ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

Osman Mehmedovi

GLAVNE TEME KUR'ANA (FAZLU RAHMAN)

(seminarski rad)

Sarajevo, januar, 2013 god.

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

Osman Mehmedovi

GLAVNE TEME KUR'ANA (FAZLU RAHMAN)

(seminarski rad)

Predmet: Savremene kole tefsira

Nastavnik: prof. Dr. Enes Kari

Asistent: dr. Almir Fati

Student: Osman Mehmedovi

Status: redovan

Smjer: teoloki

Broj indeksa: 2769

Sarajevo, januar, 2013god.

1. UVOD

Tema mog seminarskog rada jeste bila predstaviti djelo Glavne teme Kurana od islamskog mislioca Fazlu Rahmana. Cilj ovog djela je bilo kako autor naglaava iriti jednu novu verziju islama koja uope nije odgovara drevnoj naslijeenoj verziji islama.

Fazlu Rahman je nastojao da istrai kako e zdravo razumjevanje poslanstva potaknuti angairano razumjevanje Kurana. U Glavnim temama Kurana je primjetio kako dok je na jednoj strain dola Objava od Boga, a s druge strane, ona je blisko povezana sa Poslanikovom dubljom linou. Neki uenjaci su pokuali anatemizirati slobodne Fazlu Rahmanove idejne postavke, ali oni su manjina I nisu uzeti za ozbiljne argumentovane razloge.

Po svemu ovome se vidi da je Fazlur Rahmanova elja bila da povrati dostojanstvo etikoj inspiraciji koja nas oslovljava iz Objave, Iz Kur'ana. Htio je da danas dovede do rijei, u jasnom i savremenom jezikom idiomu ( i u konteksu neminovnih pitanja dananjice koja su oslovila ovjeka i ovjeanstvo) ''vjenu'' etiku poruku Kur'ana. Glane teme Kur'ana su upravo jedno takvo djelo, za njegovu kompoziciju Fazlur Rahman se godinama pripremao, elio je razumjeti Kur'an i iz ivota Boijeg poslanika Muhammeda, a.s. Htio je da se oslobodi ''klasicizma'' u pristupu Kur'anu, nastojao je da Kur'an ( o ijim ''glavnim temama'' pie knjigu) bude pred njim otvoren, i da ne bude zamagljen tmastim oblacima komentara i natkomentara. Knjiga je neto novo, osvjeujue, daje jedan orginalni pristup tumaenju Kur'ana i njegovog razumjevanja.

2. Kurana etika

2.1. Kur'anski planovi

Pristupajui samo sadraju Kur'ana nije na odmet posjetiti na W. Jemesovu definiciju religioznog ivota: to je vjera u opstojanje nevidljivog reda i vjera da ovjekovo najvie dobro lei u skladnom prilagoavanju tom nevidljivom redu. Na temelju toga se po Macdonaldu, islamski religiozni stav da razmatrati u tri esencijalna pravca: realnost Nevidljivog, podloge ivota, koja se ne moe dosei tjelesnim osjetilima: ovjekov odnos spram nevidljivog kao sparm vjere i pronicanja u Njega, to znai cjeli emotivni ivot vjernika: i njegova samodisciplina na tom putu do izravne spoznaje Boga. Tako se na prvom mjestu nadaju tri temeljna plana Kur'ana, koja dodue ne iscrpljuju nejov sadraj, ali ga saimaju u bitne odrednice njegove poruke. To su metafiziki, antropoloki i etiki plan.

2.2. Literarne forme

Pokuaji da se klasifikuju djelovi Kur'ana prema literarnim tipovima: mit, legenda, saga, kratka pria, parabola, izjalovilo se jer su literarni tipovo odve prilagoeni da bi bil idovedeni u skladsa stilom i porukom Kur'ana. Poto kur'an porie da je Muhammed a.s. bio pjesnik onda se trebaju trait didaktiki tipovi, drugi hortatorijski(opominju bodre, savjetuju), retoriki, legislativni, i neki objavljeni Muhammedu a.s. i njegovoj porodici kojise mogu nazvat personalni.

Sredinje Fazlur Rahmanovo djelo o Kur'anu nosi naslov Major Themes of the Our'an (Glavne teme Kur'ana). Objavljeno je 1980. godine, nepunih osam godina prije Fazlur Rahmanove smrti. Ujedno, knjiga ''Glavne teme Kur'ana'' pripada poznoj i najzrelijoj etapi Fazlur Rahamanova spisateljstva.

Praktiki, prvo bi se domislio sistem ( teoloki, egzegetski ili pravni), pa bi se, onda, u skladu sa propozicijama toga sistema tumaio sam Kur'an. Takvo to je pogreno jer vodi natezanju poruka Kur'ana, smatra Fazlur Rahman. Takoer, bila su zanemarena i prouavanja samog ivota Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., i njegovog iskonskog primanja Kur'ana, njegovog autentinog doivljaja Kur'ana kao Boje Objave. A kad o tome govorimo, time smo ve na mnogobrojnim ''etikim planovima Kur'ana''. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: '' Poslan sam da upotpunim plemenitosti ljudskuh naravi''. Samim tim, Poslanik, a.s., susret s Kur'anskom Objavom bio je prije svega susret sa mnogolikim pitanjima o iskonskim moralnim znaenjima ljudskih ina i odgovornosti ovjekovih koraka na Zemlji.

Vidjeli smo na prethodnim stranicama da Fazlur Rahman hvali Hamida al-Gazalija koji je vratio dostojanstvo muslimanskom bavljenju etikim inspiracijama koje pristiu iz Kur'ana.

2.3. Kakvo je valjano itanje Kur'ana danas?( Kontekstualno razumjevanje)

Naime, i danas se moe i duom, i srcem i umom kuati izvornost Kur'ana, i Fazlur Rahmanov je zahtjev da to radimo na temelju Kur'ana samoga, kao i na temelju detaljnog uvida u ivot Boijeg poslanika Muhammeda. a.s

To je, ukratko reeno, smisao Fazlur Rahmanova zahtjeva za nasunom potrebom uvijek svjeeg kontekstualiziranja Kur'ana. U tom pogledu Fazlur Rahman kae:

''Uvjerivi se da su muslimanski filozofi bili usmjereni u pogrenom pravcu ja sam se ''iznova rodio'' sa novim podsticajem da razumijem islam. Ali, gdje je bio taj islam? (...) Shvatio sam, dakle, da, unato tome to muslimani tvrde da su njihova vjerovanja, zakon i duhovnost ''utemeljeni na Kur'anu'', knjiga koja otjelovljuje Boiju Objavu Poslaniku Muhammedu (570-632.), to jest Kur'an, nije nikada prouavan pomou sebi niti u jednom sjeditu tradicionalne uenosti, ve uvijek uz pomo komentara. Prouavanje Kur'ana samog, zajedno sa Poslanikovim ivotom, omoguilo mi je da steknem svjei uvid u znaenje Kur'ana i svrhu, to je uinilo da svoju tradiciju iznova procijenim.

U Uvod (Introduction) za Glavne teme Kur'ana Fazlur Rahman kae da su do sada '' i muslimani i nemuslimani pisali opirno o Kur'anu. Nebrojno mnogo muslimanskih komentatora Svete Knjige esto se bavi njenim tekstom stavak po stavak, i tumae ga. Bez obzira na samu injenicu da veina tih komentatora do velike mjere namee tendenciozne poglede, ti komentari i po samoj naravi svoga ustrojstva ne mogu pribaviti uvid u skladan pogled na univerzum i ivot koje Kur'an nesumnjivo posjeduju. Nedavno su nemuslimani, kao i muslimani, uradili tematska ustrojstva Kur'anskih stavaka/ajeta, i premda onda do razliitog stepena mogu posluiti nauniku kao izvor ili indeks, nisu od pomoi prouavatelju koji nastoji da se upozna sa tim ta Kur'an ima reo o Bogu, ovjeku ili drutvu. Prema tome, nadamo se da e ova knjiga udovoljiti hitnoj potrebi za jednim uvodom u glavne teme Kur'ana.

2.4. Klasina teorija o kontekstualnosti Kur'ana

Pod klasinom teorijom o kontekstualnosti Kur'ana podrazumijevamo klasino tefsirsko naelo da Kur'an sam sebe tumai (El-Qur'anu jufessiruhu ba'duhu ba'dan). Tim naelom dokazuje se, izmeu ostaloga, da se u nauci tefsira posebno vodilo i vodi rauna o ulozi i znaaju konteksta pri semantikoj analizi kur'anskoga teksta. U svome djelu Bed'i'u'l-few'id, poznati autoritet u islamskim znanostima Ibn Qajjim el-Dewzijj ovako objanjava ulogu konteksta u odreivanju znaenja:

Kontekst ukazuje na objanjenje nejasnog izraza, odreuje jedno od moguih znaenja, nedvosmisleno upuuje na jedno znaenje bez mogunosti drugih znaenja, specificira opi iskaz, ograniava apsolutni iskaz i klasificira znaenje.

Ove Ibn Qajjimove rijei Ez-Zerkei navodi u svome El-Burhnu u odjeljku o ''faktorima koji odreuju znaenje u (znaenjski) problematinim situacijama'' gdje kao etvrti faktor spominje kontekstualno znaenje (dilletus-sijq ). Metod kontekstualnog tumaenja Kurana smatra se najstarijim metodom tumaenja Kurana, i on poiva u osnovi svih drugih metoda. Svevremenska aktualnost ovog metoda prvenstveno proizlazi iz injenice da on vodi rauna o cjelini Kurana i tako omoguava mjerodavan intratekstualni pristup u tumaenju Kurana. Zbog toga, smatramo da je metod kontekstualnog tumaenja Kurana, u jednom irem smislu te rijei, na tragu najnovijih definicija kontekstualne lingvistike, neophodno snano zagovarati i iznova afirimirati u dananje vrijeme.

3. Sintetiki pogled na Kur'an

Fazlur Rahman smatra da se u dananjim kontekstualizacijama Kur'ana treba nai sljedeih osam glavnih tema:

1. Bog,

2. ovjek kao pojedinac,

Kad ovjek izabere pravac Bog ga uvruje u njemu, bio to pravi ili krivi put. Kao tose govori u suri El-Lejl.ovjeku ne treba mnogo napora da bi bio nevaan, za nejg je ono to on esto naziva prirodno pogubnije, njegovu pravu prirodu treba uzdii, jer je privlaenje nanie zemlji mnogo lake nego uzdizanje do visine istote. Nijedan ovjek ne moe rei: Ja u biti dobra osobai automatski postati takva. ovjek se mora boriti.

Kas se govori o sjeanje na Boga da to znai smisao i svrhovitost ivota, tako i uklanjanje Boga iz ljudske svijesti znai uklanjanje smisla ivljenja. I ne budite kao oni to su Boga zaboravili pa je Bog uinio da sami sebe zaborave!(al-Har, 19)

Sjeanje na Boga osigurava uvrivanje linosti gdje su mu detalji ivota valjano dani i sintenzirani. S druge strane zaboravljanje Boga znai fragmentiranu egzistenciju, sekulariziran ivot, dezintegriranu linost.

Jedinstvenu ravnoteu cjelovitog moralnog djelovanja Kur'an naziva taqwa, to znai stabilnost nakon to su se privukli svi pozitivni elementi. Prema nekim bogobojaznost-strah od Boga, naravno gdje se to treba razluit od straha od vuka koji je neto drugo. Taqwa znai zatiti se od tetnih ili zlih posljedica neijeg ponaanja. eli se rei dok djelovanje pripada ovjeku, stvarni i djelotvorni sud o tom djelovanju koji treba prosuditi, poiva izvan ovjeka. Ova ideja moe se djelotvorno prenjeti terminom savjesti, sredinja kao to je u kranstvu ljubav. U kontekstu argumenta znai biti pravo usidren unutar moralnih napetosti.

3. ovjek u drutvu,

4. Priroda,

Kur'anska kosmogonija je minimalna. O metafizici stvaranja Kuran jednostavno kae da svijet i sve to Bog odlui stvoriti u njemu naprosto nastaje Njegovom zapovjedi: Budi! sve se pokorava automatskom voljom, izuzev ovjeka. Eto zato Kur'an cjeli univerzum naziva muslimom. Priroda kao ajet (znak) Boijeg stvaranja. ovjek u krajnjoj ei u pustinji oajno trai vodu, i uzimajui fatamorganu za vodu, tri prema njoj. A kad doe do mjesta za koje misli da je bila voda, i ne nae je-tek u tom trenu krajnjeg otrenjenja on nalazi Boga.

Najfundamentalnija oprenost izmeu Boga i Njegova stvorenja jeste: dok je Bog apsolutan i beskonaan,njegovo stovrenje konano, temporalno, podlono promjenama. Sve osim boga je samjerno(taqdir) tj. ovisno o Bogu te kada neko stvorenej svojata cjelovitu samodovoljnost (istagna ili istikbar) ono time hoe d aima udjela u boanskom (irk).

uda kao znakovi protivni toku prirode, al ne mogu osim bi iznillah,ali taj znak nije upotpunosti ekvivalent racionalnom dokazu, da bise itali znakovi potrebno jeje ejdno mentalno i duhovno dranje kako bi neko mogao doista uti, doista vidjeti, dosita shvatiti.

5. Poslanstvo i Objava,

stereotipna vjerovanja da je Kur'an posudio ideju tewhida, da je islam tradicio judaica. Poslanikovo nauavanje nije konvencionalan govor ve udomljavanje te srne poruke. a da je Bog htio, On bi vas jedne vrste stvorio, ali je On htio da vas iskua, u onom to vam je objavio ( el Maidah 26). Ili kad se opsisuje situacija da nijedan Poslanik nije imao istu situaciju da nisu odjednom svi postali vjernici, i kompromisi koje su traili nevjernici: I umalo da te ono odvrate od onoga to ti objavljujemo. A da te vrstim nismo uinili, gotovo da bi im se malo priklonio ti... (Al-Isra 73-75).Kur'an koristi i nuturalistike i vjerske idiome da bi opisao svoje fenomene svijeta, vjerski idom pretpostavlja prirodni jezik. Vjetrovi i oblaci prouzrouju kiu, ali Bog je taj koji donsoi kie. Da Bog nije htio ja vam Kur'an ne bih uinio.(Junus 16).

6. Eshatologija,

Ono to Kur'an naziva gurur je samozavedenost na razliitim nivoima.

7. ejtan/sotona i zlo, i

8. Pojava/nastanak muslimanske zajednice.

Fazlur Rahman jo u dva dodatka ''Glavnim temama Kur'ana'' obrauje dva poglavlja:

9. i 10. ''Vjersko stanje muslimanske zajednice u Mekki'' i ''Narod Knjige i raznolikost religija''.

Meu zapadnim naunicima se javlja priblina saglasnot u slijedeem: Gdje god se jevreji javljaju kao protivnici islama, gdje god se javlja dihad i njegove izvedenice ili rije munafiq. Ti stavci moraju biti medinski,a ne mekanski to nije tano, analogno tome gdje se optuuje da piu Knjigu Mojsijevu tako to su preutili njene dijelove pred ljudima. I ako je ova optuba iznesena u Medini ona zapoinje u Mekki. Pa gdje se Kur'an sarkastino izraava o jevrejskim pisarima: Ti nisi prije ove kazivao nijednu knjigu, niti si desnicom svojom pisao ikaku knjigu! A da jesi, tad bi posumnjali laljivci. (Al-Ankebut, XXIX;48).

U svih ovih deset poglavlja Fazlur Rahman pokazuje, na temelju tekstualne evidencije Kur'ana, ''razvoj tema'' kroz Kur'an, on eli da sintetizira teme postupkom koji je ''logiki, a ne hronoloki''.

Tako Fazlur Rahman, naprimjer, smatra da je ''u raspravi o Bogu ideja monoteizma'', ona ideja koja je ''uinjena kamenom temeljcem cijele ove obrade, a sve su druge Kur'anske ideje o Bogu ili izvedene iz ideje monoteizma, ili su joj podreene, te nam se inilo da je najpodesnije ustanoviti sintetiku ideju o Bogu. Sintetiko izlaganje (Kur'ana) jedini put da se itatelju da izvorna aroma Kur'ana, te Boije Zapovijedi ovjeku''.

Sintetiki pogled na planove Kur'ana, kao i na Kur'an u cjelini, bilo je metodoloko polazite Fazlur Rahmana. U ''Glavnim temama Kur'ana'' on se kritiki osvrnuo na one orijentalistike kole koje su zagovarale prouavanje Kur'ana analitikom ''rekonstrukcijom odlomak po odlomak'', smatrao je da je takvo to nemogue provesti, osporavao je miljenje orijentaliste Richarda Bella, nazivao je ''seciranjem'' njegovo prouavanje Kur'ana. Jer, ko secira Kur'an ''mora se odrei bilo koih pretenzija bavljena Kur'anom tako kako Kur'an tvrdi za sebe: da je Boija poruka ovjeku''.

4. Fazlur Rahmanova kritika modernih zapadnih djela o Kur'anu

Fazlur Rahman pokazuje respekt prema nekim zapdnim prijevodima Kur'ana, ali je veoma kritiki orijentiran prema mnogim djelima u ''modernoj zapadnoj literaturi'' o islamu.

Sve u svemu, Fazlur Rahman svu tu literaturu svrstava unutar tri ''iroke kategorije'': Prvo su ''djela koja nastoje pratiti utjecaj jevrejskih i kranskih ideja na Kur'an'', drugo su ''djela koja pokuavaju rekonstruirati hronoloki redoslijed/poredak Kur'ana'', i tree su ''djela koja ciljaju ka tome da opiu sadraj Kur'ana bilo u cjelini ili nekom aspektu.''

''Iako bi se'' kae Fazlur Rahman ''oekivalo da je ova trea kategorija zadobila najveu panju, zapravo je imala najmanju. Moda zapadni naunici smatraju da je odgovornost muslimana da predtave Kur'an tako kako bi on sam sebe predstavio, a ostavljaju za sebe rad na ''objektivnoj analizi'', bilo u odnosu na ''izvore'' ili u vezi sa razvojem ideja o Kur'anu''.

Ali, Fazlur Rahman je bio itekako kritian i prema dananjem muslimanskom nauavanju Kur'ana, smatrao je da muslimanski uenjaci danas imaju dva problema:

Prvo, nedostaje im ''izvorno osjeanja za vanost Kur'ana danas'', to ih sprjeava da ''predstave Kur'an u terminima adekvatnim potrebama savremenog ovjeka'', i drugo, kritikovao je njihov'' strah da bi takvo predstavljanje moglo odstupiti u nekim postavkama od tradicionalno prihvaenih miljenja'' o Kur'anu.

5. ZAKLJUAK

Vrijednost djela glavne teme Kur'ana jeste njegovo sintetiko bavljenje kljunim temama: Bog, ovjek kao pojedinac, priroda, poslanstvo i objava, eshatologija, dobro i zlo, i ivot u zajednici. Fazlu Rahman organizira ajete tematski, tako da moe ponudit svoje vlastito tumaenje tih Kur'anskih konvepata. On u ovom djelu pokazuje osobine moderniste: on vrednuje slobodu iznad hijerarhije i lokaliziranih veza, odbacuje ideje prolosti koje se ne slau sa priom o progresu.

On je vjerovao u modernistiki historicizam gdje se misli da se moe napraviti jasna distinkcija izmeu normativnog islamai historijskog islama.drugim rjeima, on je na pravi protestanski nain vjerovao da se tradicija moe iznova raskriti putem svetog teksta. Fazlu Rahman nije toliko panej obratio prema patrijarhalnom kontekstu, t je rezultiralo time to je iznio neke veoma idealistike izjave zasnovane na kur0anskim uenjima, dok je ignorisao one koje se bave pitanjem roda. esto je koristio kur'an da bi izrazio odreene ideale koji su ee bili produkt drutvene promjene i ljudskog djelovanja nego proizvod samog Kur'ana.

Posve je jasno da Glavne teme Kur'ana govore o glavnim temama te Knjige.To ne znai da je Fazlur Rahman smatrao kako u Kur'anu ima neto to je sporedno! Nipoto!

''Glavnim temama Kur'ana'' on je imenovao one ''najee'', ''najfrekventnije'' teme. Kao to ima u svijetu i u univerzumu snaga i mo koje ih proimaju, tako i u Kur'anu postoje najprepoznativljije magistrale.

Glavne teme Kur'ana su jasan intelektualni odgovor na teze postavljene unutar pravaca orijentalizma tokom XIX. i XX. Stoljea o ''razuenoj naravi Kur'anskog tiva'', o ''vie knjiga u jednoj knjizi''. Ovim svojim djelom Fazlur Rahman pobija takve radnje, u pregrtima iznosi desetine i desetine ajeta i stavaka Kur'ana, svaki ulomak objanjava drugi ulomak, te se zaimava jedna beskrajna cjelina, ba kao to su i nebesa jedna beskrajna cjelina. I ma koliko puta pogledali u nebesa, i svraali na njega svoj pogled, tu neemo nainikakva komeanja, nereda ili raspukline (futur).

.

LITERATURA

1. Fazlu Rahman, Glavne teme Kur'ana, (S engleskog preveo Enes Kari) CNS, Sarajevo, 2011 god.

2. Kari, Enes, Kuran u savremenom dobu I i II dio(hrestomatija tekstova), izd.Bosanski Kulturni CentariEl-Kalem, Sarajevo 1998. godine. Tekst (literarne forme i glavne teme Kur'ana, Alford T. Welch)

3. Fati, Almir, Metod kontekstualnog tumaenja Kur'ana, Znakovi vremena, br. 43/44, Sarajevo, 2009, str. 87-115.

4. Smailagi,Nerkez Uvod u Kur'an; [prevodioci Dubravka Balestrin...et al.]. - Zagreb : [s. n.], 1975. - LXVII,

1