazvan po broju u Ezekijelu. (2) Vladalačke godine Judejskog Kraljevstva išle su od jeseni do jeseni, ne od proljeća do proljeća. Vidi na primjer, 2.Kraljevima 22:3 i priču koja slijedi sve do 2.Kraljevima 23:23, gdje je vidljivo da se brojevi godina ne povećavaju s početkom prvog mjeseca godine. (3) Čak i danas, „Roš Hašana“ — Židovska Nova Go-dina — je prvi dan Tišrija.

Činjenica da je Ezekijelova vizija bila dana „početkom godine“ je značajna, zato što je u drugim prilikama početak nove godine simbol novog doba u Božanskom Planu. Na primjer, gradnja Tabernakula predstavlja početak Evanđeoskog Doba, i Tabernakul je bio podig-nut prvog dana, prvog mjeseca, druge godine od Izlaska (Izlazak 40:1,17). Datum kad su vode potopa presušile, a što predstavlja kraj prokletstva i početak Milenijskog Kraljevstva, bio je prvi dan, prvog mjeseca, 601 godine Noinog života (Postanak 8:13).

Dan PomirenjaČinjenica da je Ezekijelova „nova godina“ počela u

sedmom mjesecu je značajna zato što je konkretan dan vizije bio „deseti dan u mjesecu“ (Ezekijel 40:1). To je bio Dan Pomirenja. Kako je prikladno da se vizija Milenijskih blagoslova za svijet poklopila sa danom u Izraelskim običajima koji predstavlja pomirenje Boga s čovjekom. Kasnije u Ezekijelu 47:10, postoji ukazivanje na mjesta po imenu En Gedi i En Eglajim povezana s

Ezekijel 46:1-13 Šestero janjadi

„Žrtva paljenica koju će knez na dan počinka cijelu prinijeti Jehovi neka se sastoji od šest jaganjaca bez mane i od jednog ovna bez mane“ (Ezekijel 46:4).

Dan Pomirenja

21Siječanj / Veljača 2015

vodama života. Imena ovih mjesta znači vrelo, ili izvor, odnosno jaraca i dva junca. Ova veza sa prinosima za grijeh dana pomirenja osnažuje simbolizam da je tema vizije pomirenje i obnova čovječanstva.

JubilejDan Pomirenja je bio još posebniji ako je padao na

50 godinu Jubilejskog kruga. Na kraju toga dana oglasila bi se jubilejska truba, signalizirajući oslobođenje za sve sluge i povratak na izgubljena nasljedstva. To je simbol oslobođenja čovječanstva tijekom kraljevstva i njihov povratak na nasljedstvo izgubljeno u Adamu. Usporedite li Ezekijel 1:1,2 sa Ezekijelom 40:1, vidljivo je da je vizija došla 50­te godine. Netko može ukazati na Ezekijel 7:13, kako bi pokazao da je to bila Jubilarna godina, a što potvrđuje i rabinsko svjedočanstvo.{1}

Božje KraljevstvoRazmišljajući o iskušenjima koja su zadesila Isusa,

odmEzekijel 40:2 kaže da je Ezekijel bio u duhu uzet u zemlju Izraelsku i da je bio postavljen na „goru vrlo visoku, na kojoj je s južne strane bilo nešto što je izgledalo kao grad.“ Gora vrlo visoka predstavlja Božje Kraljevst-vo. Ivan koji je napisao Otkrivenje također je bio uzet na visoku goru kad je vidio viziju Milenijskog Kraljevstva (Otkrivenje 21:10). Grad na jugu predstavlja vladavinu koja se odnosi na zemlju.

Postoje mnoge bogate pouke o Kraljevstvu uvedene u tim poglavljima. U njima su spomenute četiri klase: Svećenici (Crkva), Leviti (Veliko mnoštvo), Knez (Drev-ni Dostojnici), i narod zemlje (svijet čovječanstva). Eze-kijel 47 sadrži dobro poznati opis rijeke života koja teče od prijestolja a što nas podsjeća na Otkrivenje 22:1 pa dalje. Ova rijeka u Ezekijelu počinje kao potok prolazeći s južne strane žrtvenika, što pokazuje da je to vrijeme za blagoslove života, uvjetovane sa žrtvama na oltaru, da teku svijetu tijekom zemaljskog kraljevstva.{2}

Ezekijel nastavlja tisuću lakata i nalazi da je voda duboka do gležnja, tisuću lakata dalje ona je do koljena, tisuću više i ona je do struka, i tisuću više i dubina je sveobuhvatna, iznad glave. Tako će se blagoslovi nastaviti sakupljati i pokrivati svakoga. Rastuća mjera — 1000, 1000, 1000, 1000 — sugerira da ta rijeka teče da blago-slovi svijet tijekom Milenijskog Doba.{3}

Ezekijel 46„A kad je pala večer, ljudi su mu doveli mnoge

opsjeUsredotočimo se sada na 46 poglavlje Ezekijela. Koncentrirat ćemo se na prvih 13 redaka. Već znamo da možemo nešto očekivati o Milenijskom Kraljevstvu, iz konteksta drugih, mnogo poznatijih dijelova vizije, kao što su oni gore spomenuti.

Redak 1 — „Ovako kaže Svevišnji Gospodin Je-hova: Vrata unutarnjega dvorišta koja gledaju na istok neka budu zatvorena šest radnih dana, a na šabat neka se otvore i na dan mlađaka neka se otvore.“

Ova vrata će osigurati narodu zemlje pristup Bogu. Međutim, ona su zatvorena, nedostupna, za šest radnih dana. Čini se lakim za utvrditi da to opisuje 6000 godina, šest „milenijskih“ dana grijeha i smrti kad je čovječanstvo bilo otuđeno od Boga. Međutim, na šabatni dan vrata će biti otvorena. To opisuje da će 7 Milenija, Milenijske Kristove vladavine, svijet imati pristup Bogu na način na koji to do tada nije imao.

Postoji još jedan dan kad je taj pristup odobren. „I na dan mlađaka neka se otvore.“ Ovo je drugi način pred-stavljanja Kraljevstva, međutim ovaj puta iz Židovske perspektive. Cijeli svijet Neznabožaca bio je pod proklet-stvom 6000 godina, tako da se oni uklapaju u prvu sliku. Međutim dan mlađaka jedinstveno se odnosi na Izrael.

Mlađak je početak mjeseca, kad je vidljivost mjeseca na najnižoj razini, međutim iz noći u noć povećava se njegova vidljivost, svjetlina i veličina osvjetljenja. To pri-kazuje položaj Izraela u Kraljevstvu. Oni će se obratiti Bogu da ih izbavi, Drevni Dostojnici biti će podignuti da im pomognu, i oni će tada naučiti da je Isus njihov bla-goslovljeni Mesija. Nakon toga oni će gledati „u onoga kojega su proboli“ (Zaharija 12:10; Ivan 19:37). {4}

Tijekom prvog Kristovog dolaska, Isus je bio odbačen od Izraela i razapet u vrijeme punog mjeseca. To je pred-stavljalo da su s prisutnošću Isusa bili na visokoj točki naklonosti, ali zato što ga nisu primili kao nacija, njihovi su izgledi iz dana u dan počeli zatamnjivati, baš kao što mjesec slabio iz dana u dan. Ovdje u Ezekijelu 46:1 je upravo suprotno. Sada će se blagoslovi prema Izraelu povećavati iz dana u dan. Nakon njihovog priznavanja Isusa, vrata će biti otvorena u taj dan naklonosti prema Izraelu koja će se povećavati.

Jubilejska truba

Glasnik Kristova Kraljevstva22

Redak 2 — U ovom retku knez (Drevni Dostojnici) pristupa Bogu također kroz otvorena vrata. Knez će „ući u predvorje vrata,“ i stati kod dovratnika na vratima, gdje će svećenici služiti sa prinošenjem žrtava paljenica i žrtava zajedništva u njihovu korist. Malo kasnije ćemo razmotriti značenje tih vrsta prinosa. Za sada samo dajemo svoje mišljenje da su žrtve paljenice izraz cijenjenja prinositelja za otkupljenje koje je Krist osigurao, i da žrtve zajedništva predstavljaju odanost i posvećenje temeljeno na njihovom otkupljenju i čistim položajem pred Bogom. Svećenici kao Božji predstavnici primaju te prinose.

Ovaj redak također opisuje da će vrata biti otvorena cijeli dan, „neka se ne zatvaraju do večeri.“ Stoga će taj pristup biti dostupan svima tokom cijelog Milenijskog „dana.“

Redak 3 — „Na ulazu tih vrata neka se narod zem-lje klanja pred Jehovom na dane počinka i na mlađake.“ Pristup će biti odobren svim ljudima širom svijeta, bes-platno.

Redak 4 — „Žrtva paljenica koju će knez na dan počinka cijelu prinijeti Jehovi neka se sastoji od šest jag-anjaca bez mane i od jednog ovna bez mane.“ Očigledno ih knez prinosi u korist naroda zemlje nad kojom je knez, isto tako kao i za sebe. Ukazivanje na šest jaganjaca dovo-di nas izravno do naslova naše diskusije, „Šest Janjadi.“

To je neobičan broj žrtava. Kada je po Zakonu bilo prinešeno više janjaca, najčešće je broj bio sedam. Na primjer, sedam jaganjaca bilo je prinešeno, u svim ovim prilikama: Mlađaci, tjedan Beskvasnog kruha (sva-kodnevno), Pedesetnica, Blagdan Truba, Dan Pomiren-ja, i osam dana Blagdana Sjenica. Sedam se čini priklad-nim, jer to je broj nečeg dobrog, blagoslova i koristi.

Neki su primjetili da je broj sedam u srcu Hebrejske riječi za „zakletvu,“ tako da kada se jedan veže potpuno ( sa zakletvom) je „sedam“sebi. Zapazi Postanak 21:28, gdje je sedam jaganjaca znak zakletve između Abrahama

i Abimeleka. Zbog povezanosti između ovog broja, i kon-cepta zakletve, sedam je postao vezan za zakletvom­vezan Abrahamski savez. Možda je zbog toga taj broj toliko naširoko korišten u razvoju Božjeg Plana blagoslova, potvrđenog sa Njegovom zakletvom.

Međutim ovdje u Ezekijelu 46:1, broj jaganjaca je upadljivo drugačiji. Iznosi šest. Zašto?

To je zbog toga što čovječanstvo, kroz vodstvo Drevnih Dostojnika, počinje cijeniti otkupljenje koje im je donio Bog da ih oslobodi od prokletstva grijeha i smrti koje je trajalo šest milenija. Koncept izražen u „šest radnih dana,“ prvog retka ključ je za razumijevanje zašto je knez prinio „šest jaganjaca“ za narod.

Zajedno s njima bila je prinešena još jedna životinja, ovan. Koja je razlika između jednog od tih šest jaganjaca i tog ovna? Razlika nije u spolu. To su sve muški prinosi. Mi znamo da je to tako budući su to žrtve paljenice, a sve žrtve paljenice moraju biti muške (Levitska 1:3,10). Oni su svi ista vrsta životinja, naime ovce. Razlika je u starosti. Janjci su nezreli a ovan je u potpunosti zreo.

Mi predlažemo da je ovan prinos cijenjenja od strane Drevnih Dostojnika koji su već zreli, duhovni, zbog nji-hove odanosti u njihovom prijašnjem životu. Dok je svijet čovječanstva, koji upravo dolazi Bogu na smislen način, relativno nezreo — šest janjaca.

Redak 5 — „Žitna žrtva neka bude jedna efa za ovna, za jaganjce žitna žrtva neka bude koliko može dati, a ulja neka bude hin za svaku efu.“

Te mjere za žitnu žrtvu su obje neobične. U Zakonu je postojala standardna formula za takve stvari. To je zabilježeno u Brojevima 15:1­12. Žitni prinos za janje je 1/10 efe. Za ovna je 2/10 efe. Međutim u Ezekijelu 46:5 to je drugačije.

U Ezekijelu, žitni prinos za ovna je puna efa, i za sva-ko od šest jaganjaca je „koliko može dati.“ Potonji iznos je milosrdna priprema za „mlađe“ članove svijeta koji tek uče pristupiti Bogu. On ne nameće standard na njih jer još nisu dobro razvijeni. „Neka bude koliko može dati,“ je sve što se zahtijeva.

Međutim, Drevni Dostojnici, koji su podignuti kao savršena bića a što je nagrada za njihovu vjeru, klasa koja je prošla kroz poteškoće i razvoj, oni mogu datičak i više nego prethodni standard. Oni mogu dati punu mjeru, punu efu sa svojim prinosom.

Žitno prinos je jedan od pet određenih prinosa u Knjizi Levitskoj, poglavlja jedan do sedam. On označava aktivnost, službu, revnost, u cijenjenju onoga što je Bog učinio za njih. To će biti u visokoj mjeri za Drevne Dosto-jnike, međutim u nižoj mjeri za svijet kako bude počeo učiti.

Redak pet propisuje „hin ulja na efu,“ što je velikodušan iznos, više nego je propisan u Brojevima 15.

Isus je bio razapet u vrijeme punog mjeseca

23Siječanj / Veljača 2015

To vjerovatno predstavlja da će Bog izliti Svog Duha u izobilju, tako da će postojati obilan dio za sve koji su is-pravno motivirani. „Izlit ću duha svojega na svako tijelo“ (Joel 2:28).

Redak 6 — „Na dan mlađaka neka prinese iz krda junca bez mane, a neka prinese i šest jaganjaca i ovna. Neka budu bez mane.“ Razlika između šabatnih pri-nosa, i prinosa na dan mlađaka, je jedna životinja: junac.

Junac je jednostavno bik, muško govedo. {5 }Međutim, bikovi mogu živjeti dugo, pa ovaj tekst prop-isuje „junca.“ To je odrasla životinja, nije tele, međutim nije niti u potpunosti sazreo kao što bi bio jedan stariji primjerak. Ovaj junac, prinešen jedino na dan mlađaka, očito se na neki način odnosi na Izrael, zato što je dan mlađaka posebno vezan za Izraelce, i taj prinos je jedina razlika u odnosu na šabatne prinose.

To čini se ukazuje na mjesto Izraela u kraljevskom uređenju. Janjci se odnose na svijet čovječanstva koji je bio pod prokletstvom šest milenija (stoga šest jaganjaca). Junac, prinos višeg stupnja, odnosi se na Izrael koji će imati nacionalno viši položaj kada kraljevstvo počne. Kada se ispuni Zaharija 12:10 na početku Kraljevstva, Izrael će primiti Drevne Dostojnike, prepoznati njihovog Mesiju, i zahvalit će Bogu na božanskoj intervenciji. To će ih staviti u prednost u napredovanju na Uzvišenom putu svetosti, uvodeći koristi kraljevstva drugima.

Redak 7 — Puna efa za žitni prinos prati i junca i ovna (Izrael i Drevni Dostojnici). Ova puna mjera ci-jenjenja biti će izložena u njihovoj poslušnosti Bogu, i u njihovoj službi svijetu. Na ovaj dan mlađaka žitni prinos za janjce ostaje, kao na šabat „koliko može dati.“ Bog će prihvatiti koju god dobru i produhovljenu poslušnost i suradnju koje će svijet biti u stanju dati u njihovom stanju razvoja.

Redak 8,9 — Osmi redak propisuje da su vrata koja je knez koristio za pristup Bogu ista vrata koja treba ko-ristiti pri izlasku. Za razliku od toga, u devetom retku, narod zemlje koji ulazi na sjeverna vrata izići će na južna, i obrnuto. Drugim riječima njihov pravac putovanja će biti ravan. Ovaj propis vjerovatno znači da će svijet tre-bati poduzeti brigu da „poravna staze za njihove noge“ da nadvladaju i izbjegnu sklonosti prema grijehu (Hebre-jima 12:13). Dok će Drevni Dostojnici, više razvijeni i prokušani kroz iskustvo, imati više slobode.

Redak 10 — „Kad oni uđu, neka uđe i knez koji je među njima, a kad oni izađu, neka i on izađe.“ Ovo očito pokazuje da će svijet trebati društvo i pomoć Drevnih Dostojnika da ispravno pristupe Bogu na svet, pun poštovanja, i poslušan način.

Redak 11 kaže da će kod različitih blagdana i dru-gih svečanih prilika, žitne žrtve za navedene životinje odgovarati onima na šabat i dan mlađaka. Redak 12 pokazuje da će Drevni Dostojnici dati dobrovoljne pri-nose da pokažu njihovo cijenjenje Boga, uključujući žrtve zajedništva, koje označavaju predanje, odanost, posvećenje. U ovim se tekstovima ništa ne govori o tome da svijet daje žrtve zajedništva. Naravno, svijet će na kon-cu postati predan. Međutim kontrast potvrđivanja žrtava zajedništva od Drevnih Dostojnika, ali ne i od svijeta, možda pokazuje posvećenu službu prijašnjih, kao raz-likovanog sa poslušnom, ali ne i kao žrtvenom i gorljivom usklađenosti od svijeta — barem kako Milenij bude bio u tijeku.

Redak 13 govori o svakodnevnoj žrtvi paljenici, pri-premljenoj svakog jutra. Upadljivo je odsutno drugo janje na večer, kao što je bio običaj u Tabernakulu i Hramu. To je kao da su oba prinosa sada spojena u jedan jedini prinos.

Ovaj je pisac neko vrijeme vjerovao da se dva sva-kodnevna janjeta koja su bila uobičajena odnose na Izrael (u jutro) i neznabošce (poslijepodne). U skladu s time, Pentekostalni blagoslov došao je Židovskim Kršćanima ujutro, i poziv Neznabošcima došao je Korneliju i oku-pljenima u poslijepodne (Djela 2:15; 10:3,30). Međutim tijekom Kraljevstva te će se dvije klase postupno stopiti. Izraelci su naravno još uvijek dio svijeta čovječanstva. Međutim u jednom važnom smislu, čovječanstvo će se stopiti u Izrael. Oni će prihvatiti Izraelskog Mesiju i imati načela Izraelskog novog saveza upisana na svim svojim srcima. Neznabošci će se tako „preobratiti“ na kućanstvo vjere.

Žitni prinos za te jaganjce je jedinstven. Umjesto 1/10 efe kako je propisano u Brojevima 15, on će biti jedna šestina efe. To je više nego uobičajeno, ne baš dvostru-ko, gotovo se računa za cijeli iznos koji bi se bio prinio za uobičajena svakodnevna dva janjeta. Smanjenje od Zreli ovan

Glasnik Kristova Kraljevstva24

dvostruke 2/10, petog dijela, na šestinu, podsjeća nas na šest radnih dana, i šest jaganjaca. Svatko, i Židov i Neznabožac, bio je pod 6000 proklestva.

Jedno janje umjesto dva pokazuje da jedna Kristova žrtva pokriva sve. Žitni prinos koji je bio blizu kombiniranog iznosa od dva janjeta je kao da se želi reći da i Židovi i Neznabošci cijene taj jedan prinos. Neznatno smanjenje na 1/6 podsjeća nas na proklestvo koje su svi iskusili.

Žrtve PaljeniceGlavna vrsta prinosa u svim tim žrtvama su žrtve

paljenice. Koje je značenje žrtve paljenice? Kako se odnosi na druge prinose?

Među braćom postoji osjećaj da žrtva paljenica ima nekakve veze sa prihvaćanjem. Postoji neki temelj za to, kako je u četiri navrata Bog očitovao svoje prihvaćanje takvog prinosa spaljujući ga sa vatrom s neba. Te su pri-like bile 3.Mojsijeva deveto poglavlje kratko nakon što je bio podignut Tabernakul, zatim kad je bio posvećen Salamunov Hram, također prilikom Ilijine konfrontacije sa Balovim svećenicima, i vjerovatno s prvobitnim prino-sima Kaina i Abela kad je Abelov prinos bio prihvaćen, međutim Kainov ne. Međutim koncept je malo nejasan. Prihvaćanje — Da — No, imali nešto konkretnije?

Da, postoji nešto određenije. Temeljni prinos da bilo što bude prihvatljivo Bogu je Isusova otkupna žrtva. Žrtva paljenica, u osnovi, predstavlja otkupninu. Dokaz za to slijedi.

Pravila za različite vrste prinosa pod Zakonom sadržana su u prvih sedam poglavlja Knjige Levitske. Ona su prikladno umetnuta na početku Knjige Levitske, jer ta pravila daju vodstvo o tome kako postupati sa pri-nosima koji dalje slijede u Knjizi Levitskoj.

Ovaj umetak od sedam poglavlja donekle zaklanja vezu između završetka Izlaska i početka Levitske. U stvari, dan o kojem se govorilo u Izlasku 40 poglavlje, dan podizanja Tabernakula, je isti dan o kojem se govori u Levitskoj osmo poglavlje, posvećenja svećenstva. Taj jedan dan je bio i za podizanje Tabernakula i inauguraciju svećenstva.

Ako netko čita izvještaj o inauguraciji svećenstva s tim na umu, slažući zajedno priču iz Izlaska 40 poglavlje, posljednju polovicu sa Levitskom 8 poglavlje, ima pot-puni izvještaj o tom jednom danu. Tekst je o posvećenju svećenstva, službi koja se nastavila cijeli tjedan od sedam dana (Levitska 8:33). Knjiga Levitska poglavlje deveto preuzima aktivnosti sljedećeg dana, osmoga u slijedu (Levitska 9:1). Sada kad je svećenstvo bilo dostupno za službu, prvo na redu je bilo pomiriti narod. To je bilo učinjeno sa prinosima iz devetog poglavlja.

Poglavlje 16 opisuje godišnji Dan Pomirenja, u jesen, nekih šest mjeseci je ne baš sasvim uklonjeno od aktivnosti Izlaska 40, Levitske 8, i Levitske 9.

Pet Prinosa ZakonaKnjiga Levitska poglavlja jedan do sedam govore o

sedam vrsta prinosa. Pripovijesti idu jednom kroz njih u detalje, i zatim drugi put, još kraće, da uključe neke specifičnosti relevantne za svećenike. Taj drugi prolazak kroz prinose je u Levitskoj 6:8 do sedmog poglavlja. Da je bilo jasnog prekida poglavlja za taj segment u našim općim verzijama, to bi stvari učinilo mnogo jasnijima.

Pet prinosa koje se razmatra jesu Žrtva Paljenica, Žitni Prinos, Žrtva Zajedništva, Žrtva za Grijeh, i Žrtva za Krivnju po tom redoslijedu. Od njih, Žitni pri-nos je oprema za životinjske prinose, a Žrtva za Krivnju je usko povezana sa Žrtvom za Grijeh, toliko usko da bi netko mogao reći da je to bio poseban slučaj Žrtve za Grijeh. Tako tih pet prinosa rješavaju tri specifične životinjske žrtve — Žrtvu paljenicu, Žrtvu zajedništva, Žrtvu za Grijeh.

Smanjenjem istih na jednostavnu trijadu, lakše ih je za usporediti i razlikovati, i u načinu kako se s njima ru-kovalo, tako i u simboličnom značenju kojeg prenose.

Povratak Žrtvi PaljeniciŽrtve paljenice su temeljne za druge dvije. To je

glavni prinos koji donosi pomirenje (Levitska 1:4). U Božanskom Planu, taj temeljni prinos je otkupnina. Ovdje iznosimo neke dodatne detalje za povezivanje žrtve paljenice sa otkupninom.

(1) Otkupnina je bila prikazana u pashalnom janjetu, a tu su i odredbe u propisima o pashi i žrtvama paljeni-cama koje se izgleda odnose na to dvoje. Oba prinosa mogu biti jedino muška — dok i žrtve zajedništva i žrtve za grijeh mogu biti oba spola ovisno o uvjetima. Vatra je progutala žrtvu paljenicu, janje je bilo ispečeno na vatri. (Neki od ostalih prinosa bili su skuhani)

Isusova Otkupna Žrtva, temelj

25Siječanj / Veljača 2015

(2) Najponavljaniji prinos, iz dana u dan, bio je sva-kodnevni prinos dva janjeta, ujutro i popodne. To nas podsjeća da je Isus bio stavljen na križ ujutro, a umro je na križu popodne. Te svakodnevne žrtve paljenice su uobičajeno prepoznate kao slike Isusove smrti na Kal-variji. Tako su barem u ovim slučajevima žrtve paljenice povezane sa otkupninom.

(3) Spominjanje uklanjanja „svagdašnje žrtve“ od Papinstva, uspostavljanjem mise, na koje se ukazuje u Danijelu 11:31, ovisi o toj povezanosti svagdašnje žrtve sa otkupninom.

(4) Žrtva paljenica bila je prihvaćena kao „očišćenje“ za onoga koji ju je prinosio (Levitska 1:4). To nije konačno, zato što i drugi prinosi dovode onog koji ih prinosi bliže Bogu. Ali je u najmanju ruku u skladu s otkupninom.

(5) Žrtva paljenica bila je „umirujući miris Jehovi“ (Levitska 1:9), i Pavao kaže da je Isus dao sebe kao „prinos i žrtvu na ugodan miris Bogu.“ To također nije konačno, jer su i drugi prinosi također bili umirujući mir-is. Međutim u skladu je.

(6) Žrtva paljenica bila je položena izravno na drva. „Neka ... zapale vatru na žrtveniku i na vatru naslažu drva ... zatim neka naslažu komade zajedno s glavom i lojem na drva što su na vatri na žrtveniku“ (Levitska 1:7,8). Što drva predstavljaju? Predstavljaju drvo križa. Kada su Abraham i Izak prema Postanku 22:6 išli na goru Moriju da prinesu žrtvu, „Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i stavio ih na sina svojega Izaka.“ To nas podsjeća na to kako je Isus nosio svoj križ na Golgotu (Ivan 19:17). Ako je drvo križ, tada je prinos otkupnina.

Žrtva Zajedništva

Sljedeća od tri životinjske žrtve bila je žrtva zajedništva. To je bio prinos odanosti, zavjeta, ili posvećenja od strane ponuditelja koji je već postigao mir s Bogom. Ovan posvećenja u Knjizi Levitskoj osmo poglavlje bio je žrtva zajedništva. Knjiga Levitska 3:5 propisuje da Aronovi sinovi trebaju „to(žrtvu zajedništva) spaliti na žrtveniku, povrh žrtve paljenice što je na drvima na vatri.“ Zato što smo bili pomireni (žrtvom paljenicom), mi možemo prini-jeti naše posvećenje Bogu (žrtvu zajedništva).

„Dakle, budući da smo zbog vjere proglašeni pravedn-ima, ostanimo u miru s Bogom preko našega Gospodina Isusa Krista, preko kojega vjerom možemo pristupiti ovoj nezasluženoj dobroti u kojoj stojimo, i radujmo se zbog nade da ćemo biti sudionici slave Božje“ (Rimljanima 5:1,2).

Žrtva za Grijeh

Posljednja od tri je žrtva za grijeh. Svrha ovog pri-nosa je bila očistiti grijeh. To se razlikuje od pomirenja, ili uklanjanja prokletstva. Čišćenje grijeha odnosi se na (a) uklanjanje otuđenja priznatog grijeha, i (b) uklanjanje sklonosti prema grijehu iz srca onog koji prinosi žrtvu. „Jer ako krv jaraca i junaca (žrtve za grijeh) i pepeo od junice posvećuje onečišćene koji su time poškropljeni, te im tijelo postaje čisto, koliko će više krv Krista, koji je po vječnom duhu samoga sebe neokaljana prinio Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela kako bismo služili živome Bogu?“ (Hebrejima 9:13,14).

U Kršćanskom životu

Slijed tih prinosa u Knjizi Levitskoj odgovara sli-jedu u kojem ti prinosi utječu na vjernika koji dolazi k Bogu. Mi smo najpije pomireni sa žrtvom paljenicom. To omogućuje pomirenje. Zatim se kroz posvećenje da-jemo Bogu, kao žrtva zajedništva. Zatim, kroz ostatak života, naš prvosvećenik čisti sklonosti k grijehu od nas kroz životna iskustva.

U formalnim prinosima Knjige Levitske poglavlja 8, 9 i 16, slijed je modificiran. U tim poglavljima slijed je uvi-jek: Žrtva za grijeh, Žrtva paljenica, Žrtva zajedništva. Zašto je u tim slučajevima Žrtva za grijeh premještena sa posljednjeg na prvo mjesto?

To je zbog toga što ta poglavlja predstavljaju način na koji će se stvari u stvarnosti ispuniti u planu Božjem. Isus se prinio kao Žrtva za grijeh na Jordanu, i gorio je na žrtveniku 3 i ½ godine. Na kraju tog iskustva, Isus je umro za naš otkup, kao Žrtva paljenica, na drvetu Kal-varijskog križa. Nakon toga, po Penntekostalnom bla-goslovu, njegovi su se sljedbenici prinijeli u posvećenju, predstavljeni sa Žrtvama zajedništva obožavatelja. Isus se prinio kao Žrtva za grijeh

Glasnik Kristova Kraljevstva26

Ezekijel 46 — Šest jaganjacaŽrtve paljenice opisane u Ezekijelu 46 su podsjetnici

na otkupninu koju je Isus dao za sve da makne proklet-stvo, donoseći pomirenje svijetu, i postavljajući ih ponov-no na pravac koji vodi k Bogu. Šest janjaca kao žrtva paljenica su prinešeni kako bi se prepoznalo i cijenilo ono što je Isus učinio za svijet čovječanstva koji je ležao pod prokletstvom 6000 godina.

Čineći to oni mogu dodati ono što su u mogućnosti. Od njih se čak nije zahtijevalo da prinesu osnovnih 1/10 efe propisane u Zakonu. Bog će prihvatiti što god oni mogu dati, kako svijet počinje polaziti Uzvišenim putem svetosti, vraćajući se natrag u naklonost Božju.

— David Rice

Lav i Janje, simboli kindom mira.

(1) „Posljednji Jubilej dogodio se „desetoga dana u mjesecu [Tišri], a četrnaeste godine otkako je grad pao“ (Eze-kijel 40:1), a što je bio Novo Godišnji dan jubileja (Ab. Zarah 9b, Ar. 11b­12b).” (Židovska enciklopedija, član­ak „Šabatna Godina i Jubi-lej,“ što možete istražiti i na internetu (neuređeni potpuni tekst Židovske enciklopedije iz 1906).

(2) Sjever je smjer poneka-da pripisan Bogu (Izaija 14:13). Na sjevernoj strani žrtvenika je štovatelj trebao ubiti žrtvu, najvjerojatnije zbog poistovjećivanja te strane sa Božjom prisutnosti (Levitska 1:11; Ezekijel 40:35,39). Za

razliku od toga, jug će biti zemaljski. Zaharija 14:4 pokazuje Maslinsku Goru, koja predstavlja Božje Kraljevstvo, razdijeljenu na dva dijela, jedan na sjever a drugi na jug. To će biti dva dijela Kraljevstva, nebeski (sjever) i zemaljski (jug).

(3) Zapazi sličnu vezu s brojem 1000 u Nehemiji 3:13 što se tiče dovršavanja zidova Jeruzalema.

(4) Ivan 19:37 u našoj općoj verziji kaže, gdje Ivan citira Zaha-riju, „Gledat će na onoga kojega su proboli.“ Riječ „na“ je bolje prevedena „u.“ Ivan je koristio riječ eis, koja znači u. Ivanovo korištenje ove riječi u citiranju Zaharije 12:10 pokazuje da je on tako razumio Zaharijin tekst. Opća verzija Zaharija 12:10 glasi,“ i gledat će na me kojega su proboli.“ Međutim niti će Izrael a niti svijet doslovno gledati u Isusa. Međutim svatko će gledati na njega kao na njihovog vođu i učitelja. ASV u Zahariji 12:10 se slaže s tim, „oni će me tražiti.“

(5) Ništa svojstveno u riječi ne ukazuje na mladost.

Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov. (Poslanica Galaćanima 6:2)