Gospodar Žudnje Paula Quinn

Obrada i prevod: Klub Brbljivica

KLUB BRBLJIVICA

Stiže nam nova avantura

Ovaj put nije riječ o veličanstvenim Škotima, nego po meni jednako zgodnim Normanima,

neustrašivim vitezovoma Williama Osvajača.

Gospodar žudnje, strastveni lord Brand Risande primoran je oženiti vatrenu Saksonsku

ljepoticu dok mu je srce razbijeno u komadiće, zbog neke druge...

Lady Brynna u čudnom prevratu sudbine mora progutati svoju volju i udati se da bi sačuvala

dom, zemlju i sve uspomene na majku. Nije računala da sudbina može biti toliko varljiva, ali ova

vatrena saxonka očiju boje proljeća ulazi u bitku za srce lorda žudnje....

Drage moje uzivajte u Lordu mi jesmo,rekli smo da neće biti zahvala,ali ja ne mogu da odolim

da se ne zahvalim novim Brbljivicama koje nesebično odvajaju svoje vrijeme da bi nove knjige

izašle,ne izvoljevaju nego sa punim povjerenjem prihvataju knjige koje im damo i sa jednakim

entuzijazmom ulaze u sledeću knjigu.

Brbljivice hvala vam što ste tako divne i uživanje je sa vama surađivati.

Na ovoj knjizi je prvenstveno radila Mrvica, a uskočile su Daca, Sexy, Šefica i Alex (draga žao

mi je što je malena bolesna i nisi stigla dalje,u svakom slučaju hvala na trudu)

Opet kažem uživajte u Gospodaru Žudnje i naravno prenesite nam utiske

Prstić, Sexy, Zvončica i Šefica


Gospodar žudnje


- Ne bojim Vas se, moj lorde.

Čak i u blagom svjetlu štale, Brynna je osjetila snagu Brandovog pogleda.

- Ja sam hladnokrvni, nemilosrdni gad koji kada vidi ono što želi, to i uzme. Zar nije

tako?

Prišao joj je bliže, preblizu. Njegov glas, ne više blag, bio je poput režanja gladnog vuka.

- Naprotiv, ja... - Brynnine riječi ostale su između uzdaha, dok je on prstima lagano

pratio meke konture njene vilice.

- Misliš da ne mogu biti nježan.

Brand je svojim usnama prelazio preko njene vilice. Obavio je rukama oko struka i povukao je

k sebi.

- Misliš da te ne želim. - Stavio joj je prste na vrat osjećajući ritam kucanja njenog srca,

uzimajući joj glavu među šake. Usne mu pronađoše njene u gladan poljubac, uzimajući i

zahtjevajući, sve dok joj nije nestalo daha. Povlačio se tako sporo da se Brynna skoro srušila u

njegove snažne ruke.

- Ali mislim.

1.


PROLOG

Pathleven, Engleska

Ljeto, 1064

Kočija se zaustavi na makadamu. Lejdi Brynna Dumon proviri iza zavjese malog prozora da

provjeri zašto je njena pratnja odjednom stala. Njena ruka, držeći baršunastu zavjesu, je bila

delikatna. Koža joj je bila glatka i bijela u odnosu na jarko crvenu tkaninu.

- Derrick, zašto smo stali?

- Naprijed je palo drvo, lejdi. Moramo ga skloniti da bismo mogli nastaviti dalje. Bojim se

da će potrajati.

Mršteći se zbog kašnjenja, odluči iskoristiti ovaj prekrasan dan, pa Brynna naglo otvori vrata

kočije odlučna istražiti okolinu. Prije nego je stala na šumsko tlo omota slojem plavog platna

svoje osjetljive papuče.Njene oči, zelene kao lišće koje se njiše na laganom povjetarcu,

skenirale su okolne šume obrasle gustim ljetnim rastom. Udisala je svježi miris jutarnje rose baš

kada sir Nathan dojaha do nje na svom crnom konju.

- Vratite se u kočiju. - naredi joj. - Vani može biti opasno.

Brynna svrati pogled na trajno bijesno lice najpouzdanijeg komadanta ujaka Roberta. Sir

Nathan je sjedio visoko i prijeteći na sedlu, sjaj u njegovim očima je potvrđivao činjenicu da bi je

rado prebacio preko koljena i natjerao je da ga posluša. Izazivački je puhnula dajući mu do

znanja da i ne pomišlja na to. Nikada.

- Bit ću dobro,sir Nathan. - Drsko mu se nasmješila. - Samo maknite drvo. Nestrpljiva sam

vratiti se kući ocu.

Osjetila je njegov pogled na leđima dok se udaljavala, ali ga je ignorisala i usmjerila je pogled

na krošnje stabla iznad sebe. Zatvorila je oči i duboko uzdahnula. Prekrasno, pomislila je dok joj

je lagani povjetarac ljubio obraze i prekrio joj lice svilenkastim pramenom njene bakarne kose.

2.


Vrati bravu natrag svojim dugim elegantnim prstima i baci pogled preko ramena na Nathana. Bio

je zauzet izdajući naredbe svojim ljudima. Brynnin hod je bio lagan, tako da niko nije vidio dok je

izmicala među drveće. Brynna se šetala kroz šumu, izbjegavala grane i loze koje su joj se

kačale za haljinu. Negdje iza nje, mogla je čuti sir Nathana kako i dalje izdaje naredbe kako na

pravi način da uklone palo stablo. Sretna što mu je izmakla, počela je pjevušiti. Taj mrzovoljni

vitez bio je u ujakovoj službi još od vremena kada je Bog izgovorio svoje prve riječi stvaranja. Sir

Nathana su jako cijenili, čak i njen otac, ali to nije spriječilo Brynnu da se s njim prepire kad god

joj se pružila prilika. Naravno, nije ona bila ta koja je prva počinjala svađu. Nathan je bio okorjeli

vojnik koji je mislio da dame ne smiju jahati konje, nositi čizme, ili pričati dok im se ne obratiš.

Još se dvoumila oko činjenice da li je provedeno ljeto prepirući se sa ujakovim komadantom bilo

jezivo ili uzbudljivo. Kćerka lorda Richarda Dumonta, najmoćnijeg ratnika u Engleskoj, je voljela

dobru raspravu, kao i njen otac. Ništa od toga nije važno sada. Konačno se vraćala kući ocu i

jedva je čekala. Pa, ispravila se, mogla se strpiti još malo da uživa u ovako divnom danu.

Nathanov oštar glas je pratio Brynnu kroz drveće i malu dolinu, gdje se konačno stopio sa

plavetnilom iznad njene glave. Livada je bila prekrivena žutim jasminom i plavim lanom. Brynna

se nasmješi i potrča kroz bujno polje. Pala je na koljena ispod stare vrbe, zatim legla u visoku

travu, puštajući da joj plave i žute osjetljive latice golicaju obraze.

Neobičan zvuk joj privuče pažnju. Isprva je mislila da sanja. Ispravi se i pogleda okolo. Bila je

sama u dolini. Zavodljiv zvuk je lebdio kroz mirisni zrak , privukavši je do grma ribizle. Čovjekov

smijeh je bio tako predivno primamljiv. Bio je to definitivno muški glas, dubok i bogat. Za razliku

od grubih glasova ujakovih stražara, ovaj joj nije parao uši.

Klečeći je zastala pred gustim grmom i rukama rastavila grane. Bio je to definitivno muškarac.

Plutao je na leđima, samo nekoliko metara dalje, u laguni obasjanoj suncem i opalim cvjetovima

drena. Prizor njegovog golog tijela natjera Brynnu da pocrveni u licu i otvori usta. Zlatne zrake

su obasjavale njegove mišiće izvajanih grudi i nadlaktica. Uronio je glavu nazad u vodu, uzeo

gutljaj vode, zatim je izbaci kroz usta kao fontana. Brynna je uzdahnula, gledajući prizor pred

sobom. Sve oko malog bazena bilo je roze i bijelo okruženo drećem drena. Kao pahulje u ljeto,

stotine sitnih latica letjelo je kroz zrak, prekrivajući površinu malog bazena. I tu, u sredini raja,

3.


bio je najljepši muškarac kojeg je Brynna ikada vidjela. Iako je plivao sam u laguni, ponašao se

kao i da sve drugo oko njega uživa u prekrasnom danu. On zaroni duboko u kristalno plavu

vodu, u svijet poznat samo njemu. Ronio je poput ribe, sve dublje i dublje u svoj privatni svijet.

Minuti su prolazili dok je Brynna gledala u površinu vode čekajući na bilo kakav znak da izroni.

Uznemirena, ustade, izađe iz svog skrovišta. Htjela je skočiti, ali je oklijevala, jer nije znala

plivati. On se iznenada pojavi na površini gromoglasno prskajući vodu, a njegove crne kovrdže

su bile okupane u zlatnom sjaju vodenih kapljica. Izranjao je sve dok Brynna nije uočila njegove

stomačne mišiće...i niže. Brzim okretom, opet je nestao ispod površine, kako bi ponovo izronio.

Brynna je pomislila da je vidjela sirenu. Možda se ispod vode krio veliki, moćni rep u duginim

bojama. Doista, izgledao je tako sretno u tom svom vodenom okruženju nego što bi to bilo ko

drugi mogao. Na licu mu se odražavao užitak, osmijeh mu je bio zanosan, grijao je Brynninu

kožu, mišiće i krv. Nikad nije vidjela takav erotski, opojan užitak na muškom licu. Voda je bila

njegova ljubavnica, koja mu je odjednom ljubila svaki dio njegovog tijela; zatvorio je oči,

predajući se čistom užitku. Kada ih je ponovo otvorio, podigao je lice ka suncu. Mirnog srca,

Brynna je buljila u njegove oči dok je on posmatrao nebo. Oči koje su upijale plavetnilo neba dok

se ono reflektovalo u zelenilu mora. Željela je tako ostati zauvijek posmatrajući ga kako uživa u

svojoj fantaziji. Počelo ju je grijati na mjestima kojih je tek sada bila svjesna da postoje. Zvuk

konja koji se približava sa suprotne strane lagune prenuo je iz sanjarenja. Okrenula je glavu u

smjeru uljeza. Iza drveća se pojavila žena jašući bijelu kobilu. Plava kosa u svom sjaju padala joj

je do skroz do sedla. Lice joj je bilo divno, nježnog oblika kao svježe iznikle klice trave koja je

rasla oko lagune. Kada ju je ugledao, muškarac u vodi joj se nasmješio.

- Colette, kasniš. - reče.

- Iznenađena sam što si to primjetio. - Ljepotica mu je poslala zadirkujući osmijeh koji nije

stigao do njenih očiju prije nego je vezala konja za obližnje drvo.

Brynna je bila šokirana u trenutku kada je ljepotica povukla haljinu preko ramena. Pala je na

zemlju kao da je anđeo bacio svoja paučinasta krila. Cijelo to vrijeme plivač ju je posmatrao,

lagano plivajući prema njoj bez ikakvog napora. Oh, dragi Bože, šta da radim? Osjetila je u

njegovom glasu sirovu glad i činjenicu da par nije došao tu da bi samo plivali zajedno. Kako je

4.


sada mogla pobjeći bez da bude otkrivena. Da li će morati da gleda? Za divno čudo, misao ju je

i zaintrigirala ali i uznemirila. Zamišljala je da ga je ona pronašla tu samo za sebe. Da zajedno

plivaju, skroz ispod površine u dubinu njegovog svijeta, da zajedno dožive ekstazu.

- Je li hladno?

- Ugrijat ću te. - obećao je on. Glas mu je bio najmekši povjetarac u sparne dane, uljuljkan

u svojoj blagosti, smirujući Brynnino nestrpljivo srce. Djevojka je izašla iz odjeće, tako graciozno

da se Brynna osjećala kao najveća glupača, nastavila je hodati gola skroz do ruba jezera. On je

plivao prema njoj. Onda je na Brynnin šok i ushićenje izašao iz vode u svoj svojoj veličini. Voda

mu se sljevala niz veličanstvena leđa, preko čvrste, okrugle stražnjice, bedra i mišićavih listova.

Nije bio sirena, mislila je Brynna grizući donju usnu. Uzimajući ljubavnicu za ruke povlačio se

lagano nazad u vodu. Ona je protestvovala, borila se dok joj je hladna voda zapljuskivala noge,

ali on se smijao i vukao je sve dublje. Kada joj je voda došla do struka, pustio ju je, ali ona se

bacila njemu u zagrljaj, držao ju je na sebi dok su polahko plutali. Brynna je željela da se okrene,

da trči, ali nije mogla. Pala je pod čarolijom, omamljena njegovim smijehom, načinom kojim je

rukama gladno prelazio po tijelu žene koja mu je ležala na grudima. Nestao je ispod površine,

pri tom puštajući ljubavnicu sa sebe. Ona zaroni za njim, a Brynna je čekala, brojeći sekunde

koje su prolazile. Predugo ih nije bilo. Trebali su već izroniti. Brynna je čekala, nestrpljiva da mu

vidi lice. Trenutak je prošao, zatim još jedan, ali njima ni traga, Brynna je gubila živce, jedva je

mogla da izdrži, onda najednom voda je prasnula kao gejzir. On je držao svoju ljubavnicu za

struk izbacujući je prije sebe. Otvorenih usta je gutala zrak u dahu kao da joj je bio posljednji.

Održavala se u njegovom snažnom zagrljaju , osmjehujući se dok je klizila niz njegovo tijelo.

Brynna mu je mogla vidjeti strast na licu. Oh, vidjela je ona to, bila je toliko jaka da je vibrirala i

mreškala se kao i voda oko njih. Usne su mu bile izvijene u široki, gladni kez dok je piljio u

ženino lice.

- Volim te.

Riječi je bilo lahko pročitati s njegovih usana, vidjeti u njegovim očima. Brynna zastenja tiho,

želeći da je to izrekao baš njoj. Poljubi je svoju ljubavnicu u vrat, ostavljajući vatreni trag na

njene grudi. Brynna je prestala disati.

Ponovno je nestao pod vodom i djevojka je zabacila glavu kao i on malo ranije, u euforičnu

5.


ekstazu. Grizući usnu, Brynna je pokušala da zamisli šta joj je radio pod vodom da je tako ostala

bez daha, a zatim je počela da plače. Ponovo je izronio, ali iza leđa djevojke kose boje lana.

Omotao je ruke oko njenih grudi i šapnuo joj riječi koje su joj izazvale smijeh sjajan kao sunce.

Zatim ju je ponovno podigao na sebe i polahko spuštao. Srećom, Brynna je zaustavila jauk prije

nego joj se oteo sa usana. Ali vatra koju je zapalio u njoj nije se mogla ugasiti, a ona je znala da

to nikada neće moći zaboraviti.

6.


PRVO POGLAVLJE

Kasna jesen, 1065

Brynna se šetkala spavaćom sobom, stvarajući putanju po već istošenoj trski. Kada nije

mogla da izdrži više ni trenutak čekajući, pljesnula je rukama o bedra, praveći prigušen zvuk

usnama.

- Šta ih je moglo zadržati tako dugo?

Alysia je posmatrala svoju gospodaricu sa ruba kreveta. Odmahivala je glavom bojeći se

prozboriti i riječ. Lejdi Brynna je bila dobroćudna žena, iako joj je narav bila jača od vatre. Danas

je bila u tom raspoloženju. Ipak, Alysia je nikada prije nije vidjela ovako bijesnu. Iako, toliko se

toga promijenilo otkako se lejdin otac, lord Richard Dumont, vratio iz bitke, poražen.

Alysia je znala da je njenoj gospodarici jedino bilo bitno što joj se otac vratio živ, ali

Normanska kopilad su ga porazili. Bio je to šok za sve koji su živjeli u Arlochu, jer niko nikada

prije nije porazio sir Richarda. Svi njihovi životi će se promijeniti dolaskom lorda Brand Lisanda.

Pobjednik dolazi da položi pravo na osvojeni dvorac i titulu lord Richarda. Ali gore od novog

vladara Normana bile su glasine da je bio pokvareni izdajnik. Glasine su stigle do sjevera

Aberdeena o mračnom vitezu, kome je srce postalo hladno i okrutno. Sirota Alysia je provela

noći sa drugim djevojkama, kmetovima i vazalima nagađajući šta će biti s njima kada lord

Richard i lejdi Brynna budu izbačeni kao neželjeni prtljag. Ali Brynna se nije brinula. Ona je bila

ljuća i ljuća iz dana u dan, obećavajući kako nikada neće napustiti svoj dom bez obzira kakva se

zvijer nastani tu. Kada su predstavnici vijeća anglosaksonskih plemića zajedno sa advokatom

njenog oca stigli jutros, zabranili su Brynni da prisustvuje sastanku. Alysia je većinu dana šutila

dok je Brynna redala psovke i optužbe na račun došljaka.

- To je izdaja, Alysia. - Brynna je bijesnila. - Naš kralj, koji je i sam saksonac, urotio se

protiv mog oca.

- Ali zašto? - pitala je Alysia.

- Zato što je moj otac otišao u crkvu da izrazi nezadovoljstvo načinom kojim kralj Edward

vlada Engleskom. Edward je slab i prepustio je sudbinu ove zemlje u ruke svome šurjaku,

7.


Haroldu od Wessexa.

Brynnina kestenjasta kosa je bila pušena, osim dva pramena splatena u platenicu i zakačena

za potiljak. Kada se u mjestu okrenula, debeli talasi kose se raspršiše kao vatra oko njenog

struka.

- Edward je kukavica koja će radije svoju zemlju predati u ruke Normana nego se naći pod

lupom ispitivanja.

Alysia je ostala mirna, ne usuđujući se ukazivati da je Brynna pričala o izdaji. Nije da bi je iko

u Avarlochu izdao. Njena gospodarica je voljena ovdje, kao i lord Richard.

- Sada je moj otac izgubo svoj dom i o mojoj sudbini odlučuje vijeće koje jedva poznajem.

Pa, reći ću ti ovo. - Brynna se još jednom okrenu oko sebe. - Ako normanska svinja misli doći

ovamo i uzeti moj dom, onda će doživiti neprijatno iznenađenje. Izvadit ću mu oči iz glave,

kunem se.

Alysia proguta. Učinila je to tako tiho, ali Brynna je čula i zapiljila se u nju, oči su joj sijale kao

vatra unutar smaragda.

- Šta? Ne bih trebala ubiti kopile? - upita ona.

Alysia odmahnu glavom.

- Ja-ja nisam ništa rekla, moja gospo.

- Misliš da bih trebala napustiti svoj dom bez borbe?

Alysia nije imala izbora, sada je morala nešto reći.

- Možda on nije...t-tako loš. - ona promuca, gužvajući prstima rub Brynnine postelje. –

Čula sam priče da je zgodan, visok i jak i .....

- Nije mi stalo ni da je visok kao Golijat ! - povika Brynna. Vidjela je da se Alysia naježila,

došla je do nje i kleknula. - Oprosti mi Alysia. Nisam mislila podignuti glas na tebe. Samo sam....

sam... - nije završila. Usne su joj zadrhtale samo na trenutak prije nego su se skupile u čvrstu i

odlučnu liniju.

Vrata su se otvorila i jedan od stražara njenog oca je provukao glavu kroz vrata sobe.

- Možete sada sići dolje, lejdi.Vijeće Vas čeka. - Brynna baci mračan pogled na čuvara

iako on nije imao nikakve veze s izdajom njenog oca, a zatim ustala.

- Hvala vam, gospodine Martin.

8.


Njen glas je odjednom bio mek, njeno lice maska smirenosti koju bi voljela da je osjećala.

- Šta će biti s Vama, lejdi? - pitala je njena osobna sluškinja, kršeći ruke u krilu.

- Ne boj se. Učinit ću sve da ostanem ovdje. Neću te ostaviti.

Brynna je ušla u dvoranu sa svom elegancijom i gracioznošću dostojne jedne kraljice.... na

lord Richardovo oduševljenje. Osmjehnula mu se dok mu je pratila pogled kroz gužvu oko stola.

Bože, kako ga voli. Bio je najzgodniji muškarac u sobi, ali obzirom na ljude oko njega koji su

sjedili na postolju za stolom, koji su izgledali kao masna šunka spremna za prženje, to nije

govorilo mnogo. Brynna je skenirala svako lice, njen široki osmjeh je postajao sve čvršći kako je

prolazila pokraj svakoga od njih. Nastalo u doba kraljeva, vijeće je bilo skupina plemića koji su

djelovali u konsultaciji sa kraljem. Davali su zemljište, upravljali pravdom, i odlučivali o pitanjima

kao što su rat i mir, uz pristanak svog kralja. Sir Richard je ustao sa stolice kada mu je kćerka

prišla. Uze je za ruku i primiče je ustima da joj da lagani poljubac.

- Sunce moje. - šapnuo je i ponudio joj stolicu kraj sebe. Prije nego je sjela ugledala je

ujaka Roberta da sjedi kraj sir Nathana.

Mrzovoljni vitez joj klimnu odobravajući na njenu tihu procjenu.

- Draga moja. - pomaknu se nelagodno na svom mjestu. - Znaš zašto smo ovdje.

- Da biste odlučili o mojoj sudbini. - reče mu Brynna. Držala je neutralan izraz, dok je u

sebi izgarala od želje da im kaže da mogu svi da truhnu u paklu. Niko je neće natjerati da

napusti svoj dom.

- Volio bih da je tako, dijete. - rekao je tiho. - Povest ću te svojoj kući dok tvoj otac ne

ugovori odgovarajući brak za tebe.

Sir Nathan progunđa u bradu i Brynna se potrudila da mu se ne osmjehne dok je svraćala

pogled na ujaka.

- Bojim se da je tvoja sudbina već bila odlučena kada su Normani porazili tvoga oca.

Brynna je podigla svoje savršeno oblikovane obrve.

- Kak to misliš ujače?

- Brynna. - počeo je njen otac umjesto ujaka. Bilo mu je najteže pogledati ju u oči kada se

okrenula prema njemu, ali on je htio biti taj koji će joj reći. On je izgubio rat protiv Nomana...s

tom krivnjom će morati da živi zauvijek. - Vijeće odbija predati ovu zemlju Normanu.

9.


- Ali šta možemo učiniti? - Okrenula se i pogledala u lica koja su buljila u nju. - Hoće li kralj

dozvoliti još jednu bitku moga oca sa tim Normanom?

- Ne, kćeri. - reče Richard odmahujući glavom. -Vijeće je zahtjevalo da te Norman oženi.

Tako će sklapanjem tog braka zemlja ostati pod djelimičnom vladavinom Saksonaca.

- Supruga. - Brynna se davila riječju. Osjetila je da joj se krv povlači sa lica i borila se da

povrati kontrolu prije nego je soba počela da se vrti. - Ali ja...

- Tebi je devetnaest godina, Brynna. - blago ju je podsjetio ujak. - Odavno si došla u dob

kada jedna dama treba da uzme nekoga za muža.

Nije bila spremna da postane supruga. Nije htjela da se uda za čovjeka koji joj je porazio oca

u bitci. Već je mrzila tog Normana. Kako je mogla da ga poštuje i sluša kada ga je htjela poslati

u Had? Htjela je protestvovati, ali kada je otvorila usta da nešto kaže, samo blagi jauk je izašao.

Shvatila je da je to vjerovatno bio jedini način da ostane u Avarlochu.

- Kralj je povezan sa Normanom u mnogim stvarima zbog srodstva sa vojvodom

Williamom. - objasnio joj je ujak iako se moglo vidjeti da je nestrpljiv u objašnjenjima. Njegova

nećakinja je trebala vesti tapisarije, a ne raspravljati o politici s muškarcima. - Lord Brand

Risande se ne želi oženiti, ali je kralj odlučio da uz pomoć vojvode Williama da ga pridobije.

Risande je obučen pod Williamovim tutorstvom i naš kralj je uvjeren da će poslušati vojvodu da

te oženi.

- Naš kralj? - Brynnina narav se konačno razbuktala. Prvo je suzila pogled na ujaka pa na

ostale. - Da li mislite da bi taj isti kralj potpisao dekret poklanjajući zemlju bilo kojem običnom

čovjeku koji bi uspio poraziti moga oca?...Kralj koji se nije savjetovao sa vama, kao što to zakon

zahtjeva, prije nego što je učinio ovako strašnu grešku? I, zašto, nakon što je skovao zavjeru da

ukloni moga oca s njegove zemlje, bi se Edward ponudio da nam pomogne?

- Zato, - ozbiljan glas joj odgovori, i Brynna usmjeri pogled na sir Nathana, - što ćemo mi

napasti Normana ukoliko odbije da Vas oženi.

- Nikako. - Brynna skoči sa stolice. Otac joj položi ruku na rame ne bi li je zaustavio. Ona

se okrenu ka njemu. - Oče, ne možete pristati na ovo.

- Ne vjerujemo da će doći do toga, Brynna. - otac ju je uvjeravao. - Edward možda čini

stvari kojih se gnušam, ali nije prostodušan čovjek. Ako se vijeće uroti protiv lorda Risanda,

10.


Normani će se sigurno skupiti, pogotovo sada kada smo uključili vojvodu Williama. To bi moglo

pokrenuti rat. - Lord Richard se nasmješio i potapšao Brynninu ruku kada je odmahnula glavom.

- Zar ne shvataš, dušo? Ako dođe do rata, Edward mora biti na strani Saksonaca, pri čemu će

raskinuti sve saveze sa vojvodom Williamom. On mora da nam pomogne. Možda ne želi

Dumonta u Avarlochu, ali jednostavno nema izbora. Što se tiče vojvode Williama, on mi je već

poslao poslanicu da će biti ovdje unutar narednih sedmica. Zahtjevao je od kralja da ja ostanem

ovdje dok on ne stigne. Ne znam zašto me želi ovdje, ali sam uvjeren da ne želi ići u rat zbog

jednog dvorca u Engleskoj. Zar ne shvataš? Neće doći do borbe. Vojvoda će uvjeriti svog

čovjeka da te uzme za ženu. Nećeš morati napustiti svoj dom, i Avarloch će, dijelom, ostati dio

Saxona.

Brynnino srce je zakucalo jače na pomisao borbe u Avarlochu. Ideja da se njeni vazali bore i

izgube svoje živote natjerali su je na plač. Slike uništenog doma od strane neprijatelja naveli su

je da donese odluku da uradi šta god je potrebno da osigura da se to nikada ne dogodi. Kakav

je izbor imala? Nikakav. Njena sudbina je stvarno bila zapečaćena kada je njen otac izgubio od

lorda Branda Risanda. Mora da se uda za Normana. Okrenula je glavu da se suoči sa ostalim

plemićima koji su je posmatrali. Ramena je ispravila da pokaže svoju odlučnost.

- Neću dozvoliti da uništite Averloch. Šta god da tražite od mene, učinit ću. Ali nikada neću

zaboraviti izdaju kralja Edwarda. Nedostojan je vaše odanosti i nikada neće imati moju.

Čulo se mrmljanje u dvorani. Podsjećanje na kraljeva nepoštena djela bila je jedna stvar, ali

izdaja nešto sasvim drugo. Sir Nathan, mrštio se s gađenjem, odmahnuo je glavom na Brynnu.

- Govorite o izdaji na vlastiti rizik, mlada djevojko. Da si moja kćerka, dao bih Vas išibati.

U tom trenutku sunce zađe. Zrake koje su probijale kroz prozore velike dvorane nestadoše.

Tama je obavila Avarloch dok se sir Richard dizao na noge.

- Sir Nathan, poznajemo se puno godina. I možda zbog toga misliš da se mojoj kćerki

možeš obraćati s takvim nepoštovanjem. Pogriješio si. - Richardove oči su bile oštre kao bodež.

- Smilovat ću ti se, jer si dobar prijatelj moga brata. Da nisi nikad pomislio da staviš ruku na

moju kćer, inače ću te raskomadati i razbacati tvoje dijelove po pustari.

Richardov izazovni pogled je okružio sve prisutne u dvorani.

- Moja kćerka govori ono što joj je na umu kao što sam je naučio. Znate da je Risande

11.


poslan po nalogu mog kralja da me ubije. Norman mi je poštedio život, iako ne znam zašto. On

je žestok ratnik, borio se kao niko koga sam do sada vidio, izuzev Williama od Normandije lično.

Edwardovo nastojaje da oslobodi Englesku od mene dovelo ga je u situaciju da na to mjesto

postavi nekoga još opasnijeg. Kralj će to shvatiti uskoro. Kada odluči da pošalje nekoga u rat

protiv Normana, trebat će čovjeka čija je ruka brža od vjetra i čije srce na zvuk borbe kuca kao

bubanj. I opet, sumnjam da bi ga porazio. Ja nisam uspio, i sada moja kćerka mora ispaštati

zbog toga. Ali, obećavam, ako kralj nastavi sa izdajom i bilo kako naudi mojoj kćerki, doći ću iz

pakla ako budem morao, i ubit ću ga.

Sačekao je trenutak, pa pošto niko nije progovorio, uzeo je kćerk za ruku i izveo je iz dvorane.

Brynna se vratila u sobu i bacila se na krevet. Alysia je otišla. Vatra u ognjištu je bila ugašena,

samo je tinjao žar. U spavaćoj je bilo hladno. Zima će doći rano: Norman ju je donosio sa

sobom. Brynna zadrhti na tu pomisao. Bila je voljna uraditi sve da spasi Avarloch i njen narod od

razdora, ali kako će moći dati život i tijelo čovjeku kojeg ne voli? Utonula je u misli, kao što je to

uvijek radila, u dan bez oblaka prije dva ljeta, kada je bila u Porthlevenu; na muškarca čije su oči

bile boje neba i zemlje; na čovjeka čije je srce pjevalo zbog zadovoljstva u životu. Nikada neće

zaboraviti strast u njegovom smijehu i način na koji je ugrijao njene slabine. Duboko je

uzdahnula u jastuk. Da je kojim slučajem to on, veličanstveni muškarac, odmah bi se udala.

12.


DRUGO POGLAVLJE

Brynna je stajala na tarasi s pogledom na ogromna polja i daleke šume koje su pripadale

njenom ocu. Nažalost, više ne. On je dolazio. Brynna je mogla namirisati, osjetiti ga u vjetru koji

njiše daleke krošnje stabala. Normanski vitez dolazi da joj uzme dom, i nije mogla uraditi ništa

povodom toga. Zapravo, niko ništa nije mogao. Čak niti njen otac. Da li je Norman bio takav

divljak da se sir Richard Dumont morao predati? Ta je misao još uvijek zapanjivala Brynnu. Njen

otac nikada nije bio poražen. Lord Richard je bio poznat svakom Saksoncu još od dana dok je

bio komandant kralja Edwarda. Borio se protiv Godwina, oca Harolda Wessexa, koji je isplanirao

neuspjeli ustanak protiv kralja jer je unaprijedio normanskog biskupa u nadbiskupa

Canterburyja. Godwin je protjeran, ali se vratio nakon godinu dana i stekao popularnost među

ljudima. Kralj Edward je da bi vratio Harolda na svoju stranu, prognao Richarda na godinu dana

među Turke. To je trebalo da bude kazna, ali se njen otac sprijateljio sa Seldžuk turcima i

pomogao im u bitkama protiv njihovog neprijatelja, Bizantinaca. Vratio se kući kada je Brynna

imala deset godina, sa puno bogate damastne svile i novom sluškinjom imena Alysia da služi

Brynninu majku. Lord Richard je bio veliki ratnik i uživao je u bitkama, u to je Brynna bila

sigurna. Njegova Saksonska krv tekla je duboko... kao i njena. Ali njegova bitka za Avarloch je

bila završena. Izgubio je, i sada mora otići. Brynna baci pogled na njenu zemlju.

- Ja, s druge strane, nikada neću otići. - izjavila je prkosno, buljeći u daleke šume kao da

ju je Norman nekako mogao čuti. - Nikad vam se neću predati.

Grleći se, podigla je bradu visoko prkoseći zimi koja ju je obavijala. Njena vunena tunika je

bila lagana na vjetru. Nije znala ništa o njemu, osim tračeva koje je čula od sluškinja. Prozvan

je „Brand Strastveni“ od svog dugogodišnjeg prijatelja vojvode Williama od Normandije, zbog

svoje revnosti na život. Rečeno joj je da nikada nije izgubio bitku jer je njegova glad za

pobjedom bila jača od bilo kojeg protivnika s kojim se suočio. Šta bi izdaja učinila čovjeku kao

što je on? Brynna se zapitala. Lily i Alysia su joj rekle da je uhvatio svoju vjerenicu u agoniji

strasti sa jednim od vlastitih stražara. Brynnine sluškinje su se bojale da je njihov novi gospodar

zbog toga postao hladan. Brynna bi ga sažaljevala da ga nije mrzila. On donosi hladnoću.

Težina ruke na njenom ramenu prekinu joj misli i Brynna se okrenu s osmjehom svome ocu.

13.


Lord Richard je napravio korak naprijed i pogledao u daljinu, povlačeći kćerku bliže sebi.

- Ne mogu te zaštiti od ovoga, Brynna.

- Znam. - Odgovorila je tiho, oslanjajući obraz na njegovo široko rame.

Čak i u dobi od četrdeset dvije, njen otac je bio impozantan muškarac, ratnik, divljak u svakom

smislu. Ne divljak dovoljno, bolno pomisli Brynna.

- Je li strašan oče? Da li ima dugu, raštkanu kosu i oštre očnjake?

Lord Richard se na to nasmija tiho, stazajući joj ruku.

- Naprotiv kćeri, on nema očnjake. Prilično je zgodan za jednog Normana. - Zastao je,

sjećajući se čovjeka s kim se borio u bitci. - Čudno. - Riječ je skliznula s jezika njenog oca; bila

je protkana radoznalošću i nečim što Brynna nije mogla definisati .

- Šta je bilo oče? - Podigla je glavu , očekujući da je otac obavjesti kako joj vjerenik ima

račvasti rep.

- Norman.... bio je čudna bitanga. Nakon što sam zarobljen, odveli su me na čistinu

zajedno sa mojim ljudima. Dok mi se Norman približavao s njim je bio još jedan čovjek za kojeg

mi je rečeno da mu je brat, moćni vitez koji je svojim nožem pobio mnoge moje ljude. Nešto su

razgovarali i lord Brand se nasmijao. Na trenutak moj um nije mogao shvatiti da je to bio isti

čovjek koji me porazio.

- Zašto ne? - Brynna upita uhvaćena u trans glasom svoga oca.

- Činio se..... - lord Richard odmahnu glavom nesposoban da riječima opiše ratnika. –

.....nevin, skoro djetinjast, kao da nije znao šta je mržnja, niti bijes. I onda je ta nevinost nestala

kad su mu oči srele moje i tada sam znao da je to taj čovjek s kojim sam se borio na bojnom

polju. Začudilo me da neko može tako izgledati a boriti se tako nemilosrdno. - Otac nakrivi glavu

da je pogleda. - Njegovo lice je varljivo. Budi oprezna s tim čovjekom Brynna.

- Hoću, oče. - ispravila se da još jednom pogleda preko ograde.

Sir Richard je posmatrao svoju kćer sa puno nabora oko očiju punim žaljenja.

- Ako ja kojim slučajem ne uspijem spriječiti da tog braka dođe....- Glas mu je utihnuo i on

se okrenu prema drvenim vratima koja su vodila u dvorac. - Kralje Edwars je već stigao kako bi

se uvjerio da te Norman oženio, a vojvoda William bi trebao stići večeras.

Brynna sleže ramenima na što njen otac poželi ponovno da je zagrli. Ona je bila njegova

14.


kćer, hrabra i neustrašiva spremna da se suoči sa bilo kojom opasnosti, ali njena hrabrost da se

s ovim suoči zbog njega slomila mu je srce.

- Učinit ću sve što moram da bih ostala u svom domu, oče. Nikada mi neće oduzeti

Avarloch. Majka još uvijek živi ovdje, u vrtu s biljem, u stajama. Još uvijek se sjećam šivanja i

njenog predenja na suncu. Odrasla sam sa mnogim ljudima odavdje. Sjećaš se kada mi je bilo

sedam i kada mi je kuhar dozvolio da pripremim večeru? Koristila sam neke od majčinih biljaka

za gulaš i skoro otrovala sve u dvorcu?

- Da, tvoj otrovni gulaš. Kako bih mogao zaboraviti? - Njen otac se nasmijao.

- A starog Gavina, kovača, koji me naučio da napravim svoje prve potkovice?

Njen otac klimnu glavom.

- Pokušala si da ih staviš na mog konja a on te pokušao udariti nogom. Promašio te, ali

pala si unazad i udarila glavom od lopatu.

- Jadni Gavin je plakao nedjelju dana. - Brynna se osmjehnula sjećajući se svog života u

Avarlochu. Ledeni vjetar promrsi njenu crvenkasto-smeđu kosu i ona podiže vitki prst da je

ukloni iz očiju. - Preživjet ću tog čovjeka, baš kao što ću preživjeti i oštre zime ovdje.

- Uđi unutra, Brynna. - Otac joj uze ruku da je utješi. Ali ona odmahnu glavom.

- Ne, želim vidjeti kada stigne. - reče mu grubo dok je prkos sjekao njene riječi. - Želim da

osjeti moje prisustvo ovdje. Poslat ću mu svoju mržnju vjetrom.

Otac je zadržao pogled na dalekim krošnjama drveća. Njen otac je znao da je bolje da se ne

raspravlja s njom. Imala je jak um, i ako je naumila da Norman osjeti njenu mržnju, onda će je

osjetiti, to je sigurno.

Sir Luis je gledao kako Brynnin otac odlazi niz hodnik prije nego je izašao na parapet. Mladi

engleski vitez je došao sa kraljem Edwardom prije nekoliko dana. Znao je kada je ugledao

Brynnu Dumont na sajmu da će zažaliti dan kada on lično nije otišao u bitku protiv sir Richarda

samo da osvoji ovu vatrenu ljepoticu zajedno s njenim dvorcem. Kretao se tiho, proučavajući je

odzada prije nego što je obznanio svoju prisutnost. Kosa joj je padala u debelim valovima niz

leđa. Njene noge su bile duge i oblikovane u crnim vunenim hlačama, dok su joj kožne čizme za

jahanje dosezale do listova. Nije nosila haljinu da dočeka svog mladoženju, jer se borila da

sakrije svoju ljepotu. Brynna se okrenula, iako Luis nije napravio nikakav zvuk. Ugledavši ga,

15.


zakolutala je očima dopuštajući da engleski vitez vidi prezir u njima. Nije joj se sviđao ovaj

čovjek, jer je uvijek vrebao iz sjene svojim sitnim tamnim očima. Bio je visok i mršav i nosio je

exta podlogu ispod svoju hlača pokušavajući da njegova muškost izgleda nedolično velika.

- Odlazi. - naredi mu tupo.

Luis napravi još jedan korak naprijed.

- Da li ste toliko nestrpljivi da vidite svog Normana da vam ne smeta smrzavati se po

ovakvoj hladnoći?

Brynna mu ne odgovori, jer iako je dao sve od sebe da zvuči zabrinuto za njenu dobrobit,

mogla je da osjeti sarkastični prizvuk u njegovim riječima koje je zadnjih dana jako dobro

počela da raspoznaje.

- Ne želi te, znaš? - Luis je stao pred nju. Naslonio se leđima na parapet i svojim crnim

očima se natapao Brynninom ljepotom.

- To mi nije važno. - Odgovori mu Brynna kratko bez da ga je pogledala.

Vitez podiže svoje guste obrve.

- Oh? - pitao je sa zabavljenim osmjehom koji mu se nazirao na usnama ispod tankih

brkova. - Ne vrijeđa Vas činjenica da će taj čovjek biti prisiljen da Vas oženi? Lord Brand je

jasno dao do znanja da Vas ne želi za ženu. Zato je, kralj morao da dovede i vojvodu od

Normandije da bi izbjegao bitku.

Luis je proučavao mehke, mliječne konture Brynninog lica i blago se nasmješio dok je gledao

brazdu njenog čela.

- Radije bi se borio sa saksoncima, nego Vas oženio, moja gospo, i Vi mi kažete da Vas to

ne vrijeđa?

- To je moj odgovor. - Izraz Brynninog lica se nije promijenio, niti ledeni ton njenog glasa.

Zašto bi je bilo briga želi li je za ženu ili ne. Ali iako se trudila poreći, pitala se zašto bi se

Normanski lord radije borio nego joj postao muž. Da li je toliko mrzio Saksonce? Da li njegovo

odbijanje ima ikakve veze sa nevjerstvom njegove vjerenice?

- Uvijate prste, moja gospo. - Luis je preo, polahko približavajući svoje lice njenom. –

Bojite se da će Vam Norman biti odbojan u krevetu?

Ne mogavši podnijeti više zvuk njegovog glasa, Brynna se okrenula na peti da se suoči s njim.

16.


- Naprotiv, Vi ste taj koji mi je odbojan, sir Luis.

Oči su mu tinjale na trenutak prije nego je zgrabio za ramena.

- Nećete više tako govoriti jednom kada moja muškost uđe duboko u Vas. - Pokušao ju je

poljubiti, ali se Brynna izmakla van njegovog dometa. Stegnula je ruku čvrsto i ošamarila ga

svom snagom koju je mogla prikupiti.

- Odmah ću obavijestiti oca i kralja o Vašem ponašanju i zahtjevat ću da budete kažnjeni.-

Pljunula je na njega. Ne obazirući se na bol na njegovom licu, Luis joj dade do znanja da bi mu

to bilo zadovoljstvo.

- Reći ću im da ste me preklinjali da Vas odvedem odavde, ili da ste se koristili svojim

Ženskim lukavstvom da me odvedete u Vaš krevet. Brak neće biti sklopljen ako kralj posumnja

da smo bili zajedno. Izgubili biste svoju dragocjenu zemlju. - Luis joj se nasmija, ali oči su mu

ključale. - Ne pomišljajte da me više ikada udarite, a ukoliko to uradite, uzet ću ono što želim, i

ostaviti Vas tako da vas drugi vitezovi pronađu. - Krenu natrag u dvorac i stade da bi je još

jednom pogledao. - Mogao bih to ionako uraditi.

Brynna je gledala kako odlazi. Strah prođe duž njene kralježnice . Vratila je pogled na drveće

nakon što je odvratni vitez otišao. Dragi Bože, molila je Boga da Norman nije takav divljak kao

što je to sir Luis.

17.


TREĆE POGLAVLJE

Brynna je suzila pogled na drveće kada se pojavila figura. Kao da se pojavljuje iz plamena,

dolazio je ogrnut grimiznom maglom. Jahao je ogromnog konja, tamnog poput njega. Konj i

čovjek su se kretali kao jedno, nepobjedivi, prožimajući zrak muškom moći i autoritetom. Ostali

jahači su ga pratili. Jahali su kraj drveća kao grom na petama oluje, zlatne i bijele zastavice su

pucale na hladnoći. Ali Brynna nije mogla skrenuti pogled sa osamljenog viteza. Tako je

ponosno jahao. Neustrašivo. Leđa su mu bila prava kao strijela, pogled mu je bio usmjeren

pravo na nju kao da ju je mogao vidjeti tu na parapetu kako stoji sama, dok joj je kosa prekrivala

lice. Kako se približavao, Brynna je primjetila da nije bio okružen maglom već je nosio dugi

ogrtač. Padao je preko širokih ramena i kovitlao se oko bedara pastuha u teškim vunenim

naborima. Okruživalo ih je povjerenje, odjekivalo je u načinu kako je prekrio rukom čelo da

osmotri okolinu i upravljao konjem jednom rukom. Ljudi kralja Edwarda su im već išli u susret na

čelu sa samim kraljem. Brynna je gledala kako Norman zaustavlja svoju trupu čekajući kralja

da dođe do njih. Odjednom, kao da osjeti njen zeleni pogled kako mu prži meso, ratnik podiže

pogled pravo na nju. Brynna zatetura unatrag. To je bio on! Čovjek iz jezera! Čovjek za kojim je

čeznula u snovima. Ne, ne može biti. Brynnin um je nestajao. Je li on zvijer koja se borila s

njenim ocem i porazila ga? Onaj koji će joj postati muž? Podigla je drhtavu ruku na usta da

priguši uzdah. Mnoge je noći provela sanjajući o njemu, bolno željeći da ga vidi, ali zasigurno to

nije bio taj čovjek. Lice ispod je bilo teško. Azurno plave oči, blistave dok su gledale u sunce,

sada su bile hladne kao kamenje pod njenim nogama. Zapanjujuća moć njegovog pogleda

natjerala ju je da se povuče korak unatrag. Borila se za kontrolu dok su njena čula bila

bombardovana ljepotom njegovog lica, isklesanog linijama od granita, jakog, ravnog nosa, i

punih, napućenih usana dok ju je proučavao. Nosio je čistu, nemilosrdnu snagu pod tim gavran

uvojcima. Ali nešto na njemu se promijenilo. Nije bilo ni traga raspoloženju koje ju je onako

opčinilo onog dana na jezeru. Nije bilo sreće u njegovom hladnom pogledu. Popunila ga je

praznina, ogromna i tamna kao more pod baršunastim nebom. Brynna je skupila svu hrabrost i

pogledala ga pravo u oči. Zurio je u nju na trenutak prije nego je skrenuo pogled.

„Radije bi se borio sa Saksoncima nego Vas oženio.“ Riječi su odjekivale Brynninim umom. Srce

18.


joj je tuklo u grudima. Šta se desilo sa ljepoticom sa jezera? Ženom koju je očito volio? Da li je

ona bila ta žena koja ga je izdala? Prisiljavajući sebe da zapamti da je to Normanski divljak koji

je došao da joj uzme dom, izbacujući njenog oca van, a možda i nju, Brynna odbaci svoje

fantazije o svom veličanstvenom muškarcu. Okrenula se na peti, dok joj je duga kosa bičevala

zrak oko nje dok se okretala da napusti parapet. Avarloch joj je značio više od ijednog sna, i

neće dozvoliti da je ovaj čovjek odbije i tako uništi njen dom. Brand ponovo podiže oči, hvatajući

pogled na bogatu, kestenjastu kosu koja se raspršila preko ograde. Kralj Edward i njegovi ljudi

su već stigli do Branda i kralj je pratio njegov pogled.

- Richardova kći, lejdi Brynna Dumont.

- Lijepa je. - čovjek s desne strane Branda reče. Sjedio je na ratnom konju koji je bio tako

velik da je konj kralja Edwarda izgledao kao poni.

- Malo je blijeda. - sažeto odgovori Brand.

- Vjerovatno se smrznula do sada. - rekao im je Edward. - Provela je cijeli dan tamo

očekujući vaš dolazak.

Brand okrenu svoj stoički pogled na kralja.

- Možda da mi pošalje strijelu ravno u srce.

Edward okruži prstima svoje sedlo i baci sužen pogled na Branda.

- Uvjeravam Vas, lord Brande, lejdi Brynna je sasvim bezopasna. Nema nikakve bolesne

osjećaje prema vama, samo se mora pomiriti sa situacijom u kojoj se jedna dama kao što je ona

našla. - Kralj nije želio sukob sa ovim čovjekom. Vojvoda William je jasno dao do znanja da želi

da se prema lordu Brandu odnose s poštovanjem. Edward je po stoti puta opsovao svoju lošu

sreću što je poslao ovog Normana da se bori protv Richarda. Ova bitanga je bila suviše

povezana sa Williamom. Sada će sigurno svi njegovi skovani planovi da se izjalove.

- Kojom situacijom? - Kralj promotri čovjeka koji je stajao kraj Branda.

- Tko mi se obraća? - upita oholo kralj.

- Ja sam sir Dante Risande. - Bacio je srebreni pogled na Branda. - Brat ovog podlaca

ovdje.

Dvojica ih je! Kralj Edward pomisli kiselo. Njegova sreća ne može biti gora. Izvio je usta u

tanku liniju dok je Dante imao drskosti da ga posmatra čekajući odgovor.

- Ona će postati supruga vašem bratu.

- Kao što sam rekao, ne trebam ženu.

19.


Edward se okrenu Brandu.

- A kao što sam ja vama rekao, saksonski plemići će to smatrati uvredom ako je

jednostavno odbacite sa strane...

- A ne smatraju uvredom to što ste tražili smrt njenog oca? - Pitao je Brand ležerno dok je

bacao svoj pogled preko kraljevog ramena. Djevojka je marširala prema njima, dugim, silovitim

koracima dok je njen dugi vuneni ogrtač puzio za njom. Lice joj je bilo namješteno. Oči su joj bile

fiksirane na Branda, sijale su kao dva dragulja.

- Izgleda kao da bi me ubila. - mali osmjeh se pojavio na uglovima Brandovih usta. Duga

bakarna kosa plesala joj je oko lica i lepršala oko njenih punih grudi. Njeni vjetrom opaljeni

obrazi su davali zavodljiv odsjaj njenim zelenim očima. Brand je pustio da mu pogled luta po

njenim oblikovanim nogama i čvrstim butinama dok je koračala prema njemu, a onda prema

gore preko njenog tankog struka naglašenog tankim kaišom preko maslinaste tunike.

- Čudna odjeća za damu. - napomenu on.

Radujući se sukobu koji samo što nije počeo, Band se opusti na konju i susrete njen izazovni

pogled koji je sličio jednom od njegovih vlastitih. Kralj se okrenuo baš kada je Brynna stigla do

njih. Htio ju je predstaviti baš kada ga njen glas prekide.

- Ja sam lejdi Brynna Dumont. - pogleda mračnog lorda a zatim u plavu zastavu koja se

njihala iza njega. Jedinstveni zlatni lav će uskoro zamjeniti zastavu njenog oca u dvoranama

Avarlocha. Podigla je prkosno bradu i sučila se sa svakim normanskim vojnikom koji je bio iza.

- Dobrodošli Vi i Vaša pranja u dvorac Avarlocha, moj dom. - Čekala je. Nije bilo odgovora,

samo taj zabavljeni izraz lica. Dobila je iznenadni poriv da lupi tog Normana na sred lica samo

kada bi ga mogla dokučiti. Brand je dugo bez riječi zurio u nju, sve dok se nije počela migoljiti

pod tim prodornim pogledom. Dante odmahnu glavom sažaljevajući je. Poznavao bratovo

ponašanje. Strpljivo i znatiželjno, bio je na korak da ju dokrajči kao i bilo koju bitku na bojnom

polju. Bio je to proračunati pogled, onaj koji tigar koristi da sumira svoju žrtvu prije nego je

napadne, samo što su Brandove sjajne oči izgledale kao da je štene nego grabljivac. Odjednom,

Brand skoči sa svog pastuha. Odvojio se od njega lahkoćom kao pero s krila. Njegov plašt se

razbuktao oko nogu kada se lagano spustio, samo nekoliko centimetara dalje od Brynne.

Dođavola, bila je lijepa, priznao je sebi. Biti oštar prema njoj će biti teško, ali nije imao izbora.

Uzimajući je za ženu, oboje bi se osjećali jadno. Klanjajući se ljubazno, zadržao je svoj hladni

pogled na njoj dok je uzimao njenu nježnu ruku u svoju i držao je na usnama.

20.


- Ja sam lord Brand Risande Dover, gospodar Graycliff dvorca.

Njegov glas je bio promuklo milovanje. Nije bila sigurna da li je vrelina u njenim obrazima

bila rezultat njegovog klizanja usnama po njenim zglobovima ili taj normansko-francuski sexy

naglasak kojim joj se obraćao. Samo dodirom svojih usana, natjeravši je da zaboravi sav svoj

bijes, podsjetivši ju na onaj osmijeh na njegovom licu kojeg je ranije vidjela. Našla se u bolnoj

potrebi da ga dodirne samo da bi se uvjerila da je stvaran. Ispod garavih trepavica, plavo-zelene

oči su bile očarane njome dok joj je ljubio ruku.

- Moji ljudi su vam na raspolaganju, gospođice...

Uhvaćena u zamku njegovog opojnog osmijeha, Brynna trepnu i zagrize donju usnu. Nije

mogla dopustiti sebi da zaboravi zašto je on ovdje.

- Moj gospodaru, ja....

- ....da vam pomognu da spakujete svoje stvari. - Njegove završne riječi su bile ravne i

oštre poput sjekire. Nježno joj je pustio ruku i okrenuo se uzeti uzde svoga konja, zanemarujući

šok u Brynninom pogledu. On baci tinjajući pogled na kralja Edwarda; zatim, pogleda preko

ramena Dumontovu kćerku; direktnim izazovnim pogledom. - Ako trebate pratnju tamo gdje ste

odlučili poći, bit ću sretan da vam osiguram nekog od svojih najboljih ljudi.

Kao da je za ovo cijelo vrijeme njegov brat zadržavao dah, odjednom je eksplozivno

izdahnuo a zatim je zasuo Branda nizom riječi na francuskom dok je Brand vodio svog konja

prema dvorcu. Više niko nije progovorio ni riječ; čak su i kraljeva usta ostala da vise skroz do

zemlje. Brynna se okrenula da pogleda kako odlazi. Htjela je poći za njim, da ga nagovori da se

predomisli da bi izbjegli bitku u Avarlochu. Ali ohrabrena tvrdoglavim naletom ponosa, umjesto

toga samo je stisnula zube. Kako je mogla da bude takva budala da ponovno padne pod

njegovu čaroliju? Je li bila takav slabić da ju je samo jedan pogled ovog čovjeka potresao do

srži? Zatreptala je da spriječi nalet suza, podigla pogled na drugu zvijer, koja ju je sivim

mračnim pogledom blago pogledala. Okrenula se od sir Luisa koji je sjedio na svom konju

pored kralja. Njegov široki kez samo joj je raspirio bijes. Zagrizla je jezik da bi zadržala živce pod

kontrolom. Okrenula se na peti i odjurila u vrt. Jak nalet vjetra je ostao za njom, baš u času kada

se Dante okrenuo i zapazio zadovoljni osmijeh na sir Luisovom licu. Dante je vidio isti ovakav

gladni pogled u očima izdajnika kada je gledao Colette, djevojku koja je prevarila njegovog

brata. Ali budući da je ova djevojka odlazila bez osvrtanja, to i nije bilo bitno. Ipak, Danteov

21.


pogled je bio poput rastopljenog čelika kada je susreo Luisov pogled, a zatim je Brandov mlađi

brat spustio mamuze na svog konja i pratio Branda u njegov novi dom. Brynna je hodala dok je

noge nisu zaboljele, sve dok nije stigla u vrt, gdje je pala na koljena u hladnu travu. Kakav je to

čovjek bio Brand Risande kada bi je mogao izbaciti iz njenog doma bez imalo trunke žaljena?

Kako mu je dodir mogao biti tako mek kao da ju je milovao obraz novorođene bebe, a onda joj

zadao udarac smrtonosan poput proračunate zmije.

- Oh, majko. - reče tiho i zatvori oči da vidi lejdi Tinithino lice. - On je muškarac sa jezera o

kojem sanjam, i hladnokrvni divljak kojeg mrzim zadnje dvije sedmice. Kako se mogu boriti s

njim? Ako me otjera odavdje, bit će krvoprolića. Šta da radim?

Brynna otvori oči na zvuk crvendaća iznad glave. Osvrnula se oko sebe i obrisala suze iz

očiju. Vidjela je majku kako sadi svoje dragocjeno sjeme, bere slatke ljubičice i ruzmarin da

začini večeru svoga muža. Vidjela je sebe kao dijete kako se kikoće što majka miluje očevu

čekinjastu bradu kada se pojavio u vrtu da ih zove u kuću. Pamtila je majčin slatki smijeh, i

Brynna je znala šta je morala učiniti. Ona mora da odloži svoj bijes prema Normanu isto kao što

je njena majka morala da ukloni ogorčenost kada se udala za sir Richarda. Ali može li oprostiti

Brandu jer joj je preuzeo dom? Pobijedio je njenog oca, ali ga nije ubio. Božjim čudom, moglo bi

biti nešto dobro u njemu. Brynna se pitala šta mu se dogodilo u protekloj godini. Kako su mu oči

mogle biti tako prekrasne, a opet tako hladne, bez emocija? Ne može biti onaj isti čovjek koji je

onako izazvao vrelinu u njenom tijelu onaj dan na jezeru. Kako bi mogla dosegnuti do njega?

Znala je da mora. Nije mogla napustiti Avarloch.

22.


ČETVRTO POGLAVLJE

Brand je ušao u dvorac Avarlocha sa snagom i autoritetom kao da je oduvijek živio tu. Vazali

skočiše, sluškinje jurnuše duž blago osvjetljene dvorane poput glodavaca koji bježe od sjenke

sokola iznad glave. Petama lagano kucnu po podu prostrtom svježom trskom. Zvuk je odjeknuo

cijelom dvoranom. Avarloch je bio dobro održavan. Svaka bronze posuda i pozlaćena svijeća

bile su ispolirane tako da se sjalo kao zlato. Svuda oko njega je bilo uredno raspoređeno svježe

ubrano kasno procvjetalo cvijeće.

Ona.

Brand je proučavao zidove bogato ukrašene tapiserijama koje su prikazivale bitke između

muškaraca čije oklope nije prepoznavao.

- Kelti su se hrabro borili za svoju zemlju.

Brand pogleda preko ramena. Lord Richard je stajao par metara dalje od njega, posmatrajući

ga.

- Mislio sam da ste otišli do sada. - Brand ravnodušno odgovori, skrenuvši pogled nazad

na tapiseriju.

- Mislio sam otići. Ali vojvoda William je tražio da ostanem dok on ne dođe.

Brand se osmjehnuo na tapiseriju.

- Znači William dolazi ovdje. Ne sumnjam da će se pridružiti Edwardovoj kampanji da me

ožene vašom kćerkom.

- Jeste li je upoznali?

Uzdišući Brand se konačno okrenuo da pogleda čovjeka kojeg je porazio. Oni nisu bili

neprijatelji. Suočavanje sa ratnikom na bojnom polju je bilo drugačije od susreta poraženog u

njegovom vlastitom domu. Brand stisnu zube zbog bolne simpatije koju je osjećao prema lord

Richardu.

- Divna je, lord Richarde, ali nemam namjeru da se ženim. - Brand je posmatrao starog

viteza znatiželjno. Ovdje u svom domu, obučen u jednostavan plašt, njegova crna kosa i brada

su se spajale u završnici, poznati lord Richard je bio sve osim divljaka. On je jednostavno bio

otac koji je bio zabrinut za dobrobit svoje kćerke. - Ne želim ženu. - Brand tiho ponovi.

23.


Lorda Richarda Dumonta je još jednom pogodila nježna priroda ovog ratnika. Nikada u svim

svojim godinama borbe nje sreo nekog tako vještog, nemilosrdnog, moćnog, ali ipak je bio ovdje

i stajao, imajući na umu da vrijeđa čovjeka koga je bio poslan da ga ubije prije samo dvije

nedjelje. Richard baci pogled preko Brandovog ramena na tapiseriju koja je prekrivala cijeli

zapadni zid. „

- Narod moje žene. - nasmijao se kao da upravo ona stoji pred njim. - Kada sam prvi puta

došao ovdje, Tanith me mrzila, iako nisam imao nikakve veze sa klanjem kelta prije mnogo

stoljeća. Bio sam Saksonac i to je bilo dovoljno.

- Bili ste prisiljeni da oženite Keltsku ženu? - upita Brand s nevjericom.

Brynnin se otac tiho zakikaotao.

- Prisiljen? Naprotiv, zavolio sam je od trenutka kada sam spustio pogled na nju. Bila je

prekrasan plamen koji mi je spalio dušu. Bila je strastvena čak i u mržnji, i kada sam napokon

osvojio njenu ljubav, mislio sam da će me njena strast progutati.

Brand je slušao u tišini, razumijevajući šta znači voljeti nekog tako u potpunosti. Ali je isto

tako znao šta su muke izdane ljubavi. On se trgnu lagano, prolazeći rukom kroz crnu kovrdžavu

kosu. Nije htio da se sjeti ljubavi, niti je htio da sluša o njoj. Ako je lord Richard pomislio da bi

njegova kćerka mogla jednog dana da zaboravi da je on Normanski vojnik i da se zaljubi u

njega, onda je njegov pokušaj propao. Brand je to morao da mu kaže prije nego nastavi dalje.

- Lord Richard, ne mislim ništa loše o vašoj kćerki. Imate moju riječ da može ostati ovdje

dok ne pronađe sebi muža, ali taj muž neću biti ja.

Richard se blago nakloni.

- Poštujem vašu želju da ostanete samac, lord Brande. Neću vas ponovo pitati da uzmete

moju kćerku za svoju suprugu. Do sada ste skontali da će ovdje doći do borbe. To će mojoj

kćerki slomiti srce. Brynna neizmjerno voli Avarloch.

Namršten, Brand se suočio sa Richardovim stabilnim pogledom. Dođavola, nije ga briga za

bitku, ali kako je mogao prisiliti mladu ženu da napusti jedini dom koji je ikada imala?

- O ovom pitanju će se kasnije na veliko raspravljati sa kraljem.. - Brand prođe pored njega

i u duga dva koraka dođe do stepenica. Iznenada zastade, jednom čizmom na prvoj stepenici.

Proganjalo ga sjećanje na izraz Richardovog lica dok je pričao o svojoj ženi, privlačeči njegovu

24.


radoznalost, možda da ublaži bol u svom srcu, okrenuo se da pogleda starog viteza još jednom.

- Recite mi, sir Richard, da li vas ljubav prema vasoj ženi još uvijek spaljuje?

Samo je Dante, ulazeći u dvorac, čuo tugu koja je obavijala bratovo pitanje, i prepoznao bol

prožet ljutnjom u njegovom mračnom pogledu.

- Da, spaljuje. - Lord Richard je kimnuo. - Čak i iz groba to radi.

- Groba? - Brandove oči se raširiše, šok i još dublja muka su mu se mogli vidjeti na licu.

- Tanith je ubijena kada je prije tri godine putovala na jug. - Rekao je Richard. Njegov

pogled ponovo je odlutao na tapiserije koje su visile na zidu. - Njena vatra još gori u meni. Kao

i u Brynni. - Polahko je okrenuo pogled na Branda. - Moja kćer je rođena sa ponosom njenog

oca i sa strašću njene majke. Samo čovjek velike kontrole i željezne volje joj može odoljeti.

Takvog čovjeka žalim, jer nikada neće osjetiti nešto ljepše čak i od toplote sunca kada mu se

osmjehne. Niti će osjetiti buđenje proljeća nakon duge i hladne zime onda kada ga ona pogleda.

Tišina je obavila tri čovjeka kao gusta magla. Zatim, naglo kao oluja koja para oblake, Brand

se okrenuo i napustio dvoranu, dok su Richardove riječi ostale visiti u zraku. Bijes i kajanje su ga

ispunili dok se penjao stepenicama. Žalio je zbog izgubljene ljubavi lorda Richarda, ali on nije

htio da bude dio tih zabluda. Koliko god zapravo slatke bile, bile su samo to, zablude.

Njegove misli su odlutale na Colette i na dan kada ju je našao u šumarku nedaleko od

Graycliff dvorca. Kosa joj se rasula po vitkim leđima; a pokrov je prekrivala njenu golotinju.

Čekala je ruku prekriženih na grudima čovjeka koji joj je prilazio odzada. Možda je to bio neki

drugi čovjek, a ne njegov prijatelj Alexander, koji se sagnuo da liže njeno medeno rame. Možda

da je to bio stranac koji vodi ljubav s njom, možda bol koja je obuhvatila njegovo srce svojim

dugim prstima ne bi bila tako potpuna.

- Prokleti da ste oboje. - Brand je zarežao dok se uspinajo krivudavim stepenicama.

Sve što je znao o povjerenju i lojalnosti oteli su mu tog dana, ostavljajući prazninu i

nesigurnost u ono u što je do sada vjerovao. Prelazeći zadnje tri stepenice odjednom, krenuo je

niz dugi hodnik. Svejtiljke su plesale dok je prolazio kroz redove vrata sa njegove obje strane. I

na drugom spratu je bilo cvijeća, i dok ga je gledao krv mu je kolala venama. Colette je

ispunjavala Graycliff dvorac sveže ubranim cvijećem, miris ruža i gardenija se prožimao zrakom

kroz čitav dvorac.

Zašto ga je izdala? Postavljao je to pitanje sebi milion puta, ali nikada nije našao odgovor. Zar

25.


joj nije sve dao? I još, dao bi joj još više. Sve... sve što bi poželjela. Ali ona je željela Alexandera.

Okrenuo se u krug kao da je kuća bila mala za veličinu njegove ljutnje i bijesa.

- Koju prokletu sobu da uzmem? - vikao je na vrata koja su ga okruživala.

- Gospodine?

Mlada žena je stajala na stepenicama, naslonjena na zid dok je drhtavim rukama pritisnula

srce. Mračni vitez je izgledao zastrašujuće u svom bijesu, stajao je tamo kao neprobojne zidine

koje su okruživale dvorac. Ruke su mu se stisle uz bokove dok se okretao prema njoj, a plašt

mu se zavio oko kožnih čizama.

- Žao mi je što vam odmah nisam pokazala vašu sobu. Ja....

- Uredu je. - Brand podiže ruku da je umiri. - Ne ljutim se na tebe. - Blago joj se nasmješio,

pokušavajući tako da ublaži strah koji joj se pojavio u očima. - Kako se zoveš?

- Alysia. Ja- Ja sam osobna sluškinja lejdi Brynne. - Djevojka je oprezno proučavala

njegov osmijeh. Trenutak prije je izgledao kao da će srušiti zid golim rukama. Gdje nestadoše te

emocije odjednom? Momenat prije je vidjela bijes pomiješan sa tugom kojim je zračio, pa ga se

strašno uplašila. Sada je imao masku na licu, masku koja bi joj mogla otopiti meso do gole kosti.

Kada je nageo glavu i radoznao je pogledao, naglo je pocrvenjela uhvaćena kako ga pomno

proučava. - Vi ste novi gospodar Avarlocha, zar ne? - upitala je tiho ne odvajajući se od zida.

- Da, damo.

Alysia se slatko nasmiješila na titulu kojom ju je oslovio. Osmijeh joj je postajao širi dok je i on

razvlačio svoje usne u isti takav. Osmijeh mu je bio tako blistav da je skoro pala preko zadnje

stepenice na koju je zakoračila.

- Želite li glavnu sobu, moj gospodaru?

Brand je upravo zaustio da je odbije kada je začuo glas njegovog brata kako ga doziva.

Dante je usporio kada je ugledao tamnokosu ljepoticu. Šta god da je htio reći svome bratu

isparilo je dok je gledao u sluškinjine velike oči. Bio je krupan čovjek i da bi prošao kraj Alysie

morao se stisnuti uz nju. Iz ugla odakle je Brand posmatrao nije mogao vidjeti lice svoga brata,

ali Alysino lice je odavalo činjenicu da je Dante nije tako držao pritisnutu uza zid istopila bi se niz

stepenice. Bio je u pravu. Alysine kosti su se pretvorile u puding. Stranac je bio najsnažniji

muškarac kojeg je ikada vidjela, i najzgodniji. Kosa mu je bila crna kao kod brata, samo duža i

26.


bez kovrdža. Oči su mu bile fascinantno sive prošarane krhotinama zelene boje. Mišići su mu

bili čvrsti i topli dok ju je držao kraj sebe. Onda se pomakao, stajući na odmorište. Negdje u

pozadini uma Alysia je čula kako Brand predstavlja svoga brata.

- Enchante. - Njegov spori osmjeh od kojih su mu se pojavile rupice izazvao je Alysiu da

počne neujednačeno uzdisati.

- Da li si mi želio nešto reći, Dante? - Brand je bio nestrpljiv jer njegov brat nije skidao

pogled s Alysine crne kose koja joj je padala preko ramena.

- Molim?

- Skoro si oborio lejdi Alysiu u namjeri da mi nešto kažeš. O čemu je riječ?

Dante se okrenuo prema bratu, i trans u kome su se našli je nestao.

- Vojvoda William je stigao. Upravo je ušao na posjed.

Dante nije bio siguran šta mu je brat odgovorio. Ponovo je vratio pogled na Alysiu. Brand

prođe pored njih i htjede pozvati brata da siđe sa njim niz stepenice, kada se okrenuo i vidio da

njih dvoje ponovo smješkaju jedno drugom.

- Možda je došao po naše glave. - Brand izjavi prije nego siđe niz stepenice. Smijao se

kada se Dante s tim sretno složio.

27.


PETO POGLAVLJE

Vojvoda William od Normandije je bio uznemiren. Sa predatorskom dominacijom koračao je

po podu, snimajući svaki pokret, katalogizirajući sve ono što je vidio. Za sluge u Avarloch dvorcu

bio je zastrašujući prizor. Sav zrak oko njega bio je težak, dokazujući njegovu moć i prevlast

nad svima u dvorcu, uključujući i kralja, koji je sjedio kraj ognjišta naboranog čela dok je

stopalima nervozno lupkao po podu. Iako opojasan teškim lancem preko debele vunene tunike i

hlača, mogli su se vidjeti mišići koji su se ocrtavali ispod odjeće. Njegova duga kestenjasta kosa

padala mu je preko ramena i uokvirivala mu bradu duž vilice i guste obrve. Nije nosio nikakvo

prstenje na rukama, iako je bio bogat kao kralj. Njegovo bogastvo su odavale fine kožne čizme i

debeli krzneni plašt koji je bio prebačen preko naslona stolice.

- William. - Brand ga pozva sa stepenica. Opušteno je silazio niz stepenice poput nekoga

ko je imao cijeli dan pred sobom da stigne tamo gdje se uputio.

Tamnosive oči su ne trepćući procjenjivale Branda , čvrsto i nemilosrdno. Zatim su zasijale

kada se vojvoda od Normandije nasmijao svom najdražem prijatelju.

- Šta ti radiš ovdje? - pitao je Brand sumnjivo uputivši kralju oštar pogled.

- Da li me ovako pozdravljaš u svom novom domu, Brande? - Williamov osmijeh se raširio

i podiže svoje ruke u susret Brandu u dnu stepenica.

- Ne. Kako ste putovali, mon sinjor?

Ruke su mu bile kao stablo dok je svog bivšeg štitonošu grlio i dao mu par udaraca po leđima

u znak dobre volje.

- Znao sam da ti nisam trebao dozvoliti da živiš u Engleskoj ovako dugo. Maniri su ti

grozni.

Brandon se nasmiiješi. Bilo je dobro vidjeti starog prijatelja iako je njegov dolazak bio sumnjiv.

- Kako ste putovali, gospodaru? - pitao je ljubazno.

- Uh, bilo je grozno. More je bilo bijesno i izgubio sam konja u putu. - William je zarežao a

zatim se brzo razvedrio. - Ali bilo je vrijedno svega samo da opet vidim ovu divnu zemlju.

Baci oštar pogled na Edwarda.

- Jednom kada postanem kralj Engleske, sve će ovo biti moje. Nećeš živjeti zauvijek,

28.


Rođače. - dodade tužnim osmjehom.

- Nemam želju da živim zauvijek, Williame. - Edward uzvrati glatko. - Ali da li ćeš postati

kralj nakon što umrem, morat ćeš to riješiti sa Haroldom od Wessexa.

- Namjeravam. - Oči Normanskog vojvode su sijale sirovom glađu željnom borbe.

Smrtonosna, neizgovorena obećanja su prožimala zrak. Edward se promeškoljio u svom

sjedištu, znajući svog rođaka vrlo dobro. U sekundi kada je Edwardu trepnuo, vojvoda vrati

pozornost na Branda.

- Dakle, zašto nisi ubio Richarda?

Pitanje je bilo direktno i Brand je bio spreman za to, ali njegov pogled nije popustio pod

Williamovim kontrolisanim ispitivanjem.

- Njegova smrt nije bila dio nagodbe.

- Svjedoci nagodbe se ne bi složili s tobom, gospodine Brande. - rekao je dobroćudno

Edward. - Kao i obično, niste učinili kako vam je naređeno, i sami ste odlučili pustiti Richarda da

živi.

- Tako je. - osmijeh koji se pojavio na Brandovim usnama bio je tako šarmantan i tako

savršeno iskren da mu se i sam Edward poželio nasmijati. Brand je sačekao da mu blagi izraz

lica izblijedi prije nego je napao. - Lord Richard Dumont prkosi svome kralju koji ne zna kako

upravljati svojom zemljom, već dopušta da neko drugi obavlja to umjesto njega. Ja ga poštujem.

On nije slab kao što ste vi. Zašto je, onda, trebalo da ubijem njega?

Edward je izbuljao oči na Branda sa crnim prezirom.

- Sada ste otišli predaleko. Ja.......

- U pravu je, Edwarde, i ti to znaš. - William ga prekinu ,ne trudeći sakriti da se zabavlja. –

Harold vlada Engleskom. Ti pričaš za njega kao da je čitavo vrijeme njegova ruka zabijena

čvrsto u tvoju guzicu. Osobno, odobravam bitku sa saksoncima. Došao sam samo zato što

znam kakve ste vi Saksonci prezrive budale, i ne želim da se ono što se dogodilo Richardu,

dogodi i Brandu.

- Bez obzira poštuješ li Richarda ili ne, misliš da je bilo mudro ostaviti ga u životu?

- Ja sam bio na bojnom polju. I sam sam donio tu odluku. - Smiješak koji se pojavio na

Brandovim usnama, govorio je Williamu da neće podnijeti nikakvo ispitivanje. Čak ni od

Normaskog vojvode. William se nasmija, zvuk se prelomi preko cijele dvorane kao robusna

29.


pjesma. Znao je da je Brand jedina osoba koja neće cviliti podvijenog repa dok se bude

suočavao s njim. I to je William cijenio.

- Vrlo dobro. - mahnu svojim mesnatim rukama. - Uistinu, drago mi je da je Richard živ.

Borio se s hrabrošću, i velikim vještinama, što je razlog zašto sam ga zamolio da ostane ovdje.

- Vaš zahtjev me doveo u veoma neugodan položaj. - kratko reče Brand.

- Bio sam spreman riskirati. - William mu dobaci neprimjetan osmijeh i sjede u visoki

naslonjač do kralja. - Ali, nećemo sada o tome. - Coknu usnama i ogleda po dvorani. - Zar na

ovom mjestu nema pive?

Brand pogleda u jednog od sluga koji je stajao pored, na što ovaj skoči i nestade iz dvorane.

Razvlačeći usne u zadovoljan osmjeh, vojvoda William kimnu.

- Oui. Pravi gospodar u svojoj kući ne treba reći ni riječ.

Brand sjede preko puta Williama i potonu u brokatne jastuke.

- Sretan sam što te vidim, Williame. Teško je naći povjerljivog prijatelja. - Pogledao je

vojvodu dugim, promišljenim pogledom. - Znam zašto si ovdje.

- Pozvan sam. - reče William otvoreno gledajući Branda, a onda pogleda kralja. - Izbaci

sluge, moramo nasamo razgovarati.

Prije nego Brand podiže ruku, nekoliko preostalih slugi se razbježa svako na svoju stranu.

- Vaše Veličanstvo. - obrati se vojvoda Edwardu njegovom titulom s ogromnim

poštovanjem. - Volio bih popričati nasamo sa svojim prijateljem. - Nasmiješi se. - S’il vous

plaît.(Molim Vas)

Edward širom otvori oči šokiran načinom kako ga izbacuje kao da je sluga a ne kralj

Engleske. Ali je, bez riječi ustao, i napustio dvoranu. William se nagnu u svojoj stolici. Osmijeh

mu je bio protkan otrovom.

- Vrlo si mi drag Brande, ali ako me ikada tako izbaciš kada postanem kralj, odrubit ću ti

glavu.

Brandov iskreni osmjeh mu je nedostajao i bio je sretan što ga ponovo vidi.

- Kako si, mon ami(prijatelju)? - upita ga William ozbiljnije.

- Dobro sam. - Brand ispruži noge i sklopi ruke u krilu. Preko puta njega, sive oči se suziše

kao fino polirani mačevi.

- Kraljevstvo zahtjeva iskrenost,Brand. A ti si tako loš lažov.

Brand okrenu lice prema ognjištu, i zamišljeno se zagleda u plamen. On nije spominjao

30.


Colette otkad ju je poslao daleko, ali William mu je poznavao srce. Kada Brand otvori usta,

riječi mu poletiše sa jezika.

- Bila je moj život,Williame. - rekao je tiho. - Trebali smo se vjenčati na proljeće. Da li si

očekivao da ću tako brzo zaboraviti ono što mi je uradila?

- Je sais. Znam. - Snažni vojvoda uzdahnu. - Taj dio tvog života je završen, Brand.

Vrijeme je da nastaviš dalje.

Sluga se vratio noseći poslužavnik natovaren raznim voćem i sirevima i dva pehara s pivom.

Dodao im je pehare i stavio poslužavnik na mali drveni sto, naklonio se i izašao prije nego je

Brand stigao da mu zahvali. Kada je sluga izašao kroz vrata, skoro se sudario s Brynnom.

Skupila je obrve i stavila prst na usta, da sluga ne oda njenu prisutnost; onda mu je mahnula

rukom da ode. Već je čula većinu razgovora, i nije imala namjeru sada otići. Pritisnula je obraz

na hladni zid i nastavila prisluškivati.

- Da nastavim dalje, šta misliš time da oženim lejdi Brynna Dumont? - Pogleda svog

prijatelja mrko potvrdivši svoje sumnje. - U ovom trenutku, to je ono što moraš učiniti. - William

mu odgovori blago.

- Ne mogu.

- Zašto ne? Colette je otišla.

- Znam! - Brand prasnu. - Misliš da bih je želio nazad nakon onoga što je uradila?

- Želiš li? - William podiže svoju tamnu obrvu.

- Ne. - Brand odmahnu glavom. - Oui. Ne.

- Zvučiš kao da nisi siguran.

Norman je progunđao i počeo da gricka jabuku.

- Ne želim je nazad.

William je ignorisao Brandov crni sjaj, jer je razumio prijateljevu bol, ali došao je ovamo da

spriječi da se saksonci okrenu protiv Branda. A to je upravo ono što će se dogoditi ako mladu

damu izbaci na hladnoću. Ipak, William je nastavio govoriti blago da njegov omiljeni vitez osjeti

njegovu zabrinutost.

- Ako ne želiš Colette nazad, šta te onda spriječava da oženiš saksonsku djevojku?

- Jedostavno ju ne želim oženiti.

- Zašto? - William je zahtijevao.

Plamen iz ognjišta zatreperi i baci sjenke po zidovima kada Brand ustade iz svoje stolice.

31.


Koračao je po velikoj dvorani, provlačeći prste kroz kovrdžavu kosu.

- Ne bih je mogao voljeti.

- Ljubav nema ništa s tim. Čak i ona to zna. - William lahko odgovori, pa baci ogrizak od

jabuke u vatru.

- Ne.... - Brand prestade da korača i zatvori oči. Tišina se otezala; samo se čulo

pucketanje plamena dok je gutao ogrizak jabuke.

- Ne želiš ponovo biti povrijeđen. - William završi rečenicu umjesto njega.

Otvorio je oči i potražio prijateljev pogled.

- Neću biti ponovo povrijeđen. - ispravi ga on.

Stari drveni pod zaškripa s druge strane zida, i William podiže glavu, brzo i ispitivački. Onjuši

zrak, pa podiže prst da ušutka Branda.

- Vijeće je obavijestilo kralja da će spaliti Avarloch do temelja ako odbijete djevojku. –

William namignu Brandu kada mu je uputio zbunjen pogled. Obojica su čuli oštar uzdah iza zida.

Brand je krenuo prema izvoru zvuka da vidi ko prisluškuje, kada je William ustao sa stolice i

zaustavio ga. - Moraju da znaju odgovor,Brande. Da li će spaliti Avarloch?

- Ne. - Brynna izleti iz svoga skrovišta i zaplićući stopalom pade pravo u Brandove

bezazlene ruke. - Ne. Molim te! - molila ga je, suznim očima koje su svjetlucale kao smaragdi

u morskoj vodi. - Neću tražiti ništa od vas, moj gospodaru. Učinite me svojom ženom i rodit ću

vam nasljednike i nikad se neću žaliti. Podčinit ću se vašoj volji i radit ću sve što kažete. Ne

dozvolite im da spale Avarloch, molim vas. Ovo je moj dom.

Brand je želio biti ljut na nju jer je prisluškivala njihov privatni razgovor. Ali nije mogao, jer joj

je lice bilo blizu njegovom, donja usna joj je bila meka i drhtava. Gusta bakarna kosa joj se

rasula pod njegovim prstima, a kremasto lice joj je bilo mokro od suza. Božja krvi, lice joj je bilo

lijepo, bujna usta su mu izazvala dekadentne misli o tome šta bi im volio raditi. Brand skrenu

poged s njenog lica, razmišljajući, uz naznaku da on nema nikakve veze s tim hoće li dopustiti

da spale Avarloch. Oči su joj svjetlucale sa strahom, moleći za milost. Ali u njima je bilo i snage i

života koja je zapalila malu iskru u njegovoj krvi. Divno je mirisala, i bila je mehka. Dođavola,

skoro je zaboravio kako žena može biti mehka.

32.


- Lejdi, ja....

- Kako se usuđuješ da nas špijuniraš kao neka seljančica! - Williamov glas je prasnuo kao

grom, sjeckajući Brynnine živce kao nikad prije. Bio je zadovoljan što je postigao efekat baš

kakav je planirao. Djevojka je nestala na Brandovim grudima, držala se kao da joj od toga zavisi

život. - Ko si ti? - Williamov glas joj je bubnjao u ušima. - Volio bih znati čiju ću glavu odrubiti u

zoru!

Brynna ga nije mogla gledati, nije ga uspjela ni pogledati kad je poletjela u Brandovo naručje,

ali bila je sigurna da je čudovište. Držala je lice pritisnuto uz njegove grudi dok je drhtala.

- Odgovori mi!

Nije mogla. Zaista, da je Brand nije držao tako čvrsto, već bi se onesvijestila.

- Dosta William. Uplašena je na smrt. - Sirova komanda je odjeknula kroz hodnik. Brynna

je čula snagu u Brandovom glasu, osjetila moć njegovih ruku dok ju je stezao u naručju i ona mu

se divila zbog toga. Da li se on tim ludim tonom obraća ovom... ovom barbarinu?

- I treba da bude. - Normanska zvijer je puhala, sasvim zadovoljan time što ju je Brand

štitio. - Da je sada u Normandiji, bila bi bičevana zbog ovakvog ponašanja.

- Ali nije u Normandiji. - Brandov topli glas joj promeškolji uvojke kraj uha.

- Ne, ali to bi riješilo sve tvoje probleme, zar ne? - William upita sa iskrom u svojim čelično

sivim očima i pobjedničkim osmjeh mu izvi usne. - Dopusti da je ubijemo a zatim ćemo

obavijestiti vijeće da je radije oduzela sebi život nego se udala za Normansku svinju.

- Dovoljno je,Williame. - Brand ga opomenu. - Dosta si se zabavljao na njen račun?

Zabavljao? Brynna je čula te riječi, ali mislila je da sanja. Niko ne može biti tako okrutan.

Stegnula je prste oko Brandovog plašta.

- Lejdi? - Brandov glas je bio mekan poput svile dok je povlačio svoje ruke i odmicao je da

bi ju pogledao.

- Sve je uredu. Neće vam nauditi.

Brynna pogleda njegovo lice. Mala zabrinutost mu se pojavi u njegovim vodenim očima.

Zabrinutost pomiješana sa.... zabavljenosti.

- Da li će Saksonci spaliti Avarloch ako me ne oženite? - upita Brynna tihim glasom

razumijevanja dok ju je obuzimao bijes.

33.


Uživajući u njenim očima, Brand je doslovno morao otrgnuti pogled s njih da bi presjeko

Williamov oštri pogled. Brynna je uhvatila pogled koji su razmenili međusobno i krv joj je počela

ključati. Vojvoda se zakikotao. Brynna se okrenula polahko, ne mareći više kako zastrašujuće bi

mogao izlgledati. Oči su joj gorjele sukljajući vatru topliju od lave. Stegnula je usne, stisnula

zube, i odstupajući od Branda, stisnu šake u pesnice kao da će udariti snažnu zvijer.

- Ti truli đavolji izrode! - Ključala je, prilazeći Williamu. Iza nje, Brand je širom otvorio oči i

potisnuo poriv da se nasmije. Vovoda od Normandije se izdizao iznad nje, ali Brynna ga je bez

straha pogledala. - Kako se usuđujete praviti takve lakrdije oko mog doma? Da sam muškarac,

sada bih vas na mjestu ubila, vi beskičmenjaku. Ali smrt bi bila previše dobra za vas. Patili bi od

mog mača sve dok ne biste molili za milost, a onda bih vam isjekla grlo od uha do uha a

osmijeh na mom licu bi bila zadnja stvar koju bi vaša očajna duša vidjela prije nego ode u

pakao.

William prebaci zapanjen pogled na Branda, dok je gledao njegov zapanjeni izraz šoka i

divljenja.

- Tako mi Boga, moraš je oženiti, Brande! - uzviknu William.

Kao da se tek sada sjetila da je i Brand tu, okrenula se na peti da se suoči s njim s istim

onakvim prezirom i otrovom kao što ga je izlila na Williama.

- A vi! Jasno mi je da vam moj dom ništa ne znači. Kada me izbacite van, i kada plemići

pošalju vojsku u napad, nadam se da će prvo da ubiju vas.

Ponovo se okrenula na peti i Brand je uhvatio miris svježeg jamsina u njenoj kosi kada mu je

tanki pramen zakačio lice. Nozdrve su mu se raširile, dok je i dalje hvatao miris kad je bijesno

napustila dvoranu. Kada je otišla, Brand uputi lukav pogled sa strane Williamu.

- Ti si kopile.

William klimnu glavom i zavali se u stolicu.

- Oui, tako su mi rekli. Iako vjerujem da je moj otac volio moju majku seljanku.

Buljeći u pravcu kojim je Brynna upravo otišla, Williamov glas se smekšao i usporio u

promuklo predenje.

- Ako je moja majka imala jednu iskru vatre kakvu posjeduje Richardova kći, ne mogu ga

kriviti! - Brand se složi, gledajući u istom pravcu, ali nije rekao ništa. - Kakav duh! - William je

nastavio bez daha. Okrenu se natrag Brandu. - Ovo joj mjesto znači više od života. - Brand

34.


polahko klimnu glavom znajući da je William u pravu.

- Kako je mogu natjerati da ode?

- Ne možeš! Moraš je oženiti. Naređujem ti. Još uvijek meni odgovaraš, iako sam ti

dozvolio da to zaboraviš. - Dodao je William nadmeno dok je Brand izgledao kao da bi

protestovao na naredbu, ili se na nju nasmijao. - Osim toga, neću da umreš od ruke saksonaca.

Želim da živiš, a imam osjećaj da žena može da te podsjeti šta znači živjeti.

35.


ŠESTO POGLAVLJE

Brynna je uletjela u svoju sobu. Plemani svijeća su plesali dok je prolazila kraj njih. Barbari!

Bijesnila je. Svi oni! Tretiraju je bezosjećajnim nepoštivanjem...zar nije dovoljno loše što vijeće

prijeti početi bitku ovdje? Prijedlog vijeća da spali Avarloch je neoprostiv. Lordu Brandu nije

nimalo stalo do Avarlocha. Bilo mu je to samo još jedno osvajanje, njegova nagrada zbog

pobjede nad njenim ocem. Mrzila ga je, mrzila ih je sve, posebno vitezovog dlakavog prijatelja.

Kakav bi to čovjek pravio lakrdiju oko odrubljivanja glave jednoj ženi? Na tu misao, Brynna

omota prste oko vrata i teško proguta. A ipak.... Sjećanje na Brandov visoki bariton je ispuni prije

nego je završila posljednju misao. Lord Brand Risande ju je branio, zar ne? Osjećala se sigurno

u njegovim snažnim rukama. NE! Mora zapamtiti da će ju izbaciti odavdje u zoru. Nije mu stalo

da li je živa ili mrtva. Štitio je? Brynna se gorko nasmijala u sebi. On bi je među prvim bacio

vukovima. Zalupila je vratima zatvorivši sobu. Otkopčavši smaragdni broš, bacila je ogrtač preko

sobe i bacila se na krevet. Mrzila ga je. Mahnula je glavom na sjećanje lejdi Tanithinog osmjeha

u vrtu. Naravno, njena majka je bila sposobna da pronađe dobro u lord Richardu i uspjela je da

ga zavoli. Brynnin otac je bio ljubazan, častan čovjek. On nije bio poput bezdušnog bijednika

dole. Treba da ga mrzi. Ali sjećanje na Brandov strastveni osmjeh na jezeru ju je i dalje

proganjao. Za Božju milost, on je stvaran.

Njegov muževni miris koji joj se uvukao u odjeću je to potvrđivao. Protiv svoje volje sjetila se

njegovih hladnih grudi pod njenim licem, teških i neprobojnih kao njegovo srce. A sada je znala

zašto.„Bila je moj život.“ Agonija, kao sablasni odjeci na bojnom polju, prožela se dvorcem dok je

Normanski ratnik pričao o svojoj ljubavi. Lord Brand je obožavao ženu sa jezera. Brynna je

vidjela, pokušala je da zaboravi, ali je bila stvarna. Prekrila je lice jastukom pokušavajući

zaboraviti slike njih dvoje u jezeru. Bio je živ taj dan, ali mu je srce iščupano iz grudi, ostavivši ga

praznim i hladnim kakav je nekad bio. Ali, reče Brynna sama sebi, njegov pogled nije nimalo bio

hladan kada se zagledao u njene oči. Ispunila ih je topla briga i samilost. Da li je mogla da

prodre kroz njegoovu hladnu odbranu, da zagrije srce ovog ratnika? Znala je da mora ako misli

36.


ostati u Avarlochu..... ili ako želi da opet osjeti njegove snažne ruke na sebi.

Brand je pronašao Dantea kako izlazi iz jedne od soba na drugom katu ne znajući da

nedaleko odatle Brynna leži u svom krevetu i razmišlja o njemu. Kao mala tamna sjenka, Alysia

je držala Dantea za ruku dok joj je lice palio izraz obožavanja.

- Brand. - Dante izlanu kao da je njegov brat posljednja osoba koju je očekivao vidjeti u

dvorcu. Brand se tiho nasmijao na zajapurene sluškinjine obraze kada se okrenula da se suoči s

njim.

- Samo sam pokazivala Sir Danteu njegovu sobu. - objasnila je Alysia izbjegavajući

Brandov pogled.

- Jeste li našli sobu i za mene, Alysia? - pitao je Brand tiho. Njen crnomanjasti ten je

pobliedio.

- Ne, moj gospodaru, ja....ja..... - Bacila je Dantu očajnički pogled ali zgodni vitez joj se

samo nasmješio i stavio prst na njenu tamnu kosu.

- Bojim se da sam je odvukao od njenih dužnosti, brate. - Dante ju je branio, iako je znao

da za tim nema potrebe.

Brand se rijetko ljutio na kmetove i vazale u Graycliffu, osim na Alexandera, Dante nije znao

nikoga ko je bio povrijeđen ili kažnjen dok je bio u bratovoj službi. Naravno, Alysia nije znala ono

što je Dante znao. Naravno, uz Danteov zadimljeni pogled i prekrasan osmjeh, ona je i

zaboravila da Brand stoji pored nje, sve dok Dante nije podigao pogled s nje.

- Nema veze, siguran sam da postoji sasvim prihvatljiva soba za mene....

- Oh! - sluškinja je bila u šoku, dolazeći sebi iz transa. - Oprostite mi, odvest ću Vas u

vašu sobu odmah. - Progurala se pokraj dvojice muškaraca i jurnula niz dugi hodnik, ostavljajući

Branda i Dantea da razmjene brz osmjeh. Alysia se zaustavi na kraju hodnika i otvori teška

drvena vrata. - Pripadala je ocu lord Richarda. Ovo je jedina soba, osim lord Richardove i lejdi

Brynnine, sa privatnim kupatilom.

- Savršeno. - reče Brand, i prođe pored nje u odaju. - Kupka bi bila moj idući zahtjev.

- Hoće li vam trebati moja pomoć, moj gospodaru? - upita Alysia stidljivo, znajući koje su

37.


joj dužnosti prema novom gospodaru. Iako kupanje lorda Branda ni na koji način ne bi bilo

neprijatno, jedini muškarac kome bi voljela trenutno pomagati je bio Dante.

- Ne. - Brand nehajno odgovori, proučavajući ogromnu sobu sa bračnim krevetom i

baldahinom, i masivnim kamenim kaminom. Na suprotnoj strani zapadnog zida stajao je duboki

ormar od orahovine dovoljno velik da smjesti svu odjeću koju je posjedovao. Pored njega je bio

stol na kojem je bila debela vazna sa divljim ružama i lijepa činija za pranje ruku. Tu je bio i

elegantan zaslon koji je bio visok do Brandovih ramena koji je razdvajao kupatilo o kome je

Alysia pričala. Soba je bila dovoljno prozračena i sasvim dobro će mu odgovarati. Klimnuo je

glavom kao znak odobravanja, i okrenuo se ponovo Alysiji.

- Neka se moje stvari donesu i neka neko dođe i upali vatru – i riješi se ovog cvijeća.

Alysia se naklonila i spustila glavu u namjeri da ode, ali Brand u dva koraka stiže do nje i

uhvati je za ruku.

- Ne moraš da se nakloniš svaki puta kada otvorim usta. - Njegov osmjeh joj je smirio

živce. Sva bojazan koju su ona i ostali osjećali je bilo ni za šta, lord Brand Risande je divan.

- Želite li još nešto, moj gospodaru? - upitala je, željna da ostalima kaže. Brand joj pusti

ruku i nastavi istraživati sobu.

- Oui. Obavijestite kuhare da želim da se zadnji obrok poslužuje sat nakon zalaska sunca.

Želim šolju tople medovine svako jutro. - Zastao je, ispitujući ruže koje su procvale kao srce

prepuno ljubavnih obećanja. Zahvatio je prstom osjetljivu laticu, bolno udišući slatki poznati

miris. - I obavijesti lejdi Brynnu da je želim vidjeti za svojim stolom.

Alysine oči se podigoše i Brand je znao da je ova priča o tome hoće li lejdi Avarlocha biti

izbačena iz dvorca ili ne, je bila briga svih ljudi koji žive tu. Ili to, ili je sluškinja naučila par

trikova od gospodarice kuće kako da prisluškuje. Nehotice, nasmijao se na sjećanje Brynninog

naprasitog jezika. Njen otac je bio u pravu, bila je strastvena žena, puna vatre i života i..... Brzo,

izbrisao je pomisao na nju iz svog uma. Oženit će je ako mora. Odvest će je u svoj krevet. Ali

nikad neće izgubiti srce za njom. Odšetao je do ruba ogromnog kreveta i pritisnuo madrac

prstima da ga testira.

- Samo još jedna stvar. - Podigao je vodenasti pogled na tamnu, egzotičnu sluškinju. –

Reci vojvodi Williamu da sam zahtjevao tvoje društvo u svom krevetu večeras.

Sjeo je na mekani krevet i skinuo čizme. Pogledao ju je opet, registrujući njenu zapanjenu

tišinu. Uvijanje njegovih usana uvjerilo ju je da ima razlog zašto joj ovo govori.

38.


- Iako je oženjen, vojvoda uživa u ženama i vinu-kada se ne bori, to je. On će te htjeti

večeras ukoliko to već nisam ja tražio, a odbijanje vojvode od Normandije ne bi bilo mudro. -

Brand joj objasni, pa ustade iz kreveta još jednom. - Spavaj gdje hoćeš večeras, ma cher, ali ako

ne želiš da to bude s vojvodom Williamom, onda mu reci da ćeš biti sa mnom.

Alysia je zurila u novog gospodara ne vjerujući u ono što je upravo čula. Da li mu je toliko

stalo do sluškinjinih osjećanja da je htio da je zaštiti od ratnika koji je bio dole?

Nakloni se u nedostatku riječi da mu iskaže zahvalnost i Brand iscrpno uzdahnu, zatim se

nasmiješi Danteu iznad njene glave. Sklapajući ruku oko sluškinje, Dante je isprati iz sobe. U

trenutku kada su se vrata zatvorila iza njih, Alysia povuče Dantea za rukav.

- Hoće li prihvatiti lejdi Brynnu za ženu, onda?

- Ne znam još šta je odlučio, ali ne mogu zamisliti da je izbaci van.

- Nikako. - Alysia se složi. - On je divan, tako ljubazan i blage naravi. - Kako su samo svi

pogriješili.

- Alysia. - reče Dante tiho, ugledavši svjetlo nade u njenim očima. Bio bi dobro da Branda

zavole ovdje, ali Dante nije želio da niko u Avarlochu pomiješa njegovu ljubaznost sa slabošću,

kao što je to Alexander uradio. - Moj brat je fer čovjek. On zahtijeva poštovanje i dat će ga

zauzvrat. Ali reci ostalima da je njihov novi gospodar izvan svega ratnik.

Klimnula je glavom, gledajući u vrata, iza kojih se novi gospodar priremao za kupanje. Sjećala

se snage u njegovom medeno-glatkom glasu i žestokog pogleda kada ga je srela u hodniku.

- Reći ću im, gospodaru.

Dante joj je obuhvatio rukom bradu i podigao joj glavu.

- Vidimo se večeras, za večerom.

- Za večerom? Ne, ja ne večeram sa....

Dante kimnu, osjećajući njene riječi.

- Od sada, svi večeramo zajedno.

Još jednom su Alysine oči zasjale. Ponudila mu je svoj najsjajniji osmjeh, a zatim pobjegla,

držeći suknju iznad gležnjeva da bi lakše sišla niz stepenice i požurila da obavijesti ostale.

Deset minuta kasnije, U Brandovu sobu je donešeno pet drvenih sanduka raznih veličina,

kao i voda za njegovu kupku, koja je bila dovoljno vruća da se dizala srebrenkasta para iznad

kade dok je bila sipana. Dante se baci na Brandov krevet nakon povratka da malo porazgovara

39.


s bratom.

- Dakle, šta vojvoda radi ovdje? - pitao je kada se Brand skinuo i bacio odjeću na sto na

kojem više nije bilo cvijeća.

- Edward ga je pozvao da me ubijedi da oženim lejdi Brynnu.

- I je li?

- Oui. Zapovijedio mi je. - Brand je ignorisao bratov tužni osmjeh i zakorači iza zaslona u

kadu. Skliznuo je u vrelu vodu, dok se preljevala preko ruba kade po podu.

- Moj krevet nije ovako udoban. - Dante se namršti trenutak kasnije, zgnječi jastuk prije

nego položi glavu na njega.

- Čudno, - Brand reče dok je sapunao grudi. - bio sam uvjeren da će ti sluškinja dati

najudobniji krevet u dvorcu. Budući da će, u krajnjem slučaju, ona biti ta koja će najviše vremena

provesti u njemu. - Dodao je lijenim osmjehom.

Dante otvori usta da brani njenu čast kada se sjeti njene crne kose kako se širi preko

maslinastih ramena i zaključi da je Brand u pravu. Sklopi ruke iza glave i uzdahnu. Brand se

nasmija na tihi sjetni zvuk i potonu dublje u vodu, zaronivši glavu. Onda je izronio tako silovito

da je voda prskala na sve strane.

- Reci mi šta misliš o budućoj mladi? - Dante ga upita.

- Mislim da ima dugačak jezik. - Brand uze kremasti sapun sa mirisom začina i nasapuna

svoje crne uvojke i lice. Spor, lijen osmijeh se raširi Danteovim licem.

- Jezik može biti prilična prednost za muškarca.

Brand zaustavi ribanje, kada mu se određene slike pojaviše u mislima, izazvane bratovim

odgovorom. Ponovo potopi tijelo, ispirajući sapun iz kose, i pokuša ugasiti vatru koja mu je

zagrijala krv. Vrata njegove sobe se treskom otvoriše. William se nadnijeo na vratima. Vojvoda

pogleda u Dantea koji je pokazivao na zaslon. William zakorači ka barijeri i strgnu je jednim

pokretom. Zurio je u Brandovo namakanje u kadi.

- Dat ću ti deset ljudi za tamnoputu ljepoticu Alysiu. - Siloviti Norman je preklinjao.

- Ne. - Brand odgovori jednostavno, izlazeći iz tople vode.

Voda mu se sljevala niz pognuto tijelo i skupljala mu se oko stopala. Uzeo je peškir koji mu je

Dante dodao sa ruba kreveta i zagrno torzo. Naborano vojvodino lice se teško namrštilo, što je

činilo da izgleda više kao vuk nego uznemireni nadureni ratnik.

40.


- Prije sat vremena nisi želio nijednu ženu, sada želiš dvije.

- Nisam želio suprugu, William. - Brand ga napomenu. - Nikad nisam rekao da ne želim

uživati sa ženom u svom krevetu.

Izabrao je guste crne hlače i tamnoplavu košulju dugih rukava izvezenu zlatnim vrpcama.

Bacio je košulju na krevet i navukao hlače.

- Sebično kopile. - William zareža, prihvaćajući svoj poraz lahko. Okrenuo je pažnju na

Dantea, koji je sjedio na krevetu i posmatrao ovu zanimljivu zavadu. - Dante! - William požuri

prema njemu šireći njegove ruke koje je skupio oko sebe i prihvatio ga u medvjeđi zagrljaj. -

Sranje. Duplo si veći nego kada si napustio Normandiju! Nikad te nisam trebao pustiti da dođeš

živjeti sa ovom bitangom. - William pokaza bradom na Branda kada se ovaj nasmiješi, a zatim

baci peškir na njega.

- Ko me još može naučiti kako da zadovoljim dvije žene odjednom? - Dante je zadirkivao.

William mu dobaci lukav osmijeh pa ga udari po ramenu.

- Po onome što sam čuo, nije ti manjkalo žena u krevetu, Dante.Oui, tvoja reputacija sa

ljepšim polom je stigla i do Normandije. - Suzi oči. - Koliko ti je sada, dvadeset?

- Dvadeset četiri.

- Ah, ti si u najboljim godinama, sine. Vrati se sa mnom u Normandiju i imat ćeš vlastiti

harem. Ovaj ovdje ima dvadeset i osam i boji se ženiti.

- A ti si prestar da bi čuo podrugljivo kikotanje kada napustiš svoj harem. - Brand mu

uzvrati.

- Pogledaj ga. - reče William sa tračkom sažaljenja u glasu . Ignorisao je Brandovu uvredu

odmahnuvši glavom. - Ti to zoveš mišićima. Zašto, pa pileće noge imaju više mišića nego ti.

- Dovoljno su snažni da te zdrobim pod nogama, stari čovječe. - Brand mu se rugao

veselo, shvativši koliko mu je nedostajalo ovakvo zezanje sa prijateljem.

Krupnim korakom dođe do Branda i uhvati ga za vrat, stežući ga kao željezni okov dok se on

pokušavao odmaknuti. William se odjednom uozbilji, uzimajući mu lice među ruke.

- Brinem za tebe. Poput sina si mi. Makar tvoj brat čuva svoje srce izvan hlača.

- Dobro sam. - Brand ga uvjeri tiho. William mu osmotri lice još jednom, pa ga pljesnu.

- U redu onda, oženi djevojku i napravi joj puno djece, i ako me ikada budeš trebao, bit ću

na tvojoj strani. - Brand mu se nakloni s istinskim poštovanjem i naklonosti.

41.


- Hvala ti, William. - Nasmiješi se. - Sada izlazi i pusti me da se obučem. I povedi Dantea

sa sobom.

- Vrlo dobro, ali upozoravam te, sljedeću djevojku koju vidim, bit će moja večeras. –

William doviknu s vrata, ruke prebačene prko Danteovog ramena.

Kada su otišli Brand preturi po komori i dohvati svoj pojas. Čulo se kucanje na vratima dok je

vezao debeli kožni pojas oko struka.

- Uđite. - reče jedva podigavši glavu.

Brynna gurnu vrata, ali ne uđe, nego ostade ispod okvira. Pogledala je promjene koje je

Brand napravio u sobi, pa je onda zaustavila pogled na njemu. Proklet bio, ne bi smio izgledati

tako brutalno zgodno i tako živo u sobi koja je čuvala uspomenu na njenog djeda tako dugo. A

kao da oni prokleti sjajni crni uvojci koji mu padaju preko očiju nisu dovoljni, prizor njegovih golih

prsa su je naveli da zaboravi zašto je uopšte došla u njegovu sobu. Usta su joj se osušila. Još

uvijek je bio mokar. Kristalne kapi su mu klizile niz mekane, glatke mišiće ruku i niz vrat,

formirajući mali potočić koji je privlačio njen pogled na lijepo izvajani trbuh.

- Lejdi Brynna. - Prešao je sobu i sjeo na krevet. Posegnuo je za čizmama i pogledao je

ponovo, shvativši da ona nije progovorila ni riječi.

- Drago mi je vidjeti vas opet. - ponudi, odlučivši da joj se obraća nježnije nego kada je

stigao. Nakon što je William urlao na nju, zaslužuje malo ljubazniji ton.

- Je li?

- Drago što vas vidim? - Podigao je obrvu dok je navlačio čizme. Ona klimnu glavom,

gledajući ga tijesno kao da računa koji bi bio najbolji ugao kojim će mu prići i probosti ga

bodežom. Njegov pogled pade na njene ruke. Nije imala nikakvo oružje, ali su joj prsti bili stisnuti

u pesnice. Nasmiješio se, sjećajući se kakva je oštrokonđa bila kada je napala Williama nakon

što ju je onako zadirkivao.

- Zašto mi ne bilo drago? - pitao je blago.

Slegnu svojim delikatnim ramenima.

- Možda zato jer mi je kosa crvena?

Brand joj baci pogled prije nego ustade i uze košulju sa kreveta.

- Imate predivnu kosu, damo. Zašto, dođavola to ima ikakve veze s bilo čim?

Brynna je gledala kako se oblači. Dala je sve od sebe da joj glas bude stabilan, ali čvrste linije

42.


njegovog tijela su joj zbrkale misli.

- Ne idem iz Avarlocha. - izusti.

Posegnuo je rukom kroz mokre kovrdže da ih skloni sa lica. Brynna obliza suhe usne.

- Nee- ne možeš mi uzeti sve i i izbaciti me iz mjesta u kojem sam živjela čitav svoj život.

- Mogu li vas barem uvjeriti da uđete unutra. Privlačite publiku.

Ona se okrenu oko sebe i pocrveni kada je ugledala sluge kako se stišću jedni uz druge.

Zakorači unutra, i zalupi vratima.

- Eto. - ispali na njega. - Jeste li sada zadovoljni?

Brand se nage na ognjište kamina i stade je proučavati. Dođavola, divna je. Nikad nije

očekivao da će njegova nagrada biti tako vatrena mala vještica očiju koje su obećavale

zadovoljstvo. Uživao je izazivajući njenu narav još malo prije nego joj otkrije da je odlučio da će

ostati. Zurio je u njeno tijelo na isti način kako su njene oči posmatrale njega. Nasmiješio se

kada je ponovo pocrvenila, ali njegove oči su pronašle nešto mnogo jače od divljeg humora.

- Nemate rođaka s kojim možete živjeti? A sestru ili brata? Tetku ili .....

- Rekla sam da ne napuštam Avarloch, budalo. Jeste li gluhi?

Brand načini korak prema njoj.

- Drski ste za ženu koja nema izbora.

Soba je postala manja dok joj se približavao. Brynna je imala potrebu da stavi ruku na grlo;

izgledao je kao vuk, gladan i željan krvi.

- Imam izbora, lord Brande.

Srce joj je tuklo u grudima, kada je stigao do nje. Sada joj je stajao tako blizu da je mogla

osjetiti njegov dah na svojim obrazima. Pogledala mu je u bradu radije nego u one lijepe, varljive

oči. Ali brzo je shvatila svoju grešku kada je primjetila sexy rupicu na bradi. Rupicu koja je

naglašavala njegove grešne pune usne.

- A koji je to izbor? - glas mu je bio mekan, promukao i pomalo arogantan.

Brynna se nagnula i ispravila glavu da ga pogleda pravo u oči. Čim je ispravila glavu dah joj je

postao težak. Kada ga je vidjela u jezeru, bila je očarana njegovim zadovoljstvom i nije uočila

sve njegove karakteristike. Njegov čisti, muški miris nije dopirao do nje kako dopire sada. Dok

ga je špijunirala, nije bila svjesna njegove čiste, dominantne visine i efekta kako ona sada utiče

na sva njena čula. Zagrizla je usnu, da ne bi odlutala u svom sanjarenju. Ovaj čovjek je stvaran,

43.


i izbacit će je iz njene kuće.

- Borit ću se s vama za Avarloch. - reče mu, prkosno podižući bradu da ne osjeti kakvu

moć ima nad njom. Na trenutak Brand je izgledao tako zapanjeno da išta kaže. Onda joj se

nasmijao u lice.

- Bitango! - Brynna je bijesnila. - Mislite da zato što sam žena se ne mogu boriti sa vama?

Sir Nathan je isto mislio dok mu nisam razbila vazu tetke Gertrude od glavu, pa je onda pjevao

drugačiju melodiju, kažem vam! Niste drugačiji od njega. Zato što, niste ništa nego niski.....

Ruku joj je obavio oko struka, podižući je s poda.

- Šta misliš da....- Brynna širom otvori oči, ali riječi joj je progutao dugi, čvrsti zahtjevajući

poljubac koji ju je ostavio bez daha. - Kako se usuđujete! - reče Brynna sa zadovoljstvom kada

se povukao, a nakon što joj se razbistrilo u glavi, on nije imao izbora nego se nasmijati na njenu

ratobornost. - Nitkove!

Njegov smijeh joj je razbuktao bijes tako jako da je podigla ruku kako bi ga ošamarila. Brand

je uhvati za zglob, krv mu se razbuktala zbog tako divne naravi. Prije nego je shvatila, našla se

naslonuta na vrata. Stavio joj je glavu iznad glave, zatim je povukao i drugu. Nije ništa govorio.

Samo je zurio u nju dok mu se uzbuđenje vidjelo u očima. Disanje mu nije bilo tako teško kao

Brynnino, ali usta su mu se iskrivila u poluosmijeh tako pohotljiv i izazovan, da se ona preplašila.

Počeo se micati uz nju. Njegovo tijelo tako čvrsto i toplo. Usne su mu prelazile preko njenog

vrata, kao pernata i očaravajuća vilina krila. Kada je zastenjala uz njegovo tijelo, stavio je usne

na njene i poljubio je gotovo brutalno, dopuštajući joj da osjeti strast koja je i dalje tekla ispod

njegove čelične površine. Kada se povukao, učinio je samo toliko, da im se i dalje dah stapao u

jedno. Dah mu je sada bio isto tako čvrst i težak kao i njen. Brynna poliza svoje natečene usne,

on se sage da joj ponovo okusi usne i ostavi svoj neizbrisivi trag na njima. Brynna ga je gledala

u oči, ostavši bez daha zbog njihove boje i inteziteta. Zateturala bi da nije bila tako čvrsto

pritisnuta uz njega.

- Odvratni ste. - šapnu ona.

- Svakako, ali nikako ne biste.... - reče svojim blagim bariton glasom, - htjeli sa takvim

muškarcem dijeliti Avarloch.

- Mogla bih se pretvarati da vas nema. - Brynna obeća, a zatim ga pogleda kada on

podiže obrvu.

44.


- Nekako sumnjam u to. - Istakao je on.

Brynna puhnu na njegovu aroganciju i odgurnu se dalje od njega. I on se odmaknu i pogleda

kako joj oči plamte na njega.

- Ne napuštam Avarloch, u to možete biti sigurni. A ako mi ne uspije ignorisati vas, onda...

- podiže usne u zločest osmijeh isti onakav kakav je on dao njoj, - .. bih vas jednostavno mogla

ubiti u vašem krevetu.

Brand joj ponudi spori, srceparajući senzualan osmijeh.

- To zvuči jako primamljivo.

Brynna pocrveni do korijena kose, shvativši šta je mislio, zatim je otvorila vrata i istrčala iz

njegove sobe.

Brand je pomislio kako su njene smaragdne oči bile pune bijesa poput njegovih, a kosa joj je

plesala na svjetlu kao plamen prošaran zlatom. Udahnuo je duboko njen miris jasmina sa svoje

tunike. Lord Richardova kći je bila tako delikatna u njegovom naručju, strastvena dok ju je ljubio,

i Brand se našao kako uživa na pomisao njenog mekog tijela. Njena snaga duha ga je

uzbuđivala, izazvala je u njemu nešto što je mislio da više ne postoji. Želio ju je, ali da li je bila

dovoljno snažna da bude s njim? Znao je da kada bi je uzeo, ne bi bilo isto kao s Colette. Ne bi

bio nježan. Proždro bi je, sve dok ne bi bila potpuno njegova, sve dok ne bi postala svjesna da

je niko ne bi ispunio onako kao on. Što je Brand više razmišljao o tome, to ga je ideja da oženi

lejdi Brynnu sve više privlačila. Svakako je bila lijepa. Da li će učiniti loš izbor mlade oženivši je?

Ne voli je, i nikada je neće voljeti, ali nije mogao poreći reakciju svog tijela dok ju je ljubio, i bol

koju je osjećao dok mu je bila u naručju, bol za koju je mislio da je više nikada neće osjetiti.

45.


SEDMO POGLAVLJE

Brand je izašao iz sobe i tiho zatvorio vrata za sobom. Kada je digao pogled, uočio je lord

Richarda kako ide prema stepenicama. Još nije shvatio zašto je William tražio da ostane ovdje,

ali imao je namjeru saznati. Bilo bi prokleto teško izbaciti čovjeka iz njegove kuće dok je on još

unutra. Još gore, lord Richard nije bio samo ratnik, već je bio otac kojeg će odvojiti od kćerke.

Stisnuvši vilicu, Brand se spremio na zadatak da razgovara sa ovi iskusnim zapovjednikom.

- Lord Richard. - pozva ga prije nego je ovaj stigao do stepenica. Brand ubrza korak da bi

ga stigao.

- Lord Brand. - Njih dvojica su se promatrali na trenutak prije nego je Brand počeo pričati.

Brand je bio viši i širi u ramenima od Brynninog oca, ali ni lord Richar nije izgledao ništa

manje opasno dok je ležerno stajao kraj stepenica ruke položene na mač obješen kraj njegovog

bedra.

- Vaša kćerka će ostati ovdje kao moja supruga.

Richard trepnu, a zatim blago klimnu.

- Brynna će biti zadovoljna što može ostati u Avarlochu.

Zadovoljna, pomisli Brand. Ona će biti zadovoljna. Nikad nije mislio da će takva biti reakcija

žene koju učini svojom suprugom, ali šta drugo da očekuje? Ona ga ne voli. Jedva se poznaju.

Zapravo, pomsili kiselo, neće ona biti zadovoljna. Bila je spremna postati mu supruga samo da

ostane u Avarlochu i da izbjegne krvoproliće. Smatrao je da je to dovoljno dobar razlog nego bilo

koji drugi.

- Mislio sam da ne želite ženu. - reče Richard, pitajući se, kao što je to često radio zadnje

dvije sedmice, da li da povede svoju kćer sa sobom gdje god ih Bog poslao. Tada je na brzinu

odlučio. Bio je vojnik. Bitke su ga pratile kao vjetar. Kakav bi život kćerki mogao pružiti kada

nema ni kuće u kojoj bi mogla odmoriti noge?

- Ne. - odgovori Brand jednostavno - Ali čovjek, kome sam se zakleo na odanost, želi da

imam jednu. Vaša kćerka mi je, također, jasno dala do znanja koliko joj Avarloch znači. Bio bih

ništa do obični divljak kada bih je izbacio. A ja nisam divljak.

Richard suzi oči. Nakon borbe sa lord Brandom Risande mogao je sigurno poreći ovu izjavu.

46.


Da li će Norman biti ljubazan prema njegovoj kćerki? Richard se pitao, gledajući mu u oči. Ili mu

je mračni vitez pokušavao dati do znanja da mu njegova kći ne znači ništa do li sredstvo da

izbjegne bitku?

- Brynnu je lahko voljeti, lord Brande. - Richard izjavi tiho, pokušavajući prikriti strah i bijes

koji je tinjao u njemu. - Siguran sam da ćete to shvatiti.

Brandove oči su bile kao beskrajno more kada je Richard pogledao u njih. Emocije su

izblijedile kao da su ih potopili valovi. Šta to bi? Richard pomisli tiho. Zašto je lordov pogled

ispunjen takvom nelagodom, kao da je gledao u bezdan ništavila ispunjenu samo tirkiznim

plavetnilom?

- Nikad je neću voljeti. -Brand je odgovorio takvom sigurnošću da je Brynninog oca

uhvatila jeza. - Neću je zlostavljati ili izbaciti van, ali neću je ni voljeti.

- Ako tako kažete. - Richardov odgovor bio je jedva šapat.

Gledao je i dalje u taj prazni pogled. Mnogi očevi su dali svoje kćeri za mnogo manje od

ljubavi, ali on je želio da njegova kćerka doživi ono što su on i njegova Tanith imali. Kakva je to

sudbina zadesila njegovu kćer kada je mora dati ovom čovjeku? Bez ijedne riječi se odmakao od

Branda i krenuo sam niz stepenice.

Gledajući ga kako odlazi, Brand je poželio krenuti za njim. Trebao je još nešto reći. Htio je

uvjeriti tog dostojanstvenog viteza da će mu kćerka biti sigurna ovdje, ali to nije bilo dovoljno,

Brand je to znao. Stisnu vilicu, obuzdavši obećanje koje je znao da ne može ispuniti i na kraju se

uputi Richardovim putem u veliku dvoranu.

Brynna se nasloni na zid i zatvori oči da zaustavi lupanje srca. Našla se u hodniku baš u

trenutku kada je Brand pozvao njenog oca, i sa samo tračkom krivice slušala njihov razgovor.

Sad joj je bilo žao što je to uradila. Njegov zavjet ju je udario poput ledenog zraka i stresla se od

jačine beznadežnog tona koji je odjeknuo hodnikom. Mislila je da će nakon što ju je poljubio

moći da ga okrene na svoju stranu. Ali neće biti potrebno. Oženit će je. Trebala bi biti sretna što

će ostati u Avarlochu, ekstatična što će mu postati supruga. Ali on je prisiljen da je oženi.

„Nikad je neću voljeti.“ Njegovo obećanje presječe je kao mač, ali, kao što je obično slučaj,

Brynnin ponos i vrući temperament su joj preplavili srce. Ona ispravi ramena i odmaknu se sa

zida koji ju je čuvao. „Natjerat ću te da osjetiš nešto lord Brand Risande.“ Bijesnila je. „Mora da

postoji nešto što još uvijek osjećaš.“ Odlučna, vrati se u svoju sobu i povuče tuniku preko glave.

47.


Skinila je hlače i prošla rukama kroz kosu, i pusti je da joj pada preko golih leđa. Pojuri do

sanduka kraj njenog kreveta, nasmiješi se dok je ukliznula u tanku pamučnu postavu. Natjerat

će ga da osjeti nešto pa makar je to ubilo. Sjetila se svog vodenog čovjeka, i onog koji ju je

onako temeljito poljubio u svojoj odaji. Možda je hladan, nemilosrdan ratnik, ali nije manjkalo

seksualne vreline u njemu. U to je Brynna bila sigurna. Da, to bi trebalo nešto značiti. Haljina

koju je izabrala bila je od tirkizne svile koja je izgledala kao da su je sašile vile. Ta svila je bila

toliko vrijedna da su zbog nje skoro ubili njenog oca dok se vraćao kući iz Turske. Lejdi Tanith je

osobno šila haljinu, izvezla je delikatnim srebrenim vezom oko dubokog dekoltea i konusnim

manžetnama. Svila je tekla preko Brynninih prstiju kao dječiji uzdah. Navukla je haljinu preko

glave. Šaptanje koje je obećavalo pobjedu zamaglilo joj je misli, dok je svila stezala oko struka i

stražnjice, čineći da izgleda tanko i ženstveno. Kada se pomjerila, činilo se da tkanina diše,

pulsira i mami da je se dotakne. Četkala je kosu dok se nije sijala kao rastopljeni bakar, i

umotala je u srebreni mrežasti veo koji joj je padao niz leđa. Brynna je htjela da je Brand želi, ali

nije bila svjesna snage koju posjeduje, i učinka koji je njena sirova ljepota imala na muškarce.

Njena snažna volja i tvrdoglava priroda su odbijale prosce da joj se približe više nego jednom.

Rijetko se oblačila da bi nekog zavela. Pošto su njen otac i njegovi ljudi često bili odsutni zbog

bitaka, u Avarloch je dolazilo malo ili niko od posjetitelja. Ali sada su hodnici bili puni ljudi,

Normana i Engleza. Brynna je osjetila vrelinu u obrazima kada je jedan od Normanskih vojnika,

došao da je pozove na večeru u dvoranu, zamalo udario u zid kada ju je ugledao. Dva viteza

kralja Edwarda su zastala, zamrzli se u mjestu, kada im se nasmješila i poželjela im dobro veče.

Dva puta se pogledala prije nego je krenila niz stepenice, provjeravajući da li je sve na svom

mjestu. Zadovoljna, slegnula je ramenima, i izašla na svjetlo, koračajući prema mjestu gdje je

njen zaručnik čeka. Velika sala je bila preplavljena ljudima. Brynna nikada nije vidjela toliko

Normana na jednom mjestu. Bili su glasni i neobuzdani, većina ih je izgledala pijano, iako je

večera tek počela. Namrštila se dok je pogledom šarala po dvorani da pronađe mračnog viteza.

Ugledala ga je na visokom podijumu, njegov hladni proračunati pogled obuhvaćao je sve i

svakoga ko se nalazio u dvorani. Nestao je rapsodični vodeni čovjek čiji je bogati osmjeh naveo i

drenove cvjetove da plešu. Taj vodeni čovjek je nestao, a njegovo mjesto zauzeo je kip ratnika

isklesanog od leda. I dalje, njegova ljepota joj je ledila srce. Sa podijuma gdje je sjedio sa

Danteom, Brand je spustio vrč vina sa svojih usta i zagledao se u prekrasnu boginju koja je

48.


upravo ušla u dvoranu. Kada se pomjerila, svila oko nje je lepršala tako da je isticala njene

obline. Brand je shvatio da mu dah zastaje između stisnutih zubi. Nemilosrdnim divljim očima

gledao je kako joj grudi poskakuju, i ocrtavaju joj se dva pupoljka ispod tankog sloja pamučne

tkanine, način na koji su joj bokovi plesali dok je hodala, izazovno,..... obećavajuće. Vatra, palila

je sirovu želju u njemu kao tanka svila koja ju je milovala. Svila koja bi se lahko pokidala pod

njegovim dodirom. Jedan od viteza kralja Edwarda stao je ispred Brynne blokirajući Brandu

pogled. Psujući sebi u bradu, Brand se pokušao sjetiti imena te bitange.

- .....kao što je on. - Dante se nage u svojoj stolici proučavajući viteza koji je pričao sa lejdi

Brynnom.

- Šta? - Brand upita brata trijezneći se iz čarolije u koju je bio zapao.

- Vitez koji priča sa lejdi Brynnom. - Dante odgovori - Ne sviđa mi se.

- Zašto ne? - Brand se naprezao da ih vidi preko desetine kmetova i štitonoša koji su mu

zaklanjali pogled. Vidio je Brynnin rukav i ramena preko tamnog engleskog viteza. Učinilo mu se

da je htjela da ga zaobiđe, ali nije mogla.

- Danas popodne, kada si je ostavio napolju, gledao ju je na način koji sam jednom negdje

Primjetio. - Dante reče Brandu.

Brand nije progovorio ništa dok se okretao prema njemu gledajući ga onim svojim suženim,

smrtonosnim očima.

- Gdje si ga primjetio prije?

- Na Alexanderu. - Dante požali zbog svojih riječi dok je Brand polahko ustajao sa svoje

stolice, očiju, plavo zelenih kao glečeri, uperenih u viteza koji je sada stezao Brynninu ruku.

- Odmah se vraćam. - zareža Brand.

Sjekao je kroz gužvu kao vuk koji proganja svoju žrtvu, polahko, pažljivo, i sa jednim ciljem.

Posmatrao je, intezitetom koji su njegova vodenaste oči produbilo u plameno plave, svaki pokret

na engleskom vitezu. Prolazeći oko vitezova i dama, koje nije niti vidio niti čuo, Brand se

napokon zaustavi nekoliko centimetara dalje od Brynne. Mogao je čuti peckanje otrova u njenom

glasu, surovi snop riječi dok mu je govorila da je pusti da prođe. Vidio je iznenađenje i olakšanje

u njenim očima kada ga je ugledala preko vitezovog ramena. Sir Luis je također vidio

iznenađenje kada se okrenuo u trenutku dok je Brand koraknuo i stao pored Brynne.

- Ah, lord Brand. - Eedwardov vitez ga veselo pozdravi, obmanjen Brandovim prozračnim

49.


osmjehom. - Dama i ja smo vas upravo tračali.

Brynna se umalo zatetura kada joj je Brand uputio blistav osmjeh. Nije njegova zapanjujuća

ljepota natjerala njeno srce da poklekne, već neumoljivo zamrzavanje njegovih očiju koje se nisu

smijale, bez obzira koliko blistave bile, nisu to mogle prikriti. Tako blizu, osjetila je opasnost

njegovog moćnog tijela, pa se brzo odmaknula.

- Lejdi. - Brandov glas je bio poput slatke kiseline dok joj je stavljao ruku u svoju, - Kako je

ime ovoj bitangi?

U trenutku koji je potreban za jedan jedini dah, Brynna podiže pogled pravo u njegove oči.

Strah je pucao kroz nju, namotavao joj živce, i odjednom je shvatila kako je uspio poraziti njenog

oca.

- On je sir Luis od...

- Ja sam jedan od kraljevih najodanijih vitezova. - Luis je prekide. Mješavina šoka i ljutnje

sada mu zamijeniše osmijeh koji je trenutak prije ponudio Brandu. - Ja nisam bitanga,

gospodine, i smatram uvredom što me oslovljavate tako.

Brandove usne su se izvile u osmijeh tako divlje gladi, da se njegova vjerenica prepala da bi

svakog trena mogao skočiti na sir Luisa.

- Bolje da vas zovem bitangom nego lešem, zar ne? - Brand ga upita meko, strpljivo

čekajući dok se sir Luis meškoljio i brisao sitne kapi znoja sa čela.

- Je li vi to meni prijetite, gospodine? - Samopuzdanje dok je pričao sada je blijedilo i

pretvorilo se u šapat.

- Ne. - odgovori Brand tiho, kao da se sažalio nad čovjekom koji je stajao pred njim. - Ako

opet pipnete lejdi Brynnu, ubit ću vas. To je činjenica.

Luisove tamne oči su presjekle Brynnu izrazom čiste nevjerice.

- Ne gledaj u nju! - Brand odbrusi oštro, pun bijesa. Brynnino lice poblijedi.

Ruke joj zadrhtaše na potisnuto nasilje koje više nije mogao da prikrije. Bojala se pogledati

ga, jer je znala da mu je osmjeh nestao. Nije željela vidjeti šta ga je zamijenilo. Sir Luis, s druge

strane, nije bio u stanju pogledati nigdje drugo. Strašno obećanje u Brandovim očima ga je

paralizovalo; Luis se bojao čak i da otvori usta da se odbrani.

- Znaj ovo. - Brand zareža polahko mu se približivši. - Niko te neće moći spasiti samo ako

joj se približiš, čak ni tvoj kralj me neće zaustaviti. Kunem se.

50.


Oči su mu bile tvrde kao granit, dozvoljavajući engleskom vitezu da ga izazove. Kada to nije

učinio, Brand zatvori svoju ruku preko Brynnine i odvede je bez jedne riječi.

Pod strahom koji joj je maltene paralizovao stopala, Brynnin pogled se zadržao na jakim

prstima koji su joj nježno prekrili ruku. Bila je svjesna blagog pritiska i drhtaja koji joj je prošao

tijelom, kada je jagodicom palca prelazio po njenoj koži, kao da ispituje njenu teksturu. Suzbi

nagli poriv za uzdahom, zapita se kako je njegov dodir može buti tako mekan kad je samo

trenutak prije bio spreman ubiti tom istom rukom. Zadrhtala je od hladnoće koja joj je plesala

kralježnicom. I dalje se plašeći da vidi bijes u njegovom kristalnom pogledu, od boli da ga

pogleda, polaho i oprezno je podizala oči prema njegovom licu. Pogled mu je bio usmjeren

pravo na sto gdje je sjedio Dante i čekao ga. Ostao je samo trag požara koji mu je zatamnio oči.

Proučavala ga je. Pogled joj se zadržao na uvojcima tako crnim kao noć bez zvijezda, ali

blistavom kao mjesečina iznad mora. Obrve i trepavice su mu bile duge, da su bacale sjenku na

njegove oči.

Sjene koje mi šapuću da zavirim u njih, da pronađem svjetlost koja je jednom sijala u

rapsodičnoj ekstazi.

Zaboravljajući svoj strah, upijala je snažne linije Normanovog nosa, čvrste linije njegove

vilice, gdje su ostale slabe sjenke, bez obzira koliko se pažljiv obrijao. Opuštena linija njegovih

usana bila je dekadentno puna i privlačna. Uzdahnula je posmatrajući ga sjećajući se kako ju je

poljubio. Bio je predivan, taman ratnik. Ratnik koji se običnim osmjehom mogao pretvoriti u

anđela. Hladne, duboke oči motrile su je kada je podigla pogled s njegovih usana. Ona mu se

skoro nasmiješi, izgubljena u njegovoj divljoj ljepoti. Brzo je sklonila pogled ali ne prije nego je

osjetila blago crvenilo kako joj juri obrazima. Koliko ju je dugo posmatrao dok je piljila u njega?

Da li je to ona vidjela zabavljenost u njegovim očima, ili nježnost? Brynna je pokušala izvući ruku

iz njegove ali je on još čvršće stisnu da je zadrži.

- Izgledate još ljepše večeras. - reče Brand iznenada, gledajući ponovno pravo ispred

sebe.

Još ljepše? Brynna pomisli, dopuštajući sebi da ga još jednom pogleda, ali samo na trenutak.

- Hvala vam, moj gospodaru. - Nasmijala se nakon svega zadovoljna što je obukla baš ovu

haljinu. - Nećete me prisiliti da vas još jednom poljubim, zar ne? - dodala je sa iskrom

Dumontovog požara u svjetlucavim očima.

51.


Brand je frknuo i nakrivio glavu da je pogleda.

- Prisiliti? Mademoiselle, ako se dobro sjećam bili ste željni mog poljupca kao i ja da vam

ga dam?

- Pogrešno se sjećate, moj gospodaru. - Bezobrazno mu odgovori.

Kada su stigli do stola, Dante ustade sa stolice odmah uzimajući Brynninu ruku da je poljubi,

dok je sa zavišću podigao obrvu gledajući svoga brata.

- Obavijestio sam kralja da ću vas oženiti. - Reče Brand, izvlačeći stolicu do sebe da

Brynna sjedne. - Tako da ćete od sada sjediti sa mnom.

Brynna se zamrznu zbog arogancije u njegovom glasu. Budala! Gotovo je zaboravila kakav

podlac je njen vodeni čovjek postao. Okrenula se od Dantea da bijesno pogleda svog zaručnika,

s plamenom u očima.

- Ponizna sam vašom milosti, moj gospodaru. - Bijesnila je,lagano mu se naklonuvši. - Ali

pošto nisam obavještena o vašoj ljubaznoj gesti, već sam se dogovorila da sjedim sa svojim

ocem.

Izazov u njenim očima je probio njegove, i shvatila je kako brzo njihova blistava dubina može

preći iz plamena u led. Nije je briga. Nije je bilo strah, dok joj je ljutnja kolala venama. Kako je

mogla upropastiti tolike noći sanjajući o zvijeri?

- Ono što ste odlučili je od male važnosti za mene, lejdi. - reče hladno Brand. - Moja žena

će sjediti sa mnom za stolom.

- Dok ne budem vaša žena, - Brynna uzvrati jednako hladno - sjedit ću tamo gdje želim.

Stajala je prkosno, spremna na borbu. Ali, bitka je bila gotova prije nego je počela. Brand se

nasmijao i izmakno se da je pusti da prođe svome ocu. Priznajući da mu je osmijeh najjače

oružje, Brynna je trenutak oklijevala prije nego je krenula. Da li će je udariti nogom u stražnjicu

kada se okrene? Doviknuti još jednu nemilosrdnu izjavu dok je jurila od njega? Oh, ali bio je on

galantniji od toga. Stavljajući ruku na struk, otvorio joj je put.

- Slobodni ste da idete ocu. - reče joj ledenim prezirom. - Možete i otići s njim.... ako tako

Želite.

Bijes zapljusnu Brynnu dok je prolazila kraj njega. Da nije bila u pitanju sudbina Avarlocha,

otrčala bi gore u svoje odaje, spakovala svoje stvari, i otišla sa svojim ocem. Čak bi i život s

njenim ujakom i mrzovoljnim sir Nathanom bio bolji nego ijedan trenutak proveden sa Brandom.

Htjela se smijati sama sebi, ali u grlu joj je rastao jecaj. Nije mogla otići. Bez obzira kakav se

52.


bezobzirni ljudožder uselio ovdje. Voljela je Avarloch i sve u njemu. Željela je voljeti čovjeka s

jezera, ali on je nestao. Baš kao što će i njen otac nestati. Nije mogla izgubiti i svoj dom.

Ostajući, posmatrao je kako odlazi, Brand povuče stolicu ispod stola sa takvim zadovoljstvom

da mu je skoro ispala iz ruke.

- Shvatam na šta si mislio o njenom jeziku. - Dante pažljivo sakri humor u glasu dok je

Brand sjedao kraj njega. - Bit će zanimljiva žena.

- Ako je prije toga ne išibam. - Brand zaprijeti i uze spor gutljaj vina. Njegove oči su pratile

Brynnu preko ruba pehara.

- Igra se s tobom. - Willliam skliznu u stolicu koja je trebala biti Brynnina.

- Znam. - Brand zareža dok mu je pogled očvrsnuo gledajući Brynnu kako se sagela da

poljubi oca. - Ona je... magnifique (veličanstvena). - uzdahnu vojvoda sanjivo, spustivši bradu na

ruku.

- A po izboru haljine koju nosi večeras, mislim da će biti voljna mlada.

- Igre mogu biti opasne. - Brand je bijesnio ne skidajući pogled s nje. - U ovom trenutku

me ne zanima hoće li biti voljna ili ne.

Sa mjesta do njega je prasnuo snažan smijeh a zati je slijedio udarac po njegovim leđima.

- Dobro je. - William prasnu - Natjerala te da već dahćeš.

Vojvoda ustade sa svog mjesta, i dalje se smješeći, ali Brand nije gledao dok mu je prijatelj

odlazio. Plameni, vreli bijes ga je ispunjavao sa svakim momentom koji je prolazio. Nije joj

trebao dozvoliti da ode. Mjesto joj je bilo kraj njega, i sada se osjeća kao budala koja sjedi pored

prazne stolice. Pustit će je da pobijedi večeras, ali to će joj biti zadnja pobjeda.

Brynna je mogla osjetiti kako je uskomešan bio tamo gdje je sjedio, ali bila je zadovoljna

sobom. Ali kada je zabacila glavu preko ramena da ga pogleda, vidjela je da je ljutnja nestala.

Muški proračunat sjaj mu je blistao na licu natjeravši je da se osjeća nelagodno. Čvrsta energija

mišića ocrtavala mu se ispod plave košulje. Izgledao je kao lovac spreman da je živu pojede.

Brynna skupi ramena i skloni pogled s njega. Hrana je konačno poslužena, i Brynna je

zapanjeno gledala kako kmetovi dijele hljeb zajedno sa vitezovima i plemićima.

Da li je to djelo hladnog čovjeka?

- Šta to on radi, oče? - Brynna ga upita naginjući se bliže njegovom uhu.

- Lord Brand je nešto objavio prije nego si došla. - Odgovori joj otac, uzimajući komad

53.


hljeba. - Svi će objedovati skupa od sada. - Lord Richard podiže pogled prema novom

gospodaru Avarocha, ali on više nije bio na svom mjestu. Richard slegnu ramenima. - Rekao

sam ti da je čudan.

Brynna pomsli kako je to sjajna ideja. Većina tih ljudi su joj bili prijatelji, muškarci i žene u

čijem je društvu uživala. Gerald, baštovan, sjedio je preko puta nje i ona mu se toplo nasmiješi.

Dennis i Peter, konjušari, su bili tu, kao i Blythe i Lily, njene sluškinje. Svi su bili tu, nekima je bilo

nelagodno u stolicama, a drugi su se smiješili i smijali sa ostalim vitezovima dok su jeli. Brynnine

oči su lutale po dvorani, smijući se svim poznatim facama. Kada je zaustavila pogled na tamnom

podsmjehu sir Luisa, odmah ga je odvratila, i momentalno zažalila što nije ostala uz Branda.

Razmišljajući o njemu, nije mogla zaustaviti oči da opet ne pogledaju na podijum. Bila je

iznenađena vidjevši da je prazna stolica gdje je Brand sjedio. Pogledala je po dvorani i uočila ga

nagnutog nad stolicom njene sluškinje Rebecce. Jedna mu je ruka bila na pladnju ispred nje a

druga na njenim leđima..... preko kose blijede kao anđelova krila, pomisli gorko Brynna. Glava

mu je bila sagnuta na prelijepu sluškinju i Brynna je proklinjala sebe što nije mogla odvojiti

pogled s njih kada se Rebecca zakikotala na nešto što joj je on rekao. Onda je sjeo u stolicu do

Alysie. Nagnuo joj se na uho da joj nešto kaže i oboje, novi gospodar Avarlocha i njena najbolja

prijateljica, gledali su kako im Dante prilazi sa pola fazana u jednoj ruci i s peharom u drugoj.

Brand se nasmijao na ono što se činilo kao tajna šala koju su samo on i Alysia znali. Okrenuo se

da pogleda vojvodu Williama pored njega i tiho mu se nasmijao. Sve joj se u dvorani sada

promijeni. Njegov osmjeh je bio topao milujući je, kao pjesma sirene privlačeći je kao prije

godinu dana. Hladnoća je napustila Avarloch. Njen vodeni čovjek se na trenutak vratio. Ali sada

je bio miran, stidljiv i intrigantno senzualan. Njegove blistave oči su se transformirale. Čista,

muževna nježnost sipala je iz njegovog pogleda, i bezazlenog osmjeha. Brynna je sjedila potuno

opčinjena njegovim sjajem, kao i svaka druga žena u dvorani, ne isključujući ni Alysiu, čija

tamno maslinasta koža pocrveni do čak tamnocrvene nijanse kada je ponovo vratio pogled na

nju. Brynna savi prste u dlanovima. Hoće li ovakav biti njen život? Proklet, sa mužem koji baca

prekrasne osmjehe sluškinjama dvorca dok njegova žena sjedi samo par koraka dalje?

Nehotice, Brynna pljesnu rukama po stolu; odgurni stolicu i ustade. Kada je ustala, Brand

usmjeri pogled u nju a ona se zagleda u njega. Poželjela je ocu laku noć prije nego je poletila

prema vratima da izađe. Da li je ona bila zvijer koja nije vrijedna osmijeha?

54.


Iznenađujuće, barbarin je bio sposoban za ljudske emocije, samo ne prema njoj. Odjednom

ruka joj se zamota oko zgloba, zaustavljajući njen napredak ka stepenicama.

- Gdje idete? - Brandov glas je bio grub kraj njenog uha dok ju je okretao.

- U-svoju-sobu. - svaku je riječ isprekidala gorkim prezirom.

Stisnuo je ruku oko njenog zgloba, očima joj paleći meso kao plameni žar.

- Već ste me ostavili da sjedim sam kada sam obavijestio kralja da ću vas oženiti. Prokleto

nećete napustiti sada i dvoranu.

- Obavijestili kralja? Da li vam je ikako palo na pamet da obavijestite i mene?

- Zašto bi? - Brand arogantno izvi obrvu. - To je vaša dužnost.

- Je. - Brynna susrete njegov pogled odmjeravajući snage – Jest. - Onda se smrknuto

osmjehnila. - Šteta za mene što vas nikada neću voljeti.

Na trenutak Brand se htio nasmijati njenoj drskosti. Opet je prisluškivala dok je razgovarao s

njenim ocem, a sada je željela dobiti bitku. Zabavljao ga je njen smjeli pogled i odlučio je igrati

njenu igru još malo.

Ponos. Vatra. Ljepota.

Dugo je šutio, proučavajući je radoznalim predatorskim pogledom koji je Brynna sada

prepoznavala i pokuša da mu se odupre.

- Bit će bolje da nema ljubavi među nama, Brynna. - konačno reče. - Oboje ćemo biti

sretniji

Brynnini obrazi pocrveniše. Zašto ju je zaboljelo njegovo prokleto obećanje da je neće

zavoliti?

- Skidajte ruke sa mene, lord Brande! - uzvrati žestoko, skupljajući ono malo ponosa što joj

je ostalo. - Moja sluškinja vas čeka, idite k njoj.

Željela je da bude hladna kao on. Ali od trenutka kada je vidjela glad za životom, kako bljeska

u njegovim plavim očima boje mora, i muziku njegovog dubokog smijeha, Brynna je znala da bi

ga mogla zavoljeti. Sanjala je o njemu cijelu prošlu godinu, želeći svim srcem da je ona bila ta

koju je držao u jezeru. Nikad nije očekivala da ga ponovo vidi i pomirila se s tim. Bilo bi bolje da

nikad i nije. Nema načina da dosegne do njega. Da, njegov poljubac je bio strastven, nije mu

značio ništa nego da joj dokaže da posjeduje kontrolu. Provest će ostatak svog života sa

čovjekom kojem nije stalo da li je živa ili mrtva. I odjednom, prvi put od smrti njene majke,

55.


Brynna osjeti kako je veo tuge preplavlja. Sanjala je njegov osmjeh, pod kojim je pala očarana

onog dana kada ga je gledala dok pliva. Ali fantazije su bile za djecu, a san je završen.

Brand suzi pogled, nage glavu kao da ju prokušava pročitati. Blagi drhtaj njene donje usne

dade mu do znanja da je bitka za sada završena. Brynnin poraz je bio stvaran. I vidjevši to,

Brandova odbrana je pala. Ovaj vašar se ne bi događao da nije prisiljen oženiti ju. Nije ga ona

prevarila. I ona je uvučena u Edwardovu izdaju, isto kao što je to bio i njen otac, i kao i on. Ona

je bila nevina, ali bila je spremna boriti se s njim za svoj dom. Sjetio se njenog obećanja kada ju

je William prevario rekavši da će spaliti Avarloch ako je ne oženi. Bila je spremna da se uda za

njega i nosi njegovu djecu. Njena žrtva ga je privukla, da ne spominje te usne za kojim se našao

u bolovima da ih opet poljubi.

- Lejdi?

- Šta je? - polahko trepnu očima, gledajući preko u ljude u dvorani, ne njega.

On joj uhvati bradu prstima i nage joj glavu da joj pogleda lice.

- Zahtjevam da ostanete u Avarlochu i postanete moja žena. Šta kažete?

Nježnost u njegovom glasu natjera ju da ga pogleda, šok i nevjerica joj razdvojiše usne.

Sjajni pogled koji je uhvatila bio je živ i pun emocija. Ljudskih, predivnih emocija. Brand kao da

je bio zapaljen svjetlom, ne samo gladi koju je vidjela kada ju je ranije poljubio, već blistavim

emocijama. Oči su mu bile more strasti, pozivajuće i spokojne. Tuga, radost, patnja, bijes,

samilost i pohotna glad izbijala je iz svake pore njegovog tijela. Ali bilo je još nečeg unutra, tek

mala sjenka onog što je davalo život ovim emocijama. Bilo je unutra, čekalo u tami, čekalo da

se oslobodi.

- Da. - Brynni skliznuše riječi s jezika - bit ću vam žena.

Ona je spazila tamu koja ga je pokušavala uništiti. Šta se na njemu promijenilo u posljednjem

trenutku? Upravo mu je vidjela srce kada ju je pitao da mu bude žena ali nervi su joj još uvijek

igrali. Osmjehnula se jer je još uvijek u njemu ostalo svjetla. Brand lagano prođe prstima niz

njenu ruku i šaku, provuče svoje velike prste kroz njene. Brynnino tijelo prodrma njegov dodir

kao da je napravljen od munje. Sanjala je tako dugo o tome samo da ga dodirne. Sanjala je da

je ona žena koju strastveno voli čovjek koji je pun života.

Polahko, pažljivo, on nagnu svoju glavu i razdvoji pune usne. Bože pomozi joj, opet će je

poljubiti, i ovaj put je bila spremna. Ne mogavši odoljeti, gledala ga je sve dok nije osjetila njegov

topli dah na licu. Njegov jezik kliznuo je preko njenih usta upravo zarobivši uzdah koji joj je

56.


pobjegao s usana. Kičma joj se istopila. Privukao ju je bliže i noge su joj oslabile dok mu je

poljubac postajao sve strastveniji. Između svakog daha, jezik mu je čeznutljivo istraživao, upijao

je sve dublje, dok su mu ruke vijugale oko njenog struka, još uvijek je povlačeći sve dok nije

osjetila da ju je potpuno zaposjeo. Poplavio joj je čula. Čula je kako diše, osjetila zemljani miris

koji ga je okruživao, kušala vino koje mu je zasladilo dah. Bila je odnesena, gušila se u

beskrajnim valovima Brandove strasti dok nije prestala da zna za sebe, bivajući svjesna samo

njega.

Kada se povukao, osjetila se prazno kao nikad prije. Ispunio ju je svojim poljupcima,

strastvenim i smislenim, i znala je da se nikad neće osjećati potpunom ako mu ne bude

pripadala. Tiho se nasmijao na sanjivi osmijeh koji je nosila. Zvuk je bio kao njegov glas- nizak,

svilenkast i vrlo muževan.

- Šta? - upita je kada je zagrizla donju usnu.

- Smješiš mi se. - Brynna pocrveni. - Ovo je prvi puta da si mi se nasmijao bez nekog

skrivenog razloga u tvojim očima.

- Ne vjerujem da su mi oči skrivale činjenicu da sam te želio poljubiti ranije. - reče duboko

Brand.

Podiže ruku na njenu kosu i prstima joj dodirnu bakarne niti, ne mogavši odoljeti.

- Ali priznat ću, da sam znao kako prelijepo sreća izgleda na tvom licu, ranije bih te pitao

da se udaš za mene.

Ovo je on, reče sebi Brynna, sjećajući se njegove sreće na licu koju je vidjela u laguni, zbog

čega je poželjela da ga upozna. Bilo je vatre, nepostojane, neugušive, i strastvene koja je

izgarala unutar njega, željne za više, željne da preživi. Šta mu se dogodilo? Preko Brynnina lica

pređe dašak tuge dok je približavala prste njegovom osmijehu.

- Šta je učinila pa te tako uništila?

Zaustavila je prste prije nego mu je dotakla usne. Brandov osmijeh je ispario, kao i svjetlost

koja je gorila u njemu trenutak prije, i iza sebe ostavi samo sijenke.

- Učinila je da je volim. - odgovori tiho Brand.

57.


OSMO POGLAVLJE

Brand je otpratio Brynnu nazad do njegovog stola, jer se složila da će tamo provesti ostatak

večeri. Objavio je njihove zaruke pred svima u dvorani koje je propratio hor zdravica od strane

Brandovih vitezova, kao i Williamovih i kralja Edwarda. Ali Brynna je bila sigurna da su

najglasnije bile od naroda Avarlocha. Sjela je pored njega, i iako nije osjetila njegovu naklonost

ostatak večeri, njegovo raspoloženje se definitivno razvedrilo. Navijao je kada je Dante izazvao

sir Henryja LeForrea , viteza iz Williamove garde, da igraju igru natječući se koji može popiti više

pive i istovremeno baciti bodež na improvizirani cilj udaljen dvadeset stopa koji je William

postavio. Brand je podigao pehar i tiho nazdavio, bezbrižno i blistavo se osmjehnuvši Danteu

koji je izašao kao pobjednik. Nakon toga, Brand je je išao po dvorani pričajući sa svakom

osobom koja se zadesila prve noći u dvorcu u kome je on postao novi gospodar. Dok je pričao

sa svojim novim vazalima, njegove oči su pronašle Brynnu više nego jednom da podijeli brz,

osjećajan osmijeh koji joj je topio srce.

- Izgleda da će vas moj narod dobro prihvatiti, lord Brande. - reče mu Brynna kada se

ponovo našao na svom mjestu kasnije. Sjeo je pored nje i ona baci oštar pogled preko

beskrajnih lica koja su preplavila dvoranu. - Posebno sluškinje. Alysia, najočiglednije. -

Dodade, kada je ugledala kako mu se stidljivo nasmiješila kada ju je pogledao.

Bacio je zabavljen pogled na njen dugi pogled sa strane.

- Alysine oči prate samo moga brata.

Brynna sumnjičavo podiže obrvu.

- I zato vam se onako smiješi?

Brandov pogled se preseli na nju samo da joj pokaže svoje iznenađenje; a onda mu se pojavi

osmjeh u kutu usana pkazujući njegovo veselje.

- Teško je gledati ljubomoru u tim tvojim prekrasnim zelenim očima, lejdi.

- Uvjeravam vas da nisam ljubomorna! - Brynna puhnu ogorčeno. - Nemam razloga da

budem.

- Ne, nemaš. - Potpuno se okreni u svojoj stolici da bi je pogledao cijelu, žestinu njegovog

pogleda omekšao je samo njegov glas. - Postarat ću se da nikada ne osjetiš potrebu da tražiš

58.


zadovoljstvo u krevetu drugog.

Pogled mu se zarmrsio u njenom kao talasi olujnog mora i Brynna nije bila sigurna da li da se

smije ili da se boji ovog čovjeka koji će joj postati suprug. Glas mu je bio dubok, gladak i gladan,

dok je svojim divnim pogledom prelazio preko njenih grudi i onda po cijelom tijelu paleći u njoj

vatru. Vrućina joj je bila poznata, jer ju je osjećala kad god bi pomislila na njega. On svakako

može biti pažljiv kada to hoće, ona zaključi u sebi. Ali bio je pažljiv i prema kmetovima. Bio je

pažljiv i prema onima koji nisu željeli ništa nego mjesto za život i dovoljno hrane za njihove

stomake. Sve dok mu neko ne zatraži srce, lord Brand Risande će biti savršen gospodar

Avarlocha. Hoće li moći živjeti s njim znajući da je nikakad neće voljeti? A šta će biti kada budu

dijelili krevet? Pomisao na to ju je oduševljavala a u istu ruku i užasavala. Njegovo zavodljivo

obećanje da će je zadovoljiti u krevetu malo ju je ubijedilo da on to ne bi obećao bilo kojoj ženi

koja mu se ponudi. Bila je iznenađena dubinom ljutnje na samu pomisao na to. Nikad ne bi

tolerisala ljubavnicu. Njen otac nikada nije imao jednu, ali ipak, on je volio svoju ženu. Dragi

Bože, šta ako se zaljubi u podlaca? Brynna lagano odmahnu glavom i ukori sebe što razmišlja o

ljubavi tako djetinjasto. Ali opet, pomisao da je u njegovim rukama je preplavi, i znala je da joj

nikad neće biti dovoljno da ga voli. Željela je da i on nju voli.

Brand ustade sa stolice, gledajući preko Brynne u Williama, koji mu je davao signal da mu se

pridruži za stolom koji je bio pod opsadom pijanih Normanskih čuvara. Neradno klimnu glavom,

pa sjede opet k njoj i tiho uzdahnu.

- Potreban sam. - reče ozbiljno.

Brynna se nasmija. Htjela mu je reći da zaista i jest.

- Naravno, milorde. - Odgovori umjesto toga.

Na momenat je pomislila da je promijenio mišljenje i da će ostati. Približi joj se bliže, a da ga

nije tako intenzivno posmatrala ne bi ni primjetila kako se uopće našao tako joj blizu.

- Izvini me onda, lijepa damo. - prošaptao je, i dok je ustajao Brynna je shvatila zašto joj je

došao bliže. Namjeravao ju je ostaviti da se bori za kontrolu nad drhtavicom koja joj je plivala

duž kralježnice kada joj njegov dah i miris ispune pluća. Htio je da ga bolno želi kraj sebe, da

osjeti toplinu njegovog tijela. Proučavala ga je dok je išao do stola gdje je sjedio William i čovjek

koji je izgledao kao divljak, poput vojvode, i shvati da je lord Brand Risande senzualno muževan

i sa svom onom tugom u sebi koju tako jako želi sakriti. Bilo bi pametno ne misliti sada o tome,

59.


pa skloni pogled na ostala lica u dvorani. Vitezovi, vazali i kmetovi podjednako su se družili.

Smijeh je odjekivao dvoranom, i ona se u čudu zapitkivala šta je to novi gospodar načinio.

Kmetovi se obično bore za svog gospodara, ali to je bilo iz nužde, da bi ostali pod

gospodarevom zaštitom ako bude potrebno. Gledajući uokolo, shvatila je da će ljudi Avarlocha

Branda uskoro pratiti iz ljubavi i odanosti. Svaki drugi minut, novo lice je potraživalo njegovo, da

bi mu se samo nasmješilo. Izjednačio ih je ovdje, poštovao svakog bilo da je vitez ili kmet, i

zauzvrat poštivanje dobio nazad. Brynna uoči svoga oca sa jednim od svojih vitezova u

udaljenom uglu hale, ustade sa stolice i uputi se k njemu. Čak i ovdje, između kralja i njegove

pratnje, i između divljaka iz Normandije, lord Richard Dumont se isticao među svima njima.

Avarloch je i dalje bio njegov, iako još samo nekoliko noći.

- Brynna, dušo. - otac joj se toplo nasmiješi dok je ispružao ruku dok mu se ona

približavala. Okrene se ka vitezu koji je stojao sa strane i proučavao Brynnu dugim, površinskim

osmjehom.

- To bi bilo sve, Eldred. - Richard zareža.

Kada vitez ode, njen otac joj se namrgodi.

- Ta bi haljina mogla biti opasna za tebe, kćeri. - Brynna mu dotaknu ruku, gledajući mu

bore oko očiju.

- Ne bojte se, oče. Uz Vas pored sebe, niko mi se ne bi usudio prići. - Bura emocija mu

preleti preko lica, i Brynna shvati da će uskoro izgubiti jedinog čovjeka koji će je ikada voljeti.

Obuze je iznenada tuga, stežući joj grlo, prijeteći joj gušenjem i poplavom suza. - Strašno ćete

mi nedostajati. - Reče mu tužno.

Sa uzdahom koji joj optereti srce još više, otac je privuče u zagrljaj milujući joj leđa preko

umrežene kose.

- I ti ćeš meni, moja draga najljepša Brynna. - Izvuče je iz zagrljaja da je još jednom

pogleda. - Ali moramo ostati jaki. Nova nas sudbina poziva, i moramo je prihvatiti, a ne boriti se

protiv nje.

- Ali gdje ćete otići?

Okrenuo je glavu u pravcu Williamovog stola i posmatrao malu kongregaciju muškaraca koji

su ondje sjedili.

- Brynna. - Njen otac odstupi par koraka dalje od nje. Dok je govorio, gledao ju je pravo u

60.


oči, privlačeći njenu pozornost i razumnost.

- Vojvoda William mi je ponudio mjesto među njegovim ljudima. Upravo sa lord Brandom

raspravlja o mom aranžmanu. - Zbunjena posmatrala je očevo lice.

- Odlazite u Normadiju? - Upita ga tiho, prinoseći ruku ka grudima kada je klimnuo glavom.

Oči joj se ispuniše suzama. - Mislila sam da ćete ostati u Engleskoj, oče.

Bilo je dovoljno teško što je kćerka ratnika, čekajući i moleći se dok je izbivao u bitkama da se

vrati njoj i majci. Uvijek jest. Sada odlazi u Normandiju i možda ga više neće vidjeti.

- Šta će mi Normani još oduzeti?

- Brynna dušo. - očeve oči su blistale od vatre iz ognjišta. Glas mu je bio mekan, dubok i

slomljen tugom. - Normanski odmetnici su ti ubili majku. Pogrešno je mrziti ih sve.

- Ali, oče. Ja ne .....

- Tvoja majka me naučila opraštanju. Moj narod je opustošio Kelte, uništio im sela, uzeli

ono što im nije pripadalo i s tim učinili šta su htjeli. Načinili smo od ih našim slugama. Tvoja me

majka isprva mrzila zbog toga šta sam bio, ali vremenom je shvatila da ja nisam imao nikakve

veze s tim šta se desilo njenom narodu. Mogla me je voljeti. Ne možemo hraniti hladnoću

prema svima samo zbog nekih pojedinaca. - Suze su joj tekle niz obraze i njen otac ih obrisa

prstima. - Lord Risande je častan čovjek, Brynna. To je važnije nego iz koje zemlje potiče ili čija

mu krv teče venama.

Smijeh je dopro od Williamovog stola i ona podiže glavu da pogleda svog vjerenika.

- Svidio bi se majci, mislim. - Reče posmatrajući viteza.

- Izgleda da se svima sviđa. - Njen otac se složi, slijedeći njen pogled. - On je smrtonosan

na bojnom polju, ali je visoko cijenjen u Graycliffu u Doveru. - Richard skrenu pogled na kćerku i

toplo joj se nasmješi. - Naučit ćeš ga voljeti kao što je tvoja majka mene.

Brynna ga je željela upitati šta će ostati od nje ako joj ljubav nikad ne bude uzvraćena? Kako

mu je mogla reći da ga je špijunirala u jezeru, da je odrasla opčinjena ljubavlju koju je dijelio s

drugom ženom? I ako ne bi bio šokiran njenim skandaloznim ponašanjem, kako bi mu mogla

priznati da je željela da je voli Strastveni lord Brand?

- Znam šta mi je dužnost, uvijek sam znala. - Reče mu. Nije imalo smisla govoriti ocu šta

je muči. Strastveni lord Brand više ne postoji. Uzdahnu, pa se uspi nasmijati ocu.

- Nebesa, postat ćeš Norman! - Otac se zakikota tiho. - Borba na Williamovoj strani neće

61.


promijeniti ono što sam. Osim toga, Edward nije dobro, i imam osjećaj da će se Harold

nadmetati za krunu kada kralj umre. Ti znaš šta ja mislim o Haroldu.

- Da. Samo želim da budete sretni.

- Bit ću. - Lord Richard ju je uvjeravao. - William je sjajan ratnik. Jedino žalim što te neću

viđati.

- I meni je, oče. - Brynna je gledala Branda i Williama i pokaza ocu da i on pogleda. –

Možda nećemo biti razdvojeni onako kako se bojimo. Oni su veliki prijatelji. Pretpostavljam da će

normandijski vojvoda često posjećivati Avarloch. Tom činjenicom nisam bila oduševljena..... sve

do sada.

- Onda se nadajmo da će se lord Brand složiti s mojim aranžmanom.

- Kakve ima veze hoće li se složiti ili ne? - Brynnine oči se iz mirne utješnosti pretvoriše u

gnjev. - Zar vam nije već dosta oduzeo? Zašto bi odlučivao i o vašoj budućnosti?

- I ne bi, ako bih pošao bilo gdje osim u Normandiju. - Objasni njen otac. - U pitanju je

kodeks časti, Brynna dušo. Neki ljudi bi zamjerili svom gospodaru ako uposli nekog koga su

porazili u bitci.

Brynna ga je slušala dok je gledala kako im njih dvojica prilaze, dok je ruka divljaka bila na

ramenu njegovog prijatelja.

Brand nije skidao pogled s Brynne dok je prilazio s Williamom, i što joj je bio bliže više je

bivao opčinjen njenom ljepotom. Njena kosa, zarobljena u paučinasti srebrenu mrežu, spuštala

joj se niz leđa u crvenkastim nitima, svijetlo zlatne i smeđe boje. Meke bakarne kovrče su joj

završavale tamo gdje su joj obline stražnjice počinjale. Svilenkasto tjeme od srebra i zlata

uokvirivalo je njene konture lica čineči njen pravi nos mekšim, prkosnu bradu u skladu, njene oči

zelenijim nego u rano proljeće. Gledao ju je pogledom koji spaljuje, i kada je William pljesnuo

Richarda po leđima kada su mu prišli, Brand se osmjehnu svojoj vjerenici osmjehom koji je

otkrivao sve njegove tajne misli koje ju netjeraše da pocrveni do korijena kose.

- Pa, lord Williame, kojim putem krećem kada napustim Avarloch? - upita Richard hrabro.

- Ka Normandiji, naravno! - Williamov osmjeh je bio širok kao njegova ramena i Brynna se

skoro nasmijala gledajući ga. Onda se sjetila okrutne šale koju je zbio na njen račun, pa se

okrenu od njega da poljubi svoga oca.

- Ovo je ono što želite. Sretna sam zbog vas, oče.

62.


- Naravno, - William reče izazivajući - morat ćemo da vam odsječemo prst...zato što ste

Saksonac i tako to.

Stežući zube, Brynna prikova oštar pogled na podmuklog vojvodu. Glas joj je oštro sjekao

vazduh.

- Tratite vaš patetični humor da me zastrašite, Vaša milosti. Vaše okrutne šale o dobrobiti

mog doma i mog oca dokazuju samo da ste ništa nego podlac. Da, dosadni podlac kad smo već

kod toga!

Lord Richard Dumond je stajao zamrznut na svom mjestu, usta napregnutih. Brand je spustio

glavu da sakrije duboki kez i tihu zaprepaštenost koja mu se vidjela na licu. I William, divljak iz

Normandije, je zurio, pogođen strahopoštovanjem i divljenjem prema vatrenoj ženi koja je

stajala ispred njega. Glas mu je bio dubok i zamišljen kad joj se obratio.

- Ti si nevjerovatna žena.

Brandova ramena su se tiho tresla i ona je znala da se on smije. Gotovo mu je zgazila nogu.

Bila je previše ljuta da priča pa se opet okrenula na peti namjeravajući napustiti dvoranu po

drugi puta ove večeri. Brand je nije pratio, umjesto toga je pomjerio Williama ustranu

pokušavajući zadržati osmjeh za koji je znao da će uvrijediti njenog oca.

- Kopile. - Reče tiho Williamu, a zatim se brzo uozbilji pogledavši lord Richarda. - Vojvoda

nema nimalo morala. Jeste li sigurni da želite poći s njim?

Lord Richard je bio previše zapanjen kćerkinim opasnim ponašanjem da odgovori, ali William

ga potapša po leđima dajući mu tako do znanja da nije ljut.

- Bojim se da sam se previše šalio na račun vaše kćerke, ali ona je doista izuzetna. Je li i

njena majka bila takva?

- Da, bila je. - William ispusti dug izdah, gledajući kćerku kako napušta dvoranu. - Bila je.

- Onda ste čovjek istinski blagoslovljen od Boga. - reče William tihim glasom ali ozbiljnim

jer je znao da su priče koje je čuo o ludom saksonskom plemiću koji je masakrirao ljude koji su

mu ubili ženu prije tri godine istinite.

- Rekli ste mi da vam je žena ubijena, lord Richard. - Reče Brand, dirnut tugom koju je

ugledao u Richardovim očima. - Jeste li ikad pronašli onog koji vam ju je oduzeo od vas?

- Da. - reče on pogledavši Williama.

Odlučili su da neće reći Brandu kako je lejdi Tanith Dumont umrla, bojeći se da bi mogao

63.


iskoristiti Brynninu mržnju prema Normanima da je ne oženi. To više nije bilo važno. William

stavi svoju veliku ruku na Richardovo rame, ali njegov čelično sivi pogled je bio na Brandu.

- Pronašli smo. - Reče William tiho, a zatim je otišao.

-

Brynna je gotovo stigla do svoje sobe kada je naglo stala. Sir Luis joj je preprečio put, lica

mračnog kao ponoć.

- Čini se da je vaša haljina uspjela u triku, gospo. Vaš Norman se ipak neće boriti.

Dok je pričao gladni pogled mu je prelazio preko njenih grudi, da ga je poželjela ošamariti

nasred lica.

- Odmaknite se, gospodine. - Upozori ga kroz zube.

On se odmače, ali dok je prolazila opet je progovorio.

- Šteta što će vaša sluškinja upoznati Strastvenog lord Branda prije vas.

Brynna zastade i okrenu se prema njemu.

- Kako to mislite?

- Alysia. - Osmijeh koji je više ličio na podsmjeh lebdio mu je u uglu usana. Smrad i

kiselkasti miris piva mu je izvirao iz svake pore. Kao da sam potvrđuje njenu odvratnost prema

njemu, nadlanicom je obrisao pljuvačku koja mu je curila iz usta. - Načuo sam kada je vojvodi

Williamu rekla da ne može poći u njegov krevet večeras jer ju je novi gospodar tražio u svom.

- Lažete! - Brynna odbrusi, ali se sjetila načina na koji se Brand nageo na njenu stolicu i

nježno joj se smješio.

- Naprotiv. - reče, odbacujući sliku iz glave. - Alysiji se dopada sir Dante.

- U tom slučaju je bolje da njegov brat pripazi na svoja leđa. - reče Luis odvratno. - Sir

Alexander LaRouche, dragi prijatelj vašeg lorda Risandea, osjetio je hladnu čeličnu oštricu kroz

srce kada je uzeo ono što je Risande želio. Vašem zaručniku nije stalo ni do koga. On

podjednako ubija i prijatelje i neprijatelje.

- Ne. - Brynna prekriži ruke u haljini. Ništa od ovog nije istina. Zašto uopšte sluša ovog

nitkova? - Vi ste lažov! - priđe mu bliže škrgučući zubima. - Upozoravam vas, sir Luis. Ako mi još

jednom priđete, otići ću kralju.

Luis slegnu mirno ramenima.

64.


- Radite šta hoćete. Ali dok budete punili kraljeve uši riječima, vaš zaručnik će puniti vašu

sluškinju svojim sjemenom.

- To nije bitno. Boli me briga šta on radi. -Brynna uzvrati žestoko. Utroba joj se uzburkala,

nokti joj se zariše u dlanove, ali neće dopustiti nitkovu da vidi njenu bol. - Opet ću radije dati

svoje tijelo Brandu nakon što je bio sa stotinu mojih sluškinja, nego vama.

Brynna mu se teško nasmijala i pobježe u svoju sobu. Bijes joj je ključao venama dok se

bacala na krevet. Alysia! Njena najdraža prijateljica! Oh, kako je mogla da vjeruje Brandu?

Vidjela je njegove nježne osmjehe upućene njenoj sluškinji, njihova tajna šaputanja, kao i

Danteove jadne pokušaje. Da li su se Brand i Alysia i njoj smijali? Hoće li joj se smijati kada

večeras odu u njegov krevet? Kako je mogla biti tako slaba da opet padne pod bitangine čari?

Mahnito odmahnu glavom, odbacujući sliku njegovog senzualnog osmjeha iz misli. Da li je

stvarno ubio svog prijatelja? Ne, njen um je odbio tu ideju. Luis je lažov. Mora da jest. To bi

značilo da je čovjek kojeg se sjećala samo san, a čovjek za kojeg će se udati samo hladni,

proračunati, bezosjećajni barbarin koji ubija vlastite prijatelje. Otac ju je upozorio da je Norman

opasan. Rekao je da je njegov mrki osmjeh obmanjujući. Iz prve ruke je to vidjela. Kako je mogla

biti tako glupa? Nije mogao voljeti ženu iz jezera. Sigurno je bacio svoje zavodljive čari i na nju.

Ali vidjela sam. Vidjela sam njegovu ljubav prema njoj. Moralo je postojati objašnjenje za sve

ovo. Brynna je odbijala posumnjati u ono što je vidjela tog dana. Nije si mogla dozvoliti da

sumnja u to. Brak bi joj bio kompletno beznadežan ako nastavi sumnjati. Skočila je s kreveta i

uputila se k vratima. Mora razgovarati s njim, pitati ga o Alysiji, i „prijatelju“ kojeg je navodno

ubio. Morala mu je pogledati u oči i pronaći nešto više od one smrtne hladnoće. Izašla je iz

sobe, krenula niz stepenice podigavši haljinu iznad članaka da bi mogla sići. Hodnici Avarlocha

su bili prazni, ali iz dvorane se još uvijek mogao čuti smijeh. Usporila je tempo, odjednom se

sjetivši Williama od Normandije. Morala je da obuzda jezik zbog divljaka koji je izgleda

pronalazio zadovoljstvo gledajujući je kako gubi živce.

Brynna osjeti, prije nego je čula, kretnju iza sebe. Stala je i okrenula se da pogleda preko

ramena. Sjene su plesale od mnogih baklji duž hodnika i velikog središnjeg ognjišta. Drveni pod

zaškripa. Mogla je osjetiti oči na sebi kao kada lešinar posmatra umiruću životinju. Odjednom joj

se koža naježila pod svilenkastom haljinom. Pokrenula je stopala da pobjegne. Sjenka se

pomjerila i stavila joj ruku oko usta i struka kao demoni iz pakla. Nije mogla disati od ruke koja

65.


joj je bila preko usana i nosa. Grebala je lice iza, ali kao je bol bila ništa naspram snage koja ju

je držala. Bila je pola vučena, pola nošena duž malog hodnika prema privatnom vrtu napolju.

Njen napadač ju je gurnuo na kameni zid, a zatim se okrenuo prema njoj, da mu vidi lice ispod

razbuktalih baklji.

- Rekao sam vam jutros da ću vas uzeti. - Luis joj stavi dlan preko usta da priguši njen

vrisak. Lice mu je bilo blizu njenom. Nejgov dah, ukiseljen od vina i piva, tjerao je njen stomak

da vri. - Muka mi je od tvog prkosa. - On zareža, stiskajući joj obraze prstima. - Hodate po

dvorcu obučena kao bludnica i očekujete da muškarci zadrže svoje želje pod kontrom u

gaćama? - On se nasmija, koristeći drugu ruku da joj opipa grudi. - Svaki vitez u Avarlochu vas

želi, draga Brynna. Svaki vitez, osim lord Branda.

Poderao joj je haljinu i podsuknju otkrivajući njene mliječne grudi. Brynna se divlje branila, ali

bez uspjeha. Nagnula je glavu iz njegove ruke i na trenutak oslobodila usta.

- Vi ste mrtav čovjek. Moj otac će....

Njegova ruka se vrati nazad, ali sada oko njenog vrata prijeteći crnilu da je preuzme.

Brand je napustio dvoranu, pogođen saznanjem da su Normani ubili Brynninu majku, i ljut što

je ta informacija bila skrivena od njega. Brynna je imala mnogo razloga da ga mrzi, shvatio je,

penjući se stepenicama. Dat joj je izbor da prihvati muža koji je nikada neće voljeti ili će biti

izbačena iz svog doma. Sranje, kako će ga moći gledati u oči bez čiste mržnje koja joj izlazi iz

srca. Imala je svako pravo da ga mrzi. Polahko je išao hodnikom do njene sobe. Kada je stigao

do vrata, provukao je ruku kroz kosu. Htio joj je reći da zna za njenu majku i zatražiti oproštaj za

ono što su njegovi ljudi učinili. Brynna nije odgovorila kada je pokucao. Pokušao je ponovo,

zatim pogledao niz hodnik. Mora da se vratila u dvoranu a on je zaobišao. Oženit će ženu koju

ne voli i koja njega neće nikad voljeti. Iskorišten je kao pijun da riješi Englesku lord Richarda, ali

cijena je bila visoka za to, Brand je mislio suho dok se vraćao niz stepenice. Trebao bi joj se

smilovati i ponuditi joj oprost. Ali gdje bi otišla sada kada će njen otac otići u Normandiju s

Williamom? Ideja da se lord Richard bori na strani Normana, još uvijek ga je zapanjivala. Čovjek

ništa nije osjećao prema ljudima koji su mu ubili suprugu. Kako mu je srce zacijelilo od toga?

Brand se pitao dok je stigao do prvog sprata. On pogleda niz dugi, tihi hodnik. Jeza prođe kroz

66.


njega, ali je otrese i uđe u dvoranu. Vodene oči skeniraše veliku dvoranu, ali Brynni nije bilo ni

traga. Uz sve veći osjećaj užasa, još jednom je ušao u hodnik i razgledao okolo. Tišina. Gdje je

ona? Htio ju je zvati, ali šaputanje iz njegovih snova mu buknuše mislima. Znao je da mu Brynna

ne bi odgovorila, isto kao i Colette dok ju je u snovima tražio beskrajnim hodnicima Graycliff

dvorca. Usne mu se stegnule oko zuba umjesto toga. Pod je škripao pod njegovim čizmama.

Vrata su bila duž čitavog hodnika, ali nijedna nije otvorio. Nastavio je pravo prema vrtu, znajući

da će ju nekako pronaći kada je stigao na kraj hodnika. Brand pritisnu palcem hladno drvo.

Svjež vazduh mu je napao čula kada je otvorio vrata i ušao u vrt. Čuo je prigušen plač i okrenuo

glavu u tom smjeru. Brynna je bila prikovana uza zid, borila se bezuspješno protiv sjene koja je

potrgala njenu haljinu i zagnjurila joj glavu među grudi.

Bijes, tako crn, obuze njegovu izuzetnu dušu, dade mu brzinu, okretnost i snagu. Trebao mu

je samo trenutak da ih dosegne. Njegova ruka se brzinom strijele našla na sir Luisovoj glavi.

Jednim brzim, naizgled trzajem bez napora, Brand povuče Luisa od Brynne a zatim mu razbi lice

od zid tačno do Brynninog ramena. Krv iz Luisovog čela, nosa i usta poprskali su je po licu, ali

tek kada je ugledala svog spasioca osjetila je vrisak koji joj se razlio tijelom. Tijelo Engleskog

viteza se istopilo nakon udarca, ali Brand nije dozvolio da mu tijelo klone na pod. Povlačeći ga

za kragnu, Brand ga obrnu. Pesnicom koja je letjela kao čekić, poslao je Luisove zube na pod.

Luis se sruši na napadačeve noge, i dok je Brynna gledala apsolutni teror, Norman je izvukao

mač iz korica. Zvuk metala dok je izlazio iz kože zauvijek će joj ostati u sjećanju. Onda je mač

bio slobodan, osvjetljen mjesečevim sajem i svjetlom baklji sa zidova. Brand podiže ruke visoko

iznad glave, pripremajući se za završni udarac. Velike, snažne ruke uhvatiše ga za zglobove.

- Šta to radiš? Šta se ovdje desilo? - bio je to William. Njegov divlji pogled prešao je s

Branda na Brynnu, koja je sada bila sklupčana u kutu zida. - Ne radi to, Brande. - William ga

upozori, i dalje pokušavajući držati mač iznad Luisove glave.

Gotovo neprepoznatljive u svom gnjevu, Brandove oči su bile širom otvorene i gorjele su tako

strašnom snagom da kada su se okrenule prema vojvodi, William ga je gotovo pustio.

- Pokušao ju je silovati.

- Pusti me da ga odvedem kralju. Ovo je njegov čovjek, Brande. - William se izjasni brzim,

tihim glasom.

- Pusti me, William. - Zareža Brand poput udaljenje grmljavine.

67.


- Ne! Izbjegavaš rat ženeći ju. Hoćeš li sada ratovati zbog ubijanja jednog od kraljevih

vitezova? Lejdi je neozlijeđena. Pogledaj ju. - William je nije gledao kad joj se obratio. - Je li vas

uzeo, lejdi?

Na trenutak nije mogla odgovoriti jer joj je strah stezao grlo.

- Da li vas je uzeo? - vojvoda zatraži odgovor oštro.

- Ne.

- Eto vidiš. - William je insistirao.

Brand je izjednačio svoj arktički pogled sa svojim prijateljem .

- Upozoravam te posljednji put, Williame. Pusti me.

- Dobro. Možemo poći u dvoboj ujutro, ali neću da završiš u zatvoru zbog ove hrpe

prljavštine. Sada spusti svoj mač!

Brynna se spusti na pod, pokrivajući uši zbog strašne grmljavine Williamovog glasa koji je

odjekivao vrtom. Počela je plakati. Brand je usmjerio pogled na nju, pa na krvavo, prestrašeno

Luisovo lice. Brand ga je želio ubiti. Nije se bojao zatvora, rata niti bilo čega drugog. Mogao je

namirisati Luisovu krv u zraku i poželio ga je dokrajčiti. Odjednom, snažno je odgurnuo

Williama, oslobodio ruke, i glatko svojim mačem prerezao Luisovo grlo, sve u jednom trenu.

Kada je završio, još jednom je vojvodu pogledao svojim ledenim pogledom prije nego je spustio

mač na pod.

- Nijedan čovjek više neće uzeti ono što je moje, ili tako nešto pokušati u mojoj kući.

Vojvoda je lagano klimnuo glavom, još jednom pogledao Brynnu i napustio vrt. Tiho cviljenje

mu je vratilo pogled na Brynnu. Pao je na koljena pred nju. Glava joj je bila spuštena. Srebrena

mreža joj je bila pocjepana dok se borila s Luisom, i bronze kosa joj je padala preko golih

ramena u krilo.

- Jesi li povrijeđena? - pitao je nježno, sklanjajući vatrene uvojke s njenog lica. - Brynna?

Podižući glavu, oči su joj blistale od straha i suza. Buljila je u Brandovo tamno, lijepo lice, gdje

se maloprijašnja strast kojom je vladao pretvorila u nešto zastrašujuće. I iako je toga još malo

ostalo, zabrinuto ju je gledao.

- Kakvi vas demoni posjeduju? - tiho ga je upitala.

Brand ustuknu kao da mu je bakljom palila meso.

- Šta?

Klizeći leđima uza zid, polahko je ustala na noge. Povukla je poderanu tkaninu haljine preko

68.


ogoljenih grudi i držala je ruke tako da ju drži na mjestu.

- Tako ste hladni. Ne bojite se ničega. Ni vojvode Williama, ni kralja. Čak ni rata......

- Htio te je uzeti. - Povika Brand, ustajući na noge.

- Da! A zatim ste ga ubili pred mojim očima!

- I to te uznemirava nakon onog što ti je uradio?

- Nisam barbarin kao vi, moj lorde. - Brynna mu odvrati tiho i glatko.

Ledeni, čisto kristalni pogled je prelazio po mjestu gdje joj je virilo kremasto meso ispod prstiju

koje ga je prekrivalo.

- Možda ste razočarani što sam došao baš u onom trenutku.

Brynnina ruka šibnu kroz zrak. Prsti su je pekli kada su sreli Brandov obraz. Lice mu se blago

okrenulo nakon udarca; zatim je vratio pogled na nju, hladan ali ne više zamrznut. Buljio je u nju

na trenutak. Onda se bez riječi okrenuo i napustio vrt.

69.


DEVETO POGLAVLJE

Zora se budila u Brandovoj sobi šireći zlatno svjetlo iznad njegovog kreveta. On otvori oči,

brišući sjećanja na Colettino lice iz svojih misli. Još trenutak je ležao na stomaku. Ništa se nije

pomjeralo dok mu se stvarnost vraćala pred oči. Blinkajući, pogledao je kroz zraku sunca koja

mu je prolazila kraj kreveta. Zašto si me izdala? Htio je da vrisne riječi iz sebe. Želio je da mu

Colette kaže kako je mogao tako da pogriješi s njom. Kako si je mogao dopustiti da bude tako

zasljepljen ljubavi da nije vidio kako ga vlastita stopala vode u čeljust šakala? Uvijek je vjerovao

svojim instiktima. Kao ratniku njegovi instikti su morali biti imperativni. Jedna greška ga je mogla

koštati života ili nekog od njegovih ljudi. Koštalo je Alexandera njegovog.

Umorno je ustao, prebacujući gole noge preko kreveta. Opet je sanjao da pada u visoku

provaliju. Provukao je prste kroz kosu i opsovao tiho ispod brade. Bio je siguran u svoje korake, i

opet je pao. Kako će ikada opet vjerovati svojim instiktima? Otišao je do stolice gdje su mu hlače

i košulja bile prebačene, i opet tiho opsovao kada ih je zgrabio. Čulo se kucanje sa vrata. Alysia

s njegovom medovinom. Pomisli zahvalno.

- Uđite.

Vrata se otvoriše i William s razdraganim osmjehom uleti, na što se Brand trznu.

- Dobro jutro! - William pogleda u krevet, pa po sobi. Osmijeh mu izblijedi. - Gdje je

djevoka?

- Koja djevojka? - Brand je otezao. Nije bio raspoložen za svog veselog prijatelja jutros.

- Alysia.

- Vjerovatno sa Danteom. - reče Brand namrgođeno.

Gurnuo je noge u meke vunene hlače koje su mu čvrsto stezale mišićava bedra i zavezao ih

oko pojasa. Sjeo je na krevet, obukao čizme, i pogledao u Williama preko tamnih obrva.

- Nisam joj trebao dopustiti da ostane s Danteom. Hladno je u ovoj prokletoj sobi i ona

kasni sa mojim pićem.

- Sa Danteom? - William je ponovio razgoračenim očima i prezirom. - Dao si ju Danteu

nakon što sam je ja tražio?

Brand ustade sa kreveta i pođe preturati po ormaru tražeći tuniku. Uzdahnu.

70.


- Nikad nije ni trebala doći u moju sobu. Rekao sam ti to samo zato što joj se dopada

Dante i nisam htio da je ti odvedeš u krevet.

William zatvori vrata za sobom i pade teško u stolicu, bolom graviranom na licu.

- Jednostavno si mi mogao reći da ju Dante želi. Nisi me morao prevariti.

Brand zalupi vratima svog ormara ne pronađevši odgovarajuću tuniku.

- Niko ti ne može 'jednostavno reći' bilo šta. Ti si napadno kopile koje ne prihvata ne kao

odgovor.

- To te nije spriječilo prošle noći.

Brand otvori poklopac još neotpakovane škrinje koja je stigla iz Graycliffa, i pogleda Williama

preko ramena.

- Nisi se trebao uplitati. Ovo je moj dvorac i ona bezvrijedna prljavština je napala moju

vjerenicu.

- I bio bi ovo dvorac nekoga drugog, i nečija druga vjerenica iduće sedmice, da nisam

pričao sa kraljem u tvoje ime, Brand. Sviđalo ti se ili ne, postoji zakon o ubijanju kraljeve

garde. Sir Luis je bio kraljev osobni vitez.

- Činjenica kojom se ne bih hvalio, da sam na mjestu kralja Edwarda. - reče Brand tiho,

dok je gledao baršunastu grimiznu tuniku.

Slab osmijeh se pojavi u kutu Williamovih usana.

- To mi se sviđa kod tebe, Brand. Boli te dupe ako ti kralj zaprijeti tamnicom. Što neće,

sada nakon što smo nas dvojica kratko porazgovarali. Ipak, čeka te da mu položiš račun o

sinoćnjim dešavanjima.

- Imaš moju zahvalnost. - Brand se podsmjehnu, posmatrajući Williama dok je navlačio

tuniku preko glave.

- Znaš... - William prebaci nogu preko druge, dok mu se ova klatila - ..kada postanem

kralj neću tolerisati neposluh, čak ni od tebe.

Crne kovrdže su izronile iz tunike pije nego je Brandovo lice izašlo noseći podrugljiv osmjeh.

- Ne izmišljaj glupa pravila i nećeš morati.

William uzdahnu, vrteći glavom, jer je znao glup ili ne, Brand bi poštovao one zakone koje

odluči poštovati, bez obzira čiji oni bili.

- Svađa s tobom je bezuspješna. - Vojvoda prizna, igorišući Brandov nevini osmjeh

71.


pobjede.

Čulo se još jedno kucanje na vratima.

- Uđite. - William pozva nehajno preko ramena.

Dante uđe u sobu noseći glineni pehar. Htjede da objasni Brandu zašto on nosi piće umjesto

Alysije kada je uočio Williama pa skupi usne.

- Hvala svecima! - vojvoda zaurla, ustajući sa mjesta. Pokupi pehar od Dantea i predade

ga Brandu. - Njegova medovina je napokon stigla. Ali čekaj, šta je ovo? - William je studirao

Danteovo lice. - Ti nisi Alysia. Gdje je ljupka sluškinja ovog jutra, bitango?

Nesiguran šta da odgovori, Dante pogleda preko Williamovog ramena svoga brata. Prepušten

sam sebi, slegnu svojim širokim ramenima i pogleda Williama u oči.

- Alysia je... klonula.

- Ah, klonula. - William je razmišljao, klonuvši ponovo u stolicu. - Savršeno je razumljivo

zašto si preuzeo njene odgovornosti. Barem si časniji od svog lažljivog brata. - Zurio je u Branda

dok je ovaj gunđao pa opet vrati pogled na Dantea. - To također objašnjava zašto nisi bio uz

mene sinoć kada je tvoj brat ubio sir Luisa.

- Ubio si ga? - Danteov izraz se iz zabavljenog prebacio u izraz nevjerice.

- Htio je na svoj način uzeti Brynnu.

- Enfer! (dođavola)Rekao sam ti da mi se ne sviđa kopile.

- Nemoj ga ohrabrivati, Dante. - William odmahnu glavom na njih. - Od koga ste naučili biti

tako nepošteni i krvožedni?

- Od tebe! - Brand i Dante odgovoriše u isto vrijeme.

Williamov čvrsti pogled se pretvori u široki, temeljiti zadovoljni osmjeh.

- Naučio sam vas dobro obojicu, onda.

- Sada mi reci,..... - William se nagnu u stolici i ponudi Danteu lukav osmjeh, - ....šta si

mislio pod 'klonula'?

Dante zakoluta svojim mjesečevim očima prema nebu, a zatim pogleda brata moleći za

pomoć dok ga je William pritiskao za odgovor. Brand je podigao obrve i s osmjehom također

čekao Danteov odgovor.

Brand napusti sobu zajedno sa Williamom i Danteom. Štitonoše i služavke su im se naklanjali

dok su prolazili pored njih, ali Brand ih je jedva uočavao. Pokupio je slabi miris jasmina i slika

72.

Obrada i prevod: Brbljivice i cure

bronza kose popuni mu glavu. Mora da je upravo promašio. Dobra stvar, pomisli kiselo, jer bi

lejdi sigurno pala u nesvijest da je jutros susrela zvijer bez srca.

Brynna pogleda iz stolice trojicu muškaraca koji uđoše u staklenu baštu. Srce joj je bubnjalo u

grudima kao i uvijek kada bi ugledala Branda. Bogata grimizna tunika koju je nosio činila ga je

posebno zgodnim ovog jutra. Duboki rubinski somot davao je privid topline njegovom prodornom

pogledu. Uvojci su mu bili razbarušeni preko čela zbog čega je izgledao šarmantno i razigrano.

Brynna se podsjećala da diše dok je ocjenjivala vjerenikov samouvjeren hod. Bio je visok,

smrtno brz, širokih ramena i snažan. Posjedovao je suhu milost vuka radije nego mišićavu

muskulaturu medvjeda kao brutalni vojvoda William. Ali nikakva količina luksuzne tkanine nije

mogla ublažiti teške uglove njegove muskulature kada je preko lord Richarda pogledao kralja,

koji je sjedio u zlatnoj stolici obloženoj baršunom. Njegov zamišljen pogled se trenutak zadržao

na kralju kada je svoj vatreni pogled usmjerio na Brynnu.

Kralj Edward ustade. Gledao je Normanskog viteza iza, mršteći se na njegov lagani naklon,

gestu koju mu je ponudio više s prezirom nego poštovanjem. Edward je bijesnio što je poslušao

Williama i nije ubio odmetnutu bitangu još sinoć.

- Molim vas sjednite, lord Brande. - Rekao je kralj kroz stisnute usne.

William je tiho zarežao, gledajući kralja smrtonosnim pogledom dok je prolazio pokraj njega

zauzeti svoje mjesto kraj lord Richarda. Brand je izabrao najbližu stolicu do Brynne.

- Lejdi. - Pozdravi je hladno prije nego što je sjeo, oči su mu sijale, nozdrve blago

raširene. Da li je ovdje da ga ukori pred kraljem, pitao se. Zažalit će odluku da ostane u

Avarlochu ako jest.

Brynna je mogla osjetiti njegovu snagu kao da ga je rastopljen čelični štit pokrivao. Ona

klimnu kratko, nelagodno se vrteći u stolici. Prekrstila je noge i zabacila debelu bakrenu

pletenicu preko ramena. Nemogavši zanemariti njegovo moćno prisustvo, usmjerila je svoje

zelene oči skrivene pod gustim trepavicama na crno platno koje mu je oblagalo nogu. Butina mu

je bila sva od mišića. Njegova savijena koljena su je produžavala u dužinu, tako da je njena

noga u poređenju s njom izgledala tanko i maleno.

On je muškarac, mali glas u glavi joj se rugao. Sirove snage, čvrsti ratnik. Njegovo tijelo, oružje

sposobno da ubije svakog ko prijeti nekom njegovom.

Ali Brynna nije mogla izbrisati sjećanje na njegov dodir dok ju je držao kada ju je William

73.


razotkrio onaj prvi dan u Avarlochu. Zaštita njenog zaručnika mogla je doći u obliku čvrstog a i

osjetljivog zagrljaja.

- Lord Brand. - kraljev glas je vrati u sadašnjost. - Šta imate reći u svoju odbranu za vaše

sinošnje postupke?

Brandov lijeni osmjeh se nekako činio opasnijim od režanja.

- Bio sam opsjednut demonima, gospodaru.

Pored njega, Brynna zatvori oči, prigušujući uzdah. Bijes iz Branda ubo joj je srce.

- Želim istinu, ne objašnjenje načinjeno iz straha. - Edward ga upozori, otpuštajući jednim

pokretom ruke slugu, koji je ulazio noseći poslužavnik s pivima. Sluga je pogledao u Branda, na

što mu je on odmahnuo glavom, odbijajući slugu blago. - Želim da znam šta se desilo s lejdi,

lord Brand. - Kralj zatraži ponovo.

Brand je nehajno sjedio laktovima naslonjenim na stolicu, spojenih prstiju. Trepnuo je

polahko, kao mačka koja proganja miša i ima cijeli dan pred sobom da ga ubije.

- Ne govorim iz straha. - Tamna magla se prevrnula preko plavo-zelenih očiju, dok mu je

glas i dalje bio svilenkasto gladak.

- Nakon što je čovjek jeo u mom dvorcu, napao mi je zaručnicu. Imao je sreće što sam mu

prerezao vrat onako brzo.

Kralj Edward je jednostavno zurio u Branda, onda se okrenuo ka Williamu.

- Ovaj čovjek je čudovište. Čudovište s kojim ćete se morati pozabaviti jednog dana.

- Neka bude tako. - William odgovori tupo.

- I ja sam čudovište također. - lord Richard se umiješa. - Da sam uhvatio vašeg viteza

kako mi pokušava napastvovati kćerku, i ja bih ga ubio.

- I ja bih, moj novi prijatelju. - William se isceri veselo Richardu.

- Vi ste trojica bezosjećajnih luđaka. - Edward se podsmjehnu podrugljivo.

- I zato se mi borimo u bitkama dok vi jednostavno gledate i izdajete naredbe s dobro

čuvanog položaja. - Dodade Brand nestrpljivo. Zatim jedva primjetnom kontrolom. - Ovaj dvorac

pripada meni jer ste to deklarisali vlastitom rukom. Štitit ću svakoga u njemu svojim životom bez

straha na posljedice.

- I ne bi trebao da opravdava svoje postupke, Edwarde. - dodade William čvrsto.

Edward je ignorisao Williama, shvatajući da je vojvodino prisustvo ovdje bilo beskorisno.

74.


Psovao je sam sebe što je pomislio da će njegov rođak stati na njegovu stranu preko Lord

Branda Risandea. Kralj se konačno okrenu Brynni, nadajući se da će lejdi da mu da civilizovano

objašnjenje onog što se desilo.

- Jeste li bili u opasnosti od sir Luisa, moja damo?

Brand se ukruti, čekajući njen odgovor.

Brynna je znala da bi joj ovo mogla biti šansa da povrati Avarloch. Ali na koliko dugo prije

nego što kralj ukloni njenog oca s puta, ali ovaj put bez šanse za milost? Kraljeve oči nisu nosile

ništa nego mržnju prema Brandu, i ako bi rekla šta je htio čuti, njen vjerenik bi bio zatvoren.

Sjetila se uvrede u Brandovim očima nakon što ga je nazvala barbarinom kad ju je spasio. Nije

razumjela postupke muškaraca, ali je je razumjela čast, i iako ju je Brandov bijes plašio, znala je

da ga nikad više neće ispitivati kada je pokuša zaštititi.

- Da, gopodine, bila sam u strahu za svoj život. - Brynna je počela tiho. - Sir Luis mi je

poderao haljinu i davio me kada nas je lord Brand pronašao. Sir Luis mi je rekao da će me uzeti,

i da ostali vitezovi isto to žele.... osim mog vjerenika.

U sobi je vladala tako velika tišina, da se moglo čuti samo plameno pucketanje voska svijeća.

Brynna okrenu glavu da pogleda Branda. Nije mislila to reći, ali sada kada jest, bilo joj je drago.

Nije imalo smisla kriti to više. Svi su znali da bi lord Brand prije išao u bitku nego ju oženio.

Također su znali da je njenu sluškinju Alysiu sinoć odveo u svoj krevet. Brynna spusti pogled na

ruke, kršeći nabore svoje haljine od šafrana u krilu. - Iako ne želi da bude tako, postat ću

supruga lord Brandu. - Ignorisala je hladnoću koja je izbijala iz Brandovog tijela kada ju je

pogledao. - Samo je štitio ono što mu pripada.... - dopustila je sebi da ga pogleda u oči. .... - kao

što bi i svaki ratnik uradio.

Njen vodeni čovjek se nasmijao, ali bio je sve osim zadovoljan njenim odgovorom. Zapravo,

izgledao je spremnim da joj prereže vrat. Ne, Brynna pomisli brzo, hvatajući nešto drugo u

blagim konturama njegovih usana. Nije bio ljut zbog njenog odgovora zato što je mislio da igra

neku stidljivu igru s njim, i bio je spreman da prihvati izazov.

- Vaše Veličanstvo, - Brynna nastavi oprezno, nadajući se da će uvjeriti Branda u svoju

iskrenost, - zahvalna sam mom vjereniku što me spasio od vašeg viteza, i uvrijeđena sam

vašim pitanjima. Možda, umjesto da grdite njega, želite ispitati vaše ljude o njihovoj časti.

Kraljeve oči omekšaše rezignirano, znajući da je upravo izgubio ovu bitku. Kako bi mogao

75.


kazniti prkosnog viteza bez da izgleda kao da mu nije stalo do sigurnosti vlastitog naroda?

- Vrlo dobro. - Kralj uzdahnu. - Zato što ćete mu postati žena, i što je William to tražio.... –

značajno pogleda vojvodu..... - neću više ispitivati lord Branda.

Brynna klimnu, tiho se smješeći. Svrbilo ju je da sada pogleda Branda i pogleda da li više ima

boli u njegovim očima boje mora. Nije morala. Ustao je naglo, gurajući stolicu ispod sebe. -

Jesmo li gotovi, gospodine? Ima i drugih stvari gdje sam potreban.

Edward mu odmahnu rukom, i prije nego je Brynna pogledala, Brand je izašao. Umjesto toga,

pogledala je Williama. Vojvoda je koračao prema njoj dugim, gipkim korakom i širokim

osmjehom. Iza njega, Edward i Richard su se spremali da napuste sobu.

- Lejdi Brynna, - nagnuo se nad njenu stolicu i uzeo joj ruku. - ....vi ste stvarno dostojna

mlada za Branda. - Dao joj je grub poljubac u nježnu ruku, nasmijao se blistavim bisernim

zubima, i napustio sobu.

Brynna teško uzdahnu. Rekla je pravu stvar da bi zaštitila Branda, i William je bio oduševljen.

Ali priznala je da je igrala opasnu igru sa vjerenikom, i to se odrazilo na nju Slijedeći je ustao

Dante, ali se nije zaputio prema vratima za Brandom, već je sjeo u njegovu stolicu do Brynne.

Njegova puna usta su se izvila u kosi osmjeh čime je ublažio dijamantni pogled.

- Moj brat može biti odvratan i ohol.

Brynna klimnu odobravajući glavom.

- I ne zaboravite turoban i neosjetljiv.

Ona izbaci glasan uzdah na što se Dante nasmija.

- Oui, može biti takav. - On se uozbilji. - Ali on je mnogo više od toga. Bojim se da je

zaboravio, ili se možda boji biti onakav kakav je prije bio.

Brynna se sjeća kakav je bio u jezeru.

- Hoćete li mi reći šta se desilo, Dante? - upita blago, polažući ruku na njegovu.

Dante pogleda u njene duge, elegantne prste i onda podiže pogled na nju.

- Volio ju je, madam. Ali njegova ljubav je izdana. - Počeo je.

- Lord Brand! - Brynnin otac je stigao mračnog viteza u hodniku. - Molim vas, dopustite mi

da vam izrazim zahvalnost što ste mi spasili kćerku od onog bijednika, i sačuvali joj čast. Ostala

76.


je neukaljana.

Brandova vilica se stegnula. Njegova vjerenica je nevina. I zašto ga je to iznenadilo? Ne širi

svaka žena u Engleskoj noge tako lahko kao Colette.

- Prebrzo je umro. - Odgovorio je mekim, ali hladnim glasom.

Richard klimnu.

- Moram priznati, mislio sam da nećete biti ljubazni prema mojoj kćerki.

- Nikad je ne bih povrijedio. - Brand potvrdi, iritiran uvredom.

- Ali ti nije stalo do nje, također.

Brand se namršti, a oči mu se smrčiše.

- Znam šta sam vam rekao, gospodine, nema potreba da mi bacate moje riječi u lice.

Brynna će mi postati žena, i kao što je vaša kćerka izjavila, štitit ću što je moje, kao što to svaki

ratnik radi. Dajem vam riječ za ovo. To je sve što bi vas trebalo brinuti.

- Da, rekla je to. - Richard ga usko pogleda. Sjetio se hladnog pogleda u njegovim očima

kada je rekla da je jedini razlog što ju je štitio taj što mu je pripadala. - Čini se da vas je to

uznemirilo, zašto?

Brand se nemirno pomaknu, i ponudi Richardu iskrivljen osmjeh.

- Nije mi stalo šta misli o meni. I što god da mislite da ste vidjeli, u zabludi ste.

- Zaista? - pita Richard sumnjičavo.

- Zaista. - Brand odgovori, gotovo režeći na njega.

- Vrlo dobro. Onda sam pogriješio. - Richard se nasmiješi i nastavi oprezno. - Ali ne

griješim kada kažem da moja kćerka treba ljubav kao i zaštitu.

Brand progunđa, spusti pogled na trenutak, pa ga opet podiže.

- Onda možda ne pripada Avarlochu, poslije svega.

77.


DESETO POGLAVLJE

Okrepljujuć zimski zrak udario je Brynnu po licu kada je izašla u obor. Skupila je ogrtač oko

sebe, štiteći se od zime koja se probijala između uredno poslaganih bala na istočnom zidu.

Danteove riječi su joj zvonile u ušima kao zavijanje vjetra.„Njegova ljubav je izdana...“„Lejdi

Colette de Marson “ tako je Dante nazvao ljepoticu kose boje lana, izgovarajući njeno ime bez

daha. Dok je Dante pričao o Brandovoj voljenoj, oči su mu dobile boju dimljeno sivog uglja.

„Kosa joj se slivala niz leđa kao zlatni vodopad. Glas joj je bio slađi od bilo kojeg nektra koji je

Bog dirnuo svojom rukom. Svi su je voljeli. Ali Alexander ju je želio. Svi smo to znali. Trebali smo

reći Brandu. Možda se sve ovo ne bi dogodilo. Ali Alex je bio lojalan vojnik i pouzdan prijatelj.

Nikad nismo pomislili....“ Brynna suzi pogled ka udaljenoj šumi krunisanoj bezbrojnim kasno

jesenskim bojama. Gorak vjetar joj povuče ogrtač oko nogu, izvuče pramen bronzane kose iz

pletenice, i oduva joj lokne preko lica. Brand je donijeo hladnoću sa sobom, opet pomisli.

Hladnoću koja je zamijenila strast koja mu je nekad hranila život. Hladnoću koja mu je štitila srce

od bola i izdaje ljudi koje je volio, kojima je vjerovao. „Zove je u noći...“ Dante joj je rekao „Čujem

ga iz svoje sobe. Ne kaže njeno ime, kada se probudi. Nikada ne govori njeno ime.“

Osjetilo se žaljenje u njegovom glasu, i Brynna je pomislila da je zaboravio da zapravo sjedi kraj

nje. „Možda je nije trebao poslati daleko.“ Dante je prošaptao svoje misli na glas. „Zašto mi ovo

govorite?“ Brynna ga je pitala, ne želeći da sluša više. Dante je slegnuo ramenima kao da mu je

težina bratove tuge bila preteška da je sam nosi na svojim ramenima. „Možda mu možete

pomoć da je zaboravi. Želio sam da ga razumijete. On živi s obećanjima koje je napravio, ali ne

može nikako da ih ispuni.“

Brynna zadrhta, stežući ogrtač čvršće. Dakle, bilo je istine u tračevima. Brand je uhvatio

Colette sa njenim ljubavnikom. Dok je išla prema staji, da pogleda svoju trudnu kobilu, slike

Branda i Colette su joj oživjele u mislima. Gurnula ih je sve u stranu, osim sjećanja na njegov

osmjeh. On je pripadao Colette de Marson. Koliko ga je puta ona vidjela? Koliko ga je često njoj

podario kao da se odriče svog srca?

- Dobro jutro, Peter. - Pozdravila je mladog konjušara dok je otvarala teška drvena vrata

štale.

78.


Peter je prestao mesti sijeno i podigao pogled. Blistav osmjeh mu je prekrio svježe lice dok je

nalet vjetra ušao u štalu i kovitlao mu sijeno oko nogu.

- Dobro jutro vama, moja damo. - Peter ispusti metlu i pomože joj zatvoriti vrata. - Zima će

uskoro stići. Dobro je što će se ždrijebe uskoro roditi, inače bi se njegovo osjetljivo meso

smrznulo.

Smaragdne oči su se prilagodile svjetlu svijeća i tankim zrakama sunca koje su prolazile kroz

pukotine starih drvenih zidova. Brynnin pogled pade na veliku kestenastu kobilu, i njen stomak

koji je bio dva puta veći od normalne veličine.

- Kako je? - Brynna je upitala koračajući prema kobili.

- Pa neće se oždrijebiti danas. Još uvijek stoji. - Peter uze metlu ponovo.

Brynna je povukla ruku niz bijelu baršunastu tačkicu između kobilinih očiju.

- Zavidim ti.- Šapnula je kobili. - Podariti život drugom je zaista čudesna stvar.

Vrata škripnuše svojim šarkama kada je nova invazija svjetla uletjela u štalu kada je Brand

ušao i unio dašak hladnog zraka.

- Moj gospodaru. - Peterov osmjeh je izblijedio kada ga je ugledao pred sobom.

Brand je prišao par koraka prema Brynni. Pogledao ju je kao orao koji je upravo uočio svoju

žrtvu.

- Ostavi nas. - Sirovo je zatražio tako da je Peter odmah ispustio metlu i istrčao iz štale,

zatvarajući vrata za sobom. - Šta radite ovdje? - Brand je upita. Njegovo prisustvo joj izazva

nesvjesticu.

Božijih joj zubi, bio je sirov kao najoštrija zima, a lijep kao usamljeni vuk na brdu u svježe

napadanom snijegu. Jedva je uzimala dah dok joj je prilazio.„Zove je u noći.....“ Brynna se

sjetila hladnog glasa.

- Moja kobila. Trudna je. Do-došla sam da je o-o-obiđem. - Ona zamuca kad joj Brand

dođe blizu, očima gutajući njene usne i vrat dok je pričala. Srećom, njegov pogled se nije

zadržao dovoljno dugo na njoj jer bi se istopila tu pred njim. Podigao je ruku da pomiluje kobilinu

meku kožu.

- Pst.... sve je uredu. - Brand je smirivao dok je kobila frktala, zabacujući glavu unazad na

strančev dodir. Glas mu je bio gladak, dah mekan kao šapat. Procjenivao je kobilinu ljepotu, fine

linije, i zaokruženost njenog stomaka. Bio je strpljiv dok je konj duhao i zabacivao nogama, ali

79.


nije prošlo puno dok nije vratila glavu prema njemu, umirena njegovim glasom, željna tako

mekog dodira. Brynna ga je posmatrala, dirnuta gotovo bolnim načinom na koji je razgovarao s

njenom kobilom, kao da je razumio njen strah? Ali kako je mogao? Brynna je znala da se ovaj

čovjek nije ničega bojao.

- Ublažavate strah dobro, moj lorde.

Brand ju je pogledao dok je milovao kobilu po licu.

- Ali ne vašu. - istakao je on blago.

Brynna se nasmija. Zvuk je bio piskav i prisiljen.

- Ne bojim vas se, moj lorde.

Lijeno je podigao obrvu, posmatrajući je.

- Ja sam ratnik opsjednut demonima, nemojte zaboraviti.

Čak i u blagom svjetlu štale, Brynna je osjetila snagu njegovog pogleda. Vilica mu je bila

agresivna, usta tako senzualna kada joj je ponudio iskren muški osmjeh.Spustila je oči prema

podu.

- Ja-ja nisam mislila....

- Mislili ste ono što ste rekli. - Prišao joj je bliže, veoma blizu, zapravo. Posmatrao ju je

očima koje su joj ispitivale dušu.

- Ja sam bezosjećajni, nemilosrdni gad koji kada vidi ono što želi to i uzima. Zar nije tako,

Brynna?

Njegov dah joj je dirao lice. Glas mu se produbio, više nije bio osjećajan.

- Ne, moj lorde. Ja...

Brynnine riječi su ostale negdje između uzdaha i izdaha dok je svojim prstom pratio konture

njene vilice.

- I misliš da te ne želim.

Bio joj je dovoljno blizu da udahne miris njene kose, ali joj se još više približio, sve dok mu se

čvrste grudi nisu priljubile uz njene teške dojke.

- Ali želim.

Zatvarajući oči, Brynna je dopustila da je njegov dah preplavi. Bože pomozi joj, to joj je

zapalilo vatru negdje ispod stomaka. Bio je to požar koji joj je buknuo pravo u srce. Usne su mu

poslale plamen niz lice sve do vrata, gdje je poljubio blago podrhtavanje njenog pulsa.

80.


- Misliš da ne mogu biti nježan.

Usne mu se vratiše nazad na njene u gladni poljubac koji je zahtjevao i bolio dok joj nije uzeo

dah iz tijela. Gurnuo je ruke oko njenog struka,povlačeći je uz svoje veliko muško tijelo, pa još

bliže....bliže dok nije pomislila da će se spojiti. Opustošio joj je usta okrutnom spretnošću.

Njegov jezik je klizio preko njenog blago, dokazujući joj da može biti nježan s njom. Kada je

prešao svojim prstima preko njenog pulsa na vratu, Brynna mu zaječa u usta. Povukao se tako

sporo da se skoro srušila u njegove snažne ruke. Dah mu je bio težak i isprekidan.

- Tako si lijepa. - Prošaptao je.

Podigao je ruku, uzdahno njenu svilenkstu kosu dok ju je zagladio preko čela. Zaboravio je

kako je dobar osjećaj držati ženu u rukama, a Brynnino tijelo, nije se opiralo na njegov dodir,

poslalo mu je vrući požar kroz krv. Htio je da prekrije njenu mekoću čvrstom, gladnom toplotom

svoga tijela. Njegova želja je proždire, njegov dodir je bio tako nježan na njenoj koži od čega

poželi da plače. Željela je biti voljena od ovog senzualnog muškarca. Nije mogla da ga pogleda

u oči i vidi emocije za kojima je čeznula, Brynna spusti oči, ostavljajući ga da gleda u njene crne

baršunaste trepavice.Prošaptao je njeno ime, naginjući glavu da joj poljubi usne.

- Lezi sa mnom sada.

Bože joj pomozi, željela ga je. Želi ga od prvog trenutka kada ga je ugledala. Obuze je sirova

stras, šokira je. Nikada prije nije bila sa muškarcem, ali sjećanje na njegovu ekstazu kada je

plivao grijao ju je na mjestima i poslalo spaljujuću vrućinu u njene obraze. Kako da preživi

njegov dodir, njegovu strast? Njegova snaga ju je obuzela, bila je krajnje slaba u njegovim

rukama, ali bila je sigurna da bi je uzeo nježno, umirujući svoju bolnu strast medenim glasom.

Boljelo ju je da bude s njim, čeznula je za njegovim čvrstim tijelom..... ali željela je više. Željela

je da je gleda onako kako je gledao svog anđela. Željela ga je nasmijati kao što ga je

nasmijavala lejdi Colette.Željela mu je biti sve, željela mu je to vidjeti u očima, osjetiti kada ju

miluje.I tako, svom snagom koju je mogla prikupiti, i bolom koji je mogla podnijeti, oduprela se i

odmakla.

- Ne

- Brynna.. - ponovo je posegnuo za njom.

- Ne! - odmakla se korak unazad. - Neću ti biti ništa više nego što ti je bila Alysia sinoć.

Brand se zaustavi, zapanjenost i baklje ljutnje mu ispuniše oči.

81.


- Nisam spavao sa Alysiom! Samo sam rekao Williamu...

Ali Brynnin glas ga prekide.

- Bit ću ti više od sluškinje, lord Brand. - Insistirala je.... zahtjevala.

Oči su mu otvrdnile. Njegov osmjeh je bio mač spreman rezati, glas mu se spustio u

provokativno predenje.

- Oui, bit ćeš više, lejdi. - obećao je oštrim glasom. - Bit ćeš mi žena, i onda više neću

pitati. Samo ću uzeti.

Njegovi prsti su joj klizili preko usta, brišući vlagu koju je njen jezik ostavio dok ju je lizala

nervozno. Bespomoćno ga je gledala dok je stavljao prst na svoja usta. Njegove azurne oči

zamagliše senzualnosti dok je kušao njen okus, njegove savršeno oblikovane usne su bile

opasno primamljive.

- Uzet ću ono što želim kao demonima opsjednuti divljak, jer sam takav.

Smrznuti zrak ispuni Brandova pluća kada je izašao iz štale. Udisao je zrak, puštajući da

svježina pročisti gorčinu njegovog srca. Brynnin um je u zabludi u vezi njega. Bio je

bezosjećajno kopile koje je jednu noć spavalo s njenom sluškinjom a iduću s njom. On stisnu

zube. Oui, bila je u pravu. Nikad više neće biti zasljepljen ljubavlju. Ovog puta će držati oči pred

sobom i neće pasti s ruba te litice. Znao je da mora biti oprezan s ovom ženom. Mogao bi se

izgubiti u toj bljeskavoj primamljivoj naravi i nježnosti koju joj je vidio u očima. Za razliku od

proračunate kontrole skrivene iza Colettinog osmjeha, Brynnin osmjeh je bio bezazlen kao i njen

šarm. Ne bi bilo teško postati žrtva njenog toplog pogleda i nevino strasnih poljubaca. Morao se

čuvati, pripremiti se za brak kao kada se priprema za bitku, obući oklop koji je potpuno

nepropustan na Kupidove strijele.

Lejdi Brynna Dumont je opasan protivnik.

Na izlasku iz konjušnice, Peter je uočio kako Brand ide pravo na njega i mahnito poželio

vratiti se unutra. Ali bilo je kasno da pobjegne. Vuk ga je ugledao. Strašne oči su zurile u njega

kao da je mesni zalogaj.

- Ti! - Brand zalaja, pokazujući prstom na Petera. - Kako se zoveš?

Konjušar proguta srce i stade u mjestu kao mrtav.

82.


- P-Peter, moj gospodaru.

- Peter, pazi na kobilu. Ako joj se stanje imalo promijeni, želim odmah biti obavješten.

Brand se nije zaustavljao dok je pričao, već je hodao prema dvorcu kao da je u pohodu.

To je to? Peter pomisli, i dalje drhteći. Neće biti pojeden u cjelini?

- Da, moj gospodaru. - konjušar dobaci. Tamni plašt koji je vijugao iza Branda dok je

hodao izgledao je kao tamna krila sokola koji nadlijeće iznad Avarlocha i sprema se proždrijeti

sve unutra.

Ptica nije prva misao koja je pala Williamu na pamet nekoliko trenutaka kasnije kada je Brand

uletio na ulazna vrata. Ali složio bi se s Peterom je novi gospodar Avarlocha izgledo kao da bi

zario zube u nekoga. Normanski vojvoda se odmarao pred ognjištem u velikoj dvorani, kožom

obmotanom nogom lijeno prebačenom preko jedne stranice stolice, s peharom pive u ruci, i

tamnokosom služavkom u krilu. Brand se brzo kretao prema njemu, čvrstih očiju i stisnute vilice.

- Kada odlaziš? - Brand upita.

William šapnu djevojci nešto na uho, zatim je otpusti nježnim osmjehom razvratnički joj

namignuvši.

- Zašto? Tako si nestrpljiv da me vidiš kako odlazim? - William je posmatrao sluškinjino

blago njihanje bokova dok je odlazila.

- Ne. - Brand prebaci plašt preko naslona stolice i stade koračati dvoranom. - Zapravo,

želim da odgodiš odlazak na nekoliko dana , ali da ne kažeš kralju.

Sada se William okrenu poklanjajući mu punu pažnju. Tvrdi granit mu je blistao u očima.

- Zašto?

- Pozvan si na moje vjenčanje.

William se nasmija.

- Tvoje vjenčanje! Prvo nisi želio oženiti djevojku a sada se žuriš s tim kao da ti gaće

gore.

Brand je šutio dok mu se prijatelj smijao, dok mu se razumijevanje ne preleti licem. Osmijeh

mu izblijedi.

- Ah, tvoje gaće već gore. - William uzdahnu teško. - Zašto je jednostavno sada ne

uzmeš? Uvjeri se da je vrijedna tvog bračnog kreveta.

83.


Brand pomisli na njene prste koji su mu stezali ogrtač i kako su joj oči bile zatvorene,

malaksale od želje kada ju je poljubio.

- Vrijedna je. - reče on. Bacivši se u stolicu, signalizirao je slugi. - Nešto vruće za popiti. –

Dobacio je i gledao za slugom koji je pošao izvršiti zadatak. - Misli da sam spavao s njenom

sluškinjom Alysiom. - Rekao je suho bez okretanja ka Williamu.

- Ah! Ljubomorna je i suzdržava svoja osjećanja.

Brand baci čelični pogled na vatru i plamen mu zaplesa i zatreperi u očima.

- Ne želim njena osjećanja.

Vojvoda slegnu svojim masivnim ramenima.

- Misliš da ako je oženiš, bit će više voljna?

- Voljna ili ne, imat ću ono što želim. - Brandovo obećanje je bilo prazno poput prekršenog

obećanja.

Tamne, čelično sive oči su ga posmatrale.

- A šta je to što želiš Brand---osim njenog tijela ispod sebe, naravno?

Tišina, zatim,

- Ne očekujem ništa od ovog braka.

William se tiho zakikota i spusti pivo.

- Ponekad smo prijatno iznenađeni onim što najmanje očekujemo.

Brand uzdahnu nestrpljivo, opusti se u stolici i prekrsti ruke na grudima.

- Poštedi me zagonetki, William, i reci ono što ti je na umu.

Vojvoda glasno podrignu i baci mu veseo osmijeh.

- Ti si osvježavajuće kopile, znaš li to? Svi se uvijek žure željni poljubiti moje dupe, ali ne

ti... ne ona. Lejdi Brynna Dumont će ti pretvoriti život u mnoge stvari, mon ami. Sretne, nadam

se. Jadne, siguran sam. - William je držao svoj prazan pehar, čekajući štitonošu da ga dopuni. -

Vidiš šta sam mislio? - William se isceri pijuckajući pivo - Još uvijek čekaš svoje piće.

Brand se morao nasmijati, a kada je to učinio, kao da je sunce obasjalo veliku dvoranu,

posebno obasjavajući njega. Godine su izblijedjele u svjetlu. Oči su mu bile velike i blistave kao

kod djeteta koje se bezbrižno i radosno igra. Gledajući ga, William bolnog srca shvati kako je

propustio iskušenja u životu svog prijatelja, lord Branda Strastvenog.

- Ona će povratiti tvoj život nazad. - reče William tiho dok ga je val tuge obuzeo zbog

84.


prijatelja kome je tako puno oduzeto. Zatim uze dug, brz uzdah vraćajući svoje veselo

raspoloženje. - Ona je vatreni anđeo, tvoja lejdi Brynna. Da sam dvadeset godina mlađi, borio

bih se s tobom za nju.

- Izgubio bi.

Još smijeha, ovaj put od obojice. Zvuk je bio bogat i ispunjen veseljem; svako ko je prolazio

dvoranom nasmijao se čuvši taj zvuk.

- Onda, hoćeš li ostati? - Brand upita.

- Naravno. - Toplina je još tekla iz brutalnog vojvode dok se smijao Brandu. - Nadao sam

se da ćeš me to pitati. Sviđa mi se ovdje i ne raduje me put natrag kući po ovom vremenu.

- Ali ti imaš vikinšku krv, sigurno te ne plaši nekoliko burnih talasa. - Brand mu se naruga.

- Ne plaše me oni. - William uzvrati osornim osmjehom. - Od njih mi je muka u stomaku.

- Onda, ostani do proljeća.

- Ne. Ostat ću neko vrijeme . - Williamovo lice se uozbilji. „Moram pripremiti ljude za

bitku.“ Brand shvati da mu piće još uvijek nije stiglo pa pogleda po dvorani tražeći slugu.

- O čijoj sada zemlji sanjaš da zavladaš njom? - Brand upita mirno, znajući da ne može

proći ni dan da se vojvoda ne bori ili razmišlja o tome.

- Edwardovoj.

Brand se okrenu iznenađen i šokiran.

- Engleska?

William se isceri. On je proučavao nokat, i Brand je bio zatečen, kao što je to mnogo puta bio

prije, žestinom u očima ratnika. Zbog blagog odsjaja vatre, William je izgledao kao lav uzbuđen

ubijanjem.

- Nagovještavao si to mnogo puta, ali nikad nisam pomislio da si ozbiljan.

- Zašto ne? - William podiže pogled. . Edward mi je obećao tron. Ubijeđen sam da će se

Harold od Wessexa natjecati za njega. On već donosi odluke vezane za Englesku i Edward oko

toga ne poduzima ništa jer se boji malog kopileta. Ali ja ću imati njegovu glavu. I onda ću imati

cijelu Englesku.

- Drago mi je da nisam kralj.- Brand uzdahnu, nagnuvši se u stolici.Toliko ih planira moju

sahranu a čak nisam ni mrtav.

- Edward više nije mladić i ne osjeća se dobro, u slučaju da nisi primjetio.

85.


- Nisam.... - Brand suho promrmlja, i William mu baci smješak krajičkom usana prije nego

je nastavio.

- Moram planirati svoju budućnost.

- Sigurno imaš još par mjeseci vremena prije nego čovjek crkne. - Brand reče hladno.

- Ako ostanem, to znači da će i lord Richard ostati.

Brand klimnu glavom.

- Znam. Mislim da bi trebao ostati na kćerkinom vjenčanju. Kada mi se ne vrti oko nogu

uvjeravajući se da ne maltretiram Brynnu, može biti ugodan čovjek.

Oči mu se suziše na bukteći plamen vatre iz ognjišta.

- Pitam se koliko će vremena proći dok kralj Edward ne pošalje nekog u bitku na mene kao

što je poslao na lord Richarda.

- Jesi li zabrinut? - William upita žestoko.

Osmjeh koji mu je uputio natjera Williama da se ponovo nasmije. Wiliam ustade sa stolice i

žestoko ga lupi po leđima.

- Da li to znači da kralj nije pozvan na tvoje vjenčanje?

Brand zabaci glavu i nasmija se na što je William bio zadovoljan. Iako je njegov najdraži vitez

bio nemilosrdan u bitci kao i on, njegov osmjeh je mogao šarmirati čak i njegovog

najomraženijeg neprijatelja. Vojvoda napusti Branda nekoliko minuta kasnije i pođe hodnikom

tražiti obećanu ljubavnicu, kada je puko u srdačan osmjeh, začuvši čvrst urlik iz dvorane.

- U redu, za ime Boga gdje je moje prokleto piće?

86.


JEDENAESTO POGLAVLJE

Brynna iščupa grančicu metvice iz zemlje i proba je. Smrznuta rosa joj se istopi na jeziku.

Htjela je sakupiti što više biljaka prije nego hladoća uništi većinu u vrtu. Ružmarin i majčina

dušica se mogu objesiti u podrumu da se osuše, a većina peršuna će biti sačuvana ako bude

dovoljno brzo radila. Iako, neven je već uništen. Gledajući odumrle latice, ona se namršti.

Ustala je odmah u zoru u nadi da će početi raditi sama prije nego se dvorac naroguši ljudima.

Božje joj krvi, ne sjeća se kada je Avarloch zadnji puta bio ovako preplavljen ljudima. Nije mogla

izaći u hodnik a da ne bane na nekog vojnika ili štitonošu. Čak su i njene sluškinje zapustile

obaveze pokušavajući privući pažnju nekog normanskog ili engleskog stražara. Brynna je

čeznula za malo mira i tišine da sabere misli, koje su uglavnom centrirane na njenog budućeg

muža. Nije ga vidjela nakon što ju je poljubio jučer u štali, i bilo je to dobro. Njena reakcija na

njega kad god bi ga pogledala potpuno joj se gadila. Nije li bila gora od mačke u sezoni parenja

kad je skoro mijaukala na njegove gladne poljupce? Našla se kako neprestano razmišlja o

njemu. Zašto, čak je sinoć uvrijedila i kralja kada je pokušao s njom razgovarati za večerom. Bila

je dovoljno pametna da shvati da bi je zvuk kraljevog zujanja ionako bacio u polusvjesno stanje

i da nije među ljudima u dvorani tražila Brandovo lice. Lice koje nije mogla pronaći i durila se sve

dok se nije vratila u svoje odaje. Najvjerovatnije je njen vjerenik spavao s još jednom od njenih

služavki, pomisli, i otkinu još nane iz smrznute zemlje. Ono što joj treba je oštar šamar da joj

povrati čula. Čula je zvuk iza sebe i okrenula se, i shvatila da nema nade da joj se čula ikada

više vrate. Brand je stajao tamo, jednostavno zurio u nju, dok je njena odlučnost uvenula baš

kao kupus oko njegovih nogu.

- Kako ste me pronašli? - Uspjela je progovoriti kada je on koraknuo prema njoj. Nije

htjela biti nasamo s njim. Nije si mogla vjerovati da mu se neće baciti u naručje, ako je upita za

još jedan poljubac.

- Tvoj otac mi je rekao da bi mogla biti ovdje.

Pogledala ga je kada je stigao do nje. Pitala bi ga zašto ju je tražio, da je imala hrabrosti

podnijeti odgovor. I kada bi se vjetar prestao igrati s njegovim kovrdžama, tjerajući ih da plešu

oko njegovih sljepoočnica.

- Ovo je bio vrt moje majke. - reče mu, i spusti trepavice u odbranu na njegov hladni

87.


pogled. - Došla sam da spasim šta se može spasiti prije nego zima....

Riječi su joj zastale u grlu kada je iznenada čučnuo pored nje.

- Žao mi je zbog gubitka tvoje majke. - Glas mu je bio mješavina baršuna i čelika.

Brynna podiže pogled na njega, i opsova sebe zbog toga. Njegova blizina rasu joj misli i ugrija

joj krv dovoljno da zaboravi na zimu.

- Ja...- Proklet bio. Ne može se sjetiti šta mu je htjela reći. Namrštila se na njega jer je čini

tako glupom. Odgovorio joj je osmjehom koji joj je ubrzao puls. Kako će ikada išta postići kad joj

on ovako upada u misli poput zrake sunca koja se probija kroz pomrčinu?- Šta želite? - puče

ona.

- Tebe.

- Već me imate, gospodaru. - Reče Brynna, teško pokušavajući ignorisati primamljivo

obećanje kompletne posesivnosti u njegovom glasu. - Očigledno ste to znali nakon što ste

porazili moga oca.

- Nisam ni znao da postojiš kada sam se borio s tvojim ocem. - Brand je tvrdio.

Ali ona je znala da on postoji. Prestani Brynna, kritikovala je sebe, sjećajući se sirovih,

blistavih emocija koje su mu i donijele nadimak, Strastveni. Tog čovjeka više nema. Ona slegnu

ramenima i stavi šaku lišća u tobicu koja joj je visila sa strane.

- Što je bilo, bilo je. Ipak, morat ćemo se naučiti mrziti sa malo više diskrecije. Ne bih volio

da moji ljudi vide koliko smo jadni.

Gledala je u njega kada je zabacio glavu i nasmijao se.

- Ne vidim humor u tome, lord Brand.

- Samo sam razmišljao o tome kako je okrepljujuć život tvoga oca morao biti dok te je

podizao. Nije čudo što je tako dobar ratnik. Ima godine prakse boreći se s lavicom.

Brynna skloni pramen kose koji joj je išao u oči, i ostavi trag prljavštine širom obraza.

- Rijetko pravim probleme svom ocu! Mora da vam je rekao kada sam vojvotkinji od Yorka

zapalila kosu. Uvjeravam vas, držala sam svijeću blizu njenog lica samo zato što sam mislila da

joj pauk puza po nosu. Kako sam mogla znati da je to bio mladež?

Brand je zurio u nju trenutak a zatim ponovo prasnuo u smijeh. Brynna se željela ljutiti na

njega, ali umjesto toga i ona se nasmijala. Smijeh mu je bio zarazan, senzualan i potpuno

opojan. Našla se kako zuri u njega i kada se uozbiljio i njegov osmjeh postao nešto više od

humora. Podigao je prst na njen obraz i obrisao prljavštinu.

88.


- Sasvim si neodoljiva.

Njegov pogled se zadržao na njenom na trenutak prije nego mu je sjenka prešla preko očiju.

Potpuno je sjeo u travu, preko metvice, i prigrlio noge uz svoje grudi. Tišina se spustila na vrt

dok je on sjedio i razmišljao o nečemu što mu je lice činilo nemilosrdnim.

- Naše vjenčanje će se održati za tri dana.

- Tako brzo? - Brynna nije željela zvučati kao da joj je ideja da postane njegovom ženom

odbojna. Istina, bio je to prisilni brak za oboje, i zaista, bojala se pred očima Svemogućeg

obećati mu svoj život. Nije imala ideje kakav će joj život biti i mislila je da će imati još makar dvije

sedmice vremena da razmisli o tome.

Brandov tmuran pogled skliznuo je na njen.

- Edward odlazi sutra. William će otići uskoro. Mislio sam da ćeš biti zadovoljna kada bi ti

otac bio na vjenčanju.

- Oprostite mi. - Brynna mu dotaknu rukav. - Zahvalna sam vam na razumijevanju. Samo

sam mislila da ću imati više vremena za pripreme.

On klimnu i baci pogled na udaljene krošnje. Odjednom je izgledao jadno kao i trenutak prije.

Njegov brat joj je rekao da je Branda teško razumjeti, ali oči su mu bile kao otvorena vrata,

otkrivajući njegovu jezgru. Još uvijek je volio Colette de Mrason. Volio bi da je ona umjesto

Brynne kojom se mora oženiti. Bila je to zapravo tragedija, mislila je dok su joj neželjene suze

zamaglile oči. Nije samo da je njen muž nikad neće voljeti, već je volio drugu. Nije bilo razloga

da plače zbog toga. Jednostavno neće dozvoliti sebi da se zaljubi u njega. Onda je neće biti

briga kome njegovo srce pripada. S tom misli ojača hrabrost, i Brynna odluči pomiriti se s njim

ovdje u majčinom vrtu. Mogu barem biti prijatelji, zar ne? Ostavila ga je i otišla do divljih ruža

koje su još uvijek cvjetale. Potražila je crvenu, onda zastala sjetivši se da crveno predstavlja

ljubav. Pogledala je ostale i konačno se osmjehnula, odlučivši se za bijelu koja je predstavljala

čistoću. Nije bila žena koju voli, ali barem ga nikada neće izdati. Vrati se, kleknu kraj njega i

dade mu ružu. Gledala je kako mu neumoljiv izraz prelazi u mirno čudo. I onda, kada je postavila

njegove široke prste oko krhke stabljike pazeći da se ne ubode na trnje, njegovo lice se

transformisalo u široki osmjeh zahvalnosti od koga joj se zgrčilo srce i znala je da će joj biti

89.


nemoguće ne zaljubiti se u njega.

Sa svog prozora Brynna je posmatrala kako kralj i njegova pratnja postaju sve manje kako se

udaljavaju od Avarlocha. Bilo joj je drago što odlaze. Šteta što i normanski vojvoda ne odlazi

još, pomisli dok joj je vjetar mahao kosu. Plašila se lord Williama, iako mu više nikad ne bi

dozvolila da vidi njen strah. Ali makar je njegov boravak ovdje značio da će i njen otac ostati.

Bila je zahvalna, i iznenađena što je Brand pozvao njenog oca da ostane na njenom vjenčanju.

Činilo se da mu ne smeta prisustvo njenog oca u Avarlochu, jer lord Brand Risande je znao

svoje mjesto ovdje. Očeva prijašnja pozicija mu nije bila prijetnja. Odmaknu se s prozora dugim,

razvučenim uzdahom i ode do kreveta gledajući svoju vjenčanicu razbacanu po madracu. Njene

sirote sluškinje su danonoćno radile na njoj da bi bila spremna na vrijeme. Dodirnu čisto bijelu

svilu i ugrize se za donju usnu. Da li je Brand požurio s ceremonijom da bi njen otac mogao

prisustvovati? Ili je uzima za ženu u žurbi da bi s njom otišao u krevet? Ne bi dopustio da ga

ponovo odbije. Hoće li ga ikada interesovati što ona želi da njegova strastvena šaputanja budu

stvarna? Njihova zajednica mu ništa ne znači. Brynna se sjetila načina na koji je pričao s njenom

kobilom i kako joj je govorio da je lijepa samo nekoliko sekundi nakon što je to isto rekao njoj.

Tako isto je i ona mogla biti konj; ne bi mu ništa značilo. Ona nije bila Colette.

Gurnula je haljinu ustranu i bacila se na krevet s uzdahom. Zašto joj je to važno? Prije

nekoliko dana bila je zadovoljna da se uda zbog mira, ne zbog ljubavi. Iako je saznala da je njen

budući čovjek onaj o kojem je sanjala, pristala se udati za njega iako zna da je nikada neće

voljeti. Šta se promjenilo? Lord Brand Risande je zatvorenik sopstvenog srca i ona ga je željela

osloboditi. Ali kako? Kako bi mogla probiti štit, proći kroz tamu? I ako bi uspjela, bi li se usudila

dirnuti njegovu tugu? Da li bi je uništila dok je pokušava izvući iz njega? Treba li uopće

pokušavati? Iako se mučila ovim pitanjima, još ih je naviralo za njima. Kako bi bilo biti voljen od

njega, dragocjen, njegovan izvan granica poimanja?

Podigla je vjenčanicu na svoje grudi. Neće ga odbiti, niti mu se opirati kada je bude uzimao.

Prihvatit će ga kao muža i pokušat će ga naučiti da je voli. Nije izlazila iz sobe ostatak dana, i

obavijestila je svoju sluškinju Lily da joj večeru donese u njenu sobu. Kada je večera stigla,

konačno, Brynna se iznenadila kada je vidjela da je Alysia servira.

90.


- Gdje je Lily? - Brynna upita iz kreveta. Oštrinu u njenom glasu nije primjetila tamnokosa

sluškinja.

- Sir William je zatražio da večera s njim. Ovo je četvrta noć za redom. - Alysia doda

podižući znalački obrvu.

- Jadna djevojka. - Brynna promrmlja blago, povlačeći prste preko debelog prošivenog

pokrivača koji joj je prekrivao krevet.

Alysia se zakikota, stavljajući poslužavnik na obližnji sto.

- Bojali smo se da ćemo Lily pronaći u vojvodinom krevetu iscijeđene krvi iz tijela..... ili

barem energije, ali ta djevojka nije izgledala svježije i zdravije još od kad je bila beba!

Brynna je gledala mladu sluškinju, pokušavajući raspoznati da li je ona, izgledala 'zdravo i

svježe' nakon noći provedenih s Brandom. Nesvjesna proučavajućeg pogleda svoje

gospodarice, Alysia baci pogled na otvoren prozor i obgrli se rukama od hladnoće.

- Bit će oluje u noći vašeg vjenčanja.

Brynnine oči se suziše.

- Misliš da je to predznak, Alysia?

- Naprotiv, moja lejdi, samo nesreća na tako divan dan.

- Divan dan? - Brynna upita sumnjičavo.

- Oh, da! - Alysia se okrenu k njoj, sreća joj je sijala na egzotičnom licu. - Lord Brand će

biti divan muž. On je tako zgodan, tako ljubazan. - Alysia se uozbilji, gotovo tužno gledala je

Brynnu. - Znam da ga ne volite, miledi, ali vjerujem da će vas usrećiti. On je galantan vitez, pravi

gospodar, i....

- Možda bi se trebala ti udati za njega umjesto mene. - Brynna je prekide oštro.

- Možda i bih da sam lejdi Avarlocha i da mi se ne sviđa tako jako sir Dante. - Alysia izjavi

entuzijazmom djevojke deset godina mlađe od sebe.

- Sir Dante? - Brynna trepnu iznenađeno.

Alysia baci svojoj gospodarici dugi ugljeni pogled i klimnu glavom.

- Jeste li ikada vidjeli tako prekrasnog muškarca? - pitala je dok je sipala vruću medovinu

u njen pehar i dodala joj.

Njena gospodarica je zurila u nju, nemoćna da progovori; onda je skupila obrve i odmahnula

glavom, pokušavši razbistriti zbrku koja ju je obuzela.

91.


- I Dante nije uvrijeđen što te njegov brat odveo u svoj krevet?

- Čiji krevet? - Alysija se ukoči i pehar joj skoro iskliznu iz prstiju.

Brynna uhvati pehar neposredno prije nego joj se medovina izlila u krilo, zatim fiksira oči na

svoju sluškinju.

- Krevet lord Branda, naravno.

- Miledi! - Alysia je bila šokirana, stavila je ruku na grudi kao da je šok bio previše za nju. –

Nikad nisam otišla u krevet lord Branda!

- Ali rekla si vojvodi.....

- Ne! Lord Brand mi je rekao da kažem vojvodi da me on zatražio tako da bi me spasio

odlaska u Williamov krevet. Kunem vam se, nisam spavala s vašim vjerenikom.

Brynnino lice poblijedi.

- Vjerujem ti, Alysia. Sve je uredu. - Ona je utješi, vidjevši staklaste suze na njenim dugim

crnim trepavicama. - Pokušao mi je reći u štali. - Brynna reče više sebi nego Alysiji, sjećajući se

koliko je bio ljut kada ga je optužila da je spavao s njenom sluškinjom.

- I niste mu povjerovali? - Alysia sjede na krevet do nje i dalje drhteći, uze joj ruku.

- Nisam mu ni dala šansu.

- Oh, miledi. - Sluškinja uzdahnu. - Oči mu ne prate nikog sem vas.

Brynna podiže pogled iz sanjarenja.

- Kako to misliš?

- Morali ste to vidjeti. - Alysia je insistirala.

- Vidjeti šta?

Alysia proizvede zvuk poput frktanja, ali se na kraju blistavo nasmješi.

- Cijelo vrijeme vas posmatra s vatrom u očima. Zato je, sir Conrad zamalo posjekao ruku

vašeg vjerenika kad ste prošli pored ograde prekjučer. Vaš Brand vas je uočio, vidite, i odmah

je prestao s vježbom da vas gleda dok se šetate. Sigurno vidite način na koji vas gleda.

Brynna se namršti.

- To ne znači ništa. Ja sam mu samo posjed na kojeg mora paziti.

- Oh, gluposti! - sada je sluškinja disala glasno, nestrpljiva zbog gospodaričine

tvrdoglavosti. - Kada čovjek ne može da skloni pogled sa vas, to znači da mu značite više od

92.


posjeda.

Da, to znači da me želi, to je sve.

- Gdje je sada? - upita Brynna, dokazujući svom ubrzanom srcu da njenom vjereniku nije

stalo do nje.

- Večera s vojvodom i ostalima u dvorcu.

- Da li je pitao za mene?

- Ne, ali.....

- Eto, vidiš?

- Miledi, - Alysia poče tiho, vidjevši pažljivo skriveno razočarenje u Brynninim zelenim

očima. - on je sa svojim ljudima i vojvodom Williamom. Muškarci imaju ponos. On ne bi otkrio

svoju želju za vašim društvom i bio ismijan kada kažete da biste radije večerali sami.

Brynna samo uzdahnu, spuštenih ramena.

- Lord Branda nije briga šta drugi misle o njemu, muškarci i vojvode, čak ni kraljevi.

Alysia ju je blisko proučavala, nasmijavši se kad je shvatila o čemu je riječ.

- Stalo vam je do njega.

Brynna je htjela da protestuje, ali odjednom se osjetila umornom od poricanja njenog srca.

Klimnula je glavom, gledajući svoj pehar.

- Vjerujem da jest, ali njemu nikad neće do mene.

- To nije istina.....

- Jeste. - Brynnin glas nadglasa Alysin. - Ali nije važno. Avarloch uvijek mora biti na prvom

mjestu.

Ustala je sa kreveta i otišla do prozora gledati kako se noć spušta na Avarloch.

- Idi pronađi svog viteza, Alysia, i kada ga nađeš reci mu za svoju ljubav. Pogledaj ga u oči

i pusti neka ti srce govori za tebe.

- Oh, miledi. - Alysia ode do nje, ali se Brynna okreni, smješeći se.

- Idi. Bit ću dobro. Imam još puno toga uraditi da bih bila spremna za sutra.

- Dopustite mi da vam pomognem. - Služavka reče tiho.

- Ne, dobro sam. Stvarno. - Brynna je uvjeri veselijim glasom.

Alysia uzdahnu, ne želeći otići, ali kada se Brynna ponovo okrenula ka prozoru, služavka joj

dotaknu ruku i tiho napusti sobu.

93.


Brynna je zurila u tamu i dalje, preko šume, nadajući se da je Alysia bila u pravu u vezi

Branda.Vjerovatno i ne primjećuje da nisam dole, Brynna reče sebi. S rezigniranim uzdahom

pokupi vjenčanicu i stavi je preko visokog naslona stolice kraj svog kreveta. Navukla je mrežastu

spavaćicu i ušla u krevet bez da je takla večeru. Neće više razmišljati o tome. Neće uopće

razmišljati.

Nekad kasnije začulo se kucanje na vratima. Pretpostavljajući da je jedna od njenih sluškinja,

nije ni pomislila da se ogrne dok je ustajala iz kreveta. Brandov izraz je bio mračan kao njegove

gavran kovrdže, kada ga je Brynna ugledala s druge strane vrata sva šokirana. Nosio je crnu

tuniku i hlače, ali tama koja ga je pokrivala nije ublažavala savršenstvo njegovih tirkiznih očiju.

Bio je velik i snažan nasuprot okvira njenih vrata, a miris šume ga je okruživao. Brynna pomisli

da je izgledao neukroćenije nego ikad dok ju je gledao onim vatrenim očima. Odjednom shvati

da je njena mrežasta spavaćica bila prozračna kao najfinija čipka. Osjetila je vrućinu na svim

mjestima koje je on pogledao, kao da su je plamenovi tiho lizali, stežući, paleći joj meso pod

njegovim tinjajućim pogledom. Znala je da bi se trebala pokriti od tog prodornog pogleda, ali joj

se sviđalo kako je uticao na nju.

- Jesi li bolesna? - pitao je iznenada s oštrim rubom u glasu.

- Ne, milorde. - Pogledala ga je u oči i trepnula.

Njegove nozdrve su se blago raširile na njen odgovor i oči su mu s nekom namjerom gledale

njene.

- Od sada, Brynna, večerat ćeš sa mnom. Ako odbiješ, sam ću doći po tebe.

- Zašto? - Brynna je zurila u njega.

- Zašto? - on ponovi. Kada je klimnula i ponovila pitanje, on je trepnuo. - Zato što ti je

mjesto pored mene. - Gledao je kako spušta pogled i uzdahnu, kao da su je njegove riječi

povrijedile. - I, - dodao je - jer mi tvoje prisustvo dok sjedim s Williamovim nesposobnim

imbecilima čini večeru podnošljivijom. Oui. - Klimnuo je kao da je to shvatio samo za sebe, i

provuče prste kroz kosu jer zbog onog što je shvatio bilo mu je neprijatno. - Činiš noć ugodnijom.

Brynna se gotovo istopila u mjestu. Podigla je oči i nasmijala se na što je on zastenjao. A

onda je uradila ono za čim je žudila cijelu proteklu godinu. Zabacila je ruke oko njegovog vrata i

poljubila ga. Ostatak njenih misli je ispario kada je skliznuo rukama oko njenog struka i

zamijenio njen nevin poljubac za jedan više smislen. Potvrdio je njena usta kompletnim

posjedom i dominacijom, čvrsto i izuzetno nježno. Jezik mu je duboko zaronio u njena usta,

94.


proždirući ih. Tijelo mu je postalo čvršće i napetije. Prije nego što je Brynna skroz omlitavila,

odmakeo se istim žarom. Zadržao se tako trenutak, stežući vilicu i izgledajući neukroćeno da je

Brynna pomislila da će joj strgnuti spavaćicu i učiniti s njom šta želi bez čekanja da stignu do

kreveta.

- Sjedit ćeš pored mene svake večeri dok večeramo i više me nećeš pitati za razlog. Da li

si razumjela, Brynna?

- Da. - odgovorila je bez daha, savršeno spremna uraditi ono što je zapovidio. Još jednom

je klimnuo glavom prije nego je otutnjao nazad. Brynna zatvori vrata i nagese na njih, širok

osmjeh pun nade joj preleti usnama prije nego se baci nazad u krevet.

Psujući u bradu, Brand je zalupio vratima svoje sobe i skinuo čizme. Vrelina, kao plamen,

tekla mu je venama. Govorio je sebi da je bijes zbog čega mu srce kuca takvom žestinom. Bijes

što je ostavljen da sjedi pored prazne stolice u kojoj je trebala sjediti lejdi ovog dvorca. Ali znao

je da su sirova bol i žestoko pulsiranje ispod njegovog pupka i sirova strast pravi krivci. Slike

Brynninog tijela su mu zamaglile misli. Njene oble grudi, ukrućene bradavice ispupčene ispod

prozračne spavaćice bez da ih je dodirnuo. Božjeg mu bjesa, želio ju je dodirnuti. Želio joj je

rukama mrsiti lokne, nageti je da osjeti žestinu njegove želje. Želio joj je ugristi senzualno pune

usne, prelaziti zubima preko njenog vrata dok ne pronađe ona dva draguljasta vrška njenih

bujnih grudi. Brand je opsovao u bradu, želeći da misli o njoj bježe iz njegove glave. Ali njeno

lice je ostalo, gravirajući mu se u um. Smijeh joj je bio tako iskren, čak i kada ga je izazivala,

njen duh tako osvježavajuć da mu je nedostajala kada nije bio s njom.

- Prokleta da si ženo, šta mi radiš? - Brand je ključao, svlačeći tuniku preko glave.

Čak mu ni Colette nije zagrijavala slabine ovako. Hodao je svojom odajom, pokušavajući

kontrolisati svoju potrebu da ode i uzme je. Kada nije uspio, otvori vrata i izleti iz sobe. Želio je

Brynnu u svom krevetu, želio ju je više nego ijednu ženu koju je upoznao. I ona je željela njega,

bio je siguran u to. Ako nije, nikad ga ne bi onako nemilosrdno iskušavala. Oui, njene

veličanstvene smaragdne oči su ga zavele, njen osmjeh ga je zadirkivao, i njeno tijelo je

reagovalo na njega htjela ona to ili ne. Kada je došao do njenih vrata, lupio je po njima

pesnicom. Krv mu je jurila venama, poplavila mu slabine, i činila da mu srce brže zakuca. Vrata

95.


se otvoriše. Brynna je stajala s druge strane iznenađena što ga vidi ponovo. Usne su joj se

razdvojile, kao da je htjela nešto reći, ali Brand zatvori udaljenost među njima, šutnu vrata da se

zatvore, i povuče je u naručje. Usne su mu zapečatile njene a ruke su mu bile grube, kada ih je

provukao ispod njene stražnjice i odigao je s poda. Instinktivno, Brynna mu obmota bedra oko

struka da se pridrži. Nije bilo vremena da se boji gladnog sjaja u njegovim očima, niti vremena

da se pita šta ga je dovelo ponovo k njoj, ovaj put golih grudi i totalno primamljivog da negira.

Umjesto toga, osjetila se pijano od vina, vrtoglavo dok je njegov jezik proučavao njena usta,

jednom rukom joj pritisni stražnjicu a drugom je pritisni uz čvrste mišiće. Sklopila je ruke oko

njegovog vrata i prostenjala je čvrst, mali zvuk od kojeg je Brandovo tijelo puknulo od

nekontrolisane želje. Zakreno se na peti i pritisnuo je od vrata, nikako je ne puštajući, ne

prekidajući poljubac. Želio ju je uzeti ovako, njegovi mišići, svaki nervni završetak vrištao je da je

uzme na ovaj način, žestoko, brzo i grubo. On joj raširi butine, i pritisni svoje moćno uzbuđenje u

slatki urez između njenih nogu. Povuče porub njene spavaćice, pokušavajući da je podigne na

kukove, ali se tkanina zamrsila između njihovih bolnih tijela. Njegovi nestrpljivi prsti pomaknuše

se do ruba njenog dekoltea, ali umjesto da pokida tanku finu mrežu, smjesti dlanove na njene

grudi i oduševi se osjećajem. Kada je pupoljak bradavice narastao ispod njegovog palca, Brand

sagnu glavu i sklopi usne oko nje, vukući ga lagano preko tkanine. Neko pokuca, i ne po prvi

puta, Brand je proklinjao Williama i sebe što je omogućio da Richard Dumont ostane u

Avarlochu kada je čuo da doziva kćerku iza teških vrata. Brynna zadrhta, i panika joj se pojavi u

očima. Brand je smatrao očaravajućim to što je bila užasnuta time da je uhvati na ovaj način,

iako će mu postati žena ujutro, gotovo se nasmijao.

- Trenutak, molim vas, oče! - reče bez daha, i baci Brandu ubilački odsjaj kada je uhvatila

humor u njegovom izrazu. - Pusti me. - Izjavila je očajno.

Osjetio je kako su mu usne nakrivljene u đavolski osmjeh; zatim sporim, neumornim pokretom

koji joj zamalo izmami jauk dovoljno glasan da ga čuje njen otac, Brand nasrnu na nju posljednji

puta prije nego ju je skliznuo niz svoje tijelo. Njena stopala dodirniše tlo, ali je našao njen sanjivi

način kojim je zurila u njega sasvim zadovoljavajućim. Lord Richardov glas iza vrata pokrenuo ju

je. Odgurnula je Branda dlanovima uz njegove grudi, ali jedva da se mrdnuo.

- Nitkove. - prošaputa. Zatim, vedro, - Dolazim, oče.

Namjesti kosu u privid urednosti i prođe brzo rukama po naborima spavaćice prije nego je

96.


otvorila vrata. Richard je zurio u svoju kćerku, koja je izgledala prilično zbunjena i pomalo

zbrkana, prije nego su mu tamne oči pogledala iza njenog ramena na čovjeka koji je stajao u

sobi njegove kćerke kao da tu i pripada.

- Lord Brand? - rekao je Richard, nesiguran kakva bi mu reakcija trebala biti.

- Lord Richard, upravo sam odlazio. - Brand mu ponudi hladan osmjeh i skrenu pogled na

Brynnu. Podigao je palac na njene usne i povukao ga preko donje usne. - Radujem se jutru.

Kada se zacrvenila do svježe nijanse bordo, nježno joj se nasmijao s iskrenom naklonosti da

joj je srce tupo tuklo u ušima.

- Došao sam da ti poželim laku noć. - Richard reče, odvraćajući kćerkinu pažnju na sebe

dok je gledala u čovjeka koji je odlazio niz hodnik. Nije je pitao šta je Brand radio u njenoj sobi u

noći prije njihovog vjenčanja. Mislio je da je bolje da ne zna. - Laku noć, kćeri.

Richard je poljubi u čelo, a zatim još jednom baci pogled na vrata Brandove sobe. Želio je da

osjeća olakšanje što je Normanski lord napokon našao milosti u svom srcu za Brynnu. Bolelo ga

je za tim olakšanjem, pogotovo što mu Brynna nije odgovorila nego je samo sretno uzdahnula i

zatvorila vrata svoje sobe.

97.


DVANAESTO POGLAVLJE

Lily i Alysia su svojim spretnim rukama zakopčale mnogu dugmad na Brynninoj vjenčanici.

Dizajnirana u starosaksonskom stilu, vjenčanica je bila izrađena od čistobijele svile koja se

pripijala uz tijelo sa jednom srebrenom vrpcom pričvršćenom oko struka. Tkanina je bila tanka,

mameći muža na nježne zlatne grudi nagovještavajući mu roze pupoljke ispod. Da bi sakrile

mladu od drugih očiju, napravljen je plašt od satena koji je sa vanjske strane bio vezen keltskim

čvorovima. Haljina je padala u gustim, sjajnim naborima do poda.

- Vi ste vizija djevice za koju bi zmaj dao svoj život.. - Alysia ustade i pogleda gospodaricu

nakon što je vezala srebrenu vrpcu oko njenog struka.

Brynna podiže obrvu, i nasmija se.

- A ti Alysia, si beznadežni romantičar sa snovima koji su odavno izumrli.

- Možda je tako, ali ćete sigurno izluditi muža od želje kada vas bude posmatrao kasnije

večeras. - Alysia joj odgovori dok joj je Lily četkala kosu dok nije dobila bronzani sjaj, a zatim joj

uplela vjenčić od sitnih trantičica preko čela. Neko je pokucao na vrata i Alysia pokaza Lily da

otvori dok je ona išla po satenski plašt. Upravo je počela vezati plašt kada je lord Richard ušao u

sobu.

Saksonski gospodar je stajao na vratima, samo gledajući svoju kćer, kada se Alysia

odmaknula od Brynne.

- Izgledaš kao tvoja majka. - Govorio je svaku riječ dahom iz uskih grudi.

- Hvala vam, oče. - Dođe do nje i uze joj ruke u svoje.

- Ako ne bude zadovoljan, onda uopće nema nade, i povest ću te u Normandiju sa mnom.

- Oče, ne bih mogla....

On se nasmija, i diže ruku da je ušutka. Oči su mu se omekšale od navale emocija.

- Neozbiljan sam kćeri. Ti si rijetka ljepotica i to tvoj vjerenik zna, kao što sam i ja znao

kada sam oženio tvoju majku. Bit će zadovoljniji iznad svega što je ikada znao, iako radije ne bih

razmišljao o tome. - dodao je namrgođeno. Povukao je nabore plašta i nježno joj se nasmješio.

- Sjećam se prve bračne noći s tvojom majkom... - glas mu je zamro i Brynnine oči se ispuniše

vrelim suzama, gledajući toplinu i nježnost koje su preplavile očevo zgodno lice. - Bit ćeš sretna

98.


s ovim čovjekom, Brynna dušo. - Uvjeravao je, brišući suze iz njenih očiju poleđinom svojih

prstiju. - Proveo sam sedmicu s njim i došao sam do zaključka da mi se sviđa. - Richard joj se

primače i prošaputa da ne bi sluškinje čule. - Iako, da neće postati tvoj muž danas, sinoć bih

izvukao svoj mač na njega. - Namignuo je kćerki prije nego je stigla odgovoriti. - Hajmo sada,

prije nego William isprepada kaplana i na kraju ne dođe do sklapanja braka.

Brynna se nasmija, stavljajući ruku pod očevu i dopuštajući mu da je povede iz sobe.

Svijeće su igrale uz svježe ispolirane mahagonij klupe. Miris tamjana se širio crkvom. Red

Brandovih ljudi bio je poredan uz istočni zid, dok se uz zapadni zid bili poredani lord Richardovi

ljudi kao srebrene statue. Williamovi ljudi su sjedili među gostima. Brandov oklopni prsluk je

bljesnuo protiv hiljade plamenova svijeća, dok je svojim plavim očima zurio, ne trepćući u

velika izrezbarena drvena vrata koja su vodila u dvorac. Započet će život sa ženom koja ga je

smatrala hladnim, nemilosrdnim kopiletom. Ali zapravo, nikad joj nije ni dao razlog da misli

drugačije. Kako će je ikada usrećiti? Mislio je ozbiljno. I kako ga je uopšte Brynna Dumont

navela da razmišlja o njenoj sreći? Mislio je o mnogim trenutcima koje su zajedno proveli od

kada je stigao u Avarloch. Božjih mu zubi, bila je strastvena žena. Iako je ta strast postajala

najuočljivija kada je bila ljuta, kada ga je još više privlačila. Ali također je probao njene vatrene

poljupce. Oui, nije učinila ništa da porekne svoju želju za njim onoliko koliko je on nju želio. To

malo saznanje ga je držalo budnim satima nakon što je otišao od nje prošle noći. Nježno se

nasmješi u toplom sjaju svijeća, zbunjen efektom koji je ta žena imala na njega. Sranje, mora da

je lud. Dala mu je ružu sa koje je pokidala trnje da mu ne bi izbockala kožu. Kako je tako

jednostavan čin uticao na njega? Nije imao više vremena razmišljati o tome. Kada je blagi zvuk

harfe zazvonio u crkvi, duboko je udahnuo.

- Ne razmišljaš o bježanju, zar ne? - William mu prošapta blizu uha.

Brandov osmjeh se razvuče u kez.

- Ne, ali ne sumnjam da bi uskočio na moje mjesto odmah nakon što bih otišao.

- Sasvim sigurno. - William se složi lupnuvši ga po leđima.

Stojeći iza njih, kaplan pročisti grlo. Zvuk je bio više kao groktanje, a kada se William okrenuo,

kaplan je zurio u njih.

99.


- On očekuje da ću svakog trenutka rasporiti nekog. - William reče s osmjehom koji mu se

izvijao u krajičku usana. - Moja reputacija me prati.

- Ne u potpunosti. - Brand ga ispravi. - Ne zaboravi Lejdi Winifridino vjenčanje? Napravio

si je udovicom prije nego je stigla da izrekne svoje zavjete.

Vojvoda suzi oči, sjećajući se sudbonosnog vjenčanja.

- Ah, oui, sada se sjećam! - Njegovo lice potamni na trenutak, pa se opet razvedri. - Pa, ne

moramo se brinuti da će se to desiti danas.

Opet je lupio Branda po leđima i zurio u kaplana preko njegovog ramena prijeteći mu se

nasmijavši. Nastao je muk u crkvi kada se mlada pojavila na ulazu, u pratnji svoga oca. William

je čuo čovjeka koji je stajao do njega kako uzima dubok uzdah kao da čeka smaknuće, ali kada

je pogledao Branda vidio je samo strahopoštovanje u njegovim očima. Vojvoda od Normaandije

se nježno nasmješio i odmakao se od svog najdražeg prijatelja. Plameni su titrali, praveći tamne

sjenke na zidovima da padaju preko Brynne u smeđkasto zlatnoj svjetlosti. Gledajući svoju

vatrenu božicu, Brand nije vidio ništa osim njenih očiju. Lord Richard mu je predao kćerku

osmjehom istinske topline, ali Brand ga je jedva vidio. Kao da je Brynna bila previše lijepa da bi

se u nju gledalo a da ne uzdane, zato je brzo skrenuo pogled s nje.

Zavjeti su izrečeni, ponovljena obećanja poslušnosti, časti i ljubavi. Dok ih je Brand izgovarao,

srce ga je bolilo. Htio ih je ispuniti. Poželio je svim srcem da može. Slušajući Brandovo

obećanje da će je voljeti, Brynna je čula nadu koja mu se ispreplela s riječima. Isturila je bradu

naprijed i ispravila ramena. Bila je kćerka ratnika. Nije je bilo briga koliko će vremena trebati, ali

srce ovog čovjeka će biti njeno. Osvojit će ona tu prazninu koja je opsjela njenog vodenog

čovjeka. I vratit će ga. Mora. Dobrobit njenog srca zavisila je od toga. Kada je došlo vrijeme da

je poljubi, Brand skliznu rukama oko njenog malog struka ispod plašta i tanke tkanine koja ga je

čekala. Oduševljeno izvi usne i gladno se nagnu nad nju. Brynna razdvoji usne, željna njegovog

poljupca. Došao je tako sporo, nježno, da je zadrhtala. Kada su je njegove ruke skroz obujmile,

njegov mantil ju je obvio kao krila velike crne ptice i glasni uzvici se začuše od vitezova i vazala

koji su ih okruživali. Ali najglasniji uzvik bio je Williamov.

Brand se napokon povuče. Osmjeh mu je bio iznenađujući kao ljetna kiša i Brynna mu stavi

ruku na obraz, još jednom strahujući da nije stvaran i da će nestati ako zatvori oči.

- Tvoj narod odobrava. - Njegov glas na njenom uhu poslao joj je žmarce niz kičmu.

100.


Brynnin pogled preleti preko nasmijanih lica njegovih ljudi.

- Kao i tvoj, milorde.

- Onda ih ne smijemo razočarati. - Usne su mu opet bile blizu njenih, i dah mu je bio vreo

kao strast u očima.

Držeći ruku na malim leđima svoje supruge, Brand je vodio Brynnu u veliku dvoranu gdje je

gozba trebala da počne. Dugi stolovi, poredani duž svakog zida, bili su ukrašeni buketima

svježih, kasno procvjetalih ruža. Debeli srebreni tanjiri i pehari su bili poredani ispred svake

stolice. Pivo i medovina su čekali u bačvama da se srebreni pehari urone i ispune. Bilo je svježe

pečene pastrve i slanih haringi, cijelih pečenih svinja odjevenih u mnogobrojno voće, svježe

živine i kruha sa začinima koji je grijao dušu. Pjevači su ispunili dvoranu zvukom harfe i laute,

dok su vitezovi pratili dame do stolica ispred mnogih kmetova i vazala Avarlocha. Brynna je u

čudu zurila u bogato ukrašenu dvoranu dok su išli prema podijumu.

- Gdje smo nabavili svu ovu hranu? Znam da je ostava poluprazna zbog ranog mraza.

- Dante i ja smo proveli veći dio dana u lovu jučer da bi hrana bila svježa, i onda smo otišli

do sela da obavimo razmjenu. - Brand joj baci razigrani pogled iskosa. - Zar ti nisam

nedostajao? Nisam bio ovdje cijeli dan.

- Otišli ste sami? - upita Brynna zapanjeno, katalogizirajući ogromnu količinu hrane

razbacane duž stolova. - Zašto niste poslali kuhare da obave razmjenu?

Brand slegnu mišićavim ramenima.

- Samo sam htio biti siguran da ti sve bude zadovoljavajuće.

Brynna se konačno okrenu i zagleda se u njega.

- Uradio si to sve za mene?

Zastavši, Brand ugleda njen pogled pun strahopoštovanja.

- Oui. - Rekao je jednostavno, kao da je to trebala očekivati.

- Hvala ti. - bio je to šapat. Nije mogla reći ništa više. Takav obzir od čovjeka koji je ni ne

voli. Sveci, nije mogla ni zamisliti šta bi tek uradio da je voli.

Lord Richard je bio prvi koji im je čestitao i ponudio svoj blagoslov zagrlivši kćerku velikim

zagrljajem. Kada je zagrlio Branda, tamni ratnik je preko njegovog ramena u nevjerici pogledao

101.


u svoju ženu širom otvorenih očiju. Trenutak kasnije William je zaobišao Branda i stavio ruke na

Brynnina ramena.

- Mogu li poljubiti mladu? - vojvoda zamoli lukavo.

- Samo naprijed. - Brand podiže Brynninu ruku i stavi je pred vojvodino lice.

William pogleda u ponuđenu ruku kao da je oboljela a zatim je zurio u Branda.

- Nisam ovo imao na umu.

- Ali je sve što ćeš dobiti. - Brand mu odgovori slatkim osmjehom.

Smrknut, vojvoda joj uze ruku, mrmljajući i prije nego je podigao glavu kako najdraži prijatelj

nema povjerenja u njega čak ni s njegovom ženom. Brynna je gledala kako se vojvoda

odšunjao dalje u samosažaljenju i ona se na kraju nasmija životinjskom ratniku, iako on to nije

vidio.

- On je mačkica sa velikim smrtonosnim očnjacima. - izjavi ona glasno a zatim svrati

pogled na svog muža. - Kao i ti.

Okrećući se k njoj svilenkastim osmjehom palcem joj je okrznuo donju usnu.

- Biti ujeden ponekad ti može dati intenzivno zadovoljstvo, ženo. - Posljednu riječ je

dodao sa žestokim, senzuanim sjajem u očima. Brynna obliza usnu, tamo gdje je bio njegov

prst, dok ju je Brand gledao, krv mu je divljačkim putem kolala u slabine.

- Možda pozivaš da uzvratim ugriz..... mužu. - Ona mu uzvrati.

Brand je bio i iznenađen i oduševljen. Blago joj se naklonio, gledao ju je predatorskim

pogledom ispod tamnih trepavica.

- Žestok protivnik čini bitku zanimljivijom. Jedan koji bi mogao trajati čitavu noć.... čak i do

jutra. - Parirao je razornim osmjehom a od vrućeg pogleda njegovih azurnih očiju Brynnina usta

su se osušila. Nije mogla prigušiti uzdah kada je plamen vatre prošao kroz nju. Hrabro je

koraknula bliže dok se on ispravljao i usmjerio svoju ruku na zavodljivu oblinu njene stražnjice.

Osjetila je njegovu punoću dok je podizala usne na njegov vrat.

- Duga bitka čini pobjedu slađom, ratniče. - Prela je uz njegovu kožu, zatim se odmaknula

i pogledala mu u oči s trijumfalnim osmjehom. Ali Brand je privuče uz sebe, koristeći samo ruku

koja joj je bila na stražnjici. Stisnuo je, podigao kukove do njegove čvrstine na što je širom

otvorila oči.

- Ili nemilosrdnim porazom. - Glas mu je bio nizak, grleno režanje. Bio je iznenađen

divljačkom potrebom koja ga je uhvatila, osjećao je da će se rasprsnuti ako je brzo ne uzme.

102.


Nikad nije želio ženu tako jako. Nije mogao misliti ni na što drugo osim na vlažnost njenog

najstrastvenijeg mjesta dok se skuplja čvrsto oko njega, prihvatajući njegovu punoću. Da okusi

njene željne grudi, pije s čvrstih, podignutih vršaka koje je htio progutati sinoć. Zbog vreline iz

njegovog tijela, luđačke gladi u njegovim očima, Brynna odjednom shvati da je ovaj čovjek

upravo ono što je i mislila..... ratnik. Ako odluči igrati ovu opasnu igru zavođenja s njim, mora biti

spremna da izdrži snagu njegovih ruku, nalet vatre koja ga je obuzela, i izdržljivost koja mu

uvijek donosi pobjedu. Gledajući mu u oči, zdrobljena uz njegovo gipko, čvrsto tijelo, Brynna je

znala da mora da pokuša. Zaljubljivala se u njega i namjeravala ga je navesti da i on nju zavoli.

- Već si se borio s Dumontom i pobijedio. Sada izazivaš njegovu kćerku, i iako ćemo se

boriti na sasvim drugoj vrsti bojnog polja, uvjeravam te da će ovaj put poraz biti tvoj.

Oči su joj izazovno sijale dok joj je provokativan osmjeh zaigrao na usnama. Opreznim

trzajem, oslobodila se i odšetala, dok je preko ramena gledala uživajući u stanju u kojem je

ostavila svog muža.

Brand ju je gledao, svojim dijamantsko čvrstim pogledom polahko je prelazio duž njenog

tijela, od glave do pete. Protrljao je vrhovima prstiju, sjećajući se osjećaja prozračne svile među

njima. Njegova supruga je igrala još jednu igru s njim, i ovaj put će izgubiti. Njegov osmjeh se

zategnuo na pomisao da je porazi. Noge su mu se pokrenule, dovodeći ga brzo do nje. U

jednom trenu našla mu se u naručju.

- Šta radiš? - uzviknula je, preplašena njegovim životinjsim pogledom.

- Bitka, - rekao je dok je koračao ka stepenicama, - je počela.

103.


TRINAESTO POGLAVLJE

- Spusti me! Svi gledaju! - Brynnine oči su jurile po dvorani, a zatim je izdašno pocrvenila

na šokirana lica njihovih gostiju. - Brand..... - pogledala ga je, moleći ga da je ne ponižava na

ovaj način, ali njegov pogled je bio čvrst, zahtjevajuć i halapljiv.

- Igraš opasne igre, lejdi, i izazvala si moju radoznalost. - Uglovi usana su mu se divljački

izvili.- Iskreno se nadam da ćeš preživjeti svoj izazov.

Brynnino srce je žestoko pumpalo u grudima. Preživjeti ga? Zašto govori tako nešto? Da li je

pretjerala? Toliko puta je čeznula za njim od kad ga je vidjela na jezeru, kada nije nosio ništa

osim osmjeha koji je ličio na anđela u grešnoj ekstazi. Ali taj dan je bio sa ženom koju je volio.

Ovo je bilo drugačije, i iako mu je bila žena, Brynna je znala da ne osjeća ništa prema njoj do

vrele strasti. Koliko vrele? Pitala se dok joj je panika rasla u očima. Hoće li je kazniti zbog igre

koju je igrala o kojoj ništa nije znala? Grizla je usne, brinući se o svjesno izazvanoj dilemi.

- Jesi li uplašena? - Brand prošaputa. Oči su mu bile zapaljene čistom muškom snagom....

i iskrom zabave.

- Trebam li biti?

On klimnu. Brynnin puls joj divlje zakuca u vratu i on je nježno pomilova dok ju je nosio uz

stepenice. Njen okus ga natjera da je još više želi. Zagnjuri joj lice u vrat.

- Nikad nisam.... - Brynna poče govoriti.

- Znam. - Prošapta joj uz meso.

Gurnuvši vrata da se otvore, unese je u svoju sobu i odnese je do velikog kreveta.

- Bojno polje? Ili neko neutralno mjesto? - ponudio je, pokazujući na gusti tepih od

medvjeđeg krzna pored vatre u ognjištu.

Brynna proguta. Oba mjesta su istodobno izgledala zastrašujuće. Zaista, otišla je predaleko s

ovim čovjekom, obećajući mu zadovoljstvo koje nije znala kako pružiti. Bit će ljut, nestrpljiv i uzet

će je bez imalo nježnosti. Toliko je maštala o ovom trenutku s njim da je osjećala

samopouzdanje da će znati šta da radi,kako da ga zadovolji. Ali sada, dok je vatra grijala

medvjeđe krzno, a veliki krevet čekao da počne strastvena bitka, i njegove ruke stisnute čvrsto

oko nje, svježi val panike napade Brynnine živce. Pogledala ga je, nadajući se da će vidjeti

osmjeh u njegovom lijepom zeleno-plavom pogledu. Ali vidjela je samo sirovu glad.

104.


- Gdje, Brynna?

- Ja, ja....- ona promuca.

Ne trenutak oči mu se razmekšaše.

- Neutralno, onda. - on odluči, uzimajući tri koraka do tepiha.

Spustio ju je dole kao novorođenče. Papuče su joj nestale u bujnom krznu. Iskrivio je usne u

poluosmjeh; onda se okrenuo i krenuo ka malom prtljažniku na kraju sobe, nemarno bacajući

plašt na veliki krevet dok je prolazio pored njega. Čučnuo je i preturao po prtljažniku.

Brynna ga je gledala, zapanjena što i u paničnom stanju može da uoči njegove čvrste mišiće

bedara kad se sageo. Pod opsadom slika njegovog golog tijela niz koje curi voda, Brynna sklopi

oči dok su je svilenkasti plameni vatre grijali negdje u dubini. Voljeti ga, plašilo ju je više nego

ledena strast njenog muža. Šta ako je zaista ne mogne voljeti? Pomisao na to navede je da

poželi istrčati iz sobe. Ne, pomisli prkosno, ostat će. Dopustit će da je njen suprug ispuni,

nježno, polahko, onako kako ju je ispunjavao u snovima. Povukla je vezice koje su joj držale

zatvoren plašt. Saten je spao u pernatu hrpu kraj njenih nogu.

Kada je pronašao šta je tražio, Brand se podignu na noge, ali kada se okrenuo nazad da se

suoči s Brynnom opet, zastade, ulovljen od samog pogleda na nju. Svjetlost vatre zatreperi iza

nje, osvjetlivši njeno tijelo ispod prozračne svile. Fine krivulje i sočne linije su ga pozivale, paleći

tinjajući požar u njemu do tačke ključanja. Uzdahnuo je, gledajući ju, ali to je Brynni zvučalo više

poput režanja i očajnički je pokušavala smiriti lupanje srca.

- Prelijepa si. - rekao je niskim, snažnim glasom dok je išao k njoj. Gušeći se dubokim

uzdahom, zavuče ruke u njenu kosu, pa zatvori oduševljeno oči kada su se njeni vatreni uvojci

uvili oko njegovih prstiju kao da su živi i odgovaraju na poziv njegove želje. Mazio joj je vlasište i

okrenuo je tako da mu je bila okrenuta leđima. Zadržavajući dah, Brynna je očekivala da će

strgnuti tanku haljinu s nje. Bila je iznenađena kada je prstima skliznuo niz njen vrat, nježno kao

dah. Sklonio joj je kosu s osjetljivog dijela vrata. Poljubio joj je potiljak slatkom, dugotrajnom

nježnosti tako da je drhtaj poslao još jedan val požara uz kičmu. Osjetila je da joj nešto hladno

dodiruje kožu i instiktivno stavi ruku na grlo baš kada je Brand završio s kopčanjem smaragdne

ogrlice na vratu. Bila je šokirana.

- Šta je ovo?

- Vjenčani poklon. - Usne su mu lepršale nad njenom ušnom školjkom prije nego je okreno

da se ponovo suoči s njim. Odmakao se da se divi svom poklonu. - I dalje su ti oči zelenije.

105.


Kupao se u njenom sjaju. Stajala je pred njim, zaustavila je disanje. Bio je visok i teški ratnik,

ali intezitet u njegovim očima ju je naveo da sumnja da će ikada osvojiti tu hladnoću. Otišla je do

njega, posežući za crnim uvojcima koji su mu padali preko očiju.

- Ja nemam ništa da ti dam.

- Imaš. - ispravio ju je, stavljajući jednu ruku oko njenog struka.

- Brand. - Brynna uzdahnu, očima punim značenja. - Želim...

- Šta? - približi usne njenjim, uzimajući joj lice u ruku. - Šta želiš?

- Želim da te zadovoljim. - To nije bila laž, ali nije bilo ono što je zapravo mislila reći. Nije

mu mogla reći da želi njegovo srce-njegovu ljubav. Morat će da ga osvoji onim putem kojim je

osvojio Avarloch od njenog oca.

- Zadovoljit ćeš me, Brynna. Samo pogled na tebe me zadovoljava. - Njegova gladna usta

pronađoše njena. Njegov jezik je ušao glatko, pronašao i mazio njen kao gorući plamen.

Privukao ju je bliže, jače, u naručje dok je njegov jezik radio nježno, a zatim je jurnuo dublje.

Brynna je bila u vlasti njegovog tijela, a uz svaki potisak njegovog jezika bivala je slabija.

Kontrolisao ju je ustima, grizao istančanom nježnosti, lizao, pio ju na način na koji nikad nije

pomislila da je moguće.

- Volim te. - Prošaptala je dok je lizao vatru niz njen vrat. On se ukoči, a Brynna se opsova

što je izlanula u strasti ono što joj je srce pokušavalo sakriti.

On odstupi. Ruke mu padoše sa strane.

- Brynna...

- Ssh. - Prišla je blizu njega i stavila mu prst na usta. - Žao mi je.

Polahko je klizila prstom po rupici u njegovoj bradi, pa po ramenima, gdje je počela da

otkopčava kopče njegovog oklopnog prsluka. Srebreni metal je uz teški zveket pao na pod i

Brynna ga šutnu bez podizanja prsta sa tijela svoga muža. Veoma nježno odvezala je pertle

njegove tunike, dok joj je srce divlje tuklo u rebrima. Brand je zatvorio oči kada mu je poljubila

grudi. Blago je raširio nosnice dok se miris njene kose širio prema njima. Povukla mu je tuniku

gore preko ruku, uživajući u snazi njegovih ruku dok su se podizale iznad glave, a zatim u

njegovoj visini kada je shvatila da mu ne može doseći glavu da je svuče. On završi za nju,

bacivši tuniku na pod. Goreći u želji o kojoj se ni u snovima nije pripremila, prstima je klizila niz

čvrste, glatke mišiće njegovih ruku, a onda dalje, milujući njegov tvrdi trbuh.

Brand zastenja, ne mogavši da savlada pulsiranje divne boli koju mu je izazivala njegova

106.


supruga. I konačno, kada je osjetio njene zube na svojoj koži, strgao je dugmad s njene haljine i

poderao prozračnu tkaninu kao da je bila papir. Pao je na koljena i počeo da ljubi njen glatki,

mliječni trbuh. Tako nježno je svojim prstima klizio niz njena leđa i preko pune sočne stražnjice

da je drhtala u njegovom naručju. Onda se ukočila kada su njegov jezik i zubi pošli putem do

svilenkastog brežuljka ispod njenog pupka. Kada je zatvorila oči, osjetila je da mu se tijelo trese

kao da mu je uzrokovala bol. Odjednom se digao i uzeo je u naručje. Ljubio joj je grudi, nakratko

podigavši glavu da im se divi divljačkim, sparnim očima prije nego je opet kliznuo jezikom po

čvrstim vrhovima koji su postajali još čvršći od njegovog dodira. On ih nježno povuče usnama,

dok mu je zadovoljstvo prasnulo kada je njegova žena ispustila blagi uzdah iz grla. Ponovo je

podigao lice i pogledao ju. Glava joj je bila zabačena u malaksaloj ekstazi i on se poboja da je

neće moći nježno uzeti. Stisnu zube kad ga je strast raspalila, i odnese je do krzna da je

polegne kako bi se oslobodio hlača. Brynna je ćutala kada je ugledala potpuno spremnog

ratnika iznad sebe. Sjene su plesale preko njegovih snažnih mišića, dok je svjetlost vatre igrala

po zagrijanom, blistavom mesu.

- Brand, plašim se.

Kleknu pored nje i pogladi joj kosu.

- Nemoj, neću te povrijediti.

- Ali kako će to ikako stati? - požalila se.

Osmjehnuo se na njenu slatku nevinost.

- Stat će. - prošaptao je, ljubeći je. - Pomoći ću mu da uđe glatko. Ići ću polahko, Brynna.

- Ali rekao si.....

Nagnuo se nad nju. Toplina njegovog tijela ju je grijala. Oči su mu držale njene zatočene

čudnom silom koja je bila snažna kao i njegovi mišići na rukama.

- Mislio sam te uzeti bez pažnje, stvarno jesam. Ali si ti delikatna kao cvijet, ljepša nego

hiljadu izlazaka sunca. - Palcem joj je dirao bradavicu, a zatim pomilovao cijelu punoću njenih

grudi. Dodir mu je bio nježniji od daha i Brynna zagrize usnu kada joj je vatra eksplodirala

između nogu.

- Tvoja ljepota me preplavljuje. - Skliznuo je jezikom na njenu donju usnu. - Oči su ti

blistavije od najrjeđeg dragulja. Ispunjene su strašću koju tek treba otkriri. Želim zakopati lice u

toplinu tvoje kose i izgubiti se u mirisu koji me mami. A ove grudi... - stavi lice u udolinu među

njih, - su tako pune i čvrste i lijepe. - Usne mu pronađoše čvrste ružine pupoljke i jezikom kliznu

107.


preko njih, dok je rukom stiskao njihovu punoću. - Ah, mislio sam biti grub. Da učinim da nikada

ne zaboraviš, ali ne mogu. Želim uživati u svakom milovanju. Želim te uzeti polahko, osjetiti

prihvatanje, i natjerati te da vrištiš zbog oduševljenja i zadovoljstva koje će biti tako intenzivno

da ćete tijelo boljeti i tražiti još svakog trenutka kad nisam u tebi.

Brynna je čula njegovo sparno obećanje kako joj odzvanja u glavi. Htjela mu je reći da je već

boli, ali tijelo mu je bilo tako vrelo dok se pomjerao preko nje tako da nije mogla ništa da kaže,

zadržala je strastvene izjave duboko u grlu. Skliznuo je niz njeno tijelo, razdvajajući joj noge

svojim rukama. Brynna zaječa i uzdahnu kada je nježnim prstima razdvojio meke nabore njenih

tajnih usana. Ona uhvati krzno ispod sebe i stegnu ga prstima kada je mokra vrelina počela da

pulsira i pumpa joj krv.

- Nježni pupoljak koji će uskoro procvjetati u zanosni cvijet..

Čula je kako je rekao prije nego mu je lice nestalo među njenim butinama. Bila je okupana

vatrom, obuzeta požarem i boljelo ju je da je proguta, da osjeti kako je potpuno troši. Uzdigao ju

je u valovite plesove u sred bezbroj valova koji su je bacali tamo-amo dok je svjetlo praskalo i

zasipalo ju u ukusnoj toplini. Dah je izlazio u teškim uzdasima a ružičasti pupoljci su se dignuli

do nebesa. Njegove usne, jezik, zubi radili su tako da je odvedu u zaborav. Kriknula je kad ju je

talas valova obuzeo. Besramno je još više raširila noge, dosežući crne kovrdže koje su joj se

naslonjale uz bedra. Plamenovi su lizali i razbijali drvo u srcu, ali Brandova usta su bila vruća.

Ruke su mu ščapale njene kukove tako da se i on uplašio. Njegova čvrsta kontrola gubila se

svakim pokretom njenog vrelog tijela, sa svakim mekim stenjanjem koje je izvukao iz nje. Bolelo

ga je da je grubo uzme, sa iskonskim žarom neukroćene životinje. Ali suzdržao se posljednjom

niti snage koju je imao. Zatim se, polahko, digao iznad nje. Bila je spremna, a bol u njegovim

slabinama ga je natjerala da zaboravi svoja prošaptana obećanja i uroni duboko u nju. Okus

njene slatke strasti ostao mu je na ustima kada ju je poljubio.

- Bojim se da ću umrijeti ako te ne uzmem. - On zastenja. Brynna zadrhta od njegovog

divljeg i teškog glasa. Gledala je u njegove morsko plave oči dok je njegova muškost pulsirala

ispred ulaza u njenu vlažnost. Ušao je polahko, kao što je obećao, iako je po njegovim usnama

koje su se skupile u tanku liniju mogla vidjeti da je koristio svaki gram samokontrole da se ne

zabije u nju. Gledao ju je u oči takvom nježnosti da ju je iznenadilo, ali je strast u njima bila ta

koja ju je poplavila. Kao što je Brand i sumnjao, njeno tijelo ga je zgrabilo, stiskalo čvrsto dok ga

je prihvatalo. Duboko je zastenjao i zabacio glavu kao zvijer koja zavija. Potpuno ju je ispunio na

108.


način na koji je Brynna mislila da nije moguće. Vrelina je tekla kroz nju, obuzimala je dok nije

uzviknula. Ali zvuk je izblijedio zbog njegovih poljubaca. Šaputao joj je, govorio kako mu je

unutra u njoj, toplo, čvrsto i svilenkasto mehko. A onda se počeo kretati. Brynna je mislila da

neće preživjeti njegove udarce. Ali bol je blijedila a njegovo mjesto zauzelo je zadovoljstvo dok

se njeno tijelo trljalo uz krzno ispod nje. Iznutra ju je potreslo pulsirajuće drhtanje tako da mu je

obavila noge oko struka da odgovori na poziv njegove gladne vožnje. Drhtala je, stenjala, vlažila

usne jezikom i Brand gurnu jače, dublje. Ekstaza, tako potpuna da je učinila da njena nevinost

bude davno zaboravljena, gurala ju je sve dok nije zarila svoje nokte u njegove mišiće.

- Tvoja snaga me troši. Tako si čvrst, tako krut.

Brynnin glas bio je kao bič preko Brandovih leđa. Tijelo mu se zategnulo, bolno da ekslodira

u njoj. Osjećao je kao da je ne može dovoljno ispuniti. Tijelo mu je želilo više i više. Polahko se

povukao, pažljivo, gotovo do izlaza, zatim je ponovo ispunio, tako sporo, Brynna je zastenjala

dugo, vrelom malaksalosti. Ponovo se povukao i nasmješio se gotovo grešno na njen odgovor

zbog osjećaja kada ju je potpuno ispunio. Opet je skliznuo u nju, uživajući u svakom čvrstom

grču koje je njeno tijelo koristilo da ga zadrži. Pod ispod Brynne se nagibao i ljuljao dok je

Brandovo tijelo glatko klizalo i uzimalo je iznova i iznova. Izvila je leđa. Zatvorio je oči, uranjajući

teže, izluđen njenim senzualnim pokretima ispod sebe, gurajući, bolno ga želeći, i potpuno ga

prihvaćajući. Uhvatio joj je zglobove i stavio ih iznad glave. Pogledala ga je i vidjela da se smije,

ne rapsodičnu oduševljenost koju je jednom vidjela, ali rastopljena toplina u očima joj je govorila

da njegovo zadovoljstvo samo što se nije oslobodilo. Napućio je usne, udahnuo duboko.

- Moj poraz dolazi brzo, Brynna.

Brzo je disao, zabacujuću glavu. Žile su mu zategnule vrat dok je oštro stenjanje zaparalo

zrakom. Brynna je osjetila njegovu mednu tekućinu kako je puni kao plimni val. Izazvao joj je

grčeve koji su joj zgrčili tijelo, eksplodirajući joj pred očima u fantastičnim bojama. Neoprezno je

zarila prste u njegove ruke i kriknula, iznova i iznova, dok su je talasi zadovoljstva proždirali,

čineći je slabom pod njim. Brandova težina pala je preko nje, dok ju je grijao dominantno

toplinom i ljubio joj vrat, pa pronašao usne.

- Iznenadila si me, ženo. - Podigao je glavu i gledao je u oči strašću koja je još tekla.

- Da li to znači da sam pobijedila, milorde? - Brynna je malaksalo ležala opuštajući se

ispod njega.

- Oui, pobijedila si. - Strast mu zatamni oči. - Ali ovo je bio samo prvi napad. Moj mač je

109.


još uvijek gladan borbe. - Ruke su mu se micale po njenim grudima, potvrđujući prstima

bradavicu koju je vratio u život.

Brynnine oči se raširiše.

- Ne misliš....opet? - ali, dok je postavljala pitanje, osjetila je kruti mač u sebi kako počinje

drugu bitku.

Ovaj put Brand ju je opustošio, oslobađajući svu svoju strast. Mišićni prodori njegovog tijela

bili su kao munje dok su mu ruke grubo lutale njenim grudima, preko kukova, podižući ih visoko.

Stavio joj je guzove u dlanove, gnječio ih prstima, gurajući je da uđe dublje. Milovao joj je vrat,

lizao joj usne, onda ih nježno zagrizao, i kao da ga je samo pogled na nju vukao dublje, a ne

svilenkasti grčevi koji su ga pritiskali.

- Uklapa se dobro, zar ne, lejdi? - Zvuk mu se otrgnuo iz usta dok je govorio tako da je

Brynna izvila leđa.

- Da, ratniče, savršeno se uklapa.

Brand ju je uzeo na način na koji uzima sve, sa ludom potrebom koja mu je i dala nadimak,

Strastveni. Uživao je u njoj kao da mu je ovo zadnji put da je ima, oduševljen njenim tijelom kao

što je bio oduševljen u vodi, na način kako se borio u bojnom polju. Na kraju je on bio pobjednik,

iako je Brynnin poraz došao slatko dok ju je probao, uživajući u slanosti njene kože i šapućuči

obećanja da mu se neće samo predati, nego umirati da ga ima u sebi ponovo i ponovo. I jeste,

dajući svoj život ratniku koji ju je uzimao sve dok nije svanulo.

110.


ČETRNAESTO POGLAVLJE

Sunce se dizalo na horizontu, kao i uzburkana osjećanja u Brandu dok je ležao pored svoje

novopečene žene. Posamtrao je kako spava. Jedan dio njega želio je uzeti u naručje, prelazeći

prstima preko ruba trepavica, prateći oblik njenih usana. Hteo ju je upoznati, saznati šta

rapaljuje njezin temperamet. Kako da je nasmije? Šta može da je rasplače? Pramen bakarne

kose pao mu je preko obraza. Hteo je da dodirne te kovrdže, da poljubi njen beli vrat,ali težina

se spustila na njegove grudi dok je razmišljao. Ona je njegova žena. Vodili su ljubav celu noć, a

sada mu je bilo teško da je dodiruje na tako intiman način.

Kao da ćemu nešto takvo otvoriti grudi I položiti njegovo srce pred nju. Čak I kada bi želeo da

dozvoliti da Brynna upozna taj sirovi, ranjeni deo ne bi mogla. Žaoka izdaje I dalje ga je boljela

kao trn. Colette mu je uzela puno.Ipak, Brynna je bila žena vredna ratovanja. Stravstvena,

pametna, neverovatno lepa,zgodna kao đavo,saosećajna,i mila. Zračila je toplinom I

savršenstvom. Brand je podigao svoju ruku do njene kose, želeo je nju, želeo je da se oslobodi

u toj toplini koja ju je okruživala.Uzadhnuo je i okrenuo se od njenog prelepog lica.

Provukao je ruku kroz kosu,ustao brzo i obukao se. Izašao je iz sobe. William ga je zaustavio na

stepenicama.

- Propustio si spektakularnu gozbu prijatelju. - reče onda mu se opako nasmješi. Video je

Brenda kako nosi svoju mladu sinoć, i požudu u njihovim ocima. - Ali sam siguran da si i ti imao

svoju, zar ne? - Potapšao je mladog viteza po leđima. - Drago mi je što vidim da nisi izgubio

strast koju si imao pre nego što ti je ona de Marson ušla u život.

- To nije dobro, William. - Brand odgovori tiho, gledajući Williama u oči prje nego što je

otišao. - Izgubio sam nešto mnogo dragocenije. Ne želim da se zaljubim u nju.

William je ostao da gleda za Brandom dok je trčao niza stepenice. Razumevanje se videlo na

vojvodinom licu i tuga je ispunila njegove sive oči. On je bio taj koji je učio Branda da sve se

može ostvariti ako verujemo u to. William je pogledao u vrata Brandove sobe.Odlučnost mu se

videla na licu kada je krenuo tamo. Sada je vreme da ova žena nauči lekciju. Brynna odjeća

nije bila doneta u Brandonove odaje još uvjek, pa je morala pronaći nešto muževo da obuče

kada je čula kucanje na vratima. Obukla je crne pantalone koje su joj stajale jako dobro, i

skupljale joj se oko članaka. Uzak kroj ju je naterao da pomisli koliko dobro izgledaju na njenom

111.


mužu. Jarko obojena tunika koju je izvukla iz njegovog ormana bila je sasvim druga priča. Visila

je na njoj, padajući joj do kolena, pa je uzela srebrni kaiš sa venčanice i stegla je u struku.Kada

je konačno otvorila vrata, iznenadila se što vidi Williama sa druge strane.

- Moramo da pričamo. - rekao je,ulazeći u sobu.

- O čemu se radi? Gde je Brand? - Brynna je zabrinuo ozbiljan ton u vojvodinom

glasu. Srce je počelo da joj lupa kada je shvatila da je tek svanulo a njenog muža već nema.

- Upravo je izašao.To je ono o čemu treba da pričamo.

Brynna je proučavala tog divljeg čovjeka dok je sedao u stolicu pored kreveta.

- Da li je sve u redu moj lorde.

Pogledi su im se sreli, i na trenutak osjetila je nešto među njima; toplinu koja je bila iznad

Brynnina bjesa i Williamove ušminkane podrugljivosti, toplina I ljubav koju su oboje osjećali

prema istom čovjeku.

- Tvoj muž je izgubljen i sada je na tebi da nam ga vratiš.

Brynna je klimnula glavom. Ako je postojao način da probije Brandonov zid koji je podigao

oko sebe, htjela je da zna kako. Odlučnost u očima vojvode Williama naterala ju je da misli da

ona to može. Sjela je kraj njegovih nogu i pogledala ga.

- Reci mi šta da radim.Kako da nateram Branda da zaboravi Colette I bol koji mu je

nanela?

- Ah, ti znaš za djevojku?

- Dante mi je rekao. - odgovori Brynna. Nije bilo razloga da kaze vojvodi da je vidjela

Branda sa njegovom voljenom.

- Jako je zavodljiva, sa tim senzualnim očima. - William reče. - Razmaženo djerište čijem

je ocu laknulo što može da je se otarasi pa se složio da živi sa Brandom, iako nisu venčani.

Posetio sam njenog oca, Lord Fredric de Marson, da bih saznao da je Colett pobjegla samo

nedelju dana pošto je otišla odavde. Moji ljudi su je pronašli posle par dana kod drugog čovjeka.

Lady Colette je primer ljepote i zna kako da namami muškarca u svoju zamku. Odveo sam je

kod oca po drugi put. Djevojka me je molila čitavim putem da je vratim kod Branda, čak mi je

ponudila i sebe u zamenu. Bio sam u iskušenju da prihvatim, njena ljepota je smrtonosna, i ako

djeluje nevino.

- Zvuči kao bednica.

- Da, i jeste. Mada mislim da nije pokazala tu svoju osobinu Brandu sve do kraja. Bio joj je

112.


potreban da bi pobegla od strogih pravila svoga oca.

- Kako da se borim protiv nje? - Brynna je pitala.

Vojvoda se nasmješio, blagim, nježnim osmjehom koji je iznenadio Brynnu.

- Nisam siguran da je Colette ta protiv koje se boriš, već ono što mu je uradila. Tebi je

stalo do njega. - William je rekao sa sigurnošću. - To se jasno vidi u tvojim očima, ma cher.

- Da, jeste.

- Onda budi strpljiva i puna razumevanja. Nemoj ga pritiskati, već si uspela puno, toliko se

bunio protiv ženidbe da je kralj morao da me dovuče čak iz Normandije da ga ubedim. Ali ti si ta

zbog koje je promenio mišljenje. Moje zapovesti ispunjava samo onda kada to sam želi. -

William je ustao i uzeo njene ruke u svoje. - Bori se za njega, Brynna. Imaš krv ratnika u sebi.

Bori se. Živeo je strastveno. Pomozi mu da opet tako živi i njegova ljubav će biti nagrada za

tvoju borbu.

Brand je tjerao konja u galop, iako nije znao kuda želi ići. Jahao je kao da ga progone

demoni. Pod kopitama njegovog crnog konja trijesla se zemlja. Leteo je preko livade, pa pored

dvorca i lješnika i hrastova. U šumi se mogao sakriti od bjesa i boli koi su ga pratili. Gusto žbunje

i stabla mogla su ga sakriti od demona koji su ga proganjali jer je uživao u svojoj ženi, što je

uživao u njoj, da osjeti njem miris. Jedino šuma, čije su se grane dizale prema suncu tražeći još

malo topline koja im je oduzeta zbog nadolazeće zime , mogla je da razumije njegovu hladnoću

koju je osjećao i žašto nije želio da je voli. Konačno je stao kada je došao do male čistine koja

se pružala do jezera koje se počelo lediti. Čak ni ovdje nije mogao pobjeći.

Malaksao, ispustio je uzde I zagledao se preko jezera. Mislio je da je spreman na ženidbu sa

Brynni, da se zaštitio od toga da ga ona poželi. Više nije bio siguran u to. Zašto se toliko plaši

da pusti drugu ženu u svoje srce? Zar nije naučio svoju lekciju? Alexander je bio mrtav zato što

je Brand dozvolio sebi da bude zaslepljen nečim što čak nije bilo ni stvarno. A šta jeste stvarno?

Više nije znao i to ga je uništavalo. Zatvorio je oči i video Brynnino lice. Ona je djelovala stvarno.

Mogao je da čita iz njenih očiju, njenih izraza, bila je otvorena. Voljela je svog oca, i njena ljubav

i lojalnost prema Avarloch su bili jasni kada je ponudila da se bori sa njim za njega. Čak i kada je

pristala da se uda za njega da bi izbegla tu bitku. Ali čak ni to mu nije bilo dovoljno. Kako je

mogao da veruje svom sudu kada je već jednom tako pogrješio? Ipak...prokletstvo, to mu je bilo

113.


najgore...dirnula je njegovo srce kada mu je dala tu prokletu ružu .Da li ona uopšte zna kakav je

efekat na njega imalo to što je sprječila da ga taj trn ubode? Da li bi štitila i njegovo srce tako?

Sjetio se prošle noći i žmarci su mu prošli niz kičmu. Kako je uspjela da izazove tako jaku

požudu u njemu? Htjeo je da natera Brynna da ga želi. Hteo je da osjeti njegovu strast tako da

joj niko drugi nikad više ne bude dovoljan. Ali on je bio taj koji je žudeo za njom. I to ga je plašilo

na smrt. Znao je da ga nijedna druga žena neće zadovoljitzi kao Brynna. Mogao je da vidi njene

jarko zelene oči-zavodljive, izazovne oči koje su igrale dok se smejala i gorele kada je bila ljuta.

Brand nije znao koliko dugo je sjedeo tu i gledao u jezero. Niti je osjećao hladnoću zbog koje se

ježio. I zamalo nije čuo glas koji ga je dozivao. Okrenuo se i vidjeo Brynna da izlazi iz šume.

Hodala je sa plaštom jako stegnutim oko sebe, tražeći ga, dozivajući ga. Pogledi su im se sreli i

ostala je bez daha. Nije rekla ništa samo je sjela pored njega na travu. Njena duga kosa padala

joj je preko ramena i Brand je žudeo da je dodirme.

- Šta radiš ovdje? - pitao je, i skrenuo svoj tirkizni pogled sa nje.

- Ne želim da budeš sam.

- Ali ja želim. - odgovorio je nimalo ubjeđen u to. Gledao je u vodu ne govoreći ništa.

- Znam sve o njoj, Brand. - Brynna je priznala, prekidajući tišinu. - Znam za Colette. Dante

i William su mi rekli.

Njegova ramena su se zategla a onda opustila dok je odmahivao glavom.

- Nisu trebali da ti kažu. Ona mi ne znači ništa.

- Ne znači? - Brynna je pitala. – Još uvjek si zaljubljen u nju. Kako to ne znači ništa?

Još uvjek je gledao u hladnu, kristalnu vodu koja se slagala sa bojom njegovih očiju.

- Moraš da zaboraviš to što su ti rekli.

Brynna ga je gledala.

- Kako da zaboravim da moj muž voli drugu?

- Ovdje se ne radi o ljubavi, Brynna. Ti i ja se nismo vjenčali zbog ljubavi. - odgovorio je

tupo.

Brynne oči se napuniše suzama, ali nije dozvolila da zaplače.

- Ali ja tebe volim, Brand. - šapnula je.

- Ne ne voliš. Voliš kako si se zbog mene osjećala prošle noći. Ne mješaj to.

Bol joj je zaparala srce. Ona to sigurno nije mješao, bila je sigurna u to. Pa, nije je bilo briga

šta on misli o tome,bilo je vreme da sazna istinu.

114.


- Ne, ja tebe volim, mužu. Volim te od kada sam te prvi put vidjela.

Brand je konačno pogledao u nju sa smješkom.

- Htela si me mrtvog kada sam stigao u Avarloch.

- Ne, ljubavi. - ispravila ga je, tražeći u njegovim očima znak za kojim je žudjela. - Vidjela

sam te u Porthleven, plivao si u laguni kao sto je ova. - Okrenula se prema zaleđenom jezeru i

njeno lice se ozrači kada se sjetila tog dana. - U početku si bio sam i gledala sam te. Onda je

ona dosla. Vidjela sam je Brand. - Brynna je vratila pogled na njega. - Vidjela sam te sa njom...

Glas joj je zadrhtao I okrenula je glavu od njegovog probadajućeg pogleda.

- Vidjela si nas? - Bilo je to sve što je mogao rjeći, šokiran njenim priznanjem.

Brynna je klimnula glavom. Zbunjenost ga je razdirala. Hteo je da bude ljut na nju zato što

mu nije rekla da zna za Colette od početka. Tražio je svoj bjes koji mu je ležao duboko u duši, ali

nije mogao da ga nađe. Čudno, pomislio je, bes je uvek bio tu kada pomisli na Colette. Dao je

sve od sebe da smisli pametan, smislen odgovor kojim će joj staviti do znanja da ne odobrava

njeno špijuniranje I prisluškivanje.

- Šta si radial u Porthleven? - Dok ju je pitao primjetio je da nosi njegovu odjeću I borio se

da se ne nasmije.

- Bila sam u peseti ujaku. Moja pratnja je prošla Porthleven na putu kući i ja sam odlutala

sama kada nam se kočija zaustavila na putu zbog palog stabla. - Dragi Bože, kako je bilo

olakšanje to što mu je rekla. - Vidjela sam tebe tako lepog i zaljubljenog u život i nikada te

nisam zaboravila, Brand.

Njene rječi su konačno počele da dopiru do njega, a on je i dalje samo gledao. Brynna je

terala sebe da izdrži njegov pogled. Ali onda je trepnuo I njegov pogled je omekšao, bio je tako

nježan da joj se činilo da će se onesvjestiti.

- Ali ja sam te uzeo kuću. - podsjetio je tiho. - Tvoj otac napušta Avarloch zbog mene.

- Znam. - Činilo joj se da jedva diše.

- Moji ljudi su ubili tvoju majku, Brynna.

- Da.

- I ti i dalje misliš da me voliš?

- Ja znam da te volim

Brand je gledao. Pokušavao je da procjeni da li ga laže.

115.


- Ti svo vrijeme znaš za Colette. - više je zaključio nego što je pitao, tek sad shvatajući šta

to znači. Zna o kom danu priča.

- Znala sam da imaš nekog koga voliš. Oprosti mi što ti nisam rekla. - odgovorila je,

gledala je kako opet okreće svoj pogled prema vodi. Činilo joj se da se ivice njegovih usana

dižu u osmeh.

- Šta si vidjela . . . tačno? - pitao je polako.

- Sve. Bio si nag, uživao si u vodi. I onda je ona došla i nije htjela da ode. Bila sam

zarobljena iza žbunja, umirala sam od straha da ćete me vidjeti.

Lice njenog muža se razvuklo u širok osmjeh, i dok se okretao prema njoj senke iz njegovih

očiju su izbledjele. To je bio osmjeh koji je Brynna već vidjela—zabavljen, srećan, neočekivan, i

zarazan.

- Šta je to toliko smješno? - pitala je, već crveneći i ostajući bez daha.

- Zadovoljan sam što je prizor mog tjela mogao tako da te začara. - Njegove oči su igrale

od smjeha, i Brynnino srce je preskočilo otkucaj. Njegov osmjeh je bio iskren, a ne isplaniran,

nevin a opet tako zavodljiv.

- Uvjeravam vas, lorde da je to bilo vaše lice....mislim, sreća na vašem licu me je

zarobila, a ne tjelo.

- Bilo je to moje tjelo. - insistirao je, prilazeći joj sve bliže .Nagnuo je glavu sve dok

njegove usne nisu bile tik uz njene. - Bila si oduševljena mojom slikom. - Smijao se nježno kada

je Brynna zakolutala očima i pokušala da ga odgurne. – Priznaj. - navaljivao je, udišući miris

njene kose.

- Ja ne priznajem ništa. – Brynna je rekla. Prekrstila je ruke preko grudi I pokušala se

skloniti od njega, ali uhvatio je rukom njenu bradu I primako joj lice njegovom.

- Hvala ti za sinoć. - A onda je dodao sa razvratnim smješkom. - I za jutros.

Na suncu njegove oči su bile kao bistra voda, duboko more, i dok je Brynna gledala u njih,

mislila je da je vidjela nešto skriveno, njoj jako bitno. Pomazila ga je po grubom obrazu.

- To je moja dužnost kao žene, i ne treba zbog toga da mi zahvaljuješ, gospodaru.

- Bilo je više od dužnosti. - šapnuo je, i nježno dodirnuo usnama njene. - Zar ne, Brynna?

- Da. - odgovorila je baš pre nego što je poljubio. Oh, bilo je to puno više, mislila je dok ju

116.


je spustao dolje i skidao joj ogrtač.

Vratili su se u zamak I zatekli William kako stoji ispred zaštitnog zida zamka kako pažljivo

posmatra dok se Dante borio protiv jednog od vojvodinih viteza. Mačevi su se sudarali, tjerajući

Brynna da zaustavi konja, ali kada je videla da Alysia tapše oduševljeno, i skače gore dole

Brynna se okrenula prema mužu zbunjena.

- Da li je ovo vježba?

Brand se blago nasmješio, klimajući glavom vojvodi Norman, koji nije bio zadovoljan što je

njegov čovjek gubio.

- Neki bi to tako nazvali. - rekao joj je ogorčeno. - William je jako takmičarski nastrojen. Ne

voli da gubi ni u čemu, pa čak I vežba postane takmičenje. A baš sada izgleda kao da će

izgubiti.

Brand joj je dobacio dug,nestasan pogled pre nego sto je naterao konja u galop.

- Hajde. - pozvao je.

William je jedva pogledao u Branda kada ga je pozdravio, ali je nastavio da upozorava svog

skoro porazenog viteza.

- Malo prijateljskog nadmetanja, William? - Brand je pitao.

Dante se nasmejao, razmjenivši pogled razumjevanja sa bratom.

- Koliko si njegovih ljudi pobedio do sada? - Brand se nacerio, znajući da je broj jako visok

cim je Villiam ovako ozbiljan.

Dante je prebacio mač preko ramena I pogledao u William; zabavljeno je razvukao usne u

pobednicki osmjeh.

- Sedam.

Brynna je odmerila mišićavog ratnika i njegovog konja sa divljenjem. Dante je pobjedio

sedmoricu ljudi i jedva da se zadihao. Smijao se samozadovoljno kada je jedna od njenih

sluškinja doviknula nesto o Herkulu i Dionisu. Brynna je morala da se složi da je Lord Dante

Risande bio izuzetno zgodan čovjek. To, i način na koji mu je sunce obasjavalo snažne grudi

pod oklopom činilo je da izgleda kao da je upravo sišao sa planine Olimp.

- Ovo još uvjek nije završeno. - William je rekao svima.

Gledajući ga sa svog konja Brand je skeptično podigao obrvu.

117.


- Ne znam, meni izgleda gotovo, Will. - Sada se vojvoda nasmijao izgledajući kao vuk koji

se sprema da napadne.

- Tvoj brat ima još jednog čovjeka da pobjedi pre nego što ga proglasimo šampionom.

Brand je uzdahnuo, predajući uzde Peteru. Otišao je do Brynna i pomogao joj da siđe sa

konja, namigujući pre nego što se okrenuo ka William.

- A ko bi mogao da bude taj čovjek? Ti, William?

Vojvoda je uzvratio Brandu mračan pogled I odmahnuo glavom.

- Ne ja, on. - Pokazao je na Lorda Richarda, koji je upravo prolazio kroz kapiju, navlačeći

debeli, kožni štitnik preko ruke. Navijanje se čulo sa Avarloch zidina i Brynna im se pridružila

šaljući svom ocu poljubac kada joj je namignuo.

- U redu. - Brand je rekao dok se William provlačio kroz ljude. - Ali ako Dante pobjedi, svi

vi morate da se poklonite pred nama i možete da me poljubite u dupe.

- Naravno. - William se složio. - A ako Richard pobjedi, ti ćeš se pokloniti svojoj ženi I

poljubiti mene u. . .. - Pogledao je u Brynna I namignuo.

Brand se okrenuo i otišao do Brynna. Ramena su mu se blago zatresla dok se smeuljio,

znajući da će to iznervirati Williama. I jeste.

William je uzvikivao naređenja svima da se sklone i naprave mjesta njegovom šampionu dok

je Richard opušteno jahao prema Danteu—a njegovo masivno sečivo se presijavalo na suncu.

Prekrstivši ruke na grudima Brand je posmatrao sa zabavljenim izrazom.

- Da li ti misliš da će moj otac izgubiti? - Brynna je pitala i stegla njegovu ruku.

- Ne znam ljubavi. Dante je moćan ratnik, ali ja znam iz prve ruke kako je obučen tvoj

otac. Koji god ishod da bude, Dante će ga naterati da se zabrine. A ja hoću da budem ovde da

to vidim. Nego, ko je Nathan?

Pitao je to tako opušteno, Brynna nije bila uopšte spremna.

- Molim? Kako ti znaš za Sir Nathana?

Njen muž se nasmijao dok je William terao sve da se utišaju, onda se opet okrenuo prema njoj.

- Rekla si da si razbila vazu ujne Gertrude njemu o glavu kada je mislio da ne možeš da

se boriš sa njim. Da li te je otac njemu objećao?

- O, Dragi Bože, ne.- Brynna se nasmijala a onda stresla od pomisli na to. - Sir Nathan je

jedan od čuvara mog ujaka. Koristoljubiva budala kojoj je bilo naređeno da me išiba.

Brand se opet okrenuo prema borbi.

118.


- Jesi li ga jako povrjedila kada si mu razbila tu vazu o glavu?

- Da. Imao je gadnu posjekotinu iznad desnog oka.

- Dobro je. - rekao je njen muž tiho.

Brynna je mogla da vidi zadovoljstvo na njegovom licu kada se nasmješio. I zašto ju je sada

iznenada pitao za čovjeka koga je pomenula jedom davno? Nasmijala se zato što je nije pitao za

Nathana ranije. Nikada ga ne bi izdala kao sto je Colette, ali bilo je ljepo znati da njen muž

počinje da bude ljubomoran.

Dante i Richard su se suočili, podižući veličanstvene mačeve iznad glave. Borili su se jako

dugo, mnogo duže nego što bi Brand očekivao. I na njegovo oduševljenje, William je nervozno

šetao tamo vamo, podižući svoje čelično sive oči prema Brandu svakih par sekundi.

Danteov zamah je bio precizan, divlji, i nabijen razarajućom snagom. Borio se brilijantno I

izbjegao je jake udarce u glavu, ali Richardovo iskustvo je na kraju osvojilo titulu šampiona.

William je navijao, uzbuđen zbog pobjede svog čovjeka. Okrenuo se da pronađe Branda, ali

njega nigde nije bilo. Nitkov,William je pomislio trijumfalno, i krenuo prema Richardu kada je

osjeti hladan, tvrd čelik između nogu. Ukočio se, a onda mu je osmjeh preleteo preko lica.

- Dogovor ne važi. - čulo se tiho iza njega. - Ne bih ti poljubio ni ruku, a kamoli taj jadan

izgovor za muškost kome moj mač opasno preti u ovom trenutku.

- Šteta. - odgovorio je vojvoda, glumeći čežnju.- Nadao sam se da će tvoja žena ispuniti

tvoj deo nagodbe.

Brand je podigao mač još bliže i William se trgnuo.

- Uzmi mač, William, a prilično sam siguran da bi ga ona odgrizla kada bi taj trenutak

došao. I skloni taj osmjeh sa lica, nisi pobjedio.

William je odmah krenuo da protestvuje, ali ga je Brand ućutkao malim pomeranjem mača.

- Da je ovo prava bitka bio bi mrtav. Vojska bez vođe se lako pobjedi. A ja, moj

prijatelju, pobjedio sam tebe. - Brand je povukao mač i odmakao se. William se okrenuo lagano,

opako gledajući čovjeka koga je trenirao da bude tako surov.

Brand mu se za uzvrat nasmješio najšire moguće i naklonio duboko, vjerujući Williamu da

mu neće odsjeći glavu.

- Nemilosrdan si. - vojvoda od Normana se podsmehnuo.

Brand rukom je dodirnuo srce.

- Hvala ti. - Njegove oči su tražile Brynnu kao svaki put kada nije bila pored

119.


njega, činjenica koju njegov mozak nije mogao da shvati. Pronašao ju je izgubljenu pod težinom

očeve ruke. Njegov osmjeh se širio dok im je prilazio.

- William je istrenirao tebe I brata jako dobro. - Richard je priznao pošto je Brand pohvalio

njegovu pobedu. - Nisam se borio sa tako obučenim čovjekom od kada sam sreo Byzantines u

bitci.

- Dugujemo vojvodi puno. - Brand je gledao u Brynu I kako joj se kosa prsijavala na sunci.

Richard je bacio brz pogled na svoju ćerku.

- Brynna izgleda prelepo dan posle svog vjenčanja, zar ne?

Njegov zet je klimnuo.

- Da, izgleda.

- Prva bračna noć je protekla dobro onda? - Lord Richard je pitao.

Brandove oči su se raširile malo, a osmjeh mu se zaledio na licu.

- Bilo je u redu, hvala na pitanju. - Zapetljao se oko rječi u neverici zbog hrabrosti njenog

oca dag a pita to.

Richard nije primetio Brandovu nelagodnost. Nasmješio se široko i udario viteza po leđima

kao što bi William uradio.

- To je dobar početak. - rekao je, ostavljajući mladence da zure za njim dok je odlazio

prema Williamu.

- Ratnicima fali takta. Žao mi je. - Brynna je uhvatila muža za ruku.

- On je tvoj otac! Zašto bi hteo da zna takvo nešto?

Brynna je slegla ramenima.

- Brinuo se da ćeš me tući.

Okrenuo se prema njoj, ozbiljnog, mračnog izraza lica, Brand je podigao njenu ruku do

njegovih usana.

- Ali ja jesam.

Brynna je krenula da se buni, ali Brand ju je poljubio, strastveno, iskreno, ostavljajući je bez

daha pre nego što je rekla bilo šta, a onda se i on udaljio od nje.

- Gdje ides? - vikala je za njim.

- U krevet.. - hodao je unazad, smješeći se . . . Onda se okrenuo prema njenom ocu. –

Posle prošle noći jedva mogu da stojim.

Brynna ga je gledala kako odlazi I zadrhtala zbog sirove muškosti kojom je zračio. Onda se

nasmješila i krenula prema štalama da proveri svoje ždrebe.

120.


PETNAESTO POGLAVLJE

Brand se uspinjao vijugavim stepenicama sa osjećajem lakoće u srcu kakvo nije mjesecima

osjetio. Nasmiješio se prisjetivši se kako je Brynna dobro izgledala u njegovoj odjeći. Čak i u dva

puta većoj tunici supruga ga je oduševila i očarala mu dušu. Odmahnu da otjera sliku.

Preumoran je da se opet uzbudi, što se, nasmješi se, dešavalo svaki put kad pomisli na nju.

Gotovo je stigao do vrha stepeništa kada je vidio Rebeccu, Brynninu sluškinju, na putu prema

dole. Svijetlo plava kosa joj je poput magle padala oko ramena, poskakukujući kako je silazila.

Brand je nastavio dalje. Na momenat se vratio u dvorac Graycliff gledajući Colette, čekajući da

poleti ka njemu, tako da ju može skupiti u naručju nakon povratka iz bitke.

- Dobra dan, moj lorde. - svijetla ljepotica ga pozdravi, a zatim zastade kad mu je

prišla, shvaćajući da je gospodar zurio u nju. - Je li sve u redu, moj lorde?

Vrativši se treptajem u sadašnjost Brand joj se nasmiješi.

- Da. - Nastavi se penjati, ali opet zastade i okrenu se ka njoj. - Možeš li pronaći štitonošu

Kenneta i reći mu da mi donese vodu za kupanje.

- Naravno moj lorde. - Rebecca tiho uzdahnu, gledajući ga kako odlazi. Dobri Bože, ovaj

muškarac je božanstven, pomislila je kad je pošla pronaći Kenneta.

Kad je Brend ušao u sobu prvo što je vidio bila je rastrgana Brynnina vjenčanica, prostrta

preko tepiha od medvjeđeg krzna. Prišao joj je i podigao, prinoseći osjetljivu tkaninu nosu.

Zvuk bučnog Williamovog smijeha u dvorištu privuče Branda ka prozoru, još uvijek je stezao

haljinu uz nos. Vojvoda je ruku prebacio preko Richardovih ramea i s prevarantskim odsjajem u

Williamovom oku, koji je Brendon mogao vidjeti sa prozora . Nasmijo se, predpostavljajući da

mu prijetelj sprema neku podvalu.

Gledajući u nepoštenog vojvodu, Brandu se srce zagrije. William ga je uvijek nasmijavo, čak i

nakon Colette. A Brand ga je zbog toga volio. Djelili su jednak život. Gladovali za to, ta opojna

strast ih je vodila u bitke, ljubav i jednostvne stvari koje su drugi uzimali zdravo za gotovo. Bili

su ljudi koji će radije umrijeti nego više nikad osjetiti veličanstvenu toplinu sunca na licu ili vjetar

kako ih šiba po koži dok su poput grmljavine odlazili u bitku. Ali Brand se promjenio, svijet mu

je postao dosadan i bezbojan-sve dok nije ugledao proljeće u Brynninim očima.

121.


Udahnuo je miris njezine haljine baš kad je stigla voda za kupanje, pareći se od toplote. Sa

svog mjesta, kraj prozora gledao je kako četiri mlada štitonoša sipaju vodu u kadu.

Rebecca je čeklala kraj vrata dok nisu završili, a zatim pogledala u Branda koji još uvijek

držao ženinu haljinu u rukama.- Hoću li vam trebati, gospudine? - upitala je pošto je otpustio

štitonoše.

- Gdje je Kennet?

- Nisam ga mogla pronaći.

Brend pogleda kroz prozor. Radije bi da mu Brynna pomogne, ali je nije bilo nigdje na vidiku.

Osim toga potrebno mu je san, a znao je ako ga dotakne ruka njegove žene bit će budan bar još

sat vremena.

- U redu. - rekao je - Umoran sam i bojim se da ne zaspem u toploj vodi.

Zabljesnuo je sluškinju osmijehom, nesvjestan kakv je uticaj imao na nju .Bacio je Brynninu

haljinu na krevet i počeo se svlačiti.

Rebecca ga je gledala ispod trepavica dok je pripremao sapun i platno za sušenje.

- Dodaj mi jednu od onih, molim te. - Brand je zatražio,a ona mu je pružila novo platno da

se pokrije.

Na njezino oduševljenje, to je učinio tek pošto je skinuo hlače. Bio joj je leđima okrenu, a niz

njenu kralježnicu su prošli trnci dok mu je gledala stražnjicu i snažne izvajane bokove.

Brand je ušao u vodu zastenjavši duboko kao što je bila i para koja ga je okruživala.

Neposredno prije nego je sjeo odbacio je platno i ostatak odjeće na pod. Rebecca se iznebada

sjetila da treba disati. Zapravo tako jako je izdahnula, da je Brend okrenuo pogledati je.

- Jesi li bolesna?

- N-ne, moj lorde. - prišla je kadi i kleknula pored nje, posgnuvši za malaom krpom da ga

okupa.

- Samo leđa i ruke. - rekao joj je. - Ja ću ostalo. I kosu mi operi, svakako.

Kliznuo je u kadu da smoči kosu. Rebecca je bila iza njega kad je izronio i počeme mu

sapunjati guste crne kovrdže. Protrljala je, masirajući prstima njegovo tijeme. On zastenja i

sluškinja iza njega zatvori oči sanjareći. Nakon nekoliko minuta opet zaroni ispirajući kosu. Kad

je izronio, glavom je snažno protresao prskajući sluškinju toplom sapunicom.

- Oooo! - rekla je služavka, podižući ruke da spriječi vodu da je još više smoči.

122.


- Dovraga, ispričavam se. - Brand izlane, okrećući se da je pogleda. Svijetla kosa sad joj je

bila za nijansu tamnija i iz svake mlitave vlasi, koja joj se objesila oko lica, cijedila se voda.

Nasmiješio se, u početku tiho, a onda je zabacio glavu i počeo se smijati.

Branda je iznenadio vlastiti smijeh, ali se osjećao divno i pustio je radosti da ga obuzme,

podsjećajući ga koliko mu je to nedostajalo. Brynna je upravo bila ispred sobe kad je čula

prekrasan zvuk. Duboka, robusna glazba suprugovog smijeha ispunjavala je hodnik i odjekivala

je u Brynninom srce, mameći joj osmijeh. Otvorila je vrata, očekujući da će zateći Branda kako

nazdravlja sa bratom. Osmijeh joj je brzo nestao kad je vidjela Rebeccu. Brynnino srce se

stegnu u grudima, ali je ostala mirna, neprimjećena od njih dvoje, jer su se sad zajedno smijali.

- Tako se razlikuješ od lorda Richarda. - plavokosa ljepotica ga pohvali klizeći mokrom

nasapunjanom krpom preko Brandove ruke, dovoljno sporo da je Brynna kuhala. - Nikad nije

bilo ovako zabavno kupati ga.

- To je tako dobar osjećaj. - Brand duboko uzdahnu.

- Tako si napet, tako čvrst. Dobro bi ti došla masaža ljekovitim uljima.

- Hm. - Brand zastenja.- Divno zvuči.

To je to! Brynna nije mogla više ni jednu riječ čuti. Krenu ka kadi, sa rukama na bokovima i

čvrsto stisnutim šakama.

- Ako želiš ulja, - glas koji je proparao zrak bio je mješavina meda i otrova - bude mi

zadovoljstvo da ti ih donesem.

Rebeccu je toliko iznenadio glas i prisustvo gospodarice da je pala unatrag na stražnjicu kao

da ju je netko snažno gurnuo.

- Oh! - Brynna posegnu za njom. - Jesam li te uplašila draga djevojko? Žao mi je. - naglo

povuče Rebeccu za ruku, podižući je, i zagleda se u nju, a zatim pogleda u Brenda, potom i na

mokru krpu što je ležala na podu kraj kade.- Ovo si ispustila. - Brzo se sagela, uzimajući mokru

krpu,samo da bi je bacila na muža.

- Brynna! - Brandov glas je bio poput leda, ali ga je ignorisala i gledala je u uplašenu

sluškinju.

- Sada možeš završiti kupanje mog muža, a kad budeš gotova, možeš ići pomoći Peteru

čistit stajsko đubre.

Rebeccine oči se ispuniše suzama dok je trčala iz sobe.

123.


Kad je djevojka izašla, Bryyna okrenu smargno plameni pogled na Brenda. Sad je stajao,

voda mu je kapljala sa tijela, iz očiju su nestali svi tragovi smijeha.

- Šteta, sad ćeš se morati sam kupati. - otrovno procjedi.

- Ženo pripazi na jezik. - Brand je prijeteći upozori.

- Jesi li ljut što sam vas prekinula ti...ti smrdljivo govno insekta?

Oči su mu se raširile, tamne od bijesa koji je strujao njime.

- Brynna ne budi budala.

- A sad sam ja budala, ispljuvku štakora! Budala koja te volila i mislila da postoji šansa...

- Nema je. - Njegove riječi je presjekoše poput plave vatre iz njegovih očiju.

Na trenutak Brynna je zateturala unatrag slomljena od bola zbog njegove hladne izjave, ali se

onda presabra, obećavši si da mu neće dopustit da vidi bol koju je izazvao. Stisnula je oči,

sjevajući poput zelenih bodeža.

- Stvarno, hladna, bezdušna zvijeri. Ne bitno čiji cvijet procvjeta pod tvojim prstima, moj ili

sluškinjin, za tebe smo jednake.

Brand je klimnuo.

- Istina.- potvrdio je ledenim osmijehom. Ali nije to mislio. Nikad ga niko nije izazvao kao

što je ona, kako je sad siktala mržnju prema njemu. Od njezine vatre se osjećao živ, strast ga je

razdirala svojim kandžama dok se borio kontrolirat prije nego bi mu se digao pred njom.

- Divljaku nije važno ko vrišti ispod njega, sve dok vrišti divlje i moli za milost. Ali niko ne

da.

Brandove riječi su je uplašile, a isto tako i razljutile, a njezina ljutnja, baš kao i majka joj, uvijek

nadvlada strah. Brynna ispravi ramene i susrete mužev prodoran pogled.

- Nikad nećeš čuti vrisak iz mojih usta, niti od strasti niti od straha. Kunem ti se prljavi

glupane.

Na peti se okrenu da ga ostavi, ali njegova se ruka brzo pokrenu i zatvori oko njezinog

zapešća. Izašao je iz kade i povukao ju je u zagrljaj. Ništa nježno nije bilo u njegovim pokretima,

niti očima, samo bijes protkan strašću.

- Ovo je drugi put za kratko vrijeme da me lažno optužuješ. Nikad više to nemoj

učiniti, osim ako me vidiš da se zabadam u neku od tvojih sluškinja. A što se tiče vrištanja,

kunem ti se, ženo, ne samo da ćeš vrištati podamnom, nego ćeš i moliti za još. Jadnom ćeš

124.


preklinjati da te opet i opet ispunim i nikad ti neće biti dovoljno.

Dah mu je bio vreo uz njeno lice, a tijelo čvrsto i spremno da je uzme.

- Nikad! - Brynna prosikta, bjesno se meškoljeći u njegovom zagrljaju da se oslobodi, al on

se nadvi nad nju i podiže je. U tri velika koraka odnio ju je do svog kreveta, ignorirajući psovke

sa njezinih usana. Nemarno ju je spustio na madrac. Odskoči natrag poput vjetra.

- Brend, napuštam ovu sobu.

- Ne, ne napuštaš. Još nisam završio sa tobom. - Zareža. - Skidaj odjeću sa sebe dok je ja

nisam potrgao.

- Neću! - Brynna izjavi otrovno, prebacujući noge preko ruba kreveta. Odmah je bio na

njoj. Nosila je njegovu odjeću, ali ju je svejedno rastrgao. Brynna je htjela vrisnuti, al se zaklela

da neće.

- Nikad se neću predat Normanski šljamu! - prosiktala je kad joj je muž odjeću bacio na

pod, a nju gurnuo na krevet.

- Onda bitka opet počinje. - Glas mu je proparao uši joj jednako snažno kao što su je

prikovanu za krevet držale njegove ruke.

- Dobro došla je. - Brynna podignu glavu s jastuka da mu se prodere u lice, ali on se

samo nasmijao.

- Mislio sam da umišljam, - razarjuće joj se nasmije - ali si još ljepša kad sikćeš ko luda.

Da znaš šta mi upravo radiš, siguran sam da bi brzo postala pokorna.

- Nikad, lažove! - Mahnito se borila ispod njega, al stisak mu je bio poput kljiješta, tijelo mu

je poput čelika prekrivalo njezino. Mogla je osjetiti njegovo probuđeno tijelo uz svoja bedra i bila

je iznenađena da ju još uvijek želi. Nije marila. Ignorirala je navalu žudnje, zanosnu glad u

njegovim očima.

- Jel te ovo čini muškarcem? - Prosiktala je na njega.

Izvio je kuteve usana u razvratni poluosmijeh.

- Zašto mi ti ne kažeš? - Uhvatio ju je za ruku i njezinim dlanom je prelazio preko svog

čvrstog tijela, prebacujući svoju težinu na nju. Oblizala je usne kada je su joj prsti klizili njegovim

poput čelika čvrstim stomakom, a onda do njegove čvrste erekcijr.

- Kako ti se ovo čini?

Brynna duboko zdahne na osjećaj života koji joj je pulsirao pod prstima. Nadolazća,

125.


pulsirajuća toplina prostruji kroz njega i činilo joj se da je ispunjava čak i protiv njene volje.

Brand prostenja. Bradavicu joj je zahvatio zubima, uvlačeći je u usta jezikom. Pupoljak se

rascvijeta u njegovim ustima bez obzira što se borila. Jezikom pomiluje naraslu tvrdoću, a zatim

je žestoko posisa. Bol, a potom zapanjujuće zadovoljstvo, vodila je Brynninu ruku prema dole da

ga uzme.Htjela je vrištati, nije mogla-obećala je. Pustio joj je ruku, a ona se nije mogla udaljiti od

njegovog krutog tijela. Zavukao je ruku između njezinih bedara, dodir mu je bio zadirkujuće

milovanje, izazivajući je gurajući svoju nabreklinu među njenim prstima.

- Ženo jesi spremna za mene? - šapnu joj promuklao.

- Ti si divljak. - Brynna odgovori bez daha.

Iznanada mu prst zaroni duboko u nju, okrenu se, nježno je milujući i dovodeći je u vatreni

zanos. Prostenja, izvijajući leđa. Brand ju ugrize za vrat, prisiljavajući se da ne explodira u

njezinoj ruci sa dva trzaja kurcem u njezinoj ruci. Pomiluje joj nebrekli brežukjak vrhom palca i

Brinnu obuzme još jedan val extaze. Bio je tako snažan da je htijela vrištati, plakati, moliti ga da

uđe i ispuni je svojim snažnim tijelom.

- Nikad. - prigušeno je rekla sama sebi. Brand se naceri iznad nje.

- Oui, sad. - ispravio ju je, uzimajući je za ruku, tako da bi ga mogla voditi. - Sada, Brynna.

- prošaputao je a ona ga je izvukla, i stavila u sebe, a onda ga je pustila dok je žestoko gurao,

stenjajući u svojoj moći. Brynna je zadrhtala dok su grčevi prolazili kroz njeno tijelo. Svaku

misao koju je imala koja je negirala da nije htjela ovu njegovu strast bez ljubavi je nestala poput

opalog lišća na jesenji vjetar. Željela je sve što joj daje. Željela je da bude potpuno ispunjena od

njega, kao što upravo sada radi. Otkrila je da voli njegovu težinu na svom tijelu, hrapavost

njegove vilice dok je prislanja na njenom osjetljivom obrazu. Način na koji se njegovo tijelo

kretalo sa njenim u savršenom ritmu, teralo ju je da diže još više bokove i da vrti zbog još većeg

pritiska dok je nije počelo paliti meso, silazeći joj niz leđa, i eksplodiralo u njenoj vlažnoj pici ,

gdje ju je užitak spalio-da je gotovo postao nepodnošljiv. Brandova strast je bila burna kao

bijesno more u oluji. Jahao je Brynnu u groznom nagibu, više se ne brinući o nježnosti već samo

o užitku, toplom, slatkom i divljom u svojoj gladi. Želio ju je potrošiti, biti potrošen od nje. Uske

usne njene želje milovale su njegovu muškost i Brand se osjećao ugodno kada ga je uvlačio i

izvlačio napolje, a njeni baršunasti nabori su ga milovali kao mokre usne. U ekstazi je dostigla

vrhunac, koji je pralazio kroz nju. Ugrizla ga je za rame, noktima ga grebući po leđima.

126.


Besramno se držala za njega, krećući se sa njim kao što je i naredio. Podigao ju je sa takvim

valom moći da je svu kontrolu izgubila i susrela se sa žarom njegovih usta kako bi se mogli

uskladiti. A onda je čula njegov zvuk za koji je bila sigurna da nikada prije nije čula. Taj zvuk

zadovoljstva je postao čujan, opipljiv. Bio je senzualan i erotičan, muški i sirov. Ne stenjanje,

nego niz promuklog šapata, primitivni, gotovo griješan. Brynna nije bila sigurna da li je to bio

jedini zvuk koji ju je izazivao da plače dok ju je zanesenost prevladavala. Otvorila je oči da bi

vidjela lice za kojim je čeznila, i bilo je tu. Uzbuđenje-čudno anđeoski u svom vatrenom,

raspjevanoj ekstazi- usta su mu bila široko nasmijana. Oči su mu bile zatvorene dok ju je punio

njenu utrobu, ljuljajući se u vlažnosti njenoga tijela. Uvijo je usne, uvlačeći zrak kao da je to

užitak plućima; onda se još dublje zabio u nju. Njegova strast je bila opipljiva, manifestirajući se

u svom toplom, divljačkom osmjehu, u opijenom užitku koji se pretvorio u zvuk dok je disao.

Brynna je zabila nokte u njegovo meso dok su boje eksplodirale u njoj od beskonačnog orgazma

za koji je mislila da nikada neće završiti. Stenjajući, gušeći se od uzvika ekstaze koji su pretili da

polete naprijed poput vodopada, oprala ga je u svojim slatkim sokovima, opet i ponovo,

utapajući ga u svojoj ženstvenoj tekućini. A njen erotski triton je ostao, zabacivajući glavu

unazad kao da je neka prekrasna, primitivna fantazija oživjela. Izvio je usne u grimasu i oštar

grleni krik mu je zategnuo vrat prije nego je izašao na usta. Zatim joj je pao u naručje, potrošen i

potpuno iscrpljen. Želio je nešto reći ali nije mogao. Otkotrljao se s nje, povlačeći je u naručje,

gdje je i u sekundi zaspao. Brynna je ležala pokraj njega, držeći se za prsa i stiskajući oči u

pokušaju da zadrži suze koje su pretile da je ne potope. Čovjek iz lagune je i dalje postojao.

Sada je bio ovdje pored nje. Poslala je Branda preko ruba od one strasti za koju je vjerovala, na

način šta mu je voda radila kada ga je prvi put vidjela. Samo je tad bila drugačija strast, iako ne

manje intezivna. Njegova strast-stvari koje je doživljavao-koje je trošio. Da li je to bila sreća,

mržnja, požuda, ili ljubav, trošilo ga je. Brynna je rekla sama sebi, ležeći pored svoga tritana. I

znala je u tom trenutku bez obzira kolika je njegova želja bila za njom, morala je da vidi strast

njegove ljubavi na ovaj način. Morala ju je osjetiti, dodirnuti je, živjeti je. Misli su joj otišle da

ranija dešavanja tog dana kada je vojvoda od Normandije ušao u Brandonovu sobu da priča s

njom. Zamolio ju je da bude strpljiva. Naterao ju je da obeća, zaklinjajući joj se da je njen muž

bio dobar čovjek za kojeg se vrijedi boriti.

„Vrijedan bitke.“ Brynna je čula Vojvode Williama reči koje su igrale po njenom umu dok je ležala

u krevetu pored Branda, gledajući na crni rub njegovih trepavica naslonjenih na njegov obraz.

127.


Znala je da nije imala izbora nego da se bori. Srećom, to je nešto što je veoma dobro znala.

Nekako mora osvojiti ljubav ovog ratnika. Mora naći način da otopi njegovo smrznuto srce.

„Vrijedan bitke.“

- Da, to on jeste. - Brynna je prošaputala, milovajući njegove garave kovrdže. - I moj

voljeni ratniče, mužu, ja ću pobjediti.

128.


ŠESNAESTO POGLAVLJE

Brynni je probudio tužan I srcepajući zvuk. Vatra je tinjala ali je bilo dovoljno svjetlosti da vidi

svog uspavanog supruga dok se uspravljala u krevetu.

- Colett.

Srce joj je ubrzano kucalo u grudima.

- Brand, probudi se. - nježno ga je pozvala. Pažljivo, kao i da bi sam dodir sa njegovom

kožom mogao da je povredi spustila je prste na njegove grudi. - LJubavi, molim te , probudi se.

Sanjivo je otvorio oči pogledao Brynn svojim praznim pogledom.

- Brynn. - drhtave ruke su obuhvatile njeno lice. Njegove kao okean zeleno-plave oči su je

gledale a zatim je sklonio pogled. Otkrivajući se Brand je ustao iz kreveta. Njegovo golo tjelo je

obasjavala svetlost vatre dok je potišteno tražio odeću. Brynn ga je pratila pogledom povlačeći

pokrivač do brade.

- Brand, nemoj da ideš. - ali on je nije čuo. Pronašavsi svoj tamni ogrtač prebacio ga je

preko svojih golih ramena i stao do plamena. Tiho ga je gledala dok je ubacivao drvo u žar i

grejao ruke. Vatra je pucketala a zatim se razbuktala dajući još više topline i svjetlosti. Gledajući

u plamen i dalje je grejao ruke. Njegova ramena, tako moćna i široka, savila su se ka plamenu i

grejala ga onako kako Brynn nije mogla. Gledajući ga tako potištenog Brynn je imala potrebu da

zaplače. Želela je da mu priđe. Ali, šta bi mu rekla? Ona nije bila Colette de Marson-žena koju je

Brand želeo.

- Mrzim je Brand. - jedva je prošaputala. - Mrzim je ali razumem da je još voliš.

- Non - glas mu je bio dubok i mračan. - Ne volim je više, ljubav od muškarca pravi slabiće.

- Nije se okrenuo dok je govorio i dalje gledajući u plamen. - Uvek sam razmišljao srcem. - rekao

je dok se prisjećao bolne izdaje. - Napravio sam nešto sa čim moram da živim. Takvu grešku

više neću napraviti.

Brynn je želela da ga zagrli, da mu pokaže da može da joj veruje. Ali, to su bile emocije koje

su ga izdale. Ustala je iz kreveta prilazeći mu.

- Pusti me da ti pokažem ono što tvoje srce već zna. - rekla mu je prilazeci još blize.- Pusti

129.


me da te izlečim, mužu moj.

Kolena su joj podrhtavala dok se molila i nadala da je neće odbiti. Stala je ispred njega I

stavila ruke oko njegovog vrata polako ih spuštajući na njegovo mišićavo telo. Spustio je glavu i

usnama prešao preko njenih obraza . Osjetio je podrhtavanje njenog tela od njegovog dodira.

Nježno je zagrlio prihvatajući sve što mu je nudila. Naslonio je na svoje telo I zagrejao je svojim

vrelim poljupcima.

Brand je već bio otišao dok je jutarnja svetlost obasjavala Brynn-ino lice. Polako se oblačila

razmišljajući o burnoj noći koju su podelili. Slike čistog zadovoljstva, egzotike i moći su joj

prolazile kroz misli. Prošla je rukom preko grudi prisjećajući se njegovih vrelih usana. Bio je pravi

muškarac, tako nježan i vreo u isto vreme.

Bio je i povređen muškarac, uplašen od ljubavi pokvarene izdajom I nevjerom. Znala je da bije

tešku bitku ali ona je bila Dumond-ona koja se nikad ne predaje. Boriće se za strasnog Branda,

znala je da se ne bori protiv njega već od onog što je Colette de Mason napravila od njega.

Pogledavši se u oglealo nestašno se nasmješila. Smaragdno zelena haljina meka kao latice

ruža nežno je padala niz njeno telo sve do poda. Kremaste perle su joj padale preko korseta i

isticale pune grudi. Smaragdno zelena ogrlica, ona što joj je Brand poklonio, joj je krasila dug

vrat. Obula je svoje zlatne cipele I napustila sobu dok je delikatan bat njenih koraka odzvanjao

za njom. Wiliam je prvi primeti Brynn dok je ulazila u hol. On je bio jedini koji je imao hrabrosti da

joj se obrati.

- Za Boga miloga koliko ti zavidim. - rekao je vojvoda dok je spustao pehar. - Da te toliko

ne volim – ubio bih te zbog nje’ rekao je gledajući Branda.

Sedeći iza Wiliama, Dante se nasmejao.

- Daleko sit i od toga i da joj izmamiš osmeh.

Prihvatajuci izazov Wiliam je spustio pogled do Brandovog brata.

- Gledaj i uči, malac.

Brand se smešio ne skidajući pogled sa svoje supruge. Bila je prelepa odišući ljupkošću i

svežinom. Svaki njen pokret je oživljavao sjećanje na proteklu noć. Gledao je gladnim očima

osjećajući kako mu se toplina širi telom.

- Ona se poigrava. - rekao je više za sebe.

Lenjo ispijajući medovinu Wiliam je dobacio.

130.


- Moraćeš da je pobediš.

- I hoću. - odgovorio je Brand i dalje gledajući u nju. Vojvoda je fiksirao pogled na Branda.

- Koja je cjena pobede, ami?

- Smrt...moja smrt ako izgubim. - odgovorio je Brand neprestano je gledajući.

- Možda, a šta ako te njena pobeda vrati u zivot?

Ignorišući Wiliama i ne ispuštajući Brynn iz pogleda. Brand je gledao dok je prilazila stolu.

Sela je preko puta njega i nasmejala se svojim toplim osmjehom.

- Jutros nismo govorljivi, zar ne, mužu moj?

- Mogu li da primetim da jutros izgledate zanosno, gospo moja. - reče Wiliam.

- Naravno moj lorde. - reče Brynn okrećući glavu prema Wiliamu.

- Vi ste hrana za dušu, kosa vam je poput bronze a Bog vam je podario najsenzualniju

kožu.

Brynn se nasmejala.

- Kako divne reči od nekog poput vas, krvožednog ratnika.

- Qui, - odgovorio je Wiliam, - a oči su vam zelenenije od smaragda.

Zacrvenela se i taman kad je pomislila da odgovori susrela je Brandov prodoran pogled. Da li

je moguće da je ljubomoran, pitala se, nadajući se. Nasmejala se skrećući pogled ka Wiliamu.

- Vi ste, moj lorde, oličenje moći, to se vidi iz svake vaše pore.

Wiliamov osmeh je bio širok dok je ustajao i rukom udario sto.

- Ostavi ovog Normana i pođi sa mnom !’

Svi u sali su gledali Wiliama dok je Brand gledao u Brynn.

- Ali gospodaru, i vi ste Norman. - rekla je Brynn ignorišući Brandov pogled.

- Qui, napustiću svoj tron i proglasiti se za Saksonca. - nastavio je Wiliam.

- Kakva šteta. - odgovorila je Brynn dok je Wiliamov smjeh odzvanjao salom. Držeći se za

stomak pogledao je u Branda.

- Ona je prava dragocenost, ceni to što imaš ili ću je uzeti za sebe. Žena koja rečima

obara svakog muškarca.

Brynnino srce je grozničavo udaralo, kocka je bila bačena i sada je morala da bude oprezna.

Ali ne previše. Gledajući u supruga i grizući usne Brynn se smješila dok mu je govorila.

- Moj gospodaru, ako se pravilno koriste mogu da budu I smrtonosne. –

131.


Wiliam je potapšao Branda po leđima.

- Želimti puno sreće...biće ti potrebna. - Nasmejao se od srca i stavio ruku na Danteovo

Rame. - Moramo da razgovaramo o Grayclife dvorcu pošto ćeš ti živjeti u njemu.

Gledala je dok su odlazili I osetila je Brandov mračan i senzualan pogled. Vrh njenog

ružičastog jezika je pokrenuo toplinu u njegovom telu ali je morao da kontroliše želju i emocije.

- Upozorio sam te da igraš opasnu igru, ženice. Zavodiš muškarce pred mojim očima. –

Glas mu je bio svilen dok je prstom prelazio po svom peharu. - Sreća tvoja što pod prstima

osjećam nešto fino pa zaboravljam na ljutnju.

Gledala je njegovu ruku dok je svojim dugim prstima prelazio preko hladnog metala.

Zamišljala je njegove pokrete preko svojih oblina i dodir njegovih usana.

- Dobro je što taj pehar privlači tvoju pažnju inače bih bila uplašena zbog tvoje

kazne’.

Gledao je svojim prelepim očima, nekada tako hladnim i dalekim, i svaki put je osećala da su

sve bliži jedno drugom. Smešili su se jedno drugom i delili taj divni momenat. Ustao je pružajući

joj ruku

- Idemo na jahanje.

- Ali ne mogu…basta.

- Več sam poslao Lili i Alysiu da to obave. Idemo. Tvoja zemlja mi je nepoznata, ako

moram da sačuvam Avarloch moram da upoznam svaki kamen, brdo i put da bih mogao da ga

vodim.

Nije ni mogla ni želela da mu protivreči. Ustala je sa stolice i zajedno su krenuli do staje. Kada

je krenula da uzme svoga konja-zaustavio je.

- Vreme je hladno I sveže, biće nam toplije ako jašemo zajedno.

Osetila je dodir njegovih čvrstih grudi dok su jahali kroz vrt, pokazala mu je put kroz lavirint

drveća i kamenih stubova. Uživao je u njenom glasu, skoro je dvaput propustio ono što mu je

pokazivala. Svakim pokretom je upijao njenu lepotu osećajući toplinu koja mu se širila telom.

- Pokazaću ti jedno mesto, tu me je stalno dovodio otac. Naravno, to nismo spominjali

majci.

- Zbog čega?

- Videćeš. Zatvori oči.

132.


- Zašto, Brynn?

- Molim te, Brand, samo zatvori oči, nemoj da kvariš iznenađenje.

Nije želeo da zatvori oči ali nešto u njenom glasu ga je ipak nateralo da to uradi.

- Siđi sa konja i ne otvaraj oči. Nemoj da si toliko uplašen.

- Jedina stvar koje se plašim je da ću da te prebacim preko ove planine, Brynn. - Čuo je

njen kikot dok mu je pružala ruku.

- Moraćeš da mi vjeruješ, obećavam da te neću pustiti da padneš.

- Brynn. - zagrmeo je dok mu je osećaj užasa iz njegovih snova prolazio glavom. Otvorio

je oči ali mu je Brynn svojom rukom zaklonila pogled.

- Molim te samo me prati, ubijaš svu zabavu. Sad sedi, vidiš da nije tako strašno. Moj otac

me je doveo ovde kad sam imala devet godina i to je bio najmagičniji momenat u mom životu.

- Mogu li sad da otvorim oči. - upitao je.

- Ne još, prvo moraš da legneš na stomak.

Legao je na stomak a ono što je video kada ih je otvorio mu je oduzelo dah.

- Moj Bože. - mogao je da udahne miris talasa koji su udarali u liticu visoku dvesta stopa.

- Zar nije predivno? Dok ti je glava nad liticom zar nemaš osjećaj kao da letiš? - Nije

odgovorio. - Kada čujem zvuk talasa i vetra –sva se naježim.

- Naježiti. - nije bila reč koju je osećao Brand u tom trenutku, pre je to bila sreća i

ushićenje koja je strujala njegovim venama i oduzimala mu dah. Grayclif je bio izgrađen na

samoj litici u Doveru ali on do tada nije osećao takvu radost. Njegovo lice je zračilo osmehom

kada je Brynn uhvatila njegov pogled.

- Vidiš li sada zašto je majka bila zabrinuta?

Nasmejao se i rukama obuhvativši njeno lice Brand je nježno poljubio.

- Od kada te znam, svakim danom se zahvaljujem Bogu što nisam pogubio tvog oca.

- A zašto nisi? - pitala je vidno iznenađena.

- Zato što je hrabar. On je pravi ratnik i zaslužuje moje postovanje.

- Zašto mi govoriš da zahvaljuješ Bogu što si ga poštedeo?

- Da sam ga ubio...ti bi me mrzela.

- Mislim da te ne bi dugo mrzela. Bar bih te ubila strelom.

Brandov osmeh je bio dubok i mešao se sa predivnim zvukom talasa. Mislila je da nije čula ništa

133.


lepše od toga, do momenta kada je Brand zagrlio i rekao kako želi da je odvede kući i pokaže joj

svu svoju ljubav u njihovom toplom krevetu. Silazeći sa stepenica, Dante je prvi vido njihov

dolazak. Nasmešio se dok je prolazeći pored njih rekao Brandu

- Wiliam ce ti odrubiti glavu.

- Zasto?

- Stigli su tvoji psi i terorisali su ga pola sata dok nisu pojurili jadnog Shreder-a i skinuli mu

krzno.

- Merde. A gde su sad? - upitao je prateci Dantea

- Posle tebe. - rekao je Dante otvarajući vrata. Psi su ga osetili čim je zakoračio u hol i

skoro otkinuli lance dok im je prilazio. Nasmejao se bratu i Brynndok im je govorio da su

Wiliamovi ljudi umokrili gaće.

- Prilično su divlji. - rekla je Brynn vireći iza Danteovih leđa.

- Može biti. - rekao je Brand dok je oštro zazviždao. Velika srebrna griva je krenula ka

njemu a Brand je krenuo da je pomazi. - Jesam ti nedostajao, Whisper? - pitao je dok je mazio.

- I ti si meni nedostajala, moja damo! - Wiliam se priblizavao Brandy dok je pas počeo da

reži i laje. - Whisper? Pa mogao si da nađeš i bolje ime. Ako tvoji divljaci napadnu i jednog od

mojih ljudi –moraju da pakuju kofere. - rekao je dok je odlazio.

- Brynn, dođi da pomaziš moje pse.

- Neka ,hvala.

- Moraćeš da se sprijateljiš sa njima i ješće ti iz ruke. - rekao je Brand.

I sama pomisao da stavi prste u njihovu dlaku je Brynn razljutila, ali videći da je Brand ozbiljan

polako je krenula. Gledajući u tamne oči-Brynn je spustila svoje prste u meku dlaku.

- Polako Whisper. - smješio se Brand znajući da je Whisper bezazlena. Ali to njegova

supruga nije znala. Uzela je komad mesa i pružila ga psu koji ga je istog momenta progutao.

- A šta ćemo sa druga dva psa. - pitala je Brynn.

- Ti nitkovi će uzeti ono što žele i bez pitanja.

- Hmmm, isto kao i njihov gospodar. Kako se zovu? - pitala je radoznalo. Nasmejao se.

- Haos i Sreder. Ne moraš da ih diraš, oni su više lovci nego ljubimci.

Zatvorivsi oći i moleći se u sebi polako je počela da im prilazi uzevši po komad ovčetine od

134.


Dantea.

- Polako. - rekla je dok su psi rezali na njega. Brand je bio spreman da zaustavi pse u

slučaju da je napadnu. Pljuvačka i vruć dah su dodirnule njenu kozu a ona je pažljivo pomazila

Haosa. Crni pas ju je liznuo i Brynn je sa olakšanjem izdahnula. Brand je pustio Whisper i

okrenuo se ka Danteu.

- Trebali bi smo da povedemo moju suprugu boj, ima moć da pripitomi svakoga divljaka.

- Nay, moj gospodaru, ti si najveći divljak ali te još nisam pripitomila.

- Istina. - odgovorio je Brand dok je spustao svoje lice prema njoj. Nježno je dotakavši

usnama tiho joj je rekao - Naterala si me da podivljam.

Zacrvenela se dok je pogledom tražila Dantea ali on je već otišao. Zagrlila je svog supruga i

naslonila se na njegovo čvrsto i toplo telo. Udisao je njen miris osećajući kako je meka kao

somot. Nasmešio joj se dok je kretala prema vratima. Gledao je dok ga je njeno telo dozivalo a

zatim je krenuo za njom grleći je. Njegov poljubac je prekinuo prigušen uzdah.

- Izvinite gospodaru. - Pogledao je u mladoga uljeza.

- Šta je bilo, zar ne vidiš da ljubim svoju ženu?

- Izvinjavam se gospodaru, čuvar me je poslao da vam kažem da dolaze posetioci.

- Nose li zastave?

- Nay, gospodaru.

- U redu, obavestite gardu, odmah dolazim.

- Pošalji Dantea...potreban si mi. - rekla je Brynn.

- DANTE! - pozvao je brata dok se ovaj igrao sa Haosom. - Dolaze posetioci, vidi ko su i

obavesti me. Biću sa Brynn u odajama.

Odlazeci sa rukom prebačenom preko Brynninih leđa psi su ih pratili u stopu. Zaustavio ga je

zvuk režanja. Samo je jedna osoba mogla da izazove takvu uznemirenost kod Whisper. Duboko

je udahnuo I krenuo prema Danteu.

- Sačekaj! - rekao je pre neko što je njegov brat uspeo da otvori vrata. Dante je zastao i

okrenuo se prema Brandu. Brand je prošao kroz vrata dok su ga psi u tišini pratili. Wiliam je

izašao u hol da vidi šta se dešava u momentu dok je Dante ostavio otvorena vrata. Nemo je

pogledao Brynn ali ona je samo slegla ramenima i okrenula se Brandu. Ko god da je bio napolju

naveo je njenog supruga da posumnja u samo jednu osobu.

135.


- Brand. - pozvala ga je i spustila dlan na njegovo rame dok joj je srce tuklo u grudima.

Nije je ni pogledao dok su mu oči pratile crnu priliku koja je prilazila Avarlochu.

- Bože-imaj milosti. - Wiliamov glas joj je naježio kožu a srce nateralo da lupa. Tih izdah

njenog supruga joj je rekao ono sto je već znala. Brandove oči su bile sklopljene, kao da je

poričao ono što je i sam znao. Okružena sa najmanje petnaest konjanika, crna prilika se

priblizavala a šok na licima Brandovih ljudi je govorio ono što je već znala.

- Šta da radimo? - Danteov dubok glas je prekinuo tišinu.- Sretnite je na mostu i vidite šta

hoće. - Dante je došao do brata. - Jednostavno joj zalupi vrata pred nosom. - rekao je dok je

Brand dizao ruku da umiri Wiliama. Brynn se okrenula ka Vojvodi, ali on je skrenuo pogled.

Želela je da vrišti, da plače. Nije mogla da mrdne dok je gledala Dantea u sedlu.

- Ne budi glup Brand. - rekao je Vojvoda od Normandije. Ali Brand nije čuo. Njegove oči

nisu napustale tamnu žensku priliku koja se približavala. Dante se vratio u dvorac. Pogledao je

Brynn dok se obraćao Brandu.

- Želi da zatraži utočište zbog svoga oca.

- Zasto?

- Nije rekla, želi jedino da priča sa tobom.

Avarloch je bio okružen smrtnom tišinom, niko nije ni disao. Jedini zvuk je dolazio od Whisper

koja je režala kod gospodarevih nogu. Brandov pogled nije napustao žensku priliku.

- Pustite je da uđe. - rekao je glasom kojem niko nije smeo da se usprotivi. Niko sem

Brynn. Okrenuvsi se ka Brandu, naterala ga je da je poglea.

- Ne moram ni da pitam da li je to Colette d Mason, ali sudeći po tebi-jeste. Ali da te pitam

gospodaru, zašto je puštaš u moj dom? Zašto se ne obazireš na moja osećanja? - Stiskajući

zube, sama je odgovorila - Voliš je. Još uvjek je voliš i uvek ćeš je voleti više od mene.

- TIŠINA! - prasnuo je Brand dok su mu oči bile ledene.- Bićeš tiha ili ću te udaljiti.

- Dobro-ćutaću. - rekla je sa odlučnošću. Po prvi put je njegov pogled napustio žensku

priliku koja je dolazila u Avarloch.

Brand se okrenuo i stao sa Wiliamom i njenim ocem.

- Sve će biti u redu. - skoro je šapnuo plašeći se da kaže bilo šta drugo.

Potrazio je Brynnin pogled ali je ona okrenula glavu u stranu. Colett de Mason je ulazila u

Avarloch dok je njen plašt vijorio za njom. Kada je ugledala Branda polako je skinula kapuljaču.

136.


- Budala. - Wiliam je bio zgađen dok je napuštao prostoriju.

Colett nije ni trepnula dok je Vojvoda od Normandije odlazio, a njena lepota i staloženost su

skoro začudili Brynn dok je gledala pažljivim, vatrenim pogledom.

- Gospodaru. - glas Colette de Mason bio je uzdah. Uhvatila je krajeve svoje somotske

haljine i naklonila se Brandu. Dok se uspravljla otkrila je svoje tamne suzne oči. Drhtavom

nježnom rukom je dotakla obraz ali je Brand uhvatio njen zglob zaustavivši je.

- Zašto si došla? - upitao je oštro.

Gledajući okolo i ugledavši Brynn pogledala je Branda.

- Želela bih da govorim sa gospodarom nasamo.

Gledao je u nju i konačno odgovorio

- U redu.

Colette mu se nasmešila čekajući da joj odgovori. Ali nije. Besno gledajući, Brynn je videla

hladan izraz na suprugovom licu dok je gledao Colette. Odvezivajući mantil, Colette se okrenula

primamljivo stavljajuci Brandovu ruku na svoje rame. Kosa kao lan je pala na njegove prste. I da

Brynn nije pobegla u hol, mogla je da vidi da njen suprug nije udisao miris poput ruže-već je

gledao u nju, svoju suprugu.

137.


SEDAMNAESTO POGLAVLJE

William je prošao kroz kapiju,režući zrak svojom prisutnošću dok je psovao. Debelim nogama

je brzo prelazio preko polja koja su okruživala Avarloch. Krenuo je prema šumi. Strašna srdžba

je prkosila hladnoći dok mu je rezala meso. Nije osjetio ništa, nije mogao misliti ni na što osim da

slomi francuskoj kučki mali vrat kao tanku grančicu. Mislio je da više nikada neće ponovo vidjeti

Lady Colette de Marson, ali ona je bila ovdje! Dovoljno loše je bilo što je morao gledati jednog

od najboljeg ratnika za kojeg je ikada znao kako slabi i pada pod vlast zavodnice, ali sada će i

Lady Brynna biti uništena. William je pomislio na kćerku Lord Richard Dumont dok je gazio korov

i travu svojim teškim kožnim čizmama. Vidjeo je njeno lice u cvjetovima koji su pobjedili

hladnoću. Nije bilo žene poput nje u čitavoj Engleskoj, William je bio siguran u to. Takav život,

takva vatra i strast, treba dati čovjeku koji smatra da nije ništa-dati čovjeku kojeg je volio kao

vlastitog sina, prokleta budala. Bacio je pehar koji je još nosio na drvo.

- Prokleta da si, Colette de Marson. Neću ti dopustiti da ih uništiš.

Tamno obećanje je odjeknulo kroz šumu a ptice koje su bile smještene visoko na granama su

kriknule od straha i poletjele. Vojvoda od Normandije je to jedva primjetio, sivog tinjajućeg

pogleda smještenog iznad šume.

- Ne, nikada.

Brynna je uletila u svoju sobu i pokidala haljinu sa sebe. Požurila je do garderobe prevrteći po

svojoj odjeći sve dok nije pronašla smeđu haljinu za jahanje i tešku vunenu tuniku.

- Brynna! - Očev glas je tutnjao kroz vrata prije nego je pokucao.

- Trenutak, molim vas. - rekla j, kližući u novu odjeću. Obrisala je suze iz očiju sa rukom i

krenula prema vratima. Kad je Richard vidjeo svoju kčer, srce mu se razbilo na komade.

- Brynna . . .

Odmakla se iz dometa njegovih ruku i okrenula da potraži čizme. Brzo se kretala, bez

razmišljanja-moralo je da bude tako, jer ako dozvoli svom umu da misli....

- Gdje su mi čizme? - Uzviknula je, riječi su joj napukle dok ju je glas izdavao.

138.


- Brynnafar...

- Mogu se boriti protiv duha, oče. - Prije nego se uspjela zaustaviti, riječi su tekle sa njenih

usana. - Ali ne protiv žene od krvi i mesa koja će živjeti u mom domu. Ženu koju voli svim svojim

srcem koje mu je ostalo.

Ne znajući kako je dospjela tamo, Brynna je bila u očevim rukama, tješući se sa ljubavi za

koju je gotovo zaboravila da je ima.

- Kćeri. - šapnuo joj je, i pustila je suze da joj teku i padaju na široko rame jedinog čovjeka

koji ju je volio.- Povesti ću te u Normandy sa mnom. Ne moraš ostati ovdje i.........

- Ne, naprotiv. - uzviknula je, brišući oči odlučnošću koju je njen otac prepoznao i kojoj se

divio.

- Volim ga, oče. Moram ostati.

Lord Richard se blago nasmješio,odmičući kćer da je pogleda u oči.

- Onda ćeš se boriti za njega?

Brynna ironično izvrnu usne.

- Već si previše vremena provo sa vojvodom Williamom.- Uzdahnula je, dopuštajući

osmijehu da raste s njegovim. - Pokušat ću! – Iskreno ,nije imala drugog izbora.Ostavljajući

Brandona, pretvorilo bi je u mučenika...iako i ako ostane, biće isto.

- Stvarno si kćer svoje majke, Brynnafar Grenalyn. - Smješući se zbog punog imena kojeg

joj je njena majka dala, Brynna poljubi očev grubi obraz i odmaknu se od njega.

- Upravo sada, zaista, moram jahati,- da budem daleko odavde i skupim svoje nerazumne

misli.

Vezala je kožni remen oko struka i svezala svoju kosu u debelu pletenicu bakra niz leđa.

- Povedi Dantea sa sobom, kćeri, ili nekog od mojih ljudi. - Suosjećajno se namršti na

oca.

- Od kada ja trebam pratnju da bih jahala kroz vlastito zemljište?

- Ne trebaš, ali učini to kako bih bio srećan.- Zbog njegove zabrinutosti grijalo ju je oko

srca.zakoračila je napred i stavila mu ruke oko vrata.

- U redu. Naći ću nekoga. Obećavam.

Lord Richard je kimnuo glavom; onda, prije nego je uspio reći bilo šta, i zato što je brzo

morala ići jer inače ne bi ni otišla, gledao je u svoju kćer kako napušta sobu. Duboko je

139.


uzdahnuo i odlučio otići u kuhinju da bi nešto pojeo. Srce mu je govorilo da nađe Lorda Branda

Risande, ali njegov um se nije složio sa tom idejom, shvatajući da za vlastitu sigurnost

Normanskog viteza, bolje je da napuni trbuh nego da se umješa.

Brynna je izašla iz dvorca Avarloch, u skladu sa obećanjem svog oca, nije išla sama. Pored

peta je bio njen pas, Chaos.

S pogledom oštrim kao u sokola, Brand je gledao Colette dok je koračala po galeriji. Nije

propustio ni jedan trenutak njenog pokreta, uključujući i prste sa kojima je stezala i puštala

samot haljine. Uhvatio je čvrst, nervozni trzaj njene usne i svilenkaste blijede vlasi koje su se

raspršili van kad se brzo okrenula, nastavljajući svoj ljuti marš.

- Pa? - Brand je upita tiho.

Colette je na trenutak stala prije nego je bacila ruke na svoje lice i počela plakati.

- Otac me je obećao zvijeri, Brand.

- Pa. - Nejasno je odgovorio. Zar nije i Brynna bila prisiljena da se uda za zvijer? I zar se

nije suočila sa svojom sudbinom bez suza? - Mnoge žene su prisiljene da se udaju za muškarca

kojeg ne vole.

Colette je virila na njega preko drhtavih ruku.

- Ne mogu! Ne mogu! On je divljak!

Brand je pronašao stolicu sa visokim naslonom i sjeo u nju. Na trenutak je pomislio da ode

kod nje, da je utješi. Ali ubrzo je shvatio da je ta utjeha smišljena kako bi ju držao u rukama.

Uopšte nije imao želju da ponovo osjeti njeno tijelo u svom naručju. Mislio je, ako bi je opet

nekada ponovo vidjeo, bio bi u iskušenju da joj oprosti. Kada joj je dozvolio ulazak u Avarloch,

činilo mu se dobro jer joj može postaviti pitanje koje ga je mučilo. I evo, sad je bila tu, a jedino

na što je mogao misliti je bila Brynna. Enfer (pakao) njegova žena ga je ponovo vratila u život.

Tihi osmjeh mu je dodirivao rubove usana dok se prisjećao kako je besmisleno dobro ljubiti je

po zastrašujućem vjetru koji je duvao u njihova lica, preteći da će ih baciti u oblake. Zatvorio je

oči zbog uspomene na njene pune usne dok je sipala otrov na njega. Zaista je imala prgavu

narav, ali se nije raspravljala ili bacati pogrdne reči na njega kad je vikao na nju da ušuti.

Jednostavno ga je pogledala kao da joj je otrgnuo srce iz grudi i održavao krvavi nered pored

140.


njenog lica. Isuse, povredio ju je. Tiho je izdahnuo. Zašto je ženski senzibilitet tako osjetljiv?

Muškarcima je bolje bez njih, odlučio je. Oui, onda se ne bi morao brinuti zbog donešene

odluke posle koje mu je bilo žao nakon par udisaja.

- Moraš se vratiti svom ocu. - rekao je Colette. - Ne možeš ostati ovdje.Napravio sam

pogr.....

- Ne, ne, molim te, moj gospodaru! - Skoči na njega i sruši mu se pred noge. - Dopusti mi

da ostanem do proljeća, molim vas. Do tada, moj otac će zaboraviti da me oženi za zvijer i

možeš ići sa mnom da razgovaraš s njim.

- I reći mu šta? - Brand iznenada povika. Očima je bjesnio u nju poput udara groma u

stablo. - Šta ću reći tvom ocu? Trebam li mu tražiti oprost za još jednu sramotu koju je njegova

kćer navukla na njegovo ime? Trebam li mu reći da zaboravi jer tvoje srce ne pripada nikome?

Da treba izbrisati činjenicu iz glave da ona širi noge za bilo kojeg muškarca koji je poželi?

Čudno, ove reči nisu opekle ženu na njegovim nogama, ili nije shvatila ili marila da ono što je

čula, su bile iskrene optužne. I ako je Brand bio manje kunzumirao bijes koji je ključao u njemu,

bijes koji mu je bio potreban da rana zaraste, primjetio je da je Colette bilo briga šta misli o njoj.

Dizući se na koljena, smjestila je ovoj pogled izravno na njegov.

- Već si me jednom poslao daleko. Molim te, nemoj to učiniti opet.. Jer ovoga puta neću ni

doći do prednjih vrata, već ću si oduzeti život.

- Nećeš si oduzeti život. Previše voliš sebe.

Gledajući u njega, Colette se čudila. Bio je veličanstven kao nebo pred oluju. Ali ona je

poznavala drugačijeg Brand Risande. Znala je Lorda Brand Strastvenog, čovjek čija ga je

radost oblikovala, pravila ga tako živim da je ona morala trčati kako bi održala korak s njim.

Sjetila se ljubavi u njegovom aqua pogledu koji je koristio kada ju je nježno kupao, blago je

milovajući sa svojim snažnim rukama, i slatki ukus njegovih usana kada je poljubi. Oui, imala je

moć nad njim. Samo ga mora podsjetiti na to.

- Brand. - Glas joj je zvučao poput predenja. Smjestila je svoj tamni, proganjajući pogled

na njegovo lice. Vidjela je bijes kada je susrela njegov pogled, ali ga je ignorirala. Podigla je ruku

na njegov obraz.- Ako si me ikada volio, sada mi pomozi.

- Ne govori mi o ljubavi. Ne dugujem ti ništa. Oženio sam drugu i želim da budem

slobodan od tebe.

141.


Onog trenutka kada je izrekao reči, znao je da su istinite. Više je nije želio sanjati. Bila je

ovdje, i nije je želio.

- Znam za tvoje vjenčanje, Brand. - Vrhom prsta mu je dodirnula usnu da ga

ušutka, ignorirajući njegove želje.- Priča o tvojoj borbi sa Sir Richard Dumont se brzo proširila po

zemlji. Znam da si bio prisiljen da oženiš njegovi Saxonsku kćer kako bi zadržao ovu zemlju....

- Želio sam da je oženim. - Brand je prekinu, boreći se da sabere misli dok je poznati miris

Colette napao njegova čula.

- Voliš li je?

Tišina.

- Ona je divna. - Colette tijelo se nagelo gore poput oblaka sve dok joj struk nije bio

smješten između njegovih mišićnih bedara. Brand zatvori oči zbog samog pogleda na njeno lice,

tako blizu njegovom, i usne koje je jednom silovao dok je uživao u njenom okusu.

- Colette. - Uzdahnuo je njeno ime, i njegovim ušima je to neobučno zvučalo.

- Volim te, Brand. - Nageo se glavu na mekane prste koji su mu dodirivali obraz. Otvorio je

oči. Na trenutak je očekivao da vidi kosu boje polirane bronze koja je bila upetljana oko njegovih

prstiju dok je podizao to preljepo lice pred njim. Gotovo je bio iznenađen što vidi Colette. Sklonio

je svoje ruke.

- Mogu li ostati, gospodaru? Molim vas. - Slatki dah ga je milovao, vraćajući ga na

neželjne uspomene onih dana kada su bili zajedno.

- Ne, Colette. - Stao je na noge, gurajući je dalje od sebe. - Ujutro ćeš otići.

- Ne mogu! - Zavijala je i bacila mu se na noge. - Molim te, ne teraj me. Hladno je i umreću

prije nego dođem do Canterbury. - Ušutjela je na trenutak da bi mogla čuti njegov odgovor.

Kada ništa nije rekao, nastavila je. - Oh, molim te Brand. Moj zaručnik me je već tukao. Bojim se

ići kući.

Brand je pogledao dole na svjetlo plavu kosu. Imao je potrebu da je dotakne. Prokleta da je ,i

prokleta Brynna također. Nije bio bezdušni gad.

- U redu. Možeš ostati dok ne razmislim šta ću sa tobom. Ali, Colette,dok si ovdje, kloni

me se, i kloni se moje žene. Ne želim više da joj povredim osjećaje, nego što je sada vređa tvoje

prisustvo ovdje.

Colette je obrisala oči i zagledala se u njega sa iznenadnom iskrom bijesa u njenom pogledu.

142.


- Da te ne znam, rekla bih da si zaljubljen u svoju saxonsku ženu.

Brand ju je ostavio bez odgovora. Nije ga zaslužila, ali to nije bio razlog zbog koga je šutio.

Srce mu je prebrzo udaralo u grudima da bi mogao bilo šta reći. Vidjevši Colette dokazalo mu je

da još u njegovom srcu postoji mjesto koje može voljeti ženu. Oblio ga je hladan znoj dok je

išao prema njenoj sobi. Ljubav!

Božija krvi, mogao bi se probosti mačem i završiti s tim-to jeste, ako ga zaljubljivanje u svoju

preljepu ženu prvo ne ubije.

Brynna je brzo jahala. Hladan vjetar joj je kidao pluća i prolazio kroz kosu, udarajući

pletenicom po leđima jer je jahala sve brže i brže. Chaos je zadržao ljut tempo pokraj njenog

konja. Ušla je u šumu bez zaustavljanja i na trenutak je osjetila suze na licu prije nego joj ih

vjetar odnjeo. Njen konj je kidao zemlju kopitama u šumi, dajući strašno upozorenje manjim

stvorenjima da pobjegnu ili će ih zgaziti. Bijela para je izlazila iz nosnica njenog pastuha prije

nego je nestajala u ledenom zraku. I ipak je Brynna terala konja da ide jače, izbjegavajući

drveća i niske grane, zbog želje da izbjegne bol koja je bila jedan korak iza nje, od kad je lord

Brand Risande ušao u Avarloch. Pastuh se iznenada podigao na zadnje mišićave noge,

iznenađen nečim na njegovom putu. Brynna je pokušala da se drži, ali je životinja išla prebrzo, i

odjednom je stala, i oba konja i jahača su pala na hladnu zemlju prekrivenom snjegom. Posle

nekoliko sati Brynna se probudila, grijući se pored vatre koja je gorjela nekoliko inča dalje od nje.

Velika silueta se nadvila nad nju. Htjela je vrisnuti, ali je onda snažna bol eksplodirala njenom

glavom.

- Polako ljepa gospo, to sam samo ja. - William je šaptao blizu njenog lica. Dao joj je svoj

najtopliji osmjeh. - Jako vas je zbacio.

Brynna podiže ruku i stavi na glavu.

- To se dogodilo? Sanjala sam da sam pala sa neba.

William se tiho nasmijao.

- Ne, to se nikada neće dogoditi.

Vratio se do vatre, posvećujući svoju pažnju na komad mesa koji je pekao na inproviziranom

ražnju. Otkinuo je komad prstima i ponudio joj.

- Evo, jedi.

143.


- Šta je to?

- Zec.

Brynna je na trenutak gledala ponudu i pokušala da ustane. Vatra se pojavila pred njenim

očima i ponovo je nazad pala na plašt od koga je William napravio jastuk.

- Još moraš ležati dok ne stigne pomoć, Brynna. - William nježno naredi.

- Ubio si ga?

- Šta? - Gledao je u nju preko plamena sa očima koje su blistale kao polirano srebro.

- S čime ste ubili zeca?

Normanski vojvoda se divljački nasmješi, držeći meso blizu svoga lica da ga pogleda.

- Zašto me to pitate?

Prije nego mu je stigla odgovoriti, slegnuo je ramenima.

- Biti pravi ratnik, on jednom mora iskoristiti sve resurse koje mu je Bog dao.

Brynna je gledala oko male logorske vatre, ali kao što je i sumnjala, nije vidjela ni bodež, ni

mač, ni luk. Sjećala se da je vojvoda otišao iz Avarloch samo sa peharom u ruci.

- Da li ga je Chaos ubio? - Upitala je sa velikim zanosom poštovanja čovjeka kojeg je

smatrala čudovištem. Na zvuk njegovog imena, veliki crni pas ljeno podiže glavu iz sna i

pogleda u nju.

- Ne. - William je lizao prste i nastavio sa žvakanjem mesa koje je stavio u usta. - Kad bih

ti rekao da sam svojim rukama ubio životinju, šta bi djevojko mislila o meni? - Upitao je.

- Naprotiv. - Brynna je odgovorila, zureći u njega. - Možda jednostavno želim znati koliko

opasan zaista može biti moj novi prijatelj.

William se nasmijao, bacajući komad mesa Chaosu. Brynna je gledala vojvodu i zamišljala ga

kako prolazi kroz gustu šumu poput neukroćene zvijeri koja juri svoj pljen.

- Mogu biti vrlo opasan, ljepa damo, ali nikad za vas.

Brynna se nasmješila. Vjerovala mu je. Pozitivno je izgledao pored gustih grmova, i gustih

debala. Sjene koje su plesale preko njegovog lica i očiju su bile od plamena vatre i još više su

naglašavale njegov divljački izgled. Ali glas mu je bio nježan, njegovi dugi prsti delikatni dok je

kidao komade mesa sa kosti od zeca.

- Šta radiš ovdje? - Pitala ga je

- Mogao bih te to isto pitati. - Pogled joj je odlutao na tamno nebo iznad nje. Slab uzdah joj

144.


je pobjegao dok je mislima bila okrenuta ka Brandonu. Pitala se šta je radio u ovom trenutku. Da

li je bio sa Colette?

- Morala sam pobjeći na neko vreme.

- Kao i ja. - William joj je rekao, razumijući bol koju je vidio u njenim očima.

Brynna je ponovo pokušala da sjedne, ali Williamova velika ruka na ramenu ju je zaustavila.

- Budi mirna.

- Ne, moram se vratiti. - Rekla je, boreći se sa zidom koji ju je spračavao da se kreće.

- Vratićeš se Brynna, ali ne sada. Nemamo konje, a dug je put da bi hodali.

Zaustavila se.

- Nemamo konje? Ali....... - pogledala je po maloj čistini. - Gdje je moj pastuh?

William je na trenutak šutio, zureći u njene oči; zatim je sjeo na svoja bedra i pogledao u

vatru.

- Tvoj konj je polomio vrat kada je pao.

Kao što je i sumnjao, Brynna je zatvorila oči da spreči nalet suza koje su joj se skupile.

- Nisam ga trebala gurati tako jako. - Jecala je, u nemogućnosti da zadrži tugu koja ju je

mučila.

William je zurio u plamen, poštujući u tišini njene suze, znajući da nije samo pala sa svog

konja. Kao ženi joj se mnogo divio dok bi druge psovao zbog njihove tuge. Njegov bijes prema

Brand i Colette se još jednom zapalio.

- Brynna. - počeo je polako, pažljivo, puštajući svoje srebrene oči da je nađu u polumraku.

- Kada se vratiš u Avarloch, morate skupiti svu svoju snagu za koju znam da posjedujete.

Koristite se ženskom lukavstvu kojem vas je Bog blagoslovio. I vjeruj mi ženo, - William je

uzdahnuo, gledajući je. - blagoslovio te je sa puno toga. Pripremite se sada za bitku.

- Ali....

- Ne. - zaustavio ju je. - Pripremi se upravo sada, Brynna, inače se ne trudi vraćati. Znam

koliko je svog srca dao Colette de Marson. Ne znam koliko ga je ostalo sa njom, tako, pripremi

se za veliku bitku.- Vučiji izraz mu je prešao preko lica. - Možeš odustati, predati se. Ali nećeš.

Brynna je obrisala oči i gledala u brutalnog ratnika. Kimnula je sa novom odlučnošću, sa

plamenom u očima, i William joj je kimnuo natrag. Ponudio joj je novi komad zečetine i ovaj put

ga je prihvatila.

145.


- Imate monstruozan ugled, moj lorde William. - iznenada mu je rekla.

Zabacio je glavu i nasmijao se.

- Zaradio sam ga.

Brynna ga je proučavala. Mišići su igrali u njegovoj vilici i vratu dok je žvakao, kidajući sočno

meso. Sjedio je na jednoj nozi savijenoj na prsima, ruka mu je visila preko koljena i Brynna je

shvatila kako je upečatljiv taj čovjek bio ispod te kose i grubog ponašanja. Uhvatio ju je kako ga

gleda i podigao svoja bradata usta u prodoran osmjeh.

- Pričaj mi o svojim bitkama, William.

Vojvoda je bacio još mesa Chaos. Zastao je na trenutak, kao da nešto prevrće po mislima;

zatim je podigao svoj pogled i pustio da pređe preko nje, sve dok nije zadrhtala na takvo

divljaštvo koje je vidjela tamo.

- Zakuni se na vjernost meni, Brynna Risande, i ispričaću ti priču koju će tvoja djeca

pričati svojoj djeci.

- Vjernost. - Ona se nasmija, ali gladni bijes u njegovim očima joj je rekao da misli ozbiljno.

- Ali ja nisam vitez. - s nevjericom ga je podsjetila.

- Istina, ali ti si ipak ratnik. Teče ti u krvi. Vidio sam to. Odana si svom oci i svom domu. I

znam da ćeš biti odana Brandu. Sada ti tražim da meni budeš odana i podjeliću sa tobom nešto

što niko drugi ne zna. Čak ni tvoj muž.

- Ali ja sam Saxon. - Brynna ga je podsjetila, sa novim iskrama u njenim očima.

William se blago nasmješi i Brynnu je ponovo pogodila nježna priroda ovog slavnog divljaka.

- Uskoro neće biti važno kako se ko naziva. Hoćete li mi se zakleti, ljepa gospo?

Uhvativši vatru u njegovim očima i mekani zlatni sjaj vatre koje se kupalo u jezeru,

veličanstveno svijetlo, Brynna je ozbiljno rasla.

- Da, zaklinjem se.

Normanski vojvoda je ustao i kleknuo pred njom. Polako ju je uspravio u sjedeći položaj,

pitajući je da li joj je udobno. Uvjeravala ga je da je, uzbuđena i pomalo ošamućena od onoga

što će tražiti od nje.

- Tako. - Rekao je kada je bila dovoljno stabilna da sama sjedi bez njegove pomoći.

Brynna se dva puta morala prisjetiti da oni nisu bili djeca koja su se potajno zaklinjala nad

krvlju da će zauvjek biti prijatelji. Spustio je pogled ravno na nju a ona je imala osjećaj da je svo

146.


ovo bio san. Ovdje je bila da se zakune na odanost Normanu!-čovjek koji se pojavio pre njom

kao svjetlost vatre, preteći i zapovjednički kao što je se predpostavilo da je. Ali bio je puno više

od toga, rekla je sebi ,nejasno svjestan da je Chaos ustao sa svog mjesta i sjeo pokraj tamnog

ratnika. Vojvoda William od Normandy je bio čovjek kojem su prvo vladali mudrost i duhovitost,

pamet i snaga poslje toga a ne obrnuto.

- Ponovite za mnom. - William je rekao uz pucketanje vatre. - Ja, lady Brynna

Risande, žena Lorda Brand Risande od Avarloch, zaklinjem se na vjernost vojvodi William od

Normandy. Zalažem se na vjernost i čast na moj život u Božijim očoma.

Brynna ponovi zakletvu, a kada je završila, William uze obe njene ruke, stavi ih u svoje i

poljubi svaku. Brynna uzdahnu.

- Osjećam se glupo.

- Ne. - prošaputa. Strast koja se rasplamsala u njegovom pogledu nateralo je Brynnu da

vidi drugog čovjeka. Kada je William ponovo progovorio, glas mu je bio dubok i nizak, i Brynna

se zaklela da je čula kako mu srce kuca u grudima.

- Brynna. - Zloćudno joj se povjeri.- Da li si ikada čula za malo selo na jugu koje se zove

Hastings?

147.


OSAMNAESTO POGLAVLJE

Brand je ušao u dvoranu dvorca. Baklje koje su gorjele sa obje strane su se pokolebale i

oslabile kada je prošao pored njih. Tražio je Lord Richard, nadajući se, zbog dobra starog viteza,

da je imao dobar razlog što je dopustio da njegova kći ode na jahanje sa samo jednim psom

pored nje. Brynne nije već dugo bilo, i svaki trenutak koji je prolazio, Brand je sve više bijesnio

na njenog oca. Znao je da je bio previše oštar prema svojoj ženi kada joj je rekao da će je

isterati iz dvorane. Ali, dovraga, trebao je vremena da razmisli a to nije mogao jer je ona pričala

o tome kako je on mnogo volio Colette. Božijih mu zubi, oči njegove žene su tako gorjele da se

htjeo zauvjek izgubiti u njima. Vidjeo je tugu u njima, kao i prkos, i opsovao je u sebi. Nije

shvatao zašto je imala problema da mu vjeruje. Da li je mislila ako je dozvolio ulazak Colette u

Avarloch da je značilo da će pobjeći s njom? Prisjetio se njezina gnjeva kada je našla svoju

sluškinju Rebeccu da ga kupa. Takođe ga je i optužila da želi i Alysiu. Prokleta da je jer mu

nikada nije vjerovala. Čovjek bi pomislio da je nepovjerljive prirode, da je njegova žena izdana

umjesto njega. Moraće da priča s njom o tome. Voljela ga je. Morao ju je uvjeriti da on nikada ne

bi izdao takvu ljubav. Grijala mu se koža kao da je plameni jezik prešao preko njega na pomisao

da ga voli. Mislio je da je ljepa kada ju je prvi put vidjeo, ali neodoljiva kombinacija nježnosti i

strasti koju mu je dala, osjetio je da se smekšava. Srce mu je oživjelo jer je mislio na njen

senzualni pogled, njen prekrasan osmjeh koji ga je tjerao da zaboravi na prošlost i da ne misli ni

na šta osim na nju. Duboko je uzdahnuo, prosjećajući se slabih jecaja koje je izvukao iz nje.

Silazeći niz stepenice, uočio je Lord Richard kako ulazi u dvorac.

- Gdje si bio? - Brand ga upita oštro, staloženo silazeći.

- U štali. - Lord Richard ga ravnodušno pogleda prije nego je nastavio ulazak u veliku

dvoranu.

- Gdje mi je supruga? - Brand je nastavio svoj spori silazak, ne obazireći se na činjenicu

da se Richard jedva zaustavio da ga pogleda. - Peter mi je rekao da je otišla sama, osim sa

jednim mojim psom. - Prizor Branda je bio malo obeshrabrujuć za Lord Richard Dumont. Živjeti

u dvorcu s njim, djeleći vino i smjeh, gotovo je zaboravio kakav je Brand lukavi, nemilosrdni

ratnik bio kojeg je sreo na bojnom polju. Ali on nije mogao zaboraviti, pogotove ne sada,

148.


gledajući u Brandonove oči smrtonosne kao i njegov mač. Gladajući ga bilo je kao da

posmatrao mir pred oluju-oluju koja bi mogla uništiti sve na putu. - Gdje je otišla? - Brand ga je

ponovo upitao.Tamnoplave oči su bile uperene u Richard sve dok nije došao do njega.

- Otišla je jahati. - Richard se uspravno suoči sa zetom. Osjetila je doveo do savršenstva,

i stvarno je bio svjestan svakog pokreta koji je mladi vitez napravio, bez obzira na

omalovažavanje .Posmatrao je Brandonove ruke kako mu vise sa strane pored mača.

- Jahati. - To je bila više izjava nego pitanje, i onda mu se Brand sumorno nasmješio, a taj

osmjeh je govorio da tamni vitez ne vjeruje Richardu.

- Mojoj kćeri je bilo potrebno da se oslobodi sramote koje ste joj danas priredili, Lorde

Brand. - Richard je rekao stisnutih zubi, ne mareći za posljedice.

Na trenutak je ratnik problijedi i shvatio, a zatim je žaljenje preplavilo Branda. Ali borio se sa

svojim emocijama kao divljak kad bi se suočio u borbi protiv neprijatelja. On se možda zaljubio u

svoju ženu,ali nikada više neće dopustiti da emocije vladaju njime. U razmaku jednog momenta,

bitka koju je Brand vodio sa sobom jasno se vidjela na njegovom licu. Morao je zaustaviti ono

što osjeća za Brynnu prije nego bude kasno. Oui, morao se zaustaviti jer ako bi to dopustio,

mogao bi voljeti još više i dublje, sa više strasti nego što je volio Colette. Lord Richard se čudio

kako kćerin muž ponovo postaje zatvoren i ponovo se počinje mijenjati pred njegovim očima.

Gledao je kako se samokontrola rađa samo da bi se ponovo osvojila. I trajala je samo trenutak

prije nego li se pobjedonosni ratnik vratio. A sada ratnik nije ništa činio da sakrije svoj bijes.

- Gdje je otišla i zašto se još uvjek nije vratila? - Brand je zahtjevao.

- Zašto? Zašto pitaš? - Richard je ključao, namrgovivši se. - Nije te briga hoće li se ona

vratiti ili ne. - Mrzio je sebe u tom trenutku jer se pogubio pred ovim čovjekom i što je dao

kćerkinu ruku bitangi bez srca. Nadao se da će Brand zavoljeti njegovu kćer, da će Brynna

nekako uspjeti savladati njegovu odbranu, ali dok je gledao u nepregledne dubine Brandonovih

očiju, njegove nade su izbljedele. - Zar to nije ono što ste čitavo vreme htjeli, Lorde Brand? Da

se ne oženite mojom kćeri.

- Neću biti osramoćen od žene koja me ostavila , jer sam povredio njene osjećaje. - Brand

mu odbrusi.

Richard je zurio u njega. Želio je mrziti ovog Normandijskog gada, želio ga je probosti svojim

149.


mačem, ali njegovo srce je bilo previše slomljeno sa saznanjem kako svojoj kćeri nije uspio ništa

učiniti, nego samo da zuri u Brandov hladan pogled.

- Ako je dovoljno jaka kao što sam je naučio, nikada vam se neće vratiti. - ispljunio je. –

Jahaće, i nastaviće jahati, i nikada se neće vratiti. - Richard je bio previše ljut da bi primjetio

paniku u Brandonovim očima, zbog njegovih reči.

- Moli se, - Brand ga je upozorio hladnim glasom, - da mi se vrati, inače nikada nećeš

vidjeti Normandy.

- Da li mi prijetiš, Brand?

Brand je kimnuo, pogledom pržeći Richarda.

- Oui. I ovog puta vam možda neću pokazati milost..

Dva sata kasnije , Brandonove neredbe su grmile niz hodnike i prolaze u Avarlochu. Želio je

da Dante pripremi dva preostala psa i konje za jahanje. Bilo mu je žao što je povredio ženine

osjećaje, ali nije namjeravao da joj dopusti da ga ostavi zbog toga. Naći će je, i nakon što je

izgrdi što ga je izmučila cijeli dan, besmisleno će je poljubiti, prokleta neka je. Colette je izašla iz

dvorca kada su ljudi bili spremni da odu iz njega. Skupila je plašt čvrsto oko ramena da je zaštiti

od hladnoće, dok je gledala Branda kako se penje na svog crnog pastuha, i sa uvojcima kose

koja mu je padala preko čela. Njezin tamnocrveni plašt se odizao sa ramena kako je vijetar

puhao. Navukla je kapuljaču na glavu i potrčala prema njemu, ali joj je vijetar ponovo oduvao

kapuljaču. Kosa joj se prosula iza nje kao oreol oko glave. Na vrhu svog konja, Brand ju je

gledao sa kapuljačom preko očiju dok ga je zima grizla za tijelo. Vratio se u ono vreme kada je

jednom napuštao Graycliff i odlazio u bitku na Barona Hawthorn ljude, u vreme kada je

napuštanje nje paralo dušu. Ona bi izjurila iz Graycliffa, izgledajući kao i sada, da mu da

posljednji pozdrav. Skočivši iz svog sedla, podigao bi je gore u ruke da bi udahnuo njen miris, da

osjeti njeno tijelo tako čvrsto pritisnuto uz svoje, da joj šapne svoju ljubav u uho. Sada je stiskao

zube zbog kašnjenja.

- Brand. - Povikala je, žureći da ga stigne prije nego ode iz Avarloch. Kada je to

učinila, stavila je malu ruku uvučenu u rukavicu na njegovo bedro i pogledala ga širom otvorenih

očiju. - Nedostajaćeš mi, moj voljeni. - Brand se nasmijao, ali nije bilo traga veselja u tom zvuku.

- Zašto ideš za tom ženom? Pusti je, Brand, i ostani sa mnom.

150.


- Uđi unutra, Colette.

- Nisi mi odgovorio na pitanje. Zašto ideš za njom? - Ponovila je, pokušavajući da zadrži

mekoću u svom glasu.

Tanak osmjeh mu se pojavio na usnama kada je pogledao dole sa konja u nju.

- Jer, Colette, njen miris me je zaveo.

Blagi razmak njenih nosnica pokazao je Brandu da su njegove reči imale uticaja na nju, ali je

onda stavila osmjeh sličan njegovom.

- William je takođe otišao, moj lorde. Zar niste primjetili? Možda su zajedno.

Brandonov pastuh se uznemirio i protestovao jer ga je njegov jahač stisnuo bedrima.

- To nije važno. - Brand je uzvratio. - Nemaju sve žene problama sa čuvanjem nogu da

budu zatvorene. - Udarao je uzdama, naglo krenuvši. - I , Colette, - dodao je, okretajući svog

konja da se susretne ponovo u lice s njom. - ako me sledeći put nazoveš ‘ moj voljeni ‘,otkinuću

ti jezik iz usta.

Ni najmanje pogođena njegovom pretnjom, Colette de Marson zanosno se osmjehnu

Brandonovom mlađem bratu, koji je bio snažno građen. Zauzvrat, Dante joj se prezivo

osmjehnuo zbog čega su mu se jamnice pojavile na obrazima. Hladni povjetarac je odpuhao

crni pramen kose preko njegovog svjetlucavog sjaja očiju, prikrivajući, samo na trenutak

gađenje koje je osjećao.

Šuma se uzdigla pred Brandom poput hiljade jeka vrata, zovu......odaziva.

Zatresao je glavu da razbistri misli, ali slika dugih, krivudavih hodnika samo se promjenila u

Coletteino lice. Lice anđela koji je poslan da ga uništi, Brand je ljutito pomislio. Više nije bilo

suza koje bi prolio zbog nje-iako su jednom padale poput kiše, poplavile njegovo srce, njegovu

vlastitu dušu. Nije više bilo težnje da viče kao nordijski luđak, došavši do ludila zbog potisnute

ljutnje. Bol koja ga je potpuno progutala je nestala. Ništa nije ostalo, osim smrtonosne

obamrlosti koja je pokrivala njegovo srce, pokušavajući da ga štiti od ljubavi koja mu je postala

neprijatelj. Dante je dojahao pored njega, primjećujući poznate senke u bratovim očima, ćutao

je. Nije se mogao složiti sa svakim ko bi mu rekao da Brand više ne osjeća nikakvu strast.

Štoviše, neko je samo trebao pogledati izvan burnog plavo-zelenog oceana da bi vidjeo vatru

151.


koja je nekada tako jako svjetljela. Dante je znao iz prve ruke zašto su Branda zvali „Strastveni“.

Poput mača sa dvije oštrice, probijao se kroz život, puštajući energiju da mu se ispuni u venama

sve dok je smjeh odjekivao bogato i stvarno, pružajući onima oko njega da se pridruže njegovoj

radosti. Ali njegova tama je bila smrtonosna kao što je i njegovo svjetlo bilo uzbudljivo. Kada je

Brand jahao u bitku, njegova strast nije ekshumirala nego zapalila, i svako ko se borio uz

njegovu stranu, kao što je to Dante radio, mogao je osjetiti kako život pulsira iz njega.

Ratnik je i dalje živjeo, Dante je znao, prisjećajući se vještine i bijesa koji je njegov brat

koristio za osvajanje Lord Richardaove vojske. Emocije su još bjesnile u njemu. Brand je samo

zamjenio svoj smjeh sa tugom, ali je još uvjek osjećao. Još uvjek je živjeo. Negdje je vatra još

gorjela. I zato što ga je Dante dobro poznavao, bio je jedini koji je prepoznao plamen u

Brandovim očima kad god je pogledao u svoju ženu.

- Zabrinut sam da joj se nešto nije dogodilo. - Dante se usudio reći, održavajući svog

konja uz Brandonovog.

Brand je mirno zadržao svoj pogled na upetljana stabala ispred njih.

- Njezin otac me je uvjeravao da ona zna ove šume kao da su dio njene vlastite sobe.

- Oui, ali još uvjek brinem.

Neko vreme su šutjeli.

- Kao i ja, Dante.

Srdačan osmjeh je odjeknuo u tišini sumraka, odjekivao u mraku, teških grana i pronalazeći

put od ušiju muškaraca koji su putovali po vlažnosti, po tlu prekrivenom listovima. Brand je

zaustavio konja, osluškivajući. William.

- Ovim putem. - naredio je, udarajući uzdama konja, usmjeravajući ga prema poznatom

zvuku.„Možda su zajedno.“ Colettein glas mu se rugao. Whisper i Shredder su zavijali i lajali

zanosno zbog otkrića dok je Chaos odgovarao na njihove zvukove preko blagog grebena u

daljini.

- Našli su nas. - William je čučnuo uz vatru i pogledao u divnu ženu koja je sjedela pokraj

njega. Nasmješio se, iako nagovještaj razočarenja se nije izgubio u Brynna.

- Zapamtite, najpošteniji je od svih mojih odanih ratnika, - nježno je šaputao dok su se

zvukovi konja rasli sve glasnije, - bitka te čeka, a ja čekam na tvoju pobjedu.

152.


- Da, moj lorde. - Brynna je stisnula njegovu veliku ruku, a zatim ga brzo poljubila u obraz.

- I ja takođe čekam tvoju. - William je podigao prst na njenu usnu i ostavio ga tamo. Na

trenutak Brynna je pomislila da ju je ušutkao, ali oči za koje je jednom mislila da su divljačke

odmarale su se poput latica na njenom licu,upijajući je kao da je gleda posljednji put.

- Brynna, znaj da ćeš mi uvjek biti dragocjena, i ako se ikada osjetiš nevoljeno, sjeti se da

te tvoj budući kralj iskreno voli.

Suze su joj ispunile oči, i William je duboko uzdahnuo prije nego se digao na noge i stao

iznad nje.

- Obrišite suze, damo, vaš muž se približava.

Između uzdaha je promjenio glas. Brynnin prijatelj je otišao, a na njegovom mjestu je stajao

čovjek sa veličanstvenim autoritetom posmatrajući šumu u polutami pripremajući se na optužbe

za koje je znao da će biti bačene na njega. Brynna je pokušala ustati kada je vidjela Branda, ali

zbog bola u glavi joj se zateturalo. Zatvorila je oči na tami koja je pretila da će je preuzeti. Čula

je mužev glas kao nalet smrznutok zraka na koži.

- Ovo izgleda udobno, William. - Brand je rekao izlazeći na malu čistinu. Pogled mu je pao

na Brynnu kako sjedi pored plamena, izgledajući poprilično omamljeno.

- Oui, je. - William se nasmješio, ali mu je glas bio ukočen i svjež kao zimski zrak. - Ali, na

žalost, ne za tvoju ženu. Zbačena je sa svog konja i povređena je.

Brand je u jednom trenutku skočio sa sedla a u drugom klečao pored nje.

- Koliko teško si povređena? - Zbog nježne zabrinutosti u njegovim očima, htjela ga je

uvjeriti da rana nije bila ozbiljna.

- Samo moja glava. - tiho mu je rekla. Stavio je prste na njenu glavu, pregledavajući je

nježno dok su se bakeni nabori vlasi provlačili kroz prste. - Nema otvorene rane, samo čvoruga

veličine moje šake.

Topli dah iz njegovih usta je padao na Brynnin obraz i ona je poželjela da okrene glavu kako

bi ga poljubila, ali je njen muž već bio na nogama. Suočio se s Williamom sa ljutitim pogledom u

njegovim očima, da je Dante skočio sa konja dok se oprezno približavao bratu.

- Zašto je nisi vratio u Avarloch, William? - Upitao ga je Brand, dok mu je glas režao na

njega. Dva ratnika su se na trenutak posmatrala prije nego je William odgovorio.

- Došao sam pješice, a damin konj je umro od pada.

153.


- Koliko dugo si bio ovdje sa njom?

William se dobroćudno nasmješio prijatelju, ali bilo je vatre u njegovim dubokum sivim očima-

vatra od koje se nadao da njihovo prijateljstvo neće izgorjeti. Ova scena je bila poznata Brandu,

a William je znao na što njegov prijatelj misli. Morao je stati na kraj tim mislima; ne da pokušava

Branda ubjediti u istinu, nego mu dopuštajući da sam donese zaključak.

- Dovoljno da joj uradim jedinu stvar od koje strepiš.

Brynna je ispustila zvuk protesta, ali je je Brandonov mač izvučen iz korica paralizovao.

Polirani čelik, blistav kao tečnost gnjeva, bio je uperen u Normandijskog vojvodu.

- Brand, skloni svoj mač. - Dante je zakoračio prema svom bratu, ne vjerujući u ono što

vidi. Ali William se nije povukao, njegove oči nisu napuštale Brandonovo lice.

Brandonov pogled je bio divlji sa strahom i bijesom, ruke mu zadrhtiše, uzrokovajući da mu

oštrica zadrhti pred njim. Ne, Brynna, molim te. Srce u grudima mu je tuklo tako žestoko da je

osjetio gađenje.

- Jesi li, William. Reci mi?

- Ne, prijatelju. - William mu je odgovorio tiho, mirno. - Reci ti meni.

Šutnja je visila poput zlokobnog platna a Brand je zurio preko oštrice u osobu u kojoj je imao

povjerenja još od kada je bio dječak. Suočen s demonima koje je izdaja stvorila, opet je teturao

na ivici ponora. Ali ovo je bio William. Da li bi ga njegov najdraži prijatelj doista izdao? Brand je

odmah znao odgovor. Spustio je mač.

- Molim te da mi oprostiš, William. - S jednim korakom unapred William mu se približio i

lagano ga ošamario po obrazu.

- Već učinjeno, ami (prijatelju).- Okrenuo se i potapšao Danteovu ruku zatim krenuo

prema konjima. - Ali nemoj pokušati ponovo, inače ću ti izvaditi crijeva pred preljepim očima

tvoje žene. - viknuo je preko ramena.

Odlagajući mač, Brand je pogledao dole na Brynnu. Čuo je bratove korake kako je napuštao

čistinu. Srce mu se stegnulo zbog nečega što nije mogao poreći. Bog neka mu pomogne, gubio

se. Spustio je ruku na usne i zatvorio oči. Da li je bio u opasnosti ako si dozvoli da je voli?

Ustuknu je, odjednom shvatajući da ljubav koju je osjećao za Brynnu je bila mnogo intenzivnija

nego ljubav koju je osjećao za Colette. Ali Brynna nije bila Colette. Nije bila sebična, razmaženo

derište. Dokazala je odanost svom domu i svim ljudima koji su bili u očevoj skrbi. Bila je puna

154.


strpljenja i ljubavi prema njemu, čak i kada se ponašao kao barbarin kako ga je zvala. Dovraga,

već ga je odvela do ruba svijeta, a on ju je pratio. Slijepo, ni najmanje! Ali, umjesto pada,

pokazala mu je kako se leti. Kleknuo je do nje, i privukao joj ruku do svojih usana.

- A ti? Hoćeš li mi i ti takođe oprostiti, Brynna?

- Da. - odmah je prošaputala, gotovo ostajući bez daha od njegovog prodirnog

pogleda. Željela mu je reći kako se istopila od njegovog pogleda poput meda na suncu. - Brand,

ja... - Htjela je reći više, ali njegovi prsti su prešli preko njene usne.

- Šššš, pođimo kući, Brynna. Moraš se pripaziti nekoliko dana. - Gurnuo je ruke ispod

nje, podizajući je u naručje sa hladnog tla kao da je bila bez težine. Protrljao je obrazom po vrhu

njene glave, a onda pustio usne da se dugo zadrže u njihovom poljubcu. Trebao je biti ljut na

nju jer ga je toliko zabrinula, ali odahnuo je kada ju je ponovo imao u naručju. Čvrsto se držeću

uz njegove grudi, Brynna je zatvorila oči i pustila da je muški miris opije, što je i uradilo, budeći

joj sva čula, praveći joj male varnice od kojih se rastopila u njegovom naručju. Duboko je

udahnula, odmarajući glavu u dubini njegovih ramena. Podigla je lice gore da se okupa u

baršunastoj toplini njegovog vrata. Brand je mogao osjetiti ženine usne na svojoj koži. Osjetio je

val toplote niz leđa. Tiho je zastenjao, noseći je do svog konja, želeći poslati Williama i brata

daleko da je može uzeti ovdje gdje su i stajali. Dodirivajući čvrsta bedra s jednom rukom, stisnuo

ih je a onda pomilovao. Toplina je silazila od pupka do koljena.

- Brynna. - šapnuo je ,usporavajući korak. Reči koje je izgovorio su zvučale kao da ih je

neko rekao protiv njegove volje. Želio joj je reći kako je srećan što ju je našao, i sama pomisao

na to da ga je mogla ostaviti dovodila do ludila. Brynna je čekala da nastavi, ali nije rekao više

ništa. Samo ju je još jače držao, pritiskajući obraz uz njenu glavu. Glas mu je bio težak, koji se

stezao od želje da bude oslobođen. Želje, ne ljubavi, rekla je sama sebi.

- Da li je Colette još uvjek u Avarloch? - Upitala ga je bez podizanja glave.

- Jeste. - Brand je odgovorio. Osjetio je kako se Brynna ukočila u njegovim rukama pa je

uzdahnuo.- I neću dopustiti svojoj ženi da pobjegne svaki put kada progovorim sa djevojkom.

Ti i ja moramo pričati o tvom nedostatku povjerenja, Brynna. -Bljesak ljutnje je bio u njenom

pogledu kada je podigla glavu i zagledala se u njega.

- Moj nedostatak.......- Bila je tako ljuta da nije mogla završiti rečenicu. Posle par trenutaka

pronašla je svoj glas. - Koji razlog si mi dao da ti mogu vjerovati? Ne samo da pokušavaš sakriti

155.


istinu da još voliš Colette, nego si je pustio u moj dom, a onda si me učinio svojom ženom

jednostavno da bi zadovoljio svoju požudu u svojim divljačkim normandijskim slabinama, a

sada mi se rugaš što si doveo svoju voljenu u moju kuću i da mi se i ona takođe može smijati u

lice.

Brand se zaustavio i podledao dole u nju. Bio je u iskušenju da je baci.

- Rekao sam ti da je ne volim. Očito je da imaš poteškoća da mi vjeruješ-drugi razgovor

koji ćemo imati uskoro. - Ponovo je krenuo. - Oprostiću ti što si me optužila da ti se rugam, ili što

si nešto drugo dopuštaš jer razumjem da te čvoruga na glavi napravila ludom.

Brand je došao do konja i podigao je u sedlo. Nije bio nježan, ali zbog brzog pokreta glave,

imala je osjećaj da će povratiti.Pokušala se odmaknuti od njega ali ju je stavio između svojih

čvrstih bedara, uvijajući ruku oko struka, povukao ju je nazad.

- Poslaću Alysia da se brine o tebi čim se vratimo. - Glas mu je bio hladan i ravan. –

Prestani se vrpoljeti u mom krilu. Poželjeću voditi ljubav s tobom pa ću te još više povrediti.

Brynna je htjela vrištati. Još jedan konj je polako došao uz Branda. Podigla je pogled. Čelične

sive oči su susrele u tišini njene, ali Williamova poruka je bila jasna, i zagrmila je u Brynninoj

bolnoj glavi.

„Zapamti, najpošteniji je od svih mojih ratnika, bitka čeka na vas, a ja čekam na vašu pobjedu.“

156.


DEVETNAESTO POGLAVLJE

Brynna se durila u krevetu, dok je Alysia uzahnula nad gospodaričinom netaknutom večerom.

- Morate jesti kako bi ste povratili snagu moja gospo. - Sluškinja je ponovo uzdahnula

kada je pokušala Brynni dati pladanj a ona ju ponovo odgurnula.

- Snagu već imam. - Brynna se pjenila. - Dovoljno snage da siđem dole i izvadim onoj

vještici Colette oči iz glave.

Alysiane oči su se još više raširile,a onda se zamišljeno nasmijala.

- Mislim da bi svaka žena u Avarloch dala svoje prvorođeno djete da bi to vidjela.

Brynna je okrenula i podigla glavu sa debelog jastuka na kojem je bila naslonjena i pogledala

u sluškinju.

- Zar je ona već toliko loša?

- Da. - Alysia je kimnula i sjela na ivicu Brynninog kreveta. - Kada vidi Dantea, ona zrači

poput željeza bačenog u plamen. Jedini čovjek na koga ne obraća pažnju je vojvoda William.

Brynna nije znala da li bi prije psovala drolju ili plakala nad boli zbog droljinog ponašanja koji

je najvjerovatnije bio uzrok njen muž. Brzo je odlučila da neće plakati. Brand je odlučio dopustiti

Colette da ostane u Avarloch, bez obzira koje muke mu je zadavala. Sve dok on može gledati u

njene svetlu lanenu kosu, njene braon oči..... Brynna se borila kontrolirati bijes koji je bio u njoj.

Kako bi se ikada mogla boriti protiv Colette de Marson? Brand ju je volio, i uvjek će. Bio je i

previše zauzet svojom voljenom da nije posjetio ženu od kada ju je doveo kući. Brynna je

kipjela na samo sjećanje kako ju je kao bespomoćnu bebu nosio dok je prolazio pored one

nasmijane vještice. Donjeo ju je ravno do njenog kreveta i spustio je tamo bez riječi. Šakama je

uhvatila hladne šipke kreveta, stežući zubima da izbjegne poplavu suza koje su se borile da

panu. Pustiću ga da provede dan sa tom zavodnicom, udahnula je. Neka Colette slomi i ono

malo srca što mu je ostalo. To je i zaslužio.

- Ne želim znati šta radi s njom, Alysia, da li si me čula?

- Ali moja gospo, on čak nije....

- Da li si me čula? - Bryannin glas je bio poput oštrog bodeža.

- Da.

157.


- Dobro. Možeš ići. I uzmi ovaj pladanj sa sobom.

Alysia kimnu glavom i uze pladanj s kreveta. Vidjela je u Brynnin blistavim očima bol, i

izvučene male usne koje su zadržavale tugu.

- Postoji li neko da ga pošaljem kod vas? Možda vašeg oca?

- Ne. - Brynna je odgovorila. Bila je umorna od toga da joj otac konstantno vidi njenu

tugu. Već mu je bilo dovoljno teško jer je znao da je on bio razlog zbog čega je sada Brand

ovdje. Ona ga neće još mučiti. Pomislila je na oči boje čelika,mekih poput baršuna. - Pošalji po

Vojvodu Williama. Željela bih razgovarati s njim.

- On je otišao, moja gospo.

- Otišao? - Brynna se uspravila u krevetu. Oči su joj bile kao golemi tanjuri kada je

trepnula. Prstima je stisnula plahte dok se nisu zgrčili. - Kada?

- Rano jutros. Razgovarao je sa Lord Brand neko vreme a zatim je okupio svoje ljude i

otišao.

Alysia je željela spustiti pladanj i otrčati svojoj gospodarici. Sluškinja nikada nije vidjela takvu

prazninu u nečijim očima na način na koji je proganjao Bryannu u ovom trenutku. Ali kao što je

brzo i došla ,tako je i otišla.

- Hvala ti, Alysia. - Brynna je rekla uz svu pribranost koju je mogla skupiti.

Otpustila je djevojku sa kratkim kimanjem glave. Čim je sluškinja otišla, Brynna je bacila glavu

na jastuk. Znači, normandijska zvijer je napustila Avarloch bez oproštaja. Kako je mogao?

Brynna je pokušala zaustaviti suze, ali više nije mogla. Rekla je sama sebi da William od

Normandy nije ništa nego divljak. Bila je u pravu čitavo vreme u vezi njega. Bio je hladan, kao i

njen muž. Pa, mogla je biti poput njih, da ne mari za nikoga. Brynna sama sebi rekla te stvari,

ali njeno srce je bjesnilo protiv njenih misli, i bez obzira koliko jako pokušavala, suze su joj

padale sve do mraka i tada je ušla u san.

Brand je sjedio na stolici od bijelog hrasta koja je bila presvučena sa jastukom a poleđina je

bila izvezena u bogatim bojama zelenog i žutog grba Lorda Dumonta. Uprkos veličini vatre iz

središnjeg ognjišta, velika dvorana Avarloch je bila hladna. Prsti jedne Brandonove ruke su

pratile trag bakrenih spisa na srebrenom peharu koji je ljeno stajao na stolu ispred njega, dok je

158.


drugom rukom lagano prolazio kroz kosu. Bio je sam osim Whispera, koji mu je leŽao ispod

nogu u dubokom snu. Brandonove oči su bile fiksirane na nejasne bakrene spise pehara. Srebro

je bilo fino napravljeno, isklesano sa likom žene, glavom zabačenom unazad u ekstazi dok se

njen voljeni nadvio nad njom, obasipajući vrat poljubcima. Cvijeće je procvalo nevidljive boje oko

para, a grane zamršene poput ljubavnikovog zagrljaja. Vodili su ljubav u šumi, Brand je pomislio,

baš kao što je to mislio uraditi s Brynnom prije nego ju je doveo kući. Baš kao što je Colette

radila sa Alexanderom prije nego ga je ubio. Sjene su plesale pred njegovim očima sve dok su

mu se misli nisu vratile na mjesto gdje je izgubio ono nekada što je imao. Colette. Izdaja.

- Kurvo! - Rukom je zgrabio pehar i bacio ga na zid. Whisper skoči na noge i tiho zacvili

dok je kružio, zatim se ponovo vratio i legao dole.

- Brand?

Glas je bio čista svila, kao da anđeo uzdiše. Brand je prepoznao zvuk koji je čuo toliko puta

da ga je i sanjao posle toga. Pogledao je gore, rukama pokrivajući lice.

- Colette, ostavi me.

- Ne, moj gospodaru. - Muzika njenog glasa je odjeknula kroz dvoranu sa slatkom

nevinosti i svilenom ženstvenosti koja je natapljala njegovu dušu i ostavljala ga umornog. - Nisi

me posjetio od kada sam došla ovdje, niti ste me pozvali u vaše odaje. - Colette se kretala

prema njemu kao da je klizila. - Molim te, reci mi zašto?

Brand ju je gledao na pola spuštenih kapaka, umornim očima. Zrak oko nje je plesao kao da

je prožet toplinom.

- Zašto poričeš ono što je očito svima jasno ovdje, čak i tvojoj ženi? - Colette ga je nježno

pitala kako je prilazila sve bliže, kružeći oko stola da dođe do njega, prstiMa dodirivala površinu.

- Ne poričem ništa. - Brand je rekao, ali ona je dolazila sve bliže....bliže. Bila je kao

dolazeći san koji je postojao u svjetlosti vatre bacajući svoj zlatni sjaj na njenu kosu. – Colette....

zvuk njegova glasa je izazvao još jedno cviljenje psa pod njegovim nogama. - zašto si me

izdala?

- Nisam izdala našu ljubav, Brand. Nikada te nisam prestala voljeti. - Poput utvare, došla

je do njega, savijajući se u koljenima do njegove stolice. - Nisam mislila ni na koga osim na tebe,

još od kada si me prisilio da napustim Graycliff. Izdala? Ne moja ljubavi, ti si taj koji je mene

izdao oženivši drugu.

159.


Milovala mu je bedro, tiho se smješući na njega. Brand je zatvorio oči. Nije bilo vatre koja je

bjesnula u njemu da je uzme......Nije postojalo ništa. Čak ga je i njegova ljutnja napustila.

Brynna. Um mu je zateturao, postajući težak od slatkog vina kojeg je pio cjelu veče.

- Ne mogu joj dati svoje srce zbog tebe, Colette.

- Zato što tvoje srce pripada meni, Brand. - Ispravila ga je.

Otvorio je oči, gledajući je kako klizi između njegovih nogu, gore do njegovog tijelo, dok joj

lice nije bilo blizu njegovog, sve dok nije podigao pogled u ravnini tih očiju o kojima je noćima

sanjao. Polako je stavio ruku na njeno lice i dodirivao joj obraz sa svojim prstima. Dodir je

izvukao mek uzdah iz Colette. Htjela je da se približi da ga poljubi kada je polumračnu tamu u

njegovim očima ispunila blistava vidljivost plavih očiju. Zaustavila se, pogođena neizrecivom

tugom koja je izašla van i sudarila se o golemim zidovima dvorane.

- Uzela si toliko toga od mene Colette.

- Voli me ponovo, Brand, i ja ću ti oterati svu bol koju sam ti nanjela. Ostavi svoju ženu. Idi

daleko od nje. Nije me briga. Ispuni me ponovo svojom ljubavi, i obećavam ti.....

I čak kada je i govorila, Brand je odmahivao glavom.Položio je prst na njenu usnu da je utiša.

- Ne, Colette. To je ono što ti pokušavam reći. Odbijam da volim bilo koga. Čak i

tebe. - Podigao je njenu ruku sa svog bedra i ustao iz stolice.

- Brand! - Colette je skočila na noge dok je on odlazio iz velike dvorane. - Ako me ne

možeš voljeti, onda barem vodi ljubav sa mnom. Sjećaš se? - Molila ga je, vukući ga za ruku

kako bi se mogao okrenuti i pogledati je. - Sjeti se kako sam se osjećala ispod tebe.

Brand je pogledao njene oči pa se tiho nasmijao, ali zvuk je prouzrokovao još jedno cviljenje

koje je dolazilo od Whispera. Govorio je polako, tek sada otkrivajući veliku istinu i tako glupo se

osjećajući jer je prije nije vidjeo.

- Moja žena nikada neće biti zadovoljna samo sa mojom požudom jer ona želi moju

ljubav, dok ljubav nikada za tebe nije bila dovoljna, Colette. Ti si srećna samo kad imaš nekoga

da stavi svoj mač u tvoje delikantne korice. Bilo čiji mač. - Odmakao se od nje. - Bojim se da

sam postao kao ti, moj slatki anđele, samo što nisam postao tako odvratan da tebe želim.

Tako smrtonosna ljepota koja je Brandonu dala moć, da je sa samim smješkom na licu

Colette oduzeo dah, iako je kletva bila upućena njoj.

160.


- Naći ću drugoga ko će mi zagrijati krevet. - obećala mu je. - I kidaću ti srce večeras.

Odmahnuo je glavom, i dalje se smješući.

- Ja nemam srce, Colette. Uživaj.

Kao da je naređenje bilo izrečeno, Whisper je pratio svog gospodara iz velike dvorane i gore

na dugo krivudavo stubište do vrata Brynnine spavaće sobe. Brand je ušao u ženinu sobu, baš

kao i prošle noći posle kada je zaspala. Zurio je u nju kako čvrsto spava u njenom vlastitom

krevetu. U kaminu se vatra stišala do samoga žara, ali još uvjek ju je mogao vidjeti. Mjesečina je

prolazila kroz drvene šalukatre svojim srebrenastim zrakama po ženskoj košulji koja je držala

obline iz senzualnik uglova. Gusta bakrena kosa joj je milovala lice. Brandovi prsti su krenuli da

je dotaknu, da osjeti vatru koja ju je obavijala. Ali spustio je ruku sa strane. Bojao se da Brynni

nikada neće moći dati ono što je htjela-ono što je zaslužila. Željela je da joj govori slatka

obećanja dok je uzima, a on ih nije mogao izgovoriti.Htjela je ljubav i bio je previše uplašen da

bi joj je dao. Ipak, tijelo mu je drhtalo na sam pogled na nju. Srce mu je tuklo kada ga je gledala

sa druge strane prostorije, njeno lice ga je progonilo svakog trenutka dok je bio budan. Brand

zatvori oči i duboko uzdahnu. Rekao je sam sebi da večeras neće uzeti Brynnu niti bilo koje

druge noći. Nije mogao dozvoliti da izgubi svoje srce zbog čovjeka koji nikada neće moći dati

ono što joj je potrebno. Ali gledajući sada u nju, znao je da joj nikada neće moći odoljeti. Već ju

je želio. Nevoljno se odmakao od kreveta i otišao do ognjišta. S velikom pažnjom je stavio još

drva na umirajući žar i posmatrao kako se plamen gladno diže na tanke komade cjepanica.

Nova toplina je ispunila sobu dok je zauzimao svoje uobičajno mjesto na stolici nasuprot

Bryanninog kreveta, kako bi je mogao gledati dok ona sanja. Nije želio razmišljati o tome zašto

je osjećao potrebu da bude ovdje s njom, niti se preispitivao. Jednostavno ju je gledao. Azurne

oči su upijali njenu dužinu, prisjećajući se na nježni miris jasmina koji je opijaoa njegova osjetila

kada je bio blizu i te blistave oči ispunjene strasti, iskrenosti i ljubavi koju je izgubio. Slušao je

pjesmu njenog dubokog, ritmičkog disanja i ubrzo je zaspao u stolici.

*Brand je u tami silazio dole niz krivudave hodnike. Čizme su mu lagano tapkale, gore udarajući

vitlo od prašine i pljesniv miris se stopio sa mirisom ruže i gardenija. Bila je negdje ovdje.

Colette. Vrata na kraju hodnika su bila otvorena poput razjapljenih usta zmaja čekajući da

proguta njegovo povjerenje i ljubav, dok su ga vrata s druge strane zvala ukletim glasovima,

zabranjivajući mu da uđe. S postavljenim pogledom, Brand je krenuo izravno prema posljednjim

161.


vratima. Ovog puta kada je stigao, nije pao na koljena zbog prizora svog anđela kako smjerno

čuči u travi. Uzela si mi sve. Neko se kretao među stablima, i Brand je podigao pogled,

očekivajući da će vidjeti Alexander.*

- Probudi se, Brand. - To je bila Brynna. Nasmješio se, gledajući u nju. - Probudi se, i

ponovo ću te oživjeti. - Pruži mu savršenu ružu. Prstima je nježno prelazila preko njegovih,

zaštitujući ih od trnja. Nešto zadrhti u njegovoj duši zbog njenog dodira, a reči je izgovorila sa

takvim smislom. - Probudi se i pusti me da te volim. Probudi se.

Brand otvori oči. Bilo je jutro, a on je zurio u beskrajna polja smaragdno zelenih očiju.

Udahnuo je, gubeći se u ljubavi koje je našao u Brynnin očima. Kosa joj je padala kao plamen

iznad njegovih zglobova držeći se za stolicu. Nasmijao se na nju jer se nagela na njega.

- San te progoni. - Rekla je svjesno.

- Oui.

Brynna ga je na trenutak posmatrala, sa zabrinutim smaragdnim očima; odjednom su

potamnule kao da se sjena spustila na njih, i onda se okrenula zbog naleta suza. Otišla je do

kreveta i sjela, okrenuta prema prozoru. Ne gledajući u njega, uzela je češalj i počela češljati

svoju gustu kosu.

- Šta radiš ovdje?

Brand ju je posmatrao. Gledao je kako joj kosa prijanja na grudi i želio se igrati sa vatrenim

loknama, da je dodirne tako senzualno kao što ju je i njena kosa dodirivala.

- Ja sam tvoj muž. Gdje bi drugo trebao provesti noć?

- Možda u mom krevetu. - Uzvratila je kratko prije nego ga je pogledala. - Ili sa Colette.

- Brynna. - Brand je njeno ime izgovorio sa takvom nježnošću da je željela plakati od tvog

zvuka. - Ja ne želim Colette. A da želim, bio bih iskren s tobom od početka. Laganje dovodi do

nepovjerenja, a ja previše cijenim povjerenje. Kako možeš da to ne znaš do sada?

Podigla je pogled na njega dok je govorio, a njena ljepota ga je dozivala s drugog kraja sobe,

privlačeći ga njoj.

- Ovdje sam s tobom. Ovdje želim biti.

- Ali ti si sanjao nju. Šta to znači Brand? - Poštenje i i bolna radoznalost u njenom glasu

mu je srcu stvaralo bol. - Reci mi, preklinjem te. Zašto dopuštaš da me tvoja božica proganja

162.


kao i tebe?

Brand je odmahnuo glavom.

- Ti si božica, ljepa Brynna. - Posmatrao ju je očima koje su izgubile nešto i koje su

čeznule za tim. Zaboravila je disati. Njegova glad ju je pozivala, ali nije se micala od svog

kreveta. - Tvoja kosa je poput gladnih plamena koji gore kada mi dotaknu kožu. - Hrapavo je

rekao, dižeći se sa stolice. Brand je osjetio kako joj se odlučnost topila kada je za nekoliko

trenutaka stajao ispred nje, njegove preljepe oči su gorjele u njene. - Tvoj osmjeh obnavlja moju

dušu. - Dodir njegovog pogleda je bio gotovo kao i fizički koji ju je zarobio sve dok nije osjetila

vrtoglavicu. Teško dišućii, zatvorila je oči u samoodbrani od strasti koju je imao. Kleknuo je pred

njom i stavio njenu ruku na svoju usnu. Poljubio ju je na zapešću. - Tako si preljepa.

- Ne.

- Oui.

Glas mu je prekrio njezin, zavodljiv, sirov i potpuno muški. Prstima je klizio preko njenih

obraza do mekih krivulja njenih usana.

- Želim probati nektar tih usana. Želim se namakati u strasti života koja pulsira u

tebi. Hoćeš li mi pomoći, Brynna?

Pomaknuo se bliže njoj, sve dok usnama nije očešao njene a onda jezikom počeo da je kuša

kao što je i rekao da će uraditi. Brynna je bila izgubljena u Brandovim poljubcima-intimnim,

intezivnim, žestokim i nježnim.

- Brand....- jedva je odgovorila od poljubaca koje je sve jače davao, a zatim prešao na

dužinu njenog vrata. - Moraš znati ako me uzmeš i ja te izgubim, moje srce će biti slomljeno

poput tvog.

Opijen njezinim plakanjem, Brand je podigao svoje moćno tijelo s nje, drhteći od senzualne

gladi koja je bila tako velika kao i njegova suzdržanost. Prestao ju je ljubiti dovoljno dugo da bi

mogao govoriti, i kad je to i učinio, usnama je prešao preko njenog čela, nosa, obraza, a zatim

ponovo na njenim usnama.

- Znam da ću ti nanjeti bol. - Usne su mu šaputale uz njezine trepavice, hvatajući kristalne

suze koje je pokušala zaustaviti. - Zbog toga sam bio daleko. Samo tražim pomoć od tebe.

Brynna se zagledala u njegove oči kada se povukao i pogledao je. Tamna sjena koju je

vidjela bila je prava kao i njegova želja za njom. Dragi Bože, voljela je ovog muškarca.

163.


- Reci mi kako da ti pomognem, Brand. I uradiću sve što mi kažeš. Toliko te volim, mužu.

Njegov osmjeh je bio ljep kao zora pred buđenjem.

- Znam da me voliš. - Osmjeh mu je malo izbljedio. - Ali ja ne znam kako vratiti ono što mi

je njena izdaja uzela.

- Vrlo dobro. - Brynna je šaputala. - Zahvaljujem što si mi govorio istinu od samog

početka. - Dopustila je da joj osmjeh miluje lice, onda je pocrvenila kada je Brand glasno

uzdahnuo. - Jesam li obnovila tvoju dušu, mužu?

Blagi smjeh i senzualno uzbuđenje se zapetljalo u grlu.

- Jesi li? - Ustao je na svoje noge sa samo-kontrolom koja je iznenadila čak i njega i

stavio joj ruke u svoje. - Osjećaš li se dovoljno dobro da doručkuješ sa mnom? - Pitao je.

Pogledom je prelazio preko nje, dirajući je poput dubokog milovanja. Brynna je kimnula dok se

on zagledao u vlas bakrene kose koja joj je padala preko obraza. - Čekaću te vani pored vrata

dok se ne obučeš.

- Nemaš potrebe da ideš. - Pobunila se. - Ti si moj muž.

Brand se odmakao od nje.

- Oui, ali samo sječanje na tvoje grudi skupi mi se u slabinama, paleći me vatrom za koju

se bojim da se neću moći kontrolisati ako ih opet vidim a da ih ne mogu okusiti.

Njena vlastita vatra se skočila u Brynnu od njegovih reči, strasti u njegovom glasu. Razvratno

joj se osmjehnuo.

- Pričekaću vani. - Ne čekajući njen odgovor, Brand je izašao iz sobe.

Brynnino srce je mahnitalo udaralo u grudima. Brand se sklonio da je zaštiti od sebe. Samo

pomisao na to naterala je da ga voli još više. I bila je to ljubav za njim od koje je strast gorjela

poput divljeg plamena, prolazeći kroz nju, praveći da joj svaki živac zagolica. Boljelo ju je od

potrebe za njim, da osjeti kako ulazi u nju sa svojom sirovom, primitivnom moći. Da čuje kako

izgovara njeno ime dok se kreće u njoj na način kao što ocean udara o stjenovite litice. Ponovo

se nada pojavila u Brynni. Nešto joj je govorilo da su visoki odbrambeni zidovi koje je Brand

podigao oko svog srca počeli da se ruše. Dragi Gospode, ti zidovi su debeli. Ali razumjela je

zašto kada je gledala u njegove oči. Brand je davao sebe u svemu što je radio, uključujući i

ljubav prema Colette. Brynna je shvatila to otvorenih očiju da se vjerovatno ne bi zaljubila u

njega da nije svjedočila onome danu kada je davao sebe na jezeru. Ne bi ga mogla voljeti da ga

164.


nije vidjela kako daje sebe Colette tako lako. Željela je biti voljena sa takvom vrstom potpune

predanosti, s povjerenjem i odanosti, a ona bi mu to zauzvrat isto vratila. Oh, bio je vrijedan

borbe, vrijedan njenog strpljenja. Bio je takva vrsta srca da ako bi ga uspjela osvojiti, pripadao bi

joj zauvjek. I ona će biti pobjednik. Ali za veliku pobjedu treba vremena. Svi pošteni i odani

ratnici su znali za to. Skočila je sa kreveta i obukla haljinu od mekog grimiznog baršuna. Saplela

je kosu u debelu pletenicu koja joj je padala niz leđa i završila sa tankom tijarom sa sitnim

rubinima koje su nježno visile na njenom čelu. Kada je završila sa sređivanjem, ogrnula se

snagom koja će joj biti potrebna da vidi bitku do kraja, a zatim je tiho napustila sobu.

Brand je sjedio izvan njezinih odaja na maloj klupi uz zid, ispruženih nogu. Kada je otvorila

vrata, dočekao ju je sa toplim osmjehom i ustao na noge, spreman da otprati svoju ženu na

jutarnji doručak prvi put od kada su se vjenčali. Gledajući u njega, Brynna je naišla na bazen

bez dna sa plavo-zelenim očima koje su je upijali tako napeto. Pogled mu je putovao preko

njenog lica, pručavajući njene meke obrise.

- Tako si ljepa da mi oduzimaš dah. - Brand joj je rekao, podižući joj ruku do svojih usana.

- I ti moj, mužu. Podigao je pogled s njezine ruke i Brynna je totovo ostala bez daha zbog

senzualnog pogleda koji joj je dao.

- Onda je najbolje da ne gledamo jedno u drugo, da ne bi pali u nesvjest na putu niz

stepenice. - Nasmijala se zbog vizije u njenoj glavi, ali gotovo je prestala kada se njen muž

nasmijao s njom. Njegovo lice se promjenilo, zračilo je od radosti zbog koje je Brynnino srce

ubrzalo. Pitala se bi li ikada mogla preživjeti gledajući u sreću ovoga čovjeka kada bi je ponovo

pronašao.

- Dragi lorde, gospodaru, ali ti jesi tako čudesno prekrasan. - Jedva je disala. Brand je

podigao tamnu obrvu zbog zabavi i iznenađenja. Zatim, uzimajući korak nazad, naklonio joj

se,stvarno,sa skromnim smješkom na usnama.

- Hvala ti........Mislim. - Povukao ju je njemu, pružajući joj dodatnu toplinu svoga

tijela. Stavio je ruke oko njenog struka sve dok nije mogla osjetiti grmljavinu njegovog srca uz

svoje. Oči su mu bile golemi ocean, bez dubinski bazeni. Ali oni više nisu bili prazni. Doista,

emocije koje su se tada vidjele u njima su bile toliko snažne da je Brynna pomislila da ćemu

umrijeti u naručju, i zadovoljno otići. Drhtao je dok je govorio, bojeći se za ono što je osjećao u

165.


tom trenutku moglo bi otići prije nego joj kaže.

- Obećaj mi da nikada nećeš skloniti svoj osmjeh od mene, Brynna. Gledaj me uvjek tako

kao što me sada gledaš, da uživam na suncu u proljeće. Zaklinjem ti se ženo, mogu osjetiti kako

me tvoja ljubav poziva. I obećavam da ću uvjek biti vjeran toj ljubavi.

Brynna je prešla sa vrhovima prstiju preko njegove usne, i gledala kako ih ljubi, znajući da je

govorio istinu. On će joj uvjek biti vjeran. Da, rušila je zidove. Prkosno, usudila se nadati. I u tom

trenutku to nije bilo važno, jedino je znala da više nikada ne želi biti odvojena od njega, niti

trenutak. Bez obzira volio ju je on ili ne, pogled na njega, njegov miris, pružao joj je život.

- A ja ću uvjek biti vjerna svojoj ljubavi za tebe, moj prekrasni ratniče. Obećavam ti to svim

svojim srcem. - Brand ju je poljubio,i konačno glasovi koji su ga proganjali su ušutjeli.

166.


DVADESETO POGLAVLJE

Velika dvorana je bila prepuna ljudi. Zvukovi smjeha se bili pomješani sa lautom i harfom dok

su vitezovi i dame jeli a vazali i kmetovi nazdravljali peharima u raznim zdravicama dobre volje.

Miris paštete od gušterače se pružala zrakom, zajedno sa mirisom svježeg pečenog fazana.

Brynna je ušla u veliku dvoranu, a zatim je pogledala čovjeka koji je hodao pored nje, njena ruka

obavijena oko njegove. Čin i položaj je značio malo Lordu Brand Risande, u stvari, tu činjenicu

je izjasnio čak i kralju. Brandino poštovanje se nije smatralo olaho; trebalo se zaraditi radije

nego da duguje, a davao je svaku priliku da ga se zaradi, tretirajući pošteno sve u Avarloch.

Brynna se nasmješila na muža dok ju je vodio preko dvorane. Ovo je bio njen dom, i iako je njen

otac bio pravedan i pošten čovjek, nikada nije pamtila Avarloch tako ispunjenog životom.

Brendonov pogled je prešao preko mnogih lica, tražeći među gomilom Lord Richard. Kada ga je

našao, stavio je prste u Bryannine i poveo je prema njenom ocu. Lord Richard Dumont je sa

suženim očima gledao par kako mu se približava pitajući se da li je kćerkin osmjeh koji je imala

bio pravi. Sumnjao je u to s obzirom da je jutro prije bila jadna kada je otišao iz njene sobe. Ali,

Richard je zbunjeno podigao obrve, tu nije postojalo ničega skrivenog, ništa proračunato u

toplom osmjehu koji mu je ponudio Lord Brand. Taj čovjek je pozitivno zračio srećom,

ostavljajući Richard Dumont da se čudi šta se to desilo između njegove kćeri i njezinog muža u

posljednja dvadesetčetiri sata.

- Lord Richard. - Brand ga tiho pozdravi kada su stigli do njega.

- Sir. - Brynnin otac mu kratko kimnu, zatim posvetio svoju pažnju kćeri. - Brynnafar. –

Uhvatio ju je za ruku i nježno je povukao zbog poljubca. - Kako si?

- Dobro sam, oče. - Gledala je na oba muškarca. Namrštila se jer je osjećalaočev bijes. –

Šta je? - Oprezno je upitala. Brand joj je odgovorio, uzimajući korak naprijed kako bi se ravno

suočio sa njenim ocem.

- Bojim se da sam imao manjka poštovanja pre neki dan prema tvom ocu. Lord Richard,

molim Vas da prihvatite moje izvinjenje zbog načina kako sam pričao sa vama. Nemam izlike za

ljutnju.

Richard je posmatrao njenog muža što se činilo vječnost za Brynnu. Skoro je mogla vidjeti

167.


kako njen otac traži Brandonovu iskrenost.

- Da sam mislio da si zabrinut za moju kćer u to vrijeme, ja bih.....

- Bio sam. - Brand ga je prekino. - Mnogo više nego što sam spreman priznati. - Okrenuo

je svoj značajan pogled na Brynnu. - Mnogo više.

Richard je pogledao u Brynnu,ali ona nije imala pojma o čemu oni pričaju, tako da mu nije

mogla odgovoriti .Pogođen Brandonovim izvinjenjem i priznanjem emocija za njegovu kćer, Lord

Richard je bio izgubljen da bi nešto rekao, pa je pročistio svoje grlo.

- Vrlo dobro, onda. Prihvatam tvoje izvinjenje.

Brandon mu se nasmješi sa svojim blještavim osmjehom, onaj od kojeg je Brynnu hvatala

nesvjestica. Šapnuo joj je u uho da mora razgovarati sa Danteom, a zatim ju je ostavio sa

njenim ocem.

- Šta se dogodilo između vas dvoje? - Richard je upitao svoju kćer dok ih Brand više nije

mogao čuti. - Zaklinjem se, gledao je u tebe kao zaljubljeni plemić.

Brynnino srce je poskočilo na očeve reči, dok su joj oči stajale na Brandonu, kada je sjedao

pored brata.

- Mislim da mi se muž pretvara u tritona. - Okrenula se da pogleda u oca i tople suze u

njenim očima su ga ganule, iako očigledno da nije imao pojma o čemu govori. -Volim ga oče, -

objasnila je. - i mislim da mi uzvraća ljubav.

Otac joj je nježno nasmješi i stavi ruke na njena ramena.

- To bi bilo previše jednostavno, Brynnafar.

- Ne. - Brynna mu je rekla. Konačno je vjerovala da Brand više ne voli Colette de

Marson. Njegovo srce nije zatvorenik ljubavi, nego straha da ponovo voli. - Njena izdaja ga drži

zatvorenikom. - Richard se okrenuo i pratio kćerin pogled.

Colette de Marson je ušla u dvoranu pod rukom Sir Jeffrey Hamlin, jednog od čovjeka koji ju

je dopratio u Avarloch. Kosa joj je bila kao pšenica izbjeljana od sunca, labavo omotana oko nje

poput krune. Oči su joj sadržale šarm i nevinost djeteta. Gledajući kako mala prilika uzali u

dvoranu, Brynna je mogla shvatiti zašto ju je Brand mogao toliko voljeti. Dvije žene su susrele

poglede na trenutak i Colette se nasmješi obarajući pogled dole. Brynnina krv je ključala.

- Nije me prevarila sa svojom anđeoskom ljepotom. William mi je rekao kako je ona... –

Odjednom Brynna širom otvori oči na svog oca. - Nisi otišao s njim!

168.


- S kim?

- Vojvodom..trebalo je da se vratite s njim u Normandiju. Otišao je bez tebe!

Otac joj se nageo bliže.

- Draga moja, - prošaputao je dok je Colette prolazila kraj njega. - William se nije vratio u

Normandiju. Tvoj najvjerniji sluga, vojvoda, je otišao da se bori za vas.

Brynna je zurila u oca. Obrve su joj bile podignute u zbunjenosti. Ali prije nego ga je mogla

dalje nastaviti ispitivati, sladak zvuk smjeha ispunio joj je uši. Okrenula se baš na vrijeme da vidi

kako Colette zabacuje glavu, pozivajući svoju pratnju da pokopa lice u vrat koji mu je nudila. Sa

polu-zatvorenim očima, Colette je glasno zastenjala, dovoljno glasno da svako iz velike dvorane

pogleda u nju. Svi, uključujući i Brandona.

- Ne grizi, Jeffrey! - Colette se zahihoće, gurnuši čovjeka daleko. - Sačuvaj to za spavaću

sobu.

Namjerno je okrenula glavu u Brandonovom smjeru. Brynna je stajala ukopana u svom

mjestu, gledajući muževu reakciju, koja je bila sasvim drugačija od one koju je očekivala. Brand

je jedva digao pogled s nejasnim interesovanjem na strastveni par i nastavio svoj razgovor sa

Danteom. Brynna je željela da kandžama izvadi ženi oči.

- Ona pokušava napraviti budalu od mog muža pred njegovim ljudima. - Rekla je više za

sebe nego za oca. Ali Lord Richard joj je svjedno odgovorio.

- Onda idi kod njega i napravi da se osjeća čovjekom kakav i je, Brynnafar. Pokaži mu da

je oženio ženu, a ne razmaženo derište.

Bitka. Rat.Brynnine oči su bljesnile a ramena se ispravila sa jednom odlučnošću. Voljela je

Brand. Voli ga još od prvog trenutka kada ga je vidjela, živog i raspoloženog. Znala je šta je on

htjeo, znala je kako da joj se muž osjeća živim i žestokim. Jedina stvar koju nije izgubio u

Colettinoj izdaji je bila želja. I tako , sa senzualnim osmjehom na usnama, Brynna je izvadila

češljeve iz kose i graciozno krenula svojim putem preko dvorane. Zrak se ispunio sa divljom

senzualnosti da se svaka glava okrenula pogledati Brynnu dok je prolazila. Njezini svileni valovi

su kaskali preko ramena i grudi dok je hodala. Brand je vidjeo svoju ženu kako dolazi i

senzualna kuka njegovih usana joj je rekla da su svi u dvorani zaboravljeni, uključujući i Colette.

Brynnina strast je pozvala supruga na način kako je sokol pozvan gospodarevim zviždukom.

Brandonove oči su potamnile i gledao ju je sa golim muškim osmjehom. Ustao je sa svoje stolice

169.


da joj poželi dobrodošlicu. Kada je stala blizu, nosnice su se spalile, udisajući njezin bolno

poznati miris jasmina. Stavljajući ruku na njena mala leđa, ponudio joj je mjesto do sebe.

Njegove oči nisu napuštale njene dok je glad poput magle visila oko njih.

- Da li jutros imate mnogo posla, mužu? - Brynnine usne su mu okrznule uho dok je

sjedao. Brand je iznenadno promjeni izraz lica kada su joj namjere postale jasne; pa joj se

prilično žestoko nasmješio.

- Ništa što ne može čekati, suprugo. Ali sam mislio da smo se dogovorila da...

- Divno. Požuri sa Danteom, molim te. -- Brynna je prekinula ostatak njegovih reči. Erotski

zvuk u njenom glasu poslao je kroz Brandonovo tijelo tople udare. Šta ona to radi? Pitao se.

Zašto ga njene oči mole da je odnese u njihovu sobu? Nije želio koristiti njeno tijelo bez da joj da

sve što zaslužuje, i znao je da ni ona to nije željela takođe. Gledao je kako podiže dvopek do

usta. Med je kapao na njenu donju usnu i ona ga je lizala sa svojim jezikom. Brand oštro

uzdahnu, znajući da je mora imati. Kao da je pročitala suprugove misli, Brynna nagnu pogled u

stranu, hvatajući njegovu gladnu procjenu nje.

- Šta je bilo Brynna?

- Šta je šta bilo, mužu?

Osmjehnu se. Ali izvan njegove divlje žeđi, Brynna je mogla vidjeti zbunjenost u njegovim

očima.

- Zašto me izazivaš tako?

Kada je progovorio, Colette se opet zakiktala dok ju je ljubavnik zgrabio za unutrašnju stranu

bedra. Razumjevanje je iznenada prešlo preko Brandonovog lica i njegov osmjeh je izbljedio.

- Ovo radiš samo kako ja ne bi obraćao pažnju na nju. - Tiho je optužio Brynnu.

- Ha! - Brynna se nasmijala i vratila žvakanju keksa. - Ja sam ta koja drži svu vašu

pažnju, moj lorde. - Spustila je glas kako je ne bi niko mogao čuti osim njenog supruga. - Moje

tijelo će biti oduševljeno u vašim vrućim željama. Moje meso ćete osjećati kako pulsira kroz

mene u našem krevetu. Zapamtite. - Dodala je sa sjajem u očima. - Zakleo si se na vjernost

meni.

Brand je sumljičavo posmatrao ženu dok se borio da kontroliše bol tvrdoće uda koji mu je

pulsirao ispod stola. Izvjesnost u njenom glasu mu je govorila da ona vjeruje u ono što mu je

170.


rekla.

- Ovo radiš iz sažaljenja za mene. - Zaključio je, udarajući rukom lagano od stol. - Nemoj

me sažaljevati, Brynna.

Okrenula se u svom mjestu da se potpuno suoči sa suprugom. Oči su joj bile plameni žar dok

je naginjala bliže njegovom licu. Skoro je mogao osjetiti toplinu koja je dolazila iz nje, čežnje od

koje je njen glas drhtao, i vruće potrebe od koje su njene grudi porasle u velikoj mjeri iznad

haljine kada je disala, zatim ponovo padale u iscrpljenosti.

- Ne žalim te, moja ljubavi. Želim da vas zadovoljim. Želim da gledam u tvoje oči i ti u

moje, dok naša srca udaraju jedno uz drugo i naša tijela se naprežu do tačke pucanja. Želim

osjetiti hladnoću satena vaše kose omotane oko mojih prstiju dok koristite svoj jezik kako bi ste

ubrzali puls u mom grlu.

Glas joj je bio senzualni šapat koji je vređao, zadirkivao i izvlačio Branda čvrsto poput biča.

Zločasto se nasmješila, gledajući ga kako se pomjera u mjestu, a zatim ga nastavi i dalje mučiti.

- Želim da mazim tvoj ud u svom dlanu, da ga srtavim u svoje svileno meso, a

onda....Želim da te okusim. - Završila je, uživajući u efektu koji je imala na svog muža. Nagela se

još bliže i poljubila osmjeh koji je imao na usnama. Okrećući se u mjestu, Brand je stavio lakat

na stol i sticnuo šaku ispod brade.

Sjedio je tako kada su sekunde prolazile u minute a Brynna se pitala da li je otišla predaleko.

- Da li si ljut na mene ,Brand? - Pogledao je sjajnim očima na nju.

- Ne, - jednostavno reče. - ali trebam nekoliko trenutaka da....... opustim prije nego te

odnesem gore i temeljito opustošim. - Ćutao je još neki trenutak a zatim ustao. Jedan ugao

Brynninih usana se uvio u oduševljeni osmjeh kada je vidjela da se njegovo tijelo još uvjek nije u

potpunosti „opustilo“. Brand je jednim potezom povukao njenu stolicu i digao je sa nje,

prebacivajuči njene noge preko ruku.

- Mi se povlačimo. - Viknuo je na šokirana lica ne skidajući pogleda sa svoje supruge.

- Ostali, uživajte u ostatku dana. - Brynna se zakikotala i stavila ruke oko njegovog vrata

dok ju je odnosio iz velike dvorane.

Brand je šutnuo vrata koja su se zatvarala iza njega,i odnjeo Brynnu do velikog krevata sa

171.


baldahinom.Zurila je u njegove oči dok ju je nježno spuštao na madrac,saginjao je tijelo i počeo

je stravstveno ljubiti.

- Boli me samo gledajući te. - šapnula je kada ju je lagano povukao.

- Gdje? - Podigao je grimiznu suknju i skliznuo prstima po naboranom samotu koji je

lagano digao da je dodirne.

- Boli li te ovdje?

Kimnula je, gledajući ga u oči. Pomjerila je svoje kukove, povećavajući pritisak njegovih

prstiju.Tiho stenjanje koje je Brand izvukao iz nje nateralo je da se njegovo tijelo stegne sa

zadovoljstvom da je gotovo nasilno htjeo ući u nju zbog same pulsirajuće potrebe.

- Govorila si o mom zadovoljavanju, ali dopusti da te ja prvo zadovoljim Brynna. - Njegov

glas je jedva bio prepoznatljiv pod slojem iščekivanja koje je prolazilo kroz njega. Njegovi prsti

su radili sa agonijom profinjenosti odrješivši haljinu na njoj. Jednom kada je popustila, gurnuo je

ruku ispod njene tkanine ,trljajući dlanovima po satenima njenih grudi i osjetljivim pupovima koji

su otvrdnuli na njegov dodir. Haljina je kliznula sa ramena dole do struka, milujući joj koljena sve

dok Brand nije podigao glavu i jednostavno gledao u ljepotu koja mu je bila izložena.

- Izgledaš prilično divlje, mužu. - Stenjala je, upijajući njegovu mušku snagu.

- Osjećam se prilično divlje. - Osmjeh koji joj je dao je bio kao neukroćeno milovanje

njegovih zuba na njenoj koži. - Ti oduševljavaš moj jezik sa najslađim medom. - Lizao je dolinu

između njenih grudi. - Kao samo proljeće. - Krajem jezika je kružio oko njene bradavice, a zatim

je polako obavija vrh njene dojke usnama i upijao ih u punom sjaju. Milovanja njegovih usni su

se promjenila iz nježnih u intezivnu glad. Toplina je tekla kroz nju-izvlačeći nisko, malaksavo

stenjanje iz grla.

- Da li te zadovoljavam? - Brand ju je upitao, gledajući ženinu reakciju dok joj je slao vatru

na njen vrat sa slatkim dodirom jezika. - Da li goriš zbog mene?

Brynna mu nije mogla odgovoriti. Jedva da je mogla disati dok je prstima nastavljao paliti put

do bakrenog nabora između njenih nogu. Grubi prsti su postali nježni dodirivao delikatne narobe

koji su bili oblikovani za njega. Polako je vrhovima prstiju prešao preko skrivenog brežuljka

terajući da joj tijelo drhti kao da je grom prošao kroz nju. Ipak, i dalje je ispitivao dalje izvan latica

koje su željeno pulsirale.

- Ti si se tako brzo rascvjetala za mene.

172.


- Da. - dahnula je kroz stenjanje dok je tekućina natapala njegove prste. Brand usisa zrak

kroz zube. Zadovoljstvo mu se okrenulo u agoniju dok mu se njegovo otečeno meso borilo da

izađe iz hlača. Ustao je na noge, izgledajući kao lovac koji je uočio svoj plijen. Brynna ga je

gledala sa raširenim očima dok se on svlačio. Bio je potpuno uzbuđen, tako jako da je izgledalo

da će se rasprsnuti. Ljeno se nasmješi na njegovo moćno tijelo koje je blistalo od gladi za njom.

- Ti si preljep......veličanstven.

- Ne, - Brand je odmahnuo glavom. - ti si ta koje je preljepa. Ne mogu ti opisati šta mi

značiš, Brynna.

- Onda mi pokaži, preljepi viteže. - Dade mu znak i on je došao. Nježni dodir njenih prstiju

poslali su vatru na njegova mišićava bedra dok joj je širio noge i kleknuo između njih. Njegova

muškost se odmarala na njenom tijelu, vruć i živ od potrebe. Prešla je prstima preko njega, zatim

ga zatvorila u šaku, nježno milujući baršunasti čelik.

- Uzmi šta želiš. - senzualno je prošaputala. - Ne mogu više čekati da osjetim ovu snagu u

sebi.

Brand je zatvorio oči i napravio zvuk poput njegove strasti kao da se čudesno otrgnula od

njega. Prekrio je njenu ruku svojom, milujući ga čvršće. Ustao je na koljena u svojoj punoj visini

iznad nje. Osmjeh mu je transformirao divlje lice u jednu od potpunih ekstaza. Sklizao joj je

rukama gore pa dole, iznova i iznova, sve dok Brynna nije mislila da će joj eksplodirati u ruci.

Zatim je otvorio oči i nacerio se tako opako da bi se uplašila, da se nije i sama osjećala tako.

- Raširi se za mene. - naredio je. Poslušala ga je, omotavajući noge oko njega dok se

spuštao u nju. Njegove oči su prikovale njene dok je ulazio. Polako, zadirkivajući, šaljući valove

vrućine kroz nju; zatim su mišićni prodori njegova tijela postali brži, slasno primitivni. Potresao ju

je, stezao prste u njenu kosu, trazeći usta sa jezikom uzimajući je pohlepno. Držala ga je

nogama, noktima, i činilo se da što se sve jače drži, intezivnija želja mu je postojala sve dok

zadovoljno nije eksplodirao u Brynnu, terajući je da se njiha dok izgovara njegovo ime. Uživajući

svako malo u njenoj toplini, Brand se polako povukao, zatim ponovo skliznuo u nju, ispunjavajući

je do pucanja. Zadirkivao ju je dok je njeno čvrsto tijelo milovalo svaki inč njega. Uživao je u

svakom pulsirajućem grču koji se stegao, zatim opustio, oko mača koji ju je gutao. Gledao ju je,

pogledom tako prodirnim kao što je njegovo tijelo to radilo. Bio je tih dok ju je posjedovao,

gotovo bez emocija dok mu je tijelo prošlo pored čvrste stjene i litica kao kod velike burne plime.

173.


I u toj tišini Brynna mu je čula srce. Čeznula je da pogleda u taj senzualan grešan osmjeh koji je

imao. Da vidi tu ekstazu još jednom prije dok je plivao, i onda opet kada ju je divljački uzeo.

Brynna je mislila da će njen triumf doći u tom osmjehu. Ali bio je ovdje, u suptilnom uglu čela, u

mirnom pogledu punom čežnje dok je zurio u nju, to joj je govorilo da mu uzimanje nje više nije

dovoljno. Želio joj je dati. U tišini Brandonove strasti, Brynna je mogla čuti kako mu srce udara u

slatkim zvucima predaje. Kasnije je ležala umotana u njegovim rukama, sa jednom od njegovih

moćnih nogu prebačenim preko nje. Nije progovorio ni reč, ni posle kada je ležao potrošen ni

kada se tresao na njoj. Uzeo ju je u naručje, ljubeći joj čelo, obraze, usne, svaki sa izuzetnom

pažnjom. Zatvorivši oči uz njegova snažna prsa, Brynna se pitala ono što je vidjela u njegovim

očima da li je bilo stvarno ili se samo njena nada pomješala s maštom. Željela ga je pitati, ali se

nije usudila, bojeći se da nije u pravu.

- Gladna sam. - prošaputa, milujući fine linije njegovih prsa sa svojim prstima. Brand se

pomakeo u krevetu, privlačeći je još bliže.

- I ja sam. - promuklo je odgovorio. Podižući glavu da ga pogleda, Brynna se nasmijala

kada se nježni sjaj njegovih očiju pretvorio u gladni plamen.

- Ratnik se ponovo budi.

- Oui.

Ispod posteljine, delikantnim prstima mu je šaptala, mjereći njegovo probuđeno tijelo.

- Dopusti mi da te zadovoljim kao što sam ti i obećala. - Milovala mu je krutu erekciju, i

nasmješila se, osjećajući bič čvrste jeze kako prelazi kroz njenog supruga.

- Gdje si naučila da tako zadovoljiš čovjeka? - Brand je stenjao, zatvarajući oči zbog

milovanja voljene.

- Alysia mi je rekla mnoge stvari. Ona je Turkinja, znaš. Živjela je u Sultanovom haremu

prije nego ju je moj otac doveo ovdje.

- To objašnjava zašto je Dante uvjek nasmijan.

- Kao što ćeš i ti biti sutra, moj ratniče. - Brynna prisloni usne na njegov mišićavi stub

vrata. Njezin jezik je vatreno palio put do njegovih grudi. Okus njegove slane muževnosti pravio

ju je opojnom kao da je pila fino vino. Sjetila se kako je slatko pio sa njenih bradavica, utapajući

je u nezasitnim nježnim poljubcima. Njezin jezik je lepršao preko njegovih bradavica a zatim je

sisala i potajno se nacerila zbog blagog stenjanja koje je izvukla iz njega. Brand se ukočio zbog

174.


divljačke strasti koja je rasla u njemu svakim milovanjem ženine ruke.

- Kako instrument takve veličine baršuna može čvrsto rasti u mojim prstima?

- Raste na sam pogled tebe, ženo. - Brand joj je rekao isprekidano, gledajući kako joj se

glava bakrene boje kreće prema dolje niz njegovo tijelo.

- Stvarno? - Brynna je pitala, lizajući duž unutrašnjosti butine. - Mislila sam da bi najmanje

bio potreban dodir. - Zastala je, podizajući lice sa njegovog tijela da mu da tamni osmjeh. -

Možda čak i poljubac.

Vatra je bljesnila divlje i neukrotivo, tijelo mu drhtajući dok su ga njene usne milovale i pulsirao

kada su ga njene usne dotakle. Njen jezik joj je pratio njegovu dužinu sve dok nije ušao u toplinu

njenih usta. Brand je zastenjao kada je rafal ekstaze pogodilo njegovo tijelo, stežući mišiće do

čiste blažene agonije. Hvatajući joj glavu u dlanove, vodio ju je, polako diktirao, a zatim sa više

smislene strasti. Brynna nikada nije mogla zamisliti da davanje zadovoljstva može biti tako

predivno kao i primati ga, ali osjećaj debelih mišića kako se grče ispod nje, slušajući nisko,

grubo režanje koje je dolazilo iz suprugovog grla, teralo joj je da strast ponovo skoči. Odjednom,

kada je Brand smatrao da više ne može da trpi ovu agoniju, podigao joj je glavu.

- Dođi ovamo.

- Gdje?

Bez napora ju je podigao. Njegove ruke su se nalazile ispod njenih pazuha.

- Upravo.........Ovdje. - Nježno je ženu spustio na svoje pulsirajuće tijelo.

- Prihvati me tako duboko kao što sam te ja prihvatila.

- Oui. - prošaputao je i ona je skliznula dole, uzimajući njegov mač do kraja. Njegovo ime

je izvučeno iz Brynne zbog takve grubosti koja je odgovarala njegovom udaru. Kosa joj je pala

na njegove grudi kao vatreni plamen. I stvarno kao da mu je vatra lizala tijelo, malaksavo je

stenjao od zadovoljstva. Povukao ju je dole, želeći je još bliže, trebajući je bliže. A iza zavjese

bakrene kose, njegova gladna usta su našla njena. Vrijeme je prestajalo postojati dok su im se

tijela kretala u savršenom ritmu. Vruća, slatka vlažnost ih je prekrivala, ispaljujući rafale topline u

minute eksplozije dok je čisto zadovoljstvo bilo između njih. Brynna je zabacila glavu unazad,

tako grešno ispunjema mislima da je mogla nabijena umrijeti na njemu. Brand se podigao da je

sustigne, pronalazeći zategnutu uspravnu bradavicu i počeo ih nježno gristi.

- Neka me tvoj miris pokvasi, Brynna. - Šaptao je.

175.


Ponovo je uzvikivala njegovo ime, zabijajući nokte u njegova mišićava ramena dok je

eksplozija postala nepodnošljiva, drhtajući, zgrčivši je u grozničavom zanosu. A Brand je uživao

u svakom teškom, punom pritisku. Uživao je u osjećaju kada se popela na njega u ušla na

njegovo meso, sve dok na kraju nije kriknuo, ispunjavajući je svim šta joj je mogao dati. Konačno

su spavali kada se noć spustila na Avarloch poput dima magle. I jedanput, Brand nije sanjao.

176.


DVADESET PRVO POGLAVLJE

- Probudi se, Brend!

Brend se uspravi tako brzo da je Brynna zamalo pala sa ruba kreveta, gdje je sjedila. Suprug

ju je uhvatio brzim snažnim rukama. Brynna se naceri i odmahnu glavom.

- Da li se uvijek tako budiš?

- Kako? - Brand iz navike pogleda u ognjište. Plamičci vatre su gutale tanko drvo. Nije to

bio neobičan prizor kad se probudi. Brandu je neobično bilo to što mu nije hladno.Nakon toga je

pogledao kroz prozor. Sunce je bilo visoko na nebu i poput divovskog suncokreta pozdravljalo

dan. Zora je prošla i prerasla u prekrasan dan dok je mirno spavao.

- Kao da ti se neko preko noći uvukao u sobu i čeka da se probudiš prije nego te ubije.

- Koliko ima da se sunce podiglo? - Ignorirao je njezino pitanje i oterao san iz očiju.Tako

puno je prošlo od kako je prespavao zoru da nije vjerovao svojim očima nego je bacio još jedan

pogled kroz prozor.

- Mužu kasno je. Bojim se da smo prespavali veliki dio jutra.

- Uistinu? - Brand je pogleda, oči zadrža na njezinim, a zatim se nasmiješi. -To je dobra

vijest.

- Naprotiv! - Brynna lice obasja veliki osmijeh, što Branda nagna na smijeh. Volio je njezin

osmijeh. - William se vratio, a mi smo prespavali pola dana.

- I? - Brand je upitao, prstima joj dodirujući usne, prateći osmijeh. - Zašto se tome toliko

veseliš?

- Zato što ga nisam dočekala, tupane. - veselo je cvrkutala. -Dođi, oblači se.

Brand ju je pogledao kao da sanja. Mora da sanja.

- Nisi dočekala Williama? Divljaka svih divljaka?

Brynna na njegove riječi samo odmahnu rukom.

- William je bezopasan kao Squeakovi mačići u štali.

- Ne ljepotice. - Brand se veselo nasmija i oslonio na lakat. -Tad je opasniji od gomile

gladnih lavova.

177.


- Za mene nije. - Brynna se nagnu preko kreveta tražeći tiaru od rubina, koju je veče prije

odbacila. Ugleda je blizu prozora i sagne se da ju uzme.Stavila ju je na glavu, tako da joj je

pridržavala masu kestenjaste kose, koja joj je padala preko ramena, a kad se okrenula ka

Brendu, on ju je promatrao.

Odmjerio je –od vrha glave, duž grimizne haljine, sve do nogu. Bogata sunčeva svijetlost

prelivala se kroz prozor, kupajući je u svjetlu. Nije joj potreban sunčev sjaj, Brand pomisli. Za

njega, Brynna je bila je bila najljepša žena koju je vidio, i nema toga ko se ne bi složio sa njim

kad je pogleda. Ali Brand je vidio i drugu vrstu ljepote u svojoj ženi. Zračila je životom, kao

zemlja u proljeće probuđena iz zimskog sna. Kao što proljeće poziva sjeme da izraste u sitne

klice i raste prema svom cilju uz nadu i životnu toplinu sunca. Brynna mu se nasmiješi zbog

načina na koji ju je gledao.

- Hoćeš li ustati?

- Oh, oui, hoću.

Podigla je obrvu.

- Pustit ćeš Williama da te čeka?

- Što se točno dogodilo između vas dvoje kad ste sve one sate proveli u šumi? - Blago

spojene crne obrve izgledale su opasno, ali je Brynna prepoznala maleni osmijeh u kutu usana.

- Oh ništa. - Cvrkutala je. - Razgovaraili smo o borbi i plemićima i drugim dosadnim

temama, znaš već. Ne moraš se zabrinjavati ljubavi. - Vratila se do njega i pala mu je u naručje.-

William je malo pre dlakav za mene.

Zakikotala se i Brand se opijao njezinom srećom, urezujući u pamćenje savršen luk obrva,

njezin mali , pravi nos i živahni plamen u sjajnim zelenim očima.

- Sad mi je lakše. Uplašio sam se da ću morat pustit kosu do lakata da bi te zadovoljio.

- Jesi li ? - Brynna mu uzdahnu uz usne.

Klmnuo je i zadržao pogled na njoj. Iznanadila se što do ovog momenta nije primjetila kako su

mu oči prodorne. Da li su se promjenile? Sjetila se proganjajućih sjena, dubokih ponora

skrivenih ili izgubljenih emocija. Vidjela je oluju valova iskovanih bjesom i agonijom; proračunatu

nevinost lijepu kao nebo prije oluje, ali nikad nije vidjela da su mu oči doprele do nje, govoreći

joj na ovaj način.

178.


- Ti si moj voljeni. - Brynna šapnu uz njegovo lice. Nešto..., nešto se promjenilo, oči su mu

govorile, ali nije bila sigurna šta. Nešto je oživjelo, sama sebi je rekla, kao rekcija na njezinu

ljubav.

- Hajde ženo. - Brand razvuče osmijeh preko njezinog. - Pozdravi najdražeg ratnika prije

nego te zadržim još dva sata.

Brynna je malo pričekala, al ono što je vidjela u njegovim očima nestalo je. Nevoljko je ustala

prelazeći prstima po golim mu grudima, ljubeći ga u bradu dok je odlazila. Poravnala je

baršunastu suknju i uzrujala se zbog nabora koji su ostali jer je bila zgužvana na podu.

- Zašto mi sluškinje još nisu donijele odjeću u našu sobu? Ne mogu stalno nosit tvoju

odjeću ili istu haljinu dva dana zaredom.

- Vjerovatno su previše uplašene da bi kročile vamo. Imaš zastrašujući

temperament.. - Brand ju je zadirkivao prisjećajući se Rebecce.

Brynna coknu jezikom i odmahnu rukom.

- Ludo. - rekla je. Ništa joj nije moglo danas pokvariti raspoloženje. Kralj se vratio, a ona

ga je čekala da mu kaže za pobjedu, bez obzira koliko je mala.

- Penjet ću Williamu tvoje isprike i reću mu da te previše istrošila suprugina strast da bi

moga sići i ispravno ga pozdraviti.

Brand se nasmijao kad je uhvatio pogled što mu je dobacila preko ramena.

- U tom slučaju, ljubavi moja, mu reci da mi treba najmanje deset sati sna da se

oporavim. - složio se i pao nazad na jastuke kako su se vrata za njegovom ženom zatvorila.

Brynna se zaustavi sa druge strane vrata. Upravo ju je nazvao njegovom ljubavi? To je prvi puta

da je tu riječ upotrebio za nju. Stegnula je grudi i duboko udahnula.

- Dobri Bože. - licem joj se razli široki osmijeh, a zatim pojuri preko hodnika ka velikoj

dvorani, poput djeteta kad želi vidjeti šta mu je otac sa dugog puta donio. Obrazi su joj bili

rumeni, a disanje ubrzano kad se zaustavila na velikim vratima.

William je stajao nekoliko koraka dalje,mirno razgovarajući sa Danteom, dok su se desetorica

ljudi oko njega uzvrtili. Veliki pehar što je držao, izgledao je sitno u njegovoj ruci. Tamna kosa,

prošarana sjedim bila je svezana u labav rep, otkrivajući mu čvrste konture lica koje su obično

skrivene divljom grivom. Pomaknuo je pogled, kao da je mogao sjetiti da ga gleda. Oči su mu

susrele njezine sa tolikom nježnošću, kao da je grli.

179.


- Proljeće se vratilo na zemlju.- William je rekao sa strahopoštovanjem, dovoljno glasno da

ga čuje.- Kao povjetarac što izaziva otpalo lišće, ona obnavlja umorni duh.

Podigao je masivnu ruku što je prebacio preko Danteovih ramena i obe je pružio ka Brynni.

Prišla mu je sva u grimizu i bake, iznenađena koliko joj je nedostala luda bitanga koj ju je

nemilosrdno zadirkivala kad je prvi put došao u Avarloch.

- Moj kralju. - vrckavo mu je šapnula na uho kad su mu se velike ruke ovile oko nje.

Duboki srdačni vojvodin smijeh je odjeknuo, a zatim je udahnuo, dopuštajući da ga ispuni

njezin miris.

- Kako se zabavlja moj najljepši ratnik? - Dugo je odmjeravo; a zatim se vučije nasmiješi

sa sjajem u očima. - Dobro, zar ne? - sa divljenjem zaključi. - I tako brzo. Draga moja moram te

povesti u sledeću borbu. Osvojit ćemo Englesku za tren.

Brynna se nasmije, podižući lijepi prst do usana da ga upozori da šuti. Dante je bio dovoljno

blizu da ih čuje, a ako i jeste, ničim nije pokazivao reakciju na Williamove izdajničke riječi.

William joj zaigrano namignu a zatim pogleda preko njezinog ramena.

- Gdje je?

- U krevetu. - Brynna se zacrveni , ali opaki bljesk u očima ju je odavao. - Gdje si ga

ostavio.

Vojvoda se ponosno naceri.

- Ah, vrlo dobro. - Lagano je pljesnu po ramenu i iskapi svoje piće.

- Brand spava? Sad? - Dante konačno progovori, gledajući Brynnu sa takvim divljenjem da

je morala od sramote oboriti pogled. - Lady Brynna, oprostite. - Zgodni vitez se pokajao vidjevši

njezinu nelagodu. - To je zbog toga što tako dugo nije spavao dokasno...

William potapše Dantea po leđima.

- Dobro mu čini, zar ne?

- Oui. - Dante se složio, izvijajući usne u nježni osmijeh.

- Pa, - William pljesnu velikim rukama i Shredder i Chaos pobjegnu - to što mu imam reći

može pričekati nekoliko sati. U svakom slučaju radije bi vrijeme proveo sa njegovom ženom.

Brynna mu dobaci kruti pogled.

- Bilo je tiho bez tebe moj gospodaru. A otišli ste i bez pozdrava.

180.


William dureći promrmlja kroz bradu.

- Oprost je blagoslovljena vrlina, zlato, a morao sam prisustvovati riješavanju jednog

pitanja.

- Boreći se za mene. - To nije bilo pitanje i Brynna odgovori na Williamom

zamagljeni, namršteni pogled. - Otac mi je rekao.

- Morat ću mu odrubiti glavu.

- Ne, nećeš! - Ona ga udari po mišićavoj ruci, ali je on provuče kroz svoju privlačeći je

bliže.

- Samo zbog tebe ću ga poštediti.

- Zahvaljujem.

- Ah, proljeće. - William uzdahnu kada mu je poklonila prekrasan osmijeh, a zatim ju je

poveo ka stolu, gdje su ga mirisi jutarnjeg obroka mamili kao izgubljene ljubavnice.

Brand se nije žurio odjenuti, znao je da vjesti kakve god William donio, mogu čekati.

Normanski vojvoda je otišao u Canterbury saznati od Coletteinog oca istinu o zarukama. Ali

Brandu nije stalo do njezinih zaruka, čak i da ga je lagala kako William sumnja. Nije ga bilo briga

hoće li je ikad više vidjeti. Brand se zaustavio usred oblačenja crne tunike i nasmijao se,

dopuštajući da ga ispuni osjećaj slobode od Colette. Brynna ga je optužila da još voli Colette. Ali

znao je da nije. Mislio je da nikog neće voljeti nakon onog što mu je učinila. Ali je pogriješio. Ipak

drago mu je što je Colette došla u Avarloch. Vidjevši je ponovo uživo shvatio je da je nestalo sve

što je osjećao za nju. Brand zatvori vrata svoje sobe, osjećajući se kao da su ga pustili iz

tamnice. Krenuo je prema stubama, privučen mirisom svježeg kruha i pomisli da jedva čeka da

vidi ženu koja ga je vratila u život.

- Gospodaru?

Brand se zaustavi prije nego je stigao do stepeništa.Okrenuo se baš kad je Colette izašla iz

sobe. Anđeoski se nasmješi i prebaci pramen svijetle plave kose preko ramena. Pogled mu je

lutao preko njezinog tijela, dok mu je prilazila, i zaustavi se na mliječnim grudima jedva

sakrivenim iza tirkizne svile.

- Jednom, ne tako davno, - zadirkivala ga je, - bio je dovoljon samo jedan pogled na mene

181.


u ovoj haljini da ti krv proključa. - Kad ga je dostigla, podigao je pogled do njezinog i šturo se

nasmiješio. -Vidim još uvijek ima isti učinak na tebe. - Poput mačke je kružila oko njega. -Uvijek

sam znala da ćeš mi oprostiti, Brand. Sjećanje kako sam pristajala u tvojim rukama te vratilo. -

Napravila je puni krug i zaustavila se ispred njega, podižući mali prst do njegovih usana. -

Shvatam koliko sam te povrijedila.

Brand je odmahnuo glavo, kao da tjera njezin miris koji ga je gušio.

- Ništa ti ne razumiješ Colette. Bio sam budala što sam ti dozvolio da ostaneš.

Izvila je usne u provokativni osmijeh. Zakoračila je još bliže, sve dok nije mogao sjetiti njezin

dah na licu. Pokreti su joj bili hipnotički, spori treptaj očima, način kako su joj prsti plesali preko

njegove tunike. Oduševljeno je opčinjeno, suptilno preuzimala kontrolu nad osjećajima dok ne

bi oslabila muškarca. Sve na Colette de Marson bilo je previše lijepo da bi se bilo koji čovjek

odupro, ali Brand je vidio nešto u njezinim očima što prije nije primjetio, mada je bio siguran da

je tu oduvjek. Bila je sebična ,pohlepna za vlastiti užitak. Da li joj je ikad stvarno stalo do njega?

Ili je samo bio način da pobjegne od strogih pravila njezinog oca? Saznanje ga je iznenadilo.

Doista je prije bio slijep. Bio joj je spreman dati sve što želi. To je i učino. Dao joj je svoj svijet.

A sad ga želi nazad.

- Dopustio si mi da ostanem jer me i dalje želiš,moj gospodaru. - Rukama je skliznula sa

prsa na ramena, odmjerujući im snagu i mišiće. - Želiš osjetiti slatki okus mojih usana. Srce te

boli koliko ti tijelo žudi za mnom. - Napući usne, gledajući ga velikim, tužnim očima. - Bila sam

ljuta jer si me potjerao, ali si uvidio svoju pogrešku, zar ne?

- Ne.

- Lažljivče. - Colette prošapta uz njegovo uho. - Zašto bi inače odveo Dumontovu kćer u

krevet osim da ti zadovolji potrebu koju imaš zbog mene.

Brand se slabašno nasmiješi kad mu Colettine usne pređu preko obraza, delikatno kao latice

ruža. Ali to nije bio osmijeh zadovoljstva, nego jednostavno spoznavanje istine koju je odbijao

vidjeti.

- To što insinuiraš nije istina Colette. - rekao je jezgrovito. Pristi mu lagano dorirnu njezine

neposredno iznad njezinih grudi. Prsti su mu se kretali promišljeno, topeći je kao puter, dok ju je

sjekao prodornim pogledom. - Lijepa Colette. - rekao je bez daha. - Osvajaš muška srca lažnom

anđeoskom nevinošću. Kosa ti poput paučastih krila pada po ramenima od alabastera mameći

182.


da ih se dira. - Colette zadrhta pod njegovim dodirom. Njegove prekrasne usne iszviše se

prijeteći dok je rukom pratio liniju njezinog vrata. Colette na trenutak raširi oči od straha kada su

mu se prsti čvršće stegnuli oko grla. Njegova velika ruka mogla ga je lako slomiti. Prstima je

mogao iscjediti život iz nje prije nego i vrisne. - Tvoje usne žude za poljupcima, gladne i tako

nježene dok govore laži.

- Brand...

- Ali da budiš divlju strast u meni? - Glas mu nadjača njezin, a tamna strast u očima

izbljedi u zabavljanje. - Nikad to nisi radila. Lijepa si, moja lady, ali divlja požuda je jedina stvar

koju nisam za tebe osjećao. Ti si, i uvijek ćeš biti, mrtva iznutra kao što si i mene činila. Skupi

svoje ljude Colette, ideš kući.

Ostavljajući Colette samu sa zaprepaštenim poniženjem, Brand joj se malo nakloni i produži

svoj put prrema velikoj dvorani. Smijeh mu je obuzeo misli prije nego je stigao do velike dvorane.

Prepoznajuči bogati srdačni zvuk Williamog smijeha, Brand se nije mogao zaustaviti da se ne

nasmiješi. Bio je to zvuk života-života koji je propustio, koji je htio nazad. Znao je da više ne voli

Colette. Više nije ni bio ljut na nju. Ona mu je donijela smrt.Oui, jednom ju je volio, i vidjevši je,

pomirisavši je, čak mu se i smrt učinila primamljivom. No, život ga zove kao što mjesec privlači

more, tjerajući ga da zapamti toplinu sunca kupajući ga u veličanstvenoj svjetlosti. Zavodeći ga,

onako kako Colette nikad ne bi mogla, da opet osjeti strast smijeha. Uživa u vjetru u licu dok mu

konj tutnji preko polja ukrašenih bojom kao smaragd, kao...Brynnine oči. Brand se nasmiješi

,misleći na svoju ženu. Srce mu je žudjelo za životom. I sad je znao odakle početi.

Čim je ušao u dvoranu, našao ju je. Osmijeh koji je krasio Brynnino lice bio je iskren, otvoren i

ljepši od predivnih obala Normandije. Stao je i jednostavno ju je promatrao za stolom, sa

Williamom i Danteo sa strana. Promatrao je elegantne prste dok je pehar prinosila usnama, kako

se sjaj vatre preljevao u puštenoj kosi. Privučen njome, Brand zakorači prema stolu.

- Konačno nam se ratnik probudio. - William veselo povika, i ne sluteći istinitost svojih

riječi.

Brynna smaragdni pogled usmjeri ka mužu i nasmiješi se kao da gor

183.


i.

- Nisi dugo spavao moj gospodaru. - rekla je kad je stigao do nje.

- Sanjao sam vatru i polja tako zelena da sam zauvjek htio uživati u njihovoj ljepoti. - Kako

je Brand govorio, očima je upijao lice svoje supruge. - Probudio sam se nezasitno gladan. -

Promuklo je dodao.

- Zahvaljujemo vam što ste nas počastili svojim prisustvom, gospodaru Avarlocha. –

William ga prekinu prije nego je Brynna imala priliku zacrvenit se. Podrugljivi vojvodin smijeh

dopre mu dao uha. Brand odmahne glavom, uhvaćen u oporom, ali veselom smijehu svog

prijatelja trenutak prije je William gurnuo stolicu ispod njega. Obavio je Branda masivnim jakim

rukama tako snažnao da je Brand na trenutak izgubio dah.

- Polako bludniče. Nisi svestan svoje snage.

Odmičući Branda koliko su mu ruke dozvoljavale, William mu se kiselo nasmješi.

- Oui,svjestan sam. Nikad me neće voliti dok si živ.

- Svejedno te nikad neće voliti. Previše si dlakav. - Brand razigrano namignu ženi, a zatim

odgurnu brutalnog vojvodu i posegnu za njezinom rukom. - Nedostajala si mi.

Dodir suprugovih usana na njezinom dlanu učini da Brynna osjeti drhtaj u preponama. Ne

puštajući je, Brand se spusti u stolicu gdje je Dante sjedio, prije nego je došao u dvoranu. Brat

mu je bio i više nego sretan da bi protestovao, gledajući iskru sreće u Brandovim očima za koju

je sumnjao da će je više ikad vidjeti.

- Znači nećeš se vratiti sa mnom u Graycliff? - Dante upita Branda lukavo se osmijehujući.

- Ne. Djeca će mi živjeti u Avarlocu.

- Djeca? - Brynna ponovi uz blago izvijenje obrva, a zatim jako pocrveni kad ju je Brend

pogledao, osmijeh mu je propraćen pogledom potamnjelim od emocija.

- Puno djece. - rekao je promuklo. - Koliko god mognemo napraviti.

Sa druge Brynnine strane William je razdraženo gunđao,

- Normani!

- Da. - Alysia povika pored Dantea. Podigla je vrč u zdravicu. - Najfinija gomila divljaka

koja je ikad došla u Avarloch!

Dvorana je oživjela od smijeha i povika odobravanja za muškarce kakvi su William i Brand.

Kasnije, kada su od doručka ostale samo mrvice i prazni pehari, William se podigne iz stolca

184.


protežući se kao da želi dohvatit strop, a zatim lagano udari Branda po leđima.

- Umoran sam od puta. Uživaj ostatka dana ..i tvoja žena. Poslije ćemo razgovarati.

Brand nije želio da mu bilo što pokvari raspoloženje, pa je ignorirao izmaglicu koja je obavila

Williamove oči. Slabo je mario šta mu je prijatelj otkrio u potrazi da sazna istinu o Colette .Brand

ju je želio do kraja dana izvan zidina Avarlocha, bez obzira na sve.

- Mužu, znaš li zašto je William putovao u Canterburg?

Veliki prsti se sklopiše oko nježne ruke.

- Oui, znam. - Brand joj reče, - Ali se ne trebaš brinuti Brynna. - Prodorno se zagleda u

nježne oči. - Ono što sam osjećao za Colette samo je sjećanje koji svakim danom sve više

blijedi.

- Stvarno? - Brynna upita plašeći se disati.

Prateći prstom liniju njenih usana, Brand ju je upijao pogledom. Bila je sunčeva zraka

njegovom srcu, tračak nade.

- Uistinu. - odgovori a zatim je poljubi na način koji nije ostavljao mjesta sumnji.

185.


DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Nordijski vjetar je zavijao preko polja koja su sada pripadala lord Brandu Risandeu,

obećavajući brutalnu zimu. Da dokaže svoju namjenu, prvi zimski mraz se spustio u štali gdje su

Brynna, Brand i Peter klečali na gustom i čekali, i kao u inat tom obećanju, dolazak novog života

Brynnine trudne kobile.

- Legla je s dolaskom sunca. - Peter im je rekao bez daha, skupljajući prstima sijeno u

mehki jastuk za ždrijebe kada stigne.

- Polahko, ne previše. - Brandov glas je bio nizak, umirujući dok je klečao kraj kobiline

glave, blago je gladeći.

- Izgeda uznemirenija nego druge koje su se već porađale. - Brynna obavijesti svog

muža uz podizanje obrve.

- Ne. - Brand reče samouvjereno, odmahujući glavom. - Ona je jaka. Bit će dobro.

Njegova ruka nikako se nije spuštala s kobile, čak mu se ni ton glasa nije mijenjao dok je s

njom razgovarao.

- Obećala mi je da ću je jahati kada proljeće dođe, a nijedno obećanje se neće prekršiti

u Avarlochu.

Nasmijao se i podigao pogled na Brynnu prije nego se opet vratio na kestenjastu kobilu koju

je nježno milovao. Brynna je gledala svog muža obasjanog zlatnim svjetlom svijeća. Bio je

spokojan, smiren, veličanstven, i efekat koji je imao nad njenom kobilom bio je fenomenalan.

Dizanje i spuštanje njenog stomaka polahko se spuštalo u blagi ritam dok ju je on svojim glasom

hvalio.

- Ti si lijepa kobila. - on je šaputao.- Najbolja koju sam ikad vidio. Noge su ti jake i brze

a volja kao željezo, ne da bi bila poražena od zime, niti od žestoke vrućine, ni od muke koja

mora doći.

Brynna je sjedila slušajući ga, uljuljkana mirnoćom, zanesena crnim uvojcima koji su mu

padali preko čela.

- Brynna?

Iznenadala je shvatila zbog blagog osmjeha koji se pojavio na licu njenog muža da ju je

pozvao više od jednom.

- Pretpostavljam,radila si ovo već prije?

186.


- Da, mnogo puta.

- Dobro, mislim da bi se već trebala smjestiti straga. Mislim da će joj trebati pomoć. Ali

ne preblizu nogama. Peter, ostani blizu.

Odjednom je kobila podigla glavu. Grebala je po sijenu prednjim kopitima i pokušala da

ustane.

- U nevolji je, Brand. - Brynna viknu.

- Pusti neka tvoja beba izađe, lepa gospo. - Brand je šaputao uz kobilino uho. - Ne

možeš zaustaviti život kada odluči doći. Bez obzira koliko se boriš, doći će. Vjeruj mi, - dodao je

mekim šapatom. - Jer znam šta govorim.

Kobila udari nogama i pokuša ustati opet. Snažne noge su prošle kraj Brynnine kose i

promašile je. Brand je naglas opsovao, lice mu je pobledilo u bolesnu nijansu bijele.

- Odmakni joj se od nogu, Brynna! - vikao je između psovki, umirujući rukama masivno

tijelo kobile. Onda, vidjevši da mu žena nije pretrpila nikakvu štetu, ponovo je počeo nježno

pričati kobili. Brynna je uočila bijelu tačkicu glave kako izlazi između kobilinih nogu.

- Brand! Dolazi!

Kobila proguta, čineći mišiće svog debelog vrata da plešu dok je plazila jezik tražeći vodu.

- Žedna je, Brynna.

- Samo trenutak.

Brand nježno podignu kobilinu glavu i smjesti je sebi u krilo. Pričao joj je tako tiho da Brynna

nije mogla čuti ništa. Kobila se opet umirila i ždrijebe je gotovo kliznulo u Brynnino krilo. Kobila je

odmah ustala na noge, zaboravljajući na čovjeka koji ju je umirivao nježnim glasom. Pomjerivši

svoje tijelo uz Branda, Brynna uze njegovo lice u ruke i strastveno ga poljubi.

- Kada se naša beba bude rađala, želim te uz sebe.

- Bit ću. - On joj obeća. Oči su mu upijale svaki centimetar njenog lica i glasno je

uzdahnuo kada mu je srce zaigralo u grudima.

Zadovoljan što su kobila i ždrijebe dobro, Peter se izvukao iz štale. Brynna pređe prstima

preko njegovih usta.

- Šta je bilo, moj voljeni?

Želio joj je reći.... reći šta? Da ne želi nikada biti bez nje? Da samo pogled na njeno lice,

osmjeh je dovoljan da se odrekne života za nju? Već je to jednom uradio i bilo je gore od spore

187.


smrti na bojnom polju. Nije joj mogao reći da se boji takve smrti, više se bojao toga nego same

smrti, pa je podigao pogled s nje i prebacio ga na ždrijebe. Maleno stvorenje je pokušavalo da

stoji na klimavim nogama koje nisu bile deblje od grančica u ognjištu, dok ga je majka lizala.

- Prelijep je. - Brand izjavi bez daha.

- Veličanstven. - Brynna se složi tiho. Čula je čudo u njegovom glasu i zagledala mu se

u snažni profil koji mu je blistao na svjetlu vatre. - Da li ovako malo, slabo ždrijebe izaziva takvo

strahopoštovanje u ratniku?

Na trenutak Brand joj nije odgovarao dok su mu emocije rušile njegovo davno zaboravljeno

srce. Onda je izvukao svoju ženu iz ruku.

- To je život, Brynna. Život je ono što mi nedostaje. Nekada sam uživao u njemu,

upijao svaki momenat kao najfinije jelo na mom jeziku. - Ona je klimnula, razumijevajući. Duboko

je udahnuo kao da su mu sjećanja bila previše da ih podnese. - Onda sam se prepustio.

Dopustio sam joj da mi oduzme život i nisam znao kako ga vratiti. - Polahko je prolazio prstima

po njenoj kosi, sklanjajući je s lica. - Nisam ni znao da ga želim nazad, Brynna........ dok nisam

vido svjetlo u tvojim očima. Dok te nisam držao u svom naručju.

Suze su se skupile na njenim trepavicama, i kada je trepnula slile su joj se niz obraze na

njegove prste.

- Pomoći ću ti da opet vjeruješ, Brand. - obećala mu je. - A onda ću ti potvrditi srce sve

dok ne budeš mogao podnijeti više.

Samo ju je gledao, upijajući njenu ljubav, a onda ju je privukao bliže i jezik mu je polahko

skliznuo u njena usta.

- Da li te život čini zaljubljivim? - žena mu se smijala.

Njegov jedini odgovor bio je osmjeh vreliji od vatre dok ju je polijegao na hladno sijeno.

Dvorac je bio tih u vrijeme kada su se Brand i Brynna vratili, polusmrznuti, iz štale. Blagi

odsjaj svjetla koji se filtrirao u dnu vrata iz staklenika privukao je Brandu pažnju.

- Brynna, - povuče je u svoj zagrljaj, - idi gore i pripremi nam kupku. Temeljito ću te

Okupati. - obeća joj gladnim osjehom prije nego je poljubio.

188.


Ne ideš gore sa mnom?

- Uskoro ću biti gore.

Brynna nije željela ići bez njega. Pitala se da li želi vidjeti Colette prije nego dođe u njihov

krevet.

- U redu. - priznala je, vjerujući njegovom obećanju o vjernosti.....ako ne ljubavi. –

Molim te brzo mi dođi.

Klimnuo je i gledao njeno sporo penjanje krivudavim stepenicama. Čekao je dok nije otišla

prije nego je usmjerio prema stakleniku, gdje je znao da ga William čeka.

- Kako je kobila? - upitao je William u blago osvjetljenoj komori.

- Dobro je kao i njeno ždrijebe. - Brand skide ogrtač i prebaci ga preko stolice. Njegove

azurne oči sijale su od svjetlosti vatre iz ognjišta. - Jesi li mene čekao, William?

Vojvodin glas bio je nizak.

- Oui.

- Onda, opet me je prevarila?

- Oui, prijatelju.

- Nije važno, William. - Brand je tiho uvjerio svog najdražeg prijatelja. Vidio je kako mu

se obrve gužvaju zbog brige i bola koji mu je trebao da mu kaže ono što je saznao. Izabrao je

veliku baršunom obloženu stolicu i pao u nju.

- Kaži mi. Hajde da završimo s tim da mogu osloboditi Avarloch od nje i vratiti se svojoj

ženi.

- Piće? - William prvo ponudi, držeći svoj pehar.

Brand odmahnu glavom. I onda, ne mogavši više čekati, reče.

- Lagala mi je. - Bila je to izjava izrečena sa sigurnošću. Willima teško uzdahnu prije

nego poče.

- Oui, lagla je. Nema vjerenika, divljaka niti išta slično.

Wiliamova glomazna forma se ocrtavala protiv pucketanja plamena dok se naginjao napred u

svojoj stolici.

- Ne postoji lak način da ti kažem ono što imam, niti da te poštedim daljnje

boli. - Uzdahnuo je duboko i zurio u svoj pehar. - Bojim se da te ovaj puta izdala više nego prvi.

189.


Brand je šutio tapkajući prstima po rukohvatu stolice. - Pronašao sam lorda de Marsona tamo

gdje sam i mislio, u Centebury-ju. - William je nastavio. - Bio je preplašen kada me vidio, Brand.

Tresao se u čizmama, zapravo.

Brandove oči su postale spaljene kao rastopljena vatra dok je razmišljao o Williamovim

riječima.

- Zašto bi te se bojao, William? Poznaje te dovoljno dobro da zna da ga ne bio

povrijedio, osim....

Vojvodin osmjeh je bio bezosjećajan.

- To je ono što sam ga pitao, ali njegov jedini odgovor je bio da ga je kralj Edward

obavijestio da sam se vratio u Normandiju. - Williamove oči su se suzile u proreze. - Dakle, on je

bio tako iznenađen što me vidi, što je izazvalo moju radoznalost, i što je svaka osoba u

Engleskoj, uključujući lord de Marsona, znala da dolazim ovdje. Ali niko nije znao da nisam

otišao kada je i kralj. A pošto Edward nije bio ovdje da vidi kako odlazim, mora da je on

obavijestio de Marsona da sam se vratio u Normandiju. - I dalje Brand nije govorio ništa, pa je

William nastavio, pomalo neugodno. - Moram se zapitati zašto bi kralj smatrao tako važnim da

obavijesti de Marsona o mjestu gdje se nalazim, ne? - nije čekao da mu Brand odgovori. - Ali

bojao se, Brand, besmisleno uplašen kada me ugledao, pa sam ga pritisnuo. I kao što sam

sumnjao, bojao me se zbog tebe. Čini se da je lejdi Colette boravila u kraljevom dvorcu kada

je..... izbio incident sa lokalnim vitezom u Cantebury-ju, koji je bio oženjen.

Vojvodin glas se utišao kada se Brand nasmješio, ali njegove oči su vojvodi govorile da je

samo bio zgađen ženom koja mu je bila vjerenica.

- Ima još, prijatelju. - William mu reče žalosno. - Colette je poslana u Winchester da

služi kraljicu u nadi da će promjeniti život na bolje. Ali kada se Edward vratio, našao je bolju

svrhu da iskoristi djevojku. Nisi miljenik kralja, Brand. - William doda skrušeno, sa srebrenim

sjajem u očima koji je bio oštriji od mača. - Želim da znaš da sam se pobrinuo za to....

- Reci mi, William.

William je podigao pehar do usta, popio malo piva, pa ustao sa stolice, jer nije mogao izdržati

da sjedi na mjestu ni trenutak više.

- Postoji zavjera protiv tebe,Brand. Baš kao što je postojala i protiv Richarda, koju su

skovali Edward i Harold u igri sa Colette i blagoslovom njenog oca.

190.


Očima vatrenim kao sumpor ne trepćući Brand je zurio u vatru dok je shvatao Williamove

riječi.

- Obećana joj je zemlja i brak s jednim od najbogatijih Edwardovih vitezova. Njen

zadatak je bio da dođe ovdje i odvoji te od Brynne.

- Zašto? - Brand je tiho upitao.

- Razmisli, čovječe! - William je zakoračio prema njemu i nagnuo mu se preko stolice.

Položio je veliku, grubu ruku na rame svog prijatelja.

- Edward zna da ti je djevojka kose boje lana bila slabost. Nadao se da kada Colette

stigne ovdje, da ćeš Brynnu tada baciti psima. A pošto si mu jasno dao do znanja da bi baš to

mogao uraditi.....- pustio je da ideja kruži oko Branda, mašući rukom po zraku. - Njegova izdaja

proteže se dalje izvan onog što je uradio Richardu. Edwarda boli dupe za saveze, kao što vijeće

misli. Saksonci nikada ne bi pristali da dovedeš Normansku damu u Avarloch. Prijetili su da će

silom vratiti Avarloch ako ne oženiš Brynnu, ali da je izbaciš van zbog Normanke...? Rat bi bio

neizbježan, Brand. I ovdje ne bi trebalo biti nikog da ti pomogne. Zato je Marson bio uplašen

kada je saznao da sam još uvijek ovdje u Engleskoj. - William odstupi od Brandove stolice

ponosnim, zaključnim osmjehom na licu. - Nakon što bi umro, Edward bi preuzeo Avarloch.

Harold od Wessexa je uvjerio kralja u svoju pomoć, kada ja krenem protiv njega. Dakle, vidiš,

plan je bio besprekoran.

Brand je i dalje kruto sjedio u stolici, vareći ono što mu je William govorio. Zavera da ga

uklone.... i Colette, spremna da ga gleda kako umire. William ispusti veliki izdah i ode do stola

po još pive.

- Poslao sam glasnike da obavijeste Edwarda da znam sve i ako bi ti falila dlaka s

glave, uzet ću glavu njegovog dragocjenog Harolda.

Jedini zvuk koji se čuo u velikoj dvorani dopirao je izvana. Vjetar je jadikovao i urlao, lupao od

rolete, kao da je arktička hladnoća zahtjevala ulazak u Avarloch. Brand nije ni trepnuo, niti

gledao Williama kada je progovorio. A kada jeste, vojvoda je bio siguran da njegov najdraži vitez

zadržava dolazak zimske oluje. Ali uskoro.... uskoro će oluja stići.

- Dovedi mi je.

Brynna je gledala kako se debela para diže iz kade ispred njenog kreveta. Prekrižila je ruke

191.


na grudima pa ih ponovo odvojila dok je čekala Branda. Na kraju je pljesnula rukama od bedra i

izašla iz sobe. S vrha stepeništa, ugledala je kako William napušta staklenik, izgledajući

mučenički nego Brand kada je prvi put stigao u Avarloch. Vojvoda se peo stepenicama polahko,

cijelo vrijeme gledajući Brynnu. Nasmješio joj se, ali čak i u polutami, mogla je vidjeti njegovu

užasutnost.

- Šta je bilo, William? - pitala je tiho, zapravo ne želeći odgovor. Brutalni vojvoda dođe

do nje i stavi nježno ruku na njen obraz.

- Idi u krevet, lijepa Brynna. Uskoro će doći.

Brynna je klimnula ali se nije pomjerila s mjesta dok je William nastavio kroz veliki hodnik

prema Colettinoj sobi. Tiho je nastavila put niz stepenice, hodajući na prstima prema vratima,

gdje je bio Brand. Jeza joj je oblizala kičmu kada je otvorila vrata, dok joj je osjećaj slutnje slao

žmarce po koži. Brand je sjedio okrenut prema vatri, gledajući plamen koji mu se odražavao

iznova i iznova u očima.

- Brand?

Nije joj odgovorio. Nije se pomjerao, osim prstiju koji su mu se stezali i opuštali oko rukohvata

stolice. U tišini koja se prostirala, Brynna je posmatrala svog muža s alarmom koji je rastao u

njoj kao kisela žuč. Nešto je pošlo naopako. Kakve novosti mu je William donio da su mu oči

plamtile kao mačevi, a usne skupile u tanku liniju mržnje i bijesa?

- Ljubavi? - prošapta ona. Načinila je korak bliže mjestu gdje je sjedio. Williamov glas

iza nje trgao ju je gotovo iz papuča.

- Vrati se u krevet, Brynna.

Brynna se okrenula prema njemu. Držao je Colette za lakat.

- Šta se dešava? - zahtjevala je.

- Molim te, Brynna. - William blago naredi, - Vrati se u svoju sobu.

- Ona ostaje, Will. - Zvuk Brandovog glasa navede je da se plahko okrene prema

njemu. Uprkos njegovoj opipljivoj ljutnji, ton mu je bio blag. - Zatvori vrata, William, molim te.

U trenutku kada je William pustio Colette, požurila je prema Brandu i srušila mu se pred noge.

- Što god kaže da sam učinila, ne vjeruj mu, moj gospodaru. - Jadikovala je kao žena

koja rađa. - Znaš da me oduvijek mrzi.

- Oui. - reče svilenkasto Brand. - On je čovjek velike mudrosti i nikada nije bio tolika

192.


budala kao ja.

Prizor Colettine kose zamršene oko nogu njenog muža naljutiše Brynnu. Načinila je još jedan

korak naprijed, ali Brandove oči je zaustaviše.

- Još uvijek misliš da sam divljak bez srca, ženo?

- Ne, ljubavi moja. - Brynna se istopila zbog načina na koji ju je pogledao. Sav bijes je

nestao, onog trenutka kada su im se pogledi sreli.

- Nisam bezosjećajan, Brynna. - Rekao je, kao da je pokušava uvjeriti. Pogledao je

dolje u ženu koja mu se skupila pod nogama. - Ali, Colette de Marson se urotila protiv mog

života. Ne bih li joj trebao odsjeći lažljivi jezik iz usta? Uradit ću onako kako ti kažeš.

Brynna mu nije odgovarala, ali je držala dah dok su Colettini jecaji postajali glasniji.

- Ona je demon koji me posjedovao. - Njen muž je nastavio da gleda dolje Colette. –

Trebam li je ubiti da završim sa tim svim?

- Ne. - Brynna je ugušila suze, vidjevši emocije koje su bjesnile u čovjeku kojeg

voli...emocije koje su gorjele kao plamena vatra u njemu. Ovo je bio njen vodeni čovjek, vratio se

iz mrtvih. - Nekad si je volio, - Brynna mu reče. - zapamti je kao čast koju ti je podarilo

nezahvalno srce i ništa više, i daj je meni, Brand, jer ću je ja cijeniti svojim životom. Vidjela sam

kako voliš. Sva blaga na svijetu se ne mogu porediti s tim. To je neprocjenjjvo blago za koje se

borim. Ako je ikada zadržim, radije ću umrijeti nego je pustiti.

Brand je fiksirao oči na svoju ženu. Vatreni sjaj koji mu je plesao u očima reflektovao je nešto

tako nježno, bezrezervno, da je čak i William vidio i ispustio prigušen uzdah kao da su njegove

emocije izvučene iz njega.

- Ne znaš šta ti predaja srca može uraditi od života, Brynna. - Brand joj tiho reče.

Koraknula mu je bliže.

- Vjerujem da ćeš se nježno brinuti o mom srcu, mužu.

A onda, kao da je vođen nemjerljivom snagom njene ljubavi, Brand ustade na noge i korakno

oko pogrbljenog Colettinog tijela. Stigao je do svoje supruge u dva duga koraka i obuhvatio joj

lice nježnim dlanovima. Podigao joj je lice do njegovog.

- Pokušao sam se boriti protiv onog što osjećam prema tebi, ali ti si se borila jače od

mene. Pitaš me za ljubav? - gutao ju je očima, dah mu je bio željan sa zapanjujućim emocijama.

- Već je tvoja. Volim te Brynna. Oui, volim te svim srcem. - Nagnuo je glavu i zarobio joj usne

193.


svojim.

Iza njih William je izdahnuo velikim dahom olakšanja.

- Konačno pobjeda. - Sačekao je još trenutak dok je njegov omiljeni vitez ljubio svoju

voljenu kada je pročistio grlo. Kada se Brand blago odmaknuo od žene, vojvoda bradom pokaza

na Colette.

- Šta ćeš učiniti s njom? - on upita, željan da je ukloni iz života ovog para. I dalje držeći

Brynnu u zagrljaju, Brand se okrenu ka Colette.

- Moja žena ti je poštedila život, ali želim da odeš večeras iz Avarlocha. Povedi svoje

ljude i konje i neka Bog odluči o tvojoj sudbini.

Colette se ispravi i zagleda se u njega zapanjeno u nevjerici.

- Ali vani je ledeno...

Brand klimnu.

- Kao što sam rekao, neka Bog odluči. - Bez ijedne riječi ili pogleda prema njoj , Brand

je izveo Brynnu iz velike dvorane.

- Dođi, bludnice. - William naredi. U tri velika koraka prišao je ženi koja ga je streljala

crnim prezirom, uzeo je za lakat i povukao je da ustane.

- Moj otac će vas ubiti. - Colette ispljuni.

- Sumnjam. - normanski vojvoda odgovori sarkastično dok ju je vukao iz dvorane. –

Kada sam ga ostavio, upoznavao se sa svojim Stvoriteljem. - Spustio je svoje oštre srebrenosive

oči na nju. - Vidiš, draga moja, ja nisam milostiv kao lord Brand iz Avarlocha. Ili njegova žena.

194.


DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Brand nije mogao spavati. S Brynnom udobno smještenom pored njegovog tijela, podigao je

prste i pratio obris njenog mekog ramena, niz ruku, i konture njene stražnjice. Njegov dodir je

izvukao tiho stenjanje iz nje dok je spavala, pa je poželio da je probudi i opet vodi ljubav s njom.

Uzdahnuo je, misleći kako je lahko kliznula kroz njegove odbrane. Zakleo se da više nikada

neće postati budala zbog ljubavi, ali samo bi budala mogla odoljeti ovoj nevjerovatnoj ženi.

Privukao ju je bliže, osjećajući kako mu se tijelo stegnulo kada se stisnula, smjestivši stražnjicu

uz njegov kuk.

- Brand? - šapnu ona, napola budna.

Ali on ju ušutka poljupcima.

- Spavaj, ljubavi. - I uskoro se opušteno ritmično disanje sna vratilo.

Brand je ostao budan do zore, držeći ju, milujući joj kosu, i nježno je ljubeći pazeći da je ne

probudi. Kriste, voli je. I nije ga bilo strah toga, samo je bio radostan. Stisnuo je čvršće i

napokon zaspao. Brynna se probudila nedugo nakon što je on zaspao. Iako je mraz ispleo

debele mreže na njenom prozoru, sunčeva svjetlost je ulazila u sobu, pozivajući je da započne

dan. Nerado, mekano poljubivši muževe razdvojene usne, napusti njegov topli zagrljaj. Tiho se

obukla, ne želeći poremetiti njegov mirni počinak. Nasmješila se, posmatrajući ga, dok je četkala

kosu, prisjećajući se strasti u njegovim očima sinoć dok su vodili ljubav. Bila je to strast

intenzivnija od bilo koje druge za koju je znala. Dao joj je srce u potpunosti kao i njegovo tijelo, i

Brynna je uživala u sjećanju na to. Brand se promeškolji u krevetu, tražeći je.

- Odmaraj se, mužu. - otišla je do njega i poljubila mu zatvorene kapke.

- Gdje ideš? - promuklo je pitao.

- U štalu vidjeti ždrijebe.

Bez obzira koliko pokušavao nije mogao držati oči otvorene.

- Požuri se natrag meni.

Brynna se nasmješila crnim trepavicama koje su mu padale na obraze, nečujno se

odmaknula, i napustila sobu. Bila je zauzeta vezujući plašt i pogledala baš na vrijeme prije nego

se zabila u Danteova prsa.

- Jutro, ljepotice. Gdje ideš u takvoj žurbi?

- Vidjeti svoje ždrijebe. Stiglo je sinoć. - Objasnila je veselom razigranošću, što je

195.


natjeralo Dantea da se nasmije. - Moram ga i ja vidjeti. Pričekaj samo da obučem ogrtač, i

pridružit ću ti se.

Otišao je niz hodnik, a Brynna je gledala za njim, misleći kako će Alysia biti tužna kada on ode

iz Avarlocha. I njoj će nedostajati, shvatila je trenutak kasnije kada se pojavio u indigo plaštu

vezanom oko širokih ramena i širokim osmjehom koji mu se razvezao preko zgodnog lica.

Njegova ležerna priroda i bezbrižni osmjesi mogli su i najcrnje dane učiniti svjetlijim.

- I šta te toliko privlači u Graycliff dvorac da nas napustiš? - Brynna prsne prije nego se

mogla zaustaviti.

- Moja sestra. - Danteov osmjeh ostao je isti unatoč njenom ispadu. Brynna trepnu, i

zavuče ruku pod njegovu kada joj je ponudio ruku.

- Nisam ni znala da imate sestru.

- Katherine ima trinaest godina. Doveo sam je u Englesku sa sobom prije četiri

godine.

- A vaši roditelji? - Brynna je pitala dok su silazili stubama.

- Moja majka je umrla rađajući Katherine. Bila je to kasna trudnoća i teška za nju. Moj

otac je umro u službi kralja Philipa.

- Oh, žao mi je. - Potapša ga po ruci i ugrize donju usnu, shvaćajući da ne zna ništa o

muževom životu. - Tebi i Brandu mora da strašno nedostaje otac.

- Ne. - Dante je odmahnuo glavom i zabljesno je pogledom Rebeccu koja mu je

mahnula dok je prolazila niz hodnik. - Brand je poslan u Willaimovu službu kao njegov paž kada

mu je bilo sedam. Ja sam poslan nakon tri godine. Jedva da smo viđali svog oca.

Otvorio je teška vrata i nalet vjetra otpuhao je s lica Brynninu kosu. Hodali su prema štali dok

je hladan led pucao po Danteovom plaštu, podižući indigo krila. Rekao je nešto o toplom tijelu,

ali vjetar je odnio riječi. Brynna je pretpostavila da je govorio o Alysiji, ali se sjetila senzualnog

osmjeha kojeg je uputio Rebecci. On se borio s otvaranjem stajskih vrata zbog naleta jakog

vjetra koji se borio da vrata ostanu zatvorena. Zaškripala su protiv ledene hladnoće.

- Sumnjam da će unutra biti toplije. - Reče on ulazeći.

- Sigurno ne toplije od Alysije...ili bilo čijeg drugog tijela koje preferiraš. - Brynna se

196.


zakikota iza njega. Dante se okrenu da joj ponudi zabavljen osmjeh, ali crna kosa koja mu je

letjela preko lica učinila je da izgleda više kao smrtonosni ratnik nego šarmantna bitanga.

- Ti.. - riječi su mu se izgubile u oštrom naletu vjetra. I bljesku bodeža koji mu se zario

u leđa. Blistave sive oči se susretoše sa smaragdnim prije nego se Danteovo tijelo srušilo na tlo.

U trenutku koji je uslijedio, Brynna je zbrisana kao i naleti vjetra oko nje. Bila je ondje, šokirana

iznad vriska. I onda je nestala.

Brand se probudio nekoliko trenutaka kasnije na vrisak koji mu je proparao dušu. Zvuk mu je

spržio kroz vene, dosežući grlo, gdje je oštar krik eksplodirao s njegovih usana. Ne navukavši

hleče, odleti preko sobe u haos koji je zavladao Avarlochom. William je već krenuo ka Brandovoj

sobi kada su se dvojica muškaraca srela u hodniku, koji je bio krcat vitezovima iz oba garnizona

koji su trčali prema stepenicama.

- Dante. - William je stigao do svog prijatelja u dva velika koraka.

Brandov um se preplavio slikama Dantea.

- Dante? - upitao je, boreći se da razbistri um.

Williamove ruke su kliznule niz lice, a kada je pogledao Branda, u očima mu se mogao vidjeti

bijes.

- Pronađen je u štali, Brand; s bodežom u leđima. Živ je, prijatelju. - Vojvoda brzo

doda, vidjevši užas i potpunu nevjericu na Brandovom licu. - Oštrica mu se probila između

lopatica, ali je u nesvjesti i blizu smrzavanja.

Štala! Cijeli novi užas prosvjetli Brandove oči.

- Gdje je Brynna? - on uhvati Williamovu tuniku dok ga je panika okruživala, uhvatila

mu srce hladnim, smrtonosnim prstima. - Gdje je ona, William?

- Brynna? - na trenutak William nije shvatao Brandovu paniku i strah. Pogledao je

preko Brandovog ramena na vrata njegove sobe. - Zar nije s tobom?

Kao da ga je bol prosjekla, Brand je zabacio glavu, u želji da vrišti. Williamovo lice je

poblijedilo. Teror se prikrao moćnom vojvodi Normandije. Zgrabio mu je srce na buntovnički

način jer teror mu je potpuno bio stran. Oko njih su ljudi jurili tamo-amo. Vitezovi su naređivali

197.


kmetovima da im donesu mačeve; jer je jedan od njihove braće napadnut od nevidljivog

neprijatelja. Ali William nije čuo ništa od toga, jedino je čuo brutalno kucanje svoga srca. Nije

vidio nikog do čovjeka ispred sebe. Crni bijes, pomiješan sa neobuzdanim, neizrecivim srahom,

ispunio je Branda. I blijeda maska staha koja mu je bila na licu bila je dovoljna da uvjeri Williama

da teror koji je osjetio je zapravo bio stvaran.

- Zašto Brynna nije s tobom? - Williamov glas je zagrmio hodnicima Avarlocha. - Gdje

je ona, Brand?

Zvuk koji je uslijedio bio je poput smrtonosnog režanja koji nijedan slušalac ne bi mogao

podnijeti kada je Brand izgovorio slijedeće riječi.

- Otišla je u štalu.

Brynna su vodili kroz šumu s povezom preko očiju i napola smrznutu. Njen plašt je strgnut sa

tijela od istog divljaka koji je napao Dantea. Lice i ruke su joj krvarili od krutih grana koje su je

grebale, vukući je dublje i dublje u šumu. Nije govorila, niti plakala. Samo je rekla svojim

otmičarima da im je sada sudbina gora od nemilosrdne smrti. Oni su joj se smijali, jedan

hodajući kraj nje, gurajući je naprijed, dok su drugi jahali na konjima. Nakon nekoliko sati, kada

nije mogla više izdržati na utrnulim i iscrpljenim nogama, pala je na hladnu zemlju.

- Ustani! - muški glas je zapovijedio iznad nje.

- Ne. - neko drugi je rekao. - Ovo je dobro mjesto da postavimo zasjedu kada dođe po

nju. Stajemo ovdje.

- Colette. - Ispod tame svog poveza, Brynna je prepoznala ženin tihi glas. Otežavajuća

slatkoća je nestala. Ili je to bilo zato što Brynna nije mogla vidjeti to anđeosko lice—što nije

vidjela nevini osmjeh koji je maskirao pravo zlo u njenom srcu—koji je očigledno bio pravi

Colettin karakter.

- Ne činiš se iznenađenom što sam to ja. - Colette siđe s konja i klimnu svojim dvojici

ljudi. Grube ruke su uhvatile Brynnine zglobove.

- Kako me može išta što uradiš iznenaditi, Colette? - Brynna žestoko uzvrati dok su je

vukli po zemlji i bolno podignuli na noge.

198.


- Iznenadila sam Branda. - Colette se nasmijala, sklanjajući povez s Brynninih očiju. –

Nije imao pojma o mojim planovima dok mu prokleti William nije rekao.

Brynnine oči su se prilagodile filtriranoj svjetlosti šume dok je gledala ženu umotane u crni

plašt kao zlokobna čahura. Anđeoska ljepota je nestala iz tamnih, odvratnih Colettinih očiju,

hladnoća je izbrisala njen slatki osmjeh.

- Ubili ste Dantea. - Brynna ispljunu dok su joj ruke bile vezane debelim konopcem za

drvo iza nje.

- Ne, Clyde ga je samo ranio. Potrebno je više od bodeža da ga ubije, a mi nismo imali

vremena.

Brynna je proučavala hladni izraz, tražeći nešto, bilo kakav trag ljudske empatije. Nije našla

ništa.

- Znaš, Colette, gotovo si ružna ovdje na otvorenom.

Ruka je puknula kao bič preko Brynninog već utrnulog obraza. Žestoko se boreći protiv

konopaca kojim je bila vezana, Brynna si je obećala da će joj iskopati oči onog trenutka kada se

oslobodi. Ali njen otmičar se samo nasmijao i okrenuo od nje.

- Usput, moja gospo. - Colette reče preko ramena. - Hvala što si mi poštedila život od

te zvijeri koju nazivaš mužem.

- Oprezno, Colette. - Brynna je upozori mračno. - Iskoristila si svu milost koju sam ti

mogla dati.

- Ne usuđuj se prijetiti mi, draga, ili ću biti prisiljena ubiti te prije nego Brand stigne.

Colette je napravila krug oko svoja dva pratitelja koji su je doveli u Avarloch.

- Potrebna nam je vatra. - Reče im.

- Ne, - reče jedan od njih, - tako ćemo otkriti našu poziciju.

- Ali smrznit ćemo se.

- Ja ću vas zagrijati. - Muška ruka je uhvatila pramen žute kose koji je ispao ispod

Colettine kapuljače. Brynna ga je prepoznala iz dvorca. Bio je to sir Jeffrey, Colettin ljubavnik.

Colette mu odgurnu ruku, siktajući na njega tihim glasom.

- Iskoristila te da dođe do njega, budalo. - Brynna mu objasni sažaljivo, ali mržnja u

Njenim očima je bila vruća od topljenog čelika. - Iskoristila te, ali pošto Brand nije ovdje da vidi,

sada te odguruje.

199.


Colette se okreni da se suoči ponovo s Brynnom, bukteći širokim očima, a žestok osmjeh joj

se pojavio na usnama.

- Brand će umrijeti. Kao i ti. - Odjednom joj se lice smekša i preplavi ga promišljen

izraz. - Stvarno je šteta, Brand mi je drag. Oh, pa.. - pjevala je, slegnuvši svojim malim

ramenima.

Sir Jeffrey nije skidao pogled s Brynne otkad mu se obratila. Koraknuo je pred nju, gledajući

je ispod dugih, debelih trepavica. Na trenutak mu Brynna nije mogla pročitati izraz. Zatim je

podigao ruku da joj dodirne obraz.

- Ti si fer. - Poigravao se s njom kao mačak. - Bi li me ti voljela iskoristiti?

- Dodirni je i iščušat ću ti srce, Jeffrey. - Colette ga upozori svirepo, ustajući sa kamena

na kojem je sjedila.

Brynna se nasmijala u Jeffreyeve gladne smeđe oči.

- Ona se ne šali, jer sam je vidjela kako to radi. - uvjerila ga je. - Dodirni me pa će ono

što ću ti ja iščupati biti mnogo bolnije.

Tiho se zakikotao, zabavljen Brynninom naravi.

- Hajdemo je odvezati, Colette. - Pozvao ju je ne okrećući se. - Da vidimo da li njena

vatra može da ti začepi usta.

Colettin izraz je bio tako anđeoski kada se okrenuo da je pogleda, izgledao je kao da će se

istopiti tu pred Brynnom.

- Iskušavate moje strpljenje, gospodine viteže. - Ona je prela. - Ali oprostit ću vam ako

dođete ovdje do mene i pokažete joj koga stvarno želite.

Jeffrey je praktički skočio preko hrpe granja da dođe do nje. Colette je raširila ruke da ga primi

k sebi i zabacila je glavu nazad kada joj je počeo gristi vrat. Bodež se pojavio samo na trenutak,

ali ga je Brynna vidjela. Pokušala je vrisnuti, ali je bilo prekasno. Colette je zarezala oštricom

preko Jeffreyevog obraza. Bila je to samo rana, a krv koja je curila niz lice njenog ljubavnika

samo mu je povećala glad u očima.

- Kasnije, Jeffrey. - Jednostavno mu je rekla kada ju je ponovo pokušao poljubiti.

- Pazi gdje zabadaš svoj bodež, bludnice. - Muškarac blijede kože i ožiljkom preko

jednog oka ustao je i zagledao se u Colette. - Ili ću tvoju glavu odnijeti kralju Edwardu.

- Jedina glava koju ćeš nositi kralju je Brandova, Clyde. - Colettin prazni izraz se nije

200.


promijenio, osim osjećaj zabavljenosti skrivene ispod frustriranosti. - Dakle, plan se malo

promijenio. Sve što je kralj želio bila je Brandova smrt, pa će je i dalje dobiti.

- A glava vojvode Williama? - Clyde je pitao kroz stisnute zube. - Ako, nekim čudom,

ubijemo i njega, izazvat ćete rat protiv Engleske. Zar niste mislili o tome?

Colette je zatvorila oči, frustracija joj je sad izazvala skupljanje obrva.

- Mi....ranit ćemo vojvodu tako da se ne može boriti niti nas progoniti.

Neko se nasmijao i Colette svojim mrskim pogledom preleti preko svih lica.

- Možete se sada vratiti ako želite. Ja ću sve učiniti sama, i nagrada će biti samo moja.

Edwardu nije bitno ko će ubiti Branda, sve dok je mrtav.

Brynnina krv je ohladila slušajući je. Colette je bila luđakinja spremna na sve. A Edward—oh,

molila se da ga William brzo ubije kada napadne Englesku.

- Šta ti se u životu desilo pa da postaneš tako očajna? - Brynna je upitala, gotovo

sažaljevajući mladu ženu.

- Ušuti! - Colette je vrisnula, pokazujući bodež prema Brynni.

- - Ti umukni. Već si mrtva. - Brynnine oči su gorile. Krv joj je ključala. - Nisi izdala

Branda, zar ne, Colette? - upitala je mirno, razumjevajući je sada. - Ne možeš izdati ljubav kada

ne znaš ni šta ona znači.

- Oh, ali znam. - Colette je otezala, bijes joj je naizgled izblijedio dok je hodala prema

Brynni. - Volim moć. Moć koju moja ljepota ima nad muškarcima. - Držala je vrh oštrice bodeža

na Brynninom vratu, puštajući ga da klizi niz meso. Brynna je zatvorila oči a Colette se nagnula

naprijed kao da će je poljubiti. - Volim moć ne mareći ni za jednu dušu koja mi se preda. -

šaputala je, gledajući trag oštrice koji je ostavljao bodež na Brynninoj jagodičnoj kosti. Brynna je

znala da mora šutiti, ali bijes joj je kolao tijelom, i da je držala jezik za zubima još trenutak,

odgrizla bi ga.

- Mrziš Branda zato što nisi imala moć nad njim da ga ubijediš da te uzme natrag.

Brynna je otvorila oči, bacajući teški smaragdni odsjaj na Colette. Žena je blinknula, a na

Brynninim usnama se pojavio tanak osmjeh.

- To je to, zar ne? On je jedini čovjek koji te porazio.

- Ne baš. - Colette se brzo pribrala, ali ruka u kojoj je bio bodež pala joj je niz stranu. –

201.


Vidjet ću ga mrtvog.

Čuvši dovoljno, Brynna je stisnula zube sve dok je nisu zaboljeli.

- Kako te Brand mogao voljeti? - Colettin jedini odgovor bio je blistav osmjeh kao da je

to bilo dovoljno da shvati značenje. - Nećeš ga ubiti. - Brynnin glas je bio tiho režanje. - Ti ćeš

biti ta koja će umrijeti večeras.

Njeno obećanje je bilo tako uvjerljivo da joj je Colette gotovo povjerovala.

- Tišina! - Colette se okrenula ka muškarcu koji joj je bio najbliži. - Ako samo uzdahne,

ubij je.

202.


DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Četiri su viteza pratila Brandovog, Williamovog i lord Richardovog grmovitog konja u šumu.

Jahali su poput ratnika koji su krenuli u bitku, lica postavljenih u potpunu odlučnost, teških i

snažnih, spremni da ubiju neprijatelja jednim pokretom svojih moćnih mačeva. Samo je Haos i

odsustvo oklopa i kaciga otkrivalo da su jahali da love a ne u bitku. Odlučivši da sačekaju

sumrak, i da uzmu samo jednog lovačkog psa sa sobom bila je Williamova ideja. Njegov dobro

istreniran, taktički um shvatio je da je Brynna oteta samo s jednim razlogom, da je Brand prati.

Brandovo lice je bilo hladno i nečitljivo kada mu je William obrazložio da vjeruje da su Colette de

Marson i njeni ljudi ranili Dantea i oteli Brynnu. „Planiraju te ubiti, smisliti priču za kralja Edwarda

o tvojoj izdaji, u koju će on rado da povjeruje ako ova njihova fantazija uopšte uspije.“

- Polahko ću ih ubiti. - Brand je obećao smrtno ozbiljan.

- Oui. - William klimnu, izrazom istim kao kod Branda. Onda. - Povest ćemo jednog

lovačkog psa da nam pomogne naći ih; a onda ćemo se pritajiti dok im se budemo približavali.

Brand je klimnuo slažeći se s njim.

- Spasimo Brynnu, a zatim masakriramo ostale.

Noć se rano spustila u šumi, među visokim stablima kojih je bilo bezbroj, gotovo dotičući

granama nebo. Mraz se spustio na uvele listove koji su ostali, ali Brand nije osjećao hladnoću

pod crnim ogrtačom. Bijes je tjerao njegovog konja čvrsto, zapalivši vatru u njemu koja neće bit

ugašena sve dok Brynnini otmičari ne budu mrtvi. Nije sumnjao da je neće vratiti živu. Nije

mogao sumnjati, jer ako bi, onda bi i sebi zario mač u srce nakon što ubije Colette. Nije dugo

potrajalo da njegovi ljudi pronađu Colettin kamp. S prilične udaljenosti mogao se vidjeti dim kako

se diže visoko među krošnjama grana.

- Budale. - William se divljački nasmijao.

- To bi mogao da bude trik. - Lord Richard je ponudio.

- Ne. - normanski vojvoda odmahnu glavom, okrećući se ka Brynninom ocu.- Morali su

zapaliti vatru. Hladno je. Oni su tamo, ili su smrznuti do smrti.

- Tamo su. - Brand se složio, - Haos nas vodi. - Pokazao je na lovačkog psa, koji je

trčao naprijed u pravcu dima, a zatim je zastao i pogledao jahače, kao da se pita zašto su stali.

203.


Ne sačekavši svoje saputnike, Brand pucnu uzdama i zajaha zajedno s Williamom i drugima

blizu iza njih.

Colette je koračala oko vatre, kršeći rukama oko debele vune svog plašta. Svakih nekoliko

trenutaka zvuk životinja koji se probijao kroz žbunje odvlačio joj je pažnju s Brynne.

- Već je trebao biti ovdje. Čula sam ga kako ti govori da te voli. Zašto nije došao?

Brynnine oči istraživale su oko stabala gledajući ima li ikakvih pokreta.

- Čuo sam gada kako govori da nikog ne voli. - Clyde je progunđao, popravljajući mač

uz svoju stranu. - Možda mu nije bitno je li živa ili mrtva. Ipak, vatra će ga dovesti pravo nama

ako je krene tražiti.

- Neka. - Colette je zurila u njega. - Što prije umre, prije ćemo se vratiti k Edwardu.

Brynna je zatvorila oči, ne želeći da joj vide suze. Možda su bili u pravu. Možda Brandu nije

stalo. Rekao je da mu nikad neće biti. Ali Brynna nije mogla zaustaviti sjećanje na to kako ju je

gledao, bljeska njegovog iskrenog osmjeha, načina na koji je ruke spajao s njenim, i riječi koje

joj je rekao noć prije. Doći će po nju. Doći će s njenim ocem i Williamom. I past će pravo u

Colettinu zamku. Odjednom joj je kroz paniku koja joj je zavrnula stomak nadošla misao—način

na koji će spasiti muškarce koje voli.

- Brand neće doći po mene, Colette. Uništila si ga. Ne voli me. Ne može.

Colette se zaustavila i pogledala Brynnu suženim očima.

- Rekao je da te voli, čula sam ga. - Brynna je odmahnula glavom.

- Znaš li zašto je William došao ovdje? Morao je Brandu zapovijediti da me oženi. –

odgovorila je prije Colette. - Brand bi se radije borio nego me oženio. Rekao je Williamu i mom

ocu da me nikad neće voljeti. - Brynnine lažne suze su joj grizle meso i blistale su poput mraza

na obrazima. - Uradila sam sve što sam mogla, ali nisam ga mogla natjerati da me zavoli. Neće

doći, zato me ubij i idi.

Nekoliko metara dalje, skriven u gustom grmlju duda i ribizle, Brand je slušao izjavu svoje

supruge i drhtaj mu je prožeo dušu. Zakleo se da će provesti ostatak života uvjeravajući svoju

ženu da je voli. U tami se okrenuo prema Williamu i klimnuo. Vojvoda je podigao kapu svog

crnog plašta preko glave i tiho ispuzao iz grma, stapajući se sa sjenama i Colettinim ljudima

istovremeno. Ostao je nezapažen dok je sjedao na panj i mahao svojim bodežom. Uskoro je još

204.


jedna figura, crna kao i prva, ušla u mali proplanak kao fantom, plaštom ogrnutim čvrsto oko

njega protiv hladnoće.

- Čekat ćemo do jutra pa ćemo je ubiti i vratiti se kralju Edwardu. - Colette reče,

shvaćajući da je Brynna vjerovatno u pravu. Ništa nije išlo po planu, a Clyde je bio u pravu u

vezi Williama. Normani će napasti Englesku ako ko imalo naudi kopiletu. Možda će je kralj ipak

nagraditi. Reći će mu da je Brand ubio svoju ženu, i jednom kada ta riječ dođe do Saxonskih

plemića, postići će isti rezultat. Brand će biti ubijen, i kralj će dobiti svoju zemlju, kao i ona svoju.

Niskim režanjem koji je zvučao više kao divlja životinja nego anđeo, Colette je šutnula prljavštinu

u vatru. Plameni su plesali, bacajući sjene duž debelih stabala, preko zemlje, i preko njenih ljudi,

čiji je broj porastao za tri. Clyde je ustao, skupljajući svoj mantil čvršće uz ramena.

- Hladno mi je i potrebna mi je ženska toplina. - Oči su mu pošle ka Brynni, jednim

okom okrznuvši prijatelja kraj sebe. Nasmijao se. - Uzet ću je, Colette, i ako me prekineš, uzet

ću i tebe... prije nego te ubijem.

- Može se pojaviti, Clyde. - Colette ga je gledala. - Zašto ga ne sačekaš i pustiš da

gleda?

- Ne, sada mi je hladno. - vitez reče preko ramena, već stigavši do Brynne. - Imam

osjećaj da ću ući u tebe sasvim lijepo.

Clydova izjava golih namjera zatresla je Brynnina koljena. Pokušala ga je udariti i gotovo mu

je pogodila koljeno, ali on se izmakao i podrugljivo je pogledao.

- Možda ću te samo rastrgati.

Tačno iza njega, sjena je ustala. William je bacio plašt sa svog ramena. U vremenu manjim da

se uzme udah, William je oslobodio svoj mač. Zabljesnuo je na tren na mjesečini, a zatim se

izgubio u Clydeovim leđima.

- A možda nećeš. - William reče suho, gledajući čovjeka dok je padao na tlo. Kao da je

vrijeme stalo dok je vojvoda podizao pogled ka Brynni, a onda se okrenuo tako brzo da mu je

mantil pucao oko nogu. - Colette! Draga! - uzviknuo je veselo dok je šuma oko njega oživjela. -

Kako te je lijepo vidjeti ponovo.

Odjednom, kapuljače su pale i otkrila su se lica koja je Colette već vidjela u dvorcu, uključujući

i lord Richardovo. Trebao je trenutak da šok nestane sa lica njenih pratitelja, a u zlosutnom sjaju

vatre, Brynna je gledala kako je Williamov pogled zabljesnuo uzbuđenjem borbe dok se čelik

205.


sudarao sa čelikom. Vojvodin mač je klizao lahko, gotovo prejednostavno, u trbuh jednog od

napadača. Prije nego mu je žrtva pala na tlo, William je povukao svoj mač, obrisao krv od

čovjekov mantil, ubacio ga u korice brže nego što je iz njih izašao. Završio je bitku zadovoljnim

osmjehom, a zatim se okrenuo ka Brynni.

- Jesi li dobro? - izvadio je bodež iz čizme i presjekao uže kojim je bila vezana.

- Da. - Duboko je disala. U trenu kada su joj ruke bile oslobođene, bacila mu je ruke oko

vrata i držala se za njega.

- Da, najpravednija od svih žena. - Životinjski normanski vojvoda zatvorio je oči u

bakrenoj Brynninoj kosi. Bilo je pažljive nježnosti dok ju je čvrsto držao, i olakšanja kada je

izdahno da se činilo kao da reži umjesto daha. - Hvala svim svecima da si dobro.

- Je li Dante živ?

- Oui, jeste. Kada smo ga ostavili, tvoje tri sluškinje su ga pazile kao da je napušteno

siroče.

- Gdje je Brand? - Brynna je upitala kada ju je pustio.

Vojvoda je odvezao vezice svog mantila i prebacio ga oko Brynne. Pokazao joj je na sjenku

koja se u magli žestoko borila.

- Tamo je. Onaj čija oštrica baca najviše krvi. Sranje, on je nemilosrdno kopile, zar ne? –

William je zvučao zgroženo, ali kez na njegovom licu pričao je sasvim drugu priču koju je

osjećao za svog prijatelja. Brynnine oči su se raširile dok je gledala u vitko tijelo svoga muža.

Njegov mač je divljački sijao dok se spuštao, rezao zrak i prskao krv na sve strane. Da mu bijes

nije bio toliko zastrašujući, bio bi ga užitak posmatrati. Bio je tako siguran, brz, tako smrtonosan

dok se okretao, zamahnuvši svojim teškim mačem objema rukama čineći da čelik pleše pod

njegovom komandom. Oči su mu gorjele u mraku, nemilosrdne u uništavanju, prikrivena strast

se oslobodila. Iako je za neprijatelje bio, noćna mora koja je oživjela, za Brynnu je bio

veličanstven da joj je oduzimao dah.

- Ja sam ga obučio. - William je ponosno rekao.

Iza njegove visoke pojave Brynna se osjećala zaštićenom od bitke koja se odvijala oko njih i

dade vojvodi brzi, podrugljiv osmjeh.

- Zar se ne bi trebao boriti s njim?

- Ali praktički nije više niko ostao da se borim s njim! - William je tvrdio pokazujući joj na

malo bojno polje oko njih.

206.


Brynna je pokazala na Colette, koja je uzimala konja i spremala se u bijeg. William se jako

nasmijao, i otišao. Samo su još dvojica Colettinih ljudi ostala živa i lord Richard ih se brzo riješio

kada je Brand spustio mač i konačno pogledao u svoju ženu. Odmah mu se pogled smekšao.

Njegove oči su je zvale preko vatre. Njegova čvrsta ramena su se opustila jer je svaki njen udah

njega činilo ljudskim bićem ponovo.

„Učinila sam sve što sam mogla, ali ga nisam mogla natjerati da me zavoli.“

Ali volim te,Brynna. Njegovo srce joj je vikalo.

Išao je prema njoj, preko tijela i grana, željan da je uzme u naručje, da joj kaže da mu znači više

od samog života. Bio je samo par centimetara udaljen kada je figura iskočila iz drveća iza

Brynne. Strah ga je obuzeo kada ju je ruka uhvatila oko vrata. Bodež joj je zablistao na grlu.

Brandov mač se odmah pojavio. Držao je dršku objema rukama paralelno s ramenima.

- Oslobodi je, i neću te isjeći na komade. - Brand je obećao njenom otmičaru. Glas mu je

bio nizak i smrtonosniji nego bilo koje oružje iskovano u vatri. Vrh njegovog mača ostao je miran

iako je to bila iluzija za nečije oko. Brynnin napadač je odmahnuo glavom dok su mu lord

Richard i drugi prilazili polahko iza Branda.

- Daj mi konja i vremena da pojegnem, ili ću je polahko ubiti. - Uzvrato je napadač.

Tišina. Nijedan se mišić u Brandu nije micao. Njegove su oči pržile gore od bilo koje vatre.

Nije bilo sjajnog, proračunatog osmjeha kada je progovorio, samo bijes tako crn da je sjekao

sam zrak, probijao mu se kroz stisnute zube.

- Odmah je oslobodi.

Divlji strah je prešao preko otmičarevog lica. On se namrštio, spreman da je ubije.

- Neka bude tako. Ona umire.

Brand je samo zarežao. Brzinom munje koja je šokirala čak i lorda Richarda, njegov bodež je

poletio kao strijela iz luka. Presjekao je zrak dok je Brynni sklonio kosu s lica i zabio se u

napadačevo grlo, zabijajući ga u drvo iza nje. Svaka ćelija joj se napela kada se okrenula da

vidi koliko joj je oštrica bila blizu. Onda je pogledala u svog muža i onesvjestila se.

Prva stvar koje je Brynna bila svjesna kada se probudila bila je toplina tijela njenog muža.

Ležala je u njegovom krilu. Ruka mu se micala preko njene kose, mazila, milujući je kao da je

bila dragocjenija od zraka koji je udisao u svoja pluća. Otvorila je oči i on joj se nasmijao, a onda

se namrštio.

207.


- Oprosti što sam te uplašio. Oštrica te nikad ne bi pogodila. - Obećao je šapatom.

Podižući prste na njegovu grubu vilicu, Brynna je pustila da joj pogled prelazi preko njegovog

lica. Njegove su joj oči govorile, natapajući je strasti za kojom je čeznula. U njegovom

savršenom azurnom pogledu, Brand joj je rekao o svom strahu da je izgubi i svojoj ogromnoj

radosti da nije. Govorile su joj o muškoj potrebi da je zaštiti, ne zato što mu je pripadala, već

zato što više nije mogao da živi bez nje. I u tišini koja je slatko stajala među njima, Brandove oči

su joj rekle koliko ju voli.

- Znam da mu nikad ne bi dozvolio da me povrijedi, Brand. - Brynna mu je tiho rekla.

Žaljenje mu se pojavilo u očima.

- Ali povrijedio sam tebe, Brynna. To nikad nisam htio.

- Brand....

- Ne. - Ušutkao ju je, naginjući lice k njoj. - Samo me poljubi i dopusti da ti dam svoje

srce. - Pratio joj je osmjeh usnama. - Volim te, Brynna.

Njegove usne su bile zraka sunca i tama istovremeno, nježno milovanje i iskonska čežnja

dok ju je vukao dublje, i dublje dok nije osjetila pumpanje njegovog srca i potvrdila ga.

208.


DVADESET PETO POGLAVLJE

William je koračao malim proplankom vukući Colette za sobom, dok je čekao da Brynna završi

sa grljenjem svoga oca.

- Sranje, smrzavam se! - Normanski ratnik reče nestrpljivo, bacajući divlji pogled na

Branda u isto vrijeme. - Nije joj povrijeđena ni dlaka na glavi. Možemo li ići?

Brand se nasmijao, i kako se približavao Williamu, promrmljao je dovoljno glasno da ga

njegov prijatelj čuje.

- Kako ćeš preživjeti u ovoj zemlji ako je preuzmeš, ucviljena bebo?

Odgovor mu je ostao na vrhu jezika kada je Colette progovorila.

- Šta ćete uraditi sa mnom?

Brynna se pridružila svom mužu. Rukama ju je nježno obgrlio.

- Gospodaru, - Brynna je rekla Williamu kada su njene kristalno zelene oči srele Colettine,

- jeste li znali da jedina stvar koju ovo stvorenje voli je moć koju njena ljepota ima nad

muškarcima?

Ne čekajući da joj William odgovori, Brynna mu je dobacila smrtonosan osmjeh.

- Šta mislite kakvu bi moć mogla da ima nad vama, 'Williame Osvajaču'?

Williamov zli osmjeh je bio žestok i muški kada je suzio pogled na Colette de Marson i

pogledao ju na sasvim drugi način.

- Možda će potrajati da to otkrijem, ali bit će to zadovoljavajuća igra.

Brynnin pogled je odlutao po širini i dužini Williamovog mišićnog tijela, a zatim na njegove

teške, čelične oči.

- Colette? - rekla je uz drhtavicu. - Sada te stvarno žalim.

Ponudila je Williamu delikatan naklon, a onda se okrenula da ode s proplanka s Brandom koji

nije mogao da sakrije divljenje prema svojoj supruzi.

- Čekajte! - William zakorači dug korak da ih zaustavi. Jednim brzim gestom jedan od

Brandovih ljudi, odveo je Colette do vojvodinog konja i prebacio je preko sedla, udarala je

nogama i vrištala neobuzdano. Williamove oči su nježno govorile, dubokom ljubavi kada je uzeo

Brynninu ruku. - Jesi li sigurna da nisi bila....povrijeđena od jednog od ovih kopilana?

209.


Brynna se nasmijala, podignuvši se da ga poljubi u obraz.

- Sigurna sam.

- Dobro. - On ispusti dah; a onda osvježenim osmjehom i ponosno slegnu svojim

ogromnim ramenima, reče: - Znaš, sviđa mi se kako si me nazvala maloprije, 'William Osvajač'.

Stoji mi, zar ne?

Brynnine oči su sijale briljantno.

- Naravno, zato sam i rekla.

Vojvodin smijeh je odzvanjao kroz mračne šume i položio je ruku oko Brynninog vrata, skoro

je oborivši na zemlju.

- Lejdi, svijet mi je mnogo svjetliji, sada kada si ti u njemu.

- Hvala ti. - reče mu iskreno, znajući da će joj ovaj čovjek zauvijek biti prijatelj. - Moj kralju.

- dodala je đavolski namignuvši.

- Kralj? - Brand se rugao s osmjehom. - Da li moja žena zna nešto što ostala Engleska ne

zna?

- Ne. - William je rekao nevino poput djeteta. - Uvijek sam ti govorio da ću jednog dana

vladati Engleskom, zar nisam?

Brand je klimnuo, propustvši tajni pogled koji su razmjenili njegov prijatelj i žena. Želio ju je

odvesti u Avarloch i započeti njihov zajednički život. Neka se plemići bore oko zemlje, on je imao

mnogo ugodnijih dužnosti kojima mora prisustvovati.

- Hajdemo kući praviti nasljednike. - prošaputao je duboko u Brynnino uho. Uskočio je u

sedlo a onda podigao Brynnu u krilo. Zatvorio je ruke oko nje dok je držao uzde.

- Jesi li stvarno sumnjala da ću doći po tebe, ljubavi? - pitao ju je na uho dok su izlazili sa

čistine. Uzdisući toplinu njegovog daha i jezu koju joj je on poslao niz kičmu čvrsto se obgrlila

rukama.

- Ni na trenutak.

Mogla je osjetiti njegov osmjeh na vratu dok su mu se grudi uzdizale kada ju je mirisao. Iznad

njih, mjesec je nisko visio na nebu bacajući baršunat sjaj svojih srebrenih niti na tanki mraz koji

je prekrivao grane. Desno od njih, jezero je blistalo poput kristala pod svjetlom i Brynna je zurila

u njega, sjećajući se prelijepog vodenog čovjeka u kojeg se zaljubila.

210.


- Brand?

Njegov odgovor je bio tiho stenjanje dok je uživao u njenom mirisu i zvuku njegovog imena na

njenim usnama.

- Postoji nešto što želim učiniti kada ljeto dođe.

- Šta to? - pitao je ljubeći joj vrat.

Brynna je zatvorila oči i pustila da joj njegove usne otjeraju hladnoću.

- Želim naučiti plivati.

211.


EPILOG

PEVENSEY BAY, ENGLAND

Jesen 1066

Vjetar je bio povoljan, otpuhujući oluju na zapad. Sunce se izdizalo na horizontu dok je ratna

truba najavljivala novi dan, a velika konjica se okupila na obali, spremna za rat. William je sjedio

na svom konju gledajući udaljena brda kojim će povesti svoje ratnike u pobjedu. Kaciga koju je

nosio na glavi spljoštila mu je gustu kosu, dok mu je tanji komad čvrstog metala pokrivao nos.

Njegove sive čelične oči prelazile su preko kanala, gdje su njegovi brodovi već isplovili za

Hejstings, i njegovi će se zemljaci sastati sa Danteom i još četiri stotine vojnika koji su sada bili

pod njegovom komandom.

- Izgleda dobro kao bilo koji drugi dan.

- Oui. - Došla je moćna potvrda od njegovog najvjernijeg vitaza koji je stajao kraj njega.

- Drago mi je da si ovdje. - William je rekao. Zureći ravno ispred na zemljište koje je čekalo

kao raširene ruke ljubavnice.

- Ne bih bio nigdje drugo nego ovdje s tobom. - Brand se okrenuo i nasmijao mu se, očima

tirkiznom dubinom ispod sive Normanske kacige.

- Vaša će beba stići u ovih par dana. - William ga je podsjetio.

- Onda ćemo morati brzo završiti s Haroldovom vojskom. - Osmjehnuo se zlokobno što je

William tako pažljivo skovao plan da preuzme Englesku. William se nasmijao, konačno se

okrenuvši da ga pogleda.

- Morat ćemo, prijatelju. Morat ćemo. - Sjećajući se svog ratnika vatrene kose, William se

uozbilji. - Kako je ona, Brand? Kako je moja draga Brynna?

Njegov teški pogled omekša i blagi osmjeh je zamijenio Brandov proračunati smijeh. Williamu

je izgledao, kao da je otplovio k njoj. Onako kako je uvukao dah pretpostavio je da je može

namirisati čak i ovdje, usred hiljadu blatnjavih, oznojenih konja.

- Ljepša je od mora. - Brand je rekao promuklim glasom, kao da je Brynna mogla čuti

kako je hvali. - Savršeno je lijepa. Umiri mi srce svaki put kad je pogledam.

212.


William je podrugljivo podigao jednu obrvu.

- Dakle, ono što pokušavaš reći je da je voliš.

On se šalio, ali život koji je prštio iz očiju njegovog prijatelja ga je zagrijala pa ga nije mogao

više zadirkivati.

- Volim je izvan svakog razloga, William. - William je sretno uzdahnuo. - Dobro je za srce

voljeti tako duboko. - Rekao je moćni vojvoda svom ozbiljnošću, a onda je skrenuo pogled pun

čežnje ka brdima i poljima pred njim.

- Hoćemo li, Brand?

- Oui, gospodaru. - Rekao je Brand, pričvrstivši svoj gladni pogled prema Hejstingsu.

William je podigao ruku kao tihi znak svojim ljudima da ga prate. I prije nego je potjerao svog

konja u galop, još jednom je pogledao čovjeka kojeg je volio poput sina. Strast za bitkom je

tako žestoko tekla kroz Brandovu krv da ju je William mogao okusiti, i njegov tamni osmjeh

ogledao se u Brandovom kada im se pogled sreo. William je pucnuo uzdama svojim moćnim

zglobovima da je gromovina pukla pod kopitima njegovog konja.

- Za Brynnu! - povikao je preko ramena, podigavši svoj žestoki Normanski mač u nebo. –

Zato što ona željno očekuje moju pobjedu kao što sam ja očekivao njenu!

Vjetar je šibao krajeve Williamove kose i pekao mu obraze pa je podigao pogled ka suncu da

uživa u osjećaju dok jaše. Nasmijao se, kada je čuo dubok, radostan osmjeh njegovog

najdražeg prijatelja iza sebe, znajući da je Brand vikao kako će pobjeda bez sumnje biti njihova.

- Rekao si joj za Hejstings prije nego si rekao meni? Ti si kopile, Williame Osvajaču!

kraj

naslov u originalu : Paula Quinn – Lord of Desire

213.

Documents

Gospodar Žudnje Paula Quinn