Globalna legitimacija krize..., Abdulah Šarčević

8/3/2019 Globalna legitimacija krize..., Abdulah arevi

1/25


2/25

Zeni~ke sveske

213

Politika teorija danas raspravlja o tome kako najblii integracioni pomakka postnacionalnom podru{tvljavanju ne ovisi o substratu bilo kojeg evropskognaroda, ve od komunikacione mree evropski ra{irene politike javnosti, no{enecivilnim dru{tvom sa interesnim savezima, nedravnim organizacijama, graanskim

inicijativama i pokretima... (J. Habermas). Habermas citira to kako je BVG bliskaovoj interpretaciji u svojem obrazloenju suda-Maastricht: Demokracija... je ovisnao postojanju predpravnih pretpostavki, kao {to je stalno slobodno raspravljanje(prijepor, Auseinandersetzung) izmeu socijalnih snaga, interesa i ideja koje sesusreu, u kojem se takoer razja{njavaju politiki ciljevi i kako se mijenjaju i iz njihjavno mnijenje predformira... politike volje... stranke, saveze, {tampu i radiostanicekako medijum tako i faktor ovog procesa posredovanja, iz kojeg se moe obrazovatijavno mnijenje u Evropi. I dalje. To, dakako, nije oajavajui motiv koji se, iakoslaba{no, jo{ pojavljuje na politikoj sceni Azije. Zahtijeva se jedan zajedniki jezikkoji bi trebao biti most izmeu ovog razumijevanja demokracije u smislu teorijekomunikacije i homogenosti dravnog naroda koji se drugdje ini nunim.

Evropska vi{e-jezinost, sposobnost da komunicira veliki je znak. To je novostanje u kojem smo svjesni: mi nismo vi{e kod sebe samih, u djeliu Zemlje,zaviajnom, provincijskom; mi smo upleteni u dogaanje, ugroeni smo dogaanjemkoje se ne moe omedjiti samo na{om domovinom ili na{im jezikom, tradicijom,kulturom ili religijom. Pitanje je jedino: {to dobijamo takvim dogaanjem?

Jedan argument pominje Albert Camus: Izmeu ludosti onih koji ne ele ni{taosim onoga {to jest i bezumlja onih koji ele sve {to bi moralo biti, oni koji zaistane{to ele i odluni su da plate cijenu za to, jedini e to postii.2

U zapadnoj filozofiji postoji jedna tradicija koja uvodi argumentativni diskurs; to jeznanost koja je Evropu uvela u doba Evropske Unije. U njoj je i vi{ejezinost Evrope

organizacijama, graanskim inicijativama i pokretima... (J. Habermas, Ibid., S. 184) Habermas citira to kakoje BVG bliska ovoj interpretaciji u svojem obrazloenju suda-Maastricht: Demokracija... je ovisna o postojanjupredpravnih pretpostavki, kao {to je stalno slobodno raspravljanje (prijepor, Auseinandersetzung) izmeusocijalnih snaga, interesa i ideja emokratietheorie, Frankfurt am Main 1992; R. Forst, Kontexte der Gerechtigkeit,Frankfurt am Main1994; J. Habermas, Faktizitt und Geltung, Frankfurt Main1991; W. Connor, Ethnonationalism.Princeton U. P. 1994. Tu nalazimo na strani 202: Our answer to that often asked question, What is a nation? ,is that it is a group od people who feel they are ancestrally related.

2

A. Camus, Odabranadjela, Sv. 8, Zora Zagreb, 1971, str. 148.


3/25

âsopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

214

u kojoj drugo u svojoj drugotnosti potpuno ini bliskim; ona je nama posredovana, ivi{e nije mogue povui liniju razgranienja kao nekada u historiji. U hermeneuticije znano da drugotnost - ilialteritas - i ponajvi{e ona doprinosi ljudskom samo/susretanju ili onome {to imenujemo ljudskim identitetom i slobodom, mirom ili

tolerancijom.Mi smo svi Drugi, i mi smo svi mi sami.3

Svakome je pred oimazajedniki izazov za narode u Aziji i narode u Evropi: to je svakako multikulturalitet.Bosna je demonstracija tragine povijesti multikulturalne intersubjektivnosti, politikepriznavanja, u kojoj je svaka kultura-kod-sebe i ujedno povrh-sebe-same. Modernieurotaoizam nalazi suvereni izraz za novu Aziju, za svojevrsno plodno preboljevanjeevropocentrinog naslijea kolonijalizma. On je izraz borbe protiv potinjavanja,uniavanja ili marginaliziranja kulturnih ili etnikih vrijednosti.

Ali multikulturalno dru{tvo nije u znaku prinude getoiziranja ili pervertiraneforme koegzistencije ili po{asti relativizma koji kazuje da je sve dopu{teno, daje pojam istine i autentinosti definitivno obsolet. Ipak, multikulturalnost veumire onog asa kada prestaje biti samoiskustvo koje je isto oajanje; kadaona postaje udobnost relativizma ili puka maska za dramatino dogaanje.Pretpostavka njegova je da se bri{e onaj ontolo{ki komparativ, polemolo{kalogika i atmosfera u kojoj postoje samo pobijeeni i pobjednici.

Za{to kaèmo budunost pro{losti?Teìna i lakoa tolerancije.Drama podno{enja i priznavanja. Cijena ljudske slobode:mogunost proma{aja i katastrofe.

Povijest ljudske kulture i barbarija, uspona i pada politikih carstava,klasini historiari su vidjeli unutar djelovanja physis {to ih obuhvaa i upogledu na prirodu ovjeka i sama jest prirodno dogaanje, jedno nastajanje inestajanje koje se ponavlja4.

3

Hans-Georg Gadamer (1900 -) izravno ustanovljuje hermeneutiku vi{ejezinosti, dramusamosusretanja posredstvom Drugog u njegovoj drugotnosti. I on kae: Wir sind alle Andere, und wir sindalle wir selbst. (Hans-Georg Gadamer,Das Erbe Europas, Beitrge, Suhrkamp Verlag, S. 31)

4

Karl Lwith,Der Mensch inmitten der Geschichte. Philosophische Bilanz des 20. Jahrhunderts,

Verlag J. B. Metzler; Ed. Bernd Kutz, Stuttgart 1990, S. 341.


4/25

Zeni~ke sveske

215

Kako moemo poi u budunost, ako je to budunost pro{losti? Ako ivimou svijetu u kojem samo sumnjate, jer je to jedini put k istini? Postoji jedna vrstanevolje u tragediji kojom moemo nadivjeti zlo: to je da smo morali prihvatitivi{estruku ili neizrecivu bol i agoniju sukobljavanja s nacionalizmom, da smo

iskusili samo jednu opciju: ljubavi prema blinjim. Morali smo platiti pravednu inepravednu cijenu za to iskustvo. Sa suoavanjem ne samo s nacionalizmom negoi s religioznim dogmatizmom ili fundamentalizmom. Da prakticiramo umjetnosttolerancije, cijena za to je samoiskustvo, da ne zaboravimo povredu ili ponienje,povredu duha i du{e, nasilje nad drugim, da se ne oglu{imo o krik rtve. Tolerancijanije samo politiki pojam; ona je i pravno dobro: jedini dokaz u kompleksnimdru{tvima da je intolerancija ona koja uvijek nastoji da uni{ti slobodu.5

Sposobnost za toleranciju je sinonim za sposobnost traganja za istinom,napose za egzistencijalnom istinom, koja katkada zahtijeva privid da bi nassauvala pred nepodno{ljivim.6 Povijest vi{ih civilizacija, makar u njenimzvjezdanim asovima, dokazuje da je sposobnost za toleranciju sinonim zakritiku svijest, za vitalnu slobodu koja uvijek kazuje: Ne! - svakom psihikomi simbolikom nasilju, ma koliko rafiniranom, kazuje Ne smrti i strahu. Ona uiono {to religija u svojim dubinama uvijek nosi: podsjeanje na to da u nama imavi{e ivota nego {to ga ovaj ivot ivi. Sposobnost za toleranciju potiskuje svakuaroganciju i agresivnost, nosi uvide u to da su u drugome i u njegovoj drugotnostiskriveni mnogo dublji izvori ivota, snage, strasti i zagonetke i zanosa da se budetu, nego {to to svakodnevlje omoguava da se spozna.7

Moramo uvidjeti da tolerancija nije opijum za narod, propagandni ritualrafiniranog nasilja ili pogubne ravnodu{nosti. Ne postoji bez spoznaje, bezosobitog dara za uvid i razumijevanje, za suosjeanje (Einfuhlung, empathy,

5

Tolerancija zaista nije politika ili socijalna idila. Vi{e lii vjeri u ponovno roenje: poslije raanja iumiranja. Opreka je konformizmu i podlijeganju agresivnom djelovanju. Ima za pretpostavku sposobnostna{e psihike organizacije: da moemo reflektirati na porivnoj osnovi vlastitog bia.

6

P. Sloterdijk nas podsjea na jedan staroevropski pojam istine, koji ni izbliza ili ni izdaleka nijespoznat: da odvanost i pravednost idu skupa s istinom. Da bi dakle otkrio istinu o sebi mora mislilac zapoetak bespo{tedno, koliko god moe, izii iz sebe, jer za njega - osim ne-predmetnog nagona - ne bi bilodato ni{ta drugo {to bi se moglo nai. " (P. Sloterdijk,Der Denker auf der Bhne, S. 50)

7

P. Sloterdijk,Kritik der zynischen Vernunft, 1983.


5/25


216

compassion). U kritikoj psihologiji uvode se, po neizbjenoj logici, razlikovanja upojmu tolerancije koju ne bismo smjeli odvojiti od politike kulture.

Prije svega, prakticirana tolerancija, a ne propagandno koketiranje s njom,

nema ni{ta zajedniko sa ne-umnim podno{enjem, s amoralizmom, pristajanjena nasilje i tlaenje, na ugroavajui odnos prisile meu ljudima, sa socijalnomnepravdom ili laima. A odavno je poznato: Ne moe se mrziti bez lai. I obrnuto,ne moe se govoriti istina ako se mrnja ne nadomjesti razumijevanjem.8

Tolerancija povrh svih simulacija.Nauka o toleranciji.De vinculis in genere(O okovima uope.9)

Smijemo zakljuiti da nosioci mrnje i socijalne nepravde, i zaslijepljenosti,ma koje vrste, ne mogu biti nosioci tolerancije. U njoj spoznajemo vitalnu tajnuvisokih civilizacija, to da je tolerancija sjedinjenje o{troumnosti i velikodu{nosti.Velikodu{nosti, jer ne porie mnogolikost ljudskih poredaka, nego ih doivljava ipriznaje; o{troumnost, jer tek pogled povrh onoga {to nazivamo na{im idealima,dopu{ta nam novu spoznaju o nama samima. O toleranciji ne moemo govoritibez uvida da za moje vlastito uvjerenje postoji takoer vaee alternative koje sujednako vrijedne.10 Njen znaaj potjee odatle {to svaka moralna norma, svakavrlina, jaa svoju mo u zoni tolerancije.

Ako se obavezujemo netoleranciji, mi sami inimo manje znaajnom na{usliku svijeta, vrijednosti vlastite tradicije i kulture; ukoliko se uzdiemo ili seberangiramo vi{e, utoliko dublje padaju drugi.11 Ne, nijedna veliina vlastitognikad nije postojala bez posredovanja drugog u njegovoj drugotnosti; ne usmislu prisvajanja ili kolonijaliziranja. Izdravanje u toleranciji znai izdratiu pravu na iskustvo, na onome {to odgovara traenju suverenog izraza za

8

A. Camus, Ibid., 1951, str. 153.9

Giordano Bruno.

10

Alexander&Margarete Mitscherlich,Die Unfhigkeit zu trauern, Serie Piper, Mnchen, 1994, S.269-270.

11

A&M. Mitscherlich, Ibid., S. 270.


6/25

Zeni~ke sveske

217

egzistencijalnu istinu (u Heideggerovom, Jaspersovom ili Sartreovom smislu).Time izbjegavamo poguban socijalni ivot, prepu{tanje shizoidnom procesu:da raste nesretna svijest (u Hegelovom smislu), ono razdrto i rascijepljeno una{em duhu i biu. Zato se kae tolerancija je u svojem iskonu ljubav, a ne

prinuda; i ona se ne da isforsirati, kao ni sloboda, istina ili srea. I istinu trebainterpretirati kao eros, ljubav, kao ono {to je razborito. Sve je obeano, doista,samo onome koji prihvaa da se upusti u potragu za egzistencijalnom istinom,da se izloi najveoj opasnosti.

Meditacija i komunikativno simboliziranje.Tolerancija i dekonstruiranje metafizikog Coda:praktikant analitikogmythosa

I danas moramo izdrati u odluci: integracija ili shizofrenija. To je ono {to je znanou duhovnoj povijesti Evrope, {to je u njenim najdubljim tajnama, {to se dogaa- prema Nietzscheu - samo na samotnim visovima, gdje osim mislilaca moguizdrati jo{ jedino orlovi. To jo{ nije sve. Tolerancija je ambivalentna, jer u sebisadri konstantu neodreenosti (da posudim izraz iz kvantne fizike). Ona nauavauniversitas vitae. Nauava nas da idemo povrh narcizma svojeg sopstva (nacije itradicije, obiajnosti i religije). Samo filozofski, teorijski ili religiozni fundamentalist,samo nacionalist, izgovara to: tolerancija razara na{e ideale, na{a najsvetija dobra!On ne moe da zbiljski ili simbolino-literarno nastanjuje druge prostore ili druga idrukija povijesna razdoblja. On ne razumije ovo epohalno i prelomno doba u komemoe da postoji samo tragika teorija spoznaje. Istina je, a ne uobraenje manje-vi{e licemjernih humanista, da uvid u povijest nauava jedno visoko plemstvo idramaturgiju uma: nauava da kulture i nacije koje su bile u dubini tolerantne nisupropale kao Sodoma i Gomora. Ono {to mi imenujemo jest samo na{a pravednost.Kaimo pak da pravda umire ve onog asa kad postaje udobnost, kad prestaje bitiopekotina i napor nad samim sobom. 12

Samonaa pravednost je nepravda i utonue u mrak i pomraenje uma, ucinizam pragmatike, koji ne otvara nikakvu {ansu zajednikom ivotu, svjesnomeivotu u dravama i institucijama, u dru{tvima, u tijelima i du{ama svakogindividuuma. Na alost, ne moemo pri tome previdjeti da i multikulturalitet,

12

A. Camus, Ibid., str. 148.


7/25


218

tolerancija, imaju svoje licemjere. Na sreu, prakticirana tolerancija - koja jefilozofski uvid i moralno razvedravanje duha i du{e - jest onaj herojski pesimizam,koji je kao i ivot: raa se i umire, svagda uvjeren u ponovno roenje. Ne udinas da je Nietzsche bio prepoznat kao - tragiki ginekolog, moralno senzibilan i

odgovoran, koji sjedi pred poroajnim kanalom duha i eka na ono, {to treba dadoe. Uvijek je tolerancija nalik na osvit duha i moralne atmosfere.

Rekao sam, na sreu, na{e doba je dramaturgiju ljudskih prava, prije svegamultietinosti ili multikulturalnosti, s tragedijom koju je poluio nacionalizam smahnitanjem za identitetom, opet dovelo do jedne tragike visine, koja nas podsjeana veliinu grke tragedije, prije svega, Sofoklove: do tragike spoznaje koja jesvagda djelovanje. Na sreu, tolerancija ima i svoje mislioce i politiare, individuumekoji pripadaju razliitim religijama. Zaista, to je ona vrsta koja u najveoj tminipoku{ava zadrati svjetlost uma i pravinosti, i ija tradicija nadivljava rat i bogovekoji nee nadivjeti ni{ta.13 To su one samotne visine na kojima borave mislioci ilisvi ljudi koji i u svojoj nesvjesnosti ili intuiciji znaju za ono kobno: ili-ili: Integracijaili shizofrenija. Moemo izabrati ivot u smislu ili u njegovoj podno{ljivosti, u medijudjelovanja i kreativnosti, - ili zajedniki slaviti na samoubilakom party-ju14.

Pred nama je studij onoga {to je bilo veliko u duhovnoj povijesti, u filozofiji,religiji, umjetnosti na Istoku i Zapadu; u ijem je sredi{tu biofilni individuum, onajkoji u ivotu trai izlaz, a ne u smrti; koji nas ui umjetnosti {utnje, najrjeitije,koja je odgovor na neizreena pitanja.

Sve ovo govori da je povijesni imperativ, a ne samo stvar htijenja ili dobrevolje: da se misli kreativno, to znai svaku znaajnu ideju poraati sa sumnjom inadom ujedno, s kazanim i neiskazanim, s potragom za njenim krajem, koji moebiti katastrofalan. To znai stei nove sposobnosti interpretiranja duhovne povijestiIstoka i Zapada, o emu se ve dugo raspravlja na svjetskoj sceni, ne bez konflikata.

Onaj, dakle, ko traga za istinom o modernom dobu, zna da smo mi u Evropiimali dugo razdoblje nauavanja, davanja lekcija, prinudnog prosvjetiteljstva;

13

A. Camus, Ibid., str. 148.

14

P. Sloterdijk.


8/25

Zeni~ke sveske

219

zna za cjelinu znanstvene kulture, roene u Evropi, a sada univerzalne, za dramunapretka velikim ovladavanjem prirodom, unutarnjom i vanjskom, svjetskecivilizacije iji su izvori ovdje kod nas u Evropi, napose u Grkoj i Rimu. Nova jenauka koju danas moramo uiti: to su zajedniki ivot razliitih kultura i jezika,

Azije i Evrope, razliitih religija i konfesija; on je jedino {to nas nosi u budunost.Mi povreujemo zakone takvog zajednikog ivota i kao ljudi i kao drave, veomaesto. Ovdje na prostorima ex-Jugolavije ono je dobilo razmjere apsolutnog zla.

Komunikacija, susjedstvo, odsustvo neprijateljstva, na primjer, izmeu Nje-make i Francuske, sve to dokazuje pravo hermeneutike filozofije: ovjeanstvoe biti u budunosti u cjelini samo ako uspijemo umai hipnotikoj i narkotikojmoi nacionalizma i terorizma; ako zaista nauimo da svi ivimo zajedno, to {tonije samo zadatak za nas na Zapadu nego i zadatak na Istoku.

15

Toleranciji, ija istina nije u tome da nema interesa za istinu, kako misliGnther Anders, pripada katarza, katarzina snaga: bolno i spasonosno uzdizanjeiz pakla koji je ispunjen bolom i nadom. ivot postaje podno{ljivim. Konzervativcina Istoku i Zapadu su odavno neprijatelji otvorenog dru{tva, multikulturalizma.Kljuni dokument netolerancije ili reprize antisemitske paranoje jest masovnaunisonost. I {to je u modernim nacionalnim dravama odgoj organiziranrepresijama koje su li{ene ljubavi, prijateljstva ili susjedstva, li{ene uvida, utolikopogubno slabi svaka naklonost ili razumijevanje drugog u njegovoj drugotnosti;sve je slabija sposobnost za toleranciju. Kod multikulturalista je sve vi{emelanholije i oajanja. Filozof ili psiholog zna da takvo dru{tvo i takva politika nemoe biti zonom sree ili slobode. ivjeti ili prakticirati toleranciju? Moemo jesvjesno izabrati u vlastitom individualnom i kolektivnom ivotu.

Unaprijed se moe rei toliko da je ne-tolerancija novocinini angaman zla i usamim mogunostima spoznaje i napretka znanstvene kulture. Kritika sociologijai socijalna patologija dokazuju to: ukoliko se osjea nedostatak tolerancije,

15

Hans-Georg Gadamer raspravlja o tome u knjizi Das Erbe Europa. Posebno jeznaajna studijapod naslovom Die Vielfalt Europas - Erbe und Zukunft.Uzdizanje iz vlastite mizerije narcizma, bilo kojevrste i porijekla, katastrofilnog po svojoj logici i povijesti, do univerzalnog zahtjeva heremenutike, potirezlokobne mitove o sudbini, lamentiranje o osveti, do puta k samoizbavljenju, u sredi{tu je Gadamerovefilozofije koji ivi od poetka do kraja proteklog stoljea budui je roen 1900. godine, a njegovo djelo je

kongenijalna parafraza veliine zapadne filozofije.


9/25


220

utoliko te{ko dopiremo do spoznaje o svijetu i zbiljnosti uope; utoliko vi{eosjeamo odbojnost prema zbilji. I to putem mitova i idealiziranja, narcistikogzadovoljstva krnjom spoznajom, idiotizma Jastva (individualnog i nacionalnog);i to ne samo optuivanjem drugih u njihovoj drugotnosti, koji su vieni samo

kao neprijatelji. U tom pogledu dajem pravo Frommu i Sloterdijku i Camusu; onaprincipijelna nada koja priprema moi kreativnosti i samooblikovanja zajednikogi individualnog ivota, usprkos cininom realizmu, stoji uvijek uz biofiliju; onaje - u epistemikom smislu - povrh puke subjektivnosti. Kao odgovornost, kaoiskustvo tolerancije i kao sposobnost da se opaa drugo u njegovoj drugotnosti,ovdje evropske i azijske tradicije i kulture ili vrijednosti. Ona, nada je zaista {ifratolerancije i sumnje, odvanosti potrage za egzistencijalnom istinom; to znai:{ifra neometenog, nerepresivnog, stvaralakog prijateljstva ivotu.

U pogledu stanja znanja stvari dajem pravo kritikoj psihologiji, koja je smnogo pronicljivosti odavno otkrila da tolerancija ve dugo ne pripada nekojsamorazumljivoj elji za socijalnim adaptiranjem. Tolerantan biti ve pretpostavljadramaturgiju djelovanja i svijesti; to {to zahtijevaju na{a uvjerenja ili na{i ideali,to je dramatini in sa svojom dvostrukom snagom: narkotikom i katarzinom.Scenarij tolerancije, koja proizilazi iz uvida, ak iz opiranja paranoidnomimpossiblemission mentalitetu, vladajuem prepu{tanju shizoidnom svijetu, dovodi van snageprosvjetiteljstva. Ono je stvorilo jednu optimistinu zabludu da se tolerancija jedinomoe izvesti iz dokaza uma. I da se tako moe proklamirati i prakticirati.16

Tolerancija - ili pluralistiko, multikulturalno dru{tvo - ima svoje stareneprijatelje. Nisu to samo oni netolerantni, poklonici antidemokratskih iautoritarnih ideologija. Nisu to samo oni koji izvlae strahove i regresivnesamopotvrde koje su svojstvene tim ideologijama. To su i demoraliziraniintelektualci, koji postaju poklonici cininog realizma, apokaliptinih politikihvizija. Inteligencija, jedan njen dio, odustaje da odvagne argumente za i protiv;radije pristaje na udobnost ili lanu veliinu nego na nesretnu svijest koja je

16

Ako se i mi pitamo da li postoji neko razdoblje koje zahtijeva historijsku i socijalnu psihopatologiju,koju psihijatri ne prihvaaju, onda je to zaista jedno i pol desetljee u Evropi. U Bosni i Hercegovini, svakako,jedno desetljee ispunjeno falangama autoritarnih ideologija, mesijanskih sitnih religija, apokaliptinihpravaca, realistikih i psihopatskih sustezanja prema izazovima nemile moderne. Usp.: P. Sloterdijk,Kritik der

zynischen Vernunft, I, II, Suhrkamp, Frankfurt am main, 1983, A &M. Mitscherlich, Die Unfhigkeit zu trauern,

R. Piper&Co. Verlag, Mnchen 1994; H. Schulze, Staat in der Europischen Geschichte, Mnchen 1994.


10/25

Zeni~ke sveske

221

svjesna da je to i koja je nepomirljiva prema netoleranciji. Na nesreu, oveideologije, neprijatelji otvorenog, pluralistikog dru{tva i tolerancije kaoegzistencijalistike filozofije, znaju da se u javnosti djelotvorno organiziraju.Neprijatelji tolerancije - to smo i mi. U mrnji koja ne moe bez lai, podani{tva,

udobnosti u psihopatskim frustracijama. Mi znamo koji nas putevi odvodedaleko od tolerancije kao o{troumlja i velikodu{nosti. I koji nas uzdiu povrhmizerije. Ovo nas je stra{no stoljee nauilo da potlaeni ele da se oslobodesvojih gospodara. Onih izvan njih, ali i onih u njima. Zato je tako te{ko preibrane paranoidne atmosfere, agresivnih poriva u nama samima koji teepokoravanju drugih, da tolerancija te{ko hodi u svijetu. To je najvi{e plemstvo,ako su u njemu sjedinjene istina i sloboda, tragajue i traeno, pitajue iodgovarajue. Oni se spajaju u kraljevski put jedne tragike umjetnosti,zapravo, tragine teorije spoznavanja. I istina i sloboda imaju ne{to zajedniko,to {to je stari Hegel imao na umu u svojim posljednjim predavanjima u 1832.godini: radei za sebe radi zapravo za drugo. Tragiko iskustvo se ostvarujetako {to se uzajamno stapaju istina i sloboda, svijet i samooblikovanje. Zatoje svaki pothvat koji tei da odvoji slobodu od pravde, koji razbija vrijednosti,koje mogu imati svoje porijeklo u Aziji ili Evropi, pothvat upravljen protiv uvida ivelikodu{nosti, protiv ovjeka i njegovih najveih nada.

Za to je dug put: izii iz samo/ponienja i poniavanja koje je jedan proces.Kae se iz ljubavi prema jasnoi: danas biraju slobodu oni koji posvuda trpei bore se, i samo tamo. Izabire je se istovremeno s pravdom i odsada vi{e nemoemo birati jednu bez druge.17 Ako nas ne porazi katastrofilni i apokaliptinikompleks u nama i izvan nas, u neumoljivom stoljeu koje je na svojem izmaku,stvoriemo sebi svoje vrijeme tolerancije, da napokon oblikujemo pravdu islobodu koje su nam potrebne za opstanak na Zemlji. Pogubni antropocentrizam,koji je uveo diobu pravde i slobode, spoznaje i erosa, transformirao se ugeocentrizam koji guta i slobodu i pravdu, slobodu koju prije svega tvoredunosti ili odgovornosti. Tiranija i barbarstvo potjeu iz spoznaje da se ne{tomoe spoznati samo ako se njime gospodari. U takvoj svjetskoj civilizacijipostoji psihopolitiki scenarij shizoidnog, neprijateljstva prema pluralistikom imultikulturalnom dru{tvu. Tolerancija se neprestano - simulira. Ili postaje krinkaza hladnou i ravnodu{nost, za ono:anythinggoes. Ona je fikcija, atmosferina

17

Albert Camus, Ibid., str. 226.


11/25


222

masovna istina, koja se sastojala... u titravoj osjeajnoj ambivalenciji, u kojojsu se nerazluivo pomije{ale egzistencijske tjeskobe s radostima katastrofe.Pomama sociokulturne dresure, koja se pretvorila u dresuru neslobode.18

No, {to se tie ljudskih prava - pluralistikih, multikulturalnih dru{tava, naposeonih u USA, u zemlji onih pojmova individualistikih sloboda - i priroda stjeesvoje pravo; unutar stava ili shvaanja: any value lies entirely in the humanexperience.One can always on to the claim that value (...) must be felt to bethere. Its esse ispercipi. Nonsensed value is nonsense.19

Uzalud se izopauje pojam slobode - u smislu idiotizma familije, makako se ona zvala. To dokazuje da u ovoj filozofiji slobode, ljudskih prava,demokracije i multikulturalizma uope, ne nalazimo kraj povijesti negonjen drugi ili drukiji poetak. U njoj odreujemo, svako za sebe i u skladus vlastitim kreativnim mogunostima, postojanje ovjeka i povijesti,svakodnevni ivot koji treba izgraditi u najveoj moguoj svjetlosti.Egzistencija vrijednosti, onih u Evropi i Aziji, to je svakako uporna borbaprotiv vlastitog ponienja i ponienja drugih. 20

18

Odavno znamo za ideologiju koja je bila dresura neslobode. Znamo da sloboda nije samo dar koji sedobija od drave ili neke nacije, nego je dobro koje se osvaja svaki dan naporom svakog od nas i ujedinjenjemsvih (A. Camus, Ibid., str. 228). Ona je politika egzistencija i ne bi trebalo da ovisi o porijeklu: religioznom,nacionalnom, rasnom, polnom; i ne moe se svesti samo na apstraktnu formu dru{tvene integracije, sastrukturama politikih odluka. Ona je pravno i politiki posredovana forma komunikacije i samoblikovanja, formakoegzistencije razliitih naroda, zemalja, tradicija i kultura. Nalazi svoj suvereni izraz u razlikovanjima pojmaslobode. Jedan, na primjer, kolektivni pojam nacionalne slobode, koji dolazi do izraza, prije svega, u strategijskomsamopotvrivanju modernih drava naspram vanjskog neprijatelja, kada se ona pojavljuje kao egzistencijalnosamopotvrivanje nacije. S druge strane, kao kontrapunkt individualistikim pojmovima slobode, izraenim, prijesvega, u USA, u zemlji gdje sam se u toku dugogoi{njeg izgnanstva mogao uvjeriti da na mjesto nacionalizma,koji u nekim zemljama buja, posebno u sada traginim predjelima ex-Jugoslavije i Bosne i Hercegovine,

dolazi u kulturi veine ukorijenjena civilna religija u specifinom amerikom smislu. Individualistiki pojmovislobode su: privatna sloboda graana dru{tva i politika autonomija graana drave. (Usp.: J. Habermas,Die

Einbeziehung des Anderen, 1996, S. 137). O dresuri neslobode vidjeti: P. Sloterdijk,Kritik der zynischen Vernunft,Bd. I, SuhrkampVerlag, Frankfurt am Main, 1983,S. 155 i dalje. Takoer o tome kako smo - u dobru kao i u zlu, unaj{irem smislu, odgojeni ljudi iz krajolika idiota familije.Stoga je daleko od i{ezavanja idiotizma jastva (usp.Ibid., S. 155). U tisuu stvari ljudi imaju razloge da sami sebe bolje upoznaju. (Ibid.)

19

Holemes Rolston, Is there an Ecological Ethics? , u: Mind1976, p. 93-109 i EnvironmentalEthics, Phiadelphia 1988, p. 215.

20

A. Camus, Ibid., str. 230. Tolerancija pretpostavlja tu strukturu socijalnog i politikog ivota. U

smislu nove metaforologije, koju diferencirano razmatra Hans Blumenberg, jedan od najistaknutih filozofa


12/25

Zeni~ke sveske

223

Oni koji vjeruju da se ne{to umno moglo pojaviti, jo{ nepoznati ivotni centri,kao nekada u onim vedrim povijesnim i duhovnim klimama, koje su podstakleGadamera da povjeruje da u njima poiva mogui osvit vedrine i podno{ljivosti, tise ne bore samo za demokraciju ili za demokratski diskurs. Oni novi multikulturalisti,

jo{ prisebnog duha, povrh jedne priproste uloge {ovinistikih fiziognomiara, kojina vidjelo iznose zapretene zle sile u strukturi vlastite tradicije formirane i onomvjerom u odgoj, koji ide skupa s fantomom kolektivizma i totalitarizma s uivanjemu raspr{ivanju Jastva kod pojedinaca, socijalnih slojeva ili naroda u cjelini. 21

Multikulturalizam kao nova kritika uma, onog jednodimenzionalnog, odbijajednu drugu filozofsku patologiju. To je nacionalno/nacionalistika subjektivnost,koja vjeruje da je s vjerom u odgoj - a to znai: u samozaglupljivanjea priori,u samoobmanjivanje a priori, u samoosveivanje i osvajanje - dospjela doposljednjeg razloga svega {to jeste. Njena je kosmologija - nacionalna; astronomijadu{e je nacionalistika. Filozofija prirode je jedan nacionalistiki, poremeenodnos s prirodom, ali i sa svijetom u cjelini i s dru{tvom. Multikulturalizam, akonije pervertiran, sadri politiku demokraciju, ili, kako kae Christine Loh, poslaniku Hongkongu, takoer u Aziji u posljednjoj konsekvenciji, moderniziranje sistemavladanja. Sadri kritiku defetizma, koji ljudski projekt na Zemlji, samo ovjeanstvopoima kao nepopravljivi veliki proma{aj u kosmosu, u biologiji i evoluciji. U smisluapokaliptikih vizija i strahova o kraju ovjeka, te pametne ivotinje.22 Defetizamzapada u fatalistiki odnos prema sudbini, prema pojavi biologije na Zemlji.23 S. R.Eyre zastupa fatalistiku tezu.24 o kraju ovjeanstva: rast populacije u budunosti,

u tada Saveznoj Republici Njemakoj poslije Drugog svjetskog rata (umro je nedavno), to je osvit ili radosti poetika svjetlosti. Biti protiv nepravde, mranja{tva i tlaenja, znai uvoditi svjetlost i razvedravanje,kinizam u na{ ivot. ^ini mi se da je Camus bio blizak toj ideji.

21

P. Sloterdijk,Kritik der zynischen Vernunft, Vorwort, Bd. I, Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main,1983, S. 7-9.Ako je nelagoda u kulturi ono {to podrauje kritiku, nijedno vrijeme nije u takvoj mjeriotvoreno za kritiku kao na{e. Wenn Unbehagen in der Kultur es ist, was Kritik hervorreizt, wre keine Zeitso sehr zu Kritik aufgelegt wie die unsere. (Ibid., S. 17).

22

Fr. Nietzsche.

23

Usp.: Bryan Norton, Why Preserve Natural Variety? . Princeton 1987; Matthias Kettner, Moralresponsibility for nature, u: Ofsti (Ed.), Ecology and Ethics, Oslo 1991, p. 48; ^ini se, ipak, veomaznaajnim da je on otvorio mogunost da se etika razumije kao opa teorija vrijednosti: a general theory ofvalue opens a logical space for normative moral theory (M. Kettner, Ibid., Oslo 1991, p. 48 ili 31-50).

24

U djelu Man the Pest: Eine Frage des berlebens, u: Kursbuch Nr. 33, 1973, S. 53-71.


13/25


224

laboratorijski nalazi kultura bakterija i njihovo preno{enje na planetarnu situacijuljudske vrste, nunost prijelaza od stadija mno{tva u masovno umiranje25.Podstaknut uvidima novijih znanstvenih istraivanja, on je navijestio - ne krajpovijesti ili kraj znanosti - kraj ljudske vrste. Na razini psihologije to je bujanje

apokaliptikih vizija i strahova o kojima postoji nepregledna literatura u USA.

Izgubljena je mogunost kako emocionalne tako i intelektualne kontrolekatastrofilnog kompleksa {to ga donosi znanstvena kultura, napose biolo{katehnologija koja svoje opasnosti krije i eventualnim i oitim koristima svojihpothvata. U sferi politike kulture, koju posebno istiu ljudi u Aziji, javlja sepitanje: [to znai moderniziranje sistema vladavine? Usred defetizma? Za njnema bolje karakteristike od one tamne mudrosti dionizijskog Silena: da bi zaovjeka najbolje bilo da se nikad nije rodio, izvan toga je najbolje da brzo umre.

26

Ta opsjednutost katastrofilnim u sistemu rada i produkcije, u socijalnomi politikom ivotu, vidi samo smrtonosnu budunost, kraj ljudske avanturena ovoj jedva zametljivoj taki na kompjuterskom snimku Mlijenog puta. G.Anders govori o zastarjelosti ovjeka. ^ovjek je probio mjeru podno{ljivog,izgubio punu mo uma, ugrozio vlastiti opstanak i nastanjivost Zemlje. Umnazrelost nikada nije bila u djelotvornom savezu s masovnim medijima, ili sidealom industrijskih monopola i njihovih organizacija.27 Da bismo preivjeli,moramo stei iskustvo realiteta povijesti i modernog doba, imajui svagda uvidu ambivalenciju ovog poduhvata: dobitak i bol, opasnost i gorinu. Utopija uovom smjeru okonava u sramotnoj radosti koju je lijepo izrazio Gottfried Benn,jedan od velikih umjetnika i profiliranih govornika moderne cinike strukture.On je lucidno i besramno izrazio stoljetno pojavljivanje cinizma:

25

Die Kultur breitet sich so lange aus, bis sie den ganzen Nahrboden besetzt und nimmt dann vomursprnglichen Kern ausgehend nach aussen rapide ab, zum Teil aufgrund von Nahrungsmangel, zum Teilaufgrund von Vergiftung durch ihre eigenen Abfallprodukte (Eyre, 1973, S. 56).

26

Brutalnosti, ratovi, masovna ubistva, povla{teni krvnici, genocid, ravnodu{nost, uspavljivanjetue patnje u povijesti (Camus), intelektualci koji su htjeli biti nacionalisti-realisti, drugi koji su eljeli bitisocijalisti-realisti (Camus), pod pritiskom tih dogaaja, mi nezaustavljivo uzmiemo u defetizam. On imarealnu osnovu. Filozofija bi htjela rei da izlazimo iz nihilizma, da poinjemo uspostavljati sklad izmeuvrijednosti stvaranja i svakog autentinog samooblikovanja ljudskog ivota. To je svakako u koristvrijednosti ovjeanstva (A. Camus, Ibid., str. 232).

27

Usp. P. Sloterdijk,Kritik der zynischen Venunft, Bd. 1.


14/25

Zeni~ke sveske

225

Dumm sein und Arbeit haben, das ist das Glck.28

Multikulturalizam nije utopija. Utopija spoznajnoteorijskog komuniciranja idijaloga, neko stanje za koje su dovoljni samo uvjerljivi razlozi ili argumentativni

diskurs. To bi bila idiotska naivnost i iluzija. U trenutku kada poinjemo izlazitiiz onog cinizma kojeg formulira Benn, mi smo borci u svom djelu, sa zbiljskimuvidima i velikodu{no{u. Mi ne odvajamo zahtjev za poopivo{u umnostiod kulturne politike, od spoznaje, opore spoznaje da svakome znanju, naposeu podruju onoga {to se u anglosaksonskom svijetu imenuje kaohumanities,svakom znanju nisu otvorena vrata dobrodo{lice. Odavno su filozofi od Platona,Sokrata i Aristotela, Augustina i Tome Akvinskog, do Hegela i Nietzschea, znalida nigdje nema istin koje bi se mogle zaposjesti bez borbe.29

Ako je multikulturalizam zajedniki izazov za ljude u Aziji i Evropi, onda jesvakako legitimno pitanje: [to to znai? Dobitak i bol? Sramotnu radost? Znai usmislu politikog uma: pojmove kao {to transparencija,30 odgovornost, otvorenost,podjela vlasti, saslu{anje, pomirenje - iako postoji jedna umna opomena: Nesmijemo se dati prevariti smirenoj povr{ini31; i sudjelovanje u politikom ivotu. Toje, ini se, jo{ uvijek u znaku jedne politike kulture, koja je bliska prosvjetiteljstvu,koje nosi u sebi utopijsku prascenu - spoznajnoteorijsku idilu mira, lijepu iakademsku viziju: viziju slobodnog dijaloga onih {to su bez prisile zainteresirani naspoznaji. Tu se zdruuju nepristrane, vlastitom svije{u neporobljene, socijalnimvezama nepotlaene individue u dijalogu upravljanom na istinu po zakonima uma.32

28

Biti bedast (engleski:stupid, unintelligent, simple, simple-minded, imbecilic, cretinous, subnormal,dumb, mindless, seness, irresponsible, irrationaletc.) i imati posao, to je srea. u P. Sloterdijk, Ibid, Bd. I,S. 40.

29

Weil es nirgendwo kampflos zu besetzende Wahrheiten gibt und weil jede Erkenntnis ihren Ortim Gefge von Vormachten und Gegenmachten whlen muss, erscheinen nun die Mittel, ErkenntnissenGeltung zu verschaffen, beinahe noch wichtiger als die Erkenntnisse selbst. (P. Sloterdijk, Ibid., S. 46)

30

U svojim esejima u knjiziLa societa transparente (april 1989) Gianni Vattimo dalje promi{lja tematikusuvremenog dru{tva, sve ono {to se pojavljuje u raspravi oko (post)metafizike i post/moderne. Vattimovteorijski rad - o kojemu sam napisao studiju (neobjavljenu) 1990. g. - jeste dijalog s dru{tvenim i kulturnimaktualitetom moderne. Sada uForum Bosnae. 3-4, 1999, str. 291-331. kaoKultura - Znanost - drutvo -

politika pod naslovom: Postmoderno miljenje i kraj moderne. Ganni Vattimo i kritika modernizma.

31

P. Sloterdijk, Ibid.

32

P. Sloterdijk,Kritik der zynischen Vernunft, Bd. I, S. 47-48.


15/25


226

Nauk u`asa u 20. stoljeu.ivimo li u mitologijskom horizontu?

Svakako, da ivimo mitologijski, jer suvremena kultura kao to je naa

podupire se bezvremenim temama, koje cirkuliraju kroz svoje medije. Naestories funkcioniraju ta~no kao mitovi, i vijesti donose uvijek iste teme, uvijekiste nesree,... Mythos je metoda da se svijet tako opisuje da se u njemu nitanovo ne moe dogoditi.U ovom smislu suma svih vijesti i historija djeluje unaim medijima mitologijski.33

U takvom poretku mi pitamo: [to znae nauavanja uasa 20. stoljea?34 Dali prosvjetiteljstvo ini ono {to Sloterdijk vjeruje da ini: da svjesno potiskujeopori realizam starijih nauavanja o mudrosti, za koja gotovo da nije bilo u pitanju

da je masa blesava, a um tek u malo njih prisutan. Moderni elitizam mora sedemokratski zamaskirati.35 Slobodni dijalog, iako je ovo svojevrsni pleonazam,jer prinudni dijalog i nije dijalog. Tu je unaprijed gubitnik. On je svakako ono{to podsjea na Habermasov pojam argumentativnog diskursa, iji je ciljuspostavljanje jednakosti i potpunog suglasja, nadilaenje razlika i suprotnosti.Utopija ljubaznog kritikog dijaloga, borbe mi{ljenja iz ljubavi36, previaambivalenciju osjeanja: dobitak i bol. Bol postaje podno{ljivom u svijesti dase ona moe kolegijalno prihvatiti kao cijena zajedni{tva.Gubitnik smije sebe

smatrati pravim pobjednikom.37

Dijalog je, dakako, ono {to iskonski pripada pravima slobode, ljudskimpravima. Svako u sebi jednim dijelom svojeg bia eli biti sudionik u dijaloguu kojem nadilazimo onu situaciju u kojoj li{avamo zbiljnosti drugoga: njegovutradiciju i kulturu, religiju i umjetnost, moral i udorednost. U njemu nije

33

P. Sloterdijk, Selbstversuch. Ein Gesprch mit Carlos Oliveira (Hanser Verlag, 1999, Mnchen/Wien, S. 18)

34

Vidjeti:DieZeit, 16. Dezember 1998, Nr. 52, S. 19: Lehren aus den Schrecken des Jahrhunderts.Rechte werden nicht im Kampf der Kulturen erstritten. Nur gemeinsam knnen Asiaten und Europaer siedurchsetzen - ein Ausblick.

35

P. Sloterdijk, Ibid., S. 46.

36

K. Jaspers.

37

Ibid., S. 49.


16/25

Zeni~ke sveske

227

mogue potiskivanje i zaboravljanje tue patnje u povijesti. U slobodnomdijalogu je mogua kritika svijest, odana samo potragama za egzistencijalnomistinom, koje potjeu iz nas, iz konflikata u nama a ne samo izmeu nas. Iz njegae sudionici izai samo kao dobitnici, kao dobitnici spoznaje i solidarnosti.

Zbog toga se odjeljivanje od prethodnoga mnijenja pretpostavlja kao ne{to {tose moe preboljeti.38

Facit: U Evropi elimo itati one pisce i mislioce koji znaju interpretirati velikutradiciju ideje slobode u filozofiji. Nije sluajno da je Papa Ivan Pavao II 39 govorio daje sveti Toma Akvinski izrazio svijest o slobodi i istini, da je bio odvaan i otvoren,da je sudjelovao u dijalogu s arapskom filozofijom, Averoesom40. U Evropi - mi sene naslanjamo na psihopatologiju, na shizofreniju povijesti, koja dijelinedjeljivo,izrie neizrecivo, postvaruje nepostvarivo, mjeri neizmjerljivo. Tu je, rekao bih:Bog u egzilu. U Evropi je umjetniko ili pjesniko djelo Poljaka Czeslawa Milosza41filozofska fiziognomija, u kojoj senomos iphysis nalaze u skladu.

38

Ibid.

39

U Fides et Ratio - "Glaube und Vernunft40

Ibn Ru{d (1126-1198).

41

On je 1980. godine dobio Nobelovu nagradu za knjievnost. Njegov je govor u trenutku primanjanagrade bio veoma uzbudljiv, jer je u to doba imperija Sovjetskog Saveza doprla do Srednje Evrope, sasvojim raketama, tehnikama, atomskim naoruanjem. Danas je opomena kako je umjetnik potrebniji vi{enego ikad, kako bi rekao Camus; potrebniji i jai no sve rakete i prijetnje raketama, tenkovima. Evropa bibez takvih umjetnikih djela, koje ine patnju podno{ljivom, bila pustinja, li{ena nade, pravde i slobode.Roen je u Poljskoj. Autor je The Captive Mindi UnattainableEarth. U eseju The Fate of the ReligioususImagination raspravlja o suvremenosti, o svemu {to komunicira posredstvom jezika, o vjeri, religioznojimaginaciji, znanstvenim inovacijama i znanstvenim revolucijama, o potragama za moralnim poretkom. Bio je

fasciniran novom fizikom kao neemu {to moe navijestiti poetak nove ere ponovnog iznalaenja harmonije- kao {to je Fritjof Capras The Tao of Physicks. No, jo{ u predavanjima u USA izlagao sam pojamTao-a.Ovaj poljski pjesnik se pita: [to je, napokon, Tao ako nije smisao univerzuma kao harmonije? On se pla{isvake forme fundamentalizma, velikih teorija koje mogu voditi u logore i tamnice. Sloboda, meutim, i pravaslobode, nisu osramoena u pravdi i multikulturalizmu, u pluralistikim dru{tvima. On u ovom eseju veli da neprorokuje, ali opominje na opasnosti. Puno ovisi o veliini ozbiljnih religioznih mislilaca u svakoj zemlji, ali neo religijski naklonjenim socijalnim reformatorima kojih ima u izobilju. Ovisi o onim misliocima koji raspravljajuo osnovnoj tajni Bitka (the basic enigmas of Being), u suvremenom svijetu. Kada govorimo o Evropi i njenimvrijednostima, o duhu Evrope, prizivamo i Czeslawa Milosza, iji mi je esej "On experience in exile", bio naraspolaganju kada sam poeo pisatiZapise o iskustvu u izgnantsvu. Za svekoliko ljudsko osjeanje :filozofija,ako nije bolest cjeline, ideologija, neistina dru{tva, eli sauvati spa{avajuu funkciju slobodnog dijaloga i to je

"posljednji zadatak filozofije (Usp. P. Sloterdijk, Ibid., S. 49).


17/25


228

Facit II:

Prava slobode i ljudska prava jesu jedini put da se ouva projekt ljudskogroda. Mi elimo taj put prei od cinine strukture, o kojoj govori Benn, put dru{tva

ravnodu{nosti do dru{tva angamana42

. To nije ravnodu{nost prema slobodi ilineslobodi. Ne dovodimo u pitanje to, ne slobodu samu koje se ni najsiroma{nijiod nas ne moe li{iti Na Zapadu se oekuje kritika zapadnih dru{tava, onoga{to nazivamo evropocentrizmom. Ona see do kritike scijentizma i duhaindustrijske civilizacije koja, reklo bi se, svakog dana izrie smrtnu kaznu nad vi{emilijuna ivih bia i milijuna tona supstancija, prirodnih resursa koji dospijevajudo svojih prirodnih granica. Nuklearna tehnologija na kraju 20. i zaetku 21.stoljea najistiji je i najopasniji napad na strukture socio-biologije. Na zateenestrukture materije. Ona je, na alost, u dramaturgijskom pogledu, tragiki prostorznanstveno-tehnike civilizacije. Ili: najisti uspon polemike teorije, novitehnolo{ki stupanj unutar polemike strukture i novi poredak veliina borbenihsredstava za samoodranje.43

S njom su i Zapad i Istok prekoraili prirodnu i ljudsku granicu, povrijedilisu i ono {to se ne da izmjeriti i racionalizirati, {to se u biti otima bilo kakvomraspolaganju. Oni su prekoraili prag prirodnih struktura supstancije. Pobjeda okojoj su sanjali evropski mislioci prije tri ili etiri stoljea u poznatom stavu dase priroda moe spoznati samo ako se njome gospodari ili raspolae, u stvari jedospjela tamo gdje su bile vezane do sada zagonetne sile kosmosa.44 Ono {tosudjeluje u produbljivanju zapadnih dru{tava, u agoniji zapadne civilizacije, jestsvakako neprijateljstvo rivalskih dru{tava i drava. Na primjer, u Evropi izmeuNjemake i Francuske, koje su, istina, danas veoma bliske kao nikada prije.Izmeu njih je i{ezlo neprijateljstvo. Ali duhovna bliskost, napose u filozofiji, kojaje oznaavala velike i neponovljive trenutke i prije i poslije Drugog svjetskog rata,ona ne postoji. Prisjetimo se imena: A. Kojeve, M. Merleau Ponty, Paul Ricoeur,J. P. Sartre, A. Camus, A. Malraux, G. Marcel, M, Heidegger, K. Jaspers, Hans-Georg Gadamer, Th. W. Adorno itd.

42

Chtistine Loh.

43

Usp. P. Sloterdijk, Ibid, Bd. II.

44

Ibid.


18/25


19/25


230

^ini mi se da su prethodna razmatranja razjasnila sisteme iskrivljavanja iliblokade multikulturalizma. Kako u doba akceleracije globalne krize moemoivjeti toleranciju, kako prieljukuje Christine Loh ? U doba nezaustavljivog valaoslobaanja od granica, popu{tanja stega i lanaca- val ije sti{avanje danas

diskutiramo u okviru varljivog pojma postmoderne?48

Na pitanje: u emu sesastoje prepreke za prava slobode ili za slobodu u oblikovanju sada{njosti ibudunosti? - koje je postavio Peter Kafka, istaknuti fiziar i mislilac49 - nastojalisu odgovoriti: egzistencijalizmi, ekspresionizmi, nihilizmi, dekonstruktivizmi,automatizmi - u razbijanju klasinog coda.50

U drami krize napretka. U njegovoj mitologiji, u pretvaranju prosvjetiteljstva umit. Rafinirane inovacije - kao i rafinirano zaglupljivanje - uvijek se ubrzavaju. Samoje ne{to apsolutno nepromjenljivo: osnovna ideja napretka: znanstvenog, tehnikogi privrednog, osnovna ideja koja je postala vodeom idejom cijelog svijeta, i Azije, iEvrope, i Amerike. Dospjeli smo svojim djelovanjem, jednim pretvaranjem dnevneracionalnosti u nonu umnost51, u doba produbljivanja osnova kulture i duha,ispunjenom barbarskim opasnostima, dospjeli smo u jedno stanje krize: svouzdizanje iz mizerije. Ili: Sav uspon ovjeka nadaje se iz toga {to svi individuumi inarodi konkuriraju jedan drugom oko njihovih ivotnih osnova.52

Razumijemo li sada da to vi{e nije idila slobode ili prava slobode,pitoma dolina ljudskih prava, akademska vizija multikulturalnog dru{tva?Znanje o slobodi susreemo s otporom starih i novih ideologija i mitova; svrijednostima koje su imanentne mnogostrukim tradicijama i kulturama, kojesu inkompatibilne(discordant, clashing, irreconcilable, incongruous, opposite),nesumjerljive.

48

P. Sloterdijk, II. Philologie der Existenz, Dramaturgie der Krfte, u: P. Sloterdijk,Denker auf derBhne,Nietzsches Materialismus , Suhrkamp, Frankfurt am Main 1986, S. 58.

49

Usp. Peter Kafka, Gegen den Untergang. Schpfungsprinzip und globale Beschleunigungskrise. CarlHanser Verlag, 1994, S. 17.

50

P. Sloterdijk, Selbstversuch, S. 19.

51

Von der Tagesrationalitt in die Nachtvernunft zurckzubleiben P. Sloterdijk, Ibid. S. 57.

52

P. Kafka, Ibid., S. 21.


20/25

Zeni~ke sveske

231

Na svjetskoj sceni su ideologije, neotklonjivi privid istine i stra{na laljivost,njena retorika. I sociopsihika tromost navika zaposjeda svijest te samo u iznimnimsituacijama dolazimo do argumentativnog i demokratskog diskursa. Tada smo ustanju da sebi raskrijemo gramatiku ljudskih prava ili prava slobode, da poslu{amo

neki drugi um osim onog iz predaje. Dijalog upravljan na istinu po zakonimauma ili intersubjektivnosti. Pronicljiva budnost zapoinje u realistikom buenju:politikom, duhovnom. U spoznaji da je od sada puna mogunost izricanja istine zanas himera.53 Naslanjanje na samoiskustvo, to {to je danas imperativ globalne etikei estetike teorije spoznaje, - mi sebi otkrivamo dramaturgiju nove tragine teorijespoznaje, nakon {to je stara optimistika stalno udila za sjedinjavanjem. Nietzschebi rekao: O identitetu i jedinstvu neka dakle dalje govore filozofi, tragaoci, snivai!.Mislioci budunosti - psiholozi - znaju to bolje; njihova je tema distancija, dvojstvo,diferencija. Ko zna za distanciju, usvojio je optiku filozofske psihologije.

54

U doba u kojem ideologija - ak i jezik, varljiva metaforika - vodi u logore itamnice, u ludnice, ne postoje sugovornika prava. Traenje istine, koja prethodisvim iskazima i jedino u njima nalazi skrovi{te ili zaviajno jezerce, svagda jezapinjanje. Jer je spojena sa spoznajom da ona niim ne moe biti utemeljena,kako je vjerovala staroevropska metafizika. Izraz se odvojio od istine; i ni{ta vi{ene jami osjeaju provizornog, samim iskazima vjerodostojnost istine. Iskaziostvaruju svoju karijeru i imaju svoj svjetski teatar.

53

P. Sloterdijk,Der Denker auf der Bhne, S. 85. To da je istina, koja je u hemijskoj analizi davalaopravdanje, i sama istina vrijednost koja se raspada, nije vrsta bolesnog poremeaja, nego je ono {tose nadaje kritikim uvidom u metafiziku Zapada, u to staroevropsko vjerovanje da je istina superiornanad neistinom; to je vjerovanje koje se nametnulo u odluujuim ivotnim situacijama (nesigurnost,

bellum omnium contra omnes iz primitivnih faza povijesti) . To je ono do ega dolazi i Gianni Vattimo.Nije samosrea, iistina je ono, da parafraziram Adorna, {to valja misliti samo kao izgubljenu, samo kao

lijepu strankinju(W.Benjamin). Ona nije onaj granit koji je ovrsnuo do sistema, kako je Hegel iskazivao

poetkom 19. stoljea uFenomenologiji duha (1807): istina je ono {to je cjelovito. Iz samozacjeljivanjavelikih rana nastaju onda procesi metaforizacija.Istina je metafora, viestruka i viezna~na. Ali, prije svega,metafora za vjeru da je mogue spoznati stvari u njihovom iskonu, po njima samima. Taj pojam istine jeza Vattima zastario kao i pojam posljednjeg utemeljenja. On veoma jasno vidi ulogumetaforologije. Modaje to najdublje sagledao u nas, na alost, nedovoljno poznat filozof Hans Blumenberg, u svojim djelima,posebno uParadigmen zu einer Metaphorologie, Bonn 1960.Ovu metaforologiju je kasnije razvio u Teorijunepojmljivosti, Die Theorie der Unbegrifflichkeit,u: Schiffbruch mit Zuschauer, Frankfurt am Main. 1979.

54

Von Identitt und Einheit mgen also die Philosophen, die Sucher, die Trumer weiter reden!Die Denker der Zukunft - die Psychologen - wissen es besser; ihr Thema ist Abstand, Zweiheit, Differenz.Wer von Distanz weiss, hat sich die Optik einer philosophischen Psychologie zu eigen gemacht. (P.

Sloterdijk, Ibid., S. 83-84).


21/25


232

Duh vremena nije vi{e upravljen na istinu. Ono {to smo od Platona i Hegela,ak do Heideggera, nazivali cijelom istinom, to vi{e ne sudjeluje.55 Ona(istina) u svojim prikazima vi{e nije prisutna. Time znakovi ostaju izmeu sebe- oslonjeni ni na {ta drugo do na svoje interne odnose, svoju sistematiku, svoju

gramatiku, svoj vlastiti svijet .56

Kritiar moderne susree se s katastrofomznakova. Propada mogunost istine kao neskrivenosti57, istine u iskazima ilisudovima, u metaforama. Mi u toj katastrofi moemo prepoznati ne samo to danas je u njoj napustila istina, da se otuila do neprepoznatljivosti, da se udomilau iluziji da je ona sama istina, u iluziji da je li{ena iluzija, da je budna pronicljivost.Budi se udesna umjetnost stvaranja znakova bez semantikog ili duhovnogpokria. Sve preplavljuje stereotipija, koja je natjerala mislioca i kritiara, RolandaBarthesa, da kae da je jezik - fa{istiki.58

Neizbjeno se sada namee pitanje: Da li je katastrofa znakova, te{ka,gorka i stimulativna katastrofa? - kako pita Sloterdijk. Da li nas to okruujeprivid, igra znakovlja, nuni privid? Da li je on darovatelj ivota? Ljudska prava:da li su ona onaj princip Ne? Cijeloj istini, pa i defetizmu? Ili su ljudska prava ucjelini ono {to nas vraa istini - kao ono potrebno i podno{ljivo ispod kojeg jeono nepodno{ljivo, strahotna istina: da je mogu kraj ovjeka, smrt ovjeka,kraj ljudske solidarnosti i duha biofilije59? ^ak i kao eficijencija politike -esto se pitamo o njenoj mjeri i podno{ljivosti - prava slobode su jedina{ifra stvaralakog prijateljstva ivotu, koegzistenciji, koju prati depresivnoosjeanje.60 Moe li se to mjeriti u uspjehu rasta privrede? Ili je osebujni kvalitetivota legitimacija za dobru vladu?

55

P. Sloterdijk,Der Denker auf der Bhne, S. 85-86.56

Ibid.

57

M. Heidegger

58

Vidjeti: Roland Barthes u engleskom prijevodu: Writing Degree Zero, Cape, 1967.

59

Fromm

60

Vidjeti: P. Sloterdijk,KritikderzynischenVernunft,Bd. I, Frankfurt am Main, 1983. S. 248. Takoer:Iring Fetscher, Reflexionen ber den Zynismus als Krakheit unserer Zeit, u: Denken im Schatten des

Nihilismus, Ed. A. Schwan, Darmstadt 1975.


22/25

Zeni~ke sveske

233

Od moderne k postmetafizikom mi{ljenju.Protivljenje ikonolatriji: metafiziki i religiozni naukkao mnogostruko {ifriranje osnovnih iskustava.Protiv dogmatike apsolutne istine.

Mi{ljenje u sjeni nihilizma.

Da se uzajamno razumijemo u {iframa, to znai komunikaciju u doticanjutranscendencije. Tamo je mogua najunutarnjija bliskost i najznaajnijeneprijateljstvo. Vrijeme nade 61. Na{e povijesno iskustvo je mnogostruko. Unutarpojedinih tradicija i kultura, politikih sistema. Ovdje u ovom krajoliku Evropepovijesno iskustvo je drugima suvi{e strano ili osebujno, da bi moglo stvaratistaru optimistiku atmosferu multikulturalizma, pluralizma i tolerancije. Rat -masovna ubistva, brutalnosti, muenja i silovanja, uni{tavanje urbanih sredina,arhitekture, vi{estoljetne, krajolika prirode, oplemenjene blagim i prijateljskimduhom brige i rada. Nauili su nas samo o sebi samima, i moda o nama. Rat iotpor: Oni su, sigurno, dosta jaki da moemo procijeniti da je totalitarna gadostnajvee od zala i da donesemo nepokolebljivu odluku da je suzbijamo svagdjegdje se ona nalazi. Ali u svemu ostalom hodamo u mraku. Treba dodati, bezsumnje, i nai vlastite razloge svaki put kad ne moemo drukije.62

I iz ljubavi prema traganju za stra{nom istinom, valja podsjetiti nanauavanje ovog 20. stoljea. Iz uasa totalitarnih sistema, ratova, rasizma,jo{ uvijek posvuda ra{irene ksenofobije, rastueg siroma{tva, populacioneeksplozije, nezaposlenosti, i ak kolonijalnog ropstva proizilazi jedan jasanefekt razaranja subjektivnog svijeta: prava na sudjelovanje u argumentativnomdiskursu. Ne vjerujem da smo kadri lako prozrijeti povijesno iskustvo kolektivizmai totalitarizma. Kako uope objasniti porast uivanja u raspr{ivanju Jastva kodpojedinca, socijalnih slojeva ili naroda u cjelini?63

Kako objasniti priprostu ulogu nacionalistikih i {ovinistikih fiziognomiara?To da mislioci i politiari ne znaju za takva pitanja? Ne znaju ni{ta o terapiji,

61

Karl Jaspers,Der philosophische Glaube angesichts der Offenbarung, Mnchen 1984, S. 205.

62

A. Camus, Vrijeme nade (1953), u: Ibid., str. 219.

63

P. Sloterdijk, Ibid., Bd. I, S. 16 i dalje.


23/25


234

jer se svi mi sudaramo svakodnevno s patologijom normalnog dru{tva, sonim tamnim momentima ljudskog bia i ljudskog duha kao {to su: sebinost,ta{tina, ljubomora, mrnja, la, podmuklost, rascijepljenost, agresivnost,sklonost totalitarnom mi{ljenju.

Ljepota kao kriptoetika. Priroda.Spoznaja u formi generaliziranja i individualiziranja.Ispravna blizina.

Naru{ena je ne samo prirodna ravnotea. Cini~ne strukture moderne potiskujuonu tradiciju s pojmovima prirode i ljepote ili one vrste spoznavanja koja sene oblikuje u formi distanciranja, generaliziranja, objektiviranja, ve u formiindividualiziranja, blizine i podavanja (Hingabe, engleski: devotion, devotedness,piety, love, passion, attachment).64Evropa e morati uiti umjetnost dijaloga itolerancije. Ona see do pitanja o transcendentalno-hermeneutikom jedinstvusvih formi ivota ili jezikih igara (kako ih naziva L. Wittgenstein).65 U Evropi - kaoi u Aziji - narodi e morati uiti novu nauku: misliti u pojmovima blizine, susjedskesusretljivosti, u pojmovima prijateljstva i ispravne blizine, interkulturalnosti.

Da sama Evropa ne bi dopustila hegemoniju, polemiku strategiju, jer u sporustoljea izmeu racionalizma i iracionalizma, dvije komplementarne jednostranostiizvode jedna drugu na optueniku klupu.66 Evropa koja nastoji dovesti dosvijesti ono potisnuto u ophoenju koje je distanciranje u formi znanstveno-tehnike kulture i civilizacije, u polemikom iskustvu, tek treba da spozna kakoje svijet fiziognomije natjeran na {utnju. Planetarni pojam objektiviteta plaenje naru{avanjem ravnotee, gubitkom blizine, intimnosti, istine i vjernosti. Zatoovjek znanosti nepovratno gubi jedinstvenu sposobnost da se pona{a premasvijetu, prirodi i ovjeku, kao susjed. Kritika cini~nog uma vidi Evropu u borbi

64

P. Sloterdijk,Kritik der zynischen Vernunft, Bd. II, Suhrmap, Frankfurt am Main 1983, S. 652-659.

65

Usp.:Karl-Otto Apel,Hermeneutika kao prakti~na filozofija, 1. Ishodite filozofske hermeneutike.2. Hermeneutika kao filozofija. 3. Hermeneuti~ka dijalektika i pojam napretka i 4. Transformacija filozofije iteorija znanostiu Abdulah [arevi, Iskustvo i vrijeme, Pogledi, Svjetlost, Sarajevo, 1981, str. 157-395.

66

P. Sloterdijk, Ibid, Bd. I., S. 268-269.


24/25

Zeni~ke sveske

235

izmeu podneva i ponoi67, u prepoznavanju ovjeka od znanja i znanosti kojimisli samo pojmovima hegemonije, distancije, neprijateljstva, nesusjedskesusretljivosti, razumijevanja, intuicije, suosjeanja.

U dijagnozi Evrope ima mogunosti za mnogo razboritosti, za vjernostkoja je predana ivotu i srei, za sposobnosti estetike i erotike. 68 Tek svjetskaevropska filozofija koja bi kritiki rekonstruirala Evropu, demokratsku, stransnacionalnim perspektivama, s transnacionalnom graanskom svije{u (otome govori Habermas u novije vrijeme: Ein Schritt auf dem Wege zu einerpolitisch verfassten Weltgesellschaft), povrh nihilizma koji neumoljivo hodisvojem kraju, komponiranu - kao {to je to sluaj s muzikom - na pojmovimaprirode i ljepote, konvivijalne duhovnosti, stekla bi {ansu da na nov nainreinterpretira zanemarenu tradiciju zapadne filozofije; i da s evropske obale nakojoj je roen jedan starogrki pojam ljepote, dobra i slobode, bolje vidi liceAzije ili Istoka. Azije koja u suvremenosti nastoji izloiti vlastitu formu ivota,tradiciju i vrijednosti vlastitih kultura.

To bi nas oslobodilo straha od hegemonije u ontolo{kom i epistemolo{komsmislu; straha od onih visoko sofisticiranih fantoma, naprava (bombi), kojepostaju nonim uvarima na{e destruktivnosti. Probudimo li se, tada e namtisue bombi govoriti poput zaklinjuih glasova uMjese~arima Hermanna Brocha,jer, to je glas ovjeka i naroda, glas utjehe i nade i neposredne dobrote: ne nanosisebi nikakvu bol, jer svi smo jo{ ovdje!69

67

A. Camus.

68

U nekim novijim tekstovima, osobito u onim koje vidim kao bliske esteti~kojteorijispoznaje, ijalogika nije zahvaena ljudskim zlom i kontaminacijom duha i prirode, mi nalazmo uvide koji pripadajukritikoj psihologiji ili kritikoj i tragikoj teoriji spoznaje. To su uvidi da ve nekoliko stoljea novovjekovnaznanost kultivira restriktivnu formu spoznaje. Iskljuuje sve ono {to nije u suglasnosti s apriorijemobjektivirajue distancije, epistemi~ne hegemonije, ovladavanja i osvajanja; sve to se ne podudara saduhovnim gospodarenjem nad objektom. Vidjeti: P. Sloterdijk, Kritik der zynischen Vernunft, Bd. I, S. 268;Holmes Rolston, Ist there an Ecological Ethics? , u: Mind1976, p. 93-109;Holmes Rolston, Environmental

Etics, Phiadelphia 1988. Joachim Ritter, Landschaft, u:J. Ritter, Subejktivitat, Frankfurt 1974;ErnstJnger, Arbeiter, Stuttgart 1982 (1932).

69

P. Sloterdijk, Ibid. Bd. I, S. 26-261.


25/25


S pacifi~ke obale, gdje je roena velika istona filozofija, s mi{ljenjemTao-a, i drugim filozofijama i religijama, takoer se bolje vidi lice Evrope iZapada uope. I dobro se zna {to znai biti susjedski susretljiv i prema prirodi;i {to znai racionalistika, jednostrana istina. To izraava, na primjer, istaknuti

indijski filozof V. S. Naipaul.70

Ono {to se danas dogaa u Indiji, za razliku odnjene predindustrijske faze, jest kreativni proces, The new Hindu attitude, novismisao ili osjeanje historijskog bitka kojeg doseu Hindusi, koji otklanja svakifundamentalizam. Odgovornost je ono {to pripada konvivijalnoj (komunikativno/vedroj) duhovnosti, kako je imenujemo ovdje u Evropi.

70

U Trinidadu roen pisac indijskog porijekla, nobelovac znaajnih djela: The Middle Passage (1962);In a Free State (1971); India: A Wounded Civilization (1977); A Bend in the River(1979); Among the

Documents

Globalna legitimacija krize..., Abdulah Šarčević