809. 2009.

GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VI Broj 44/45 Studeni / Prosinac 2008. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

1200 GODINA DOLASKAmoćiju Sv. Tripuna u Kotor809. 2009.

Božić jeradostsvijeta

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +381 (0) 32 304 232 Faks: +381 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@cg.yu http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara Popović Ur-eđivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, Joško Kate-lan, Dario Musić Lektor: prof. Ljiljana Markić Fotografije:Parteli, Stevan Kordić

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitatelji„Uredništvu Hrvatskog glasnika“ sretne i vesele blagdane, kao i

sretnu i uspješnu 2009. godinu žele vaši pretplatnici s Vruje“.Ova, i mnogobrojne druge čestitke naših čitatelja, suradnika i po-

slovnih partnera, potvrdile su nam na kraju ove godine, kada poma-lo stiže i umor uz osjećaj kako se nešto ostavlja iza sebe, kako je ipaksve što činimo vrijedno i kako, uz osjećaj profesionalne odgovornostio kvalitetnom pisanju i izvještavanju, vrijedi ona Držićeva „ tko srcedava, cijelog sebe dava“.

Čitatelji su to prepoznali i uzvratili.U ovom broju posvetili smo najviše pozornosti događaju koji je obi-

lježio 2008 - odlasku djece članova Hrvatskog građanskog društvaCrne Gore i njihovih crnogorskih prijatelja u Dubrovnik. Bila je tomisija dobre volje, povijesni dan.

Podsjetili smo se i kako je nekoliko mjeseci ranije, 16. srpnja, natrgu ispred Katedrale Sv. Tripuna u Kotoru odigrana predstava„Dundo Maroje“ redatelja Ozrena Prohića u produkciji Hrvatskognarodnog kazališta Zagreb. Veliki ansambl HNK pobrao je aplauzeoduševljene publike, koje je na trgu te noći bilo više od šest stotina.Samo nekoliko dana ranije, 8. srpnja, ispred kotorske katedrale pred-sjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić dodijelio je dr. Milošu Mi-loševiću Hrvatsku državnu nagradu Red Danice Hrvatske s lentom ilikom Katarine Zrinske.

Nije se na tome stalo. Posredstvom HGDCG Crna Gora uključenaje na kulturnu svjetsku mapu u centralnoj proslavi 500. obljetnicerođenja Marina Držića. Držićevim putovima, od Dubrovnika, prekoSiene, stiglo se i u Kotor.

Tih je dana ovaj drevni grad, u organizaciji HGDCG, bio domaćini urednicima glasila manjinskih zajednica i njihovih medijskih part-nera iz Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije,Mađarske, na Prvom regionalnom susretu. Dogovoreno je stvaranjeregionalne asocijacije, te je u studenom stigao poziv iz Pečuha uMađarskoj za nastavak započete suradnje.

Kotorska katedrala i trg ispred nje i u narednoj godini bit će mjestonajznačajnijih događaja, u proslavi Kotorske biskupije velikog jubile-ja 1200 godina nazočnosti moći Sv. Tripuna i Bokeljske mornarice.

Uz obećanje da ćemo i dalje i pratiti, i pitati, i prisjetiti se i ići ususret događajima

Sretan Božić i uspješnu 2009. godinu želi vam Hrvatsko građan-sko društvo Crne Gore i redakcija Hrvatskog glasnika

Vaša urednicaTamara Popović

PPOOSSJJEETT DDJJEECCEE DDUUBBRROOVVNNIIKKUU

Misija dobre voljeSTR. 4

11220000 GGOODDIINNAA NNAAZZOOČČNNOOSSTTII MMOOĆĆII SSVV.. TTRRIIPPUUNNAA

Otvorena jubilarna godina STR. 17

DDOOPPUUNNSSKKAA NNAASSTTAAVVAA HHRRVVAATTSSKKOOGGAA JJEEZZIIKKAA

Novi početakSTR. 37

IIZZLLOOŽŽBBAA UU PPOOVVOODDUU DDAANNAA OOPPĆĆIINNEE KKOOTTOORR

Boka – nekad i danasSTR. 30

NNAACCIIOONNAALLNNII PPAARRKKOOVVII CCRRNNEE GGOORREE II HHRRVVAATTSSKKEE

Plitvička jezeraSTR. 52

4

5

Crnogorski ministar kultureBranislav Mićunović uvjerenkako se, nakon toplog iprijateljskog prijama uDubrovniku, počinju pisatilijepe stranice suradnje idobrosusjedskih odnosa, uzpoštovanje i uvažavanje

Piše: Tamara POPOVIĆ

Uokviru programa obilježavanja 500. obljetni-ce rođenja Marina Držića Hrvatsko građan-sko društvo Crne Gore organiziralo je 19.

studenog posjet djece članova HGDCG i njihovihcrnogorskih prijatelja Dubrovniku.

Misijadobrevolje

PPOOSSJJEETT DDJJEECCEEDDUUBBRROOVVNNIIKKUU

Delegacija kod spomenika Držiću

6

Izaslanstvo djece iz Podgori-ce, Bara, Kotora, Tivta i Her-ceg Novog predvodio je mini-star kulture, medija i sportaVlade Crne Gore BranislavMićunović, predsjednikHGDCG dr. Ivan Ilić, tajnikHGDCG Tripo Schubert i di-rektor Skala radija, medijskogpokrovitelja HGDCG, SlavkoMandić.

Još u autobusu, na putu zaDubrovnik, ministar Mićuno-vić je djeci govorio o velikompiscu Marinu Držiću i slobo-darskoj tradiciji tog drevnogGrada na čijoj jednoj od zasta-va piše Libertas kao moto živ-ljenja, koji veoma cijeni svojuslobodu i sačuvao ju je jedna-ko kao i Crna Gora svoju.

Novinar dnevnog lista Pobje-da Minja Bojanić ovako je za-počeo svoj izvještaj sa tog pu-tovanja:

- Sve rane zarastaju, ali sva-ka opet ostavlja doživotni oži-ljak. S tom mišlju – saputni-com i pedesetak crnogorskihmališana jezdim autobusomkroz obnovljene Konavle, putDubrovnika, u misiji pomire-nja i mukotrpne obnove do-brosusjedstva, nakon vaskoli-kog zla koje je poput pogub-nog balkanskog cunamija po-haralo i ovaj pitom i blagoro-dan mediteranski krajolik. Uprtljagu duše javlja se neobja-

šnjiva nelagoda zbog zla što jeneko svojevremeno radišnim inevinim susjedima nanio utvoje ime, pri čemu ti čak i kri-stalno čista savjest, zaista, ni-je od velike pomoći…“

Tijekom cijelog posjeta iza-slanstvo i više od 20-ak pred-stavnika crnogorskih medijase ipak osjećalo vrlo ugodno,jer je toplo i srdačno primlje-no.

Na granici ih je sačekaopredstavnik HGDCG za Repu-bliku Hrvatsku

Krunoslav Težak i dopratiodo Dubrovnika.

Djeca su se prvo susrela sasvojim vršnjacima u Osnovnoj

školi “Marin Držić”. Nakon pozdravnih riječi za-

mjenika županice DNŽ MišeGaljufa, te nadahnutog poz-drava i govora ravnateljiceškole Zrinke Capor, koja jeposebno pozdravila prijateljaDubrovnika, hrvatske kulturei hrvatske zajednice u CrnojGori ministra Mićunovića, zadjecu je priređen prigodanprogram, opet u znaku jubile-ja. Organizirana je tematskanastava koju su učenici održa-li za svoje goste, nakon čegasu razmijenjeni darovi. Mini-star je školi poklonio kompletknjiga Mirka Kovača. Djeca surazmijenila adrese kako bi se

Ispred škole Marin Držić

Razmjena poklona u kazalištu Marin Držić

7

što više zbližila, a predloženoje i formiranje dopisnog kluba.

Predsjednik HGDCG dr. IvanIlić podsjetio je na teška stra-danja Dubrovnika, ali rekaoda, isto tako, želimo nastavitiživot kao iskreni prijatelji, tesmoći snage da odgojem mla-dih i vezama među njima, uči-nimo sve da se na ovim pro-storima rat više nikad ne do-godi.

- Pored vašeg iskrenog gosto-primstva, sretni smo što i unašoj sredini, ovim i sličnimprojektima, dobivamo značaj ipomoć, a najbolja potvrda to-me je što je s nama danas ov-dje i naš ministar kultureMićunović, dodao je dr Ilić.

- Ovo đačko druženje označitće početak jedne trajne sura-dnje u kojoj će polazna osnovabiti razumijevanje i kultura di-jaloga u korist djece i budućihnaraštaja, s nadom u boljubudućnost na ovim prostori-ma, kazala je Zrinka Capor.

Tijekom ugodne šetnje odškole do Pila kroz park Balta-zara Bogišića, dr. Ilić i mini-star Mićunović skrenuli su po-zornost mladima na mnogečuvene Hrvate koji su svoje-vremeno, kao “izvanjci”, daliveliki doprinos Crnoj Gori i sa-mi se osjećali njenim dijelom.Posebno su apostrofirali veli-kog slikara Vlaha Bukovca i

Kod županice

U uredu gradonačelniceDubrovnika

Ministar sa autorima plakata

8

čuvenog pravnika BaltazaraBogišića, autora prvog crno-gorskog krivičnog zakonika iministra pravosuđa na dvorukralja Nikole, obojica rodom izCavtata.

Delegacija se nakratko zadr-žala i u Domu Marina Držića uŠirokoj, odakle se uputila kaNarodnoj knjižnici Grada. Tuih je dočekala ravnateljica Ve-sna Čučić. Gospođa Renataiz dječjeg odjela napravila jeprezentaciju, a

učenici škole Marin Držić sponosom su pokazali svojpobjednički rad na natječaju„Maštamo Držića“, plakat kojije kasnije poklonjen članovi-ma izaslanstva u okviru po-sebnog programa u kazalištuMarina Držića. Dubrovačkiučenici za svoje vršnjake iz Cr-ne Gore tu su izveli osebujno iduhovito viđenje Držićevogstvaralaštva, igrokaz „ S Dr-žićem iznova“, za koji su sasvojom profesoricom hrvat-skog sami pisali tekst.

I tu su se prigodnim besjeda-ma prisutnima obratili ravna-telj kazališta Mišo Mihočević,županica DNŽ Mira Buconić,predsjednica dubrovačkogogranka Matice Hrvatske Iva-na Burđelez, pomoćnik mini-stra kulture Republike Hrvat-ske Srećko Šestan i ministarMićunović .

Posebno značajne i sadržaj-ne razgovore ministar Mićuno-vić i dr. Ilić imali su sa župa-nicom DNŽ Mirom Buconić izastupnikom gradonačelniceGrada Dubrovnika MihomKatičićem.

Zaključeno je da za razvitaksveukupnih odnosa Crne Gorei Hrvatske, a u sklopu njih po-sebno Dubrovnika, ima mno-go prostora, posebno nakonpotpisivanja sporazuma o su-radnji koji su 23. rujna potpi-sali na Cetinju crnogorski i hr-vatski ministri kulture.

Županica DNŽ Mira Buco-nić je kazala da su djeca zalogbudućnosti, i tamo gdje su

prošle generacije zakazale, onitreba da nastave zajedno, za-rad dobrosusjedskih odnosa.

- Ne može se zaboraviti, alimoramo pružiti ruke jednidrugima, moramo ići dalje, adjeca i ovakvi susreti najvišemogu doprinijeti našim novimmostovima dobrosusjedskesuradnje, bez govora mržnje.Istina, rane su nam još svježe,ali moramo živjeti zajedno istvarati nove odnose, istaklaje županica.

Mićunović je posebno ista-kao dobru suradnju predsta-vnika hrvatske manjine u Cr-noj Gori s Ministarstvom kul-ture, sporta i medija, što do-prinosi razvoju i uspostavlja-nju boljih kulturnih veza i su-radnje dviju zemalja.

U toku jednodnevne sadržaj-ne posjete Dubrovniku, mini-star Mićunović se, s posebnimzadovoljstvom i pijetetom, su-sreo sa predsjednikom Udrugehrvatskih dragovoljaca Domo-vinskog rata Grada Dubrovni-ka Igorom Žuvelom i pred-sjednikom Udruge dragovolja-ca Hrvatske ratne mornariceŽelimirom Čizmićem.

Na tiskovnoj konferencijiTripun Grgurević, učenik I.

razreda kotorske Gimnazije, uime mladih je kazao da će oninaći zajednički jezik i sagradi-ti most koji ni buduća pokolje-nja, ni bilo koji sukobi, nesmiju srušiti.

Dojmove o Dubrovniku pre-nio je i njegov školski prijateljDanilo Vukotić.

Na novinarsko pitanje kakokomentira današnji posjet,Igor Žuvela je odgovorio:

- Zar nije ljepše da se ovakogledamo u oči, razgovaramo idružimo, nego da pucamo je-dni na druge. Mladi nam tre-baju biti vodilja, a Dubrovnikje uvijek bio otvoren grad zasve ljude dobre volje. Kao inva-lid domovinskog rata, svoje ra-ne poklanjam mladim genera-cijama kako se to više nikad nebi ponovilo, kazao je Žuvela.

Dožupan Miše Galjuf je re-kao da je ljubav bila vodiljadragovoljaca u Domovinskomratu, u obrani svog Grada, i daje sasvim logično, iako samona prvi pogled apsurdno, dadanas prednjače u akcijamakoje vode ponovnom poveziva-nju i boljem razumijevanju naputu mira. Predsjednik HGDCG dr. IvanIlić podsjetio je na ulogu ovog

9

društva na uspostavljanju štobrojnijih i plodnijih kontakataizmeđu pojedinaca i institucijadviju država, iz kojih će proi-steći ideje i za neke nove su-srete i zajedničke projekte.

Ministar Mićunović je nakraju sadržajnog dana ocije-nio:

- Smatram da je naša budu-ćnost u generacijama koje do-laze. Oni su vjesnici jednognovog načina življenja i kvali-tetnijih odnosa među ljudimai zemljama, ljepša strana me-

dalje. O današnjem susretu ne-

mam bolju riječ nego da je tobila obostrana misija dobrevolje i mira, i to u kontekstususreta mladih, a u povoduobilježavanja pet stotina godi-na od rođenja Marina Držića,velikog duha renesansnog isuvremenog. U razvijenoj i svejačoj međunarodnoj mreži su-radnje, pogotovu u oblastikulture, koju Crna Gora bri-žljivo gradi, Dubrovnik je dosada bio neispisana stranica.

Nakon današnjeg toplog i pri-jateljskog prijama u Dubro-vniku, uvjeren sam da poči-njemo da pišemo lijepe strani-ce suradnje, dobrosusjedskihodnosa uz poštovanje i uvaža-vanje, a neka nas u tome nosivjera u mlade ljude koji su da-nas ovdje sa nama“.

Na djecu je najjači utisakostavio obilazak Grada i grad-skih zidina. Pažljivo su upijalisvaku riječ kojom ih je krozpovijest vodio počasni članHGDCG iz Dubrovnika ŽeljkoFiličić.

Tijekom boravka u kazalištuministar Mićunović se telefo-nom javio i prijatelju, glumcuPredragu Vušoviću, koji jetrebao odigrati predstavu zadjecu, ali zbog ranije preuzetihobveza tog je dana morao bitiu Zagrebu.

Nije propustio ni kupiti nizo-ve suhih smokvi na Gundu-lićevoj poljani, koje je podijeliodjeci tijekom šetnje Gradom.

Izaslanstvo se prepuno pozi-tivnih dojmova i dobrih vibra-cija, uz srdačan pozdrav i zah-valnost domaćinima na to-plom i prijateljskom dočeku, uvečernjim satima vratilo u Cr-nu Goru.

10

Piše: Tamara POPOVIĆ

Nešto ranije, 16. srpnja,na trgu ispred Katedra-le Svetog Tripuna u Ko-

toru odigrana je predstava„Dundo Maroje“ redateljaOzrena Prohića u produkcijiHrvatskog narodnog kazalištaZagreb. Veliki ansambl HNKZagreb od više od 70 članovapobrao je aplauze oduševljenepublike, koje je na trgu te no-ći bilo više od šest stotina.

Organizatori ovog događajabili su Hrvatsko građanskodruštvo Crne Gore i OpćinaKotor, a pokrovitelji Ministar-stvo kulture, sporta i medija

Crne Gore i Ministarstvo kul-ture Republike Hrvatske. Pot-poru je dao i osobno crnogor-ski premijer Milo Đukanović.„ Raduje me što se Hrvatskograđansko društvo Crne Goreaktivno uključilo u proslavuGodine Marina Držića, knjiže-vnika koji je svojim djelomostavio trajan pečat u hrvat-skoj kulturi. Ovakve inicija-tive najbolji su način zbliža-

vanja među kulturama i pro-dubljivanja njihovih čvrstihveza. Koristim i ovu prilikuda istaknem konstruktivandoprinos HGDCG na planuintenziviranja kulturne su-radnje Crne Gore i Hrvat-ske“, istaknuo je Đukanović.

Samo nekoliko dana ranije,8. srpnja, ispred kotorske ka-tedrale predsjednik RepublikeHrvatske Stjepan Mesić dodi-

OOSSVVRRTT NNAA 22000088.. GGOODDIINNUU:: UU ZZNNAAKKUU DDRRžžIIĆĆEEVVEE OOBBLLJJEETTNNIICCEE II SSUUSSRREETTAA MMLLAADDIIHH

Tko srce davacijelog sebe dava

Događaj koji je obilježio 2008. godinubez sumnje je odlazak djece članovaHGDCG i njihovih crnogorskihprijatelja u Dubrovnik. Bila je tomisija dobre volje, povijesni dan

11

jelio je dr. Milošu MiloševićuHrvatsku državnu nagraduRed Danice Hrvatske s lentomi likom Katarine Zrinske.

„Čini mi se osobito važno,a pričinjava mi i posebnozadovoljstvo, što ovo odličjedodjeljujem na inicijativuHrvatskog građanskog dru-štva Crne Gore, a u uz pot-poru Dubrovačko-neretvan-ske županije, te Udruge dra-govoljaca Hrvatske ratnemornarice. To govori kolikosmo daleko došli na putunormaliziranja odnosa“,istaknuo je Mesić.

Nije se na tome stalo. Po-sredstvom HGDCG Crna Gora

uključena je na kulturnusvjetsku mapu u centralnojproslavi 500. obljetnice rođe-nja Marina Držića. Držićevimputovima, od Dubrovnika,preko Siene, stiglo se i u Ko-tor.

Tih je dana ovaj drevni grad,u organizaciji HGDCG, bio do-maćin i urednicima glasilamanjinskih zajednica i njiho-vih medijskih partnera iz Cr-ne Gore, Hrvatske, Srbije, Bo-sne i Hercegovine, Italije, Ma-đarske, na Prvom regiona-lnom susretu. Dogovoreno jestvaranje regionalne asocija-cije, te je u redakciju Hrvat-skog glasnika u studenom sti-

gao poziv iz Pečuha u Mađar-skoj za nastavak započete su-radnje.

Ovo je samo kratak preglednajznačajnijih aktivnosti, anaši čitatelji znaju da ih je bi-lo još nebrojeno u godini kojaje za nama. AktivnostiHGDCG su prepoznate i priz-nate, kao i visoka razina kva-litete našeg časopisa.

Po onoj staroj „poznat u svi-jetu, zaboravljen doma“, ipakmoramo spomenuti da našeglasilo, nažalost, ne prepoz-naju oni kojima je zapravonajviše namijenjeno. Upit re-dakcije poslan svim udruga-ma sa hrvatskim predzna-kom, stranki – Hrvatskoj gra-đanskoj inicijativi, te vodećojinstituciji Hrvata Crne Gore –Hrvatskom nacionalnom vije-ću, da se u ovom svečanombožićnom broju predstave re-zultatima u 2008. i planovimaza 2009. ostao je bez odgovo-ra.

Naš poziv za suradnju je,svakako, i dalje otvoren. Timprije što, na svu sreću, priz-nanje i prepoznavanje stiže odčitatelja, ne samo predstavni-ka hrvatske manjine nego iostalih u Crnoj Gori i Hrvat-skoj, te su tiraži rasprodani i

12

razmišljamo o povećanju bro-ja primjeraka našeg časopisa.

Priču ćemo ipak završiti uozračju s početka teksta – dje-čjem. Za doprinos njihovojsretnijoj budućnosti podijelilismo „petice“ najzaslužnijima,sa nadom da će ih u sljedećojgodini biti još više. U naslovusu dana samo njihova imena,bez funkcija koje obnašaju,jer su ih u ovim akcijama ru-kovodili, prije svega - ljudskimotivi.

5 Za dr. Ivana Ilića i Tripa Schuberta

Predsjednik Hrvatskog gra-đanskog društva dr. Ivan Ilić itajnik Tripo Schubert glavnisu „krivci“, idejni pokretači inosioci aktivnosti HGDCG.

„Želimo nastaviti životkao iskreni prijatelji, tesmoći snage da odgojemmladih i vezama među nji-ma, učinimo sve da se naovim prostorima rat više ni-kad ne dogodi“.

5 Za Miru Buconić i Miše Galjufa

Još od Bokeljske priče u Du-brovniku, županica Dubrova-

čko – neretvanske županijeMira Buconić i dožupan MišeGaljuf daju punu potporu, i fi-nancijsku, i organizacionu, iljudsku, svim akcijama Hr-vatskog građanskog društvaCrne Gore.

„Tko srce dava, cijelog se-be dava, reći će uz osmijehžupanica na riječi zahvalno-sti.

5 Za Stjepana Mesića

U dosadašnjem dijelu man-data predsjednika RepublikeHrvatske Stjepana Mesićaučinjeno je mnogo u normal-iziranju i relaksiranju odnosana ovim prostorima. Počasnije član HGDCG, i uvijek imastrpljenja i vremena za raz-govor, čak i ako time krši stro-ga protokolarna pravila.

5 Za Igora Žuvelu i Želimira Čizmića

Predsjednik Udruge hrvat-skih dragovoljaca Domovin-skog rata Grada DubrovnikaIgor Žuvela i predsjednikUdruge dragovoljaca Hrvatskeratne mornarice Želimir Či-

zmić dali su potporu akcija-ma koje vode ponovnom pove-zivanju i boljem razumijeva-nju na putu mira - od dodjeleodličja dr. Milošu Miloševiću,gostovanja HNK, do dolaskadjece u Dubrovnik…

Ljubav je bila vodilja drago-voljaca u Domovinskom ratu,u obrani svog Grada, te je nji-hova potpora, kažu, sasvimlogična.

„ Kao invalid domovinskograta, svoje rane poklanjammladim generacijama kakose to više nikad ne biponovilo”, kazao je Žuvela.

5 Za Branislava Mićuno-vića i Boža Biškupića

Sporazum o suradnji u kul-turi Republike Hrvatske i Cr-ne Gore koji su na Cetinjupotpisali ministri Božo Bišku-pić i Branislav Mićunovićoznačio je početak nove eresuradnje. „Čuvajući ono što jeautohtono naše, a otvarajućise prema drugima, u centrusmo kulturne zbilje“, suglasnisu ministri. Pokazali su mno-go više od deklarativne potpo-re, njihov je odnos ljudski iprijateljski.

13

„Naša je budućnost u gene-racijama koje dolaze. Oni suvjesnici jednog novog nači-na življenja i kvalitetnijihodnosa među ljudima i zem-ljama, ljepša strana meda-lje“

5 Za Zrinku Capor injene učenike

Ravnateljica škole Marin Dr-žić Zrinka Capor i njeni učeni-ci pokazali su iznimnu zainte-resiranost da posjet protekneu prijateljskom ozračju.

„Ovo đačko druženje ozna-čit će početak jedne trajnesuradnje u kojoj će polaznaosnova biti razumijevanje ikultura dijaloga u koristdjece i budućih naraštaja, snadom u bolju budućnost naovim prostorima“

5 Za Vesnu Čučić, go-spođu Renatu i MihaMihočevića

Ravnateljica Narodne knjiž-nice Grada Vesna Čučić i vo-diteljica dječjeg odjela gospo-đa Renata provele su djecukroz svijet knjiga, dok je ra-vnatelj kazališta „Marin Držić“

Miho Mihočević pokazao kakose može sa kazališnih dasakanapraviti ugođaj u kojem seosjećaju prijatno i djeca iodrasli.

Da i dalje budu putokaz pra-vih vrijednosti kroz kulturu.

5 Za Anu Lederer iOzrena Prohića

Svjetski priznata teatrologi-nja, intendantica HNK Za-greb, dr. Ana Lederer, uočipredstave u Kotoru je kazala:„Čini mi se, i kada se svimostovi sruše, da se moguponovo graditi oni nevidlji-vi, a to su mostovi kulture“.

Redatelju Ozrenu Prohiću,koji je skupa sa ravnateljicomdrame HNK Sanjom Ivić, pro-ducenticom Majom Filičić -Ivezić i ostalim suradnicimadosta hodao po Kotoru i raz-mišljao kako postaviti pred-stavu, priznanje odajemo zavrhunski doživljaj koji su pru-žili gledateljima i potpunoiskrenu izjavu: „Presretansam što smo na ovom trgu“.

5 Za Ivanu Burđelez,Slobodana Prosperova Novaka i

Luku Paljetka

Glavni „krivci“ što seHGDCG uključilo u proslavu500. obljetnice rođenja Mari-na Držića, iz čega je uslijedioniz spomenutih akcija, supredsjednik Odbora SlobodanProsperov Novak i Luka Palje-tak, te Ivana Burđelez, pred-sjednica Matice Hrvatske –ogranak Dubrovnik.

„Veze Kotora i Dubrovnikamorale bi biti one pozitivne,one koje stavljaju pravogčovjeka na pravo mjesto upravom trenutku. To je onoza što se Držić borio svojomkomedijom, svojim smije-hom, svojom porukom, ali itragičnošću svoje pozicije uvremenu“

5 Za Tripa i Danila

Namjerno ostavljeni za kraj.Tripo Grgurević, Danilo Vuko-tić i njihovi vršnjaci iz Dubro-vnika naći će zajednički jezik isagraditi most koji ni budućapokoljenja, ni bilo koji sukobi,ne smiju srušiti.

14

Kotor, o Božiću 2008:„Radujmo se svi uGospodinu: Spasiteljse naš rodio...“ Dragivjernici! Božić jevelika radost svijeta!Za nas u Kotoru, ugodini Jubileja sv.Tripuna (809. –2009), Božić je jošveća radost i turadost želim s Vamapodijeliti čestitajućiVam rođenjeGospodina našegaIsusa Krista. ObiljeBožjeg blagoslova u2009. godini, uziskreni pozdrav! †Ilija Janjić, biskupkotorski

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

Božić jeradostsvijeta

15

Svim župnim uredimai samostanima, svimljudima dobre volje,

biskup kotorski Ilija Ja-njić uputio je Božićnu posla-nicu:

„Poštovani i dragi vjerniciKotorske biskupije, ljudi do-bre volje,

želja nam je ove godine veli-koga jubileja, s većim žarom iradošću, obnoviti se u duhuvjere otajstva Kristova rođe-nja, otajstva Božje ljubavi,otajstva svojevoljnog poniže-nja našega Gospodina Isusa,Sina Božjega.

Slaveći blagdan Isusovarođenja dopustimo da Novo-rođeni iz Betlehema unese unaše nutrine tihu radost Bo-žićnog slavlja. Svima sretanBožić.

Iz čiste ljubavi prema palomčovjeku – druga božanskaosoba, Isus Krist, uzima ljud-sku narav. Rađa se kao sva-ko drugo dijete, ne izgubivšiništa od svog božanstva. Ta-ko to dijete postaje Bogo-čovjek, što nikada nijednobiće nije bilo prije, niti će ika-da više biti. On postaje stožerza sva vremena, postaje jedi-ni Spasitelj svijeta.

Za našu Biskupiju, ovogo-dišnji blagdan Božića ima po-sebno značenje. Nalazimo seu Jubileju, 1200-toj obljetni-ci prisutnosti relikvija našegsv. Tripuna, patrona drevnekatedrale u Kotoru i zaštitni-ka naše Biskupije. Zanimljivoje da je sv. Tripun iz MaleAzije, nama s istočne stranesvijeta, a njegovi posmrtniostaci, njegove relikvije sunam donesene, također, sIstoka, iz Carigrada. Takonam Istok „donosi“ ovogodiš-nju temu za blagdan Božića –temu svjetla. Naime, Istoknas podsjeća na „rađanje“sunca, na dolazak svjetla.

Znamo da bez svjetla nemani biljnog, ni životinjskog, niljudskog života. Riječ svjetlospominje se već na prvimstranicama Svetog pisma, uKnjizi Postanka, u izvještajuo stvaranju svijeta. U trećemretku Knjige Postanka čita-mo: „Reče Bog: Neka budesvijetlost!“ (Post 1,3). Tek na-kon stvaranja svjetla Bogstvara vodu, zemlju, svemir-ska prostranstva sa suncemi zvijezdama, Bog stvara svaživa bića, i na kraju stvoričovjeka. Moglo bi se danasreći da je nakon potrebne in-frastrukture: svijetla, vode,zemlje, živih bića – stvorenčovjek.

Stvoritelj svijeta u Staromzavjetu je nazivan Jahve kaosvjetlo svijeta, a da taj Jahveu sebi nije bio svjetlo, kakobi mogao stvoriti ono što ne-ma u sebi.

Da su toga bili svjesni ljudiStaroga zavjeta, svjedoči namPsalmista, u prvom retkuPsalma 27, koji izjavljuje:„Jahve mi je svjetlost i spase-nje, koga da se bojim?“ A uKnjizi Izlaska 34, 29-31 čita-mo: „Silazeći sa brda Mojsijeje u rukama nosio ploče Svje-dočanstva. Nije znao da iznjegova lica zbog razgovora sJahvom, izbija svjetlost“.Očito se vidi, da Jahve nijesvjetlost ne bi ni iz Mojsijevoglica izbijala svjetlost.

Ono što je Jahve u izvješta-jima Starog zavjeta, to je Isusu Novom zavjetu, koji sam zasebe kaže: „Ja sam svjetlostsvijeta!“ (Iv 8, 12). Matej nampotvrđuje ovu Kristovu izjavukada piše o Kristovu preobra-ženju na brdu Taboru: „I za-sja mu lice kao sunce, a ha-ljine mu postadoše bijele kaosvjetlo.“ (Mt 17, 2b). Tu rado-snu vijest o svijetlu nalazimoi u današnjem Evanđelju ko-

jeg nam donosi Ivan, ljubljeniKristov učenik: „Svjetlo isti-nito…dođe na svijet; bijašena svijetu; svijet po njemuposta i svijet ga ne upozna.“(Iv 1, 9-10).

Ostanimo na ovoj zadnjojizjavi evanđeliste: Svijet gane upozna. Zar je moguće daKrist, to istinito svjetlo kojeje došlo na ovaj svijet prije2000 godina, još nije upoz-nat, i da to svjetlo još nije ra-spršilo tame današnjice? Daje raspršilo, da se živi po ko-deksu svjetlosti zar bi čovjekjoš uvijek grcao u tami grije-ha, zar bi cvala tama korup-cije, tama mafije, tama nasi-lja, gdje čovjeka „pojede“ noć,zar bi cvala tama mržnje, ta-ma depresivne osamljenosti,tama koja se očituje u raznimvarijantama neprirodnog ži-vota? Naš Stvoritelj nas nijestvorio za tamu, za uništenje.Stvorio nas je da, kako nassv. Pavao u poslanici Rimlja-nima opominje: „Kao po danupristojno hodimo, ne u pijan-kama i pijančevanjima, ne upriležništvima i razvratnosti-ma, ne u svađi i ljubomori,nego zaodjenite se Gospodi-nom Isusom Kristom“ (Rim13, 13-14a). Već smo vidjelida je sam Krist svjetlost. Zao-djenuti se Gospodinomznačilo bi živjeti po kodeksusvjetlosti, po volji Božjoj, povolji Isusa Krista. Zato nasPavao i opominje: „Kao podanu hodimo!“ Sigurno je mi-slio da bi nas u svjetlu danatrebala obasjavati svjetlostmeđusobnog razumijevanja,svjetlost poštivanja, svjetlostpravednosti, svjetlost ljubavi,svjetlost dobrote, svjetlostistine. O, kad bi nas ovogo-dišnjeg blagdana Božića po-hodilo ovo sunce s visine! Si-gurno bi nam svojim svjetlomučinilo kvalitetnijim naš ljud-

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEEski i naš kršćanski život.

Neka nam ovaj Božić u Tri-punovoj godini bude poticajza stvaranje ozračja svjetlo-sti. Čestitajući jedni drugimablagdan Božića i razmišlja-jući o ovogodišnjoj temi svjet-la, stvorimo odluku da ćemozapočeti u svojoj svakidašnji-ci ostvarivati nadu svjetlosti,koja nam je one Betlehemskenoći došla s rajskih visina.Da mi, Kristovi sljedbenici,ne bi mogli participirati Nje-govu svjetlost ne bi nam Onsam rekao: „Vi ste svjetlostsvijeta! Vi ste sol zemlje!“(Usp. Mt 5, 13-14). Ako mo-žemo biti to svjetlo, onda bezkolebanja učinimo životnikorak ka toj svjetlosti.

Još jednom Vam želim sre-tan Božić, a sretan Božić že-lim i braći koji slave blagdanKristova rođenja po Julijan-skom kalendaru.

Kristov blagoslov i svjetloKristova mira osjetili u sebi imeđu sobom. Ujedno Vamželim sve najbolje u nastupa-jućoj 2009. godini“.

Svim na zemlji mir,veselje

Mons. Ilija Janjić, prigo-dom Božićnog čestitanja naprijemu 18. XII, u obraćanjuuzvanicima kazao je slje-deće:

„Vaše Ekscelencije, pošto-vani uzvanici i dragi prijate-lji!

25. prosinca, vjernici Ko-torske biskupije zajedno skršćanima Zapada i jednimdijelom Istoka slave blagdanBožića. Slavimo rođenje Go-spodina našega Isusa Krista,što je povod naše velike ra-dosti, ali i prigoda da tu ra-dost podijelimo s vama.

Čestitanje blagdana Božića

prošlih godina priređivalismo u užem krugu. Ovogo-dišnji naš susret u katedralisv. Tripuna ima veći značaj iširu dimenziju. Po prvi putasmo pozvali vas, predstavni-ke diplomatskog zbora, u ne-zavisnoj Crnoj Gori, predsta-vnike Vlade Crne Gore, gra-donačelnike gradova gdje senalaze župe Kotorske bisku-pije, kao i predstavnike kul-turnih ustanova. Svima ov-dje prisutnima izričem srda-čnu dobrodošlicu.

Prigodom svečane proslaveBožića želimo s Vama podi-jeliti veliku radost koju ovaBiskupija i ovaj grad u veli-kom jubileju Tripunove godi-ne, u 1200-toj obljetnici na-zočnosti moći sv. Tripuna uKotoru, planira proslaviti.Kotoranima za sreću nevrije-me je doprinijelo da moći ko-je su 13. siječnja 809. godi-ne donesene iz Carigrada ni-su brodom odvezene u Vene-ciju.

Sam sebe pitam: Što rećiovom cijenjenom skupu predblagdan Božića, kojega slavi-mo u velikom jubileju Tripu-nove godine, a koji je za-počeo na Mali Tripundan,10. studenog ove godine? Štodrugo, nego uz srdačne i to-ple pozdrave, onima koji sla-ve Božić iz kršćanskog uvje-renja – po Gregorijanskomkalendaru – iskrena čestitka!Iskrena čestitka i onima kojiblagdan Božića slave po Juli-janskom kalendaru, a svimostalima i svim ljudima do-bre volje želim ono što suanđeli, one divne Betlehem-ske noći, dok su pastiričuvali svoja stada navijestilipjevajući: „Svim na zemljimir, veselje…“ Nadam se daje to najbolja poruka kojumogu izraziti ovoga časa, akoja je i te kako aktualna i

danas. Mislim da se slažemoda je nutarnji mir pojedinca,kao i mir u obitelji, mir međunarodima potreban kao štonam je za život potrebankruh svagdašnji. Mogao bihnadodati sam sebi pitanje:„Kako taj mir i radost ostva-riti u nama i među nama?“Ništa drugo, nego da u svomkrugu djelovanja učinimosve što je u našoj mogućno-sti za ostvarenje i mira i ra-dosti. Ne smijemo dozvolitida se u nas infiltrira zlo kojedjeluje na razne načine, danas upropasti, da nas same-lje, da nas proguta, da nasuništi. Ne smijemo dozvolitida nas nadjačaju negativnesilnice zla. Pokažimo da su unašem djelovanju, u našemživotu pozitivne silnice jače,silnice koje nas vode k Bo-gu, Bogu koji nas voli, a štoje na najizvrsniji način poka-zao – šaljući nam jedinorođe-noga Sina Isusa Krista, kojije uzeo našu ljudsku narav,a nije izgubio božansku, po-stajući Bogo-čovjekom dapomogne čovjeku.

Sv. Tripun u svojoj mlado-sti, u osamnaestoj godinisvoga života, znao je za sto-žer stabilnosti, kojeg je na-šao u Kristu i svojom duhov-nom kičmom nadvisio je sil-nice zla koje su dolazile odrimskog cara Decija te takopostao svijetli primjer svje-dočenja svoga uvjerenja.

Čestitajući Vam blagdanBožića, ujedno Vam želimsve najbolje u nastupajućoj2009. godini, da Vam onabude mirnija, sretnija i us-pješnija u svakom pogledu.

Da ovaj naš susret u blag-danskom raspoloženju svimabude ugodan te doprineseboljem međusobnom pozna-vanju, još jednom ponavljam- dobro nam došli!“

16

Piše: Tanja POPEC

Kotor je započeo proslavugodine sv. Tripuna; obi-lježavanje 1200. obljet-

nice nazočnosti moći sv. Tri-puna u gradu Kotoru. Misnoslavlje u Kotorskoj katedralipredvodio je splitsko-makar-ski nadbiskup i metropolitMarin Barišić, u zajedništvus domaćim biskupom IlijomJanjićem, apostolskim egzar-hom za grkokatolike u Srbiji iCrnoj Gori Đurom Đuđarom isvećenicima Biskupije. Nadbi-skup Barišić posebno je istak-nuo ljubav sv. Tripuna premaRiječi Božjoj.

„Slavlje otvorenja jubilarne,Tripunove godine, nije samoslavlje povijesti, već i naše bu-dućnosti, jer oni koji su Božjiimaju budućnost. Snaga je uDuhu Božjem koji je u nama,a bio je i u sv. Tripunu“, rekaoje u Kotorskoj katedrali na-dbiskup Marin Barišić. U pro-povijedi je oslikao život ovogakršćanskog mladića koji je snavršenih 18 godina životazbog vjere u Isusa Krista pod-nio mučeništvo. Kao najvažni-je, izdvojio je njegovo pozna-vanje Svetoga pisma koje jesmatrao nadahnućem svojegaživota. Nadbiskup Barišićpodsjetio je kako nismo „vjer-nici knjige, nego vjernici Rije-či koja uključuje osobu, Isusa

17

Otvorena jubilarnaTripunova godina

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

18

Krista koji je prava Riječ po-stala čovjekom.“ A Crkva jedom te Riječi, „prebivališteBožje, dom Božji, ali ne da seta Riječ u Crkvi zatvori, negoda se otvori i putovima ovogasvijeta dođe do svakog čovje-ka, osobito do osamljenih“,istaknuo je mons. Barišić.

- Sveti Tripun znao je oprav-dati razloge svoje nade, a na-ša je nada Isus Krist“, rekao jemons. Barišić i vjernike po-taknuo na čitanje Svetoga pi-

sma. Prvi je korak „Evanđeljeu domu“, a drugi korak je„dom u Evanđelju.“ Poticaj načitanje Pisma osobito se odno-si na roditelje koji su neza-mjenjivi u odgoju kao svjedocivjere, naglasio je mons. Bari-šić i zaključio kako „u djecitrajno ostaje i ima snagu onošto se prenosi s ljubavlju isvjedočanstvom.“

Nakon mise vjernici su iska-zali štovanje Slavnoj glavi, re-likvijaru u kojem se čuva gla-

va Sv. Tripuna, a inače se na-lazi u riznici Kotorske kate-drale.

„Sveti Tripun rođen je oko232. godine u Kampasadi, da-našnjoj Turskoj, a nakontrodnevnoga mučenja, za vri-jeme Decijevih progona, 250.godine odrubljena mu je gla-va. Relikvije sv. Tripuna u Ko-tor su stigle 809. godine, kadaje za njega izgrađena mala cr-kva. No, kako je pobožnostprema ovome mučeniku ra-sla, javila se i potreba za gra-dnjom veće crkve, današnjekotorske katedrale dovršene1166. godine. Zaštitnik je Ko-torske katedrale, Grada i Bi-skupije. 10. studenoga slavise Mali Tripundan, datumnjegove smrti po istočnommartirologiju, dok se po za-padnom slavi 3. veljače, kaženam o sv. Tripunu don PavaoMedač.

Jubilarnoj Tripunovoj godiniu Kotorskoj biskupiji pretho-dile su višegodišnje priprave,od 2005., kroz Godine arhiva,kulturnoga blaga i Bokeljskihmiljenika. „Posebno je nagla-šen blaženi Gracija u povodu500. obljetnice smrti“, napo-minje kotorski biskup Ilija Ja-njić i kaže kako su se „doma-ći sveci, miljenici Boke, na-dahnjivali na moćima sv. Tri-puna.“ I oni trajno, a posebnoove godine pozivaju na svetostkoja je, prema riječima mons.Janjića, „osluškivanje Božjegapoziva u životu.“ Kotorski bi-skup želi da, potaknuti du-hom svetosti ovdašnjih milje-nika, i vjernici osjete duhokrenutosti prema Bogu: „Mo-limo sv. Tripuna da namostvari takvu svetost u ovomkraju gdje je katolika manjibroj, ali ih svi poštuju.“

Spomenimo kako jubilarnagodina Sv. Tripuna završavapočetkom jeseni iduće godine

Monsinjor Barišić

19

s velikom izložbom „Kulturnoblago kotorske biskupije“, ko-ja se ima održati u Zagrebu iKotoru.

Posvetna molitvabiskupa Janjića

„Slavni sv. Tripune! Tvojgrob, ovdje u Kotoru, bio ježarište svetosti i izvor građan-skih i kršćanskih vrlina. Ov-dje su se svetošću nadisalisveti sinovi ovoga grada i Bo-ke: bl. Adam i Marin Kotorani,bl. Grgur Kotoranin, bl. Oza-na, bl. Gracija i sv. LeopoldBogdan Mandić. Na Tvojim suse moćima nadahnjivale broj-ne generacije Kotorana i Bo-kelja, hrabri pomorci, pjesnicii umjetnici, plemići i pučani.U znaku Tvog imena postao jeKotor kulturno središte Ja-dranske obale. Koliko povije-sti, koliko slave, oko tvojihsvetih moći! Neraskidiv vez sv.Tripuna i Kotora. Čudesni za-štitnik, s gradom u ruci, bdijei danas nad nama. Ti si nas, o

slavni mučeniče Tripune, šti-tio kroz povijest mnogo višeno snažne zidine koje grle ovajgrad. Štiti, molimo Te, i nasdanas, na početku trećeg mi-lenija, kada čovjek piše novustranicu u otkrivanju tajninebeskog svoda, štiti u teško-ćama duhovnim i tjelesnim.Neka život naš bude uvijekduhu podređen do posljednjegdaha umrlog nam života. Daj,da i u lijepim i teškim trenuci-ma našega života, uvijek po-navljamo onu rečenicu koja jetebe učinila velikim ovdje nazemlji i slavnim za svu vječ-nost, rečenicu koja glasi:Christianus sum! Kršćaninsam! Bože pomozi nam po za-govoru sv. Tripuna da to bu-demo i ostanemo. Neka to bu-de naš zavjet u ovoj godiniznačajnog jubileja, Tebi svetiTripune posvećenog!

Tripune slavni, odvjetničemožni, daj nam isprosi vrliduh pobožni, paklene svladajpogibeljne niti, vijekom nasštiti. Amen, amen, amen!

Proglas za 2009.godinu

U proglasu biskupa kotor-skog Ilije Janjića za 2009. sto-ji:

„Već smo 10. studenog 2008.godine započeli „Tripunovu go-dinu“ na koju smo se duhovnopripravljali 2920 dana (8 godi-na). Projekt je bio u cjelini op-sežan, naporan, a i te kako va-žan, da ga se moramo još jed-nom prisjetiti.

2001. Bila je Godina prihva-ćanja Božje volje, odražena uNjegovim zapovijedima.

2002. Slijedila je Godina sa-kramenata. Željeli smo reakti-virati kršćanski život praktici-rajući sakramente.

2003. Godina Biblije. Željelismo da svaka obitelj dobije sv.Pismo Novog Zavjeta sa psal-mima.

2004. Godina Kristova križa.Pokušali smo vratiti križeve udomove vjernika.

2005. Godina Obitelji. Svjesnismo kako je teško sačuvati jez-gro bez kojeg nema napretkabilo kojeg društva.

2006. Godina Arhiva. Ovomgodinom započeli smo trogo-dište priprave za Veliki jubilejnaše Crkve – 1200. godina odkad Kotor čuva i časti moći sv.Tripuna (809.-2009.). Pastoral-ni zadatak je bio da svaki žup-nik uredno pregleda svoj župniarhiv, zabilježi od koje godinepostoji arhiv, te da se pribilježeglavni događaji u župi.

2007. Godina Kulturnog bla-ga Kotorske biskupije. Ponosi-mo se kulturnim fundusom štonedostaje i većim biskupijama.To smo blago dužni što višeprikazivati i drugima. Nadamose da će jedan dio toga crkve-nog kulturnog blaga biti do-stupno široj javnosti na izložbikrajem 2009. godine u Zagre-

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

20

bu.2008. Je Godina Miljenika

Boke: sv. Leopolda, bl. Gracije,bl. Ozane, službenice BožjeAne Marije Marović, u kojojsmo na osobit način proslavili500-tu obljetnicu smrti našegbl. Gracija.

Izloženi duhovni projekt je napapiru. Svećenici su ga proči-tali Božjem puku. Bilo je godi-na kada je svaka obitelj u Bi-skupiji imala prigodu da dobi-je: Sveto Pismo Novog zavjetasa Psalmima, križ, te dvijeknjižice o obitelji.

Na kraju ovih prohujalihosam godina našeg zajedni-čkog duhovnog projekta – moženas netko upitati: Da li se osje-ća, makar minimalno, duhovninapredak? Da li smo svoj životukrasili vršenjem Božje volje?Da li smo u svom kršćanskomživotu reaktivirali sakramente?Da li smo započeli sa svakod-nevnim čitanjem Božje riječi iSvetoga pisma? Da li smo križsamo objesili na zid primaćesobe ili nam je on uz javno po-kazivanja postao i naš životniponos? Da li su nam svi našiMiljenici Boke pri srcu? Da linas oni svojim primjerom poti-ču na život usmjeren ka Kristu.Nadam se da su ova postavlje-na pitanja značajna radi našegljudskog, vjerničkog i kršćan-skog aganžmana. Odgovor bitrebali dati u tišini svoje savje-sti samome sebi i Bogu.

Ako je bilo nemarnosti – evoprigode da u ovoj velikoj godiniJubileja, 1200-toj obljetnici na-zočnosti moći sv. Tripuna uKotoru, učinimo životnu katar-zu, istinsko obraćenje, jer svje-sni smo da nikada nije kasnoučiniti važan životni korak kaboljem, uputiti se putem kojinam je obasjan istinom, i upu-titi se putem koji nas vodi u ži-vot.

Evo prigode draga braćo

svećenici, redovnici, redovnicei Božji puče da Jubilej, po za-govoru sv. Tripuna učinimoznakom povezanosti, znakomistinskog svjedočenja našepripadnosti Bogu i Crkvi, u za-jedništvu sa Svetim Ocem Pa-pom, da nam Jubilej po zago-voru sv. Tripuna bude znakomjedinstva, da vjerujemo u isto-ga Boga, da častimo istogaKrista, da nas posvećuje istiDuh Sveti, da hraneći se Eu-haristijom postajemo, poputprvih kršćana, jedno srce i je-dna duša.

Ako se sv. Tripun u svojoj

mladosti nije bojao reći Akvili-nu, prefektu cijele Male Azije:„Ja sam kršćanin! Ne želim po-kleknuti pred kipom rimskogacara Decija, nego jedino Bo-gu!“, zar da onda u ovom Jubi-leju dvanaest-stoljetne njegovenazočnosti u Kotoru, ne budepoticaj za savezništvo s Bo-gom? Nemojmo dozvoliti da bi-lo koju stvar ili bilo koga čovje-ka smatramo višim od Boga,nego budimo poput sv. Tripu-na ponosni što smo kršća-ni…Božji blagoslov – uz srda-čan pozdrav želi Vam † ILIJA,biskup.“

DatumiPrigodom obilježavanja 1200 godišnjice prijenosa relikvija sv.

Tripuna iz Carigrada u Kotor, 13. I. 809. – 2009.12. I. (ponedjeljak) – u 19 sati u katedrali duhovni koncert: nastupaju: Radojka

Šverko (vokal), Ivo Gamulin – Gianni (vokal) i prof. Vladimir Ba-bin (klavir).

13. I. (utorak) - KARIKE– u 17,30 sati pontifikalna sv. Misa u katedrali Sv. Tripuna.

Predslavi Apostolski Nuncij za Crnu Goru, mons. Angelo Mot-tola.

- Čitanje Apostolskog dekreta o uzdizanju katedrale Sv. Tripu-na na počasni naslov papinske bazilike.

- Otkrivanje spomen ploče Andreaciju Saracenis. - Otvaranje Spomen odjeljenja Bokeljske Mornarice u Pomor-

skom Muzeju Crne Gore.27. I. (utorak) – LODE- u 12 sati podizanje zastave i LodePrigodom blagdana Sv. Tripuna i obilježavanja 1200 godišnji-

ce prijenosa njegovih relikvija iz Carigrada u Kotor, svečano li-turgijsko slavlje u nedjelju, 08. II. 2009. godine bit će premaslijedećem programu:

U 9,30 sati – Doček Bokeljske Mornarice na glavnim gradskimvratima

U 10 sati – Kolo sv. Tripuna na trgu pred katedralomU 10,30 sati – Svečana Pontifikalna sveta Misa, predslavi uzo-

riti gospodin Josip kardinal Bozanić, nadbiskup i metropolitazagrebački

U 12 sati – Procesija ulicama grada14. II. ( subota) Tripundansko veče, hotel Teuta, Risan15. II. (nedjelja)- u 11 sati Sv. Misa i spuštanje zastave- koncert puhačkog kvinteta Simply brass iz Zagreba pod vod-

stvom Rudija Homena

21

Pišu: Zorica ČUBROVIĆdon Anton BELAN

Na mali Tripundan 10. stu-denog kotorski biskupmonsinjor Ilija Janjić blago-

slovio je obnovljenu srednjovje-kovnu crkvu sv. Tripuna u Mori-nju

i tako otvorio jubilarnu godi-nu u kojoj se proslavlja 1200godina od prijenosa relikvija sv.Tripuna iz Carigrada u Kotor.Istom prigodom blagoslovljeno

je i novo zvono, dar kotorskebiskupije. Zvono je liveno upoznatoj ljevaonici zvona „DePoli“ utemeljenoj 1453. godineu Vitorio Veneto kraj Venecije.Poslije podne, u 18 sati, sveča-no liturgijsko slavlje u kotor-skoj katedrali, uz nazočnost jošdva biskupa i svećenike kotor-ske biskupije, predvodio je dr.Marin Barišić, nadbiskup-me-tropolita splitski. Pjevao je zborkotorske katedrale. Sudjelovalisu članovi Bokeljske mornari-ce, predstavnici kulturnih in-

stitucija i općinskih vlasti, tebrojni vjernici. Ovim činom za-počele su brojne kulturne ivjerske manifestacije u čast sv.Tripuna, zaštitnika grada Koto-ra i kotorske biskupije.

O crkvi sv. TripunaCrkva sv. Tripuna je podignu-

ta na sjeveroistočnom dijeluMorinja, nedaleko od morskeobale. U njenoj neposrednojblizini su dva izvora slatke vo-de. Niži je poznat pod imenom

Crkva sv. Tripuna

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

22

Sutvara i njegov jaki mlaz seulijeva u kratki tok jednog odpotoka ovog drevnog naseljapoznatog po brojnim izvorima.Drugi izvor je skriveniji, nalazise iznad crkve i u vidu je malogjezerceta kako bi se na nižojkoti pojavio kao još jedan u ni-zu vodotoka ovog mjesta. Uprošlosti je crkva sv. Tripunabila veoma uočljiva u vizuramasa mora jer je stajala na istak-nutoj hridi u čijoj blizini nije bi-lo drugih zdanja.

Crkva je posvećena sv. Tripu-nu, maloazijskom mučeniku izIII. stoljeća koji je kao mladićstradao zbog kršćanskih uvje-renja u vrijeme dok kršćanstvojoš nije bilo priznato kao zvani-čna religija. Njegov kult prene-sen je u Boku kotorsku počet-kom IX. stoljeća, u vrijeme bi-zantijske vlasti na Jadranu,kada su moći svetitelja donese-ne u Kotor i kada je kotorskigrađanin Andrea Saracenis po-digao crkvu u kojoj su se overelikvije čuvale. U istoj crkvibio je Saracenis sahranjen sasvojom ženom Marijom o čemusvjedoči natpis na sarkofagukoji je otkriven sredinom XIX.stoljeća.

Na mjestu ove crkve, kako supokazala najnovija istraživa-nja, podignuta je 1166. godinekotorska Katedrala, posvećenaistom svetitelju. U njoj se čuva-ju moći sv. Tripuna kao naj-značajnija relikvija.

Osim Katedrale, u Boki ko-torskoj postoje još dvije crkvesa ovom posvetom. U selu Klin-ci, na Luštici, je crkva sv. Trifu-na, sa freskama iz XVI. stoljećaa u selu Mrkovi, susjednomKlincima, nalazi se crkva po-svećena sv. Tripunu, sagrađe-na u XIX. stoljeću. Razlozi zbogkojih je samo ovako mali brojcrkava posvećen patronu gra-da Kotora „kojeg u svojoj ču-dotvornoj ruci već 12 stoljeća

nosi sv. Tripun“ nisu do sadabili predmet posebnog prouča-vanja.

Posveta sv. Tripunu, zaštitni-ku Kotora, kome je posvećenanajveća i najznačajnija crkvašireg područja, daje posebnosvojstvo i malom morinjskomhramu.

ArhitekturaDanašnji oblik sa visokim

ogradnim zidom i grobljem nazapadnoj strani, morinjski sv.Tripun je, sudeći prema natpi-su nad ulazom u dvorište, do-bio 1820. godine, kada su cr-kvu obnovili Dabovići iz Kosta-njice. Osim ovog natpisa nagrađevini je stajao i zapis iz1934. godine, na sjevernojstrani krova, a odnosio se napopravke izvedene u to vrijeme.Do tada crkva nije imala ogra-dni zid već je stajala na osami,na stjenovitom platou iznaduvale do koje se sa morske

strane uglavnom dolazilo bar-kama. Zajedno sa stijenom nakojoj je podignuta ova crkvicaje predstavljala jednu od pro-stornih dominanti bokokotor-skog područja.

Sačuvani malobrojni podaci ocrkvi sv. Tripuna odnose se nasurevnjivost između Morinja iKostanjice u pogledu povije-snih prava koja su ova dva su-sjedna naselja na nju polagala.Arhivska dokumenta još „šute“o prošlosti ove crkve, a njenaistoriografija je vrlo oskudna. Unjoj se ističe spomen ove crkveu knjizi „Boka kotorska“, poz-natog istraživača don Nika Lu-kovića, u kojoj autor navodi da„crkva sv. Tripuna u Morinjupotiče iz XV. stoljeća“.

U novije vrijeme, točnije odpočetka XIX. stoljeća do danas,crkva sv. Tripuna pripada Ko-stanjici i o njoj se staraju njenimještani.

Počev od kraja XVII. stoljećaMorinj se razvijao tako što sususjedne gradnje sve više

23

obuhvaćale okolni prostor i svremenom se izolirani položajcrkvice sve više gubio u novo-nastaloj matrici naselja. Praz-nina u saznanjima o njoj kakozbog oskudnosti povijesnih iz-vora tako i zbog veoma izmije-njene slike njenog prvobitnogizgleda, mogla se nadoknaditijedino pažljivom analizom sa-me arhitekture koja je omogu-ćavala „iščitavanje“ prošlostiove male građevine i njenog an-sambla označenog u prostoruvisokim stablom čempresa pre-poznatljivog u silueti Morinja.

Priliku za sagledavanje povi-jesnih slojeva i vrijednosti sa-držanih u gradnji morinjske cr-kve sv. Tripuna pružila su te-meljita arhitektonska i slikar-ska istraživanja čiji rezultati suugrađeni u pomno izvršenekonzervatorsko-restauratorskeradove koji su nedavno okon-čani.

Istraživanja su pokazala da jekompleks crkve sv. Tripunanastao u okviru tri osnovne fa-

ze gradnje i nekoliko manjihpregradnji unutar njih. Prvojfazi gradnje pripada rustičnograđena crkvica malih dimen-zija sa polukružnom apsidomokrenutom ka istoku. Njensvod je polukružan a unutra-šnjost osvijetljena uzanim hori-zontalnim prozorom prema ju-gu. Prvobitni krovni pokrivačcrkvice bio je od kamenih pločasloženih u pravilne redove. Udrugoj fazi izgrađena je pripra-ta, znatno duža od prvobitnecrkve i šira od njene osnove.Krovna konstrukcija priprate uovoj fazi bila je drvena. Visinakrovova obje građevine u to vri-jeme bila je ista. U trećoj fazi iz-građen je svod nad pripratom idva, do tada u funkcionalnomsmislu različita prostora, obje-dinjena su na način da je stari-ja crkva pretvorena u oltarskiprostor veće građevine. Tada jeuklonjen zapadni zid i zazidanje prostor polukružne apsideprvobitne građevine. Ulaz jeoformljen na bočnoj strani, na

zidu dograđenog dijela. Umje-sto ranije oltarske menze kojaje stajala na konzolama u okvi-ru polukružne apside, tada jeizgrađen novi zidani oltar sa ol-tarskom palom prislonjenomuz istočni zid. Za oltarsku paluna kojoj je prikazan sv. Tripun,patron hrama, zajedno sa Maj-kom božjom sa malim Kristomna krilu, pretpostavlja se dapotječe od ruke Tripa Kokolje,najznačajnijeg baroknog slika-ra Boke kotorske, ali još nisuizvršene potrebne analize kojebi mogle dati takvu potvrdu.Slika je rađena na dasci a uo-kviruje je drveni oltar sa povr-šinama obrađenim marmoriza-cijom. Ovaj oltar potiče iz 1936.godine i izradio ga je Niko Da-bović.

U okviru poda priprate nalazese grobnice pokrivene krupnimkamenim pločama bez oznaka.Na ulazu ispred crkve i sa nje-ne zapadne strane, kasnije jeoformljeno manje groblje i tounutar ogradnog zida cijelogkompleksa. Ogradni zid je na-stao jednovremeno sa postav-ljanjem natpisne ploče iznadulaza u dvorište i on označavanajmlađi od većih zahvata po-duzimanih na kompleksu sv.Tripuna.

I slikarska istraživanja izvrše-na u unutrašnjosti crkve supokazala da se ispod krečnihpremaza u njenom starijem di-jelu nalaze ostaci dekoracije sapodjelom na geometrijska poljau okviru kojih se uočavaju mo-tivi balustrade, kantarosi sacvijećem i krinovi, a na svoduzvijezde na modroj pozadini.Ispod ove dekoracije može sezapaziti više u malter urezanihi slikanih crteža brodova. Ure-zani crteži brodova su sličnibrodovima sa zidova zasvedeneprostorije na Kanli kuli u Her-ceg Novom a pored nekih odnjih se mogu uočiti i zapisi.

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

Ispod sloja na kome su pred-stavljeni brodovi otkriven jenajstariji sloj maltera prekrivenmrkom patinom kroz koju se,u otkrivenoj sondi pored apsidenaziru tragovi crvene boje i ne-dovoljno jasnog motiva. Ovajmalter odgovara prvoj fazi gra-dnje, odnosno, vremenu naj-starije crkvice sa polukružnomapsidom.

Kronologija građenjaSložena kronologija građenja

crkve sv. Tripuna u Morinjuomogućuje da se u ovoj fazipoznavanja spomenika pretpo-stavi njeno srednjovjekovnopodrijetlo koje može biti i stari-je od XV. stoljeća budući da ar-hitektura crkve više pokazujeromaničke nego gotičke oblike.Krajem XVII. ili početkomXVIII. stoljeća crkva je doživje-la veću obnovu u kojoj je njenprostor povećan i preoblikovan

u baroknom maniru. PočetkomXIX. stoljeća, točnije 1820. go-dine, crkveni ansambl je dobiodanašnji oblik.

Daljim ispitivanjima a pose-bno proučavanjem povijesnihizvora, prije svega arhivskih,biće moguće utvrditi i da li jecrkva prvobitno bila posvećenasv. Barbari na što upućuje imeizvora pored nje.

U svakom slučaju, kroz spro-vedene postupke istraživanja irestauracije, došlo se do veomaznačajnih otkrića koja se tičunjene slojevite arhitekture štoće od sada predstavljati polazi-šte za njena dalja proučavanja.

PrezentacijaBudući da su rezultati istraži-

vanja pokazali slojevitost gra-dnje crkve sv. Tripuna i do sadanepoznate podatke o njenomrazvoju, u postupku restauraci-je nastojalo se da se u najvećoj

mjeri omogući prezentacija ot-krivenih vrijednosti.

Pored ostalog bilo je potrebnoistaći i arhitektonske osobeno-sti građevine kao što je svod unaosu koji je zidan od ploča-stog kamena, na neuobičajennačin, i koji se, zbog zakošenjasvojih ravni u unutrašnjostidoživljava kao dvovodni krov.Otkriveni kameni pod u pripra-ti sa grobnim pločama poka-zan je u cjelini kao i rustičnipod starije crkve. Uspostavljenje kameni krovni pokrivač pr-vobitne crkvice od kojeg sumjestimično sačuvani njegovioriginalni dijelovi. Restauriranje zvonik čiji su komadi stajaliu dvorištu već osam desetlje-ća...

Najsloženiji zadatak predstav-ljalo je uspostavljanje prostorastarije crkve sa polukružnomapsidom i prvobitnom oltar-skom menzom a što je podrazu-mijevalo demontažu oslikanogantipendijuma zatečenog oltarai njegovu prezentaciju na dru-gom mjestu u okviru same cr-kve. Ovim su postignuta oba ci-lja - uspostavljanje starijih obli-ka i očuvanje svih elemenataarhitekture i slikarstva mlađefaze.

UlogePoslove na restauraciji crkve

sv. Tripuna poduzela je Kotor-ska biskupija sa biskupom Ili-jom Janjićem na čelu. Radovisu povjereni Miru Franoviću ipod njegovim vodstvom su iz-vedeni u cjelini. Za praćenje istručnu pomoć tijekom svih fa-za rada od strane Regionalnogzavoda za zaštitu spomenikakulture bile su zadužene arhi-tekta Zorica Čubrović i slikar-konzervator Jasminka Grgu-rević. Konzervatorsko-restau-ratorske radove na slikarstvu

24

Piše: Tanja POPEC

Središnje slavlje predvodio jekardinal Vinko Puljić, vr-hbosanski nadbiskup u

zajedništvu s domaćim bisku-pom Ilijom Janjićem, dubro-vačkim biskupom ŽelimiromPuljićem, mostarsko-duvanj-skim biskupom Ratkom Peri-ćem, nadbiskupom barskimZefom Gašijem, nadbiskupombeogradskim Stanislavom Ho-čevarom i apostolskim egzar-hom za grkokatolike u Srbiji iCrnoj Gori Đurom Đuđarom.

Sudionicima proslave brzojavs čestitkom i blagoslovom po-slao je i Sveti Otac BenediktXVI. pridružujući se „zajedni-čkom zahvaljivanju Gospodinušto je u liku blaženog GracijaCrkvi darovao tako sjajan pri-mjer euharistijske pobožnosti ievanđeoske jednostavnosti“,stoji u dopisu kojega je u Papi-no ime potpisao državni tajnikSvete Stolice kardinal TarcisioBertone.

Kardinal Puljić u propovijedije podsjetio na važnost obitelj-skoga odgoja, i u blaženikovo,ali i u naše vrijeme. „U obiteljise uči birati ono što je sveto, alii slušati“, rekao je propovjedniksjećajući se svoga sudjelovanjana nedavno održanoj 12. Bi-skupskoj sinodi u Vatikanu.„Važno je slušati srcem, jer onošto srcem čujemo, to nas po-kreće. Ono što se srcem prima,to se pamti“, naglasio je vrhbo-sanski nadbiskup i nastavio

govoriti o obitelji koja je učite-ljica kako ne zalutati i ne izgu-biti se u životu.

„Blaženi Gracija u svojoj jeobitelji stekao sposobnost raz-lučivanja i izbora pravih vrijed-nosti te je znao staviti Boga naprvo mjesto. To je pravilo sveto-sti koje i danas vrijedi kako bi-smo ostali na pravom putu.Ako uspiješ sačuvati da Bogbude na prvom mjestu, idešputem svetosti“, rekao je kardi-nal Puljić ukazujući na primjerblaženoga Gracija. Njega je re-sio i „pokornički duh kojim ječastio euharistiju, žrtvovao seda bi svoju vjeru mogao poka-zati potrebnima“, primijetio jevrhbosanski nadbiskup i upo-zorio kako smo „mi danas izgu-bili osjećaj častiti istinskogaBoga u tom komadiću kruha.“Zato smo od bl. Gracija pozva-ni učiti „euharistijsku pobož-nost, euharistijskoga Isusaprihvatiti i ljubiti.“ No, osim to-ga, po uzoru na blaženoga Gra-cija, „valja nam voljeti čovjeka,imati ljubavi za svoje bližnje isiromašne“, zaključio je u pro-povijedi kardinal Puljić.

Dolazak pravoslavnih vjerni-ka na ovu proslavu čuvar sve-tišta don Pavao Medač tumačikao dio ekumenskog načina ži-

vota iz kojega su rođeni sveciovoga Zaljeva; bl. Ozana Kotor-ska, sv. Leopold Mandić i bl.Gracija: „Ovo je ekumenskiprostor i ovdje je ekumenizamstil života, jer naše su obiteljiekumenske. Stoga je prirodnoda jedni druge poštujemo iuvažavamo, te častimo našesvece.“

Susret s bl. Gracijem bio jeposeban i za hodočasnike izZagreba, Zadra, Splita, Omiša,Dubrovnika i Bara. „Ovo slavljeganulo me do suza, jer samsvjedok milosti koje Bog čini ponašem blaženiku“, zaključio jedon Pavao Medač.

Proslavi blagdana bl. Gracija i500. obljetnice njegove smrtiprethodila je trodnevna duho-vna priprava u crkvi na Mulu ukojoj se od 1810. nalazi sarko-fag s blaženikovim tijelom. Pr-voga dana trodnevnice slavlje-na je mlada misa don DeanaTurza, drugi dan misu je pred-vodio generalni vikar Kotorskebiskupije don Anton Belan, abl. Graciju hodočastile su župeiz cijele biskupije. Treći danmisu je predvodio vlč. RobertŠreter, a nakon toga predstav-ljena je knjiga „Blaženi Gracijaiz Mula“, obnovljen i proširenživotopis ovoga blaženika.

25

550000.. OOBBLLJJEETTNNIICCAA SSMMRRTTII BBLLAAŽŽEENNOOGG GGRRAACCIIJJAA

Uz blagoslov papePozivom na istinsko čašćenje euharistijskogaIsusa i na ljubav prema bližnjemu, uzajedništvu katolika i pravoslavnih vjernikaBoke, kao i hodočasnika iz Hrvatske,proslavljena je 9. studenog 500. obljetnicasmrti bl. Gracija u Mulu

Priredio: Tripo SCHUBERT

Posjet izaslanstva Virovitičkežupanije

05. 11. 2008. Izaslanstvo Virovitičke župa-nije, na čelu sa Tomislavom Tolušićem, župa-nom, a uz pratnju Damira Pinjatića, direktora

Hrvatske gospodarske komore Kotor, posjetiloje Hrvatsko građansko društvo Crne Gore.Razgovoru su nazočili dr. Ivan Ilić, TripoSchubert i Ljubo Biskupović. Izražena je željaŽupanije da Bokeljsku priču ispričamo u idu-ćoj godini i gradu Virovitici.

Delegacija Crnogoraca naCetinju

06. 11. 2008. delegacija Zajednice Crnogo-raca iz Primorsko goranske županije posjetilaje Crnu Goru. Prijemu na Cetinju nazočila jedr. Svjetlana Zeković, predsjednica Podružni-ce HGD CG i Dragica Tomas, član Podružnice.

XI. sjednica Upravnog odbora13. 11. 2008. održana je XI. sjednica Uprav-

nog Odbora Hrvatskog građanskog društvaCrne Gore. Pored usvajanja financijskog izvje-šća za rujan i listopad, raspravljalo se o aktiv-

nostima društva između dvije sjednice i o pla-nu rada do kraja godine. Posjeta djece člano-va društva i njihovih prijatelja iz Crne GoreDubrovniku, na čelu sa ministrom kulture Cr-ne Gore, je projekt kojega treba dobro odradi-ti, organizaciono i medijski. Druga značajnaaktivnost jeste organiziranje izložbe „Boka -nekad i danas“, u povodu Dana općine Kotor,a treća jeste realiziranje tradicijskih aktivnosti- Božićnog koncerta, kao poklon Dubrovačko -neretvanske županije.

Posjet ekipe HTV18. 11. 2008. ekipa spoljno političke redak-

cije Hrvatske televizije posjetila je Hrvatskograđansko društvo Crne Gore i napravila in-tervju sa tajnikom Tripom Schubertom na te-mu opstojnosti Hrvata u Crnoj Gori i očuvanjuidentiteta.

Posjet djece Dubrovniku19. 11. 2008. u okviru programa obilježava-

nja 500. obljetnice rođenja Marina Držića Hr-vatsko građansko društvo Crne Gore organizi-ralo je posjet djece članova HGDCG i i njiho-vih crnogorskih prijatelja Dubrovniku.

Izaslanstvo djece iz Podgorice, Bara, Kotora,Tivta i Herceg Novog predvodio je ministarkulture, medija i sporta Vlade Crne Gore Bra-nislav Mićunović, predsjednik HGDCG dr.Ivan Ilić, tajnik HGDCG Tripo Schubert i di-rektor Skala radija, medijskog pokroviteljaHGDCG, Slavko Mandić.

Izložba „Boka - nekad i danas“21. 11. 2008. u Istorijskom arhivu otvorena

je izložba „Boka nekad i danas“( Il paradisoperduto), u povodu Dana grada Kotora. Orga-nizatori i autori su tajnik HGDCG Tripo Schu-bert, Dario Musić, Stevan Kordić i kolekcionarMiroslav Ulčar.

Posjet Grete Augustinović Pavičić21. 11. 2008. Greta Augustinović Pavičić,

26

KRONIKA DRUŠTVA

tajnik Gradske Skupštine grada Zagreba, na-zočila je svečanoj sjednici Općine Tivat i nakontoga razgovarala sa Ivom Marićem, dopred-sjednikom Podružnice HGD CG Tivat, na temudaljne suradnje Hrvatskog građanskog dru-štva Crne Gore s gradom Zagrebom.

Čestitka Ani Lederer22. 11. 2008. upućena je čestitka Ani Lede-

rer na ponovni izbor za intendanticu HNK Za-greb.

Književna tribina28. 11. 2008. organizirana je književna tri-

bina na kojoj su se predstavili književnici-pje-snici iz Društva književnika Herceg Bosne izMostara i pjesnici iz HGDCG, uz prezentacijuizdavačke djelatnosti.

Moderator je bila prof. dr. Gracijela Čulić, ana tribini su govorili gosti iz Mostara MarinaKljajo Radić, Krešimir Šege, Ivo Nuić, MiljenkoStojić i Petar Milić. Iz HGDCG svoju poezijugovorili su pjesnici Desanka Matijević i Miro-

slav Sindik, izdavačku djelatnost predstavilesu Tina Braić i Tamara Popović, a svoju pje-smu recitirao je i učenik gimnazije u KotoruTripo Grgurević, kao predstavnik mlade gene-racije. Učenice Muzičke škole Vida Matjan, ukojoj je organizirana tribina, izvele su glazbe-ne numere koje su upotpunile književni ugo-

đaj. Predsjednica Društva književnika Herceg Bo-

sne Marina Kljajo Radić uputila je nekolikodana kasnije pismo HGDCG u kojem, izmeđuostalog, stoji:

- Svjesni smo da je kultura siguran temeljopstojnosti, i ona svjedoči o hrvatskom čovje-ku koji je uvijek znao svoje tradicijske vrijed-nosti pretočiti u univerzalne, i tako se obrani-ti od nasrtljivih osvajača u prošlosti, ali i da-nas. Naša književna skupina vratila se punadojmova, oduševljena ljepotom Kotora i vašimprijemom. Želja nam je da i naša kulturna dje-latnost bude također obogaćena vašim knjiže-vnim uradcima.

Planiramo uskoro pozvati vas u Mostar iupriličiti jednu kulturnu tribinu na kojoj ćetevi predstaviti kotorske književnike i rad Hrvat-skog građanskog društva Crne Gore. Još jed-nom vam se iskreno zahvaljujemo na dobrodo-šlici i želimo sretne nadolazeće božićne blag-dane“.

Sastanak Podružnice Kotor02. 12. 2008. održan je sastanak Upravnog

Odbora Podružnice Kotor. Usvojen je Poslov-nik o radu, podneseno izvješće o aktivnostimado sjednice, dogovorene aktivnosti do krajagodine i otvorena rasprava o programu rada zanarednu godinu. Zbog zauzetosti dosadašnjepredsjednice Tine Braić, za novog predsjedni-ka izabran je Ilko Marović, dosadašnji tajnikPodružnice.

Sastanak Podružnice Bar03. 12. 2008. održana je sjednica Podruž-

nice u Baru. Podneseno je izvješće o posjetidjece Dubrovniku, konstatirajući da je takavprojekt veoma bitan za našu Zajednicu, pose-bno što je podržan od Ministarstva kulture.Raspravljalo se i o organiziranju Božičnogkoncerta uz učešće zbora Sv. Mateja iz Dobro-te. Prostor je i ovog puta bio tema rasprave, uzkonstataciju da su pregovori sa Predsjedni-kom Opštine Bar pri kraju, te da se može real-no očekivati ulazak u prostorije u sječnju2009. godine

27

Sredstva na natječaju05. 12. 2008. Komisija Ministarstva kultu-

re, sporta i medija Vlade Crne Gore za raspo-djelu sredstava od igara na sreću podržala jeprojekt HGDCG „Monografija Dobrote“.

Natječaj Fonda15. 12. 2008. Hrvatsko građansko društvo

Crne Gore apliciralo je devet projekata na na-tječaj Fonda za manjine Ministarstva za zašti-tu ljudskih i manjinskih prava Vlade Crne Go-re.

Sastanak Podružnice Podgorica15. 12. 2008. održan je sastanak Podružni-

ce HGDCG Podgorica u prostorijama Velepo-slanstva Republike Hrvatske, kojim je predsje-davala dr. Svjetlana Zeković, a nazočio je i dr.Mihailo Kuliš, član Društva, te VeleposlanikRH Petar Turčinović i njegova suradnica AnaModun.

Podneseno je izvješće o posjeti djece Dubro-vniku, uz sve čestitke organizatoru ovog povi-jesnog događaja. Također je raspravljano i oorganiziranju Božićnog domjenka i po moguć-nosti koncerta u katedrali na Koniku, kojemubi nazočio i Veleposlanik. Članovi UO će seodazvati pozivu Društva i nazočiti Božićnomdomjenku u Kotoru i koncertu u katedrali Sv.Tripuna.

Sastanak HNV17. 12. 2008. u Tivtu je održan sastanak

Hrvatskog nacionalnog vijeća na kojem je raspravljano o dosadašnjim aktivnostima.

Ispred Hrvatskog građanskog društva CrneGore nazočio je predsjednik dr. Ivan Ilić.

Novakovo „Vježbanje renesanse“ 20. 12. 2008. u okviru programa Zimskog

salona knjige u Podgorici je održana promoci-ja knjige „Vježbanje renesanse“ prof. dr. Slo-

bodana Prosperovog Novaka, kojoj je nazočilaurednica Hrvatskog glasnika Tamara Popović.Izdavačku kuću Algoritam iz Zagreba predsta-vio je direktor naklade Neven Antičević.

- Knjigu čine šestogodišnja predavanja prof.

Novaka na sveučilištu Yale, ali ne čita se kaoudžbenik ili serija predavanja već kao napetikrimić, sa nevjerojatnom lakoćom, kazao jeAntičević u uvodnom izlaganju.

U „Vježbanju renesanse“, pisanoj sa idejom„vedre znanosti“, naći ćete i pisce 16. stoljećasa područja Boke, koja je Novakova „druga do-movina“. Na samom početku dan je susret jed-nog „našijenca“ sa Drakulom, kraljem ponoći,u višegradskoj tamnici, a kao najboljeg pjesni-ka renesanse Novak je naveo Ludovika Pas-kvalića, Kotoranina.

Čestitke 21.11.2008. Dan gradova Tivat i Kotor21.11.2008 obljetnica Radio Kotora24.11.2008. Dan grada Bara24.11.2008. Dan grada Zadra i Dan Sv.

Kreševana02.12.2008. Dan grada Osijeka19.12.2008. Dan Grada Podgorice

28

KRONIKA DRUŠTVA

29

Mandić osigurao prostor

13. 12. 2008. održan je sastanak sa pred-sjednikom Općine Herceg Novi Dejanom Man-dićem i potpredsjednikom Milanom Vajagi-ćem. Razgovorima su nazočili dr Ivan Ilić, Tri-po Schubert, Tamara Popović i Branimir Ma-slovar.

Gradonačelnik Herceg Novog i predsjednikHGDCG potpisali su Ugovor o financiranjuprostora za rad Podružnice HGDCG u HercegNovom.

- Poštujući tradiciju, naše navike koje nasujedinjuju i mentalitet bokeški, nismo bili udilemi da li da podržimo NVO koja gaji taj bo-keški duh. Sa zadovoljstvom izlazim u susretHrvatskom građanskom društvu Crne Gore dapodržim otvaranje kancelarije Podružnice uHerceg Novom, kazao je Mandić nakon potpi-sivanja ugovora kojim je predviđeno da Opći-na Herceg Novi na neodređeno vrijeme financi-ra iznajmljivanje prostora za HGDCG u centrugrada, u Njegoševoj 48.

Dr. Ilić je zahvalio predsjedniku općine Her-

ceg Novi, koji je prvi izašao u susret i osiguraoprostorije za rad podružnice društva, u nadida je to primjer koji će pozitivno odjeknuti.

Sa gradonačelnikom Dejanom Mandićem do-govoreno je i da se u Herceg Novom otvori iz-ložba „Boka nekad i danas“, a razgovarano je idrugim zajedničkim projektima u 2009. godi-ni.

15. 12. 2008. održan je sastanak Podružni-ce Herceg Novi u vlastitim prostorijama, kojimje predsjedavao Marko Salatić, dopredsjed-nik. Podružnica Herceg Novi je formirana15.12.2007. godine i sastanke je do sada odr-žavala u tuđim prostorijama. Sastanku su na-zočili Tripo Schubert, tajnik, Ljubo Biskupo-vić, član UO Društva i Ilko Marović, pred-sjednik Podružnice Kotor. Usvojen je Pravilniko radu Podružnice kojim je predviđeno, izme-đu ostalog, da Podružnica može imati i svojpečat i žiro račun, te da može samostalno fina-ncijski raditi, a u skladu sa zakonskom regu-lativom i aktima Društva.

30

Piše: Marija MIHALIČEK

Hrvatsko građansko društvoCrne Gore iz Kotora od svogutemeljenja, programski je

opredijeljeno za čuvanje i promo-viranje civilizacijskih i kulturnihvrijednosti prostora Boke kotorske.Prije nekoliko godina započelo je saprikupljanjem stare foto-doku-mentacije koja je tematski vezanaza period kraja XIX. i prvog dese-tljeća XX. stoljeća. Prvobitna idejainicirana traganjem za svjedočan-stvima o hrvatskim kulturnim,prosvjetnim, glazbenim i sportskimdruštvima, koja su u Boki djelova-la u to vrijeme, proširila se i na do-kumentaciju o nekadašnjem iz-gledu gradova i mjesta zabilježe-nim na starim razglednicama. Ta-ko je arhivirana dragocjena povi-jesno -kulturna građa, koja se stalno

uvećava zahvaljujući kolekciona-rima i pojedincima koji su je ustu-pili. Prikupljeni materijal je preto-čen u izložbu kojom se Hrvatskograđansko društvo Crne Gore

predstavilo Zagrebu, Dubrovniku,Rijeci, Herceg-Novom i Omišu.

Susret sa starim razglednicasa motivima iz Boke uvijek an-ticipira i slike suvremenog tre-nutka i spoznaju neminovnostipromjena koje donosi protokvremena ovom našem jedin-stvenom ambijentu, u komeimamo privilegiju živjeti. Idejaizložbe „Boka – nekad i danas“ide tim tragom i omogućavanam paralelno praćenje neka-dašnjih i sadašnjih vizura sta-rih gradova Kotora, Perasta,Herceg Novog, Budve i cijelogpriobalja Boke.

Postavka u prvom segmentuobuhvaća trideset tri stare raz-glednice „kartoline“ Boke ko-torske nastale od druge polovi-

ce XIX. stoljeća do tridesetihgodina XX. stoljeća (zbirka ko-lekcionara Miroslava Ulčara izPerasta) .

Stare razglednice, u prošlostiveoma popularne kao načinkomunikacije, nastale su zah-valjujući ne samo stranim foto-grafima, nego i fotografskimateljeima i nakladnicima kojisu djelovali u Boki već od dru-ge polovice XIX. stoljeća. Upra-vo oni su bili zaslužni za poče-tke populariziranja ljepota Bo-kokotorskog zaljeva i propagi-ranja turizma.

Boka sa ovih razglednica do-nosi vedute starih gradova ipanorame zaljeva u čiju su pri-rodnu ljepotu njegovih obalabila utkana samo kamena zda-

IIZZLLOOŽŽBBAA UU PPOOVVOODDUU DDAANNAA OOPPĆĆIINNEE KKOOTTOORR

Stevan Kordić je za ovu prigodusvoju „majstorsku kameru“ usmjerioprema istim prizorima koji su davnozabilježili njegovi prethodniciLaforest, Mandel, Smodlaka…

Bokanekad

i danas

31

nja iznikla na dugovjekoj tradi-ciji graditeljstva na ovom pro-storu. Za posljednjih sto godi-na Boka je mijenjala svoj lik ukontekstu povijesnih, politi-čkih i ekonomskih promjena.

Uz prirodnu stihiju prije tridesetljeća i obnovu koja je slije-dila, posljednje godine unosenajviše promjena u izgled oba-le, pitomih obronaka Vrmca ikamenih masiva.

Koncepcijom postavke suobuhvaćene najnovije fotografi-je Stevana Kordića, koji je zaovu prigodu svoju „majstorskukameru“ usmjerio prema istim

prizorima koji su davno zabi-lježili njegovi poznati prethod-nici: Laforest, Mandel, Smo-dlaka i drugi stari fotografi.Dok su tada izabrani motivi si-gurno oduševili stare fotografe,izgledi istih motiva danas šaljunam upozorenja o ozbiljnojopasnosti za ambijent koje je isvijet prepoznao kao svoju pri-rodnu i kulturnu baštinu.

Svakako, ne zbog žala za pro-šlošću ili straha od napretka,

nego stoga što je neprimjerenpreobražaj ambijenta Boke,osjećamo zebnju pri pomisli nasve izvjesnije dalje intervencijekoje ugrožavaju prepoznatljivikrajolik i graditeljsko nasljeđe.Nova zdanja pokazuju domina-ntnu graditeljsku praksu sada-šnjih neimara koji najčešće za-boravljaju da prostor Boke ba-štini davno prepoznate vrijed-nosti ambijentalne arhitekturesa sopstvenim kulturnim obra-scima i vlastitim mediteran-skim identitetom.

HGDCG kao inicijator i orga-nizator izložbe, pod vodstvomtajnika Tripa Schuberta, teautori koji su je osmislili, go-spoda Dario Musić, StevanKordić i Miro Ulčar, pružili sunam prigodu da zastanemopred ovim dokumentima pro-šlosti i sadašnjosti i ozbiljnorazmislimo o teretu odgovorno-sti koju nosimo prema genera-cijama koje će u budućnostibaštiniti ovaj prostor.

Postavku u izložbenom pro-storu Istorijskog arhiva i prigo-

dnu publikaciju koja prati iz-ložbu je osmislio Stevan Kor-dić. U publikaciji su, uz stare inove fotografije Kotora, HercegNovog, Tivta i Budve, i eseisti-čki prikaz Boke iz pera pjesni-ka Frana Alfirovića, uvodnitekst o izložbi Stevana Kordićai kataloški pregled starih raz-glednica i novih fotografija.

Nadu da Boka uistinu nećepostati „izgubljeni raj“ kakostoji u podnaslovu izložbe „Bo-ka-nekad i danas“ pružila jegradonačelnica Kotora MarijaĆatović, koja je otvarajući iz-ložbu između ostalog kazala:“Ovo uspoređenje, za sve naskoji brinemo o prostoru kojinas okružuje i u kojem živimo-shvaćam kao dobar poticaj dasvi zajedno povedemo više bri-ge o tom prostoru, odnosno dauložimo napore da ga valorizi-ramo u turističkom i u kultur-nom pogledu. S obzirom da lo-kalna uprava poklanja zasluže-nu pažnju segmentu planira-nja i uređenja prostora, uvjere-na sam kako ćemo, uz podršku

32

Piše: Dubravka JOVANOVIĆ

Predpraznično veče uz miris izstarih škrinja, bajula, škafe-tina, kredenaca, ormaruna,

iz tame šufita i vlažnih konoba podkrovom palače Grgurina u Kotoru.

U tri riječi, tradicija, otmje-nost, drevnost što struji iz onihkuća, palača bokeških čije seavlije zatvaraju masivnim drve-nim vratima. Iza njih đardini, uđardinu pižuli, počuli, naran-če, bogumila, bosiok, šparoga,

nješpula, ružmarin. Te kućejoš imaju brojeve, a na broju101 je obitelj Radimir, ugledna,kapetanska kuća čiji potomakZoran Radimir proučava bri-žno i ponosito čuva uspomeneslavnih predaka.

- O ovoj kapetanskoj obiteljiispisani su mnogobrojni doku-menti koji svjedoče o značajuovog bratstva, o hrabrosti nji-hovih pripadnika u raznim rat-nim okršajima na kopnu ina moru, a jednako tako io njihovoj humanosti iugledu njihovih predaka.U periodu od XVII. do XX.stoljeća dala je oko 120 po-morskih kapetana, prekosto mornara i sedam po-ručnika, od kojih je preko70 ostavilo svoje živote namoru, piše, između osta-log, u katalogu za izložbukoju je gradu pod nazivomSkriveni svijet enterijeradarivao Zoran Radimir uorganizaciji Pomorskogmuzeja Crne Gore Ko-tor.

U vitrinama podstaklom na dru-gom katu lakosu se i priro-dno našlie k spona t i ,stvari i stvar-čice, nakitstari, oružje,pokućstvo, ba-gulini, lumbrelini izpalače Radimir.

SSKKRRIIVVEENNII SSVVIIJJEETT EENNTTEERRIIJJEERRAA:: MMIIRRIISS TTRRAADDIICCIIJJEE KKAAPPEETTAANNSSKKEE DDOOBBRROOTTEE

Zoran Radimir čuvar minulih stoljeća

Želja Radimirija je da sesvjedočanstvu stoljeća iz njegoverodne palače pronađe adekvatnomjesto, najautentičnije u Dobroti, ida zbirku pokloni gradu Kotoru

Dobrojska tortaKada je autorici ovih redaka jednom iz još jedne kapetan-

ske dobrotske kuće Tomića, domaćica, gospođa Mira To-mić otvorila kredence salona, onda je nastala pjesma, kojuprilažem ovom tekstu.

Tanko je zadrhtalo staklo stare kredence od trešnjinog drvetaUnuta caruje srebro, što ga vrijeme takloporculan i pošada u dva seta Bombonijera i tortijera od kristala boje ledanapuštaju miris umidece Kupice zvone svečano pred feštu,izlazeći iz kredence.Bosiljak u đardinu, u tineo pjanino Sve s mirom pobožnim i slutnjom na nešto finoVjeridba, sprema se komižola i čisti pontapet Uštirkat će se merla za na komonćin tablet Od mendula i maraskina dobrojska se torta pečeKada mladoj sa prstenom dođu da se sječeA na torti od cukra i brašna rekam Vile će morske, iz barke nevjesti na sanDobrojska se torta na gvantijeri ladiDa se gosti diverte, u dobri čas da se sladi!

33

Koliko je ruku čistilo, za koli-ko slava obiteljskih se iznosilasrebrna gvantijera sa bićerini-

ma, pomislih? Koliko li se juhe si-

palo u pjate odporculana za

vjeridbe isvadbe, slavei fešte uovom do-

mu izsupije-re izK a r -d i f a ,1 9 .s t o -ljeće?

Sno-vi, ja-

va, „me-đu javom i

međ snom“, međsitnicama malih, velikih ži-vota od čekanja i čežnji, uzrekam iza škura, nadajući

se vaporu i svom kapetanu.Baš kao čipka od valova mor-

skih u pletu nitima djevojačkogsrca, ili iz duše vjernih ljuba,nastajala je Dobrotska čipka.

Iz palače Radimir u Dobroti upalaču Grgurina u starom gra-

du preselila se Cacara, noćnakapa sa kojom su lijegale i sni-vale kapetanice.

Noćna kapa od dobrotske čip-ke iz XIV. stoljeća.

U uglu, ispod prozora na dru-gom katu Muzeja, kolekcijasuncobrana-šoto lumbrele. Sakoliko elegancije u dobrotskomkostimu sa komižolom i ponta-petom, namušćane, inkolane,sumprešane su vanka izlazile ucrkvu, u vižite i na bale, divneDobrojke bijela lica, da im sun-ce ne dotakne čelo i obraz.

Obavezan suncobran reka-man, bijeli, ružičasti od svile,tafta, i evo danas kao buket uuglu ispod prozora na izložbi.

U šetnji ovoj s mirisom nafta-line, koja se nataložila na vje-kove, zbirke trofejnog oružjasa priborom iz XIX. stoljeća.

Pogled mi se zaustavlja naštapove, baguline što su ih go-spoda od mota, i za đir jutarnji,ili predvečernji nosili, nonša-lantno uz kolarine i leptir ma-šnu, veštit i kapelin.

Baš te estetske manire sva-kodnevice ljudi ovdašnjih i nji-hovih užanci gospodin Radimirželi da pokaže, da izvadi nasvjetlost ovoga vremena.

Uspomene, obiteljski meda-ljoni, muzikalije, tekstil, starialati, sve u ne više skrivenomsvijetu enterijera ovog zaljub-ljenika u drevne običaje, svojuDobrotu.

U Boku od morskih vokalakoji prosto negdje iza zidovasalona porodice Radimirodzvanjaju, ili se poput brod-ske sirene dugo i nostalgičnočuju ispod kostrata ili iznad vi-sokih stropova.

Kazao je gospodin Zoran gla-sno pred velikim brojem ljudina izložbi u Muzeju da će zbir-ku koju pored izloženog činijoš 300 predmeta uglavnom et-nološkog karaktera poklonitisvom gradu Kotoru. Želja mu jeda se svjedočanstvu stoljeća iznjegove rodne i prađedovskepalače pronađe adekvatno mje-sto, najautentičnije u Dobroti,gdje slični stari domovi istimšugom mirišu.

Skriveni svijet Zorana Radi-mira tako bi postao otvorenakredenca od duše, tradicije,ljubavi i duga prema svojimaprecima, ali i budućim genera-cijama koje moraju znati gdježive, od koga i što nasljeđuju.

34

35

Piše: Tina BRAIĆ

Manifestaciju “Kosta-njada” organiziralaje 16. studenogNVO Kamelija iz

Stoliva u suradnji sa mje-snom zajednicom Stoliv, podpokroviteljstvom Općine Ko-tor. Manifestaciju pomažu iresorna ministarstva CrneGore (Ministarstvo poljopri-vrede i šumarstva) i pojedinisponzori. Kako je manifestaci-ja postala nezaobilazna u pre-zentaciji turističke ponudeStoliva, Kotora, Boke kotorskei Crne Gore, akademik Gor-dan Karaman je na otvaranjuistakao da Boka na ovaj načinpokazuje da ima potencijaleprivući turiste iz cijelog svije-ta, ali i ljude koji mogu iskori-stiti njene ljepote i ponudukoju priroda nesebično pruža.

- Trebalo bi privući što višeturista, dakle, da postane“vanpansionska atrakcija“,istakao je Romeo Mihović,jedan od organizatora Kosta-njade.

Ovo je treća godina za redomkako se održava ova manife-stacija. Bilo je mnogo posjeti-laca, bez obzira na lošu vre-mensku prognozu, koji suuživali u priređenom progra-mu, pravom šarenilu proizvo-da, ugođaju za oko i gušte.Pripremale su domaćice izStoliva, Tivta, Kotora, Dobrotei Škaljara. Svake godine je re-pertoar od kostanjskih delici-ja sve širi, manifestacija dobi-va sve veći značaj. Sljedećegodine planiraju uključitiugostitelje koji bi prezentiralisvoje recepte i na taj način re-klamirali svoju kuću. I ove go-dine je veliku pažnju privuklopečenje kostanja u dvorištu,

ispred Doma kulture. Tu zrakmiriše od kostanja, narod do-lazi degustirati uz kapljicu cr-nog vina „Vranca“ ili mlade„Francuzice“ koja je takođerautentičan proizvod. Na Ko-stanjadi se pridaje značaj idrugim domaćim proizvodi-ma, prvenstveno medu iproizvodima od njega.

Uz folklor i muziku primjere-nu primorju, mažoretke ple-snog kluba “Modest” iz Tivta,posjetitelji su mogli uživatirazgledajući izložbu radova li-kovnih umjetnika i dječjihškolskih radova, a učenicimuzičke škole iz Kotora dopri-nijeli su atmosferi sviranjemna flauti. U Domu kulture pri-kazan je kratkometražni do-kumentarni film “Jedna ura -cio život” reditelja VladimiraPerovića koji je sniman u Sto-livu. Gosti su bili i izviđači saCetinja. Organizirana je pje-

NNVVOO KKAAMMEELLIIJJAA OORRGGAANNIIZZIIRRAALLAA TTRREEĆĆUUKKOOSSTTAANNJJAADDUU UU SSTTOOLLIIVVUU

Boka na ovaj načinpokazuje da imapotencijale privućituriste iz cijelogsvijeta, ali i ljudekoji moguiskoristiti njeneljepote i ponudukoju prirodanesebično pruža

Miris kostanja

36

šačka tura markiranom sta-zom do Gornjeg Stoliva i Kal-varije na brdu Vrmac. Bilo jeoko 50 sudionika. Predvodilisu ih planinari iz Dubrovnika,Podgorice, planinarskog klu-ba “Pestingrad”.

Kostanjada se od prošle go-dine pravi i u Ostrosu krajBara, gdje ima mnogo više na-sada kostanja nego u Boki.Organizatori su zadovoljni štosu ih animirali i što je stoliv-ska Kostanjada poslužila kaoprimjer koji se može održavatii na drugim mjestima. Ostro-šani su bili prošlogodišnji iovogodišnji gosti Kostanjadeu Stolivu, predstavili se sasvojim autentičnim proizvodi-ma. Stolivljani su im uzvratiliposjet. Tada su im poklonili ijednu kameliju sa željom daće i njima ovaj cvijet uspjeti.Iako u Ostrosu postoje većinasadi kostanja, u Stolivustoljećima traje kult kupljenjakostanja, jer ljudi, pored osta-lih gušta tipičnih za ovaj kraj,jer ljudi, vole kostanj koji dajezreo plod na jesen. Skupljanjei briga o njemu, kao i pravlje-nje slatkih a i slanih jela, dio

je prošlosti ovog kraja, te bibila šteta da se ugasi.

- Treba ulagati u tradiciju inove sadnice, tvrdi Mihović.Šuma je vremenom zapušte-na, napadnuta rakom korekostanja. Unaprjeđenje uzgo-ja kostanja i očuvanje već po-stojeće, kompaktne šume,

može se ostvariti ekonom-skom valorizacijom. Ovajareal nasada je veoma intere-santan za seoski i sportski tu-rizam, i radi zdravlja.

- Šuma kostanja je jedan odsimbola Stoliva i treba nastoja-ti očuvati je od prekomjerne ur-banizacije, prostorne devasta-cije jer je u planu da tuda pro-đe put za neplansku, stihijskugradnju, koja bi narušila ambi-jent Stoliva, rekao je Mihović.Ovaj dio pripada kulturnojsvjetskoj baštini pa se nada daće netko, tko to može spriječi-ti, stati na put divljoj gradnji.

Manifestacija „Kostanjada“ima zadatak da realizira cilje-ve koji će valorizirati bogatenasade šume kostanja u Sto-livu, a u kasnijim fazama idrugim arealima općine Kotor(Kostanjica, Morinj...) kroz tu-ristički, ekološki, hortikultur-ni i kulinarski aspekt. Ovimdogađajem i njenim autentič-nim sadržajem doprinosi sevalorizaciji i afirmaciji turisti-čkih i ekoloških potencijalanaselja Gornji i Donji Stoliv,brda Vrmac i općine Kotor ucjelini.

Kolač odkostanja

Sastojci: 500g brašna, 70gcukra u prahu, 70g maslaca,100g. čokolade za kuhanje,malo ruma, 2 kesice šlaga

Priprema:Otopit čokoladu, dodat pu-

ter i umješat cukar. Sve dobropomiješati sa kostanjima,skuhanim, očišćenim i sam-ljevenim. Dodat ruma.

Duguljasti kalup namazatputerom, ulit smjesu i stavitu frižider da se dobro rashla-di. Prije služenja izručit napjadelu i ukrasit šlagom.

37

Piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Poznato je da se određenjenastavnoga predmeta odnosina poučavanje hrvatskoga jezi-ka i kulture, što znači da, osimjezikoslovlja, ova nastavauključuje i stjecanje znanja ohrvatskoj povijesnoj, kulturnoji prirodnoj baštini. Među naj-važnijim karakteristikama do-punske nastave hrvatskoga je-zika jesu, ponajprije, interkul-turalnost, fleksibilnost te pri-stup usmjeren učeniku. Ukrat-ko, to znači da se programioblikuju prema obrazovnimpotrebama učenika. Progra-mom nastave hrvatskoga jezi-ka i kulture nastoje se djetetupružiti oni sadržaji koji će biti

za njih korisni i značajni. Veza-no uz spomenutu interkultu-ralnost, riječ je o karakteristicinastave koja označava da se uokviru ove nastave istovreme-no poštuje i struktura hrvat-skoga društva, ali i strukturadruštva zemlje u kojoj učenicižive.

U protekla dva mjeseca, osimrada vezanog uz hrvatski jezik,održavale su se i različite radio-nice. Učenici su svojim knjiže-vnim, likovnim te glazbenimradom iskazivali, ali i razvijalisvoju kreativnost i talent. Ova-kve su radionice zapravo naj-idealniji način da učenici upotpunosti budu aktivni sudio-nici nastavnoga procesa, čimese osobito potiče sam anga-žman djeteta, a istodobno dije-

te radi na vlastitoj percepciji ishvaćanju pojava iz svakodne-vnoga života i dosadašnjeg

ŠŠKKOOLLAA DDOOPPUUNNSSKKEE NNAASSTTAAVVEE HHRRVVAATTSSKKOOGGAA JJEEZZIIKKAA

Novi početakI ove je školske godine s radomzapočela škola dopunske nastavehrvatskoga jezika. Kao i do sada,nastava se održava u osnovnimškolama „Njegoš“ u Kotoru te „DragoMilović“ u Tivtu

ČestitkaU božićnoj noćidok pahulje lete,stiže nam božansko dijete.

Ponoć je stigla, ljudi se vese-le

uz darova pune vreće.Neka svima bude blagoslov-

ljen Božićuz puno zdravlja i sreće.

A godina nova neka svimadonese

pregršt lijepih stvari te ispu-njenje

svih vaših snova.

Čestiti i blagoslovljen Bo-žić te sretnu i uspješnu No-vu godinu žele Vam polazni-ci i nastavnica dopunskenastave hrvatskoga jezika

38

iskustva.Ovakve su radionice rezulti-

rale pripremom božićne prired-be, u čemu djeca s velikim in-teresom i veseljem sudjeluju.

Pored radionica i osnovne na-stave jezika, učenike se nastojiupoznati i s aktualnim događa-njima. Osobito se vodi briga otome da se ne propuste nekivažni datumi i blagdani, vezanikako uz Hrvatsku, tako i uzCrnu Goru, ali i uz one među-narodne. Govoreći o Danu ne-ovisnosti Republike Hrvatske,Danu državnosti Crne Gore,Tripundanu ili pak Međuna-rodnome danu osoba s invali-ditetom ili Međunarodnomedanu UNICEF-a, djeci se pružarazumijevanje i poštovanjedrugih, te ih se potiče i na ak-tivno sudjelovanje u obilježava-nju tih dana. Time se takođernastoji dijete uputiti u osvješći-vanje vlastitog identiteta u sva-kodnevnome životu i društvu,te se tako u djeteta zapravorazvija osjećaj za prosocijalnoponašanje i djelovanje, što ideu prilog činjenici da osim obra-zovnoga karaktera nastava po-sjeduje i onu odgojnu crtu cje-lokupnoga procesa. U skladu sovakvim djelovanjem škole, že-ljela bih istaknuti kako su dje-ca bila na izletu u Dubrovnikuu organizaciji HGDCG-a te Mi-nistarstva kulture, sporta i me-dija CG kako bi na određeninačin obilježili godinu velikanahrvatske i svjetske književno-sti, Marina Držića.

Ovom prilikom također želimnapomenuti da će škola uokviru svoga djelovanja nasto-jati pripremati i neke vanškol-ske aktivnosti, kako bi se djeciosigurali posjeti i izleti.

Ukoliko želite da se i Vašedijete pridruži jednom vese-lom i izrazito druželjubivo-me timu, družimo se u Ko-toru ponedjeljkom (premapotrebi i srijedom) od 16.00-18.00 te u Tivtu utorkom,četvrtkom i petkom od18.30-20.30.

Piše: Tripo SCHUBERT

Povijest, kultura, jezik i načinživljenja definiraju jednu naci-ju. Dopunska nastava, upravopromovirajući ove odrednice,daje svoj doprinos očuvanjuidentiteta Hrvata u Crnoj Gori.

Dopunska nastava na hrvat-skom jeziku, koju je formiraloHrvatsko građansko društvoCrne Gore, otpočela je prije če-tiri godine u Kotoru i Tivtu.

Ministarstvo obrazovanja išporta Republike Hrvatske po-stavilo je za učiteljicu Maju Ši-rolu iz Rijeke, koja je ovu duž-nost obnašala u dva mandata,četiri školske godine. Početakje bio ohrabrujući i nastavu jepohađalo 80-toro djece različi-tog uzrasta. Na kraju drugogmandata učiteljice dolazi do ra-pidnog smanjenja polaznikaove nastave i danas smo suo-čeni sa činjenicom da nastavuu Kotoru i Tivtu prati svega 20-tak učenika. Od ove školskegodine nastavu vodi prof. Mari-na Bastašić iz Jastrebarskoga.Zvanje profesora hrvatskogajezika i književnosti stekla je naFilozofskom fakultetu Sveučili-šta u Zagrebu. Sve do dolaskau Crnu Goru, radila je kao pro-fesor hrvatskoga jezika u Sre-dnjoj i Osnovnoj školi u Jastre-barskome, te na poslovima lek-ture i korekture tekstova zapoznate hrvatske izdavačkekuće. Zatečeno stanje lošegodziva djece na nastavu je biopovod sastanka u Tivtu, kojegaje inicirala prof. Bastašić, 03.12. 2008. Sastanku su nazoči-li predsjednik Hrvatskog nacio-nalnog vijeća Miroslav Marić,predsjednica Hrvatske građan-ske inicijative Marija Vučino-vić, tajnik Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore TripoSchubert, predsjednik HKD„Napredak“ Silvio Marković,

don Ivo Ćorić ispred KotorskeBiskupije, Miroslav Franović,raniji član školskog Odbora, aispred roditelja: Karolina Vu-činović, Kornelija Sindik iSvetlana Petković. Ne želećise vraćati unazad i iscrpljivatiu iznalaženju razloga ovakvogstanja, svi su suglasni sa činje-nicom da djecu treba ponovomotivirati, roditeljima objasnitisvrhu ove nastave, kako bi seposjećenost povećala. To semože postići jedino angažira-njem svih prisutnih kroz radVijeća, stranke, udruga i Bi-skupije, što je i obećano.

Ukazano je i na činjenicu dasu djeca danas veoma angaži-rana u raznim oblicima dru-štvenog života, pored obveza uredovnoj školskoj nastavi, teda izvođenje dopunske nasta-ve na klasičan način možestvarati odbojnost kod djece,pa je potrebno veći dio educi-ranja obavljati kroz očiglednunastavu, koristeći posjete gra-dovima Hrvatske, a sura-dnjom sa školama u Hrvat-skoj učiniti nastavu što za-nimljivijom. Normalno, ovajvid educiranja otvara problemfinancijske prirode. Međutim,i tu su svi bili jedinstveni ustavu da se to može prevazićisudjelovanjem na natječajimasa ciljanim projektima, kakokroz novoformirani Fond zamanjine u Crnoj Gori, tako ina ostalim natječajima.

Na kraju je formiran školskiOdbor, u sastavu: Božica Vu-ksanović, predsjednik, Miro-slav Marić, Tripo Schubert,don Ivo Ćorić, Sandra Vuko-tić, Kornelija Sindik, Karoli-na Vučinović, Svetlana Pet-ković i prof. Marina Bastašić.Na samome kraju sastanka go-spođa Marija Vučinović predlo-žila je kao člana Školskog od-bora i gospodina Franovića,ispred HGI.

Formiran odbor

39

Piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Jastrebarsko (Jaska) nezao-bilazan je grad na Staroj kar-lovačkoj, smješten između Za-greba i Karlovca, a podno sve-tojanskoga i plešivičkog vino-gorja.

Vrlo živopisan, jaskanskikraj ostavlja upečatljiv trag uduši svakoga čovjeka koji nji-me prođe, kako svojim prirod-nim i povijesnim ljepotama,tako i ukusnim zalogajem do-maće kuhinje te plemenitomkapljicom vrhunskih vina.

Povijest ovoga grada sežedaleko u prošlost. Već se uZlatnoj buli Bele IV. Jastre-barsko spominje kao slobodnikraljevski grad.

Grofovi Erdődy imali su ov-dje svoj posjed, dvorac, koji sedanas nalazi u popularnomeParku, te je uz cistercitski sa-mostan – crkvu sv. Marije (od-nedavno pripada redu franje-vaca) – župnu crkvu sv. Niko-le, jedan od najznačajnijihkulturnih spomenika Jaske.Gradski muzej i galerija nala-ze se u staroj gradskoj vijećni-ci, koja je smještena nasuprotstare zgrade tzv. Općine.

Danas je Jaska upravno,vjersko, kulturno i sportskosredište, a sve se više profilira

i kao turističko središte. Ne-izostavan dio jaskanskogakraja čini eko-selo Žumberak– kraj koji mami ljepotom pri-rode, čistim i svježim zrakomte brojnim izletničkim sadrža-jima.

Ono po čemu je Jaska naj-prepoznatljivija jest vino. Bo-gatstvo vješto obrađenih vino-grada i pridavanje posebnepažnje ovoj grani privrede re-zultiralo je Vinskom cestomkoju čine „kleti“ jaskanskihvinara koji posjetitelje privla-če svojom vrhunskom vin-skom ponudom te gastronom-skim delicijama. Tomac, Kola-rić, Režek, Šember samo suneka prezimena obitelji kojisu svojim znanjem o vinu

obogatili jaskanski kraj.U sklopu toga, svake se go-

dine u rujnu održavaju Ja-skanske vinske svečanosti –raznolikost vinskih sorti, deli-cije domaće kuhinje, nastupihrvatske glazbene scene diosu ove fešte za koju se Ja-skanci pripremaju tijekom go-dine.

U ljepote Jastrebarskogasvakako valja spomenuti ibrojne kulutrno-povijesnespomenike gradske okolice teornitološki rezervat Crnu Mla-ku, također vrlo atraktivno iz-letište.

Ne smijemo zaboraviti nisvetojanski kraj kojeg oboga-ćuju prirodni izvori vode, anajpoznatiji je po izvorskoj vo-di Jana, koja je svojom kvali-tetom osvojila prestižna svjet-ska priznanja.

Ukratko, Jastrebarsko jemaleni grad sjeverozapaneHrvatske koji svojim bogat-svom i raznolikošću ponudezadovoljava potrebe svakogačovjeka koji se nađe u nje-mu.

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: ZZAAGGRREEBBAAČČKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Gdje se odmoriti?Pastuh Pub, Tadije Smičiklasa, JastrebarskoMarittimo Club, Zdihovačka ulica, JastrebarskoK Lojzeku, Strossmayerov trg, JastrebarskoPizzeria Sahara, Nikole Tesle, JastrebarskoPizzeria Erdődy, A. i D. Starčevića, Jastrebarsko

Jastrebarsko

40

Piše: Marija MIHALIČEK

Na osnovu dokumenata izarhiva Peraške općine ipisanja tadašnjeg tiska,

moguće je pratiti put nastaja-nja Muzeja grada Perasta.

Potvrdu kako se u Perasturazmišljalo o osnutku muzejanalazimo u Pravilniku Društvaza unaprjeđenje mjesta i pro-met stranaca, koje je osnova-no u Perastu l928. Svakako jeuspjeh Velike izložbe kultur-no-povijesnog nasljeđa Bokekotorske, 1934. u palači Gr-gurina u Kotoru, potenciraoznačaj osnutka muzeja u Pe-rastu i drugim mjestima u Bo-ki sa pomorskom i kulturnomtradicijom.

Dragocjene su vijesti kojenalazimo u kronikama lista„Glas Boke“ za praćenje razvo-ja zbirki i muzeja na područjuBoke kotorske. Tu se iscrpnoprate aktivnosti Muzeja Bo-keljske mornarice u Kotoru, analaze se i natpisi vezani zaaktivnosti koje su prethodileosnutku muzeja u Perastu.

„Glas Boke“ od 16.03.1935.obavještava: „Općina peraškaje otkupila 14 komada starin-skog srebrnog oružja i očuva-no odijelo Bokeljske mornari-ce, čuvajući tako da peraškestarine ne odu u strani svijet.Općina je dala izraditi nekoli-ko komada namještaja u sta-rinskom stilu, od kojih i spre-me za znameniti stari peraškiarhiv i starinsko oružje, trofe-je i zastave.“ Ovaj prilog u„Glasu Boke“ govori i o tome„kako je u novom budžetu op-

ćine osigurana izvjesna sumaza uzdržavanje ovih starina,što je od prijeke potrebe.“

Odluka iz 1937.Odluka o osnutku Muzeja u

Perastu izglasana je na sjedni-ci općinskog odbora u Pera-stu, 28.02.1937. Evo nekolikoglavnih odredbi Pravilnika oGradskom muzeju u Perastu:

„Muzej je posve samostalnajedinica, koja postoji isključivona užem području grada Pera-sta, te se ni u jednom slučajui ni pod kakvom izlikom nemože nikad prenijeti drugamo,ni djelomično ni u cjelini. Akose muzej iz bilo kojih razlogazatvori, sve se daje na čuvanje(do ponovne uspostave muze-ja) svetištu Blažene Gospe.Muzej će imati dva do tri ob-jekta, od kojih će jedan biti naotočiću Gospina svetišta. Sva-ko, bez razlike, može sudjelo-vati sa svojim predmetima,koji ostaju uvijek njegova ne-otuđiva vlasnost, a te će pred-mete uzdržavati sam muzej.“

U upravu muzeja, koja seobavezuje imenovati upravni-

ka i osoblje, izabrani su poredpredsjednika općine Perast,još četiri člana, među kojimaje bio i prof. don Pavao Buto-rac (1888 - 1966), koji je po-stao dubrovački biskup, poz-nat kao pisac o prošlosti Pera-sta i Boke. „Glas Boke“ ističe upodužem članku da je ,,vijesto uspostavi Muzeja primljenasa velikimz a -do-

OO FFOORRMMIIRRAANNJJUU MMUUZZEEJJSSKKIIHH ZZBBIIRRKKII UU PPEERRAASSTTUU 22

Čuvati prošlost Muzejske zbirke u Perastu su izrasleiz zbirki starih peraških obitelji icrkvenih zbirki. Peraštani su usvojim palačama prikupljali i čuvalipredmete povijesnih i umjetničkihvrijednosti. Donacijama i zavjetnimdarovima crkvama stvarali su ibogatili crkvene zbirke

41

voljstvom i pozdravljena odpučanstva kao jedan od najve-ćih uspjeha u radu Općine.“

Inventarska knjiga iz l937,uz popis muzealija, koje se ču-vaju u dvorani općinske vjeć-nice, zabilježen je arhiv gradaPerasta i arhiv Peraške općineod 1805-1918. Nažalost, nepostoje nikakvi drugi podaci,koji bi nam kazivali kako supostali dio muzejske zbirke(tko je predmete, kada i podkojim uvjetima ustupio).

U vremenu do II. svjetskograta muzej u Perastu nije zaži-vio u pravom značenju kultur-ne ustanove. Ostalo se samona pokušaju, ali je neospornoda je mala peraška općina po-kušala spriječiti odnošenje po-vijesnih i kulturnih vrijednostiiz Perasta, prikupljala ih je,čuvala i pokazivala javnosti uskučenom prostoru koji jeimao i namjenu općinske vi-jećnice.

Poslije rata možemo pratitiaktivnosti koje nas uvjeravajukako inicijativu u organizira-nju muzejske službe u Pera-stu preuzimaju nadležneslužbe za

pitanja kulture. Jedan znača-jan jubilej, 250. obljetnica Po-morske škole Marka Martino-vića, bila je povod da se u Pe-rastu 1948. uredi muzejskiprostor u kući slavnog pera-škog kapetana i postavi spo-men ploča na fasadi kuće, ko-ju je Ministarstvo prosvjete NRCrne Gore otkupilo.

Obnova iz 1950.Ministarstvo prosvjete NR

Crne Gore donosi25.01.1950.god. odluku o for-miranju Zavičajnog muzeja uPerastu. Bilo je to vrijeme ka-da su administrativnim odlu-kama formirani mnogi zavičaj-ni muzeji. U slučaju Perastaradilo se o već postojećem mu-zeju iz 1937. Iz jednog izvje-štaja Sreskom narodnom od-boru-Kotor, koji je poslaoupravnik Muzeja Bogdan Ni-ković 1952, saznajemo kakomuzej u Perastu ima stalnukomisiju za procjenu i otkuppredmeta, a da su prostorijemuzeja, površine 68m2, tro-

šne. To se od-nosi naprostorbivšeo p -

ćinske vijećnice. Prostorniproblem Zavičajnog muzeja uPerastu riješen je 1957. kadasu muzealije smještene u ob-novljenu palaču pomorskogkapetana Vicka Bujovića.Najljepša peraška palača iz1694. popravkom i adaptaci-jom (dogradnjom vanjskog iunutrašnjeg stepeništa), poprojektu arh. Ivana Zdravko-vića, pretvorena je u muzej.

Međutim, nije ništa urađenona unaprjeđenju muzeološkograda ove ustanove. Godinamaje muzej imao samo upravni-ka, koji je obavljao sve posloveu muzeju 1963. tu dužnostpreuzima prof. povijesti Ale-ksandar Lalošević, a 1967.na zahtjev Muzejskog društvaCrne Gore muzeju je vraćenostaro ime, Muzej grada Pera-sta.

Godine koje slijede su zamuzej značajne jer se prvi pu-ta bogati muzejski fond siste-matizira po zbirkama: povije-sno-umjetnička, pomorska ietnografska. Pojedini ekspo-nati se znanstveno obrađuju,kao i dijelovi arhiva općine Pe-rast. Prvi puta se u Perastuorganiziraju znanstveni sku-povi posvećeni istaknutim lič-nostima iz Perasta i nekolikoizložbi. U tom periodu urađe-no je najviše od postojanjamuzeja, na otkupu eksponatai njihovoj zaštiti. Predanostmuzeološkom radu i entuzija-zam dugogodišnjeg upravnikaprof. Laloševića, uz kasnijeznačajnu pomoć suradnika,od 1974. zaposlenih u muze-ju, učinila je da ova ustanovadobije značajno mjesto u kul-turnoj i turističkoj ponudi Bo-ke kotorske.

ZaostavštinaViskovića

Govoriti o muzejskim zbirka-ma i muzeju u Perastu nemo-guće je bez osvrta na Memori-jalni muzej obitelji Viskovićkoji je, nažalost, ilustracija če-

42

ste nedovoljne brige premakulturnim i povijesnim vrijed-nostima koje su voljom vlasni-ka ostavljene na čuvanje dru-štvu.

Nasljednici Josip Visković injegova sestra Nada Radimiriobratili su se 1964. god SOKotor sa ponudom da svojenasljedstvo pod određenimuvjetima ostave Perastu, tj.SO Kotor. Mnogi uvaženi inte-lektualci su podržali ovaj pri-jedlog, svjesni značaja ovezaostavštine, među njima i dr.Grga Novak i dr. VladislavBrajković. Tako je Muzej gra-da Perasta 1970. obogaćenzaostavštinom jedne od naj-starijih i najpoznatijih obitelji,ugovorom između Općine Ko-tor i nasljednica Nade Visko-vić i Anke Radimiri. Ovajugovor je sklopljen ,,poštova-njem volje preminulog vlasni-ka predmetnih nekretnina ipokretnina konta Josipa Vi-skovića, koji je sa najvećim pi-jetetom i uz samoodricanje sa-čuvao nekretnine i pokretninenaslijeđene od predaka da bise za vazda sačuvale u Pera-stu“‘.

Kulturno i povijesno naslje-đe poznate obitelji, preko ko-jeg se iščitava pomorska, rat-nička i kulturna prošlost Pe-rasta, obuhvaća nekoliko cjeli-na o kojima se može govoritikao posebnim zbirkama, iakose poslije preseljenja u palačuBujović, poslije zemljotresa1979, vodi u sklopu MuzejaGrada Perasta kao zbirka Vi-sković.

Zaostavština obuhvaća povi-jesno-umjetničku zbirku ko-ju čine portreti članova obite-lji, slike jedrenjaka i pomor-skih bitaka; zbirka oružja;zbirka namještaja, zbirkastarih karata i zbirku starihfotografija. Bogata knjižni-ca i arhiv, uz muzealije čineda se o ovoj zaostavštinimože govoriti kao o jednojod najvrjednijih i naj-kompletnijih od svih ko-

je se čuvaju u sastavu jednemuzejske ustanove. Nažalost,svečano obećanje da će po-kretnine koje predstavljajukulturno-povijesno blago ne-odvojivo i za vazda čuvati i iz-lagati na mjestu gdje se nala-ze u času potpisa ovog ugovo-ra, tj. na prvom katu palače, ida će ulaz na prvom katu pa-lače biti označen natpisom,,Ostavština Viskovića“ još ni-je ostvareno.

Muzejske zbirke u Perastukoje se danas ču-vaju u

Muzeju grada Perasta i crkve-nim muzejima Gospe od Škr-pjela i Sv. Nikole najrječitijesvjedoče povijest, pomorsku ikulturnu prošlost Perasta iBoke kotorske. Ovaj prikaznapisan je u namjeri da seukratko istakne put njihovognastajanja i napori da se sa-čuvaju i pokazuju u Perastu.Ova tema bi mogla da ima jošprimjera, sem spomenutih, za„drugu stranu medalje“, o ne-dostatku savjesti i nebrizi, opropadanju i otuđenju mnogih

povijesnih i kulturnihvrijednosti kroz duži

vremenski pe-riod, poslijen e s t a n k anjihovih vla-

snika, ali otome drugomprigodom.

43

44

Priredio:Dario MUSIĆ

Mogli su javiti da Kralj krećeza 1 sat sa Cetinja, pak tvrđa-ve bi bile proračunale kadaKralj može stići na granicu,jer je meni nemoguće vjerova-ti da bi Komanda austrijskihtvrđava učinila takvu pogrije-šku. Za ovu pogriješku je krivaustrijski konzul na Cetinju. Itako kako bi smo putovali doKotora, Austrijske đerdarme-rijske straže oštro su nas poz-dravljali i oni misleći da jeKralj. Kad smo stigli u Škalja-re skupilo se cijelo selo i vidumene svi mislu da ja sjedimdo Kralja, i nije čudo kada suse prevarile tvrđave a i narod.Ja sam molio Mađordoma dame pusti u Škaljare ali me ni-je htio pustiti i reče mi vi stese prepali, a ja mu nastavim

da vi rečem pravo jesam., jerje lako bilo do sada, ali vi mo-rate znati da na Obali čekapočasna četa sa glazbom. Akose budu ravnali po tvrđava-ma, glazba će zasvirati himnua četa počast, a onda što ćebiti. Mađordomo mi odgovara,bilo što bilo, mi nijesmo ništau tom krivi. Ja mislim ako suse prevarile tvrđave da oni ne-će, i tako je bilo jer su uvidje-li da nije Kralj. Na obali velikamasa naroda su me okolili dame pitaju kome su pucale tvr-đave, ja njima meni i Mađor-domu, ali docnije su se uvjeri-li.

Na obali je čekao Kralja pa-robrod “Stefanija” društva Au-strinskog Loida. Mađordomoje pozvao na parobrod zausta-vio me na objed govoreći mi,kada ste mi učinili društvo ukočiju i tvrđave nam dale veli-

ku počast, budite mi društvopri stolu. Pri svršetku objedadaje mi njegovu vizit kartu,govoreći mi evo vam moje

RROOMMEEOO FFIIOORREELLLLII:: PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA 33..

Romeo Fiorelli (1870 – 1958), građaningrada Kotora, kroničar svojeg doba, usvojim je zapisima sačuvao od zaboravamnoga obična i značajna događanjatoga vremena. „Hrvatski glasnik“ uzodobrenje obitelji Fiorelli, prvi ječasopis koji će u nastavcima prenijetiKroniku grada Kotora, gledanu idoživljenu očima građanina RomeaFiorellia. Priloge prenosimo izvorno,bez ispravljanja i lektoriranja, kako bičitateljima predočili pučki govor onogavremena

Kraljevsko putovanje

45

adrese pak vas molim da mise više puta javite. Ja sam mudao moju adresu, pružio mi jeruku i pozdravili smo se.

U rijetko smo se dopisivali.Zadnje pismo sam mu pisao umjesecu Svibnju 1903, ali nato pismo više nisam dobio od-govor, a možad da je i on po-ginuo u Beogradsku krvavunoć. U zadnje mogu reći da sui mene pozdravile Austrinsketvrđave sa topovskim salva-ma. Iza sve ove komedije vra-tio sam se u Dubrovnik.

Na OsojnikDana 25 ožujka god. 1898

otišli ja i moj poslovođa MatoAntunović na Osojnik da po-sjetimo Don Josipa Brilli. Pu-tovali smo pješice. Don Jozose nije nadao u taj dan da će-mo ga doći posjetiti jer je vri-jeme bilo neugodno, ali kakoje nas bio već dugo vremenainvitao, i tako smo se dećidalipoć.

Kod Don Joza smo našlimnogo seljaka, koji su bili do-nijeli kako popu pripada hra-njive darove prigodom Uskr-sa, te je nas dobro pogostio danam ništa nije falilo. U 11 sa-ti noći krenuli smo natrag putMokošice. Don Jozo poslaojednog seljaka sa feralom danas poprati, i u tri ure smostigli u Dubrovnik. Te iste go-dine 7 kolovoza sam bio poz-van u trećoj vojničkoj rezerviu Gružu.

U KorčuliNa 28 Srpnja 1899. otišao

sam u Korčulu na svečanostSv.Todora, koji spada 29.Istog dana sam otišao sa mo-jim prijateljem da sa lađom je-drimo do Orebića i Badije.Kad smo iz Badije uzeli pra-Dubrovnik – Hotel Imperial

46

vac prama Korčuli, jaki mae-stral nas je prevrnuo, i da sespasimo skočili na kolombuod barke. Sreća velika za nasje bila da su nas fratri iz Sa-mostana Badije viđeli, i sa nji-hovom lađom na četiri vesladošli u pomoć i spasili nas.Poveli nas u Samostan, dalinam njihovu promjenu i veče-ru i spavanje. Sjutra smo kre-nuli put Korčule. I tako sveča-nost Sv . Todora sam prosla-vio u Samostanu na Badiji.

Sv. CicilijaDana 21 Studenog 1899. na

večer Sv.Cecilije Hrvatska du-brovačka glazba svirajući obi-šla grad i održala koncertpred crkvom Sv.Vlaha. U 8sati večer glazbari su imali ve-čeru u hotel “Del Ville” prire-đena od uprave. Tu sam večerveselo i u najboljem raspolo-ženju prošao. U 12 sati pred-sjednik glazbe gosp. MarkoMitrović odveo nas je u njego-vu kuću ispod krova, a prekoabaina na krov kuće gosp.Stanka Tuškana i preko nje-govog abaina skinuli smo seispod krova gosp. S. Tuškana.To je bilo tako neosjetljivourađeno da od kuće nas nijeniko čuo, jer su spavali u prvikat. Preko abaina su uljeglisva glazbala osim basa i bu-banj, ali smo isto udrili Ba-novci. Prva je skočila sluga izvala gospodara govoreći muda glazba svira pod krovom,gospar njoj kaže tebi se tosnjelo, a ona čujete li, gosparnjoj, danas je fešta glazbari-ma pad sviraju pred kućomgosp. Marka Mitrovića, jer jeon predsjednik glazbe. U toli-ko je i gospar vidio da slugaima pravo, i došao pod krovugledao nas i prekrstio se i re-če, sve sam mogao vjerovatisli ovo nebi mi bilo moguće.Gospar Tuškan nas poveo u

drugi kat i sva obitelj ustala,te nas je dobro počastio.

U tri sata smo izišli iz njego-ve kuće. Ovo iznenađenje go-sparu Tuškanu je bilo odvišeprijatno, ali skakajući od kro-va na krov, mogao se lako ko-ji glazbar tu noć zaglaviti svojživot, jer su bili više njih pripiću. Položaj kuće je bila pre-ma Državnoj bolnici, do kućepod jednim krovom. Izmeđutoliko mojih škuribanda i ovusam prošao.

U LavovuDana 9 kolovoza 1900. oti-

šao u Lavovu da posjetim te-tku, sestru mog pok. oca kojudo tada nisam nikad vidio.Udata je bila sa jednim Fel-dvebelom Kaizer – Jegherskemuzike. Imala je jednog sina

koji je studirao, ali radi ljuba-vi se otrovao. Kada sam stigaou Lavovu, tetka je željna bilada joj pripovidim od Kotora,koja ga je bila ostavila 1863god. Na njezina pitanja moraosam sve da joj razložim, tko ježiv, tko je umro i što je odonih porodica što je ona osta-vila kada je otišla iz Kotora.Ja sam snjom imao velikogposla jer me iz kuće nije htje-la da me pusti dokle joj nisamsve dokazao. Putovao sam izGruža preko Fiume-Zagreb-Budapest-Munhac-Lavočno-Striz-Lavov. Tetka me sa veli-kom radošću primila, jer odsviju nas nije nikog vidjela, jerje otišla iz Kotora prije no štosmo se mi rodili. Tetka je ima-la jednu djevojčicu koju je po-šćerila. Jednog dana mi govo-ri poćeš ti i Karola da kupite

Lavov – stara jezgra grada

47

likera u tvornicu izvan grada,i moralo se preći dva sela dotvornice Snizenija i Rogatki.Mi krenuli u 2 sata poslije po-dne, stigli u tvornicu u tri sa-ta.

Kada smo likere dobili kažemi Karola, sada moramo prećidrugim putem da nas ne zau-stavi Općinska financa, jer jeovo za ulječ u grad kontra-band i morala bi se platiti ta-ksa. Ja neznajući pozicije,upitao je znadete li vi putakuda ćemo mi doći u gradu,ona mene reče da ovdje prola-ze seljaci pak ćemo njih pitati.Uvidio sam da je ovo mutko inesigurno putovanje. Krenulismo po prilici kao preko Ška-ljara na Trojicu pak Vrmac .Kad smo došli na taj vrh vidje-li smo jednu vilu i veliki pasgdje laje. Gospodar te vile izi-

šao je vanka da vidi na kogapas laje, a već je bio počeomrak. Gospodin nas upita ku-da idemo, mi rekli u Lavovu, azašto ste došli sa ovim putem,jer ga smo se izgubili. Za vasje Lavov daleko i ostanite ve-čeras kod mene a sjutra ćeteputovati za Lavov. Mi smo go-spodinu zahvalili i rekli danam nije moguće ostati kodnjega, jer kozna što bi tetkana nas promislila. Gospodarnam reče znate da je opasnoproći na ove strane jer imadevukova, a ja uvijek stojimoprezno sa puškom. Kad samčuo meni su klonule noge, aKarola pobjeđela. Gospodinnam tada kaže, pođite malonaprijed i na onaj vrh vidjetćete Lavov, koji je bio podnukao Vrmac-Kotor. Počeo samja Karoli da joj prigovaram naovaj daleki i opasni put, i dasam ja znao što će se dogodi-ti, da bi bio ja platio taksu odlikera. Seljake što bismo sreli,kazali bi nam jedno za drugo.Zahvaljujući Bogu bez opa-snosti od vukova stigli u La-vov.

Kada smo krenuli put kuće,zaustavlja nas policija i vodinas na stanicu, pitajući nasime i prezime i nas počeli ispi-tivati. Mi smo kazali razlogeza slučaj što nam se dogodioradi nepoznavajući puta dasmo se tako dugo zadržalivratiti se kući. Ja sam zapitaotko nas je tužio, gospođa KateMedlarz misleći da ste vi sagospođicom utekli. Ja sam toveć i bio promislio, jer je mojatetka odviše stroga. Policijanas je potom pustila na slobo-du. Što bi bilo da smo onunoć ostali kod onog gospodi-na. Kad smo došli kući razvilase velika komedina, svega isvašta protiv nas. U teškosam se zadržao tri sedmice.Kako je moj stric bio opernisvirač, poveo nas je u Operi uVaršavi, te smo ostali pet da-

na. Pošli smo preko Krakau-Lodž-Lublin. Kad sam se vra-ćao iz Lavova u željeznici samse upoznao sa jednim RuskimPoljakom koji je znao govoritihrvatski. U Budimpešti smose nastanili u hotel “HerzegJozef” soba br.87. U te dane uBudapest se nalazio Car Fra-njo Josip i Pezijanski Šah.Istog dana nakon mog dola-ska bio sam pozvat na policij-sku stanicu, jer su sumnjalida sam talijanac i pitali mezašto sam došao u Budapest,a ja sam im pokazao moje pu-tne isprave i razloge i pustilime na slobodu. Odmah nisamopazio da me prati agent odpolicije, ali Rus koji je uvijeksamnom bio je opazio i menirekao i upravo je tako i bilo.

Jedno poslije podne otišlismo sa podzemnim tranvajemispod Andreis- Uteca u velikiprater “EXBudovaz”. Tu smovidjeli raznovrsne zabave, vi-djeli zoološki vrt i zaustavili seiznad gvozdene rešetke jed-nog lava koji se bio uhvatiopri ogradi i jako tresnuo uogradu i pao na zemlju. Ja uovaj čas u strahu skočio na-trag i ugazio jednog gospodinakoji je bio iza mene i reče mi viste se prepali. No vidite kolikosnage ima ta životinja , ali mupadavica koja ga svaki danhvata više puta lomi snagu, ada nije toga on bi ogradu raz-lomio i pobjegao na slobodu.Evo vam dobrog dokaza. Takosmo i mi Slaveni veliki i jaki,ali kako nismo složni drugi snama zapovjedaju, te smo ro-bovi tuđeg naroda i lomi našuslovensku jakost, jer smo ra-scjepljeni, Gospodin koji mi jeove riječi razložio je Zagrepča-nin. Isti dan u večer ja i Rusotišli smo u operni teatar. Da-vala se opera Pagliacci i Il Bal-lo Elciesion, u počast Cara iPezijanskog Šaha koji su tuvečer prisustvovali. Opera jebila došla iz Milana. U Buda-

pest sam se zadržao sedamdana i krenuo put Dubrovni-ka a Rus u Presburg. Ime muje Jarozlav Pavlovitsky.

Dana 9 kolovoza sam biopozvat u vojničku rezervu uGružu. Dana 15/8 krenulismo sa parobrodom “Petka” uSplit a pješice preko Klisa uSinju na velike manevre i takosam dovršio sve rizerve.

Novi vijekGodine 1900 na Silvestrevu

večer uprava Hrvatske Dubro-vačke glazbe naredila glazba-rima da otiđu članovima če-stitati svršetak stare god. i po-četak novog vijeka. Glazba serazdjelila u četiri Armonije , iu 8 sati večer armonije otišleda kalendaju novi Vijek 1901.Prva armonija otišla na Ploče,druga u gradu, treća na Ko-nalu, a četvrta u Gružu i La-pad. U 1 sat armonije su sevratile u grad formirali glaz-bu, otišli u restauraciju “All’

ancora”za zabavu, koju supriredili personal od hotela“Imperiala”.

Program zabave bio je slije-deći. Govor upravnika hotela “Imperial” o temu Novog vije-ka, sviranje glazbe, lutrija,raznovrsne igre i ples. Zabavaje bila dovršena u 7 sati jutro,a glazba svirajući obilazilagrad. Armonije su bile svuku-da počašćene i sa novcimanagrađene, te je svaki glazbardobio do 21 Krunu. Kako sami ja bio glazbar u toj glazbi, ta-ko sam i ja proveo tu noć uveselju novog vijeka 1901 go-dine.

Svečano otvaranježeljeznice Zelenika –

GružDana 16.07. 1901 krenuo

sam sa Hrvatskom dubrova-čkom glazbom sa parobrodom“Habsburg” u Zeleniku uzpratnju četiri austrinska ra-tna brodova. Na brodu su se

nalazili nekoliko Velevlasti Er-ceg Bosne a među njima Mini-star Kalai i Opel, Velevlasti izDubrovnika i Major istoričkogdruštva Bokeljske MornariceIvan Vitez Demattei i ađutantGermo Botrić. U Zeleniku sunas čekali Kotorska Građan-ska glazba i predstavnici Ko-tora i Boke i krenuli sa željez-nicom put Konavala i svuku-da svečano dočekani. U Usko-plje je bio objed i u 4 sata po-slije podne stigli u Gružu.

Taj se dan u Dubrovačku lu-ku usukao veliki morski pas,a Puizi sa dulfinjerama ga ra-nili, a bio je već ranije ranjenkad se glavom usukao u stije-nama. Srećom da taj dan na-rod je bio okupiran, te se ba-vio okolo te Želježničke sveča-nosti i nitko se nije kupao.Kostur tog morskog psa nala-zi se u Dubrovnik u muzeju.Te iste godine 3 kolovoza biosam pozvan u četvrtu vojni-čku rizervu Gruž-Crkvice (kri-vošije) na velike manevre.

(nastavlja se)

48

Svečanost dolaska prvog vlaka u Zeleniku

49

Piše: Vlasta MANDIĆ

Ribe, ribe, tovljene, lovljene,domaće... ala da, navalite verzo-ta, žućenice... evo škaljarske lo-ćike, što se guraš, jadna ne bi-la, sve ćeš mi povardati sa ban-ka... e, kako ne, što si se tolikoraširila... kod mene, šinjora, sveje freško, od sinoć ubrato... pe-trusina, raštana, krtole, doma-ćijeh jaji...

KATE: Što se ovo čini jutros,ko da je zadnja ura!? Jedva dapasaš kroz Markat.

Ljube: Subota je Kate, pazarnidan, a kiša je ulila. Primiče seBožić, pa Nova godina i narodje, deboto, pošenpijao. Nastupasezona lova na pune trpeze.Treba se pripremit.

Tone: Alo, belece! Evo i mene.Nemojte, danas, na mene raču-nat. Ne mogu vam doći u kafa-nu Dojmi na divertimenat, jermi dolaze djeca sa fameljama zapraznike. Idem do šinjore Luce,da mi da jednu rićetu i da misve dobro špjega.

KATE: Eto i nas kod šinjoreLuce. Neće biti ništa gore, negoli u kafanu Dojmi. Ona ti je že-na od eštra. Avizaj nas.

Tone: Čekamo vas!Ljube: Kate, ajmo do peškari-

je. Treba uzet što ribe za Badnjidan.

KATE: Šjor Benko, kakva vamje ovo riba. Para mi se da je bi-la na održavanje.

Šjor Benko: Freška iz mora,moja šinjora, s bande od Orav-ca.

KATE: Jes, jes, freška je kao ivi, moj šjor. Oči su joj u šorbu-lu, škrge imaju kolur ko mojašporka traversa, život joj je de-buo. Kada je pritisneš prstomostane buža. A rep se oklenbe-sio. Našli ste koga ćete inbru-ljat, Vi, fetivi Muljanin.

Ljube: Nemoj se žestit, Kate.

Ajdemo na drugi banak. Dođi,evo ti krasnih barbuna iz Bigo-ve.

Šjor Jovo: Navalite, još maloje ostalo. Sve freško, od jutros.Barbuni samo 12 eura, listovi20 eura, orade 22 eura...

KATE: Ako ćemo lagat. Kakoste jutros mogli dić mreže kad jebio fortunao od juga. Jo, kakome laže, perfin, u oči, i to za ve-like šolde.

Šjor Jovo: Što ćete, šinjoraKate, okazion je, svima treba ri-ba. Moramo se i malo oribit.

KATE: Od mene se nećeteoribit, adio vam. Stigli su ba-kalaji iz Norveške. Kada sraču-naš oklen su stigli, koliko imkošta avionska karta, carina,pa porez i što ti ga ja znam još,i nisu tako ni skupi. A dobrovonjaju.

Ljube: Svaka ti je na mjestu.Dobro si izluštrala i jednoga idrugoga. Amo kupit bakalaj. Sumali bokun bakalaja zamiriše ticijela kuća i svi su siti i konten-ti.

KATE: Još moram kupit kri-vošijske, bijele krtole, luka če-sna, petrusina, a doma imammaslinovog ulja. Ajdemo do ši-njore Luce. Da čujemo što onaparićava za Badnji dan. Vidim lija dobro? Je li ono šjor Gracija,Lucin muž?

Ljube: Jes, on je. Nakrivio jefrancuzicu, lumbrelin drži podmišku, a kiša pada li, pada. Bašje šempijast. Alo, šjor Gracija,ke nova? Đe ste se uputili?

GRACIJA: Đe, niđe. Da je sre-će još bi kišao u koćetu. A onamoja Luce, od ranih zora vardapo kući. Već čini pripreme zaBadnje veče. Prifalilo joj je ru-zmarina i petrusina.

KATE: Nemojte se žaliti jer će-te zato dobro omastiti brke!

GRACIJA: Što jes, jes. Štoona parića i mrtvi bi jeli, ha, ha!Ajte, čekaju vas.

Šjora Luce: Nismo htjele po-pit kafu bez vas dvije, ajte, ko-modajte se. Sutra mi na večerudolazi rodica sa mužem iz Du-brovnika, kuma Anka iz Nikši-ća, neput sa ženom iz Beogradai mali Vlaho, unuk moje sestreiz Sarajeva i Gracijina sestraAna s Mula.

Ljube: Da nije neki samit, ši-njora Luce, evropske integraci-je, oliti MMF, oliti Ujedinjenenacije, kada ćete ih toliko oku-pit i ugostit.

Luce: Ništa od tega. Svi smose poželjeli naći i zajedno pasatBadnje veče i Božić, kako Bogzapovijeda i kako je od pamti-vjeka. Složno i pobožno.

KATE: Imate za pravo. Kadase samo sjetim moga djetinjsta-va... ah! Rano u jutro mama bise prva digla. Zapalila bi šporetna drva, zamutila tijesto za pri-ganice, izvadila pokišani baka-lar i pristavila bi ga kuhat. Mi-ris bakalara, lovorike, luka če-sna, priganica, pucketanje drvai toplota doma - koje blažen-stvo, slatki titraji u duši. Eto isada mi nešto titra, ah!

Tone: A sama večera? Kodmene bi se svi intonali. Na trpe-zu sve od fešte: tavalja, tavajuli,pjati od češkog porcelana, sre-brna pošada, čaše od kristala,kandalijer - sve što je pokojnababa donjela u dotu.

Ljube: To ti je tako bilo manjeviše u svaku bokešku kuću, i zakatoličku i pravoslavnu Badnjuveče i za Božić. Svijet je još bilokulturan, bogat u duši, skro-man u džepu. Svi smo bili neka-ko nevini u odnosu na ovaj da-našnji svijet. Živjelo se destezo,bez preše, a sve se stizalo. Da-nas, od trke se ne stiže živjeti, amalo je što sveto. Ali nećemosada o tome.

Luce: I u nas je tako bilo. Ci-jela kuća izfregana, stakla seluštraju, koltrine, rekami, mi-

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Tiha noć, blažena noć

50

ljei, sve oprano i inkolano. Svemiriše na freškin. Prozori, vratazakićena vijencima od lovorike.Česnica ukrašena balunimasvake vrste, a ispod nje kofe sanarančama, dunjama, lemuni-ma i darovima za svakoga. Natrpezi svakakve lipote: juha odbakalara sa orizom, bakalarumido sa ispeštanom lešom kr-tolom, bakalar na brodet, priga-ni kalamari, crni rižot od sipe,domaćega kruha i vina, prigani-ca...

KATE: A poslije večere svi za-jedno odlazimo u crkvu, na po-noćku. Tome je davno bilo, alise sjećam ko danas. Stojim ti jaispod baladure, a onaj kotorskikanarinac od tenora pjeva boži-ćnu pjesmu „Tiha noć“. Tišina ucrkvi, svi zatvorili oči, sklopiliruke, spokojni, na tren, odluta-li za svojim sjećanjima na svojdom, roditelje, prošla vremena –ma na život.

Luce: Ma kako si to lijepo pri-povijedala. Taj tenor, da to slu-čajno nije bio sin našega fetivo-ga, pravoslavnoga popa.

KATE: Pogodila si Luce. To tije u naš Kotor bilo sasvim nor-malno, da pravoslavni pjevaju ukatolički hor, a katolici u pravo-slavni. Kod nas ti je Evropaodavno. Mi niđe ne moramo pu-tovati. Samo da stojimo đe smoi da čuvamo sve to što smo do-bili u dotu.

Ljube: Dobro zboriš, stojmođe smo. Lijepo vas je slušati, alihoćemo li mi što parićavat da-nas?

KATE: Imaš pravo. ŠinjoraLuce, što ćete parićat za objedza ovi Badnji dan. Imate li neštojoš za dodat?

Luce: Kate moja, uvjek ima zadodat. Ja i moj Gracija smo tipenzioneri. Moramo se pružit

svaki mjesec do kraja, oliti gasvezat kraj sa krajem.

Ljube: Vi ste domaćica na gla-su. Od maloga znate stvorit a lagrande.

Luce: Znam, znam, i fala vamna komplimentu. Moram vamrijet da svaki mjesec odštrbnemmalo od pensije i stavim u ba-juo, da Gracija ne zna. Za sveto-ga Vlaha, ne mogu dočekat Ba-dnji dan i Božić bez solada, paiako smo siromasi. Za taj praz-nik na trpezu mora biti gala. Amoram sačuvati koji solad i zaNovu godinu. Iz cijelog komšilu-ka će mi doći dječica na čestita-nje. Moram im učinjet kalendu.Takav je običaj.

KATE: U moj komšiluk živemlade, moderne familje. Oni neznaju što je kalenda, pa mi nji-hova djeca i ne dolaze.

Luce: Ma đe mi je moj Graci-ja? Od kada je pošao na Mar-kat, evo će već dvije ure. Trebami puno petrusina i ruzmarina.Dunkve, za današnji dan imamsve parićano. Za sutra, za boži-ćni ručak imat ću: za predjelopršut i sir, za prvi pjat - juhaod mesa sa lešom junetinom isa šalšom od kunzerve, za dru-gi pjat - pečena teletina sa krto-lom i njoke sa toćem od mesa.To mi voli mali Vlaho, a, bome,i moj Gracija voli toćat. A zaslatko ću učinjet Dobrotskutortu.

Tone: E, radi toga sam ja i ari-vala. Meni Dobrotska torta ni-kada ne ispane dobro. Sva mise prospe. Luce, kažite mi, alipošteno, kako je vi radite.

Luce: Ma, kako vam neću ri-jet. Rijet ću vam sve po spisku inačinu kako ide. Ova bokeškagulozeca se prvo zvala Mletačkatorta. Rićet su u Boku donjelipomorci. Peraške kapetanice su

je krstile Peraška torta, a do-brotske kapetanice Dobrotskatorta. Meni je rićet dala konteši-na Mare Ivanović iz Dobrote i jaću vam sada dati rićet od Do-brotske torte. Ako ćemo pravodobra je i jedna i druga, ha, ha!

Tijesto- 6 žumanca - 6 ožica cukara - 200 gr. masla - 1ožica mlijeka - brašnaPrvo stući žumanca sa cuka-

rom, pa dodati omekšali maslaci dalje raditi. Kada se sve dobropovezalo, dodati mlijeko i pomalo dodavati brašna da se do-bije ni tvdo ni meko tijesto. Dnoforme za tortu obložiti tijestom,i strane takođe, na način da sepri vrhu narežu zubići u vidulastavičijeg repa. Odvojiti malotijesta za dekoraciju.

Fil- 6 bjelanaca - 400gr. mendula- 400gr. cukara- 1i po dl maraskina- kora od limunaSada stući bjelanca sa cuka-

rom. Kada su bjelanca sasvimtvrda, dodati mendule, kojesmo prethodno stavili na kratkou vrelu vodu, digli im koru i sa-svim sitno ih nasjeckali. U fildodati još maraskino, gratanukoru od limuna i sve nježnopromješati. Fil rasporediti po ti-jestu. Tijesto, koje smo ostavili,izrezati na trake širine prsta ipostaviti ih unakrst, preko fila,u vidu mreže. Staviti tortu uvruću pećnicu na temperaturiod 160 Celzia i peći je cca40min.

Eto vam ga na pa mjesite, pe-cite, jedite, slavite. Sretni vamBožići i Nova 2009. godina, odvaše šjora Luce!

51

Avizati – najaviti, obavijestitiA la grande – na velikoBanak – sto na pjaciBeleca – ljepoticaBuža – rupaBaladura – balkon u crkvi Destezo – polakoDota - mirazDivertimenat – zabavaDeboto – skoro, naposlijetku

Gala - svečanoInbruljati – prevaritiIspeštati - izmrviti, isjeckatiInkolati – uštirkatiKolur – bojaKočeta – posteljaKalenda - davanje novca po-laznicima za Novu godinuLoćika – vrsta salateOd eštra – od volje

Oklenbesiti - presaviti se Okazion – prilikaOdštrbnuti- otkinuti po maloParlatina – pričanjePošenpijati – pošašavitiRekam, milje – ručni radŠorbula - rovitoVijađati - šetati, putovati

Piše: Marko ZORNIJA

Današnji oblik Plitvičkih je-zera uvjetovan je osobnim zbi-vanjima u geomorfologiji di-narskog krša na ovom prosto-ru, a nadalje određenim kem-izmom vode uvjetovan litologi-jom kamenih naslaga. Ovdjese izmjenjuju različite forma-cije vapnenca, koji je vodopro-pusan, i dolomita, koji je umanjoj mjeri vodopropusan.Obilje vode koja se skuplja i

opskrbljuje ovaj prostor stva-ralo je veliki broj fenomenakrša (špilje i jame), kao i veli-ki broj površinskih oblika kr-ša.

Tekući vapnenačkim po-dzemljem, voda nailazi na do-lomitske slojeve, izbijajući napovršinu i tvoreći veliki brojkratkih potoka i rijeka pro-

PPRREEDDSSTTAAVVLLJJAAMMOO NNAACCIIOONNAALLNNEE PPAARRKKOOVVEECCRRNNEE GGOORREE II HHRRVVAATTSSKKEE

Plitvička jezeraPlitvička jezera su najviše posjećeninacionalni park u Republici Hrvatskoj. Jošdalekog 8. travnja 1949. godineproglašena su prvim hrvatskimnacionalnim parkom, a od 1979. godine,među prvim u svijetu uvrštena su u Popissvjetske baštine (UNESCO)

22..

52

mjenjivog toka. Na najvišimkotama najjača vrela su izvoriCrne i Bijele rijeke, od kojihsu na nepropusnoj podlozinastala Gornja jezera: Pro-šćansko, Ciganovac, Oguljak,Batinovac, Veliko i Malo jeze-ro, Vir, Galovac, Milino, Gra-dinsko, Burgeti te najveće inajdublje Kozjak. Jezero Koz-jak svojom dubinom od 47metara je zapravo granicaGornjih i Donjih jezera. Stal-nim taložnjem sedre dubinasvih jezera se kontinuiranopovećava, pa nije čudno da sedno pojedinih jezera nalaziispod površine nižeg. Donjajezera su: Milanovac, Galano-vac, Kaluđerovac, i Novakovi-ća brod. Sa sjeveroistočnestrane potok Plitvica se s naj-višeg slapa u Hrvatskoj, s visi-

ne od 78 metara obrušava uslapišta Sastavci i skupa s vo-dom iz jezera nastavlja tećikao rijeka Korana, koja sabirevode koje su se od toka Mati-ce (Crna i Bijela rijeka) sa 636m nadmorske visine spustilena 158 m nadmorske visine.Zaista fascinantno!

Postoje dva ulaza u naciona-lni park. Jednostavno je doćido njih prateći staru cestu izDalmacije preko Like za Za-greb. U gornjim jezerima, na-ravno u toplijem periodu, je-zerom Kozjak može se krstari-ti elektrobrodom koji pravikružne ture obilazeći male lu-ke postavljene po njegovomobodu, obilazeći Štefanijinotok, dolomitsku formacijukoja se uzdiže nekih desetakmetara iznad površine Kozja-

ka. Od slapišta Sastavci ure-đene su turističke staze kojesu drvenim mostićima postav-ljenim preko čitavih jezera po-vezane u jednu cjelinu, kojomje moguće obići cijeli kom-pleks jezera.

Između dva svjetska rata, nasreću, nije uslijedila intenzi-vnija izgradnja na područjuparka. Nakon II. svjetskog ra-ta i proglašenja nacionalnimparkom 1949. godine, opći valturizma zahvaća i prostor Plit-vičkih jezera. Turizam postajedjelatnost koja će valoriziratiovo relativno sačuvano re-mek-djelo prirode. Izgrađenesu prve staze i mostovi za po-sjetitelje te objekti, uz uvjetda se zadrži dojam netaknuteprirode. 50-tih godina gradi sehotel Plitvice i niz drugih obje-

53

54

kata među kojima je i tzv. Ob-jekt 99, odnosno raskošna„Vila Izvor“ sagrađena za Titakoji je u njoj boravio nekolikoputa. 70-tih godina kupljenasu i dva vlaka koji uz elektrobrodove na jezeru Kozjak pri-

rodu još više približavaju po-sjetiteljima. 1979. g. Plitvičkajezera uvrštena su u UNESCOlistu svjetske prirodne i kul-turne baštine. Najintenzivnijirast broja posjetitelja i gra-dnje novih kapaciteta uslije-

dio je 70-tih i 80-tih godina20. st, da bi bio prekinut tije-kom Domovinskog rata, kadaje turistička infrastukturauvelike uništena. No, ubrzonakon ratnih zbivanja turi-zam je ponovo oživio, tako daje park 2006. posjetilo860.000 ljudi iz cijeloga svije-ta.

Plitvička jezera svjetski subiser neprocjenjive vrijedno-sti. Njihova specifična ljepotautočište je ljubiteljima prirodei inspiracija umjetnicima, ajedinstvenost i bogatstvo pri-rode preokupacija znanstve-nika. Današnja ponuda Plitvi-čkih jezera omogućuje posjeti-teljima da ga upoznaju krozrazličite aktivnosti: pješače-nje, vožnju električnim bro-dom i panoramskim vlakom,fotografiranje, veslanje, plani-narenje i skijanje. Sve ove ak-tivnosti i smještaj u suvreme-no opremljenim hotelimaomogućuju posjetiteljima dase zadrže nekoliko dana uovom neobično lijepom kraju.Hotel Jezero*** raspolaže sa

55

229 soba, hotel Plitvice** sa51 sobom, garni hotel Belle-vue** sa 70 soba, dok hotelGrabovac*** ima 31 sobu. Va-žan element ukupne smještaj-ne ponude parka je i kampKorana smješten na platoupored kanjona rijeke Korane –predivna lokacija u kojoj sami sam boravio prilikom upoz-navanja s ljepotama parka.Na obalama jezera i pored sta-za turistima su na raspolaga-

nju brojni ugostiteljski objektiu kojima se možete rashladitiili ugrijati, ovisno o godišnjemdobu u kojem ste odlučili po-sjetiti park. Tu je i restoranPoljana, zatim restoran Borjesmješten na južnom ulazu uNacionalni park, dok naj-istaknutije mjesto među sla-dokuscima svakako zauzimaLička kuća, s bogatom ponu-dom tradicionalnih jela ali ijedinstvenom arhitekturom.

Međutim, sve riječi nisu do-voljne da bi opisale ljepotuovog iznimnog mjesta, gdje seelementi prirode – voda, šu-ma, kamen i nebo – stapaju ujedinstvenu i neponovljivucjelinu. Zbog toga se nadamda mi nećete vjerovati na ri-ječ, već ako vas put, poštova-ni čitatelji, jednom navede ublizinu, da ćete i sami uživatiu toj božanskoj ljepoti.

56

Hrvatski glasnik, Mađarska

U suorganizaciji Neprofitnogpoduzeća Croatica i Hrvatsko-ga glasnika, tjednika Hrvata uMađarskoj, a pod pokrovitelj-stvom Miše Heppa, predsjed-nika Hrvatske državne sa-mouprave, 27–28. studenog uPečuhu je održana međunaro-dna konferencija na temu Eu-ropska Unija i izazovi manjin-skog informiranja za predsta-vnike tiskanih glasila hrvat-ske nacionalne manjine napodručju manjinskog informi-ranja u europskim zemljama injihove medijske suradnike.

Osim suradnika Hrvatskogaglasnika, Croaticina ravnate-lja Čabe Horvatha, hrvatskihuredništava Mađarskog radijai Mađarske televizije, pozivusu se odazvali: odgovornaurednica informativno-politi-čkoga tjednika „Hrvatska ri-ječ” Jasminka Dulić i novinarZvonimir Perušić, uredniktjednika „Hrvatskih novina” izAustrije Petar Tyran, te gla-vni urednik „Matice”, mjese-čne revije Hrvatske maticeiseljenika, Nenad Zakarija.

Sudionici konferencije po-sjetili su Uredništvo naciona-lnih i etničkih manjina Ma-đarske televizije gdje ih je pri-mila Judit Klein, voditeljicauredništva, te urednica hr-vatske emisije Timea Šakan.Gđa Klein je predstavila ured-

ništvo, ustrojstvo manjinskihemisija, podsjetivši kako jezajedničko južnoslavenskouredništvo (koje je od početkadevedesetih razdvojeno na hr-vatsko, srpsko i slovensko)pokrenuto još 1978. godine,dakle s malim pomakom uodnosu na pokretanje regio-nalnog studija u Pečuhu1976. godine. Riječ je općeni-to o manjinskim emisijama

brojčanijih, povijesnih manji-na u trajanju od 25 minutana kanalu M1 i njihovo pona-vljanje na M2, ali i o emisija-ma manje brojčanijih manji-na koje se javljaju dvotjedno,ili još rjeđe, te o zajedničkojemisiji pod naslovom Rondoza „male” manjine u trajanjuod 52 minute tjedno. Programse može pratiti i pogledati nainternetu. U Hrvatskom ured-

MMEEĐĐUUNNAARROODDNNAA KKOONNFFEERREENNCCIIJJAA UU PPEEČČUUHHUU

Izazovi manjinskoginformiranja

57

ništvu zaposlena su tri novi-nara urednika. Kako je reče-no, položaj manjinskih ured-ništava nije idealan, pa ni op-timalan, a najveće poteškoćeproizlaze iz toga što nemajukapacitet koji imaju drugi,što znači spremnost od 2-3tjedna, pa je aktualnost emi-sija prilično otežana. Zaleđeosiguravaju Zakon o pravimanacionalnih i etničkih manji-na i Zakon o medijima iz1996. godine. Premda se nji-ma propisuju emisije na jezi-cima nacionalnih i etničkihmanjina, nemaju samostalanproračun, nisu zastupljeni uglavnom uredništvu, stoga in-formacije dobivaju samo izdruge ruke. Postoji i jedan va-žeći ugovor s 13 državnih ma-njinskih samouprava, ali onse u praksi ne ostvaruje. Pro-blem čini i stalno mijenjanjetermina emitiranja manjin-skih emisija, koje su smješte-ne u vrijeme kada je manjagledanost, pa ih pripadnici

manjina teško mogu pratiti.Najveći je problem nedoreče-nost zakonskih propisa, kojiuglavnom propisuju da seštošta može, postoji pravo, alikonkretno se ne određuje, ni-ti se osiguravaju financijskasredstva za njihovo ostvariva-nje.

Zaključeno je kako je sličnostanje i na Mađarskome radi-ju, a u svezi s manjinskim ti-skanim glasilima potaknuto jepitanje njihova položaja, oso-bito pitanje ovisnosti o držav-noj potpori koja se osiguravaputem natječaja Javne zakla-de za nacionalne i etničke ma-njine. Premda je i to upitno jerje na dnevnom redu možebi-tno ukinuće Javne zaklade zanacionalne i etničke manjine,odnosno prestrojavanje fon-dova za podupiranje manjin-skih zajednica. Sudionici suse složili kako postoji potrebaza usuglašavanjem interesamanjinskih medija, te za za-jedničkim istupanjem, zatra-živši i potporu Hrvatske drža-vne samouprave. Naime, sa-stanku su sudjelovali i čelniciHDS-a, predsjednik MišoHepp i voditelj budimpeštan-skog Ureda Jozo Solga.

Sudionici konferencije po-sjetili su i pečušku školu, gdjeim je ravnatelj Gabor Győrvá-ri predstavio potpuno obnov-ljeno školsko središte. Njimasu se pridružili i predstavniciGeneralnog konzulata Repu-blike Hrvatske u Pečuhu.

Okupljene je pozdravila gla-vna i odgovorna urednica Hr-vatskoga glasnika Branka Pa-vić-Blažetin, koja je obraća-jući se hrvatskim učenicima,naglasila kako su oni temeljHrvata u Mađarskoj, te ih jepozvala da se obrazuju, uče injeguju hrvatski materinskijezik, da se uključe u život hr-vatske zajednice kako bi semogli snaći i odgovoriti na iza-zove koji ih čekaju u Europ-skoj Uniji. Ona je ujednopredstavila novinare suradni-

ke Hrvatskoga glasnika iz Ba-čke, Gradišća i Pomurja.

Odgovorna urednica Hrvat-ske riječi Jasminka Dulićokupljenima je ukratko govo-rila o Hrvatima u Srbiji, gdježivi 70-ak tisuća urođenih Hr-vata, od toga 56 tisuća u Voj-vodini, a riječ je o etničkimskupinama Bunjevaca i Šoka-ca. Hrvati su kao manjinapriznati tek 2000. godine. No-vinska izdavačka kuća „Hr-vatska riječ” utemeljena je2002. godine, osnivač joj jeHrvatsko nacionalno vijeće, ainformativno-politički tjednikHrvatska riječ izlazi od 30. si-ječnja 2003. godine u Suboti-ci, gdje živi oko 16 tisuća Hr-vata. Pod istim nazivom list jeizlazio od 1945. do 1956. go-dine, kada je kao mjesni listdobio naziv Subotičke novine,a obnovljen je 2003. godine.Periodično objavljuju prilog zadjecu pod naslovom Hrcko, teprilog za mladež pod naslo-vom Kužiš. Osim tjednikaimaju i svoju nakladu, a u iz-davačkoj kući radi sedamstalnih novinara, znatno višedjelatnika i vanjskih suradni-ka. Hrvatska riječ izlazi u1500 primjeraka.

Tjednik gradišćanskih Hrva-ta pod naslovom Hrvatske no-vine najstariji je list na ovomepanonskom prostoru, počeo jeizlaziti još 1910. godine u Đu-ru, tada zapadnoj Ugarskoj(sve do 1921. g.), pa će usko-ro obilježiti 100. obljetnicupostojanja – naglasio je PetarTyran, glavni urednik Hrvat-skih novina. Nekada je očuva-nje gradišćanskohrvatskog je-zika bilo temeljeno na sveće-niku, učitelju i kantoru, a da-nas u Austriji, iako imaju vrlodobar europski zakon o škol-stvu, u praksi on se teškoostvaruje. Hrvatske novine pi-šu o gradišćanskim Hrvatima,ali se bave i manjinskim pita-njima šire u Srednjoj Europi iEuropskoj Uniji.

S. B.

58

Vesele Bo�i�ne blagdane i sretnuNovu 2009. godinu �itateljimaHrvatskog glasnika po�eljeli su:

Antun-Pana Milosevic Sv.Eustahije 253Kotor Crna GoraTel;082333306 -301204-Faks082333307Mobilni 069086933 - E.mail panamilosevic@cg.yu

Pansion �PANA�

poduze�e za knjigovodstvene us-luge

CONFIRM d . o . o .

društvo za projektiranjei gradnju Tivat

Portal gradnjad.o.o

Pomorski muzej Kotor

59

KZUNapredak

ZU Bogda�i�i

D.O.O. Kotor

BOKELJSKA MORNARI-

60

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

Dragim prijateljima, poslovnim partnerima i svimljudima dobre volje, djelatnici Veleposlanstva i Generalnog konzulata Republike Hrvatske �eleblagoslovljen Bo�i� i uspje�nu Novu 2009. god-inu

61

500. obljetnica rođenja Pe-tra Zoranića

1508 – 1569, ZadarAutor prvog hrvatskog ro-

mana „Planine“.

Bio je potomak stare plemi-ćke obitelji Tetačić iz Nina ko-ja se pred kraj 15. stoljećazbog malarije u Ninu i predTurcima sklonila u Zadar. Uto vrijeme njegova majka Eli-zabeta (iz plemićkog roda Me-dulla, iz kojeg potječe i pozna-ti slikar Andrija Medulić) oče-kivala je dijete. Najraniji poda-tak o njegovu životu potječetek iz 1531., kad se spominjekao plaćeni ninski notar,pravnik i sudski ispisivač, štoznači da je morao završiti stu-dij pravnih znanosti, vjeroja-tno u Padovi. Već 1543. ima-mo i posljednji podatak iz Zo-ranićeva života. Umro je posli-

je te godine, ali svakako prije1569., kad su tiskane Planine,jer da je bio živ, vjerojatno bisvoju posvetu iz 1536. MatijiMatijeviću, ninskom kanoni-ku, koji je u vrijeme kad sedjelo tiskalo bio već mrtav, bioizmjenio.

Roman „Planine“ je nastao1536. godine, dakle godinuprije propasti Klisa, u vrijemekad su Turci duboko zašli unaše krajeve poslije Bitke naMohačkom polju i prve opsadeBeča. Pastoralni roman Plani-ne izašao je u Mletcima, 1569,i to je jedino njegovo sačuvanodjelo (pored barem dva izgub-ljena za koje se zna: “Ljubvenilov” i “Vilenica”. Djelo nepoz-natog autora, pastirska eklogaiz 16. stoljeća kupljena 70-ihgodina XX. stoljeća u Londonupripisuje se njegovim djelima.Njegov roman svjedoči o teme-

ljitoj humanističkoj i teološkojnaobrazbi, a nju je Zoranićmogao steći ponajprije upravou zadarskom općem učilištuotaca dominikanaca, ponovnootvorenom krajem 1495., na-kon što je dvadesetak godinaprekinulo s radom zbog ratnihopasnosti (pad Bosne i prodorTuraka sve do zidina Zadra.

500. obljetnica rođenja Gro-fa Nikole Zrinskog

Zrin, oko 1508. - Siget (Mađarska) 7. 9. 1566.

Hrvatski državnik i vojsko-vođa, jedan od najslavnijihvelikana hrvatske povijesti.

Zrinski (jer je u rodoslovljuobitelji Zrinski četvrti po redus tim imenom), bio je sin Niko-le (III.) Zrinskog i krbavskekneginje Jelene Karlović, se-

Velikeobljetnice2008. bila je godina velikihobljetnica. U našem Glasnikuposvetili smo dosta prostora 500.obljetnici rođenja Marina Držića,podrijetlom Kotoranina, teobilježavanj 500 godina od smrti bl.Gracije sa Mula. Spomenimo naizmaku 2008. još neke značajneobljetnice

Zrinski

62

stre (kasnijeg) hrvatskog banaIvana Karlovića.

Nikola je ratovao protiv Tu-raka još od svoje rane mlado-sti i prošao kroz mnogobrojneokršaje. Kao vješt vojnik istak-nuo se već u svojoj 21. godiniu obrani Beča 1529. Car Kar-lo V. nagradio ga je tada ko-njem i zlatom. Osobito se pro-slavio 1542. godine kad je s400 Hrvata spasio Peštu od si-gurne propasti. Građani i su-vremenici su naveliko slavilinjegovo junaštvo, govoreći daga je sam Bog poslao. Zbognjegovog junaštva i Jurišićevepotpore, kralj Ferdinand I. gaje 24. prosinca 1542. izabraoza hrvatskog bana.

Godine 1543. oženio se Niko-la Katarinom Frankopan, se-strom kneza Stjepana Franko-pana Ozaljskog. U tom brakurodilo se mnogo djece, od kojihje najpoznatiji Juraj (IV.) Zrin-ski. Među Nikolinim potomci-ma najznačajniji su njegovipraunuci Nikola i Petar.

Kralj je Nikoli, za njegove voj-ne zasluge, darovao Međimur-je, s utvrđenim gradom Ča-kovcem, koje se od 1546. godi-ne nalazi u posjedu porodiceZrinski, sve do njihova izumi-ranja (krajem 17. i početkom18. stoljeća).

Za vrijeme svoga banovanja,Zrinski je spasio “ostatke osta-taka” hrvatskog kraljevstva odsigurne propasti. Uspješno jeratovao i dobio velik broj bita-ka. Godine 1556. Zrinski seodrekao banske časti, te je sa-vjetovao kralju Ferdinandu I.da postavi Petra Erdődya zanovog bana. Kralj je teška srcaispunio zahtjev Zrinskog, alimu je ipak udovoljio i otpustioga je u najvećoj milosti imenu-jući ga pritom meštrom kra-ljevskih tavernika.

150. obljetnica rođenjaIvana Vučetića

Hvar, 20. 7. 1858. - Dolo-res, Argentina, 25. 1. 1925.

Hrvatski izumitelj daktilo-skopije.

Rodio se na Hvaru gdje je ži-vio i radio do 1884. godine ka-da je u dobi od 26 godina emi-grirao u Argentinu, gdje je na-kon četiri godine stupio uCentralni ured policije u LaPlati.

Nakon što je proučio Bertio-nov postupak identifikacije ieksperimente Engleza Galtonakoji se bavio otiscima prstiju,intenzivno je počeo istraživati iproučavati papilarne linije.Nakon što je proučio više po-stojećih metoda za klasifikaci-ju otisaka prstiju i uočio broj-ne nedostatke, uspostavio jevlastiti sistem za klasifikacijuotisaka prstiju koji je nazvaoikonofalangometrija.

1891. godine Vučetić je for-mirao Registar ikonofalango-metrije, gdje je pod rednimbrojem jedan naveden JulioTorres kojega je daktiloskopi-rao na tzv. fišu (karton). Timeje osnovana prva desetoprstnazbirka.

Primijenivši svoju metoduidentifikacije u praksi riješio jeprvi veći slučaj u praksi i toFranciske Rojas koja je optu-žila ljubavnika za ubojstvosvoje dvoje djece. Vučetić jedaktiloskopirao majku i uspo-redio njene neosporne otiskeprstiju s pronađenim spornimkrvavim otiscima prstiju papi-larnih linija na drvenom okvi-ru vrata, te potvrdio da suidentični.

Ivan Vučetić je izdao brojnadjela vezana uz daktiloskopi-ju, a Vučetićev sistem klasifi-kacije otisaka prstiju usvojilisu Brazil, Čile, Urugvaj, a ka-snije i cijela Južna Amerika. Udobi od 52 godine dobio je di-plomu Vještaka identifikatora,čiji je naziv sam predložio Vla-di Provincije Buenos Airesa.

Pored svoga potpisa ostav-ljao je i otisak svoga desnogkažiprsta.

Vučetić

Bogišić

Kranjčević

63

100. obljetnica smrti Balta-zara Bogišića

Cavtat, 7. prosinca 1834. -Rijeka, 24. travnja 1908.

Ugledni hrvatski znanstve-nik i ministar pravosuđaKnjaževine Crne Gore.

Bio je redoviti član Hrvatskeakademije znanosti i umjetno-sti od njezina osnutka 1867.godine, član niza drugih aka-demija i znanstvenih društa-va, te nositelj nekoliko visokiheuropskih odlikovanja.

Maturirao je u Veneciji, a na-kon studija po različitim eu-ropskim sveučilištima, dokto-rirao je filozofiju i pravo. Po-sljednje godine života proveoje kao privatni učenjak u Pari-zu gdje je objavio više radova opravno-povijesnoj problemati-ci Dubrovnika. Gotovo čitavnjegov rad posvećen je prou-čavanju prava, ustanova i obi-čaja slavenskih naroda. Bio jeizraziti predstavnik povijesnepravne škole. Jedan je od naj-većih hrvatskih bibliofila. Svusvoju imovinu, između ostalo-ga i knjižnicu s osamnaest ti-suća svezaka, koja se s arhi-vom i grafičkom zbirkom čuvau Institutu HAZU u Cavtatu,ostavio je cavtatskoj općini.

Njegovim najvećim djelomsvakako možemo smatrati Op-šti imovinski zakonik Knja-ževine Crne Gore koji je Bogi-šić pripremio na poziv knezaNikole I. Petrovića. Bogišićse budući je bio upoznat s cr-nogorskim običajnim pravom,1873. godine prihvatio izrademodernog građanskog zakoni-ka za Crnu Goru, sve uz su-glasnost ruskog cara Aleksan-dra II. Knez Nikola je Zakonikproglasio 1888. godine, a Bo-gišića je 1893. godine postavioza ministra pravosuđa, koji jepoložaj Bogišić držao do 1899.godine. U tom su periodu i pri-ređene neke izmjene Zakoni-ka. U osnovi utemeljen na pa-trijahalnom nasljeđu, kombi-

niran s tada najsuvremenijimpravnim standardima, Zako-nik je predstavljao korak na-prijed u crnogorskom društvu,a u suvremenoj je znanostiBogišić za njega dobio mnogepohvale.

100. obljetnica smrti SilvijaStrahimira Kranjčevića

Senj, 17. 2. 1865. - Saraje-vo, 29. 10. 1908.

Hrvatski pjesnik, najznačaj-nija pjesnička ličnost realiz-

ma.

Rođen u Senju, pod Neha-jem, zbog svoje buntovne na-ravi završivši gimnaziju nijematurirao; elitni zavod Ger-manico-Hungaricum u Rimu,gdje je imao postati svećeni-kom, napušta vrlo brzo jer neosjeća u sebi svećenički po-ziv. Ali je taj kratki boravak u“Vječnom gradu” ostavio traj-ni, neizbrisivi trag u njegovojosjećajnosti i njegovu pjesni-štvu. U Zagrebu završava jed-nogodišnji učiteljski tečaj izslovničko-povijesne grupe, i sdiplomom učitelja “na gra-djanskih skolah” odlazi služ-bovati u Bosnu i Hercegovi-nu, jer u Khuenovoj Hrvat-skoj za nj nije bilo kruha. Mo-star, Livno, Bijeljina, Saraje-vo: to su njegove životne po-staje, gradovi u kojima nijesamo ostvarivao svoju egzi-stenciju nego i pjesnički sa-zrijevao.

Ako je osamdesetih godinahrvatskom književnošću do-minirala proza, devedesetihgodina prvenstvo pripadaKranjčevićevu pjesništvu, kojeu posljednjem deceniju XIX.stoljeća dostiže svoj zenit. Biloje kritičara koji su vidjeli tajzenit u misaonosti Kranjčevi-ćeve poezije i njezinu zaletu ukozmički beskraj, pa su ga ne-ki i nazivali - sasvim pogrešno,uostalom filozofskim pjesni-kom. A on to nije bio. Svaka fi-lozofičnost predpostavlja neki

sustav, a u Kranjčevićevojpoeziji nema ni jedinstvenogmisaonog sustava ni razvijenaprograma: ni političkog ni na-cionalnog ni filozofskog. Nipjesničkog! Njegove misli, gle-dane kao filozofija, nisu niosobito nove ni naročito dubo-ke. A ipak nas osvajaju, jer suizražene pjesnički, jer su pre-točene u pjesmu, jer su poezi-ja.

IN memoriam

Dr. Franjo Tuđman14. 5. 1922 – 10. 12. 1999.Političar, državnik, utjemelji-

telj moderne Hrvatske države

Vlado Gotovac18. 9. 1930 – 7. 12. 2000.Pjesnik, filozof, humanist

64

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Vla-de Republike Hrvatske, na preporuku Veleposlanstva RH u Podgorici, realizira projektBaze podataka za zapošljavanje svih građana Crne Gore hrvatske nacionalnosti. Partneru projektu je Hrvatska gospodarska komora – Kotor.

Prijavite se! Jedinstvena baza podataka je skup informacija o prijavama nezaposlenih osoba, prijavljenim

potrebama za radnicima, zasnivanju radnog odnosa... Cilj je posredovanje u zapošljavanju.Dovoljno je da se registrirate i unesete vaše podatke, koji će biti dostupni samo zainteresiranim

poslodavcima.

Posjetite nas na www.hgdcg-kotor.org

ZA NEZAPOSLENEDa biste se prijavili u našu bazu podataka potrebno je da ispunite kratki formular koji se otva-

ra klikom na link Prijavite se. U samom formularu, u zavisnosti od vašeg interesiranja, odabratćete opciju da li želite da se prijavite kao kandidat ili kao poslodavac.

Kad ispunite formular kliknite na link Registriraj se. Pošto se registrirate, na vaš mail će stićilink za aktivaciju naloga sa prijavljenim podacima. Kada je nalog aktiviran možete da se prijavi-te. U lijevoj koloni na samom dnu nalazi se odjeljak za prijavu korisnika.

Ukoliko ste prilikom registriranja odabrali opciju Kandidat nakon prijave u lijevoj koloni će seotvoriti meni Zapošljavanje gdje možete da pratite sve ponude slobodnih radnih mjesta (klikomna Sve ponude) kao i ponude koje odgovaraju vašim ličnim karakteristikama i interesiranjima(klikom na Pretraga ponuda). Klikom na Prijava kandidata otvara se formular nakon čijeg ispu-njavanja se kompletira vaš nalog. Sva polja označena zvjezdicom moraju biti popunjena.

ZA POSLODAVCE

Ukoliko ste prilikom registriranja odabrali opciju Poslodavac nakon prijave u lijevoj koloni ćese otvoriti meni Zapošljavanje gdje možete pratiti Sve kandidate i Dodate ponudu.

Vaše prijave ili ponude možete donijeti i osobno u ured HGDCG na Zatvorenombazenu u Škaljarima, Kotor, radnim danima od 08. 00 do 14. 00 h, ili slati na e-

mail hgd-kotor@cg.yu

65

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

66

PRODAJNA MJESTAHrvatski glasnik možete kupiti ispred katedrale sv. Tripuna, naKamenom kiosku i sljedećim prodajnim mjestima Bega pressa:

Podgorica:Ivana Vujoševića, kućicaMomišićiPC Kruševac- SvijetCentar - maloprodajaNjegoševa ulica - Globus

Bar: Trafika SDKKostrača

Ulcinj: Bulevar- maloprodaja

Budva: Prolaz - maloprodajaSpas - maloprodaja

Tivat: AnjaPantomarketSturiDraganaMaprenat

Cetinje: Pazar, maloprodaja

Kotor: PantomarketRiva kod kamenog kioska

Herceg Novi: Tažeks - BijelaMješovito 33Grbo MNMKnežević CompanyPantomarket CentarKnjižara So

Risan: Centar

Financijska sredstva za pripremu i tiskanje osiguravamo zahvaljujući donatori-ma i sponzorima, među kojima su INA Crna Gora, Ledo Montenegro, Turističkazajednica Grada Zagreba, AdriaMar, Split Ship Management, Podravka, Radio

Kotor, Radio Skala…

Ukoliko ste zainteresirani za suradnju,kontaktirajte nas na tel: +382 304 232, +382 69 700 720,

ili e-mail hgd-kotor@cg.yu

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-10418-20

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

67