1.Mali jednosobni stan nalazio se na samom uglu nepravilne i pomalo moderne trokatnice, tako daje s kuhinjskog prozora mogla vidjeti ulicu, a sa sobnog prozora velik breuljkast park, koji je opi-na, unato mnogim prosvjedima graana, namjeravala urbanizirati i pretvoriti u stambenu etvrt pri-vilegiranih. S kuhinjskog prozora vidjela se vlana pusta ulica i malo parkiralite za automobile sta-nara, a sa sobnog samo magla i jata vrana to su s vremena na vrijeme prelijetala prema umarku navrhu breuljka. Bila je zima, kraj prosinca, o emu je pjevao monoton i zagonetan Cohenov glas, ijaseploavrtjelanagramofonuusobi,aMatejajebiladozlabogaloevolje,akisrdita,jersetogprijepodnevaposvaalasaSantinijem.Skuhalajeajodmente,usipalaualiculiicuvitamina,aonda ubacila u video-rekorder kazetu i taknula senzor na kojem je pisalo Play. Na ekranu su se nizalesladunjave,iritantneslikeroendanaestogodinjegsinianjenesestre.Antipatianbalavacpueusvjeice na torti, otvara pakete s poklonima, ceri se u ekran, a svaku njegovu klinaku mudrost pratesalve smijeha razdragane rodbine. Ba kao u engleskim televizijskim komedijama. Iskljuila je videoi prila prozoru. Vani je ve padao mrak pa se neon uline rasvjete difuzno razlijevao kroz oblak svegue magle. Neko se magla drala sentimentalnom i romantinom scenerijom ljubavnih sastanakaili rastanaka, pomislila je, a danas je radijski spiker o njoj govorio kao o nekoj vrsti ekolokog ua-sa. Sve to to je spiker pobrojao da gutamo, udiui maglu, podsjetilo ju je na davno zaboravljen sa-draj udbenika kemije, predmeta koji nikad nije voljela.U est je zazvonio telefon. Razmiljala je treba li podii slualicu, a onda je ipak odustala. Pro-nala je drugu kazetu i gurnula je u video. Utiala je ton i promatrala sliku jueranjeg nonog pro-grama. U est i petnaest telefon je ponovo zazvonio. Znala je da je to Santini; bio je to njegov ritam.Kad mu ne bi odgovarala, uporno bi je nazivao svakih petnaest minuta.Podigla je slualicu. Ja sam rekao je veselo kao da se prije podne nije nita dogodilo. Jutros si rekao da sa mnom vie ne razgovara. Mateja, nemoj sad nasmijao se, valjda siguran da e mu ona oprostiti. Pa kako ne bih raz-govarao, boe moj! Dobro otpovrnula je hladno ako ti razgovara sa mnom, ja ipak ne razgovaram s tobom!Spustila je slualicu, otila u kupaonicu i odvrnula ventil tople vode. Polako se svukla, opruila ukadi,zatvorilaoiiravnodunoslualakakotelefonskiaparatusobineprestajezvoniti.Pomalojeuivala u tome to mui Santinija, premda je znala da e se ve sutra ili prekosutra pomiriti s njim.Pola sata kasnije, jo uvijek topla od kupke, sila je niza stube i sjela u svoj sivi spaek, ne znaju-i ni sama kamo e veeras. Jedino to je pouzdano eljela, bilo je da izbjegne susret sa Santinijem,koji e, nepogreivo je znala, dojuriti ovamo. Tekom je mukom upalila auto i odvezla se do Pantov-aka, a onda krenula uzbrdo prema Vili Vajs. Odjednom je poeljela veeru, dobru mirnu veeru zajednu samotnu osobu u posljednjem separeu tihog lokala. asak kasnije zaustavila se na parkiralituestinskog lagvia, zakljuala kola i pojurila u topli restoran, iznenaena sljemenskom hladnoom ineugodnim dahom magle koja je ovdje bila jo gua.Mirna, tiha veera za samotara pokazala se pukom utopijom. Lagvi je bio pun, a nasred lokalanekakva smijena kapela pokuavala je zabaviti goste uglavnom demodiranim brojevima plesne glaz-be. Ispred kapele motalo se nekoliko plesnih parova, uglavnom ocvalih, od kojih je jedan bio tretenpijan i zauen injenicom to se plesni korak valcera teko usklauje s ritmom tanga. Ipak je uspjelapronai prazan separe, ali nije naruila veeru nego butelju ipona, ne znajui ni sama hoe li uspjetipopiti sedam decilitara bijelog vina.Poslije druge ae aromatina vina osjeti da joj je ugodno. Sjedila je tu u kutu, promatrala smi-jene i nespretne plesae i nije imala obavezu da razgovara, da bude dopadljiva, zanimljiva i armant-na. I ono to joj se inilo najvanijim: bila je barem deset kilometara daleko od svoga dragog Santi-nija, koji je u posljednje vrijeme bivao sve nepodnoljiviji. Sve je ee pomiljala kako dvadesetpe-togodinja emancipirana djevojka, koja bi ovom kriznom, skroz zajebanom vremenu, htjela drpiti tovietrenutakauitkairazonode,nematoraditisozbiljnimetrdesetogodinjimnovinarom,kojiosamdeset posto svojih intelektualnih sposobnosti troi na detekciju prikrivenih tokova nae drutve-neipolitikesuvremenosti.Vejojjebiopunkuferpartijskihraskola,politikogpluralizmakaopreduvjetapravnedraveitrineekonomije,principijelnihineprincipijelnihkoalicija,otuenihcentara politike moi i drugih gnjavaa kojima ju je zasipao njen pretenciozni novinar. Pa i kad suspavali, uistinu sad ve rijetko i nevoljko, pomiljala je da njen poslovino neispavani novinar orga-zam odgaa upornim razmiljanjem o dnevnom redu i poslovniku neke od tekuih partijskih sjedni-ca, propustima u prijedlogu kakvog novog zakona ili posljedicama pada vlade. Sranje! promrsila je i popila treu au ipona, osjeajui da je ve pomalo pijana.Oprostiterekaojevisok,crnomanjastmukaracetrdesetihgodina,kojijestajaoprednje-nim stolom.Pogledala ga je, ne odmiui au od usta. Bio je vitak i sasvim dobro graen za svoju dob. Licemu je bilo prilino grubo, gortako, ali sasvim pristalo. Nosio je fino, vjerojatno uvozno odijelo odgrube tkanine, koje je bilo izguvano, a ispod veste nazirala se svijetlozelena, ali sasvim prljava i ne-izglaanakoulja.Izgledaojekaoovjekkojisedobroiskupoobukao,aondase,iznekihsvojihrazloga, nije desetak dana uspio ni presvui ni oprati. Slobodno? upita on, pokazujui rukom prema klupici, i to rukom u kojoj je drao bocu vina. Samo ako biste se suzdrali od udvaranja nasmije se ona i istoi sebi ostatak ipona. To je posljednja stvar koju bih veeras pokuao... ree on ozbiljnim glasom i sjedne nasuprotnjoj. Kao udvara sam kompletno hendikepiran. U posljednjih tjedan dana nisam se dospio ni opratini presvui. Osim toga, apsolutno sam bez para. Bio sam slobodan, pa sam uzeo ovu bocu na anku,rekavi im da ete vi platiti. Da u ja platiti?! zagrcne se Mateja i pogleda ga zaueno. Tako neto nisam nikad doivje-la! Nisam ni ja nastavi on jednako mirno. Vjerujte da imam vrlo bogata iskustva, ali ono tomi se u posljednjih nekoliko dana dogodilo, nadilazi sva moja predvianja.Gledala ga je radoznalo, ekajui da nastavi. Imao je u sebi neto drsko ali i zanimljivo. On izne-vjeri njena oekivanja, jer, umjesto da nastavi, ree: Zovem se Keller. Malo udno. Zvui njemaki, zar ne? Mateja zbuni se ona. Mateja Gapar.Pruila mu je ruku, ba onako kako se radi pri upoznavanju. On brzo sakrije ruku pod stol i nag-ne se prema njoj: Nemojte! Ako me sad promatraju, ne bi bilo dobro da zakljue kako vas uope ne poznajem. Kako... tko vas promatra?On se nehajno osvrne, a onda ponovo priblii glavu njenoj i proapta: Ne vidim ih. Ali, moda oni vide mene... Znate, upravo sam pobjegao. Sumnjam da su me slije-dili. Mislim da ih je magla zavarala. Ali, nikad se ne zna. Moda su ovdje. Milicija vas trai? upita ona, osjeajui nelagodu, ak i lak strah. Gotovo da je poalila to iveeras nije sa Santinijem. On mirno, kao da je previdio njen nemir, natoi au iz boce koju je do-nio, otpije malo i zagleda se u nju. Bila je lijepa, a on ba kao da je to u ovom trenu otkrio. Ne bojte se, nije milicija odmahne on rukom i otpije jo malo vina. Stvar je mnogo sloe-nija! Pobjegao sam iz ludnice i oni bi me rado vratili tamo. Iz ludnice!? zine ona, sad jo uplaenija. Smirite se! shvati on njenu strepnju. Nisam lud, a nije ni posve sigurno da je to prava ludni-ca. Drali su me tamo prisilno nekoliko dana, i vie mi se ne vraa... ne biste li da naruimo jo jednubocu? O, mom troku? Na alost nasmije se on. Vidite, mogao bih vam zauzvrat ponuditi ovaj sat.Podigao je ruku i povukao rukav, a onda je shvatio da oko zgloba uope nema sata. Prvo se za-udio, a onda slegao ramenima i nasmijao. O kakvoj to ludnici priate? upita ga ona radoznalo. Gdje vam je tu ludnica? Ovdje, u blizini. Ali, ovdje nema nikakve ludnice! Ima, ima! rei e on. Pazite, dolje od parkiralita vodi puteljak u umu. Otprilike kilometardalje odvaja se staza kojom se uspinjete gore, prema... e, vidite, kad doete do izvora okruenog bre-zama, naii ete na zaravanak gdje se nalazi naputen bunar s drvenom nadstrenicom, a stotinjak me-tara istono je baraka koja je zapravo ludnica. Boe, o emu vi to priate! oslobodi se ona, sad ve sigurna da joj on, sve da je i lud, ovdje urestoranu ne moe ba nita. A da niste vi ipak malo... onako? Mislite, lud? nasmije se on. Da. A to, nikako! priprijeti joj on prstom. I kaete, ludnica se nalazi tu u blizini? Pod Sljemenom? Kod izvora s brezama? Tako nekako zamisli se on, a onda doda: Zapravo, otkako su me odveli, magla se nije diza-la. Moda sam malko pogrijeio u opisu. To je uvijek mogue. Sluajte, vi! pobuni se ona. Nikakve ludnice nema podno Sljemena! To to ste opisali morada je neka naputena kua ili baraka. Neemo vie o tome, a to se tie vina... to ste ono predloili? Da naruimo jo jednu bocu. E, to moe ree ona, osjeajui da joj se veeras ba pije. I to na moj raun!Poto su naruili i popili jo jednu bocu, on joj predloi da zapleu. Njoj se to uini skroz-nas-kroz neumjesno, ali ipak pristane. Sada je u lokalu ve bila sva sila svijeta i mnogo plesaa, tako da ihjeguvaprisililadapleunasasvimmalomrazmaku.Dalizbogvina,neznaneveneobinosti,ilizbog nekog drugog stjecaja okolnosti, ona osjeti neto kao tihu, skrivenu naklonost prema gospodinuKelleru, pa mu dopusti da je privine blie, svjesna da se uputa u zavodljivu ali i nepromiljenu avan-turu. Rekli ste da se zovete Keller? apne mu Mateja preko ramena. Bruno Keller. Imam relativno domae ime i sasvim strano prezime. Otkuda vam strano prezime? Kako, otkuda? zaudi se on. Ja sam sluajno njemaki dravljanin. Ah, uope vas ne razumijem rezignirano e ona. Sve mi se vie ini da ste stvarno pobjegliiz ludnice. Je li, ako ste zbilja pobjegli iz ludnice, hoete li mi uiniti ita naao?On je suutno pogleda, a onda je posve nenadano poljubi oinski blago u elo. Anelima da napakostim? proapta jedva ujno udni gospodin Keller. Premda joj se ta ree-nica uinila sladunjavom, Mateja se raznjei i spusti elo na njegovo rame. Bila je ve dobrano pijanai znala je da zapravo ne plee, nego tetura u njegovu naruju. Mislim da mi je dosta plesa ree ona. Morala bih kui. Imate kola? upita je on nekako povjerljivo i znaajno.Imamklimneonaglavom,sluteidaejojsesadutrpatiuautoizaigratijojflastera.Ali,znala je da nee imati petlje odbiti ga. Da li bih mogao kod vas prenoiti? Moda bi se naao negdje kakav kau, ili... Sluajte, mogaobih i na podu. Samo da zametem trag. Slutim da su tu u blizini. Oni iz ludnice? smjekala se ona pijano. Pa, moete, moete. Evo, prespavat ete u kuhinji. Sluajte me dobro unese joj se Bruno u lice. Vi ete otii do kola... kakva su vam kola? Spaek. Sivi spaek.Otiietedokolaitamomepriekati.Jauizaikrozkuhinjuidouljatisedoparkiralitaodozdo, kroz ikaru... Vai?im je klimnula glavom, on se izgubi u gomili. Vratila se polako do stola, platila, obukla i izalanapolje. Vani je bilo svjee i svejednako maglovito. Ma koliko se osvrtala na sve strane, Brunu Kelle-ra nije spazila. Sada bi mogla lijepo sjesti u auto i otii, i nita joj se ne bi dogodilo. Da je smjeraoneto uraditi, zacijelo je ne bi pustio ovako samu da... Zakoraila je niza stube i osjetila da je noge bane sluaju najbolje. Sila je nekako stubitem do parkiralita, a onda je posrnula i pala u grmlje. Bilaje pijana i trebala je bilo iju pomo, pa makar i pomo odbjegla luaka. Bruno! Bruno! viknula je u no, pokuavajui se pridii.Uz lomljavu granica on izroni iz tmine, uhvati je oko pasa i uspravi. Tiho! Zar hoete da nas uju? zabrinuto e on.Onasepijanonasmijenjegovojtlapnjiipokaemumjestogdjesetrebaonalazitiautomobil.Odveo ju je do kola, neprekidno se ogledajui na sve strane. Nitko ih nije slijedio. Parking je bio pusti tih, pun maglovitih sjenki praznih automobila. Pruila mu je kljueve i pustila ga da vozi, tumaeimu usput gdje mora skrenuti. Po njegovu ponaanju shvatila je da slabo poznaje ovaj dio grada. Na-domak novogradnji u kojoj je stanovala, ree mu da uspori i pripazi da se pred ulazom ne nalazi ze-leni golf, auto njenog Santinija.Imavasobiajuhoditi?promrmljaon,pokuavajuipogledompretraitiparkingispredzgrade.Samokadseposvaamo.Izalasamveerasbeznjega,paegazacijelozanimatigdjesambila i kad sam se vratila. Ako mislite da bih vas mogao uvaliti u neto oprezno e Bruno mogu ovdje i izai.Ne,ne!odvraalagajeMateja.Akonemazelenoggolfa,svejeuredu.Pa,obealasamvam ustupiti leaj u kuhinji... da vas ne uhvate ti vai...Ba kad je on pokuavao uparkirati njena kola, iza ograde parkiralita izroni zeleni golf na i-jem se otvorenom prozoru cerilo ljutito lice novinara Santinija. Ukebao sam te, droco! podvrisnuo je, dodao gas i nestao u magli.Sav zbunjen, Bruno pogleda Mateju, ali ona odmahne rukom: Govnar! Da nije kukavica, izaao bi iz auta i potukao se s vama. Ovako je zbrisao a ve sutrae me poeti maltretirati svojom pravednikom ljubomorom.Nakon toga se malo ega sjeala. Zna da su se uspeli u stan, nakon ega se on povukao u kupa-onicu i poeo se dugo i temeljito tuirati, ba poput ovjeka koji se nekoliko dana nije ni prao, ni pre-svlaio.Onamujeraspremilakrevetukuhinji,aondasepovuklausobu,sjelaufoteljuipogasilasvjetla. Neko vrijeme je razmiljala hoe li on nakon tuiranja doi k njoj u sobu, i to e se tada do-goditi,alije,razmiljajuitako,izmorenaudnimsusretom,vinomiplesom,zaspalaunaslonjau.Rano izjutra, kroz polusan je ula kako on hoda po stanu, razmie stolice, kripi vratima i ulazi u ku-paonicu, ba kao da neto trai. Svalila se iz fotelje na krevet, ogrnula se dekom i ponovo zaspala, na-dajui se da e i on konano lei. ula je jo samo kako je podigao slualicu, okrenuo nekoliko bro-jeva i razgovarao kratko s nekim na perfektnom njemakom.Kadaseupoladesetprobudila,onjevebiootiao.Krevetnakojemjespavaobiojeurednopospremljen, kupaonica u kojoj se tuirao bila je obrisana, a svi runici uredno prebaeni preko stal-ka. Taj udan ovjek nije iza sebe ostavio ba nikakva traga. Potom je, pomalo u panici, otvorila ladi-cuukojojjedralanovacionomalonakitatogajenaslijedilaodpokojnemajke,alijeodmahshvatila da te stvari nitko nije ni taknuo.Petnaestak minuta kasnije zazvonio je telefon i ona je bez razmiljanja podigla slualicu. Ako mi sve prizna i ispria, odluio sam da ti oprostim rekao je Santini, glasom u kojemse utjelo zrnce pritajena bijesa. Sutra je Stara godina i moramo se dogovoriti o doeku.Stvari su ponovo krenule svojim tokom. Ona mu je ispriala, ali ne ba sve, on joj je oprostio,ali ne ba potpuno. Novu su godinu doekali u uobiajenom drutvu i na uobiajenom mjestu, pretva-rajui se da im je strano ugodno i da se dobro zabavljaju.Prvi dan nakon praznika on je otiao u redakciju na posao, a ona je kupila novine u kojima je onradio. Na stranici crne kronike pronala je tekst o nepoznatom ovjeku koji je pronaen mrtav po-redeljeznikognasipauzAlejuBologne.Pridnutekstanalazilasezamolbasvimakojibimogliznati neto o pokojniku da se jave najblioj stanici javne sigurnosti, a iznad teksta nalazila se prilinovelika pokojnikova fotografija.Bila je to slika udaka koji je tvrdio da se zove Bruno Keller!2.Inspektor Nikola Bani pogledao je kroz prozor svog ureda i primijetio da su kroz gustu maglupoele propadati sitne pahuljice snijega. Ostavio je odgrnutu zavjesu, priao radnom stolu i iz najdo-nje ladice izvukao uturicu uvoznog viskija. Piti na poslu bilo je zabranjeno, ali je on bio u tako ka-tastrofalno looj formi da mu se o poslovnom kodeksu uope nije dalo razmiljati. Otpio je nekolikogutljaja, zatvorio bocu i gurnuo je u ladicu, iza spisa starih sluajeva. Nove mu u posljednje vrijemegotovo i nisu povjeravali. Razlog njegovoj osobnoj drami bio je stereotipan, ali kao i svi stereotipnirazlozi sasvim razumljiv i dojmljiv. Te jeseni rastavio se od ene i nakon petnaestak godina zajedni-kog ivota spakirao stvari i preselio se u mali stan u Kosirnikovoj ulici. Njegova sudbina podudaralase sa sudbinama tolikih mukaraca, pa joj ni injenica da se morao razdvojiti od etrnaestogodinjekerke nije davala nikakvu izuzetnost. Ubrzo je nauio glaati koulje, kuhati kavu, prati rublje i upu-tioseutajneprirunesamakekuhinje,alisenikakonijeuspionaviknutinasamou.Prazanstanukoji se svakog dana vraao inio mu se poput gluhe, jezive klopke. ini se da je zbog svega toga po-eo piti, to je vrlo brzo postalo okolnost koju je teko zatajiti, pogotovo na poslu. Imao je zbog togai nekoliko disciplinskih problema, koji su mu priskrbili lo glas i uinili ga nekom vrstom pomonesnage za kriminalistike trivijalnosti. Umjesto da radi na homicidnoj problematici, sve vie se moraobaviti bezizglednim sluajevima kraa lisnica i obijanja upa, pa je od perspektivnog kriminalista do-gurao do kadrovskog autsajdera. Najpesimistiniji od njegovih kolega predviali su da bi ga uskoromogla snai suspenzija ili prijevremena mirovina.Premdajepredmnijevaodaestvarikrenutidrugimtokom,inise,dasenikakonijemogaootrestisjenkepropalabrakaiLidije,kojujezacijelojouvijekvolio.ALidija,Lidijaje,inise,mnogo bolje prola. Ona je pronala novog mukarca spremna da se oeni njome. Zapravo, to i nijebila neka nova veza, jer je Josip Tamarin, ovjek s kojim se sve ee viala, bio njen stari znanac,gimnazijski kolega iz davnih, srednjokolskih dana. Tamo u provinciji, u sretnim ezdesetim godina-ma,Lidija,TamariniNikolaBanibilisudrugoviizistograzreda,takodaseBaniuinilodasenjegova biva ena, odlazei k Tamarinu, zapravo vraa u dragu, bezbrinu srednjokolsku prolost.Gledajuionakoobjektivno,Tamarinjebiosasvimdobraprilika.Kaoisvipolitiari,biojedobrosituiran,ikaomalokojiprilinopopularan.Zaigraojenakartunovihdemokratskihdrutvenihpreobrazbi, oijukao s ekolokim pokretom, zalagao se za kompjuterizaciju, demokratizaciju i nekedruge moderne burgije, a bio je sklon evropocentrinim razmiljanjima i otvaranju politiko-plura-listikih perspektiva. Dakle, karta na koju je zaigrao bila je vrlo dopadljiva, ali se inspektoru Baniuoduvijek inilo da je i ta karta izvuena iz rukava, jer su i iza Tamarinova blistava politikog usponaostale rtve nokautirane makijavelistikom rukavicom.Inspektor Bani zapali cigaretu i otvori vrata svoje sobe ba u trenu kad su hodnikom pronijelipladanj s peenim odojkom. Kao i svim ljudima koji pretjerano pue i piju, miris hrane mu izazovegaenje i on se vrati u sobu. Nije dospio zatvoriti vrata jer se na njima pojavio inspektor Komar. Sindikalisti su poklali toliko prasadi i janjadi kao da je ovo posljednja Nova godina ree Ko-mar, ue u sobu i zatrai cigaretu. Bani mu pokae kutiju to je leala na stolu.Strano!promrmljaBani.Mislimdanijedanreimnijepoklaotolikojanjacaiprasacakao ovaj na. Moj pokojni stari bio je provincijski politiar. On i njegovi nisu valjda donijeli nijednuvanu odluku a da to nije glavom platilo kakvo janje ili prase. Prije desetak godina, mogao sam te za takvo svetogre privesti nasmije se Komar palei ci-garetu. Kamo bi me privodio? zaudi se Bani i pogleda ga iskosa. Pa ja sam ovamo ve priveden! Ti si depresivan i nita drugo. Iz tog zaaranog kruga mora izii potape ga Komar po ra-menu. Hoe li sada sa mnom u sindikalnu dvoranu? Onaj tvoj Stipeti mora da je ve raskomadaosvu mesinu. Ne mogu otpovrne Bani i sjedne za stol gasei opuak. Ne moe na proslavu Nove godine? Koristilo bi ti da se malo opusti. Moda kasnije. U jedanaest se moram nai s Lidijom i malom. Ako stignem, vratit u se. Koliko je Niki godina? etrnaest odvrati Bani. Zavrava osnovnu. Pa kako je ona prihvatila vau rastavu? upita ga Komar tiho, kao da mu je neugodno, premdaje kao Baniev prijatelj imao prava i na pitanja te vrste. ta ja znam uzdahne inspektor Bani. ini se da je sve u redu, premda... premda mi se inida nas pomalo prezire... Koga? Pa, mene i Lidiju. Iz njene vizure mi smo valjda stari, neodgovorni klipani... A taj novi? Kakav je on? Mislim, prema maloj...Inspektor Komar bio je jedan od rijetkih koji su znali za Lidijinu vezu s politiarom. Misli na Tamarina? Nego na koga! lecne se Komar otpuhujui kolutove dima. Sino sam ga vidio na televiziji.Optuio je za ovu maglu nisku ekoloku svijest naih gradskih otaca. Ekoloka svijest promrmlja sebi u bradu Bani. To nije ekoloka svijest nego ekoloka ne-svijest! Dolazite li na drugarsko vee u povodu Nove godine? dovikne im Stipeti, ija se glava uka-zala na odkrinutim vratima. Promatrao ih je radoznalo asak-dva, a onda se okrenuo, zalupio vrati-ma i otiao. Drugarsko vee u deset prije podne promrmlja ironino Bani. isti idiot, s boljim ansa-ma od mene. Za to si sam kriv! slegne ramenima Komar. Uistinu nee na drugarsko vee u deset prijepodne? Neu otpovrne Bani, ve umoran od ovog razgovora. Rekao sam ti da imam spoj s Lidijom i malom.NekolikominutaprijejedanaestuspinjaosesvojomprivatnometvorkompremaCmroku,razmiljajui o susretu koji mu predstoji. Viao je kerku jednom tjedno i u tim oficijelnim, zakaza-nimsusretimabiojejouvijekzbunjeninevjet.NaCmrokujemnogojaesnijeilo,amaglanijebila nita rjea. Breuljak na kojem se nalazilo tradicionalno zagrebako sanjkalite bio je ve posvebijel, ali se jo nitko nije sanjkao. Bar koliko je kroz maglu mogao nazreti. Zaustavio je kola ispredumskog dvora i zastao askom na ulazu. Bio je to lokal u kojem je proveo mnogo vremena s Lidi-jom, u onim danima kad su bili bezbrini, zaljubljeni studenti prava. Stresao se malko, to od hladno-e, to od neugodne pomisli, liznuo pahuljicu to mu je pala na brk i uao unutra.Lidija je sjedila sama za stolom u dnu sasvim prazne sale. Njena skupa bunda, zacijelo Tamari-novainvesticija,bilajeprebaenaprekonaslonastolice,aukrilujedralatorbicupoijojjeunu-tranjosti nervoznim pokretima neto traila. Zdravo ree on, trudei se da mu glas ne zadrhti. Ona ga pogleda preko naoala i pokae slo-bodnu stolicu, a onda nastavi traiti po torbici. Nika nije dola? upita je on.Lidija ponovo ne odvrati ni rijei.ekaj!potiskivaojeljutnju.Doaosamovamodasevidimsmalom.Atiovdjesjedisama, uti kao mumija, kopa po torbi i odbija razgovarati sa mnom... Smiri se, Nikola! prekine ga ona tihim, slabim glasom. Nika nije dola jer se ne osjea dobro. Mora se pomiriti s tim da je neko vrijeme nee viati.Poslije Nove godine moramo obaviti jo neke pretrage. Kakve pretrage? zabrine se on. Ni rijei mu nije bila rekla da se s malom neto dogaa. Bili smo kod internista i hematologa. Krvna slika joj je loa i... I? Ma, bolje je nita ne nagaati odmahne Lidija rukom, pokuavajui da ga smiri, premda je isama djelovala zabrinuto. ekaj, Lidija! uznemiri se on. Ne moe to tako bez mene! Obilazite lijenike, a meni nitane govorite! to joj je? to elite? upita ih konobar koji se pribliio stolu.Bani brzo narui pie ne bi li se konobar to prije maknuo.Htio je uti Lidijin odgovor.Ona zapali cigaretu, i dalje utei. to joj je? ponovi on pitanje tako glasno da se konobar za ankom okrenuo. Ne deri se! Lijenik kae da se stvari za sada daju viestruko interpretirati. Moda joj nije nita,moda je neka vrsta anemije, a moda je i... Moda je... zaboga, reci! U najgorem sluaju, mogla bi biti leukemija...Gledao ju je nijem, zgroen; osjeajui hladan pritisak na tjemenu. Nita nije znao o leukemiji,osimdajetostruan,medicinskinazivzanekakavuaskojibujaukrvi.Zatobaona,sijevnemuglavom pitanje kakva valjda postavljaju sebi svi ljudi suoeni s takvom strahotom. I ti to... tako mimo... ugrize se za usnu, strogo pogledavi bivu enu.Lidija pokrije lice rukama i zaplae. Valjda nije, valjda nije... ponavljala je uporno, onako za sebe, ba kao da njega nema u blizi-ni. Smiri se! uhvati je Nikola za ruku, udei se i sam osjeaju to ga je prouzroio ovaj ve za-boravljeni dodir. Maloprije si mi zamjerio to sam mirna odvrati ona briui suze. Ne treba misliti na to. Li-jenik je rekao da za sada na najgoru varijantu ne treba misliti. Valjda e sve biti u redu... Valjda e sve biti u redu ponovi on kao da moli, kao da se zavjetuje. Vae pie ree konobar i stavi ae pred njih, premda su oni ve bili zaboravili to su narui-li.Bani plati, pomogne Lidiji da se obue i povede je prema izlazu. Pie nisu ni taknuli. Stajali sujo neko vrijeme vani, svejednako utei, ba kao da se boje prozboriti o uasu koji ih je naas pono-vo zbliio. Kako se to dobije? prekine on tiinu. Pita kao klinac! prekori ga ona. Tko to zna! Jedino to mi je poznato jest da moe nastatikao posljedica radijacije. Kad se dogodilo ono sa ernobilom, sjeam se da su rekli kako e u nared-nim godinama u Sjevernoj i Srednjoj Evropi biti nekoliko tisua vie oboljelih od leukemije. Samoto se ni za jedan pojedinani sluaj ta veza ne moe dokazati. Zato bi se i dokazivala? zamisli se on. Kakva korist od toga? Dokazivati je trebalo prije. Kako prije?PrijenotosupoeligradititenuklearnesablastiravnodunoeNikola,traeinetopodepovima. Izgleda da sam u lokalu zaboravio cigarete. Nikakva teta! Mislim da u posljednje vrijeme ionako previe pui. A ula sam i da... ula si valjda da pijem? prekine je on. Pa, pije li? Ne! slae on odluno.Onagazagonetnopogleda,aondaseokreneilaganopoepremakolima.Onkrenezanjom,premda se njegova etvorka nalazila na drugom kraju parkiralita. Poslije Nove godine preselit emo se k Josipu. To sam ti ve rekla ree ona, ne okreui se.utjela je da je poao za njom. To je u redu. A malu e vidjeti im joj bude bolje. Ili, ako eli, navrati... Da navratim kod Tamarina?! zaudi se Nikola i zastane naas. A zato ne? Pa, poznaje ga isto kao i ja. Igrali ste nogomet u kolskom timu. Jesmo zamisli se Nikola. Ali on je bio isti pacer. Zbog njegovog smo autogola ispali izgradskog prvenstva.Lidija se nasmije i zastane pored crnog BMW-a. Vidi, moj crveniburujimapravimalidvoracnakotaima reeonablago zloestimgla-som i namigne mu. On se nasmije; znao je da njoj takva kola nikad nisu predstavljala nita bitno u i-votu,tedajeBMWzadnjastvarradikojebiseudalazaTamarina.Iprijenotoezatvoritivrataautomobila, on joj mahne i podigne uvis obje ruke sa stisnutim palevima. Ta stvar s malom e biti u redu!Ona mu odmahne i pokae kako i sama stie paleve.Neto poslije dvanaest inspektor Bani uspinjao se stubitem prema svom uredu na drugom katu.Bio je duboko onespokojen onim to mu je biva ena kazala, tako da nije ni primijetio kolegu Ko-mara koji je stajao na odmoritu prvog kata. to je? Oslijepio si? presretne ga Komar.Bani zastane. Gotovo je drugarsko vee? Za tebe je gotovo prije no to je i poelo ree Komar. Moe se slobodno vratiti dolje. Is-pred ulaza te ve ekaju deki s kolima. Nekom je obijena pajza? ironino e Bani. Samo se ti zajebavaj! Ima zanimljivu izlobu na pruzi pored Aleje Bologne. Dva lijepa lea naprunom nasipu. Maloprije nas je pozvao deurni pozornik. Hoe rei da Deli alje mene da... Kadrovska stiska, stari moj nasmije se Komar i nemono rairi ruke, kao da mu ni samomnije jasno zbog kog vraga Deli alje u vatru ovjeka koji vie ne uiva povjerenje.3.U jedan poslije podne, dan prije Stare godine, promet u Aleji Bologne bio je izuzetno gust. Ko-lonu vozila, kojima su se ljudi, zavrivi posao toga dana po naem obiaju mnogo ranije, vraali uprigradska naselja, usporavala je gusta nezdrava magla, kao i snijeg to je cestu uinio opasno skli-skom.Sjedeinastranjemsjedaluslubenogautomobila,inspektorBanisluaojekakospikernaradiju govori da je koliina sumpornog dioksida u zraku danas bila desetak puta vea od doputenogmaksimuma, te kako se o tome kada e se razii magla ne moe nita pouzdano rei. Voza je uklju-io sirenu i treptavo svjetlo, i sredinom ceste poeo zaobilaziti vozila to su se vukla i svaki as zas-tajkivala. Nakon nekog vremena skrenuli su na plonik i zaustavili vozilo iza plavog milicijskog gol-fa koji ih je tu ekao.Mislei da se zacijelo radi o kakvoj rutinskoj nesrei, Bani je preko volje izaao iz automobila,preao cestu i zaputio se prema milicioneru koji je otkrio leeve.Vjerojatnosupaliizvlakarekaojemilicionerirukompokazaoputzabjeljenog,niskogprunog nasipa.Ne odgovorivi nita, Bani polako krene prema nastradalima. Na nogama je imao niske cipele,a snijeg na nasipu bio je ve toliko dubok da su mu se arape brzo ovlaile. Za Baniem je skakutaoZoran, jedan od najmlaih ljudi u slubi, a za Zoranom i milicioner koji ih je dovezao do ovog mjes-ta.Prvi je ovjek leao pola metra od pruge, lica okrenuta prema tlu, rairenih ruku i nogu. Bio jeobuen u smei koni kaput i smee hlae. Kosa mu je ve bila vlana od snijega, a desna noga bosa.Nekolikometaradalje,premacesti,leaojenjegovsmeieir,aodmahdoeiraidesnacipelapuna snijega. Gdje je drugi? upita Bani, traei po depu kutiju s cigaretama. Sjeti se da ju je zaboravio uumskom dvoru. Dolje, tridesetak metara dalje. Ne vidi se od magle odvrati milicioner i hukne u ruke, promr-zao od ekanja.Bani polako krene dok je Zoran trkarao oko prvog lesa, slikajui ga s razliitih strana. Zorane, pokupite sve iz depova i stavite u koferi dobaci mu Bani, gubei se u magli.Drugi le leao je mnogo dalje od pruge, barem pet-est metara, a po poloaju u kojem se nala-zio dalo se naslutiti da se po padu iz vlaka kotrljao. Leao je na leima, jedna mu je ruka bila pod gla-vom, druga pod leima, dok su mu noge bile udno skvrene. Lice mu je bilo zasuto pahuljicama sni-jega, tako da Bani nije mogao nazreti kakav je izraz imao u asu smrti. Sranje je ovo slikanje po magli gunao je Zoran, namjetajui blendu foto-aparata. Jeste li pretraili depove? upita ga inspektor. Eno, Marko to radi. Nego, inspektore, tri godine smo ve u istom odjelu, a jo smo uvijek navi... Zorane, imate li moda cigaretu? prekine ga Bani.Zoran izvadi kutiju Drine, a Bani izvue dvije cigarete, jednu zapali, a drugu spremi u dep.Iz magle dotri milicioner Marko s koveiem u kojem se truckalo sve to je pronaao u mr-tvaevim depovima.Ovajjeimaodokumente.ZvaoseJuraga...Juraga...ekajtedaprovjerimdahtaojemilici-oner. Nita ti ne provjeravaj! zaustavi ga Bani, pa se sagne do lea koji je leao podalje od pruge.Dlanom mu lagano obrie snijeg s lica, a onda zastane i dobro promotri mrtvaca. Bio je to pris-tao, crnomanjast ovjek, grubih crta lica, zacijelo Banievih godina. udno promrmlja inspektor. to je udno? priblii se Zoran, mislei da je inspektor pronaao neto vano i u istranomsmislu korisno. udno kako se hladno, mrtvo lice pod prstima uope ne doima kao ljudska tvar zamiljenime glasom Bani. Zorane, otkako radite, jeste li kad taknuli mrtvaca? Dva, ili tri puta izusti Zoran, svladavajui gaenje. Spadao je u one mlade koji jo mogu ga-jiti iluziju o ljepotama slube. Ovaj nema ni line ni pasoa udio se Marko, pretresajui mrtvaca. Pazi da ne pomijea stvari! upozori ga inspektor.Pa,ovoodovogaideudruguvreicunijesedaomilicionerMarko,siguranuvlastituumjenost. Ti vraga, ovaj je fino puio, a ne ko ja doda milicioner, trpajui u vreicu uvozni pa-keti Marlboroa. Bez subjektivnih opaski! primijeti Bani, a Marko ga pogleda kao da mu nije jasno na ta bise trebala odnositi ta opaska o opaskama. Snijeg je pokrio sve tragove, mora da su ve dosta dugo ovdje. Ali, sva je prilika da su pali izvlaka. Vidim promrmlja Bani, otpuhujui dim pomijean s toplim dahom. udno je to ih takodugo nitko nije primijetio. Ovuda prolazi dosta automobila. Valjda zbog magle ree Zoran, pocupkujui od hladnoe.Bani se sagne prema svom mrtvom vrnjaku, otkopa mu kaput i pogleda podstavu. Zatim mupridigne glavu i pogleda okovratnik koulje, a na koncu mu izuje cipele i stane im razgledati unutra-njost. Zoran prie blie, zainteresiran Banievom pretragom. Zorane ree mu inspektor, i ne pogledavi ga. Skoknite do onog prvog i provjerite je li i nanjemu sve strano. Kako? Tako! to se udite? Provjerite je li obuen u stranu robu. Ovaj ovdje ima njemaki kaput, tali-jansku koulju i cipele.Zoranklimneglavomivratisenizprugu,nestajuiumagli.Iznevidjelice,uztutanjiitanje,projuri lokomotiva, vukui neveliku teretnu kompoziciju. Na tren primijetie zaueno lice strojovo-e koji je promatrao to se to dogaa uz prugu. Vi, vi! vikne inspektor prema milicioneru koji ih je obavijestio o dogaaju. Molim odvrati ovaj i prie blie. Tko ih je pronaao? Dva pruna radnika. Imam njihove podatke. A kada? to, kada? Kad su ih pronali? Oko pola jedanaest. A koliko je vlakova prolo od... recimo... od jutra do pola jedanaest? A tko e to znati! poee se milicioner po tjemenu. To valjda treba pitati one iz TP-a. I onaj je u uvoznoj robi! trao je prema njima Zoran. Uglavnom njemakoj... Zorane, a zato mislite da je to uvozna roba? zapita ga Bani. Pa, njemaka roba je uvozna roba!? Osim ako nije kupljena u Njemakoj primijeti Bani, traei po depovima preostalu cigare-tu. Zorane, mislim da sam polomio vau cigaretu. Moete li mi ponuditi jo jednu?ZatomestalnooslovljavatesaZorane?Zoraneovo,Zoraneono...upitaZoran,nudeimucigaretu. Bani ponovo uze dvije, jednu zapali, a drugu spremi za poslije. Pa, zovete se Zoran. Zovem se, ali... zaustio je da kae neto, ali mu je inspektor ve okrenuo lea i krenuo natragprema prvom leu. Zoran i oba milicionera krenue za njim, ali se on izgubi u magli. Kad su ga susti-gli, ve je uao pored lea i podizao neto iz snijega.Ovosteprevidjelirekaoje,pruajuiMarkuplastinuinjekcijusapricom.Lealajetupored njega. To su sigurno bili narkomani poduzetno e milicioner. Drogirali su se u vlaku, pa ispali.Banisenasmijeipogledagamalobolje.Sadjevidiodajemladi,gotovodijete.Mogaojeimatidvadesetakgodina,modaiosamnaest.Jojuermoradajesjedioukolskojklupiibiflaogradivo to e mu tako rijetko koristiti. To ste uili u koli? zagonetnim e glasom inspektor.Da.Uilismosveonarkomanima.Ovimoradasubilioninajgori,kojisefiksajujednompricom. A to je nezdravo jer se moe dobiti sida... Da, da... zamisli se Bani. A to ako nisu bili narkomani, nego dijabetiari? Siromani dija-betiari s jednom pricom?Mladi se zbuni, vidjelo se da po glavi traga za znaenjem rijei dijabetiari. Ima neto u njoj umijea se Marko, podiui injekciju uvis i promatrajui je prema svjetlu. Ne igraj se time, nego je lijepo spremi. Ne zna to dri u ruci prekori ga Bani. Pa, injekciju?! zbuni se Marko.Bani se okrene i poe prema cesti. Kamo ete, inspektore? vikne za njim Zoran.Inspektor zastane naas. ekat u vas u uredu. Pretraite jo teren, a leeve poaljite u prosekturu. Neka lijenik odmahutvrdi ima li kakvih povreda, kada i kako je nastupila smrt, i ostalo... Pa, znate to vam je posao! Pro-naene stvari mi odmah donesite. Fotosi mogu i kasnije; to me za sada ne zanima... Ali, kako ete natrag? Kola trebaju meni i Marku. Mali e me odvesti odvrati Bani, a onda se okrene milicijskom brucou: Hajde, sine, od-bacit e me u grad!U tri poslije podne sjedio je inspektor Bani za svojim radnim stolom, s ije je druge strane sta-jao Zoran koji je iz vreice vadio stvari pronaene kod pokojnika. Onom prvom u depu je bio paso. Zove se Stanko Juraga. Zvao se! ispravi ga Bani, a onda podigne slualicu i okrene dva broja. Pronaite mi podatke o Stanku Juragi s prebivalitem u Zagrebu. Broj pasoa vam je...Izdiktira brzo adresu i sve to se dalo proitati u dokumentu, a onda doda da mu podaci trebajuistog asa.Zoran je zavrio svoj posao; na stolu su bile dvije hrpice s raznoraznim osobnim predmetima idrugim kojetarijama.U Juraginoj odjei, osim pasoa, pronaena je avionska karta Zagreb-Frankfurt, s datumom estisijenja,zatimnoijajenamjenabiladvojbena,jernijepodsjeaonanoevekakvisekoristeuobraunima, potom paketi prezervativa, vakae gume, mala baterijska svjetiljka, kljuevi od kola,smotaksatritisuenjemakihmaraka,papirisnekimraunomnamalidinarskiiznosikemijskaolovka kakva se moe kupiti na svakom kiosku. Jasno, uza sve ovo leala je i injekcija koju je Banipronaao u snijegu.Hrpica stvari to su pripadale onom drugom mrtvacu bila je jo trivijalnija: paketi uvoznih ci-gareta, smotak papirnatih maramica, uputa za rukovanje JVC video-kamerom i jeftin plinski upalja slogotipomPLIVA.Nikakvogosobnogdokumentanijeimaouzase,takodamuseidentitetnijemo-gao utvrditi.U razgledanju mrava plijena prekine ih kucanje na vratima. U sobu ue momak iz foto-labora-torija i pred Zorana spusti fascikl s netom razvijenim fotosima. Rekli ste da nije hitno tiho e Zoran.Bani bez rijei uze fascikl i poe razgledavati velike crno-bijele fotografije, a onda izdvoji dvi-je. Zoran radoznalo zaviri i shvati da se radi o dva portreta nastradalih neznanaca. Koji je Juraga? upita Bani. Ovaj desni.Bani mu prui lijevu fotografiju.Dobro.Oovomneznamobanita.Dajteodmahdamusefotografijaobjaviunovinama.Onaj uobiajen tekst: mole se svi oni koji neto znaju... Neka izae u sutranjem broju i prvog dananakon praznika. Bojim se da sutra nee stii. Veernjak je sigurno ve u rotaciji. Dobro, onda u prva dva ili tri mogua broja ree inspektor, a Zoran uze fotos i brzo izae.Telefon na stolu zazvoni.InspektorpodigneslualicuistanebrzozapisivatipodatkeoStankuJuragi.Podatakajebilomnogo, uglavnom onih koji Bania uope nisu zanimali. Nemajui ivaca da sve to slua, inspektorprekine jednolian, ukav glas slubenice i upita je da li su provjerili ima li taj Juraga telefon. Slu-benica mu izdiktira telefonski broj, a Bani spusti slualicu, premda je ona pokuavala jo neto rei.Sada je trebalo nazvati rodbinu i upoznati je s tunom injenicom. Premiljao je asak-dva ne bili tu nezahvalnu dunost prepustio Zoranu, a onda se ipak odlui, okrene tih est brojeva i prieka.Na vratima se pojavi zajapureno Zoranovo lice. Inspektor mu pokretom ruke pokae kako trebapospremiti triarije sa stola, to Zoran poe bre-bolje raditi.Telefon je uporno zvonio, ali kod Juraginih, kako se inilo, nije bilo nikog kod kue. Inspektorspusti slualicu na stol i pogleda Zorana, koji je upravo dovravao pospremanje: Zorane, eka vas mnogo posla. Podijelite ga sa Stipetiem. Nakon Nove godine hou izvjetaj,lijeniku ekspertizu, sadraj injekcije, otiske prstiju, raspored prolaska vlakova, odaziv na novinskusliku, porijeklo odjee... znate ve i sami to treba uraditi. Imate kompletan uvid. Krenite od pronae-nih injenica i doznajte to vie moete! to se tie Juragine obitelji, ja u ih osobno posjetiti.Zoran je htio neto rei, ali je inspektor uzeo slualicu sa stola i prinio je uhu. Juragin telefon jeidaljezvonio.SosjeajemolakanjaBanispustislualicu,spremipapirisJuraginimbrojemudep i krene prema vjealici na kojoj mu je visio kaput. Inspektore! zaustavi ga Zoran. Neto nije jasno? Ne nasmije se Zoran. Htio sam vas ponuditi cigaretom. Ah, da rastreseno e inspektor. Svakako! Potroit u vam jo jednu.Zoranmuuslunopruikutiju,aovajuzedvijecigareteizamislisemalo,apotommudruguvrati. To je valjda obian pad iz vlaka? pogleda ga radoznalo Zoran, ali inspektor nita ne odgovo-ri nego bez pozdrava napusti sobu.Dvadesetak minuta kasnije, nosei bocu domaeg vinjaka i teku cigareta pod rukom, penjao sestubama prema svom stanu koji se nalazio s dvorine strane dvokatnice u Kosirnikovoj ulici. Otklju-ao je elzet-bravu, uao u hodnik, svukao cipele, a pie i cigarete ostavio na stoliu pokraj telefona.Stan je bio nevelik, jednoiposoban, sve prije nego luksuzan, i poprilino zaputen. Namjetaj jebiodobar,zidovisvjeeokreeni,alijesveodisalosamakomtugomiposlovinomneurednourastavljenamukarca.Sobesugledalenadvorite,alisukuhinjicaikupaonicabileokrenutepremaJelenovcu, velikom, zelenom, breuljkastom parku, oko ije se sulude urbanizacije vodio pravi malirat.Ukljuio je gramofon i poeo prekopavati po nevelikoj kolekciji ploa, koje je rijetko imao vre-mena sluati. Veinu ploa kupio je bio jo u studentskim danima kad mu se dez inio nezaobilaznimdodatkom pravom ivotu. Izvukao je jednu prastaru plou Milesa Daviesa i Johna Coltranea, stavio jena lo gramofon i stao sluati kako se kroz more umova oteena vinila probija zagonetan dijalogMilesove trube i Coltraneova tenor-saksofona. Sjeti se kako je u davnim studentskim danima, kada jeploa bila luksuz i privilegij, nabavio ovo izdanje ba radi Coltraneova saksofona, visokoparno i po-malo naduto tvrdei kako je saksofon jedini instrument koji umije govoriti sloenou ljudskog jezi-ka.Pojaazvuk,aondabacikaputprekofotelje,zavaliseutrosjed,napipanastoliuneopranuau i natoi je do vrha. Prvim vinjakom proprao je usta, u drugom je tek uivao. Potom zapali i, s ci-garetom u ustima, vrati se u predsoblje da nazove obitelj Juragu. Telefon je i dalje bio nijem. Vrati seu sobu, natoi jo jednu au, potrai u regalu Klaiev Rjenik stranih rijei, pa se ponovo zavali. Podslovom l stajalo je da je leukemija bjelokrvnost, bolest krvi kod koje se stvara vrlo mnogo bijelihkrvnih tjeleaca na tetu crvenih. Drek! promrmlja poluglasno, udei se kako rjenici koriste tek onda kad ti ne trebaju, a kadti stvarno trebaju, onda iz njih nita ne moe saznati.Vrati se telefonu i nazove starog prijatelja Prpia, druga iz kolske klupe, koji je, unato loimprognozama okoline, uspio zavriti medicinu i zaposliti se u nekom domu zdravlja.Milesovatrubaimalajepreciznostidojmljivostpravoggenija,alijojjenedostajalaturobnostjednog Cheta Bakera, pomisli, sluajui kako telefon u Prpievom stanu ravnomjerno odzvanja. Stari, otkako se nismo uli! radovao se Prpi, ili je hinio da se raduje. A onda ga upozori: to ti to grmi u stanu? Jedva te ujem. Da ne slua opet dez? Tako nekako. Nakon mnogo vremena. Jebo te! Ti si jedini policajac koji uiva u Charlieu Parkeru i Art Tatumu. Neki dan sam to pri-ao u jednom drutvu, pa mi nisu vjerovali. Daj, stiaj to, da te bolje ujem!Inspektor Bani opsuje u sebi, vrati se i ugasi gramofon. Taj Prpi zezao se s njegovim ukusom,a sam je, uparaen i sa istim unterveom, odlazio na koncerte Tereze Kesovije i Nede Ukraden. Sad je u redu zauje se Prpiev glas. Reci, zato si me zvao? Trebam te... zbog... zaplitao se Bani. No, zato? Da mi neto kae. Struna informacija.Oho!Pucaj!coknejezikomPrpi,kaodagabaveselitomoepomoistaromdruguizkolske klupe. to je to leukemija?S druge strane nastane tajac. emu ti takva informacija? Ima leukemiju? Ma, ne, ne zbuni se Bani, siguran da bi sam radije dobio deset leukemija no da se na ovakavnain mora brinuti za kerku. Samo me zanima. Dobro, stari, kakva sad jebena leukemija? Ima ti puno leukemija. Ima akutnu i kroninu limfa-tiku leukemiju, zatim mijeloblastinu, pa mijelocitnu leukemiju... Za boga miloga, reci mi to je leukemija i ne dri mi predavanje! Jebo te! Ti ba ima ton policijskog inspektora! Akutna leukemija je bolest hematopoetskih or-gana s proliferacijom abnormalnih leukocita... priroda bolesti je neoplastika i...Ostao je idiot, mislio je Bani, podboivi se o okvir ulaznih vrata, sluajui kako ga Prpi zasi-pa nejasnim latinskim terminima od kojih zna samo sve manje i manje. Sluaj, ako se kod nekog od tvojih sumnja na to, mora mi kazati da li je ustanovljena normo-citnanormokromnaanemija.Akojenalazdvojben,bilobidobronapravitirendgenografijudasevidi ima li osteoporoze ili osteolize... Moe li se to izlijeiti? prekine ga Bani uzrujanim glasom. Pa, lijei se... prognoze nisu ba... sluaj, u jednoj sam amerikoj knjizi pronaao da kod poje-dinih bolesnika nije bilo remisije deset ili ak petnaest godina... Remisije?! zaudi se Bani.Pa,bogamu,znavaljdatojeremisija...ovako,traidasesvakakonapravipunktatkotanesri... Punktat ree Bani onako za sebe, rastreseno, pa spusti slualicu i vrati se u sobu kako bi po-pio jo malo vinjaka. Ne razumije se ti u remisije i punktate, govorio je samom sebi, zato to si pos-tao solo-trinker! Otpije malo, a onda krene u kuhinju ne bi li si spravio kakvu prirunu veericu. Odkuhinjskih mu se mirisa podigne neto u elucu i on se vrati do telefona. Zaudo, papiri s Juraginimbrojem nije morao vaditi iz depa jer ga je bio upamtio.Nazove i prieka. S druge strane javi se enski glas, priprost, seljaki, pomalo nazalan: Izvolte. Molim vas, je li to stan Stanka Jurage, roenog 1944. s boravitem u Zagrebu neprekidno od1966..?Zastane, pokuavajui se prisjetiti ostalih podataka. Neg ta da je odvrati ena. Vi ste mu ena... supruga? Bila sam. Znai, razveli ste se? Nismo! Sluajte, ko ste vi i ta oete? Inspektor Bani zbuni se on eninim odgovorima i po sjeanju jo jednom pretrese sve tomu je slubenica javila o Juragi. Oprostite, gospoo, htio sam vas obavijestiti da je va mu, to jestStanko Juraga, da je stradao... da je mrtav... Koji vam je vrag? zaudi se ena, koju Juragina smrt oito nije dirnula. Zato se alite natakav nain? Ne alim se. Stanko Juraga je stvarno stradao... Pa to znam! izdere se ena. Kako znate? zaudi se Bani, razmiljajui nije li moda preuzetni Zoran neto uradio. Kako ne bih znala, budalo! Moj mu je stradao prije osam godina. To je valjda dosta vremenada se sazna vikne enska i ljutito tresne slualicom.4.Prvog radnog dana nakon novogodinjih blagdana, u jedanaest prije podne, na vratima Banievauredapojavilisusepovisoketrdesetgodinjakudugomcrnomkaputuisasvimmladadjevojka,sportskiodjevena,sasmijenomskijakomkapomnaglavi.UmukarcujeBaniubrzoprepoznaonovinarskog lisca Santinija, neugodnog tipa, koji je volio kopkati po tuem prljavom rublju, iji sulanciipolemikepoestoprerastaliupraveafere.Teaferezavravalebidvojako;ilibiprozvanaosoba doivjela naprasan prekid karijere, ili bi Santini bivao kratkorono suspendiran. Dakle, spadaojeuljudespramkakvihjestavredakcijepodijeljen,jerdonoseistoonolikokoristikolikoitete.Premda je to bilo suvino, Santini se predstavi, a predstavi i svoju djevojku Mateju Gapar, dvadeset-petgodinju apsolventicu arheologije. Doli smo zbog toga to je moja djevojka u dananjim novinama prepoznala sliku stanovitogmukarca s kojim je... S kojim sam provela veer objasni Mateja. I no ljutitim e glasom Santini, pogledavi je pogledom punim ljubomorne srdbe.Bani ih zaueno pogleda, a onda iz ladice stola izvue fotos kakav je objavljen u novinama. Mislite li na ovog? upita.Mateja uze sliku, dobro je pogleda i naas mirne, a onda vrati sliku na inspektorov stol. Da. On se zove... zvao se Keller. Bruno Keller. Tvrdio je da je porijeklom odavde, ali da je nje-maki dravljanin. Mislite li da je uistinu bio njemaki dravljanin? Ne znam. Mogue je. Prije no to je otiao, nazvao je nekog i govorio perfektnim njemakim. Kako zna da je govorio perfektnim njemakim kad ti ne govori njemaki? umijea se San-tini. Znam valjda kako zvui perfektan njemaki! razljuti se djevojka. To nije stvar poznavanjajezika nego sluha. Misli, ako ti govori njemaki, da nitko drugi... Dobro, dobro! pokuavao ih je umiriti inspektor, usput zapisujui Kellerovo ime na ist listpapira to ga je istrgao iz bloka. Ispriajte mi polako sve to se zbilo. Od trena kad ste ga upoznali,pa sve do... I nita nemoj preskoiti! obratio joj se pomalo zlobnim glasom Santini. Neu pred tobom! odbrusi Mateja. Pa, rekla si da se nije zbilo nita to ja ne bih smio znati ree novinar.Shvatividaovakoodrazgovoraneebitinita,BanizamoliSantinijadapriekavani.Onsezaudi, stade oklijevati, ali naposljetku namrgoena lica izae napolje. Ljubomoran je? priupita Bani, a ona klimne glavom.I onda mu, dok je on nastojao pribiljeiti sve to je drao vanim, ispria kako je u estinskomlagviu upoznala neobinog, pomalo aavog tipa, koji je tvrdio da je pobjegao iz ludnice, i koji sebojao da ga progone. Ispria potom kako mu je sasvim nesmotreno dopustila da joj ue u kuu i pre-noi u kuhinji, te kako je ujutro za sobom sve pospremio i netragom nestao. Na koncu izjavi kako sestrano iznenadila i nasmrt preplaila kad je u jutronjim novinama vidjela sliku i doznala da je udnineznanac mrtav. Da li ga je tko ubio? upita ona, premda je znala da je u ovakvim razgovorima inspektor tajkoji postavlja pitanja. Nema pouzdanih indicija ree Bani rastreseno, zamiljeno. Matejina izjava djelovala mu jestranoudno,aodsvegnajudnijamujebilapriaobijeguizludnice.Potomzamolidjevojkudamu jo jednom opie kako je izgledalo mjesto to ga je pokojni Keller drao ludnicom. Ona je pria-la, a on podvlaio ono to je ve bio zapisao: puti to vodi u umu, staza to se uspinje uz brdo, iz-vor okruen brezama, zaravanak s naputenim bunarom drvene nadstrenice, stotinjak metara istono baraka!Zatim izvadi iz ladice fotografiju ovjeka uz iji je le pronaen paso na ime Juraga i stavi jepred djevojku. Da li vam je poznato ovo lice? Ne! odvrati ona nakon to je paljivo pregledala fotos. Tko je to?MislilismodasezoveJuraga,aliseizgledatakonezoveslegneBaniramenima.Nijespominjao nikakvog Juragu? Nije spominjao nikog. Zapravo, govorili smo nevezane gluposti i pili vino... i plesali... a ondasmo... Nije potrebno ree Bani, osjeajui da e ona sada poeti s istom priom. Za razliku od ve-ine svojih kolega, drao je da uporno ispitivanje o jednim te istim stvarima ne vodi nikamo. I to vi mislite o svemu? upita ga Mateja i radoznalo pogleda. Za sada nita tiho e on. Uistinu, u svemu to se zbilo nije se uope snalazio. Dva lea, vjero-jatno laan paso, bijeg iz ludnice, injekcija, njemako dravljanstvo... Stvari se uope nisu dale uslo-iti u suvisao niz, ali ga to nije previe zabrinjavalo. Spadao je u istraitelje koji rade polako i strplji-vo, znajui da se s vremenom uspostavlja logika i meu prividno nespojivim injenicama. Mogli biste mi pomoi ree iznenada inspektor, znaajno je pogledavi.Ona se razvedri, vjerojatno joj je godilo to Bani dri da bi mogla biti od koristi. Kako?Lijeponastavionmirnimglasom.Otiitekuiidetaljnopregledajteitavstan.Kutakpokutak, stvaricu po stvaricu. Izdvojite sve ono emu ne moete utvrditi porijeklo... Mislite, ono to je Keller mogao izgubiti? snae se ona. Tako je! Evo vam moja posjetnica. Pronaete li togod, odmah me nazovite. Znai li to da sada mogu ii? upita ga ustajui. Znai! Dajte mi jo vau adresu i telefonski broj. Nije iskljueno da u vam narednih dana mo-rati postaviti jo po koje pitanje.Mateja uze komadi papira i olovku, napie svoje podatke i prui to inspektoru. Zgodno nasmije se on. Pa mi smo gotovo susjedi. Vi ste u Hercegovakoj, a ja u Kosirni-kovoj.Ona navue smijenu kapicu, nasmije se i izae napolje, a inspektor se vrati do stola i zapali ci-garetu. Lidija je imala pravo, stvarno pretjeruje s cigaretama.Nalakti se, ela oslonjena o dlanove; inilo mu se da e mu glava prsnuti. Novogodinje je blag-dane proveo kod kue, sasvim sam, ali je, ini se, previe pio. Samake cuge, tumaio mu je svoje-dobno Komar, djeluju dvostruko pogubnije na organizam od onih veseljakih, drutvenih.Popije plivadon, a onda nazove bivu enu. Na Britancu nije bilo nikog; telefon je zvonio dugo,otegnuto, nekako uplje, a slualicu nitko nije podizao. Moda su se ve preselili k Tamarinu, pomislii jo se vie oneraspoloi. Znao je da Tamarin ima stanugu u Kamaufovoj ulici, u takozvanim ka-drovskimstambenim interpolacijama, alimu senijedalotraitinjegov broji provjeravatikakojemala.PonajviesebojaodabiTamarinmogaopodiislualicu,prepoznatimuglasisrdanorei:Zdravo, stara lafino! U tom sluaju uzmaka ne bi bilo: morao bi uljudno razgovarati s novim oda-branikom bive ene.Na vratima ureda pojavi se raspoloeni Stipeti. Ti boga! Da ste samo vidjeli, inspektore! Ovo dvoje su se tu na hodniku tako isposvaali da muje mala opalila takvu amarinu da mu je pala ona pederska francuska kapica. Zato su se svaali? Ne znam zbuni se Stipeti. Uinilo mi se da je on zajebava da je s nekim provela no... Valj-da je ljubomoran. Bedak! Pa svakom se moe dogoditi da ga enska izgustira i zamijeni s drugim...Banigaznaajnopogleda,gotovosigurandajeprimjedbabilasraunata.Stipetizastane,aonda odmah prijee na drugu temu:ProvjeriosamJuraginpaso.Pasojeoriginalan,alijeslikazamijenjena,aigkrivotvoren.Dosta slab rad, ve se pod povealom sve otkrije. Pravi Stanko Juraga stvarno je stradao prije osamgodinausudarukamionaiosobnogautomobila.Juraginaenanemapojmakakojenestaonjegovpaso, ali se kune da ga nakon mueve smrti nije vidjela. No, dakle, stvar je jasna. Netko se dokopaopasoaiunutraubaciosliku.OdniosampasoJuraginojeniipokazaojojga.Nemapojmaijajeslika u njemu. Zna samo da to nije njen mu. Uostalom... to uostalom? upita Bani, vidjevi da je Stipeti malo zastao. Zdenka vam je htjela rei da je Juraga stradao prije osam godina, ali vi niste imali strpljenjasluati. Spustili ste slualicu. Da ste bili paljiviji... Nije na tebi da procjenjuje stupanj moje panje! prekine ga Bani ljutito. Evo ti novi po-sao! Provjeri nije li u kojem od zagrebakih hotela odsjeo njemaki dravljanin Bruno Keller. Dakle, vie nije Juraga nego Keller? Ne! ispravi ga inspektor. Keller je ovaj iju smo sliku objavili u novinama, a o identitetuonog koji je trebao biti Juraga sam e se pobrinuti. Kako? Ponovit e itavu stvar. Dat e da se objavi slika u novinama. A to ako ni ovaj nije Keller, kao to onaj nije Juraga? Hoemo li rezervirati po etvrt straniceu novinama i objavljivati fotose dok se netko ne javi?Inspektor ga ljutito pogleda, a Stipeti se brzo izgubi. Bio je to njegov tradicionalni stil zbog ko-jeg ga nitko na odjelu nije previe volio. Podii prainu, a onda podviti rep i nestati.U dva poslije podne Bani je zaustavio svoja privatna kola pred ulazom u Esplanadu, jer je Sti-peti brzo otkrio da je ba ovdje odsjeo gost Bruno Keller. Inspektorova neugledna etvorka tunoje djelovala ispred velebnog hotela pred ijim su se ulazom zaustavljala razvikana, elegantna udesaautomobilskeindustrije.JedanodrecepcioneranevoljkojepristaootvoritiKellerovusobu,unatotome to mu je Bani pokazao slubenu iskaznicu. ini se da je presudno bilo to to je gost stradao,pa se njegovo dalje uzurpiranje sobe u profesionalnom smislu dralo neopravdanim.Hotelski slubenik je bez rijei otvorio vrata sobe i pustio inspektora da ue, a onda i sam uao,stao metar-dva iza inspektora, kao da e pomno nadgledati njegov rad. Bani zabije ruke u depove,zastane asak-dva, premiljajui da li da udalji radoznala recepcionera ili da se uope ne obazire nanjegovu nazonost. Tko zna koliko bi tako premiljao da se na vratima nije pojavio trbuast mladi uskupoj, ali pomalo smijenoj bundi, s cigarom u ustima. Debeljko se prvo iznenadio, a onda, shvativ-i valjda to se dogaa, ljutito viknuo: Was heisst das?1 Der Herr kommt von der Polizei2 tiho e recepcioner, sav crven u licu. Verdammter Polizeistaat! Man kann sich nicht aus dem Zimmer rhren, ohne dass das Zimmerdurchsucht wird!3tokae?okreneseBanirecepcioneru.Nijerazumionjemakialijerazumiostranevuljutnju. Gospodin se jako ljuti to mu upadate u sobu. Kae da to dolikuje jugoslavenskom policijskomreimu. A tko je on?Kakotko?ValjdagospodinKeller!Ah,kakovasnijestid,drueinspektore,tvrdilistedajemrtav i tako me obmanuli!Debeljko prie Baniu i unese mu se u lice. Imao je nadutu sigurnost bogata zapadnjaka, koji sene da zezati od balkanskih primitivaca i siromaha. Gotovo da se derao: Haben Sie einen Durchsuchungsbefehl? Wissen Sie, dass Sie nicht das Recht haben, mein Zim-merzudurchsuchen,ohnedasseinBeamterdesdeutschenKonsulatsanwesendist?Ichwerdemichbeim deutschen Konsulat und ihrem Innenministerium beschweren.4 Gospodin e se poaliti njemakom konzulatu ree tiho recepcioner, ne ekajui da ga Banizamoli da prevede. A, budite uvjereni, i hotel e uloiti prigovor kod vaih pretpostavljenih. Ich bin ein angesehener deutscher Geschftsmann5 On je ugledni njemaki trgovac! Bani shvati to se zbilo. U Njemakoj zacijelo ima mnogo ljudi koji se zovu Bruno Keller, azanevolju,uZagrebususeovihdanazadesiladva.Ugovnimadovrata,pomisliBani,neznajuikako da se izvue iz nevolje. Enuldigen ree, ljut na vlastitu nesmotrenost i Stipetievu povrnost. Was enuldigen! Das ist ein internationaler Skandal!6Ne elei vie sluati dernjavu debelog napuhanka, koji je, na alost, bio u pravu, Bani se okre-ne i izae napolje. Dok je sjedao u kola, bio je jo uvijek uzbuen i zajapuren, razmiljajui o tometo ga eka sutra, kad vapski idiot stvarno zatrai zatitu od svog konzulata. A to e tek Deli rei!Znao je da je u situaciji u kojoj si gafove poput ovoga ne moe priutiti.Odluio je da se ne vraa u ured. Krenuo je kui, ponadavi se da e se uz vinjak-dva smiriti. Za-pravo, ta mi mogu, mislio je, zaustavljajui se u Kosirnikovoj budu li me i dalje zezali, sam u imdati otkaz i otii u nekakve druge poslovne vode. Ve na stubitu je uo kako mu telefon u stanu zvo-ni. Otkljuao je vrata, uao u predsoblje i podigao slualicu. S druge strane bila je Mateja Gapar. Vi ste, inspektore Baniu?Glas joj je djelovao nesigurno i uzrujano. Da odvrati on, pitajui se zbog ega ga zove. Zovem vas itavu vjenost. Danas prije podne netko mi je upao u stan i sve ispreturao. Neto jetraio. Odmah dolazim! iznenadi se on. Nita ne dirajte! Kako!? Ali, sve sam ve pospremila. K vragu! razljuti se on. Zar niste mogli priekati? Pa, bio je straan nered! Osim toga, zanimalo me da li je to nestalo, a to sam mogla utvrdititek ako sve stavim na svoje mjesto. Dobro, dobro, odmah u skoknuti do vas ree on, sjetivi se da ona stanuje tu u blizini.Nije mu trebalo ni pet minuta, a ve je zvonio na njenim vratima. Ona mu otvori, lijepa i dotjera-na,utegnutaulakusvilenukunuhaljinu.Dakle,pomislion,nesamodajestiglapospremitistannego se uspjela i dotjerati!Inspektor skine kaput i ue u sobu. Premda je i ona bila samac, za razliku od njegovog, njen jestan odisao smirenim redom. Hoete li to popiti? upita ga ona nakon to je sjeo.Uopenepijem!odmahneonrukomipoeseigratipraznompepeljaromtojelealanastaklenoj povrini niskog stolia. Ona mu okrene lea i natoi sebi au vina. Moda samo malo... prst... tiho e on, oiju uprtih u njenu au. Ali, ako biste imali netojae...Mateja se nasmije i iz kuhinje donese bocu prozirne finske votke. Kako je uao? upita inspektor, promatrajui kako kristalna tekuina ispunjava au. Ne znam. Kad sam se vratila, na vratima nisam nita primijetila. Bila su zakljuana. Nikakvihtragova nasilna otvaranja. Kakvu bravu imate? Dvije. Elzet i obinu. Pa zar niste i sami vidjeli kad ste ulazili? Mislila sam da vama kriminalis-tima nita ne moe promaknuti.On se gorko nasmije i otpije malo votke. Ovih mu je dana toliko toga promaklo da je po tomeznao da je u dozlaboga looj formi. Zreo za suspenziju! Osim vas, ima li jo tko kljueve stana?Ona malo porazmisli, a onda odmahne glavom. ak ni Santini? On najmanje! gotovo se naljuti Mateja. Ljubomorni idiot! Vaa veza nije ba najsjajnija?Onapreujenjegovopitanje,aonzaokruiprstomporubuae.Ondaseisampostiditojepostavio tako osobno pitanje. Pokua popraviti dojam: Je li ba sve bilo ispreturano? Zapravo, da... sve je bilo... Mislim pokua on objasniti zato je to pitao ako je samo odreeni dio stana bio ispreturan,modabismomoglizakljuititojeprovalniktraio.Gledajte,akovamjeispreturanakupaonica,onda provalnik zacijelo nije traio nikakve dokumente... Zato? Pa, zato to nasmije se on kao da se udi to njoj to nije jasno nitko ne dri dokumente ukupaonici. A, tako! shvati ona. Ali, ne, meni je ba sve bilo ispreturano. ak i kupaonica. Zacijelo jetraio jo neto osim onoga to je uzeo. Neto je uzeo! poskoi inspektor Bani. Da. Doite da vidite ree ona, ustajui od stola i prilazei regalu. Gledajte, ovdje drim vi-deo-rekorderikazete.Tridesetpetkazetasfilmovima.Uglavnommelodrameijurnjavesnasiljem.UznjihjebilaijednamalapolusatnaVHSkazeta.Znate,jednaodonihtosesnimajuvideo-kame-rom, a mogu se gledati tek kad se uloe u poseban uloak. Da, i... to se dogodilo? nagne se nad policu gdje su stajale kazete. Sve su tu, osim te male. Nju je provalnik ukrao. A to je bilo na njoj? nestrpljivo e inspektor. E, to je udno zamisli se ona. Nikako mi nije jasno zbog ega bi nekom to trebalo. Na ka-zeti je bila tridesetminutna gnjavaa... roendan moga estogodinjeg neaka.. .Bez veze!5.Inspektor Bani probudio se s tekim i neugodnim okusom duhana u ustima. Tek to je ustao, po-eo je razmiljati o neshvatljivim profesionalnim pogrekama to ih je proteklih dana uradio. Nije dokrajasasluaoinformacijeradniceuadministraciji,uznemirivaojekrivuosobu,nijeprovjeriopo-datke poslovino nepouzdanog Stipetia i upleo se u neovlaten pretres hotelske sobe stranog drav-ljanina.Ipak,premdaonjimanijeradorazmiljao,naziraojeuzrokesvojihpropusta:odosobnognezadovoljstva svim i svaim pa do alkohola to ga je sve ee opominjao jutarnjim glavoboljama.Nastavi li ovako, predmnijevao je, na nekom od narednih poslova skrhat e vrat. Jasno, ukoliko ga i utome ne sprijei suspenzija. Uini mu se da bi trebao neto uraditi sa sobom, neto radikalno... Modabi prvo trebao prekinuti s alkoholom. Opere se i obue tako hitro da se uspuhao i odlui izvesti jedanprastari pokus. Natoi au vinjaka, a onda je prinese ustima, zastane askom, da bi na koncu netaknu-topieizliouslivnik.Ponovipotomvjebujonekolikoputa.Biojedjeakizadovoljanishodomvjebe,alidalekoodpomislidaseodvikaoodpia.Izlijeostatakboceuauipogledajepremasvjetlu. Bila je ispunjena do polovice. Odlui jo jednom iskuati vlastitu volju, ali onda shvati da zatakvo iskuenje nema dovoljno ivaca. Ispije vinjak, a nakon toga ljutito tresne aom o slivnik.im se pojavio u uredu, rekoe mu da ga trai gazda. Gazda je bio familijaran naziv za pret-postavljenogdrugaDelia.Jedvasuspreuibijes,Delimuspoitnedaseoddobrogistraiteljapretvorio u zadnjeg pacera. U dugom solilokviju spominjao je razne neugodne stvari poput disciplin-ske komisije, suspenzije, otkaza, rasporeivanja na druge poslove i slino. Ono to ga je najvie rasr-dilo bila je Banieva nesmotrena akcija u Esplanadi, zbog koje je rano ujutro prosvjedovao Njemakigeneralnikonzulat.NakoncujeteknetosmirenijimglasomzatraioodBaniadamuobjasnioemu se radi. Vjerojatno rutinska stvar preko volje e inspektor. Pokuavao sam utvrditi identitet nastra-dale osobe. ini se da se radi o padu iz vlaka, ili o smrti prouzroenoj udarcem vlaka. Ima li indicija za neto tee? upita ga Deli. Mislim da nema polako e Bani, odluivi preutjeti provalu u stan Mateje Gapar, provalukoja je na sluaj bacala sasvim udnu sjenku.Pakogvragasiondaupadaouhotelskusobu?raestiseDeli.Znakakvogemosadaimatiokapanjastimkonzulatom,abogmeisnaimsekretarijatom.Aakostvardopredojavnosti,ondaineznam...Pa,tebijepoznatodaitavnizpublicista,demokrataikojekakvihpiskaralajedvaeka da nas raspali po novinama... Baniu, ozbiljno u porazmisliti to u s tobom uraditi, i hoe liuope raditi na toj stvari... To ste i proli put kazali ree Bani, i sam se zaudivi drskom tonu vlastite primjedbe. I jesam! Ali, vjeruj mi, ovaj put u stvarno razmisliti hoe li mi se uope muvati u ovoj slu-bi!Nakon rifljanja, kroz kakva je u posljednje vrijeme ve nekoliko puta proao, Bani se, umo-ran, slomljen i bezvoljan, vrati u svoju sobu. Na stolu ga je ekao fascikl s izvjetajem i Zoranovomsamodopadnom napomenom kako se u tekstu nalaze neke vane stvari koje je uoio. Izvjetaj je bionapisan savjesno, ali s obiljem sasvim suvinih zakljuaka i detalja. Prvi ovjek, navodni Juraga, stra-dao je od posljedica udaraca, koji su mogli proizii od pada iz jureeg vlaka, ali i od udarca vlaka,dok je drugi, onaj koji se navodno zvao Bruno Keller, umro od kljenuti srca. Obdukcijom je ustanov-ljeno da je u krvi imao visok postotak kloral hidrata, koji je u organizam morao biti unijet parente-ralnim putem. Na leima mu je pronaen indikativan trag uboda, zasigurno od injekcijske igle. Inae,kloral hidrat, kako se navodilo u izvjetaju, jest preparat poznat svakom veterinaru, jer se koristi zaeutanaziju ivotinja. Mali ostatak kloral hidrata nalazio se u injekciji to je pronaena pored tijela na-vodnog Jurage. Kako je bilo jasno da navodni Juraga nije mogao pasti iz vlaka, i u padu spraiti Kel-leru eutanazijsku dozu, Bani zakljui da je ubojica, nakon to je usmrtio Kellera, jednostavno previ-dio nailazak vlaka koji ga je udario. Prema priloenoj satnici vlakova, dalo se zakljuiti da ga je tres-nuobrziljubljanskiu9.45sati,alisenitkoodpresluanihstrojovoanijemogaosjetitidajenatom dijelu pruge primijetio neto neobino ili sumnjivo. Jasno, to se dalo protumaiti i gustom ma-glomtoseprostiraladuitavaputa.OnotoseBaniuuinilovano,bilajeinjenicadajedvadana kasnije, u blizini mjesta nesree, pronaeno vozilo rent-a-cara, to je tri dana ranije bilo unajm-ljeno na ime Stanka Jurage. U vozilu su pronaene neke zanemarive sitnice, ali i jedan Smith and We-sson 44 Magnum, iz kojeg, kako je utvreno ekspertizom, nije pucano. Sad, ako je to to je navodniJuraga ubio Kellera kloral hidratom, a ne revolverom, bilo nejasno, jedna je druga stvar bila sasvimjasna: to da je tip s magnumom u pretincu automobila svakako opasna i na sve spremna osoba. Inspek-tor doita izvjetaj, a onda zgrabi telefon i nazove Zorana. Zorane, dobar vam je izvjetaj ree mu glasom kojem nije nedostajala dvosmislenost. Je l te da u njemu ima korisnih opservacija? Naravno sloi se inspektor. Mnogo mi je koristilo to te ste napisali da su prezervativi pro-naeni u Juraginom depu bili nerabljeni.Prije no to je zateeni Zoran uspio neto rei, Bani spusti slualicu i krene napolje. Od vied-nevne,upornemagle,kaparazvodnikamoradajebilastranovlana,takodajejedvaupaliokola.PetnaestakminutakasnijebiojevenaMatejinimvratima.Zamoliojujedakrenesnjim.Onaseobukla i sila, spremna da mu pomogne, premda nije znala kako. Dok su se kolima polako uspinjaliprema vrhu Pantovaka, ona ga bojaljivo priupita: Kamo me to vodite, inspektore? Pokuat emo pronai tu Kellerovu ludnicu nasmije se on, kao da ni sam ne vjeruje u svrho-vitost takva plana. Pored Vile Vajs morali su usporiti, jer je na ovom mjestu magla bila najgua. Dabi prekratio vrijeme i prekinuo neugodnu tiinu u kolima,Baniukljuiradio,nakojemjeumoranihrapavglastumaiokakojeovamaglanekavrstaekoloke katastrofe. Maglu nije pospjeila samo temperaturna inverzija, tvrdio je strunjak, ve joj jepripomogao i strahovito visok stupanj razliitih zagaivala, to ih je uspjela ispustiti ni od koga kon-trolirana okolna industrija. Strunjakov glas bivao je sve glasniji i sve ogoreniji. Sad vie nije pri-ao samo o magli i sumpornom dioksidu, nego o ekolokoj apokalipsi uope. Okomio se na nuklear-nu elektranu Krko u iji rad nitko nema pravi uvid, a nastavio s deponijima nuklearnog otpada i pos-ljedicamaeventualnognuklearnograta.Zavriojeuistinudojmljivomreenicom,rekavidaesvevee opasnosti ekoloke katastrofe preivjeti samo nii oblici ivotinjskog svijeta, kao to su takorii korpioni. Dan poslije okonao je strunjak zlokobno izlaganje nee izgledati onako kao to izgle-da u filmu. Dana poslije nee ni biti. Jedino za korpione!Inspektorova etvorka zakaljuca, poskoi i smiri se na platou parkiralita estinskog lagvia. Sad ete vi voditi ree Bani, pridravajui joj vrata automobila. Mislim da bismo morali krenuti ovuda pokae ona prema puteljku to je vodio prema jedvavidljivom umskom obronku. Pokuajmo sloi se on.Hodali su kroz maglu i spoticali se o kamenje. Svud oko njih irile su se bijele kronje, otealeod snijega. Vukui se sporo kroz maglu, uini im se da su izgubili orijentaciju, tako da nisu znali jesuli proli kilometar ili dva. Zatim su naili na stazu kojom se moglo skrenuti gore, prema brdu. Odlu-ie krenuti njome. Penjali su se moda dvije-tri stotine metara, a onda, na najveoj strmini, ona izja-vi da ne moe dalje. Izdrite! hrabrio ju je Bani. A to ako je luak lagao? dahtala je umorno. to ako je sve izmislio?Preli su jo stotinjak metara, a onda je i staze nestalo. Vidite inspektore osloni se ona o drvo i skine kapu. to emo sada?U hladnom, maglovitom prijepodnevu topla joj se kosa puila. Vratit emo se i pokuati pronai novi put.Ona zakoluta oima. Ljutito nabije kapu na glavu i krene nizbrdo. Sputajui se za njom, uo juje kako psuje i izgovara rijei neprimjerene djevojci uglednog novinara. Ree joj to ne bi li je malkorazljutio, a ona glasno opsuje i njega i novinara.Vratie se do glavnog puta i nastavie dalje prema umi. Kad su naili na novu stazu, to se odva-jala prema brdu, nisu bili uope zadovoljni, jer su znali da ih ponovo eka muno i neizvjesno pen-tranje. Inspektore, ovo se zove policijska brutalnost ree ona, zastavi nakon to su se uspeli gotovokilometar u brdo. Budite uvjereni da u se poaliti Odboru za zatitu graanskih prava. A to bih ja trebao rei! dahtao je on, umoran i beznadan, jer mu je neuredan ivot, ini se,odnio i ono malo kondicije koju je imao. ta biste to vi trebali rei? ljutila se djevojka. Vi barem imate izme, a ja sam u niskim cipelama. Noge su mi skroz-naskroz mokre.Uistinu, snijeg je ovdje bio toliko dubok da se u niskim cipelama morao osjeati kao da je bos. Pogledajte iznenada e ona. Ovo drvo o koje sam se naslonila, nije li to breza? Tu je jo jedna! uzvikne on i krene kroz snijeg.U tom asu noga mu se posklizne i on se stropota preko neeg glatkog i tvrdog. Mateja mu htje-de pruiti ruku, ali on, onako leeki, poe rukom razgrtati snijeg. Ispod snijega ukae se ravna lede-na povrina. Zaleeni izvor proape ona i pokrije rukama usta.Bani osjeti udno uzbuenje, ustane i protegne bolne udove.Ispruivi se na ledu natukao je desno koljeno, ali mu se bol u tom asu uinila nevanom. Ako se ne varam rei e djevojka sada treba pronai zaravanak s drvenim bunarom. Zar jemogue da je govorio istinu? Mogue je odvrati on ali je nemogue da se ovdje nalazi bilo kakva ludnica.Zaravanak s bunarom traili su itav sat, ali su ga na koncu ipak pronali. A stotinjak metara da-lje, vie sjeverno nego istono, nabasae na drvenu baraku.Baraka je bila iroka etiri-pet metara, dugaka desetak. Krov joj je bio napravljen od valovitihploa, koje su bile u loem stanju. Na proelju je imala tri prozora, dva zastakljena, jedan razbijen. Is-pred ulaznih vrata nalazio se nagnut betonski prag, a iznad njih je netko crvenim auto-sprejom napi-sao LUDNICA.TakonetoKellernijemogaodratipravomludnicom,pomisliBani.Zacijelojegovoriooludnici samo stoga to je situacija u kojoj se naao djelovala suludo.Inspektor krene kroz dubok snijeg prema ulazu. Mateja se ne pomakne s mjesta. No, to je? zastane i on, udei se njenoj neodlunosti. Bojim se. Ako Keller nije lagao, onda bi oni to su ga traili mogli biti jo unutra. Ne bi mogli biti mirno e on. Zato? Zato to u snijegu nema nikakvih tragova. Mora da su otili odavde jo prije Nove godine.Ona je neko vrijeme premiljala, a onda se uputi za njim.Unutranjost barake inila je jedna jedina velika prostorija. U kutovima su bili smjeteni bijeli,metalni, vjerojatno bolniki kreveti, tako da je u prostoriji moglo spavati etvoro ljudi. Pod je bio na-injenodloihdasaka,djelominoistrunulih.Nasuprotulazunalazilasevelikapenadrvasgor-njom povrinom na kojoj se moglo kuhati, do nje je bio metalni umivaonik s lavorom, a pored umi-vaonika raskliman ormar otvorenih vratnica. Ispred jednog prozora stajao je drven stol oko kojeg subile etiri stolice. Pod stolom su leale dvije vree skamenjenog cementa i neto graevinskog alata.Pogledajteovopreplaenimeglasomdjevojka,kojajerazgledalajedanodkreveta.taovo treba znaiti?Inspektorprieismsenemaloiznenadi.Okookomiteipkemetalnogkrevetabilajestisnutakarikapolicijskihlisica;drugakarikaslobodnojelealanagrubomjutenomuzglavljuispunjenomslamom. Izgleda da je govorio istinu gotovo e aptom djevojka.Baniprieormaru.Rairidokrajakripavavrataipogledaunutra.Napolicamasusevidjelijasnitragovineijegnetakodavnogboravka.Dvatvrdakruhakojizboghladnoejonisupoelipljesniviti, smrdljiv komadi peena mesa, poluprazna vreica rie, gomila neotvorenih konzervi go-tovih jela, desetak praznih boca pia i dvije jo pune boce, sol, prekrenuta boca ulja, neto medicinskeopreme i tri ampule. Inspektor uze jednu i priblii je svjetlu. Na etiketi ampule pisalo je: kloral hidrat.Bani se okrene Mateji i vano je pogleda: Jo sam vas prije htio upozoriti ree, stavljajui ampule u dep. Onom vaem Santiniju osvemu ovom ne bi trebalo nita priati. Zato to je novinar? I zato to je novinar, i zato to je ljubomoran. Ali, jasno, najvie zato to je novinar! Odavanjetajni njihova je profesija!Inspektor krene prema pei, hladnoj ba kao da nikad nije ni loena. Sagne se i otvori vrataca.Osim pepela i poluizgorjela panja, unutri nije bilo nieg. A onda primijeti neto neobino to je lea-lo pored pei, sagne se i podigne. Na dlanu mu je lealo metalno dugme priiveno uz komadi zelen-kaste tkanine. Reklo bi se da je netko zgrabio to dugme i istrgao ga zajedno s tkaninom. Ovo emo uzeti pa idemo natrag. Zar neete malo bolje pregledati? Mislila sam... udila se ona.Poslatuodmahekipu.Nematepojmakakoetoonitemeljitoispregledati,isprepipatiiis-preslikati... govorio je inspektor, a onda je iznenada zastao, uoivi valjda jo neto vano.Desno od pei nalazila se duboka, okrugla posuda od tamnog metala u koju se oito baca pepeoiz pei. Iz pepela je virio ugao neeg to je podsjealo na knjiicu. Vrcima prstiju Bani uhvati ugaote stvari, izvue je i otrese pepeo s nje. Prvo se inilo da je siva, ali nakon to ju je otresao, ustanoviojedajedjelominozelena.Biojetoizguvanidobranonagorionjemakipaso.Banigaotvoriiodmah u mislima poe graditi udnu konstrukciju: Ako su momka drali ovdje, onda su za to mogliimatimnogerazloge.Meutim,akosunakonnjegovabijegaismrtiprovaliliustanukojemjeonproveo no, onda su to uradili zbog toga to su traili neto to je on posjedovao. Dakle, ovdje su gadrali zato da ga prisile da im to neto dade. Jo jedna stvar postaje oigledna. Ono to su traili onnije imao uza se. Da je imao, uzeli bi mu. I ne samo to nije imao uza se, nego im nije htio ni dati. Daje htio dati, zacijelo bi bili otili tamo gdje je to krio, dakle momak ne bi bjeao! A to to je bjeao,moe biti i stoga to su mu oni dopustili da pobjegne. Vjerojatno su ga slijedili, nadajui se da e ihodvesti do mjesta gdje je sakrio to neznano neto. Slijedili su ga i tako doli do stana Mateje Gapar.Priekali su zgodnu priliku i pretresli stan, i... i... odnijeli video-kazetu. Je li video-kazeta bila ono tosu traili, ili je ona bila samo dio onoga to su traili? Ali, na video-kazeti je bio snimak djejeg ro-endana, a to ih nije moglo zanimati. to ste to nali? prekine ga Mateja u razmiljanju.On se trgne, kao da ga je iznenadila njena nazonost, a onda joj prui nagorjeli paso.Ona ga otvori i pogleda.Lice s fotografije odmah je prepoznala.Ispod fotosa bilo je otkucano pisaim strojem BRUNO KELLER.6. Onog naeg, znate, onog za kog smo mislili da se zove Juraga, nitko nije prepoznao. Objavilismo mu sliku u novinama, ali se nitko nije javio govorio je Stipeti, oslonjen o dovratak Banievesobe. Ali nam se javio jedan koji je prepoznao Kellerovu sliku, premda je vie ne objavljujemo.Bani podigne glavu sa spisa to ga je prouavao i upitno pogleda Stipetia. Javio se od kue. Star je i nepokretan, vezan uz invalidska kolica... Mislili smo ga dovesti, alije on zamolio da doemo k njemu. Mislim da je tako... Jest, pametnije je preduhitri ga Bani. Kako to da se nije odmah javio... onda kad je slikaobjavljena? Kae da je novine dobio kasnije. Pretplaen je. Neka zbrka s potom. Znate da pred novogodi-nje praznike redovito kasne. Evo vam adresa ako ete vi... ili mislite da je bolje ako ja odem? Taman posla! ree inspektor, pospremajui spis. Sam u.igmund Nagy ivio je u dvorinom stanu u Ilici, u zgradi to je inspektora Bania podsjetila naonu veselu kuu iz filma Tko pjeva zlo ne misli. Kad prou ova magla i snijeg, ovdje zacijelo sve bujaod veselog susjedskog ivota, mislio je inspektor, zvonei na vratima s ploicom IGMUND NAGY.Sdrugestranezauojekripuinvalidskihkolica,aondasusevrataotvorilaionjeugledaostarcakoji je prepoznao Kellerovu sliku.Gospodin Nagy imao je na sebi pletenu vestu, a preko koljena kariranu dekicu. Lice mu je bilostarako, ali nekako profinjeno, izdueno i uokvireno podugom sijedom kosom i rijetkom bradicom. Vi ste kupac za violinu ili policijski inspektor? upita ga stari i dobro promotri, a onda nado-da: Ah, da, po vaim se rukama vidi da nikad u ivotu niste drali violinu. Vi ste, dakle, inspektor? Jesam tiho e Bani, ekajui da ga stari pozove unutra.Stari ga uvede u stan i ponudi mu da sjedne u fotelju, a sam se namjesti pored velikog trokrilnogprozora, uz koji je, zacijelo, u proljetnim i ljetnim danima uivao u toplim sunevim zrakama.OnjemojneakreegospodinNagy,nagloseuozbilji,izvadiizdepabijelumaramicuiobrie okrajak oka. Ja sam mu bio jedini ivi rod. Nikog vie nije imao. Mislio sam kako uskoronee imati ni mene, a, eto, dogodilo se da ja vie nemam njega. to se to s njim dogodilo? Teko je rei ree inspektor, vadei kutiju cigareta. Postoje indicije da je ubijen. Trudimose da saznamo to i kako se zbilo. Molio bih vas da ne puite ovdje. Znate, imam kronini bronhitis ve trideset godina.Kako bi pokazao da se ne pretvara, starac se nakalje, a Bani nevoljko spremi cigarete u dep. Pretpostavljamo da je va neak njemaki dravljanin? ree inspektor. Silom prilika. Kako to mislite?Sluajte,inspektoremirnim,usporenim,starakimglasomgovoriojegospodinNagydabiste razumjeli, moram vam ispriati sve to znam o svom neaku, premda, zapravo, znam vrlo malo. Paljivo u vas sasluati ree Bani, vadei blok i olovku. Nemate nita protiv toga da zabi-ljeim ono to mi se uini vano?Preuvi njegovo pitanje, starac poe polako priati: Mali je sin moje sestre. Rodio se 1944. tamo dolje na Trenjevci. Otac mu je poginuo 1945, os-lobaajui Zagreb, pa ga je othranila i odgojila majka. Ona je, jadnica, itav dan radila, tako da je onuglavnom bio preputen ulici, ali je svejedno bio jako fin deko. Okolnosti ga nisu uspjele pokvariti.A onda je, tko zna zato, 1959. ili 1960, pobjegao u inozemstvo. Nikom se nije javljao. Erika, mojasestra, umrla je od plune embolije 1961. a da nije ni saznala da joj je sin iv. Poslije se poeo javljatimeni, ali rijetko, i na neki udan nain... Kakav udan nain? Pa, tako gestikulirao je stari u roku od desetak dana napisao bi tri pisma, a onda tri-etirigodine ni slovca! Gdje je bio? ime se bavio? Puno pitate! uzdahne Nagy. Tko zna ime se sve nije bavio, i gdje sve nije bio! Izgleda da jenekovrijemebiouLegijistranaca,zatimjeotputovaouAmeriku,paseondajavljaoizNjemake,vedske... Mislim da sam dobio i jedno pismo iz Argentine. Imalo je ig Buenos Airesa. Otprije dese-tak godina uglavnom boravi u Njemakoj i vicarskoj. Onda je on bio neka vrsta skitnice i internacionalnog lumpenproletera? upita inspektor nag-nut nad svoj blok.Varateseodmahnerukomstarac.Modajeupoetkutoibio,aliposljednjihgodinaonvamjebiougledan,profinjenivrlobogatovjek.Letiojesamoposlovnomklasomaviona,vozionajskuplja kola, odsjedao u najotmjenijim hotelima... Pokazat u vam samo njegovu garderobu, tu uormaru... Za to je morao imati neke materijalne pretpostavke? Kako to mislite? Pa, morao je dobro zaraivati. Svakako, svakako ree starac, zadovoljan to je shvatio pitanje. Bruno vam je bio nekakvazvjerkaumeunarodnojtrgovini.Radiojezajednumeunarodnufirmu,mislimkaokonzultantzaposlove s Istokom. Za koju firmu? To vam ne mogu kazati jer ne znam. Bruno je nerado govorio o svojim poslovima. Ali, ta vamfirma sada neto financira tu kod nas u Jugoslaviji. Moda bi vam to mogla rei Privredna komora,ili, ta ja znam, netko u tim nadlenim organima... Ovo je va neak, Bruno Keller? prui mu inspektor fotos koji je izvadio iz depa.Stari pogleda sliku, ponovo izvue maramicu i obrie suze, a onda fotos vrati inspektoru. A ovaj? dometne inspektor, pruajui mu fotos drugog mrtvaca s Aleje Bologne.Stari je Nagy dugo prouavao fizionomiju na slici. Tko vam je taj? odmakne sliku i radoznalo pogleda inspektora. Podsjea me na pokojnogviolinista Balokovia. Imao je uza se paso na ime Stanka Jurage. Njegov je le pronaen pored lesa vaeg neaka. Nikad uo, ni vidio! odsjee starac. Da li je Bruno odsjedao kod vas? Mislim, kad bi doao u Zagreb nastavi inspektor s pitanji-ma.Starac ga pogleda zaueno; inspektor je kuckao olovkom o blok i treskao nogom.Sluajte,inspektore,akostenervoznibezcigareta,moetetamouhodnikupopuitipaemonakontoganastavitirazgovor.Znamtojeto.Ijasamsmnekobiostrastvenpua.Matastras-tven! Bio sam sulud oboavalac nikotina! Nije vano. Ili biste moda neto popili? Tamo je... Hvala, uope ne pijem slae Bani, nastojei obuzdati ruku u kojoj je drao olovku. No, gdje smo ono stali? popravi Nagy dekicu, koja mu je grijala koljena, pa nastavi: Kad bidoao, redovito bi se javio. Neki bi put i prenoio, ali je radije ostajao u hotelu. Eto, javio se nekolikodana prije Nove godine, prenoio, ostavio neke stvari i onda otiao. Nemate pojma gdje je bio? Ne, stvarno ne znam. Nije li u Zagrebu imao kakve prijatelje ili znance kod kojih je mogao odsjesti? Koliko se sjeam, o takvom neem nikad mi nije priao. Moda je i imao, a moda i nije... A kako je doao? Doletio je avionom?Gospodin Nagy se zamisli, a onda mu se lice ozari. ini se da je spadao u starce koji su veseli iponosni kad se neeg sjete. Nije doletio! Doao je svojim bijelim Mercedesom. Moda bi vam bilo od koristi da pronaeteta kola? Obino ih je parkirao u... u...Kaotosemaloprijeozario,takosesadrastuio.Oitosenijemogaosjetitigdjemujeneakparkirao kola. Bilo bi dobro da se sjetite. Ne mogu sada! Ali, past e mi ve na pamet. To u vam javiti. Imate telefon? Imam.Ah,pada!GlupopitamispriavaoseNagy.Jasnojedanapolicijimorateimatitelefon!Kako biste inae radili?Bani mu prui posjetnicu, a stari je pogleda kroz debele naoale to ih je izvadio iz futrole nastolu. Nikola Bani! Zgodno! Vi Banii ste iz Primorja? Nismo otpovrne inspektor. Znate iznenada e stari, kao da se netom sjetio. Bruno vam je zbrisao u inozemstvo kao di-jete... bez dokumenata. U toku vremena koristio je razna imena, a sada se vratio onom starom. BrunoKeller. Samo si je dodao jo jedno l, valjda da zvui vie njemaki. Inspektore, zbog ega mu je tobilo potrebno? Ne znam otpovrne Bani, zbunjen ovakvim pitanjem. Moda biste mi pomogli kad biste mirekli adresu njegove rodne kue. Tamo na Trenjevci... To je negdje u Grebengradskoj brzo e Nagy. Ali, to e vam to? Tamo sigurno vie nemanikog tko bi ga pamtio. Prolo je gotovo trideset godina. Nikad se ne zna. Kunog broja se ne moete sjetiti? Ne. Ako se dobro sjeam, kua im je bila negdje oko sredine ulice, na junoj strani. Biste li dozvolili da bacim oko na njegove stvari? Ako se ne varam, rekli ste da je neto osta-vio kod vas. Znate, samo ja nemam nikakvog naloga da bih pregledavao...Ma,kakavnalog,inspektore!Pa,svojismo!nasmijesestariipljesnepokoljenima.Slo-bodno pogledajte, ali ete mi zauzvrat uiniti jednu uslugu.Bani ga upitno pogleda, ne znajui na to cilja. Vidite, ja sam star i vezan uz kolica. Nikog vie nemam, a sa susjedima uope ne razgovaram.Kad bude sprovod, biste li mi mogli osigurati kola i nekog da me odveze? Kako da ne! snae se inspektor. Imamo jednog ovjeka koji je ba zaduen za takve stvari.Zove se Stipeti. Ba vam hvala! A sad pogledajte, sve je u ovom ormaru.Bani prie starom stilskom ormaru, koji je za ljubitelje otmjenih enterijera morao predstavljatipravu dragocjenost, okrene kljui i otvori vrata, koja neugodno zakripae.Navjealiciormarabilasunanizanaskupaodijelasamblemimapoznatihstranihproizvoaa,dvakonatakaputa,jaknaodmekejelenskekoeiskijakajakna,zacijeloispunjenagujimpape-rjem. To je garderoba koju je stalno drao ovdje, kako je ne bi morao seljakati ovamo i onamo. Do-lje su vam cipele. Imao je udan obiaj; nosio bi ih dva-tri puta, a onda bi kupovao nove.Bani se nasmije u sebi, shvativi da su pedesetih godina tamo na Trenjevci cipele morale bitistatusni simbol. To je bio kompleks iz djeatva, pomisli, pa se sagne i pogleda pet pari uistinu novihi skupih cipela. Gore na polici su stvari to ih je ostavio kad je posljednji put navratio.Bani pogleda prema polici. Primijeti skupi mali Samsonite koveg i tri kutije s boicama PacoRabannea. Odmakne kutije i pokua otvoriti kovei. Bio je zakljuan. Okrene se i nemono pogle-da u starog.Znam!reestari.VisteradoznaliinajradijebistetajfiniSamsoniterazvalilikaramailinoem. Pogledajte, mislim da je klju drao u unutarnjem depu jednog od odijela.Dok je pretraivao depove, Baniu iznenada pade neto na pamet pa upita starog ujaka: Nije li vam ovih dana netko provaljivao, preturao po stanu ili slino? Ne! odluno e Nagy. Tko bi? Ne znam! Moda neki od Bruninih znanaca? Koliko ja znam, Bruno nikom nije govorio da ima ujaka u Zagrebu. A kako bi mi i preturalikad sam stalno kod kue, zatien sa tri komplicirane uvozne brave? Kakve brave? zaudi se inspektor. Bruno mi ih je donio iz vicarske. To je radi mojih violina. Posjedujem skupocjenu kolekcijuviolina. Ali, vas to ne moe zanimati. Vidim vam po prstima. Po prstima?! Imate nesenzibilnu ruku! rei e stari Nagy, kao da se ljuti zbog toga. Vas zvuk violine za-cijelo ne moe nagnati na dublje emocije. Sigurno imate populistiki ukus. Novokomponirana nazal-na arlaukanja, domai lageri... Ne, violina ne! Moda jo ona u rukama raspomamljenih Cigana, aliozbiljan gudaki koncert, to ne... Imate pravo, ali nemam ba populistiki ukus. Pa ta onda volite? radoznalo ga pogleda starac. Dez. Charlie Parker i slino. Ali, nemam ba mnogo vremena za... Ma, znao sam! odmahne rukom stari. Sve je to isto!Putajui starog da pria o glazbi, inspektor zadovoljno napipa kljui u unutarnjem depu pos-ljednjeg odijela i otvori kovei. Prvo to je spazio bio je isti onakav Magnum kakav je posjedovao ilani Juraga. Pored revolvera bila je smea, koom presvuena kutija s posjetnicama. Izvadi jednu ipogleda to na njoj pie. Bila je otisnuta na finom, bezdrvnom papiru i moderno dizajnirana. Tekst jeglasio:Mr BRUNO KELLERITERIdeen Technologie RealisationNew York Paris Frankfurt ZrichIspodtogabilesusitnootisnutenekeadreseitelefonskibrojeviuZrichuiFrankfurtu.Vjerojatnosjeditakorporacijskihpodrunica.Uzasveovo,naneskrivenBanievushit,ukoveiusubileidvije JVC video-kazete, te uta kuverta zalijepljena selotejpom. Vidjevi kazete, shvati da je pretekaoKelleroveprogonitelje,kojizacijelonisuimalipojmaostaromujaku,pajetakodragocjeniplijenpao njemu u ruke. Gospodine Nagy ree oklijevajui bojim se da u ovaj kovei morati uzeti. Jasno, napisatu vam potvrdu i poslije e vam sve biti vraeno. Jedino... revolver... pretpostavljam da za nj nematedozvole.Kakobihimao!Pa,tojevaljdaBrunovrevolver?Ma,uzmitesve,inspektore!Samoakojouvijek vrijedi naa pogodba. To je u redu promrmlja Bani, a onda rastrgne selotejp i iz kuverte izvue est polaroidnihfotografijaukoloru.Tektomuseuinipravimistranimplijenom.Svihestfotosapokazivalojedvamukarcaurazliitimpoloajimaiodnosima.Jedanjebiodebeo,sijedielav.Nosiojebijelupotkoulju,napetuprekotrbuhaismijeneljubiastegaicekakvesemoguvidjetiuporniima.Nanekima od fotosa debeljko je sjedio na kauu, na nekima je leao, a na jednom je kleao pred drugimmukarcem. Drugi je mukarac bio mlad, lijepe, vitke grae i rutavih prsa. Na sebi je imao samo en-skisteznik,ukraencrnomipkomienskearape.Odnossnimljenihmukaracabiojesasvimne-dvosmislen,ponajprijezbogtogatojespolovilomladiauenskomsteznikusasvimnedvojbenobilo u erekciji.Inspektor okrene jednu od fotografija i spazi flomasterom ispisanu reenicu:DIE GRAUZONE, was ist das?77.Ponovo je snijeilo. Gusto i, kako je u jednoj knjizi proitao neutjeno! Nije imao nekih osobi-tihsklonostispramknjievnosti,alibituitamoproitaopokojuknjigu.Zaudo,nikadgasenebidojmio sadraj, problem ili poruka to ju je knjiga trebala doapnuti itaocu, ali bi ga katkad potreslaneka reenica. Jedna jedina reenica unutar kakvih par stotina stranica teksta. Tako je bilo i s reeni-com:snijeilojegustoineutjeno.Kodstarog,ishlapjelog,aliudnogizanimljivoggospodinaNagya ostao je manje od sat vremena, a napolju se ve bio nakupio poprilian pokrov svjeeg snije-ga. Nuklearni e rat preivjeti samo korpioni, usijee mu se u glavu reenica to ju je juer uo naradiju,papomislikakoitareenicazvuikaodajeiznekogmranog,apokaliptinogknjievnogdjela.Ili,modanemranog?Modaboljemaglovitog,poputovemagletosevedanimanedie sa zagrebakih ulica.Parkiraojekola,uzeoSamsoniteikrenuopremauredu.Krozizlogkafiaukojemsepoestoaskalo,spaziKomaraisjetisedamujeonuovomtrenunajpotrebniji.Jer,inspektorKomarpos-ljednjih je desetak godina proveo akajui po privrednom kriminalu, tako da je bio pravi ivi regis-tar podataka o privrednim poduzeima, osobito o onima gdje je smrdjelo. ak su govorkali da po-sjedujepriroenoulozaotkrivanjemalverzacijaiusredinamagdjesustvariprividnoilekaopoloju, i gdje su se svi kleli da je zakonitost prvi i osnovni sveti princip poslovanja.Komar je stajao sam, oslonjen o pult, ispred njega puila se kava, a pogled je upro nekamo van,kao da pokuava prebrojiti pahuljice to su prijetile da zatrpaju ulicu.StarimojobradujeseKomarimgajespazio.Slutimdasisenelegalnoobogatio.OvajSamsonite predstavlja pravo malo bogatstvo. Morat u zaviriti u tvoje knjigovodstvo.ImapravoreeBani,stavljajuikoveinapult.Modaijestpravomalobogatstvo.Kao to bi prezreni pisci krimia rekli: U njemu bi se mogao nalaziti klju odgonetke jednog slua-ja. Klju odgonetke! Ha, ha, ha nasmije se Komar. Ne bi li bilo loginije kazati klju zago-netke? Hoe li neto popiti? Vinjai?Bani osjeti kako mu je neto gorko kliznulo jednjakom; od jutra nije nita popio, ali je bio si-guran da je Komarova ponuda ista kolegijalna provokacija. Zna da vie ne pijem odvrati on i izvadi cigaretu. Morao je nadoknaditi sat prisilne apstinen-cije na koju ga je primorao bronhitis starog kolekcionara violina. Trebam tvoju pomo. Informaci-ja iz tvog resora.Komar ga upitno pogleda. Ne znam koliko si upoznat s postojanjem stanovite firme ITER, trebalo bi mi nekoliko podata-ka o njoj. ini se da se radi o stranom ulagau koji podie nekakav objekt kod nas.Inspektor Komar ga je i dalje gledao s dozom nevjerice. Ti nisi uo za ITER? upita, srknuvi vruu kavu. Prije nekoliko godina o tome se dosta pi-salo, a onda kao da je palo u zaborav. Promaknulo mi je pomalo e skruenim glasom Bani.ITER,iliaj-ti-erjetransnacionalnaagencija,kojaakumulirakapitalzainteresiranihzapad-nih firmi i usmjerava ga u zajednike poslove s treim zemljama. Koliko ja znam, sam ITER nita neproizvodi, te je neka vrsta poduzetniko-financijske transmisije. Radi neto kod nas? Koliko se sjeam nastavi Komar i napravi lice kao da se pokuava prisjetiti, premda je to bilaretorika poza novine su pisale o nekoliko projekata, ali mislim da se sve svelo na Multikem. Stvarje u poetku epala ali se sada bre krenulo. Multikem? to se udi? prekori ga Komar. I o Multikemu se pisalo! Multikem je naziv tvornice, djelodomaegulagaaiITER-ovezdravedevizneinjekcije.Tojekemijsko-industrijskiobjektnegdjenahrvatsko-slovenskojgranici.Mislimdaeproizvoditinekakvavezivaikomponentezaboje,kaoinova univerzalna ljepila. Ali, ne kuim ti se ja u tehnologiju. Stvar je ve proradila? zanimao se Bani. Ma, drek! odmahne rukom Komar. Koliko znam, jo su na temeljima. eka ih jo dovre-nje objekta i montaa proizvodnih lanaca. Mislim da se radi o francuskoj... ili japanskoj tehnologiji...vrag e ga znati! to ne ode tamo i ne raspita se? Kako? Rekao si da su podigli tek temelje? Isuse, pa ti si klinac, a ne inspektor! Pa, nee alabazati po temeljima! Kao i svaka prava firmau osnivanju, i Multikem ima ve odavno poslovne prostorije, direktora, inenjere... Zahuktali pogonkoji troi, a jo uvijek nita ne proizvodi. Gdje su im prostorije? Otkupili su i adaptirali dva stana u Gundulievoj ulici. Strana stvar, uo sam. Izvana, podrtinaodzgrade,aiznutra,supermoderna,kompjuteriziranaposlovnicaizamerikihfilmova.Dvadesetprvo stoljee! Ne znam tonu adresu, ali e je nai u telefonskom imeniku. Tko im je direktor? uo si za Siniu Kostelca? Onog biveg politiara? Da! potvrdi Komar i ispije ostatak kave. Stara pria. Slovio je kao autoritarna faca, pa suvaljdasmatralikakojeboljedauovomperiodudemokratizacijesvojuautoritativnostupotrijebiuposlovima managementa. Jesam li dobro rekao? Hajde, ti zna engleski.Bani se zamisli. Sinia Kos