GOVOR JANJEVAČKIH HRVATA U PLOVDIVU I SOFIJI U 20. STOLJEĆU

Sveučilište u Dubrovniku

Doktorski studij POVIJEST STANOVNIŠTVA

Premet: Utjecaj Dubrovčana na hrvatske jezične oaze u srednjoj i jugoistočnoj Europi

Nositelj i predavač predmeta: Dr. sc. Sanja Vulić

Predavanje temeljim na osobnim terenskim istraživanjima,

ponajprije u Sofiji u svibnju 2006., te u Plovdivu u rujnu

2007.

 

Od sredine 19. stoljeća u Sofiju i Plovdiv u Bugarskoj

postupno su počele dolaziti obitelji janjevačkih Hrvata s

Kosova.

Obično je na mahove dolazilo po nekoliko obitelji zajedno.

 

Preseljavanje janjevačkih obitelji u Sofiju intenziviralo se potkraj 19.

stoljeća, a taj tip migracija traje do Drugoga svjetskog rata.

 

Uglavnom su to obrtnici koji u Bugarskoj nalaze povoljne uvjete za

razvoj

svoje djelatnosti i materijalni probitak.

 

Najčešća prezimena među janjevačkim Hrvatima u Bugarskoj su:

Glasnović, Tomov, Čolak, Macuk, odnosno Macukov Ivanovič i S’bev.

Janjevački Hrvati u Sofiji potječu isključivo iz mjesta Janjeva.

Sredinom 20. stoljeća u Sofiji živi 80-ak janjevačkih obitelji.

 

Janjevački se govor čuvao u okviru svake pojedine obitelji te istodobno u

okviru šire doseljeničke zajednice koja, premda teritorijalno manje ili više

raspršena u velikom gradu, međusobno je bila čvrsto povezana, a

održavala je i kontakte s rodbinom u Janjevu.

Još je kompaktnija bila zajednica u Plovdivu. Današnji pripadnici te

zajednice rado ističu svoje janjevačko podrijetlo, ali govor nisu sačuvali.

 

Nakon Drugoga svjetskog rata, janjevački roditelji i u Sofiji i u Plovdivu

počinju s malom djecom uglavnom govoriti samo bugarski.

Kako su desetljeća prolazila, poznavatelji su janjevačkoga

govora postupno umirali, a novi ga naraštaji nisu više znali.

Zbog toga danas više nitko od janjevačkih Hrvata u Sofiji

međusobno ne govori janjevački, a svega se nekoliko

pripadnika te zajednice, naravno onih starijih, manje ili više

dobro sjeća govora svojih djedova i baka.

Pretpostavlja se da u Sofiji danas živi oko 150 ili 200

potomaka janjevačkih Hrvata koji još čuvaju svijest o svom

podrijetlu. Među njima je velik broj intelektualaca.

 

Dvije obitelji prikazujemo za ilustraciju:

Prva obitelj:

Godine 1884. u Janjevu na Kosovu rođen je Lazar Georgiev

Macuk, koji je u ožujku 1911. odselio iz Janjeva u Sofiju.

U prosincu iste godine oženio se petnaestogodišnjom

Janjevkom Lizom Filipovom Glasnović, rođenom u Janjevu

1896. Vjenčali su se u rimokatoličkoj župnoj crkvi svetoga

Josipa u Sofiji.

Njihov sin Nikola Lazarov Georgijev rođen je u Sofiji 1917.

Iste je godine kršten u župnoj crkvi svetoga Josipa.

Sa svojim je roditeljima razgovarao na janjevačkom idiomu.

Oženio se 1947., također u crkvi svetoga Josipa.

U popisu pučanstva, sačuvanom u registru općine grada

Sofije, 26. svibnja 1948. upisan je Nikola Lazarov Georgijev

kao bugarski državljanin, po narodnosti Hrvat, po

vjeroispovijesti katolik. Umro je 1996.

Lazar Nikolov Georgiev, sin Nikole Lazarova i unuk Lazara

Georgieva Macuka i Lize Filipove Glasnović, rođen je u Sofiji 1948.

Kršten je u istoj župnoj crkvi u kojoj su se oženili njegov djed i baka,

u kojoj se krstio njegov otac i u kojoj su se vjenčali njegovi roditelji.

U istoj je crkvi krštena i njegova mlađa sestra Silvija

Nikolova Georgieva, rođena 1951. Budući da im je majka

Bugarka, Lazar Nikolov i njegova sestra Silvija nisu naučili

janjevački idiom jer se u njihovu roditeljskom domu sva

komunikacija odvijala na bugarskom.

Druga obitelj:

Georgi Tomov Ivanovič rođen je u Sofiji, u 2. desetljeću 20.

stoljeća.

Njegov je otac u dječjoj dobi, zajedno sa svojim roditeljima,

doselio iz Janjeva u Sofiju 1901. Majka mu je došla iz Janjeva

u Sofiju kao šesnaestogodišnjakinja.

Roditelji su mu se vjenčali u Sofiji.

Georgi Tomov govori janjevački, ali je već prilično nesiguran

pri komunikaciji tim idiomom.

Njegova nećakinja Tereza Tankova pripada drugomu

naraštaju janjevačkih Hrvata rođenih u Sofiji.

(Njezin je otac, kao i njegov brat Georgi, rođen u Sofiji.

Oženio se Bugarkom.)

Tereza je s bakom govorila janjevački. Još se uvijek

razmjerno dobro sjeća janjevačkoga govora.

S roditeljima je govorila janjevačko-bugarskom mješavinom.

Postupno su prešli na bugarski.

Budući da je studirala u Zagrebu, naučila je hrvatski

standardni jezik.

Nakon demokratskih promjena u Bugarskoj s jedne strane, i

osamostaljenja države Hrvatske s druge strane, janjevački

Hrvati u Sofiji pokazuju veliko zanimanje za matičnu

domovinu Hrvatsku, te mnogi od njih počinju učiti hrvatski

standardni jezik. Neki ga svladavaju uspješnije, dok mnogi

govore specifičnom bugarsko-hrvatskom mješavinom ili pak

hrvatskim protkanim više ili manje snažnim bugarskim

utjecajem.

Od početka 90-ih godina 20. st. stanovit je broj janjevačkih

obitelji preselio iz Sofije u Zagreb.

Uglavnom je riječ o obiteljima u kojima se nije sačuvao

janjevački govor.

Među njima je i obitelj Mateja Glasnovića koji je u svom

djetinjstvu i mladosti u Sofiji sa svojom bakom komunicirao

janjevačkim idiomom.

Janjevački govor u Sofiji:

U skladu s očekivanjima, velika je podudardnost govora

Janjevaca u Sofiji s govorom ostalih Janjevaca.

Ta je podudarnost izražena u mnogim detaljima, ali ima i

razlika.

I jedni i drugi imaju sekvencija lu, i to u istim primjerima:

slunce (sunce) i sluza (suza)

npr.

slunce ti tvoje

sluza ti ide na lice.

Ali: u Janjevu su sluzave oči (suzne oči), a u Janjavaca u

Sofiji su sluzaste oči (suzne oči).

I jedni i drugi govore: jabuka, vuk (npr. vuk te odneo), vuna,

dubok, žut.

 

Ali: Janjevci u Sofiji pod utjecajem bugarskoga jezika

usporedno rabe i realizacije tipa v’lk.

Ekavski refleks jata dominira:

dete, deca, devojče, cedilo, stenica (stjenica, vrsta nametnika), svet (svijet), telo, lep (lijep), stareji (stariji), gde, izeo (izjeo, pojeo), posle (poslije).

 

Ijekavizama je manje nego u govoru Janjevaca na Kosovu, a susreću se u istim primjerima kao na Kosovu:

mljieko (mlijeko), prije, mjera, mjesec, mjesečina.

 

Ali:

Tipično janjevačku realizaciju mljieko, pod utjecajem bugarskoga, potiskuje ekavizam mleko.

 

Današnji Janjevci u Sofiji rabe ekavizam venčanje (i glagolski sklop da se venčam), dok je u govoru Janjevaca na Kosovu zabilježen jekavizam vjenčanje.

 

Izraz cielovam ruku (ljubim ruku) rabi se pod utjecajem bugarskoga celuvam.

Na Kosovu i u Sofiji govori se bija sam na pijacu; bija sam u

kafanu; gledaja sam; ostaja sam, tepaja (tukao), živeja

(živio), veseja (veseo), cea je pobelea (sav je pobijelio);

vrak te izea (vrag te izjeo), vrak te odnea,

ali:

doša (došao), iša (išao), naša (našao), npr.

kuku majko gde si doša

gde si naša

Miko je doša.

Ne realizira se ć nego samo č, npr. cveče, dučan, noč, po

noču, gde su ti lančiči?, gde su ti rinčiči? (gdje su ti

naušnice), kud češ?, brača (braća).

To je posljedica utjecaja bugarskoga jezika.

 

Fonemi đ i dž također su neutralizirani, ali na drukčiji način,

tj. realizira se jedan 'srednji' fonem koji je po artikulaciji

između đ i dž.

 

Fonem h se u pravilu ne artikulira, npr. kru (kruh).

Primjeri tipa Turce, momce (Turke, momke) susreću se u

govoru Janjevaca na Kosovu, dok u govoru sofijskih

Janjevaca izostaju.

Janjevci u Sofiji govore: vidim Turci, vidim momci.

Govori se televizor i teljevizor; gledali i gljedali; čulji, tepalji

(tukli) i dr.

 

Sukladno janjevačkomu govoru, i Janjevci u Sofiji

artikuliraju fonem dz u imenici dzvono i dzvon (zvono).

Ali: ne govore dzvezda nego zvezda, npr. Devojče, na zvezde

laeš.

 

U skladu s govorom Janjevaca na Kosovu, i u govoru

sofijskih Janjevaca postoji samo jedan ekspiratorni

naglasak. Taj se naglasak u dvosložnim i višesložnim

riječima najčešće realizira na drugom slogu od kraja riječi,

ali ima i dosta iznimaka od toga pravila.

Vokativ je sačuvan u brojnim primjerima tipa kako si, dušo?

Uporaba oblika gi u značenju ih, npr. da gi (da ih), rezultat

je snažnijega utjecaja bugarskoga jezika.

(U janjevačkim govorima na Kosovu rabi se oblik gu

usporedno s imenicom).

Poput ostalih Janjevaca, i oni u Sofiji nemaju infinitiv.

Govori se npr.: nemoj da me ljutiš (nemoj me ljutiti), mora

da stane (treba prestati), očete da pojedete nešto (hoćete li

nešto pojesti).

Oblik majko najčešće nema samo funkciju vokativa imenice

majka, nego je to uobičajeni umetnuti izraz u rečenici koji

služi kao poštapalica, npr.

kuku majko, gde si doša (joj, gdje si došao).

 

Ta uobičajena poštapalica u pojedinim izrazima pojačava

značenje riječi uz koju se rabi. Tako npr. sintagma uvek

majko ima značenje: zauvijek, a skupo majko znači: jako

skupo.

Naravno, ima i primjera u kojima oblik majko može biti

vokativ imenice majka.

Tako je npr. značenje upitne sintagme kako si majko?

zavisno o kontekstu.

Ako je pitanje zaista upućeno majci, onda je to vokativ

imenice majka. Međutim, to pitanje može biti upućeno bilo

komu drugomu, pa je u tom slučaju riječ majko samo

poštapalica.

Janjevci na Kosovu, poput karaševskih Hrvata u Rumunjskoj, rabe glagol

lam, ali u drukčijem značenju od Karaševaca. Janjevci u Sofiji taj glagol uopće ne rabe.

Kosovski Janjevci rabe glagolske oblike na -iju i -eju tipa vidiju (vide),

doneseju (donesu). U sofijskih Janjevaca sačuvana je npr. realizacija oni vidiju.

Imperativ, tj. zapovjedni način izvrsno je sačuvan, npr.: beži, donesi,

odnesi, nacrtaj mi, napiši mi broj, ne lafi (ne govori, šuti), nemoj da ideš, pomeri tu kolefku (pomakni tu kolijevku), pročitaj mi, pusti, trči, zalupi vrata (zatvori vrata), bežite tamo.

Skraćeni je oblik u primjeru dig se (digni se, ustani).

Za zapovijed se može rabiti i sklop da + prezent, npr. to da premeriš

(premjeri to).

Zanimljivi su frazemi odreši ruku i maši ruku (oba u značenju: ne budi škrt,

daj prosjaku milostinju).

Kaže se i moraš da mašiš ruku (moraš dati prosjaku milostinju).

 

Umjesto danas i sutra janjevački Hrvati u Sofiji često rabe dvočlane izraze

sutrašnji dan (umjesto sutra) i jučerašnji dan (umjesto jučer).

Ali: imaju i staru riječ sedan (cijeli današnji dan, cijeli ovaj dan).

 

Janjevačkom značajkom može se smatrati počinjanje rečenice uzvikom

kuku pri izražavanju negativnih osjećaja različitoga intenziteta,

npr. kuku, uteklo mi dete; kuku majko; kuku tepa mi dete. Govori se i kuku

lele. 

Janjevačka značajka je i riječ neveljašni (nevaljao),

također ne velja (ne valja). 

Uobičajene su umanjenice tipa:

kapče (kapica; šeširić), Anče (Anica).

Prema bugarskoj tvorbi riječi govori se velečasnik (velečasni, svećenik).

Umjesto sraslice blagdan, Janjevci u Bugarskoj govore: blagi dan. U Janjevu se rabe udvojeni oblici tipa meni mi; mene me; me

mene. Isto je u bugarskom.  Međutim:u janjevačkom govoru u Sofiji duži se oblik ispušta, npr. kuku, uteklo mi detegde mi je šamija? (gdje mi je rubac)osisa mi je u dimije ulegla (osica mi je ušla u dimije)svo me telo boli druga ti je polepa (druga ti je ljepša) to ti je adet (to ti je običaj)sram te bio (sram te bilo). Rjeđi su dvostruki primjeri tipa:vidi ga dete sluzasto (vidi suznoga dječaka).

Oblik čoveko je izravan bugarski utjecaj:

pokopali smo čoveko; pusti čoveko na mira; ostavi čoveko na mira; sas

čoveko.

Isto se može reći za zraz na mira (na miru).

Tu je očit utjecaj bugarskih dijalekata.

 

Poput ostalih Janjevaca i sofijski Janjevci govore npr.:

imam deca u kuču

imam snajka u kuču

zbrali su se deca da se igraju dole u čaršiju

imam snaa u kuču (imam doma snahu)

sas Filku (s Filkom)

po noču (po noći).

 

Ali, u muškom rodu:

po svetu

na miru.

 

U govoru je sofijskih Janjevaca obilje turcizama, npr.

 

adet (običaj)

čumur (drveni ugljen)

dimije (široke hlače kakve nose muslimanske žene)

laf (govor), npr. da lafimo (razgovarajmo), nemoj da mi lafiš (nemoj mi

govoriti)

minđuše (naušnice) - usporedno s riječju rinčiči koji je njemačkoga

korijena

pendžer (prozor)

saksija (pitar, lonac sa zemljom za cvijeće)

sat (npr. u sintagmi kolko je sati?).

 

Veći je broj turcizama uobičajen i u bugarskom, npr.

teza (teta)

šamija (rubac)

laf, pamuk, pazar itd.

 

Riječ dajko (ujak) također je turskoga korijen

Sofijski Janjevci rabe balkanski turcizam čika (stric i stariji muškarac općenito),

a u bugarskom se rabi realizacija čičo.

U istom se značenju u govoru sofijskih Janjevaca susreće i riječ baca.

Bugarskim se utjecajem može smatrati uporaba imenice alka u značenju vjenčani prsten (prema bug. halká).

 

Bugarizam je i riječ guba (gljiva), prema bug. g’ba.

 

Različiti su rodbinski nazivi u govoru sofijskih Janjevaca također zamijenjeni bugarizmima, npr.

plemenik i plemenica (nećak i nećakinja).

 

Međutim, u riječima bratučed i bratučeda teže je govoriti o bugarskom utjecaju jer se u bugarskom rabe realizacije bratovčed i bratovčedka, odnosno u dijalektu bratovčeda.

 

Ne smijemo međutim zaboraviti da su leksemi bratučed i bratučeda bili uobičajeni u govoru starih Dubrovčana, pa ih rabi i Marin Držić u svom Dundu Maroju, a poznato je da Janjevci (barem dijelom) potječu iz Dubrovnika.

Općenito se može reći da je pri utvrđivanju bugarizama u govoru janjevačkih Hrvata u Bugarskoj potrebna velika opreznost jer su mnoge riječi zajedničke bugarskim i janjevačkim idiomima.

 

Tako npr. riječ stena (u značenju: zid) u govoru janjevačkih Hrvata u Sofiji nije bugarizam, premda se i u bugarskom rabi isti leksem u sukladnom značenju, ali isto tako i u govoru karaševskih Hrvata u Rumunjskoj te janjevačkih Hrvata na Kosovu.

 

Vrlo je zanimljiv i stari hrvatski leksem pravo (u značenju: desno),

npr. pravo i levo (desno i lijevo).

I u drugim hrvatskim govorima u dijaspori, koji pripadaju različitim narječjima, rabi se pridjev, odnosno prilog pravo u značenju: desno.

 

U značenju: ravno naprijed, pravo - rabi se prilog napred.

 

Imenica poklon rabi se u značenjima: poklon i dar.

Imenica dar se ne rabi, ali se rabi glagol dariva.

Riječ vodenica ima značenje: mlin općenito, jer vjerojatno u tom kraju nije bilo drukčijih mlinova, pa zato izostaju i odgovarajući nazivi.

Tako je i kod karaševskih Hrvata u Rumunjskoj.

 

Imenica kapa rabi se u značenjima: kapa i šešir.

 

Stari germanizam Stall, koji je u hrvatskim govorima vrlo proširen kao posuđenica ženskoga roda (najčešće štala), u govoru janjevačkih Hrvata u Sofiji nema natavka -a pa glasi štal i muškoga je roda.

 

Glagol landari rabi se u osnovnom značenju: lutati, skitati se, npr. po celi dan landari, ali i u prenesenom značenju: pretraživati, prekopavati po nečemu.

 

Tipično su janjevačke riječi bučmura (čvoruga na glavi), te od nje izveden pridjev bučmurast.

 

Za Rumunje se rabi pogrdni etnonim Mamaligar. Možda je to pogrdno ime moguće povezati s imenom Almugavar koje se na Balkanu rabilo za katalonske vojnike koji su u srednjem vijeku došli na Balkan iz južne Italije, pa su prema tome govorili romanskim jezikom, kao i Rumunji.

Valja još izdvojiti zanimljivu činjenicu da janjevački Hrvati,

poput karaševskih Hrvata u Rumunjskoj, rabe riječ dete u

značenju: dječak ili mladić,

te u skladu s tim zbirnu imenicu deca u značenju: dječaci ili

mladići.

Ta je posebnost sačuvana i u govoru janjevačkih Hrvata u

Sofiji.

Budući da je na temelju govora janjevačkih Hrvata na

Kosovu (bez povijesnih podataka) teško ili gotovo

nemoguće utvrditi njihovo dubrovačko podrijetlo, isto

vrijedi i za janjevačke Hrvate u Bugarskoj.

 

To je primjer izostanka dubrovačkoga utjecaja na govor

manjine.