IsabelAllende

Gradzvijeri

LaCiudaddelasBestias

Alejandru,AndreiiNicoli,kojisutražiliovupriču

PRVOPOGLAVLJE

Noćnamora

Alexander Cold se probudio u svitanje, isprepadan noćnommorom. Sanjao je da se golema crna ptica zaletjela o prozor ušla ukućuuztresaksmrskanihstakalaiodnijelanjegovumajkuLisuCold.U snu je nemoćno promatrao kako ju je divovski lešinar uhvatio zaodjeću svojim žutim pandžama, izišao kroz isti razbijeni prozor iizgubiosenanebuprepunomgustih, tmastihoblaka.Probudilisugaolujnabuka,vjetarkojišibadrveće,kišanakrovu,munjeigromovi.

Upalio je svjetlo i činilo mu se da je na brodu nošenomnevremenomtesestisnuouzspodobuvelikogapsakoji jespavaouznjega. Zamišljao je kako tek nekoliko blokova od njegove kuće Tihioceanriče,prelijevajućiseubijesnimvalovimaprekolitice.Slušaojeoluju i mislio na crnu pticu i na svoju majku, čekajući da se umiribubnjanjekojejeosjećaouprsima.Jošjebioupetljanuslikeizlošegasna.

Dječakpogledanasat:šest ipol,vrijemezaustajanje.Vani jetekpočelosvanjivati.Odlučiojedaćeovobitipogubandan,jedanodonihdanakadbiboljebiloostatiukrevetu, jerćesve ispasti loše.Bilo jemnogo takvihdanaotkakomusemajkarazboljela;katkad jezrakukućibiotežakkaodasinadnumora.Tihsumudanajedinoolakšanjepružali bijeg, izlazak i trčanje žalomsPonchomsvedoknebi ostaobezdaha.Alipadalo je ipadaloveć tjedandana,pravipotop,aosimtoga Poncha je ugrizao jelen i nije se htio ni pomaknuti. Alex je biouvjeren da ima najbudalastijeg psa u povijesti, jedini je četrdesetkilograma težak labrador kojega je ugrizao jelen. U četiri godineživota Poncha su napali rakuni, susjedov mačak i sad jelen, neubrajajućituoneslučajevekadsugapoprskaliameričkismrdljivcipagaje morao okupati u umaku od rajčice kako bi ublažio miris.Životinja je bila neizlječivo glupa. Nije mogao razabrati prozirnoststakla i udarao je u prozore; također nije slušao ni najosnovnije

naredbe.Biojeodonihlošeodgojenihpasakojidočekujuposjetiteljestavljajućiimšapenaramenailajućiimulice.AlexjeizišaoizkrevetaneometajućiPoncha iodjenuosedrhtureći;grijanjesepaliloušest,alijošnijestiglosmlačitisobu,posljednjuuhodniku.

ZadoručkomjeAlexbiološeraspoloženinijemubilodotogadapozdraviočevtruddanapravipalačinke.JohnColdnijebiobašdobarkuhar: znao jeprirediti samopalačinke,kojebi ispalekaomeksičketortiljeodkaučuka.Kakoganebiuvrijedila,njegovasuihdjecatrpalauusta,alibiiskoristilasvakunepažnjuiispljunulaihusmeće.Uzaludsu pokušavali izvježbati Poncha da ih pojede: pas je bio glup, ali netoliko.

–Kadćemamibitibolje?–upitalajeNicolepokušavajućinabostigumastupalačinkuvilicom.

–Ušuti,glupačo!–odvratiojeAlex,sitslušanjaistogpitanjasvojemlađesestrenekolikoputatjedno.

–Mamaćeumrijeti,primijetilajeAndrea.–Lažljivice!Nećeumrijeti!–zacičalajeNicole.–Vistebalavice,neznateštogovorite!–uzviknuojeAlex.–Hajde,djeco,smiritese.Mamićebitidobro...,prekinuoihjeJohn

Coldneuvjerljivo.Alex je osjetio ljutnjuprema svomocu, sestrama, Ponchu, životu

općenito pa čak i svojoj majci jer se razboljela. Izišao je iz kuhinjevelikim koracima, spreman otići bez doručka, ali se u hodnikuspotaknuonapsaipaopotrbuške.

–Mičimisesputa,tupane!–podviknuoje,aPonchogaje,veseo,zvučnoliznuopolicuostavljajućimunaočalepunesline.

Da, uistinu je to bio jedan od onih zlosretnih dana. Nekolikominuta poslije njegov je otac otkrio da mu je jedna guma nakamionetu probušena i morao mu je pomoći daje promijeni, ali suionako izgubili dragocjene minute i troje djece zakasnilo je nanastavu. Izlazeći u žurbi, Alex je kod kuće ostavio zadaću izmatematike, stojepogoršalonjegovodnossprofesorom.Smatraogajejadnimčovječuljkomkojimujenakaniouništitiživot.Kaovrhunac,ostavio je i flautu, a popodne je imaoprobu sa školskimorkestrom;biojesolistinijemogaoizostati.

Flauta je bila razlog što je Alex morao izići tijekom podnevnogodmoraiotićikući.Olujajeprošla,alijemorejošbilonemirnoinije

mogao skratiti put preko žala, jer su se valovi razbijali preko liticepoplavljujući ulicu. Krenuo je trčeći dužim putem jer je imao naraspolaganjučetrdesetminuta.

Posljednjih tjedana,otkakomusemajka razboljela,neka je ženadolazila čistiti, ali tog je dana obavijestila da neće doći zbognevremena. Bilo kako bilo, nije baš bila od koristi, jer je kuća bilaprljava. Čak se i izvana zamjećivalo propadanje, kao daje i samomjestotužno.Zračakzapuštenostipočinjaojeuvrtuiširiosesobamasvedoposljednjegakuta.

Alex jepredosjećaodasenjegovaobiteljraspada.NjegovasestraAndrea, koja je uvijek bila drugačija od ostalih djevojčica, sad jehodala zakrabuljena i satima se gubila u svijetu mašte gdje je bilovještica što vrebaju iz zrcala i vanzemaljaca koji plivaju u juhi. Višenijebilaudobizato,sdvanaestgodinatrebalabisezanimatizadečkeili da si izbuši uši, pretpostavljao je. Nicole pak, najmlađa u obitelji,skupljala jeukući zoološki vrt, kaoda je željelanadoknaditipažnjukojujojmajkanijemogladati.Hranilajenekolikorakunaiameričkihsmrdljivaca koji su se vrzmali oko kuće; posvojila je šest mačićasiročića i držala ih je skrivene u garaži; spasila je život ptičurinipolomljena krila i čuvala jedan metar dugu zmiju u kutiji. Da ju jemajka pronašla, umrla bi smjesta od straha, premda nije bilovjerojatno da se to dogodi jer bi, kad nije bila u bolnici, Lisa Coldprovodiladanukrevetu.

OsimočevihpalačinkiiAndrejinaspecijaliteta,sendvičaodtunesmajonezom,uobiteljivećmjesecimanitkonijekuhao.Uhladnjakusubili samo sok od naranče,mlijeko i sladoledi; navečer su telefonomnaručivali pizzu ili kinesku hranu. U početku je to bilo gotovo kaoslavlje, jer je svatko u bilo koje doba jeo što bi god htio, uglavnomslatko, ali je već svima nedostajala zdrava prehrana iz normalnihvremena.Alexjetihmjesecimogaoodvagnutikolikojemnogoznačilamajčina nazočnost i koliko je sada teška njezina odsutnost.Nedostajali sumunjezinprpošni smijeh injezinanježnost,baškao injezinastrogost.Bila jeoštrijaodoca i lukavija:bilo ju jenemogućeprevariti jer je imalatrećeokokojimvidinevidljivo.Višeseniječuonjezinglaskakopjevuckana talijanskom,nijebiloglazbe,nicvijeća,ni onog osebujnog mirisa netom ispečenih kolačića i slika. Prije jenjegova majka nekoliko sati radila u ateljeu, održavala kuću

besprijekornom i dočekivala djecu s kolačićima; sadabi se jedvanakoji čas dizala i obilazila sobe smetene izraza lica, kao da neprepoznaje okolinu, ispijena, upalih očiju obrubljenih sjenama.Njezinaplatnakojasusepriječinilapravimeksplozijamabojasadsustajalazaboravljenanastalcima,auljenesusebojesušileu tubama.LisaColddoimalasekaodasestisnula,bilajeteknijemasablast.

Alex više nije imao koga moliti da ga počeše po leđima ili mupodigneduhkadbi svanulo,aonseosjećaokaokukac.Njegovotacnijebiočovjekzamaženje.Zajednosuodlaziliuplanine,alisumalopričali;osimtogaJohnColdsepromijeniokaoisviuobitelji.Višenijebio smirenaosobakaoprije, čestobi se razljutio, ne samonadjecu,nego i na svoju ženu. Katkad bi vičući predbacivao Liši da ne jededovoljnoilineuzimalijekove,alibisesmjestapokajaozbogprovalebijesaiojađenjemoliozaoproštaj.OdtihbiprizoraAlexdrhtao:nijepodnosiogledatimajkubezsnage,aocaočijupunihsuza.

Kad je tog podneva došao kući, začudilo ga je što vidi očevkamionet,jerjeutodobauvijekradiouklinici.Ušaojenakuhinjskavrata,uvijeknezaključana,namjeravajućineštopojesti,pokupitisvojuflautu i odjuriti natrag u školu. Bacio je pogled uokolo i vidio samofosilizirane ostatke pizze od prethodne večeri. Pomirivši se da ćeostati gladan, uputio se do hladnjaka u potrazi za čašommlijeka. Utom je trenutkuzačuoplač.Upočetku jepomislioda su toNicoleinimačići u garaži, ali je smjesta shvatio da buka dopire iz roditeljskesobe.Neželećiuhoditi,gotovoseautomatskipribližioiblagogurnuopritvorenavrata.Ostaojeparaliziranonimstojevidio.

Na sredini sobe na tabureu je plačući sjedila njegova majka unoćnojkošulji ibosa, s licemurukama.Otac jestajao izanje, čvrstodržećistarubritvuzabrijanjekojajepripadaladjedu.Dugipramenovicrne kose pokrivali su pod i krhka majčina ramena, dok je njezinaogoljela lubanja sjala poput mramora na blijedom svjetlu koje seprovlačilokrozprozor.

Nekolikosekundadječakjeostaosleđen,zatupljen,neshvaćajućiprizor,neznajućištoznačekosanapodu,obrijanaglavailitabritvaurucinjegovaocakojablistanamilimetarodnagnutogvratanjegovemajke.Kadseuspiopribratistrašansekrikprolomiosveodnjegovihstopalaivalmahnitostipotpunogajepreplavio.Zaletiosesilovitonaoca srušivši ganapod.Britva jenapravila luku zraku, okrznulamu

čelo i zabila seupod.Majka ga je počela zvati, vukući ga za odjećukakobigaodvojila,aonjenaslijepodijelioudarce.

–Dobroje,sine,smirise,ništasenijedogodilo,preklinjalajeLisaColdonakoslaba,jedvagadržećidokjeotacštitioglavurukama.

Napokonmusemajčinglasprobiodosvijesti injegovasesrdžbaispuhalau trenu,prepuštajućimjestosmućenosti iužasuzbogonogaštojenapravio.Staojenanogeiustuknuoteturajući;ondajepotrčaoizatvorioseusobu.Povukaojepisaćistolizakračunaovrata,začepivšiušikakonebičuoroditeljekojisugazvali.Dugojeostaonaslonjennazid,zatvorenihočiju,pokušavajućisvladatiuraganosjećajakojigajepotresao do kostiju. Zatim je stao sustavno tamaniti sve stoje bilo usobi. Skinuo je plakate sa zidova i razderao ih jednog po jednog;zgrabio je bejzbolsku palicu i nasrnuo na slike i video; samljeo jesvoju zbirku starih auta i aviona iz Prvog svjetskog rata; iščupao jestranice iz knjiga; rasporio švicarskim nožem madrac i jastuke;škarama je izrezao odjeću i pokrivače, a na kraju nogama izgaziolampu dok ju nije smrvio u komadiće. Uništavanje je okončao bezžurbe,metodično,utišini,kaoonajkojiobavljavažnuzadaću,izastaojesamokadmujeponestalosnageivišenijebiloničegaštobimogaorazbiti. Pod je ostao prekriven perjem i punjenjem iz madraca,staklom,papirima,krpamaikomadimaigračaka.Slomljenodemocijai napora, bacio se usred tog brodoloma, skvrčivši se poput puža, sglavomnakoljenima,iplakaojedoknijeusnuo.

Alexander Cold se probudio satima poslije od glasova svojihsestara i trebalo mu je nekoliko minuta da se sjeti što se dogodilo.Želio je upaliti svjetlo, ali je lampa bila razbijena. Nesigurno seprimaknuo vratima, spotaknuo se i ispustio psovku osjetivši kako jerukompaonakomadstakla.Nijesesjećaodajepomaknuopisaćistolimoraogajeodguraticijelimtijelomkakobiotvoriovrata.Svjetlo izhodnika osvijetlilo je bojno polje u koje je bila pretvorena njegovasobaizapanjenalicanjegovihsestaranapragu.

– Preuređuješ sobu, Alexe? – narugala se Andrea, dok je Nicolepokrivalaliceprigušujućismijeh.

Zatvorio im je vrata pred nosom i sjeo na pod da promisli,pritišćući prstima porezotinu na ruci. Pomisao da će iskrvariti iumrijetipričinilamusezamamnom,barembisespasioodsuočavanjas roditeljima nakon onoga što je učinio, ali je smjesta promijenio

mišljenje.Moraojeopratiranuprijenegoseinficira,odluči.Osimtogavećga jepočelaboljeti,zacijelo je tobiladubokaporezotina,mogaobi dobiti tetanus... Izišao je teturajući, pipajući, jer se jedva vidjelo;njegove su naočale izgubljene u katastrofi, a oči su mu natekle odplakanja.Pojavio seukuhinji gdje jebioostatakobitelji,uključujućimajku s pamučnim rupcem povezanim oko glave, što joj je davaloizgledizbjeglice.

–Žaomije...,promucaojeAlexpogledaprikovanazapod.Lisa je prigušila uzvik vidjevši sinovumajicu umrljanu krvlju, ali

kadjojjemuždaoznak,primilajeobjedjevojčicezarukeiodvelaihnerekavšiniriječ.JohnColdsepribližioAlexukakobisepobrinuozaozlijeđenuruku.

– Ne znam što me spopalo, tata..., promrmljao je dječak, neusuđujućisepodignutipogled.Imenejestrah,sine.

–Hoćelimamaumrijeti?–upitaojeAlexjedvačujnimglasom.–Neznam,Alexandere.Stavi rukupodmlazhladnevode,naredi

muotac.John Cold je oprao krv, pregledao porezotinu i odlučio ubrizgati

anestetik kako bi izvukao staklo te napraviti nekoliko šavova. Alex,kojega bi obično od pogleda na krv spopadalamuka, ovoga je putapodnio liječenje bez ijednog jedinog pokreta, zahvalan što imaliječnika u obitelji. Njegov je otac stavio dezinfekcijsku kremu ipovezaomuruku.

–Mamićesvakakootpastikosa,zarne?–upitaojedječak.–Da,odkemoterapije.Boljejujeodrezatiodjednomnegogledati

kako otpada u pregrštima. To je najmanji problem, sine, opet ćenarasti.Sjedni,moramorazgovarati.

– Oprosti mi, tata... Radit ću kako bih nadoknadio sve što samrazbio.

–Dobro,pretpostavljamdasisetrebaoispuhati.Negovorimovišeo tome, imaneštovažniješto ti trebamreći.MoratćuodvestiLisuubolnicuuTexasu,gdjećenapravitidugu isloženu liječničkuobradu.Tojejedinomjestogdjetomogunapraviti.

–Iodtogaćeozdraviti?–žudnoupitadječak.–Nadamse,Alexandere.Ićićusnjom,dakako.Kućućemomorati

nanekovrijemezatvoriti.–Štoćebitisasestramaisamnom?

– Andrea i Nicole će otići živjeti k baki Carli. Ti ćeš ići k mojojmajci,objasniomujeotac.

– Kate? Ne želim ići k njoj, tata! Zašto nemogu ići sa sestrama?BakaCarlabaremznakuhati..:

–Trojedjecepunojeposlazamojupunicu.–Imampetnaestgodina,tata,nisamvišedijete,prigovoriAlex.–Katkadsevladaškaodajesi,nasmiješioseJohnColdpokazujući

naporezotinunaruci.– Lijepo ću se ponašati, stari, obećavam ti, preklinjao je dječak,

pomislivši kako s obzirom na njegovu provalu ludosti nije bilonikakvarazlogadaotacpovjerujeutoobećanje.

–Tonemanikakvevezesuništavanjemsobe.Uređenojevećprijes bakom i majkom. Vas tri morat ćete ići k bakama, nema drugogrješenja.Tićešotputovatizanekolikodana,rečeotac.

–Sam?– Sam. Bojim se da ćeš odsad morati mnogo toga raditi sam.

Ponijet ćeš putovnicu, jer mislim da ćeš se otputiti u pustolovinu smojommajkom.

–Kamo?–UAmazonu...– Amazonu! – uskliknuo je zaprepašteno Alex. Vidio sam

dokumentarac o Amazoni, to je mjesto puno komaraca, kajmana irazbojnika.Tamoimasvasilabolesti,čakilepre!

–Pretpostavljamdamojamajkaznaštoradi,nebite,Alexandere,povelaonamogdjebitibiougroženživot.

–Katejekadragurnutimeurijekupunupirana,tata.Sbakomkaoštojemojanetrebajumineprijatelji,promumljaojedječak.

–Žaomije,sine,alibilokakobilo,moratćešpoći.–Aškola?Sadjerazdobljeispita.Uztonemogunapustitiorkestar

oddanasnasutra...–Trebabitifleksibilan,Alexandere.Našaobiteljproživljavakrizu.

Znaš li koji su kineski znakovi za pisanje Krize? Opasnost + Prilika.Možda ti opasna Lisina bolest nudi izvanrednu priliku. Sad pođipakiratisvojestvari.

–Nijepunotogaostalozapakiranje...,priznaojeAlexposramljen.–Onda ćešmorati ponijeti ono što imaš. Sad idi poljubitimajku,

potresenajezbogovogaštosedogađa.Zanjujetomnogoteženego

zabilokogaodnas,Alexandere.Moramobitijakikaostojeona,rečeJohnColdtužno.

DoprijenekolikomjeseciAlexjebiosretan.Nikadnijebioodvećznatiželjan da bi istraživao dalje od pouzdanih granica svojeegzistencije;vjerovaojedaće,akonečinigluposti,sveispastidobro.Imao je jednostavne planove za budućnost, mislio je biti slavanglazbenik,poputsvogdjedaJosephaColda,oženitiseCecilijomBurnsakobigaonaprihvatila,imatidvojedjeceiživjetiubliziniplanina.Biojezadovoljansvojimživotom,biojedobar,premdaneodličanučenikisportaš,biojeljubazaninijeseuplitaouozbiljneprobleme.Smatraose prilično normalnom osobom, barem u usporedbi s čudovištimaprirodekakvihjebilonaovomesvijetu,poputonihdečkijukojisuušlismitraljezimauškoluuColoraduimasakriralisvoješkolskedrugove.Nije trebalo ići tako daleko, i u njegovoj je školi bilo nekolikoodbojnihtipova.Ne,onnijebioodtih.Zapravo,jedinoježeliodamuživotbudekakav jebioprijenekolikomjesecikad jenjegovamajkabila zdrava. Nije željela ići u Amazonu s Kate Cold. Ta ga je bakapomalonervirala.

DvadanaposlijeAlexseoprostioodmjestaukojemujeproteklopetnaest godina njegova života. Ponio je sa sobom sliku majke navratimakuće, s kapomkojapokrivanjezinuobrijanu glavu, kako sesmiješi imašemudok joj suze tekuniz obraze. Izgledala je sićušna,ranjivailijepa,unatočsvemu.Dječakseuspeouavionmislećinanjuinazastrašujućumogućnostdajeizgubi.Ne,nemogupomišljatinato,moramimatipozitivnemisli,mojaćemamaozdraviti,promrmljao jeopetiopettijekomdugogputovanja.

DRUGOPOGLAVLJE

Ekscentričnabaka

Alexander Cold se nalazio na njujorškom aerodromu usredmnoštva koje je žurilo prolazeći pokraj njega vukući kovčege izavežljaje, gurajući se, sudarajući se. Doimali su se kao automati,polovicanjihsmobilnim telefonomprilijepljenimzauho,govorećiuzrakpoputumobolnika.Biojesamsasvojomnaprtnjačomnaleđimaizgužvanom novčanicom u ruci. Preostale tri nosio je presavinute učizmama.Otacmujesavjetovaodabudeoprezan,jerutomgolemomgradu nije bilo kao u mjestašcu na kalifornijskoj obali gdje su oniživjeli i gdje se nikad nije ništa događalo. Troje djece Cold raslo jeigrajućisenaulicisdrugomdjecom,poznavalisusvakoga iulaziliukućesvojihsusjedakaouvlastite.

Dječakjeputovaošestsatiprešavšisjednogakrajakontinentanadrugi, sjedeći pokraj znojnog debeljka čije se salo prelijevalo prekosjedištasmanjujućinjegovprostornapolovicu.Svakotolikočovjekbise smukomsagnuo, uvlačio rukuu torbu sa zalihama i stao žvakatinekuposlasticu,nedopuštajućimuda spava ili umirupogleda film.Alexjebiovrloumoranibrojaojekolikojošsatinedostajedazavršitomučenje, sve dok napokon nisu prizemljili i on je konačno mogaoistegnuti noge. Spustio se iz zrakoplova s olakšanjem, tražeći bakupogledom,nonijejevidionaizlazukakojeočekivao.

Sat poslije Kate Cold još nije dolazila i Alex se počinjao ozbiljnozabrinjavati. Dao je daju dvaput pozovu na zvučnik, ali nije biloodgovora, i sad će morati usitniti novčanicu u novčiće kako bi seposlužio telefonom. Čestitao sije na dobru pamćenju: mogao se bezoklijevanjasjetitibroja,kaoštosesjećaoinjezineadrese iakonikadnijebioondje, samoprekorazglednicakojebimukadikadnapisala.Telefon njegove bake zvonio je uzalud, a on je naprezao svojemoždanevijugenebilitakoprisilionekogadapodigneslušalicu.Štodasad radim,promucao je zbunjen.Palomu jenapametdapozove

oca međumjesnom linijom i zamoli ga za upute, ali bi za to mogaopotrošiti sav svojnovac.A inije se želioponijeti kaobalavac. Štobimogaonapravitinjegovotaciztakvedaljine?Ne,odlučioje,nemožeizgubitiglavusamozatoštonjegovabakamalokasni;moždajezapelau prometu ili kruži aerodromom tražeći ga pa su se mimoišli ni nezamijetivšijednodrugo.

ProveojejošsatipolivećjeosjećaotolikibijespremaKateColddabije,dajebilaprednjim,svakakouvrijedio.Prisjetioseuvredljivihšala koje mu je priređivala godinama, poput kutije s čokoladicamapunjenimpikantnomsalsomkojumujeposlalazarođendan.Nijednasenormalnabakanebipotrudila izvućištrcaljkomsadržaj izsvakogčokoladnogbombona,nadomjestitigatabascom,umotatičokoladiceusrebrnkastpapirisložitiihnatragukutijusamokakobiismijalasvojeunuke.

Prisjetio se također jezivih priča kojima ih je strašila kad jedolazila u posjet i kako je zahtijevala da to radi uz ugašeno svjetlo.Sad te pripovijesti više nisu bile tako učinkovite, ali u djetinjstvu jegotovoumroodstraha.Njegovesusestre jošuvijekpatileodnoćnihmora s vampirima i zombijima koji su pobjegli iz svojih grobnica, akoje je tazločestabakaprizivala izmraka.Nonijemogaozanijekatida su bili ovisni o tim bezdušnim pripovijestima. Također se nisuumoriliodslušanjapričaoopasnostima,stvarnimaili izmišljenima,skojimasesuočavalanasvojimputovanjimasvijetom.Omiljenajebilaona o osam metara dugom pitonu u Maleziji koji je progutaofotografski aparat. Šteta što nije progutao tebe, bako, primijetio jeprviputAlexkad ječuoanegdotu,aliseonanijeuvrijedila.Taga jeista ženanaučilaplivatiumanjeodpetminuta, gurnuvšigaubazenkad su mu bile četiri godine. Isplivao je na drugu stranu iz pukogočajanja, ali se mogao utopiti. S razlogom bi Lisa Cold postajalanervozna kad bi njezina svekrva dolazila u posjet: morala jeudvostručitibudnostkakobisačuvalazdravljesvojedjece.

Nakonsat ipolčekanjanaaerodromuAlexnijeznaoštodaradi.Mogao je zamisliti koliko bi Kate Cold uživala da ga vidi takozabrinuta i odlučio je da joj neće priuštiti to zadovoljstvo;morao jepostupiti kao muškarac. Navukao je jaknu, posložio naprtnjaču naleđimaiizišaonaulicu.Suprotnostizmeđuzagrijanosti,vreveibijelesvjetlostiuzgraditehladnoće,tišineinoćnogamrakavanigotovoga

jeoborila.Nije imaopojmada jezimauNewYorku takoneugodna.Mirisalo jenabenzin,napločniku jebiloprljava snijega, a ledena jemećava udarala po licu poput iglica. Shvatio je da je zbog ganutostiopraštanjem od obitelji zaboravio rukavice i kapu koje nikad nijeimao prilike nositi u Kaliforniji i čuvao ih je u sanduku u garaži, sostatkomskijaškeopreme.Osjetiojekakomukuckauraninalijevojruci koja ga dotad nije gnjavila, zaključivši da bi trebao promijenitizavoj čim stignekbaki.Nijeni slutiokoliko jedalekonjezin stannikoliko će stajati vožnja taksijem. Trebao je plan grada, ali nije znaogdjedaganabavi.Ledenihušiju isrukamaudžepovima,pješačio jedoautobusnestanice.

–Bok,samsi?–približivšiserečemunekadjevojka.Cura je nosila platnenu torbu preko ramena, šešir navučen do

obrva, nokte obojene plavo i srebrni kolut u nosu. Alex je stajaogledajući jezadivljen,bila jegotovoonakozgodnakaonjegovatajnaljubav,CeciliaBurns,unatočodrpanimhlačama,vojničkimčizmamaiprilično prljavu i izgladnjelu izgledu. Jedini ogrtač bila joj je kratkajakna od umjetnoga krzna boje naranče koja joj je jedva pokrivalastruk.Nijenosila rukavice.Alex jepromumljaoneodređenidogovor.Otac ga je upozorio da ne razgovara sa strancima, ali ova cura nijemogla predstavljati nikakvu opasnost, bila je tek nekoliko godinastarija, gotovo jednakomršava i niska kao njegovamajka. Zapravo,pokrajnjeseAlexosjetiosnažnim.

–Kamoideš?–pitalajeneznankapalećicigaretu.– Baki, živi u Četrnaestoj ulici na uglu s Drugom avenijom. Znaš

kakobihmogaostićionamo?–zapitkivaojeAlex.–Jasno,ijaidemnatustranu.Možemoićibusom.JasamMorgana,

predstavilasedjevojka.–Nikadnisamčuozatakvoime,primijetiAlex.–Samasamgaodabrala.Onablentačaodmojemajkedalami je

isto onako obično ime kao što je njezino. A ti, kako se ti zoveš? –upitalajeizbacujućidimkroznosnice.

– Alexander Cold. ZovumeAlex, odvratio je, ponešto sablažnjenkadječuodasetakoizražavaosvojojobitelji.

Čekalisunaulicidesetminuta,tapkajućiusnijegukakobiugrijalistopala, što jeMorgana iskoristila da ponudi skraćeni sažetak svogaživota:godinamaneideuškolu–to jezaglupane–apobjegla jeod

kućejernepodnosiočuhakojijegadljiviprasac.–Bitćučlanrock-banda,tojemojsan,dodalaje.Jedinoštotrebam

jest električna gitara. Što je u ovoj kutiji koju nosiš privezanu zanaprtnjaču?

–Flauta.–Električna?–Ne,nabaterije,narugaoseAlex.Upravokadsuimseušistalepretvaratiukockiceleda,pojaviose

autobus i oni su ušli. Dječak je platio putnu kartu za sebe i uzeoostatak novca, dok je Morgana kopala tražeći nešto u jednom pa udrugomdžepusvojenarančastejakne.

–Mojnovčanik!Mislimdasumigaukrali...,promucalaje.–Žaomije,djevojčice.Moratćešsići,narediojojjevozač.– Nisam ja kriva ako sume okrali! – uzviknula je gotovo vičući,

predzbunjenimAlexomkojiseužasavaoodprizivanjapažnje.–Nijanisamkriv.Pođinapoliciju,odvratiojesuhovozač.Djevojkajeotvorilaplatnenutorbuiusredprolazaispraznilacijeli

sadržaj:odjeća,kozmetika,prženikrumpirići,nekolikokutijaipaketarazličitih veličina te cipele s visokim potpeticama koje su, činilo se,pripadale nekomu drugom, jer ju je bilo teško zamisliti u njima.Pretražila je svaki komad odjeće zapanjujuće sporo, preokrećućiodjeću, otvorivši svaku kutiju i svaki zamotuljak, pred svimaprotresavši unutrašnjost odjeće. Alex je, sve uznemireniji, svrnuopogled.Niježeliodaljudipomisledasutacuraionzajedno.

– Ne mogu čekati cijelu noć, djevojčice. Moraš sići, ponovio jevozač,ovogputaprijetećimtonom.

Morgana ga je ignorirala. Dotad je skinula narančastu jaknu ipretraživala podstavu, dok su drugi putnici u autobusu počeliprigovaratizbogkašnjenjaupolasku.

–Posudiminešto!–zahtijevalajenapokon,obraćajućiseAlexu.Dječakjeosjetiokakoseledotapasnjegovihušijuipretpostavio

dapostajucrvene,kaoštobimusedogađalouodsudnimtrenucima.Bilesunjegovkriž:tesugaušiuvijekizdavale,osobitopredCecilijomBurns,djevojčicomukojujeodvrtićabiozaljubljen,bezikakvenadedaćemuuzvratiti.AlexjezaključiodanepostojinikakavrazlogdaseCecilia zagleda u njega kad može birati među najboljim sportašimaškole.Niučemusenije isticao,njegovisu jedini talentibilipenjanje

poplaninamaisviranjeflaute,alinijednacurasazrncemsoliuglavinezanimasezabrdailiflautu.Biojeosuđenvoljetijeutišinidokrajaživota,osimakosenedogodičudo.

–Posudimizakartu!–ponovilajeMorgana.UuobičajenimokolnostimaAlexnebimarioštoćeizgubitinovac,

ali u ovom času nije bio u položaju ponijeti se velikodušno. No,zaključio je da nijedanmuškarac nemože napustiti ženu u ovakvojsituaciji. Dostajalomu je točno da joj pomogne, a da ne posegne zapresavijenimnovčanicamaizčizama.Platiojeidrugukartu.Morganamu je poslala podrugljivi poljubac vrškom prstiju, isplazila jezikvozaču koji ju je ljutito gledao, pokupila brzo svoje stvari i pratilaAlexadoposljednjegredauvozilu,gdjesuzajednosjeli.

–Spasiosimikožu.Čimbudemmogla,platitćuti,uvjeravalagaje.Alexnijeodgovorio.Njegovo jenačelobilo:akonekomuposudiš

novacinikadgavišenevidiš,tojedobroutrošennovac.Morganajeunjemu izazivala mješavinu ushita i odbojnosti, bila je potpunodrugačija od bilo koje cure iz njegova mjesta, uključujući i onenajodvažnije.Kakobi izbjegaodajegledaotvorenihusta,kaotupan,veći dio dugog puta proveo je u tišini, pogleda uprta u tamnoprozorskostaklonakojemususeodražavaliMorganainjegovotankolicesokruglimnaočalamaikosomtamnompoputmajčine.Kadbisemogao početi brijati? Nije bio razvijen kao nekoliko njegovihprijatelja;jošjebiogolobradidečkić,jedanodnajnižihurazredu.ČakjeiCeciliaBurnsbilavišaodnjega.Njegovajejedinaprednostbilotošto,nasuprotdrugimadolescentima iz svoje škole, imazdravukožu,jer bi mu otac tek što bi mu se pojavio prištić, ubrizgao kortizon.Majkaga jeuvjeravalada sene trebabrinuti,neki se izdužeprije, adrugiposlije,uobiteljiColdsvisumuškarcibilivisoki;noonjeznaoda je genetsko naslijeđe hirovito i da bi se lakomogao uvrnuti i naobitelj svoje majke. Lisa Cold je bila niska čak i za ženu; kad ju segledalo odostraga, doimala se poput četrnaestogodišnje curice,osobitootkakoseodbolestismanjiladokostura.Kadjemislioonjoj,osjetiobi kakomu se stežeuprsima i ostajebez zraka, kaoda gajenekadivovskašakaščepalazavrat.

Morganajeskinulajaknuodnarančastogkrzna.Ispodnjejenosilakratkubluzuodcrnečipke,koja joj jeostavljalagoli trbuh,tekožnuogrlicusmetalnimšiljcima,kaozaoštrogapsa.

–Umiremzapljugom,reče.Alex joj pokaže upozorenje o zabrani pušenja u autobusu.

Osvrnulaseokosebe.Nitkonijemariozanjih;okonjejebilonekolikopraznihsjedala,aostalisuputnicičitaliilidremuckali.Uvjerivšisedaih nitko ne promatra, uvukla je ruku u bluzu i izvukla iz njedaraprljavu vrećicu. Kratko ga je gurnula laktom protresavši vrećicomprednjegovimnosnicama.

–Trava,promrmljalaje.Alexander Cold je odmahnuo. Nije se držao puritancem, nipošto,

kušao jemarihuanu i alkohol nekoliko puta, kao gotovo svi njegovidrugoviugimnaziji,alinijeuspioshvatitištojeutomeprivlačno,osimštojezabranjeno.Nijemusesviđalokadbiizgubiokontrolu.Penjućisepoplaninama,uživaojeuuzbuđenjuštomoženadziratitijeloiduh.Vraćaosestih izletasocemiscrpljen,boljeloga je,bio jegladan,aliposvesretan,punenergije,ponosanštojejošjednompobijediosvojestrahove iplaninskeprepreke.Osjećaosenaelektriziranim,snažnim,gotovonepobjedivim.U timbi gaprigodamaotacprijateljski lupnuopoleđima,tobibiloneštopoputnagradezapothvat,alinijegovorioništa kako ne bi pothranjivao njegovu taštinu. John Cold nije bioprijatelj ulagivanja, trebalo je puno da bi se zaslužila neka njegovariječpohvale, alinjegovsinnijeniočekivaodaće je čuti,bilomu jedovoljnomuškotapšanje.

Oponašajući svoga oca, Alex je naučio izvršavati obveze najbolješto je mogao, nimalo se ne razmećući, ali potajno se hvalio trimavrlinama koje, smatrao je, posjeduje: smionost pri penjanjuplaninama,nadarenost za sviranje flaute i jasnoću razmišljanja.Zatoga nije privlačilaMorganina ponuda. U onih nekoliko prilika kad jekušaodrogunijeosjetiodaletiuraj,kaoštosugovorilinekinjegoviprijatelji,negokaodamuseglavapunidimom,anogepostajukaoodvune. Za njega nije bilo većeg poticaja od balansiranja na užetu uzrakunastometaravisine,jerjetočnoznaokojisljedećikorakmoranapraviti.Ne,drogenisubilezanjega.Nicigareta, jersumutrebalazdrava pluća za penjanje i sviranje flaute. Nije mogao odoljetikratkomsmiješkukadsesjetionačinakojimseposlužilanjegovabakaKate da u korijenu presiječe njegovo prepuštanje duhanskomiskušenju.Imaojetadajedanaestgodinaiunatočtomuštomujeotacodržao propovijed o raku pluća i drugim posljedicama nikotina,

običavao je pušiti u potaji sa svojim prijateljima iza gimnazije. KateCold je došla s njima provesti Božić i njezinu nosu psa tragača nijedugotrebalodaotkrijemiris,unatočžvakaćojgumiikolonjskojvodikojimajetopokušaoprikriti.

– Pušiti tako mlad, Alexandere!? – upitala ga je raspoloženo..Nastojao je zanijekati, alimunijedalavremena.Pratime, idemoseprovozati,reče.

Dječak se popeo u kola, dobro pričvrstio sigurnosni pojas ipromrmljao kroz zube neki urok za sreću, jer je njegova baka bilaterorist za volanom. Uz ispriku da u New Yorku nitko nema auto,upravljala jekaoda juproganjaju.Odvezlagajeuzkrčanje ikočenjedosupermarketa,gdjejekupilačetirivelikecigareodcrnogduhana,potomgajeodvelaumirnuulicu,parkiralasedalekoodindiskretnihpogleda i zapalila za svakoga jednu cigaru. Pušili su i pušili uzzatvorena vrata i prozore dok im dim nije zapriječio da vide krozprozore. Alex je osjećao kako mu se vrti u glavi, a želudac diže ispušta. Ubrzo više nije mogao izdržati, otvorio je vrata i svalio sepoput vreće na ulicu, bolestan do dna duše. Baka je, smiješeći se,pričekaladazavršipražnjenježeluca,nenudećisedamupridržičeloili ga utješi, kao što bi napravila njegovamajka, a potom je zapaliladrugucigaruipružilamuje.

–Ajde,Alexandere, dokažimida simuškarac i popuši još jednu,izazvalagaje,silnosezabavljajući.

Tijekomsljedećadvadanadječakjemoraoostatiukrevetu,biojezelenkaogušteriuvjerendaćegamučnineiglavoboljaubiti.Otacjepovjerovao da je riječ o virusu, a majka je smjesta posumnjala nasvekrvu, ali se nije usudila izravno je optužiti da je otrovala unuka.Otadseodpušačkenavike,koja je imalatolikouspjehameđunekimnjegovimprijateljima,Alexupreokretalautroba.

–Ovojejednaodnajboljihtrava,ustrajalajeMorganapokazujućina sadržaj vrećice. Imam i ovo, ako ti je draže, dodapokazujućimudvijebijeletabletenadlanu.

Alex jeopetuperiopogledkrozprozorautobusa,neodgovorivši.Znaojeiziskustvadajenajboljezašutjetiilipromijenititemu.Štogodda kaže, zvučalo bi glupo i cura bi pomislila da je balavac ili imavjerski fundamentalističke ideje. Morgana je slegnula ramenima isačuvala svoja blaga u očekivanju prikladnije prigode. Stizali su na

autobusnikolodvorusamomsredištugradaimoralisusići.U taj sat promet se još nije smanjio, a ni broj ljudi na ulicama, i

premda su uredi i trgovine bili zatvoreni, bilo je otvorenih barova,kazališta, kavana i restorana. Alex se mimoilazio s ljudima nerazabirućinjihovalica,teknjihovezgrbljenepojaveumotaneutamnekapute koje brzo koračaju. Vidio je spodobe ispružene na tlu, popločnicimauzrešetkekrozkojesuizbijalistupovipare.Shvatiojedasutoskitnicekojespavajusklupčavšiseuzotvorezagrijanjezgrada,jedinogizvoratoplineuzimskojnoći.

Grubasvjetlaneona i svjetalavoziladavala sumokrim iprljavimulicamanestvaranizgled.Nauglovimasubilabrdacrnihvreća,nekeod njih pokidane, s rasutim smećem. Prosjakinja umotana u prnjavikaput čeprkala je kolcem po vrećama recitirajući vječnu litaniju naizmišljenom jeziku. Alex je morao odskočiti da se izmakne štakoruizgrizena i krvava repa koji je stajao nasred pločnika i nije sepomaknuo kad su prošli. Trubljenje automobila, policijske sirene i svremena na vrijeme zavijanje ambulantnih kola presijecali su zrak.Mlad, vrlo visok i neotesan čovjek prošao je vičući da dolazi krajsvijeta igurnuomuuruku list izgužvanapapira,nakojemsevidjelaplavuša debelih usana i napola gola kako nudi masažu. Netko nakoturaljkamataslušalicamanaušimazaletioseunjegaodbacivšiganazid.Gledajkamoideš,glupane!–povikaojenasrtljivac.

Osjetiojekakomurananaruciopetpočinjekuckati.Pomislidajeuronjen u noćnu moru iz znanstvene fantastike, u groznommegapolisu od cementa, željeza, stakla, zagađenosti i osamljenosti.Spopaoga je valnostalgije zamjestomuzmoreukojemu jeproveoživot. To mirno i dosadno mjestašce, odakle je tako često želiopobjeći, sadamu se činilodivnim.Morganaprekinenjegovemračnemisli.

–Umiremodgladi...Možemolineštopojesti?–predložilaje.–Većjekasno,moramićikbaki,ispričaoseon.–Smirise,čovječe,odvestćutektvojojbaki.Blizusmo,alibinam

dobrodošlodaubacimoneštouželudac,ustrajalaje.Ne dajući mu priliku da odbije, povukla ga je za ruku u

unutrašnjost bučnog lokala koji je zaudarao na pivo, užeglu kavu iprženu hranu. Iza dugog Formica šanka bio je par azijskihnamještenikakoji suposluživalimasna jela.Morganasesmjestilana

visokistolacpredšankomi stalaproučavati jelovnik ispisankredomnapločinazidu.Alexjeshvatiodaćegadopastidaplatijeloiuputiose u kupaonicu kako bi izvadio novčanice koje je nosio skrivene učizmama.

Zidovi toaleta bili su prekriveni prostim riječima i opscenimcrtežima, po podu je bilo zgužvanih papira i lokava vode koja jekapala iz zahrđalih vodovodnih cijevi. Ušao je u pregradu, zatvoriovratazasunom,ostavionaprtnjačunapodu i,unatočgađenju,moraojesjestinazahodskuškoljkukakobiskinuočizmeštonijebilanimalolakazadaćauskučenuprostoruispovezanomrukom.Pomisliojenabacileibrojnebolestikojesemogupokupitiujavnomzahodu,kaoštojegovorionjegovotac.Moraojepazitinasvojsmanjenikapital.

Izbrojao jenovacsuzdahom;onneće jesti inadatćesedaćeseMorgana zadovoljiti jeftinim jelom, nije se činilo daje od onih kojejedu mnogo. Dok ne bude na sigurnomu u stanu Kate Cold, ove trinekoliko puta presavijene novčanice bit će sve što ima na ovomesvijetu;onesupredstavljalerazlikuizmeđuspasaiumiranjaodgladiihladnoće na ulici poput prosjaka koje je vidio prije nekolikotrenutaka. Ako ne nade bakinu adresu, uvijek se može vratiti naaerodrom,provestinoćunekomkutuiodletjetisutradannatragkući,za to je imao povratnu kartu. Navukao je ponovno čizme, spremionovacuodjeljakunaprtnjačiiizišaoizpregratka.Višenijebilonikogau zahodu. Prošavši ispred praonika, spustio je naprtnjaču na pod,posložio zavoj na lijevoj ruci, oprao brižljivo desnu ruku sapunom,isplahnuosdostavode licekakobiotresaoumor ipotomseobrisaopapirom. Nagnuvši se da pokupi naprtnjaču, užasnut je shvatio dajenestala.

Kaoiztopaizjuriojeizzahodadokmujesrcegalopiralo.Krađasedogodilaunepunojminuti, lopovnijemogaobitidaleko,akopožuri,mogao bi ga stići prije no što se izgubimeđumnoštvom na ulici. Ulokalu je sve bilo isto, isti znojni namještenici iza šanka, isteravnodušnemušterije,istomasnojelo,istabukatanjuraiglasnerock-glazbe.Nitkonijeprimijetionjegovnemir,nitkosenijeokrenuodagapogleda kad je viknuo da je okraden. Jedina je razlika bilo to štoMorganavišenijesjedilazastolomgdjejujeostavio.Odnjenijebilonitraga.

Alex je u hipu pogodio tko gaje neupadljivo slijedio, tko je,

ugledavši svojupriliku, čekaosdrugestranevratakupaonice, tko jeodnio njegovu naprtnjaču dok si trepnuo okom. Lupio se po čelu.Kako je mogao biti tako naivan! Morgana gaje prevarila kao bebuopljačkavšimusveosimodjećekoju je imaonasebi. Izgubio je svojnovac, povratnu avionsku kartu pa čak i svoju dragocjenu flautu.Jedinomu je ostala putovnica koju je slučajno nosio u džepu jakne.Morao je napraviti strašan napor da svlada želju da se rasplače kaodečkić.

TREĆEPOGLAVLJE

Gadniprašumskičovjek

Tko imausta, stići ćeuRim, bila je jednaoduzrečicaKateCold.Posao ju je prisiljavaodaputuje dalekimkrajevima, gdje se zacijelotomposlovicomposlužilamnogoputa.Alexjebiostidljiviji,bilomujeteško pristupiti neznancu da bi nešto doznao, ali nije bilo drugogrješenja. Čim se uspio smiriti i povratiti moć govora, približio sečovjekukojiježvakaohamburgeriupitaogakakomožedoćidouglaČetrnaeste ulice i Druge avenije. Tip je slegnuo ramenima neodgovorivši mu. Osjetivši se uvrijeđenim, dečko je pocrvenio.Oklijevao je nekoliko minuta i napokon pristupio jednom odnamještenika za šankom. Čovjek je nožem koji je držao u rucipokazao u neodređenom smjeru i dao nekoliko uputa vičući krozvrevu restorana, s tako jakim naglaskom da nije razumio nijedneriječi.Odlučiojeupotrijebitilogiku:moraojeistražitinakojojjestraniDrugaavenijaiizbrojitiulice.Vrlojednostavno,alinijesečinilotakojednostavnimkadjedoznaodajenaugluČetrdesetdrugeuliceiOsmeavenije i izračunao koliko treba prijeći po toj polarnoj hladnoći.Zahvalio je svojoj uvježbanosti u penjanju planinama: ako jemogaoprovesti šest sati verući se kao muha po stijenama, jednako takomogaojepropješačitiinekolikoblokovaporavnometerenu.Povukaojezatvaračjakne,uvukaoglavumeduramena,gurnuorukeudžepoveistaohodati.

Bila je prošla ponoć i počelo je sniježiti kad je dječak došao dobakineulice.Četvrtmuseučinilaoronulom,prljavom i ružnom,nijebilonijednogastabla,avećnekovrijemenijebiloljudi.Pomisliojedasamoočajnik poput njega u taj satmože hodati opasnimnjujorškimulicama. Jedinoga jespašavalodanepostanežrtvomprepadatoštosenijednomrazbojnikuneda izićina takvuhladnoću.Zgrada jebilasivi toranj usred mnogih drugih istovjetnih tornjeva, okruženasigurnosnim rešetkama. Pozvonio je i smjesta je hrapavi i oštri glas

Kate Cold pitao tko se usuđuje gnjaviti u taj noćni sat. Alex jepretpostaviodagaječekala,premdato,dakako,nikadnebipriznala.Bio je sleđendokostiju inikadmuuživotunije toliko trebalodasebaci u nečije naručje, ali kad su senapokonotvorila vratadizala najedanaestomekatuionsenašaopredsvojombakom,odlučiojedajojnećedopustitidavidikakoposustaje.

–Zdravo,bako,pozdravioještojejasnijemogao,uzevšiuobzirdasumucvokotalizubi.

–Reklasamtidamenezovešbakom!–oštrogajeukorila.–Zdravo,Kate.–Priličnokasniš,Alexandere.– Nije li bilo dogovoreno da ćeš me pokupiti na aerodromu? –

odvratioje,trudećisedamuneizbijusuze.– Ništa nije dogovoreno. Ako nisi kadar doći od aerodroma do

mojekuće,nećešpogotovubitikadarpoćisamnomuprašumu,rečeKate Cold. Svući jaknu i čizme, dat ću ti šalicu čokolade i pripremitivruću kupku, ali znaj da to činim samo da izbjegnemo upalu pluća.Morašbitizdravzaputovanje.Neočekujdatetetošimubudućnosti,shvaćaš?

–Nikadnisamniočekivaodabimetetošila,odvratiojeAlex.–Štotisedogodilosrukom?–upitalajevidjevšimokrizavoj.–Veomadugapriča.MalistanKateColdbiojemračan,natrpanikaotičan.Dvaprozora

– s prljavim staklima – gledala su na svjetlarnik, a treći na zid odopeka s požarnim stubištem. Ugledao je kovčege, naprtnjače,zavežljaje i kutije pobacane po kutovima, knjige, novine i časopisenagomilanena stolovima.Bio je tu par ljudskih kosturadonesenih sTibeta, lukovi i strijele Pigmejaca iz Afrike, pogrebni ćupovi izpustinje Atacame, okamenjeni skarabeji iz Egipta i još tisuću drugihpredmeta. Duga zmijska koža pružala se uzduž cijelog jednog zida.Pripadala je slavnom pitonu koji je progutao fotografski aparat uMaleziji.

Dotad Alex nije vidio svoju baku u njezinu okolišu i morao jepriznati da je sad, kad ju je vidio okruženu svojim stvarima,mnogozanimljivija.KateColdjeimalašezdesetičetirigodine,bilajemršavaimišićava, same strune i koža otvrdnula od boravka na otvorenom;njezine plave oči koje su vidjele mnogo svijeta bile su oštre kao

bodeži. Siva kosa koju je sama rezala škarama ne gledajući se uogledalu stršila je u svim smjerovima kao da je nikad nije češljala.Hvalila se svojim zubima, velikim i jakim, kadrim da slome orah iodčepe bocu; također je bila ponosna što nikad nije slomila kost,nikadnijeotišlaliječniku,ištojepreživjelasve,odnapadamalarijedoubodaškorpiona.Pilajejedinovotkuipušilacrniduhanizmornarskelule.Zimi i ljetiodijevalaseu istevrećastehlače iprslukbezrukavaposvuda prekriven džepovima, u kojima je nosila ono nužno zapreživljavanje u slučaju kataklizme. U nekim prigodama, kad setrebalo odjenuti elegantno, skidala bi prsluk i stavljala ogrlicu odmedvjeđihočnjaka,poklonpoglaviceApača.

Lisa,Alexovamajka,užasavalajese,alisudjecažudnoiščekivalanjezine posjete. Ta ekscentrična baka, glavni lik nevjerojatnihpustolovina,donosila im jenovosti iz takoegzotičnihmjestada ih jebiloteškoizamisliti.Trojeunukaskupljalojepripovijestisputovanjakoje su se pojavljivale u različitim časopisima i novinama terazgledniceifotografijekojeimjeslalasčetiristranesvijeta.Iakobiihkatkadbilosrampredstaviti jeprijateljima,dubokousebiosjećalisuponosštojejedančlannjihoveobiteljibiogotovoslavnaličnost.

Pola je sata poslije Alex, ugrijan toplom kupkom i umotan uogrtač, s vunenim čarapama, gutao kosano meso s pireom odkrumpira, jedno od rijetkih jela koja je jeo s užitkom i jedino stojeKateznalaskuhati.

–Tosuostaciod jučer,rečeona,ali jeAlexpretpostavioda jetopriredilaposebnozanjega.Nije jojželioispričatisvojupustolovinusMorganom kako ne bi ispao blesan, ali je morao priznati da sumuukralisveštojenosiosasobom.

–Pretpostavljamdaćešmirećikakomoramnaučitidaniukoganesmijemimatipovjerenja,procijediojedječakcrvenećise.

– Naprotiv, reći ću ti da moraš naučiti imati povjerenja u sebe.Vidiš, Alexandere, unatoč svemu uspio si doći do moga stana bezproblema.

–Bezproblema?Gotovosamsesmrznuoputem.Bilibiotkrilimojlešuproljećekadokopni,odvrati.

– Putovanje od tisuću milja uvijek počinje spoticanjem. Aputovnica?–ispitivalajeKate.

–Spašenajejersamjenosioudžepu.

–Prilijepijeselotejpomzaprsa,akojeizgubiš,frigansi.–Najvišemiježaoflaute,primijetiAlex.–Morat ću ti dati djedovu flautu.Mislila sam je sačuvati dok ne

dokažešnadarenost,alipretpostavljamdajojjeboljeutvojimrukamanegodastojiovdjeodbačena,ponudiKate.

Pretražila je police koje su prekrivale zidove stana od poda dostropaipružilamuprasnunavlakuodcrnekože.

– Uzmi, Alexandere. Tvoj ju je djed upotrebljavao četrdesetgodina,pazinanju.

U navlaci je bila flauta Josepha Colda, najslavnijeg flautistastoljeća,kakosureklikritičarikadjeumro.Bilobiboljedasutoreklidok je jadni Joseph bio živ, primijetila je Kate kad je to pročitala utisku.Bili surazvedeni tridesetgodina,aliusvojoj jeoporuci JosephCold ostavio pola svojih dobara bivšoj supruzi, uključujući svojunajbolju flautu, koju je sada njegov unuk imao u rukama. Alex jeotvorio s poštovanjem istrošenu kožnu navlaku i pomilovao flautu:bilajeprekrasna.Nježnojujeprimioipriniousnama.Kadjepuhnuo,note su pobjegle iz glazbala s toliko ljepote da se sam iznenadio.ZvučalajeposvedrugačijeodflautekojumujeMorganaukrala.

KateColdjedalavremenaunukudapregledaglazbaloiobilnojojzahvali, kao što je očekivala, a zatim mu je predala žućkastuknjižurinusmekanimkoricama:Zdravstvenivodičzahrabreputnike.Dječakjujenasumceotvorioipročitaosimptomesmrtonosnebolestikojasedobijejedelisemozakpredaka.

–Nejedemiznutrice,reče.–Nikadseneznaštostavljajuukosanomeso,odvratibaka.Preneražen,Alex jenepovjerljivopromotrioostatkesvoga jela. S

KateColdtrebalojebiti itekakooprezan.Bilojeopasnoimatipretkapoputnje.

–Sutraćešsemoraticijepitiprotivnekolikotropskihbolesti.Dajmidavidimturuku,nemožešputovatisinfekcijom!–naredimuKate.

Pregledala ju je grubo, prosudila da je njezin sin John napraviodobarposao,istreslapolabočicedezinfekcijskogsredstvanaranu,zasvaki slučaj, temu obznanila da ćemu sljedećeg dana sama izvaditišavove.Bilojetoveomalako,reče,svatkobitomogaonapraviti.Alexsestresao.Njegova jebaka loševidjela inosila je izgrebenepolovnenaočalekojejekupilanatržniciuGvatemali.Dokmujestavljalanovi

zavoj, Kate mu je objasnila da časopis International Geographicfinancira ekspediciju u srce amazonske prašume, između Brazila iVenezuele, potragu za divovskim stvorenjem,moguće humanoidom,kojisuunekolikoprilikavidjeli.Bilisupronađenigolemitragovi.Onikoji su bili u njegovoj blizini govorili su da je ta životinja – ili toprimitivno ljudskobiće – višaodmedvjeda, da imavrloduge ruke isva jepokrivenacrnimkrznom.Bila jeneštopoput JetijasHimalaje,samousredprašume.

–Moždajemajmun...,predložikaomogućnostAlex.–Nemislišlidasumnogipomislilinatumogućnost?–presiječega

baka.–Alinemadokazadazaistapostoji...,usudioserećiAlex.–Nemamokrsni list za Zvijer, Alexandere.Ah, važnapojedinost:

kažudaširitakoprodoranmirisdaonesvješćujeiliparaliziraživotinjeiljudeusvojojblizini.

–Akoseljudionesvješćuju,ondaganitkonijevidio.–Točno,alipo tragovimaseznadahodanadviješape. Inenosi

cipele,akobitoslučajnobilotvojesljedećepitanje.– Ne, Kate,moje je sljedeće pitanje nosi li šešir! – prasne njezin

unuk.–Nevjerujem.–Opasanje?–Ne,Alexandere.Spadauoneljubazne.Nekrade,neotimadjecui

ne uništava privatno vlasništvo. Samo ubija. Čini to čisto, bez buke,lomećikostiivadećiutrobusvojimžrtvama,sistinskomelegancijom,kaoprofesionalac,narugasebaka.

–Kolikojeljudiubio?–ispitivaojesvenespokojnijiAlex.–Nemnogo,uzmemoliuobzirpretjeranbrojljudinasvijetu.–Koliko,Kate?– Nekoliko tragača za zlatom, par vojnika, nekoliko trgovaca...

Ukratko,neznasetočanbroj.–UbiojeIndijance?Koliko?–upitaAlex.–Neznase,zaista.Indijanciznajubrojitisamododva.Osimtoga,

za njih je smrt relativna. Ako vjeruju da im je netko ukrao dušu ilikoračaonjihovimtragovima,iliprisvojionjihovesnove,naprimjer,toje gorenegobitimrtav.Netko tko je umro, naprotiv,moženastavitiživjetiuduhu.

–Tojesloženo.–Tkotijerekaodaježivotjednostavan?Kate Cold mu je objasnila da ekspedicijom zapovijeda slavni

antropolog, profesor Ludovic Leblanc, koji je proveo godineistražujući tragovetakozvanog Jetija, iligadnogsnježnogčovjeka,nagranici izmeđuKine iTibeta,nepronašavšiga.Također jeboraviosnekim indijanskim plemenom u Amazoni i držao ih je najdivljijimplemenom na planetu: pri prvoj nesmotrenosti pojeli bi svojezatvorenike.Tainformacijanijebilaumirujuća,priznalajeKate.Vodičće biti Brazilac imenom Cesar Santos, koji je proveo život u tompodručju i održavaodobreveze s Indijancima.Čovjek jeposjedovaoprilično raskliman aviončić, no još je bio u dobrom stanju, kojim ćemoćiućinateritorijdomorodačkihplemena.

–UškolismoučilioAmazoninasatuekologije,primijetiojeAlex,čijesuseočisklapale.

– Dosta je bio ovaj sat nastave, ništa više ne trebaš znati,napomeneKate. Idoda:Pretpostavljamdasiumoran.Možešspavatinakauču,asutraranopočinješraditizamene.

–Štotrebamraditi?–Onoštotinaredim.Zasadtinaređujemdaspavaš.–Lakunoć,Kate...,promrmljaojeAlexsklupčavšisenajastucima

kauča.–Bah!–zagunđabaka.Pričekalajedazaspiipokrilagasnekoliko

prekrivača.

ČETVRTOPOGLAVLJE

Rijeka

Kate iAlexanderColdputničkimsuavionomprelijetalisjevernimdijelomBrazila. Satima su iz zraka gledali šumu koja se protezala ubeskonačnost, svu jednolično i intenzivno zelenu, ispresijecanurijekama koje su krivudale poput sjajnih zmija. Najjezovitija je odsvegabilabojabijelekave.

Amazona je najšira i najdulja rijeka na Zemlji, pet puta veća odijedne druge. Samo su je astronauti na putu naMjesecmogli vidjeticijeluizdaleka,pročitaojeAlexuturističkomvodičukojimujebakakupila u Rio de Janeiru. Nije pisalo da je to neizmjerno područje,posljednji raj na planetu, sustavno uništavano zbog pohlepepoduzetnika i pustolova, kako je naučio u školi. Izgradili su cestu,usjekusredprašume,kojimsumasovnodolazilinaseljenici,aodlaziletonedrvairuda.

Kate je obavijestila svog unuka da će se popeti poRioNegru dogornjeg Orinoca, gotovo neistraženog trokuta u kojemu se smjestiovećibrojplemena.PretpostavljalosedaodandepotječeZvijer.

–Uovojknjizipišeda ti Indijanciživekaoukamenomdobu. Jošnisuizmislilikotač,primijetiAlex.

–Netrebajuga.Nemakoristinatomzemljištu,nemajuništaštobiprevoziliinikamonežure,odvratiKateCold,kojojsenijesviđalokadjeprekidajudokpiše.Provelajedobardioputovanjapravećibilješkeusvojimmajušnimbilježnicama,zakučastimslovimanaliktragovimamuha.

–Nepoznajupismo,dodaAlex.–Zacijeloimajudobropamćenje,rečeKate.– Nema umjetničkog izražavanja medu njima, samo oslikavaju

tijeloikiteseperjem,objasniojeAlex.– Slabo mare za potomstvo ili isticanje među ostalima. Većina

naših takozvanih umjetnika trebala bi slijediti njihov primjer,

odgovorinjegovabaka.IšlisuuManaus,najnaseljenijigradnaamazonskompodručju,koji

jeprocvaoudobakaučuka,potkrajdevetnaestogastoljeća.– Upoznat ćeš najtajanstveniju prašumu na svijetu, Alexandere.

Ondjepostojemjestanakojimasepojavljujuduhoviupolbijeladana,objasnilajeKate.

–Jasno,kaogadniprašumskičovjekkojegatražimo,nasmiješioseunuksarkastično.

– Zovu ga Zvijer. Možda ne postoji samo jedan primjerak, negonekolikonjih,obiteljiliplemeZvijeri.

–Vrlosilakovjernazasvojudob,Kate,primijetidječak.–Sgodinamačovjekpoprimastanovituponiznost,Alexandere.Što

dulje živim, to se osjećam većom neznalicom. Samo mladi imajuobjašnjenjezasve.Utvojojdobimožesebitiarogantanpabaš inijevažnoakosečinišsmiješnim,suhoodvratibaka.

Kad su izišli iz aviona u Manausu, osjetili su na koži vlažnopodneblje, poput ručnika natopljenog vrućom vodom. Ondje su sesastali s drugim članovima ekspedicije International Geographica.OsimKateColdinjezinaunukaAlexandera,išlisujošTimothyBruce,engleskifotografsdugimkonjskimlicemizubimažutimodnikotina,sa svojim meksičkim pomoćnikom, Joelom Gonzalezom, te slavniantropologLudovicLeblanc.AlexjezamišljaoLeblancakaomudracas bijelom bradom i impozantne pojave, no ispostavilo se daje točovječuljak od pedesetak godina, nizak, mršav, nervozan, sneprestanimizrazomprezirailiokrutnostinausnamaiupalimmišjimočima.Biojeprerušenkaolovacnadivljezvijeriizfilmova,soružjemoko pasa, teškim čizmama i australskim šeširom okićenimraznobojnim percima. Kate je primijetila kroz zube da Leblancunedostajesamomrtavtigardananjeganaslonistopalo.UmladostijeLeblancproveokratkorazdobljeuAmazoniinapisaoopsežantraktatoIndijancima,kojijeprouzročiosenzacijuuakademskimkrugovima.Brazilski vodič, Cesar Santos, koji ih je trebao potražiti u Manausu,nije mogao doći jer mu je aviončić bio pokvaren, tako da će ihpričekati u Santa Mariji de la Lluviji, kamo se skupina trebalaprebacitičamcem.

AlexseuvjeriodajeManaus,smještennastjecišturijekaAmazonei Rio Negra, bio velik i moderan grad s visokim zgradama i gustim

prometom,alimujebakapojasniladajeondjeprirodaneukroćenaiudoba poplava pojavljuju se kajmani i zmije u dvorištima kuća i uudubljenjima zadizala.Bio je to i trgovački gradukojemu je zakonbio krhak i lako se kršio: droge, dijamanti, zlato, skupocjeno drvo,oružje.Prijenepunadvatjednapronašlisučamacnatovarenribom...asvakajeribabilapunakokaina.

ZaameričkogadječakakojijeizsvojezemljeotišaotekdaupoznaItaliju, zemljupredakasvojemajke, iznenađujućesubile suprotnostiizmeđubogatstvajednihikrajnjegsiromaštvadrugih,svepomiješano.Seljaci bez zemlje i radnici bez zaposlenja masovno su dolazilitragajući za novim obzorima, ali su mnogi završili živeći upotleušicama, bez sredstava za život i bez nade. Tog se danaproslavljala neka svetkovina i pučanstvo je bilo veselo, kao zapoklada: ulicama su prolazili glazbeni sastavi, ljudi su plesali i pili,mnogiprerušeni.Odsjeli suumodernuhotelu, alinisumogli spavatiod graje glazbe, petardi i raketa. Idućeg je dana profesor Leblancosvanuovrlološeraspoložen,zboglošeprospavanenoći,izahtijevaojedaseukrcajušto jeprijemoguće, jerniježelioprovestiniminutevišenostojenužnoutombesramnomgradu,kakogajeprozvao.

Skupina iz InternationalGeographicadošla jedoRioNegra,Crnerijeke, koja je bila takve boje zbog sedimenata što su ih za sobompovlačile njezine vode, da bi se uputili u SantaMariju de la Lluviju,selousreddomorodačkogteritorija.Plovilo jebilopriličnoveliko,sastarim motorom koji je galamio i dimio se, te improviziranimplastičnimkrovom,kakobi ih zaštitiood sunca i kišekoja jepadalatopla kao tuš nekoliko puta na dan. Brod je bio natrpan ljudima,zavežljajima, vrećama, grozdovima banana i nekim domaćimživotinjama u kavezima ili jednostavno privezanima za šape. Bilo jenekoliko stolova, nekoliko dugih klupica za sjedenje i niz mrežaobješenihnakolce,jedneiznaddrugih.

Posada ivećinaputnikabilisucaboclos,kakosenazivaju ljudi izAmazone,mješavina nekoliko rasa: bijele, indijanske i crne. Išlo je inekolikovojnika,parmladihAmerikanaca–mormonskihmisionara–i jednaliječnica,OmayraTorres,čiji jeciljbilocijepljenjeIndijanaca.Bilajetolijepamulatkinjaodkakvihtridesetipetgodina,crnekose,kožebojejantaraibademastih,mačjezelenihočiju.Kretalaseljupko,kaodaplešenazvuketajnogaritma.Muškarcisujeslijedilipogledom,

alisečinilodanijesvjesnadojmaštogaizazivanjezinaljepota.– Moramo biti dobro pripremljeni, reče Leblanc pokazujući na

svojeoružje.Govorio jeopćenito,nobilo jeočitodaseobraćasamodoktorici Torres. Pronaći Zvijer najmanja je briga. Najgore će biti sIndijancima. Oni su surovi ratnici, okrutni i prijetvorni. Kao štoopisujemusvojojknjizi,ubijajukakobipotvrdilisvojusmionost,aštovišeubojstavapočine,navišemsupoložajuuplemenskojhijerarhiji.

– Možete li to objasniti, profesore? – pitala je Kate Cold neprikrivajućiironičanton.

– To je vrlo jednostavno, gospodo... kako stemi rekli da vam jeime?

–KateCold,pojasnionatreći iličetvrtiput;činisedajeprofesorLeblanclošepamtioženskaimena.

– Ponavljam: vrlo jednostavno. Riječ je o smrtnom natjecanjukakvo postoji u prirodi. Najnasilniji muškarci dominiraju uprimitivnim društvima. Pretpostavljam da ste čuli za terminmužjakalfa.Međuvukovima,naprimjer,najagresivnijimužjakkontrolirasveostale i prisvaja najbolje ženke. Medu ljudskim je bićima jednako:najnasilniji muškarci zapovijedaju, posjeduju najviše žena i prenosesvoje gene na najviše djece. Drugi se moraju zadovoljiti onim štopreostane,shvaćate?Tojepreživljavanjenajjačih,objasniLeblanc.

–Želiterećidajesurovostprirodna?–Točno.Suosjećanjejesuvremenizum.Našacivilizacijaštitislabe,

siromašne,bolesne.Sgenetskogstajalištatojestrašnapogreška.Zbogtogaseljudskarasadegenerira.

–Štobistevinapravilisaslabimaudruštvu,profesore?–zapitalajeona.

– Ono što čini priroda: pustio ih neka izginu. U tom su smisluIndijancimudrijinomi,odvratiLeblanc.

Doktorica Omayra Torres, koja je pozorno slušala razgovor,moralajeiznijetisvojemišljenje.

–Uzasvepoštovanje,profesore,nečinimisedasuIndijancitakodivljikaoštoihviopisujete,naprotiv,zanjihjeratprijeobred:ritualkojim se potvrđuje smionost. Oslikavaju tijelo, pripremaju svojeoružje,pjevaju,plešuiprovaljujuushabonodrugogaplemena.Prijetei zadaju jedan drugomu nekoliko udaraca toljagom, ali rijetko kadbudevišeodjedanilidvamrtva.Unašojjecivilizacijiobratno;nema

obreda,samomasakr,reče.– Poklonit ću vam primjerak svoje knjige, gospođice. Bilo koji

ozbiljanznanstvenikrećićevamdajeLudovicLeblancautoritetzatutemu...,prekinejeprofesor.

–Nisamtakoučenakaovi,nasmiješilasedoktoricaTorres.Samosamseoskiliječnikkojivišeoddesetgodinaradiuovimkrajevima.–– Vjerujte mi, moja cijenjena doktorice. Ti su Indijanci dokaz dačovjeknijeništadrugonegomajmunolikiubojica,odvratiLeblanc.

–Ažena?–upalajeKateCold.– Žao mije što vam moram reći da žene ništa ne znače u

primitivnimdruštvima.Onesusamoratniplijen.DoktoricaTorres iKateColdrazmijenile supoglede inasmiješile

sezabavljajućise.Početni dio putovanja po Rio Negru bio je prije svega vježba

strpljenja.Napredovalisukornjačinimkorakomičimbizapalosunce,moralisusezaustavitikakobi izbjeglidaih izudarajudeblaštoih jevukla struja. Vrućina je bila silna, ali bi u predvečerje osvježilo i zaspavanjesetrebalopokritiprekrivačem.Katkad,ondjegdjebirijekabilačistaimirna,iskoristilibijezapecanjeilidamaloplivaju.Prvasusedvadanamimoilazilisraznovrsnimplovilima,odmotornihčamacai plovećih kuća do jednostavnih kanua izdjeljanih iz debala, ali suposlijeostalisamiubeskrajukrajolika.Biojetovodeniplanet:životjeprotjecao polagano ploveći, u ritmu rijeke, plima i oseka, kiša,poplava.Voda, vodaposvuda. Postojale su stotineobitelji koje su serađaleiumiralenasvojimplovilimaadanisuprovelenijednunoćnakopnu; drugi su živjeli u kućama na balvanima na obalama rijeke.Prijevozjetekaorijekomijedinijenačinzaslanjeiliprimanjeporukabilo radiom.Američkomsedječaku činilonevjerojatnimda semožeživjeti bez telefona. Stanica u Manaosu prenosila je neprekidnoosobne poruke, tako su ljudi doznavali novosti o poslu i obitelji. Uzgornji tok rijeke u optjecaju je bilo malo novca, vladalo jegospodarstvorazmjene,trampilisuribuzašećerilibenzinzakokoši,iliuslugezasandukpiva.

Uzobje riječneobaleprijeteći seuzdizalaprašuma. Satnikove sunaredbebile jasne:neudaljavatiseni izkojegrazloga, jerseušumigubiosjećajorijentacije.Pričalo seda suneki stranci,udaljeni samonekoliko metara od rijeke, umrli očajni nikad je ne pronašavši. U

svitanje su ugledali ružičaste dupine kako skaču kroz vodu i stotineptica kako prelijeću u zraku. Također su vidjeli voden-krave, velikevodenesisavcečijesuženkezačetaklegendiosirenama.Noćubiseugrmlju pojavile obojene točke: bile su to oči kajmana koji zure umraku.CaboclojepodučioAlexakakoćeizračunativeličinuživotinjeprema razmaku između očiju. Kad je posrijedi biomalen primjerak,caboclobigazabljesnuofenjerom,potomskočiouvoduizgrabiogastegnuvši mu čeljusti jednom rukom, a rep drugom. Ako je razmakizmeđuočijubioznatan,izbjegavaogajekaokugu.

Vrijemejesporoprotjecalo,satisusevuklikaovječnost,noAlexse nije dosađivao. Sjeo bi na pramac čamca kako bi promatraoprirodu, čitao i svirao djedovu flautu. Pričinjalo se kao da prašumaoživljavaiodgovaranazvukglazbala,čaksuibučničlanoviposadeiputnicinabroduušutjelikakobigaslušali;bile su to jedineprigodekadmu jeKateColdobraćalapozornost. Spisateljica jebilaodmaloriječi,provodilajedančitajućiilipišućiusvojebilježniceiuglavnomga je ignorirala ili seophodilapremanjemukao ipremabilokojemdrugom članu ekspedicije. Bilo je uzaludno pohrliti k njoj sproblemom koji se tiče pukog preživljavanja, poput jela, zdravlja ilisigurnosti, na primjer. Gledala bi ga gore-dolje s očitim prezirom iodgovaraladapostojedvijevrsteproblema,onikojisesređujusamiionikojinemajurješenja,panekajenegnjaviglupostima.Baremmujerukabilaozdravilabrzo,jerbionatobilakadrariješiti,predlažućidamu je amputiraju. Bila je žena ekstremnih mjera. Posudila mu jezemljovideiknjigeoAmazonikakobisampotražiopodatakkojigajezanimao. Ako bi Alex komentirao štivo o Indijancima ili postavljaosvoje teorije o Zvijeri, odvraćala bi ne podižući pogled sa stranicepred sobom: Nikad ne propuštaj dobru prigodu da začepiš usta,Alexandere.

Svejenatomputovanjubilotolikodrugačijeodsvijetaukojemujedječakrastao takodaseosjećaokaoposjetitelj izdrugegalaksije.Više nije mogao računati na udobnosti kojima se prije koristio bezrazmišljanja, poput kreveta, kupaonice, tekuće vode, elektrike.Posvetio se fotografiranju bakinim fotografskim aparatom kako bidonio dokaze nakon povratka u Kaliforniju. Njegovi mu prijateljinikadnećepovjerovatidajeurukamadržaogotovometardugačkogkajmana!

Najvećimujeproblembilaprehrana.Uvijekjebioćudljivsjelom,asadasugaposluživalinamirnicamakojimačaknijeznaoni imena.Jedino je na brodumogao prepoznati grah iz limenke, sušeno slanomesoikavu,aništaodtoganijemuprijalo.Članoviposadeustrijelilisu dva majmuna i te su ih večeri, kad je čamac pristao uz obalu,ispekli.Imalisutakoljudskiizgleddaseosjetiobolesnimugledavšiih:doimali su se kao dvoje spaljene djece. Sljedećeg su jutra upecalipirarucu,golemuribučije jemesobiloslasnosvimaosimnjemu, jerga je odbio kušati. S tri je godine odlučio da mu se ne sviđa riba.Njegovamajka,umornaodvođenjabitkekakobigaprisililadajede,pomirilaseotaddamuposlužujehranukojamusesviđa.Nijejebilomnogo.Zbog togograničenjanaputovanju jebiogladan; imao jenaraspolaganjusamobanane,limenkukondenziranogmlijekainekolikokutijakeksa.Činilosedanjegovabaka,aniostali,nemarešto jeongladan.Nitkonijenatoobraćaopažnju.

Nekolikoputanadanpaobikratakpljusak; trebalo senaviknutinaneprekidnuvlagu,načinjenicudaseodjećanikadposveneosuši.Kadbizašlosuncenapadalibiihoblacikomaraca.Strancisusebranilinatapajući se insekticidom, osobito Ludovic Leblanc, koji nije gubioprilikuda izrecitirapopis bolesti što ihprenose insekti, od tifusadomalarije. Pričvrstio je gusti veo oko svog australskog šešira kako bizaštitioliceiprovodiojedobardiodanasklonivšisepodmrežuprotivkomaracakojujedaoobjesitinakrmibroda.Naprotiv,caboclosisusedoimaliimunimanaubode.

Trećegadana,zablještavogajutra,plovilosezaustavilojerjebilopoteškoća s motorom. Dok je satnik pokušavao srediti oštećenje,ostalisuse izvalilipodkrovomkakobiseodmorili.Bila jeprevelikavrućina za kretanje, no Alex je odlučio da je mjesto savršeno zaosvježenje. Skočio je u vodu koja se činila plitkom i mirnom kaotanjurjuheipotonuojekaokamen.

– Samo glupan provjerava dubinu objema nogama, primijetila jebakakadjepomaljaoglavunapovršinuizbacujućivodučakikrozuši.

Dječakseplivajućiudaljioodčamca–reklisumudajekajmanimadraža obala – i dugo je plutao na leđima u mlačnoj vodi, raširenihrukuinogu,gledajućineboimislećinaaustronautekojisupoznavalineizmjernost te rijeke. Osjetio se tako sigurnim daje potrajao časakprijenošto jereagiraokad jeneštohitroprošlookrznuvšimuruku.

Nemajućipojmakakvavrstaopasnostivreba–moždase,naposljetku,kajmani ne drže samo obale – počeo je plivati prsno svom snagomnatrag do plovila, ali ga je naglo zaustavio bakin glas, koji mu jepovikao da se nemiče. Poslušao je iz navike, unatoč tomu što gajeinstinktupozoravao suprotno.Održavao senapovršini što jemogaomirnijeitadajeugledaopokrajsebegolemuribu.Pomisliojedajetomorski pas i srcemu je stalo, no riba je napravila kratak zaokret ivratila se znatiželjna, došavši tako blizu da je mogao vidjeti njezinosmijeh.Tadamujeputasrceposkočiloimoraosesuzdržatikakonebiviknuoodradosti.Plivaojesdupinom!

Dvadeset sljedećih minuta, igrajući se s njim kao što je činio sasvojim psom Ponchom, bile su najsretnije u njegovu životu.Veličanstvenaživotinjakružilajeokonjegavelikombrzinom,skakalaprekonjega, zaustavljala se na teknekoliko centimetara odnjegovalica, promatrajući ga sa simpatičnim izrazom. Katkad bi prošao vrloblizu i mogao mu je dotaknuti kožu, koja nije bila meka kako jezamišljao, nego hrapava. Alex je želio da taj trenutak nikad neprestane,biojespremanostatizauvijekurijeci,alijeodjednomdupinlupnuorepomzaoproštajinestao.

– Jesi lividjela,bako?Nitkominećepovjerovati!–povikao jenapovratkuučamac,takouzbuđendajejedvamogaogovoriti.

–Ovdjesudokazi,nasmiješilaseona,pokazujućimufotoaparat.Ifotografiekspedicije,BruceiGonzalez,ulovilisutajprizor.

KakosuprodiralipovišeRioNegra,vegetacijajepostajalabujnija,zrak gušći i mirisniji, vrijeme sporije, a razdaljine neprocjenjivije.Napredovali su kao u snu halucinantnim teritorijem. Pokatkad bi seplovilo ispraznilo, putnici bi silazili sa svojim zavežljajima iživotinjamadokućeraka ilimalih selanaobali.Radionabroduvišenije primao osobne poruke iz Manausa niti zaglušivao popularnimritmovima, muškarci su šutjeli dok je priroda treperila uz orkestarptica i majmuna. Samo je buka motora odavala ljudsko prisustvo ubeskrajnojsamoćiprašume.Napokon,kadsustigliuSantaMarijudela Lluviju, na brodu je ostala samo posada, skupina InternationalGeographica,doktoricaOmayraTorres idvavojnika.Bilasu tu idvamlada mormona koje je napala neka crijevna bakterija. Unatočantibioticima koje im je davala doktorica bili su tako bolesni da sujedva mogli otvoriti oči i na mahove su brkali užarenu prašumu sa

snježnimplaninamaUtaha.– SantaMana de la Lluvia posljednja je enklava civilizacije, reče

satnikčamcakadsenazavojurijekepojaviloseoce.–Odavdepanadalječarobni je teritorij,Alexandere,upozorila je

KateColdsvogunuka.– Ondje su ostali Indijanci koji nisu imali nikakav doticaj s

civilizacijom?–pitaoje.– Procjenjuje se da ih ima kakve dvije ili tri tisuće, ali zapravo

nitkoneznapouzdano,odgovorilajedoktoricaOmayraTorres.SantaMan'adelaLluviauzdizalasepoputljudskepogreškeusred

magličaste prirode koja je prijetila da će je svakoga časa progutati.Sastojalaseoddvadesetakkuća,sušekojajekatkadslužilakaohotelidruge manje u kojoj je smještena bolnica što su je držale dvijeredovnice,nekolikomalihdućana,katoličkecrkveivojarnice.VojnicisunadziraligranicuiprometizmeđuVenezueleiBrazila.Uskladusazakonom trebali su štititi i domoroce od nasilja naseljenika ipustolova,nozapravotonisučinili.Strancisuzauzelipodručjeadaihnitko nije spriječio, odguravši Indijance sve više i više premaneosvojenim predjelima ili ih nekažnjeno ubijajući. Na pristaništuSantaMarije de la Lluvije čekao ih je visokmuškarac šiljata ptičjegprofila,muževnihcrtaižustraizrazalica,kožeogrubjeleodboravkanaotvorenomitamnedugekosepričvršćeneurepnavratu.

– Dobro došli. Ja sam Cesar Santos, a ovo je moja kći Nadia,predstaviose.

Alex je procijenio da je djevojčica vršnjakinja njegove sestreAndree, od nekih dvanaest ili trinaest godina. Imala je kovrčavu irazbarušenukosu, izblijedjeluodsunca,oči ikožubojemeda;bilajeodjevena u kratke hlačice, majicu i plastične natikače. Nosila jenekoliko raznobojnih vrpci privezanih oko zapešća, žuti cvijet iznadjednoguha,adugozelenoperoprekoresicedrugog.AlexjepomisliodabiAndrea,daihvidi,teukrasesmjestaprekopirala,adabiNicole,njegova mlađa sestra, kad bi ugledala crnog majmunčića što ga jecuricanosilanaramenu,umrlaodzavisti.

DokjedoktoricaTorres,uzpomoćdvijuredovnicakojesujedošledočekati, vodila mormonske misionare u majušnu bolnicu, CesarSantos jenadgledao iskrcavanjebrojneprtljageekspedicije. IspričaoseštoihnijedočekaouManausu,kakosusedogovorili.Objasniojeda

je svojim aviončićem preletio cijelu Amazonu, no vrlo je star i uposljednjihnekolikotjedanapoispadalisumudijelovimotora.Kadjevidiodasamoštosenećerasprsnuti,odlučiojenaručitidrugimotor,kojijetrebaostićiovihdana,isasmiješkomdodaodanemožesvojukćer Nadiu ostaviti siročetom. Potom ih je odveo u hotel, koji jezapravo bio drvena građevina na stupcima uz obalu rijeke, nalikostalim rasklimanim kućercima u selu. Sanduci piva gomilali su seposvuda, a na stolu se redale boce likera. Alex je tijekomputovanjazamijetio damuškarci unatoč vrućini, ispijaju litre i litre alkohola ubilo koje doba dana. Ta primitivna zgrada poslužit će kao baza zaoperacije i smještaj, te kao restoran i bar za goste. Kate Cold iprofesoru Ludovicu Leblancu dodijeljeni su pregraci odvojeni odostalih plahtama obješenim o užad. Ostali će spavati u visećimmrežamazaštićenimmrežamaprotivkomaraca.

SantaManadelaLluviabilajepospanoseoce,takoudaljenodasejedva isticalo na zemljovidima. Nekolicina naseljenika uzgajala jekravevrlodugarogovlja;ostatakjeeksploatiraozlatosdnarijekeilidrvo i kaučuk iz šuma; tek malo onih odvažnih odlazilo je samo uprašumuupotraguzadijamantima,novećinajevegetiralaočekujućida će neka prilika kao čudom pasti s neba. To su bile vidljiveaktivnosti.Onetajnesastojalesuseodtrgovanjaegzotičnimpticama,drogama i oružjem. Skupine vojnika s puškamana ramenu i košuljanatopljenih znojem kartale su ili pušile sjedeći u hladu. Rijetko jepučanstvo venulo, zatupljeno vrućinom i dosadom. Alex je vidionekolikotipovabezkoseizubi,napolaslijepih,sosipomnakoži,kojisugestikulirali igovorilisamisasobom;bilisutorudariporemećenizbogutjecaja žive, koji supolakoumirali. Zaranjali sunadno rijekeudišućikrozmoćnecijevipijesakzasićenzlatnimprahom.Nekibisepodavili; drugi su umirali jer bi im suparnici prerezali dovodkisika;većina je umirala sporo, otrovana živom kojom su se koristili daizdvojepijesakodzlata.

Djeca iz sela, naprotiv, igrala su se sretna u blatu, u pratnjinekoliko domaćih majmuna i mršavih pasa. Bilo je i nekolikoIndijanaca, nekolicina u majici ili kratkim hlačama, drugi goli kao idjeca. U početku se Alex, smeten, nije usuđivao pogledati u njedražena,alimuseubrzosviknulookoinakonpetminutaprestalisumuprizivati pažnju. Ti su Indijanci proveli više godina u doticaju s

civilizacijom i izgubili su mnoge svoje tradicije i običaje, kao stojeobjasnio Cesar Santos. Nadia, vodičeva kći, govorila je s njima nanjihovu jeziku, a zauzvrat su se oni prema njoj ophodili kao daje izistogplemena.

Ako su to bili surovi domoroci koje je Leblanc opisao, nisu biliodveć impresivni: bili su mali, muškarci niži od metar i pedeset, adjecasusedoimalakaominijaturniljudi.PrviputusvomživotuAlexse osjetio visokim. Imali su kožu boje bronce i visoke jagodice;muškarci su nosili do visine ušiju uokrug odrezanu kosu, poputtanjura, što je naglašavalo njihov azijatski izgled. Potjecali su odžitelja sa sjevera Kine koji su došli preko Aljaske prije deset dodvadeset tisuća godina. Spasili su se od porobljavanja tijekomosvajanja u šesnaestom stoljeću jer su ostali izolirani. Španjolski iportugalski vojnici nisu mogli svladati močvare, komarce, raslinje,beskrajnerijekeislapoveamazonskeregije.

Kad su se jednom smjestili u hotelu, Cesar Santos se pozabavioprtljagomekspedicijeiplaniranjemostatkaputovanjasaspisateljicomKateColdifotografima,jerseprofesorLeblancodlučioodmoritidokse vrijeme malo ne rashladi. Nije dobro podnosio vrućinu. UmeđuvremenujeNadia,vodičevakći,pozvalaAlexadaobiđuokolicu.

– Nakon zalaska sunca nipošto ne lutajte izvan granica sela,opasnoje,upozorioihjeCesarSantos.

Slijedeći Leblancove savjete, koji je govorio kao stručnjak zaopasnosti prašume, Alex je uvukao hlače u čarape i čizme kako bispriječio da mu proždrljive pijavice isišu krv. Nadia, koja je hodalagotovobosa,nasmijalase.

–Veććešsepriviknutinakukceivrućinu,rečemu.GovorilajevrlodobroengleskijerjojjemajkabilaKanađanka.

–Mojajemamaotišlaprijetrigodine,dodalajedjevojčica.–Zastojeotišla?– Nije se mogla priučiti na ovo, bila je lošeg zdravlja, koje se

pogoršalo kad je Zvijer počela tumarati. Osjećala je njezin miris,željelajeotićidaleko,nijemoglabitisama,vikalaje...NakoncujujedoktoricaTorresodvezlahelikopterom.SadjeuKanadi,rečeNadia.

–Tvojotacnijeotišaosnjom?–ŠtobimojtataradiouKanadi?–A zašto te nije povela sa sobom? – ustrajao je Alex, koji nikad

niječuozamajkukojanapuštadjecu.–Jerjeusanatoriju.No,ineželimseodvajatiodtate.–NebojišseZvijeri?–Svijeseboje.Noakodođe,Borobaćemenavrijemeupozoriti,

odvratilajedjevojčicamilujućicrnogmajmunčićakojisenikadnijeodnjeodvajao.

Nadiajepovelasvognovogprijateljadaupoznaselo,zaštoimjetrebalojedvapolasatajersenijeimalomnogotogavidjeti.Odjednomjebuknulaolujasmunjamaštosupresijecalenebousvimsmjerovimaipočelo jeobilnokišiti.Bila je topoput juhe toplakiša,koja jeuskeuličice pretvorila u kaljužu. Ljudi su uglavnom tražili zaklon podnekim krovom, ali djeca i Indijanci su nastavljali svoje aktivnosti,potpuno ravnodušni na pljusak. Alex je shvatio da je njegova bakaimala pravo kad mu je predložila da traperice zamijeni laganompamučnom odjećom, tanjom i lakšom za sušenje. Kako bi umaknulikiši,dvojesedjeceuvukloucrkvu,gdjesunaišlinavisokogikoščatogčovjeka golemih leđa kao u drvosječe i bijele kose, kojega je NadiapredstavilakaoOcaValdomera.Potpunomujemanjkalodostojanstvokakvo se očekuje od svećenika: bio je na ljestvama jer je krečiozidove,ugaćamaiobnaženatrupa.Bocarumastajalajenapodu.

–OtacValdomeroživiovdjejošotprijenajezdemravi,predstavilagajeNadia.

–Došaosamkadjeutemeljenoovomjesto,prijegotovočetrdesetgodina,ibiosamovdjekadsustiglimravi.Moralismosvenapustitiipobjeći nizvodno. Došli su poput goleme tamne mrlje, neumoljivonapredujući, uništavajući sve na svome putu, ispripovijedao jesvećenik.

–Štoseondadogodilo?–zapitaojeAlex,kojinijemogaozamislitimjestokaožrtvukukaca.

– Potpalili smo vatru u kućama prije no što smo otišli. Požar jeodvratiomraveinekolikomjeseciposlijemoglismosevratiti.Nijednaodkućakojevidišovdjenijestarijaodpetnaestgodina,objasnioje.

Svećenikjeimaočudnumaskotu,vodozemnogpsa,kojije,kakojerekao, bio rodom iz Amazone, ali je njegova vrsta gotovo izumrla.Provodio je dobar dio života na rijeci i mogao je nekoliko minutadržatiglavuuvjedruvode.Dočekaojedjecunarazboritojudaljenosti,nepovjerljiv.Njegov je lavežbiopoputptičjezviždaljke ičiniloseda

pjeva.– Oca Valdomera su oteli Indijanci. Što bih ja dala da sam takve

sreće!–uskliknulajezadivljenaNadia.–Nisumeoteli, djevojčice. Izgubio sam seuprašumi i oni sumi

spasiliživot.Živiosamsnjimanekolikomjeseci.Tosudobriislobodniljudi,zanjihjeslobodavažnijaodsamogaživota,nemoguživjetibeznje.Zatočeni je Indijanacmrtav Indijanac:uvučeseu sebe,prestanejestiidisati,iumire,ispripovijedaojeOtacValdomero.

–Nekepričegovoredasumiroljubivi,adrugedasupotpunodivljiinasilni,rečeAlex.

–Najopasnijimuškarci koje sam ondje vidio nisu Indijanci, negotrgovci oružjem, drogama i dijamantima, radnici na plantažamakaučuka, tragači za zlatom, vojnici i trgovci drvom koji onečišćuju ieksploatirajuovopodručje,ispravigasvećenikidodadasuIndijanciprimitivni kad je riječ o materijalnome, ali vrlo napredni namentalnompolju,dasuvezanizaprirodukaodijetezasvojumajku.

– Ispričajte nam o Zvijeri. Je li točno da ste ju vidjeli vlastitimočima,Oče?–upitalajeNadia.

–Mislimdasamjevidio,nobila jenoć,amojeočivišenisutakodobrekaoprije,odgovorio jeOtacValdomero,ubacivšidobargutljajrumaugrlo.

–Kadjetobilo?–pitaojeAlexmislećikakoćebakabitizahvalnazatuobavijest.

–Prijenekolikogodina...–Štostetočnovidjeli?–Tosammnogoputa ispripovijedao:divavišegod trimetrakoji

sekretaovrlosporo i rasprostiraostrašanmiris.Biosamparaliziranodužasa.

–Nijevasnapao,Oče?–Ne.Rekaojenešto,potomseokrenuoinestaoušumi.–Rekaojenešto?Pretpostavljamdaželiterećidajeispustioneku

buku,poputroktanja,točno?–ustrajaojeAlex.–Ne,sine.Stvorenjeje jasnoprogovorilo.Nisamrazumionijedne

riječi,alijetonesumnjivobioartikuliranijezik.Onesvijestiosamse...Kad sam se probudio, nisam bio siguran što se dogodilo, ali je tajprodornimirisbiopripijenzamojuodjeću,kosu,kožu.Takosamznaodatonisamsanjao.

PETOPOGLAVLJE

Šaman

Nevrijemejeprestalojednakonaglokakojeizapočeloinoćjebilavedra.Alex iNadiasusevratiliuhoteldoksusečlanoviekspedicijeskupili oko Cesara Santosa i doktorice Omayre Torres proučavajućizemljovid područja i raspravljajući o pripremama za putovanje.Profesor Leblanc, ponešto se oporavivši od umora, bio je s njima.Prekrio se insekticidom od glave do pete i zaposlio je IndijancaimenomKarakawedagahladi lepezomodbananinalista.Leblanc jezahtijevaodaekspedicijasutradankrenepremagornjemOrinocu,jeron nije mogao gubiti vrijeme u tom beznačajnom selu. Naraspolaganju je imao samo tri tjedna da uhvati čudno stvorenje izprašume,rekaoje.

–Nitko tonijeuspiogodinama,profesore..., napomenuo jeCesarSantos.

–Moratćeseubrzopojaviti,jertrebamodržatiserijukonferencijapoEuropi,odvration.

–NadamsedaZvijershvaćavašerazloge,rečevodič,aliprofesornijepokazaodarazumijeironiju.

KateCold je ispripovijedalaunukuda jeAmazonaopasnomjestozaantropologe,jerbiobičavaligubitirazum.Izmišljalisuproturječneteorijeiborilisemedusobommecimainoževima;drugisutiraniziraliplemenainakrajupovjerovalidasuonisamibogovi.Jednogaodnjih,poludjelog,moralisuvezanogodvestinatragunjegovudomovinu.

– Pretpostavljam da ste upućeni kako sam i ja dio ekspedicije,profesore Leblanc, reče doktorica Omayra Torres, u koju jeantropolog svaki čas zirkao, zadivljen njezinom izvanrednomljepotom.

–Ništanebihvoliovišeodtoga,gospođice,ali...–DoktoricaTorres,prekinegaliječnica.–MožetemezvatiLudovico,odvažiseLeblanckoketno.

–Zoviteme'doktoricaTorres',odvrationasuho.– Neću vas moći povesti, moja poštovana doktorice. Jedva ima

mjesta za nas koji smo pod ugovorom International Geographica.Proračunjevelikodušan,alineineograničen,odvratiLeblanc.

– Onda ni vi nećete ići, profesore. Pripadam Nacionalnojzdravstvenoj službi. Ovdje sam kako bih zaštitila Indijance. Nijedanstranac ne može kontaktirati s njima bez potrebnih preventivnihmjera.Vrlosuranjivinabolesti,osobitobjelačke,rečeliječnica.

–Običnaprehladazanjihjesmrtonosna.Cijelojeplemeumrlooddišne infekcije prije tri godine kad su neki novinari došli snimatidokumentarac. Jedanjeodnjihkašljao,dao je jednomIndijancudimizsvojecigareteitakozaraziocijelopleme,dodaojeCesarSantos.

U tom su trenutku stigli satnik Ariosto, zapovjednik vojarne, iMauro Carias, najbogatiji poduzetnik u okolici. Šapćući, Nadia jeobjasnila Alexu daje Carias vrlo moćan, sklapao je poslove spredsjednicima i generalima iz nekoliko južnoameričkih zemalja.Dodalajedamusrcenijeutijelu,negodaganosiutorbi, ipokazalanakožnikovčežić štoga jedržaou ruci. LudovicLeblancbio jepakveoma impresioniran Maurom Cariasom, jer je ekspedicijaorganiziranazahvaljujućimeđunarodnimvezamatogačovjeka.OnjezainteresiraočasopisInternationalGeographiczalegenduoZvijeri.

– To čudno stvorenje drži u strahu dobre ljude gornjeg Orinoca.Nitko ne želi ući u trokut gdje, pretpostavlja se, on obitava, rečeCarias.

–Kolikosamshvatila,tazonanijeistražena,rečeKateCold.–Takoje.– Pretpostavljam da mora biti vrlo bogata mineralima i dragim

kamenjem,dodaspisateljica.–BogatstvoAmazoneprijesvegajeuzemljiidrvu,odgovorion.–Iubiljkama,upletesedoktoricaOmayraTorres.Nepoznajemo

nidesetinumedicinskihsvojstavakojeonesadrže.Budućidanestajušamaniidomorodačkinadri-liječnici,zauvijekgubimotaznanja.

– Pretpostavljam da se i Zvijer upliće ovdje u vaše poslove,gospodineCarias,kaošto seupliću iplemena,nastavila jeKateColdkojanepopuštakadsezaneštozainteresira.

–Zvijerjesvimaproblem.Čakjeseivojniciboje,priznaojeMauroCarias.

–AkoZvijerpostoji,naćićuje.Jošsenijerodiočovjek,ajošmanježivotinja,kojamožeizigratiLudovicaLeblanca,odvratiprofesor,kojijeobičavaoosebigovoritiutrećemlicu.

–Računajtenamojevojnike,profesore.SuprotnoodonogaštonasuvjeravamojdobarprijateljCarias, tosuhrabrimuškarci,ponudisesatnikAriosto.

–Računajte i na svamoja sredstva,poštovaniprofesoreLeblanc.Imam na raspolaganju motorni čamac i dobru radio-opremu, dodaMauroCarias.

– I računajte namene za zdravstvene probleme ili nesreće kojemogu iskrsnuti,pridružilaseblagodoktoricaOmayraTorres,kaodasenesjećaLeblancovaodbijanjadajeuključiuekspediciju.

–Kaoštosamrekao,gospođice...–Doktorica,ispravigaonaopet.–Kaoštosamrekao,proračunjezaovuekspedicijuograničen,ne

možemovoditituriste,rečeLeblancuzanosu.– Nisam turist. Ekspedicija ne može nastaviti bez ovlaštenog

liječnikaipotrebnihcjepiva.– Doktorica ima pravo. Satnik Ariosto će vam objasniti zakon,

upleoseCesarSantos,kojijepoznavaodoktoricuiočitojeosjećaodagaprivlači.

– Hm, no... točno je da..., profufljao je vojnik gledajući MauraCariasa,zbunjen.

– Neće biti problem uključiti Omayru. Sam ću snositi troškove,nasmiješiosepoduzetnikobgrlivširamenamladeliječnice.

–Hvala,Mauro,alinećebitipotrebno,mojetroškoveplaćavlada,rečeonablagoseodmaknuvši.

– Dobro. Ako je tako, nema se što više reći. Nadam se da ćemopronaćiZvijer, jerće inačeovoputovanjebitiuzaludno,primijetio jeTimothyBruce,fotograf.

–Imajtepovjerenjaumene,mladiću.Imamiskustvastomvrstomživotinja i sam sam napravio nacrt za nekoliko pouzdanih zamki.Možete vidjeti modele mojih zamki u traktatu o gadnom čovjeku sHimalaje, pojasnio je profesor s grimasom zadovoljstva dok jeupućivaoKarakaweunekagapoletnijehladilepezom.

–Moglistegauhvatiti?–zapitaojeAlexshinjenomnaivnošću,jerjepredobropoznavaoodgovor.

– Ne postoji, mladiću. To je navodno stvorenje s Himalajeizmišljotina.MoždajetoislavnaZvijer.

–Postojeljudikojisujevidjeli,izjaviNadia.–Neznalice,bezdvojbe,djevojčice,prijekornoćeprofesor.–OtacValdomeronijeneznalica,ustrajalajeNadia.–Tkojeon?–Katoličkimisionarkojegasuotelidivljaciiotadajelud,upleose

satnik Ariosto. Govorio je engleski s jakim venezuelanskimnaglaskom,akakojeuvijekimaocigarumeduzubima,nijegasebašmoglorazumjeti.

–Nijebiootet,anijenilud!–usklikneNadia.– Smiri se, ljepotice,nasmiješio seMauroCarias gladećiNadijinu

kosu,aonasesmjestapovuklaizvannjegovadohvata.– Zapravo jeOtacValdomero vrlo uman čovjek. Govori nekoliko

indijanskih jezika, poznaje floru i faunu Amazone bolje od ikoga;spajaslomljenekosti,vadiumnjake,aunekolikoprigodaoperiraojeočnemreneskalpelomštogajesamnapravio,dodaojeCesarSantos.

–Da,alinijeimaouspjehausuzbijanjuporokauSantaMarijidelaLluviji ili pokrštavanju Indijanaca, vidite da još hodaju naokolo goli,narugaoseMauroCarias.

–Nisamuvjerendabi Indijancetrebalopokrstiti,pobijegaCesarSantos.

Objasniojekakosuonivrloduhovniljudi,kojivjerujudasveimadušu: drveće, životinje, rijeke, oblaci. Za njih duh i materija nisuodvojeni.Neshvaćajujednostavnostreligijestranaca,govoredajetosamojednate istapripovijestkojaseponavlja,aoni,naprotiv, imajumnogopripovijesti obogovima,demonima,duhovimaneba i zemlje.OtacValdomeroodustaojeodobjašnjavanjadajeKristumronakrižukakobispasiočovječanstvoodgrijehajeridejaotakvojžrtviostavljaIndijance zabezeknutima. Ne poznaju krivnju. Također ne shvaćajupotrebu da nose odjeću u ovom podneblju ili gomilaju dobra, kadništanemoguponijetinadrugisvijetkadumru.

– Šteta je što su osuđeni na iščezavanje, oni su san svakogantropologa,zarne,profesoreLeblanc?–napomenuojeMauroCariasrugajućise.

– Tako je. Na sreću, mogao sam o njima pisati prije nego supodlegli napretku. Zahvaljujući Ludovicu Leblancu, naći ćemjesto u

povijesti,odvratiojeprofesor,potpunonesvjestannjegovasarkazma.Večera se te večeri sastojala od komada pečenog tapira, graha i

tortilleodmanioke;nijebiloničegaštobiAlexhtiookusiti iakogajemorilavučjaglad.

Nakonvečere,dokjenjegovabakapilavotkuipušilasvojululuudruštvumuškaracaizskupine,AlexjesNadijompošaodopristaništa.Mjesec je sjao poput žute svjetiljke na nebu. Okruživala ih je bukaprašume, kao glazba u pozadini: krici ptica, cicanje majmuna,kreketanježaba icvrčaka.Tisućekrijesnicaprolazilesunepostojanopokrajnjih,okrznuvšiimlice.Nadiajejednuuhvatilarukomiuplelaje među uvojke kose, gdje je ostala svjetlucajući poput svjetiljčice.Djevojčicajesjedilanamolusnogamaumrkojvodirijeke.Alexjujepitao za pirane koje je vidio preparirane u turističkim dućanima uManausu,poputminijaturnihmorskihpasa:bilesuveličinedlana, sastrahovitimčeljustimaizubimazašiljenimpoputnoževa.

– Pirane su vrlo korisne, čiste vodu od leševa i smeća. Moj tatakaže da napadaju samo ako namirišu krv i kad su izgladnjele,objasnilaje.

Ispripovijedalamujedajejednomvidjelakakosekajmankojegajeteškoranio jaguar,odvukaodovode,gdjesumusepiraneuvuklekroz ranu i iznutra ga proždrle za nekoliko minuta, ostavivši kožunetaknutom.

U tom je trenutku djevojčica postala oprezna i pokretom rukepokazalamudabudetiho.MajmunčićBorobapočeojeskakatiicičati,vrlouzbuđen,aligaNadiaumiriutrenušapćućimunauho.Alexusečinilodaježivotinjasavršenorazumjelagospodaričineriječi.Vidiojetek sjene vegetacije i crno zrcalo vode, ali je bilo očito da je neštoprizvalo Nadijinu pažnju jer je ustala. Izdaleka je do njega dopiraoprigušenzvuknekoga tkouseluprebirepožicamagitare.Akobi seokrenuo, mogao bi vidjeti za leđima nekoliko svjetala iz kuća, noovdjesubilisami.

Nadia je ispustila dug i oštar krik koji je u dječakovim ušimazazvučao baš poput ušare, a trenutak potom drugi sličan krik,odgovorio joj je s druge obale. Ponovila je poziv dva puta i u objeprilikedobilaistiodgovor.TadajeuzelaAlexazarukuipokazalamuda je slijedi. Dječak se sjetio upozorenja Cesara Santosa da nakonsumraka ostanu unutar granica naselja, a i priča koje je bio čuo o

riđovkama,zvijerima,razbojnicimainaoružanimpijancima.AboljejeinepomislitinasuroveIndijancekojejeopisaoLeblanc,ilinaZvijer...Alinijehtioudjevojčičinimočima ispasti kukavica i slijedio ju jeneprozborivšiniriječ,držećisvojšvicarskiperorezotvorenim.

Ostavilisuzasobomposljednjekućerkeselaiopreznoproslijedilinaprijed,osvijetljenijedinoMjesecom.Prašumajebilamanjegustanostoje Alex mislio; uz obale rijeke vegetacija je bila zbijena, ali seposlije prorijedila i moglo se kretati bez velikih teškoća. Nisu biliodveć daleko kad se ušarin zov ponovio. Bili su na šumskoj čistini,gdje semogaovidjetiMjeseckako sjananebeskomsvodu.Nadia sezaustavilaipričekalanemičućise;čakjeiBorobabiomiran,kaodajeznao što čekaju. Odjednom je Alex poskočio, iznenađen: nepuna trimetra odnjih stvorio se lik izronivši iz noći, nenadan i šutljiv popututvare.Dječakjepodignuosvojnožspremanzaobranu,alijesmirenoNadijinodržanjezaustavilonjegovpokretuzraku.

–Aia,promrmljalajedjevojčicatihimglasom.– Aia, aia..., odvratio je glas koji se Alexu nije doimao ljudskim,

zvučaojepoputdaškavjetra.Lik se približio jedan korak i stao vrlo blizuNadije. Dotad su se

Alexove oči pomalo sviknule na polumrak i mogao je na mjesečinividjetinevjerojatnostaračovjeka.Činiosekaodajeproživionekolikostoljeća,unatočsvojemuspravnomdržanjuiokretnimpokretima.Bioje vrlomalen, Alex je procijenio da je niži od njegove sestre Nicolekoja je imala samodevet godina.Nosio je kratkupregačuodbiljnihvlakanaidesetakogrlicaodškoljaka,sjemenkiiveprovihzubikojisumuprekrivaliprsa.Koža,naboranakaoutisućljetnogslona,padalajeunaborimaprekonjegovakrhkogskeleta.Nosiojekratkokoplje,štaps kojega su visjeli nizovi kožnih vrećica i valjak od kvarca koji jezvučao poput zvečke za dojenčad. Nadia je prinijela ruku kosi,izdvojilakrijesnicuiponudilamuje;starinajujeprihvatio,stavivšijemedu svoje ogrlice. Ona je čučnula i pokazala Alexu da i on takonapraviuznakpoštovanja.SmjestaseIndijanacsagnuoi takosusvetrojebilinaistojvisini.

Borobajeposkočioiuzveraosenastarčevaramenapotežućigazauši; njegova ga je gospodarica odalamila kako bi se odmaknuo, astarinaseveselonasmijao.Alexusepričinilodanemanijedanzubuustima, ali kako nije bilo mnogo svjetla, nije mogao biti siguran.

Indijanac i Nadia su se predali dugu razgovoru gesta i zvukova najeziku čije su riječi zvučale nježno poput lahora, voda, ptica.Pretpostavio je da govore o njemu, jer su pokazivali na njega. Ujednom je času čovjek ustao, i vrlo ljutit zamahnuo svojim kratkimkopljem,noonagajesmiriladugimobjašnjenjima.Napokonjestaracskinuo amulet s vrata, komad izrezbarene kosti, prinio ga usnama ipuhnuounjega. Zvuk jebioonaj isti ušarinpjevkoji su čuli prije, akoji je Alex prepoznao jer tih ptica ima u izobilju u blizini njegovekućena sjeveruKalifornije. Taj jedinstveni starina objesio je amuletoko Nadijina vrata, stavio ruke na njezina ramena za rastanak iodmahnestao,nečujnokakojedošao.Dječaksemogaozakletidaganijevidiokakosepovlači,jednostavnojeispario.

–TojeWalimai,reklamujeNadianauho.–Walimai?–zapita,poddojmomtogčudnogsusreta.–Psst!Neizgovarajtoglasno!Nikadnetrebaizgovoritipravoime

Indijanca u njegovu prisustvu, to je tabu. Pogotovo ne smiješimenovatimrtve,tojejošvećitabu,strašnauvreda,objasnilajeNadia.

–Tkojeon?–Toješaman,vrlomoćanvrač.Govoriprekosnovaivizija.Može

otputovatiusvijetduhovakadgodpoželi.JedinijekojipoznajeputdoEldorada.

– Eldorado? Grad zlata koji su izmislili osvajači? To je apsurdnalegenda!–odvratiojeAlex.

–Walimai jebioondjemnogoputa sa svojomženom.Uvijek je snjom,opovrgnenjegovstavdjevojčica.

–Njunisamvidio,priznaojeAlex.–Onajeduh.Nemogujesvividjeti.–Tisijevidjela?–Da.Mladajeivrlozgodna.–Štotijedaovrač?Očemusterazgovarali?–zapitaojeAlex.–Daomijetalisman.Stimćuuvijekbitisigurna,nitko,niosobe,ni

životinje,niutvare,nećememoćipozlijediti.Služimiidagapozovem,dovoljnojepuhnutiionćedoći.Dosadganisammoglazvati,moralasam čekati da dođe. Walimai kaže da će mi to trebati jer postojemnoge opasnosti, Rahakanariiva, jezivi duh ptice ljudoždera, naslobodi je. Kad se pojavi, nastanu smrt i razaranje, ali ja ću bitizaštićenatalismanom.

–Tisipriličnoneobičnacurica...,uzdahnuojeAlex,svezbunjeniji.–WalimaikažedastrancinebitrebalitražitiZvijer.Kažedaihje

nekoliko umrlo. Ali ti i ja trebamo ići jer smo pozvani, jer imamobijeludušu.

–Tkonaszove?–Neznam,aliakoWalimaitakokaže,ondajetotočno.– Doista vjeruješ u sve to, Nadia? Vjeruješ u vračeve, u ptice

ljudoždere,uEldorado,unevidljivesupruge,uZvijer?Ne odgovorivši, djevojčica se okrenula, stala hodati prema selu i

onjujeslijedionakratkojudaljenostidasenebiizgubio.

ŠESTOPOGLAVLJE

Plan

Te je noći Alexander Cold nemirno spavao. Osjećao se kao da jepod vedrim nebom, kao da su se krhki zidovi koji ga odvajaju odprašume rastavili i on je izložen svim opasnostima tog nepoznatogsvijeta.Hotelnastupovima,izgrađenodploča,spocinčanimkrovomibezstakalanaprozorima,jedvajeposlužiodaihzaštitiodkiše.Drekažabaidrugihživotinjaizvanaspojilaseshrkanjemsudrugovausobi.Njegova se viseća mreža zanjihala nekoliko puta, izbacivši gapotrbuškenapodprijenegosedosjetiokakoseunjojtrebasmjestitidijagonalno kako bi zadržao ravnotežu. Nije bilo vruće, no on seznojio. Dugo je umraku ležao budan, ispodmreže protiv komaracanatopljene insekticidom, misleći na Zvijer, na tarantule, škorpione,zmije i drugeopasnosti koje vrebajuumraku.Umislima jeponoviočudan prizor koji je vidio između Indijanca i Nadije. Šaman jeprorekaodaćenekolikočlanovaekspedicijeumrijeti.

Učinilomu se nevjerojatnimkako se u teknekolikodananjegovživottakonapadnopreokrenuoiodjednomsenašaonanevjerojatnumjestu, gdje, kao što je i najavila njegova baka, duhovi šeću međuživima. Stvarnost se bila iskrenula, više nije znao u što da vjeruje.Osjetio je veliku nostalgiju za svojim domom i obitelji, uključujući ipsa Poncha. Bio je vrlo osamljen i vrlo daleko od svega što jepoznavao.Kadbi baremmogaodoznati kakomu jemajka!Ali zvatitelefonom iz ovoga sela u bolnicu u Texasu isto je kao da pokušakomuniciratisMarsom.Katenijebilabašnekodruštvoniutjeha.Kaobaka baš se nije iskazala, čak se nije potrudila ni da odgovara nanjegova pitanja, jer je smatrala da čovjek nauči jedino ono što samotkrije.Držalajedaseiskustvostekneteknakonštotizatreba.

Vrpoljioseuvisećojmrežinemogavšispavati,kadmuseučinilodaječuomrmorglasova.Moglajetobitisamograjaizprašume,alijeodlučio istražitišto je.Bos iudonjemrublju, tihosepribližiovisećoj

mreži, u kojoj je, uz svoga oca, spavala Nadia, na drugom krajuzajedničkedvorane.Stavio jerukunadjevojčičinausta ipromrmljaonjezino ime na uho, pokušavajući ne probuditi ostale. Uplašeno jeotvorilaoči,nokadgajeprepoznala,umirilaseisišlaizvisećemreželaganokaomačka,odlučnomgestompokazavšiBorobidaostanetiho.Majmunčićjeodmahposlušao,sklupčavšiseuvisećojmreži,aAlexgaje usporedio sa svojim psom Ponchom, kojega nikad nije uspionatjerati da razumije ni najjednostavniju naredbu. Izišli su šutke,kliznuvši uzduž hotelskog zida prema terasi, gdje je Alex začuoglasove.Skrili suseukutu izavratapriljubivšiseuzazid iodatlesuspazilisatnikaAriostaiMauraCarfasakakosjedeokostolića,pušeći,pijući i tiho razgovarajući. Njihova su lica bila potpuno vidljiva nasvjetlu cigareta i uz spiralu s insekticidom koja je gorjela na stolu.AlexsijeusebičestitaostojepozvaoNadiju, jersumuškarcigovorilinašpanjolskom.

–Dobroznašštomorašnapraviti,Ariosto,rečeCarias.–Nećebitilako.– Kad bi bilo lako, ne bih te trebao, a ne bih ti nimorao platiti,

čovječe,primijetiojeMauroCarias.–Nesviđajumisefotografi,moglibismoseuplestiunevolju.Ašto

setičespisateljice,znašdamisetastaračinivrloprepredenom,rečesatnik.

–Antropolog,spisateljica i fotografinužnisuzanašplan.Otićićeodavde i ispričati točnoonupričukojanamodgovara, to ćeuklonitibilo kakvu sumnju u nas. Tako ćemo izbjeći da Kongres pošaljekomisiju da istraži činjenice, kao što se događa kad nestane nekopleme.OvogputasvjedokćebitiskupinaizInternationalGeographica,odvratiojeCarias.

–Neshvaćamzaštovladaštititušačicudivljaka.Zauzimajutisućečetvornihkilometara,kojebitrebaloraspodijelitinaseljenicima,takobinapredakdošaouovajpakao,primijetiojesatnik.

–Sveusvojevrijeme,Ariosto.Naovomteritorijuimasmaragdaidijamanata. Prije nego dođu naseljenici da sijeku drveće i uzgajajukrave ti i ja bit ćemo bogati. Još ne želim pustolove da se muvajuovuda.

–Ondaihnećebiti.Zatopostojivojska,prijateljuCarias,kakobinatjeraladasepoštujezakon.NetrebalištititiIndijance?–rečesatnik

Ariostosuhosenasmijavši.– Ne želimo ni Indijance ovdje, ali ih se mora ukloniti ne

prizivajući pozornost. Sve je isplanirano, osoba u koju imampovjerenjeićićesekspedicijom.–Tko?

–Zasadradijenebihrazglasionjezinoime.ZvijerjeizlikadaglupiLeblanc i novinari odu točno onamo kamo želimo i izvijeste što sedogađa.Oni ćekontaktirati s Indijancima, to jeneizbježno.Nemoguući u trokut gornjeg Orinoca tražeći Zvijer a da ne nabasaju naIndijance,naglasipoduzetnik.

– Tvoj mi se plan čini vrlo složenim, bilo bi lakše bombardiratishabonose iz helikoptera. Imam vrlo diskretne ljude, možemo tonapraviti, a da nitkone dozna, uvjeravao je satnikAriosto prinosećičašuusnama.

–Ne,čovječe!Nisamlitiobjasniodatonemožemotakonapraviti?Trebabitistrpljiv,odvratiCarias.

–Objasnimiiznovaplan,zahtijevaojeAriosto.–Nebrini,zaplanćusejapobrinuti.Umanjeodtrimjesecazona

ćebitiiseljena.UtomječasuAlexosjetioneštonastopaluiprigušiokrik:zmijaje

klizila po njegovoj goloj koži. Nadia je prinijela prst usnama,pokazujući mu da se ne miče. Carias i Ariosto su oprezno ustali iobojicaistodobnoizvuklioružje.Satnikjeupaliobaterijskusvjetiljkuiuperiojenaokolo,prelazećizrakomsvjetlateknekolikocentimetaraodmjestagdjesuseskrivaladjeca.TolikijebioAlexovužasdabisedobrovoljno suočio s pištoljima samo kako bi se otresao zmije kojamu se sada omotala oko gležnja, no Nadijina ga je ruka primila zanadlakticuishvatiojedanemožedovestiuopasnostinjezinživot.

–Tkojetamo?–promrmljaojesatnik,nepodižućiglaskakonebiprivukaoonekojisuspavaliuhotelu.

Tišina.–Idemo,Ariosto,narediojeCarias.Vojnik je opet uperio svoju baterijsku svjetiljku na isto mjesto,

onda su se obojica povukla do stuba koje su vodile na ulicu,svejednako soružjemu rukama.Prošle sumoždadvijeminuteprijenegosudjecaoćutjeladasemogupokrenutineprizivajućipozornost.DotadsegujaomotalaokolistaAlexovenoge,njezinajeglavabilauvisini koljena i znoj je tekao u bujici niz dječakovo tijelo. Nadia je

skinula majicu, omotala je oko desne ruke i vrlo oprezno uhvatilazmiju uz glavu. Smjesta je osjetio kako ga reptil jače stežemahnitomašući repom, no curica gaje čvrsto držala i onda ga bez naglihpokreta odvojila od noge svog novog prijatelja dok joj nije ostaovisjetiuruci.Kružilajezatimrukompoputvrtuljka,svebržeibrže,aonda je hitnula zmiju preko ograde terase u mrak. Odmah potomnavuklajemajicusnajvećimspokojem.

–Bilajeotrovna?–zapitaoje,drhteći,dječak,kojijejedvamogaoistisnutiglasizsebe.

–Da,mislimdajebilasurucucu,alinebašvelika.Imalajemalecnaustainemožepretjeranootvoritičeljusti,moglabiteugristisamozaprst, ne za nogu, odvrati Nadia. Onda mu je nastavila prevoditirazgovorizmeđuCariasaiAriosta.

–Kakavbimogaobitiplantihprokletnika?Štomožemonapraviti?–pitalajedjevojčica.

–Neznam. Jedinomipadanapametda to ispričamomojojbaki,alineznambilimipovjerovala;kažedasamparanoičan,daposvudavidimneprijateljeiopasnosti,odgovoriojedječak.

–Zasad,Alexe,možemosamočekati idržati ihnaoku...,predložiNadia.

Djeca su se vratila u svoje visećemreže. Alex je, iscrpljen, začaszaspao, a probudio se u svitanje uz zaglušujuće zavijanje majmuna.Njegovajegladbilatakonezasitnadabiradopojeoočevepalačinke,ali nije bilo ničega da ubaci u usta i morao je čekati dva sata doknjegovi suputnici nisu bili spremni za doručak. Ponudili sumu crnukavu, mlačno pivo i hladne ostatke tapira od sinoć. Odbio je sve sgađenjem.Nikadnijevidiotapira,alijezamišljaodajetoneštopoputvelikog štakora; doživjet će iznenađenje tek nekoliko dana poslije,kad seuvjerioda je riječo životinji teškoj višeod stotinukila,naliksvinji,čijejemesobilovrlocijenjeno.Zgrabiojejednubananu,nobilajegorkaiodnjejeosjećaohrapavostnajeziku.Poslijejedoznaodatuvrstutrebakuhati.Nadia,kojaseranootišlaokupatiurijecisdrugimcuricama, vratila se sa svježim cvijetom za uhom i istim zelenimperom za drugim, noseći Borobu, koji ju je zagrlio oko vrata, i polaananasauruci.Alexjepročitaodajejedinosigurnovoćenatropskojklimionokoječovjeksamoguli,alijeodlučiodamujerizikdanavučetifusdražiodneuhranjenosti.Progutaojesazahvalnošćuananaskoji

mujeponudila.VodičCesarSantospojaviosenakonnekolikotrenutaka, jednako

lijepo opran kao i njegova kći, pozivajući ostatak znojnih članovaekspedicije da zarone u rijeku. Svi su ga slijedili osim profesoraLeblanca,koji jeposlaoKarakaweadadonesenekolikokablićavodekakobiseokupaonaterasi,jergapomisaodasekupaudruštvuražerogatice nije privlačila. Neke su bile poput velikoga saga, a njihovisnažni repovi ne samo da su rezali poput pila nego su i ubrizgavaliotrov. Alex je odlučio da nakon sinoćnjeg iskustva sa zmijom nećeuzmaknutinipredrizikomdanabasanaribu,kolikogodbilanalošemglasu.Baciosenaglavačkeurijeku.

–Akotenapadneražarogatica,toznačidaovevodenisuzatebe,bila je jedinaprimjedbanjegovebake,kojasesaženamaotputilanakupanjenadrugojstrani.

– Raže rogatice su stidljive i žive u riječnom koritu. Uglavnombježekadprimijetekretanjeuvodi, ali svakako jepoželjnokoračativukućistopala,kakonebinagazionanjih,uputiogajeCesarSantos.

Kupanjejebiloprekrasnoinakontogabiojeosvježeničist.

SEDMOPOGLAVLJE

Crnijaguar

Prijenegosuotputovali,članoviekspedicijebilisupozvaniulogorMauraCariasa.DoktoricaOmayraTorresseispričalarekavšidatrebaposlatimlademormonenatraguManausvojnimhelikopterom,jerimse stanje pogoršalo. Logor se sastojao od nekoliko helikopteromprevezenih prikolica, koje su postavljene u krug na šumskoj čistini,milju daleko od Santa Marije de la Lluvije. Uređaji u njima bili suluksuzniuusporedbiskućercimaspocinčanimkrovomuselu. Imalisuelektričnigenerator,radijskuantenuipločezasunčevuenergiju.

Carias je imao takva skrovišta na nekoliko strateških točakaAmazone, kako bi nadziraomnogobrojne poslove, od iskorištavanjadrva do rudnika zlata, ali je živio daleko odavde. Govorilo se da uCaracasu,RiodeJaneiruiMiamijuposjedujeprinčevskerezidencijeiu svakoj drži po jednu suprugu. Kretao se svojim jetom i sportskimavionom, također se koristio vozilima vojske koja su mu nekiprijatelji,generali,davalinaraspolaganje.USantaMarijidelaLluvijinijebiloaerodromanakojibimogaosletjetinjegovjetpasekoristiodvomotornim sportskim avionom, koji je u usporedbi s aviončićemCesara Santosa, oronulom pticom od zahrđala lima, bio impresivan.Kate Cold je uočila da je logor okružen električnom žicom i podpaskomčuvara.

–Štoovajčovjekovdjemožeimati,aštoiziskujetakavnadzor?–primijetiojenjezinunuk.

MauroCariasjebiojedanodrijetkihpustolovakojisuseobogatiliuAmazoni.Tisućeitisućegarimpeirosaulazilesudubokouprašumeirijekepješice ili kanuom, tražeći rudnike zlata ili ležištadijamanata,krčećimačetamaprolazkrozraslinje,doksuihgrizlimravi,pijaviceikomarči.Mnogisuumiraliodmalarije,nekiodmetaka,drugiodgladiiosamljenosti;njihovasutijelatrunulauanonimnimgrobovimailibiihpojeleživotinje.

GovorilisudaseCariaspočeobogatitiskokošima:puštao ih jeuprašumuiposlijeimnožemotvaraogušukakobipokupiogrumenčićezlatakojesunesretniceprogutale.Alito,aitolikadrugagovorkanjaoprošlosti tog čovjeka, zacijelo su bili pretjerivanje, jer zapravo zlatonije bilo posijano kao kukuruz na amazonskom tlu. Bilo kako bilo,Carias nikad nije morao riskirati zdravlje poput bijednihgarimpeirosa, jer je imao dobre veze i oko za poslove, znao jezapovijedati i natjerati druge da ga poštuju; ono što nije dobivaomilom, dobivao je silom. Mnogi su mrmljali iza njegovih leđa da jekriminalac,alisenitkonijeusuđivaorećimutou lice;nijesemoglodokazati da su mu ruke krvave. Prividno na njemu ništa nije biloprijeteće ili sumnjivo, bio je simpatičan, pristao, potamniomuškaracnjegovanih ruku i prebijelih zubi, odjeven u finu sportsku odjeću.Govoriojemelodioznimglasomigledaoizravnouoči,kaodabihtiodokazatisvojuiskrenostsvakomrečenicom.

Poduzetnik je primio članove ekspedicije InternationalGeographica u jednoj od prikolica uređenih kao salon, sa svimudobnostima kojih nije bilo u mjestu. Pratile su ga dvije mlade iprivlačne žene koje su posluživale pića i palile cigare, ali nisuprozborileniriječi.Alexjepomisliodanegovoreengleski.UsporedioihjesMorganom,curomkojamujeukralanaprtnjačuuNewYorku,jer su imale jednako drsko držanje. Pocrvenio je pomislivši naMorganuiopetsezapitaokakojemogaobititakonaivanipustitidaganatajnačinprevari.Onesubilejedineženekojejevidioulogoru,ostatak su bili do zuba naoružanimuškarci. Domaćin im je ponudioslastan ručak sa sirevima, hladnim mesom, morskim plodovima,voćem, sladoledima i drugim raskošimadonesenim izCaracasa.Prviputotkakojeotišaoizsvojezemlje,američki jedječakmogaojestisužitkom.

– Čini se da vrlo dobro poznaješ ovo područje, Santose. Kolikodugovećživišovdje?–zapitaojeMauroCariasvodiča.

–Cijeliživot.Nebihmogaoživjetinegdjedrugdje,odvratioje.–Reklisumidasetvojaženaovdjerazboljela.Veomamiježao...

Ne čudi me, vrlo malo stranaca preživi u ovoj izolaciji i ovompodneblju. A ova djevojčica, ne ide u školu? – zapitao je Carias iispružio ruku kako bi dotaknuo Nadiju, ali mu je Boroba pokazaozube.

–Nemoramićiuškolu.Znamčitatiipisati,rečeNadiaodlučno.–Atotijedovoljno,ljepotice,nasmiješivšiserečeCarias.– Nadia također poznaje prirodu, govori engleski, španjolski,

portugalskiinekolikoindijanskihjezika,pridodaotac.– Što to nosiš oko vrata, ljepotice? – pitao je Carias ljubaznim

tonom.–JasamNadia,rečeona.– Pokaži mi svoju ogrlicu, Nadia, nasmiješeno će poduzetnik,

pokazujućisavršenozubalofilmskogaglumca.–Čarobnaje,nemogujeskinuti.–Želišjeprodati?Kupitćujeodtebe,zadirkujućićeMauroCarias.–Ne!–viknulajedjevojčicaodmičućise.Cesar Santos se umiješao kako bi se ispričao zbog divljeg

ponašanja svojekćeri.Bio je začuđen što taj takovažan čovjek gubivrijeme šaleći se s djetetom. Prije nitko nije zapažao Nadiju, aliposljednjihmjesecinjegovajekćipočelapobuđivatipozornostitomusenijenimalosviđalo.MauroCariasprimijetidacurica,akooduvijekživi u Amazoni, nije pripremljena za društvo, kakva li je budućnostondačeka?Doimalasevrlookretnomisdobromizobrazbommoglabidalekodospjeti,reče.Čakseponudiodajepovedesasobomugrad,gdjebi jemogaoposlatiu školu ipretvoriti jeu gospođicu, kako jojdolikuje.

–Nemoguseodvajatiodkćeri,alivamipakzahvaljujem,odvratiojeSantos.

–Promislite,čovječe.Biobihjojkaokum...,dodaojepoduzetnik.–Mogurazgovaratiisaživotinjama,prekinulagajeNadia.Sveopći

grohotdočekao jedjevojčičineriječi. Jedinikojisenisunasmijalibilisunjezinotac,AlexiKateCold.

–Akomožešrazgovaratisaživotinjama,moždamimožešposlužitikaotumačsnekomodmojihmaskota.Dođitesamnom,pozvaoihjepoduzetnikblagimtonom.

Slijedili su Maura Cariasa u dvorište oblikovano od uokrugpostavljenih prikolica, u čijem je središtu improvizirana krletka,napravljenaodštapovaižičaneogradezakokošinjce.Unutraješetalavelikamačkas luđačkimponašanjemzvijeriuzatočeništvu.Bio je tocrnijaguar,jedanodnajkrasnijihprimjerakakojisusemoglividjetiutim krajevima, sa sjajnim krznom i hipnotičkim očima boje topaza.

Ugledavši ga, Boroba je oštro zacičao, skočio s Nadijina ramena ipobjegao svom brzinom, a djevojčica ga je slijedila uzaludno gadozivajući. Alex se iznenadio, jer dotad nije vidio da bi se majmundobrovoljno odvajao od svoje gospodarice. Fotografi su smjestaizoštrilisvojelećepremazvijeri,aiKateColdjeizvadilaiztorbemaliautomatski fotoaparat. Profesor Leblanc se držao na razumnojudaljenosti.

– Crni jaguari životinje su koje izazivaju najviše straha u JužnojAmerici.Neustuknunipredčim,hrabrisu,rečeCarias.

– Ako im se divite, zašto ih ne pustite? Toj bi jadnoj mački biloboljemrtvojnegozatočenoj,napomenuojeCesarSantos.

–Pustitije?Nipošto,čovječe!ImammalizoološkivrtusvojojkućiuRiodeJaneiru.Čekamdastigneprikladankavezkakobihgaonamoposlao.

Alex sepribližiokaou transu, fasciniranpogledomna tugolemumačku.Njegovagajebakaupozorilaviknuvši,ali jeniječuoikretaosenaprijedsvedoknijeobjemarukamadotaknuožičanuogradukojaga je odvajala od životinje. Jaguar se zaustavio, strahovito zarikao ipotom uperio svoj žuti pogled u Alexa; bio je nepomičan, napetihmišića,akožaboje jantaramujedrhturila.Dječak jeskinuonaočalekoje je nosio od sedmegodine i pustio dapadnuna tlo. Bili su takoblizuda jemogaorazabrati svakuzlatnumrljicuuzjenicamazvijeri,doksunjihoveočizapodijevalešutljividijalog.Svejenestalo:nalaziosesampredživotinjomnaprostranojzlatnojvisoravni,okružensilnovisokim crnim tornjevima, podbijelimnebomna kojemu je lebdjelošest prozirnih Mjeseca, poput meduze. Vidio je kako mačka otvaračeljusti s velikimbisernim zubimakoji su blistali, i ljudskimglasom,koji se doimao da dopire s dna špilje, izgovara njegovo ime:Alexander.Aonjeodgovaraovlastitimglasomkojijetakođerzvučaopotmulo: Jaguar. Životinja i dječak tri su puta ponovili te riječi,Alexander, Jaguar, Alexander, Jaguar, Alexander, Jaguar, i tada jepijesak visoravni postao fosforescentan, nebo se zacrnjelo, a šest jeMjesecapočelokružitiusvojimorbitamaipremještatisepoputsporihkometa.

U međuvremenu je Mauro Carias izdao naredbu ijedan je odnjegovih namještenika pomoću užeta dovukao majmuna. Vidjevšijaguaramajmunova je reakcijabila sličnaBorobinoj, počeo je cičati,

poskakivatiimahatišapama,alisenijemogaoosloboditi.Cariasgajeuhvatiozavratiprijenoštojeitkodospiopogoditinjegovenamjere,otvorio kavez jednim preciznim pokretom i hitnuo unutra užasnutuživotinjicu.

Fotografi,zatečeniiznenađenjem,uzdostasusetrudaprisjetilidaimaju fotoaparatu rukama.Leblanc je,opčinjen,pratio svakipokretnesretnog majmuna koji se penjao po žicanoj ogradi tražeći izlaz izvijerikojagajepratilaočima,šćućurena,pripremajućisezaskok.Nemislećištočini,Alexsedaoutrk,gazećiimrvećinaočalekojesujošuvijekbilenatlu.Zaletiosepremavratimakavezaspremandaspasiobje životinje, majmuna od sigurne smrti, a jaguara od njegovazatvora. Vidjevši da njezin unuk otvara bravu, Kate je takođerpotrčala, ali prije nego gaje dohvatila dva su ga Can'asovanamještenikavećzgrabiladječakazanadlakticepohrvavšisesnjime.Sve sedogodilo istodobno i takobrzoda seposlijeAlexnijemogaosjetiti slijeda događaja. Jednim udarcem šape jaguar je oboriomajmuna i raskomadao ga jednim ugrizom svojih zastrašujućihčeljusti.Krvjeprskalanasvestrane.UistomtrenutkuCesarSantosjeizvukaopištoljizpojasaiustrijeliozvijerpreciznimpogotkomučelo.AlexjeosjetioudarkaodajemetaknjegapogodioizmeđuočijuibiobipaonaleđadagaCariasovistražarinisučvrstodržalizanadlaktice.

– Što si napravio, nesretnice? – povikao je poduzetnik, isukavšitakođersvojeoružjeiokrećućisepremaCesaruSantosu.

Stražari su ispustili Alexa, koji je izgubio ravnotežu i pao na tlo,kakobisesuočilisvodičem,alinisuseusudilipoložitirukenanjega,jerjejošdržaopištoljizkojegasedimilo.

– Pustio sam ga na slobodu – odvratio je Cesar Santoszaprepašćujućemirno.

Mauro Carias se s naporom svladavao. Shvatio je da ga nemožeupucatiprednovinarimaiLeblancom.

–Mir!–narediojeMauroCariasstražarima.– Ubio ga je! Ubio ga je! – ponavljao je Leblanc crven od

uzbuđenja. Pomahnitao je nakon pogibije majmuna i potommačke,ponašaosekaodajepijan.

– Ne brinite se, profesore Leblanc, mogu nabaviti koliko godživotinja želite. Oprostite, bojim se da ovo baš nije bio prikladanprizorzaslabasrca,rečeCarias.

Kate Cold je pomogla unuku da ustane, potom je uzela CesaraSantosa pod ruku i povela ga do izlaza, prije nego situacija postanenasilnija.Vodič jepustiodagaspisateljicavodi i izišlisu,aAlexihjepratio.VanisupronašliNadijusazastrašenimBorobćmovijenimokonjezinastruka.

Alex jenastojaoobjasnitiNadiji što sedogodilo između jaguara injegaprijenegojeMauroCariasuveomajmunaukavez,alimusesvepomiješalouglavi.Bilojetotakostvarnoiskustvodasemogaozakletida je nekoliko minuta bio na drugome svijetu, u svijetu blještavogpijeskaišestMjesecakojisukružilinanebeskomsvodu,usvijetugdjesusejaguarionstopiliujedanjediniglas.Premdamujenedostajaloriječidabisvojojprijateljiciispričaoštojeosjetio,činilosedagaonarazumijebezpotrebedačujepojedinosti.

– Jaguar te prepoznao jer je tvoja totemska životinja, reče. Sviimamo duh životinje koji nas prati. To je kao naša duša. Svi nepronađusvojuživotinju,samovelikiratniciišamani,notisijeotkrionetragajućizanjom.TvojejeimeJaguar,rečeNadia.

–Jaguar?'–Alexanderjeimekojesutidalitvojiroditelji.Jaguarjetvojepravoime,alidabigarabio,trebašimatijaguarovuprirodu.

– A kakva je njegova priroda? Okrutna i krvoločna? – zapitao jeAlexpomišljajućinaraljezvijerikakokomadajumajmunauCariasovukavezu.

– Životinje nisu okrutne kao ljudi, ubijaju jedino kako bi seobranileilikadsugladne.

–Itiimaštotemskuživotinju,Nadia?–Da,alimisejošnijeobjavila.Pronalaženjesvoježivotinjemanje

je važno za ženu, jer mi primamo svoju snagu iz zemlje. Mi jesmopriroda,rečedjevojčica.

–Kakosvetoznaš?–pitaojeAlex,kojijesadvećmanjesumnjaouriječisvojenoveprijateljice.

–PodučiomeWalimai.–Šamanjetvojprijatelj?– Da, Jaguare, ali nisam nikomu rekla da razgovaram s

Walimaijem,čaknitati.–Zašto?– JerWalimai više voli samoću. Jedino društvo koje podnosi jest

duhnjegovesupruge.Samosekatkadpojaviunekomshabonukako

biizliječionekubolestilisudjelovaouobredumrtvih,alinikadsenepojavljujeprednahab.

–Nahab!–Strancima.–Tisistrankinja,Nadia.–Walimaikažedajanepripadamnikamo,danisamniIndijankani

tuđinka,niženaniduh.–Štosionda?–pitaojeJaguar.–Samojesam,ništaviše,odvratidjevojčica.CesarSantosjeobjasniočlanovimaekspedicijedaćeprijećirijeku

motornim čamcima, prodirući u domorodačke zemlje do podnožjavodopadanagornjemOrinocu.Ondje ćepodignuti logor i, akobudemoguće,raskrčitišumunarubovimakakobiimproviziralimaliterenzaslijetanje.OnćesevratitiuSantaMarijudelaLluvijudabipotražiosvojmali avion, koji ćeposlužiti zabrzopovezivanje sa selom.Rečekakojedosadvećmoraostićinovimotorisadgasamotrebaugraditi.S aviončićemćemoći ići doneosvojenogpredjelauplaninama, gdjebi,premasvjedočanstvunekihIndijanacaipustolova,mitološkaZvijermoglaimatisvojbrlog.

–Kakosepenje isilazi todivovskostvorenje timterenomkojomsenavodnominemožemopenjati?–zapitaKateCold.

–Istražitćemoto,odvratiCesarSantos.–KakosekrećuIndijancionudabezaviončića?–ustrajalaje.–Poznaju teren. Indijancisemoguuzveratinanajvišupalmučije

je deblo bodljikavo od trnja. Također se mogu uspeti po stijenamavodopadakojesuglatkepoputzrcala,rečevodič.

Provelisudobardiojutrateglećičamce.ProfesorLeblancjenosiosasobomvišeprtljageodfotografa,uključujućizalihusandukavodeubocama kojom se koristio za brijanje, jer se bojao vode zaraženeživom. Uzaludno mu je Cesar Santos ponavljao da će se utaboritiuzvodno,dalekoodrudnikazlata.NaprijedlogvodičaLeblancjekaosvog osobnog pomoćnika zaposlio Karakawea, Indijanca koji ga jeprethodne noći hladio lepezom, kako bi se o njemu skrbio do krajaputovanja.Objasnio jedapatiodbolovau leđimainemoženositininajmanjiteret.

Od početka pustolovine Alexander je bio zadužen da pazi nabakinestvari.Zatajdioposladavalamujevrlomalunaknadu,kojaće

mubitiplaćenanakonpovratka,akogadobroizvrši.SvakogajedanaKateColdbilježilausvojubilježnicuunukoveodrađenesate idavalamudapotpišestranicu, takosuvodiliobračun.Utrenutkuiskrenostionjojjeispričaokakojerazbiosveusvojojsobiprijeodlaskanaput.Njojse tonijeučiniloozbiljnim jer jesmatraladačovjekunaovomesvijetu treba vrlo malo toga, ali mu je ponudila plaću ako želinadoknaditipočinjenuštetu.Bakajeputovalastrikompletapamučneodjeće, votkom, duhanom, šamponom, sapunom, sredstvom protivkukaca, mrežom protiv komaraca, prekrivačem, papirom i kutijomolovaka,svetonosećiuplatnenojtorbi.Takođerjenosilaautomatskifotoaparat, onaj najobičniji koji je izazvao prezirne grohoteprofesionalnih fotografaTimothyjaBrucea i JoelaGonzaleza.Kate ihjebezriječipustiladasesmiju.Alexjenosiojošmanjeodjećeodsvojebake, uz zemljovid i nekoliko knjiga. Oko pojasa je objesio svojšvicarski perorez, flautu i kompas. Kad je Cesar Santos ugledao tuspravu,objasniomujedamunizaštonećeposlužitiuprašumi,gdjesenemožekretatipravocrtno.

–Zaboravinakompas,dječače.Najboljejedameslijedišnegubećimenikadizvida,savjetovaogaje.

AliAlexusesviđalapomisaodamožeodreditisjevergdjegodbio.Njegov sat, naprotiv, nije ničemu služio, jer vrijeme u Amazoni nijebilo kao na ostatku planeta, nije semjerilo satima, nego svitanjima,plimamaiosekama,godišnjimdobima,kišama.

Pet vojnika koje je ustupio satnik Ariosto, i Matuwe, indijanskivodič kojega je zaposlio Cesar Santos, bili su dobro naoružani.Matuwe iKarakawesupreuzeli ta imenakakobi sesporazumijevalisastrancima;samosuihčlanoviobiteljiiintimniprijateljimoglizvatipravimimenima.Obojicasujošvrlomladiostavilisvojaplemenakakobi se obrazovali u misionarskim školama, gdje su pokršteni, ali suodržavalivezusIndijancima.Nitkosenijemogaoboljesnalazitiutompodručju od Matuwea, koji nikad nije zatražio zemljovid kako bidoznaogdjeje.Karakawesesmatraogradskimčovjekom,jerječestoputovao u Manaus i Caracas i jer je bio, kao toliki gradski ljudi,sumnjičavećudi.

Cesar Santos je nosio najnužnije za postavljanje logora: šatorskakrila, hranu, kuhinjsko posuđe, svjetla i radio na baterije, oruđe,mrežezapravljenjezamki,mačete,noževeinekestakleneiplastične

tričarije kako bi razmijenili darove s Indijancima. U posljednji časpojavila se njegova kći sa svojim crnim majmunčićem obješenim obok,Walimaijevim amuletom oko vrata i bez ikakve druge prtljageosimpamučnogprslukapovezanogokovrata,objavivšidajespremnazaukrcavanje.Upozorila jeocadanekaniostatiuSantaMarijidelaLluvijisredovnicamaubolnici,kaoinače,jerseMauroCariasmuvaoonudainije jojsesviđalokakojugledaipokušavadotaknuti.Bojalasečovjekakojinosisrceutorbi.ProfesorLeblancserazbjesnio.PrijejeozbiljnoprigovoriozbogprisutnostiunukaKateCold,alikakogajebilo nemoguće poslati natrag u SAD, morao ga je podnositi; sada,međutim,nijenipoštobiospremandopustitidapođeivodičevakći.

–Ovonijedječjivrtić,ovojeznanstvenaekspedicijavisokarizika,očisvijetauperenesuuLudovicaLeblanca,napomenuojebijesan.

Kakomunitkonijeobratiopozornost,odbioseukrcati.Beznjegasenisumogliotputiti;samogolemiuglednjegovaimenaslužiojekaojamstvo pred International Geographicom, reče. Cesar Santos gajepokušaouvjeritikakonjegovakćiuvijekidesnjimikakonećenimalognjaviti, posve suprotno, mogla bi biti od velike pomoći jer govorinekoliko indijanskih narječja. Leblanc je ostao neumoljiv. Pola sataposlije vrućina se popela na sto stupnjeva, vlaga je kapala sa svihpovršina,araspoloženječlanovaekspedicijezagrijalosepoputvrućegpodneblja.TadaseumiješalaKateCold.

– I mene bole leđa, profesore. Trebam osobnog pomoćnika.ZaposlilasamNadijuSantosdanosimojebilježniceihladimelistombanane,reče.

Svi su se grohotom nasmijali. Curica se dostojanstveno popela učamac i sjela uz spisateljicu. Majmun se smjestio u njezinu krilu iodandeplaziojezikikreveljioseprofesoruLeblancu,kojisetakođerukrcao,crvenodljutnje.

OSMOPOGLAVLJE

Ekspedicija

Skupinaseopetnašlaplovećiuzvodnorijekom.Ovogputabilo jetrinaest odraslih i dvoje djece u po dvije motorne barke, objevlasništvoMauraCariasakojiihjedaonaraspolaganjeLeblancu.

Alex je pričekao priliku da bi nasamo prepričao baki čudnirazgovor između Maura Cariasa i satnika Ariosta koji mu je Nadiaprevela. Kate ga je pomnjivo saslušala i nije pokazala znakovenevjerice, kao što se on bojao, naprotiv, činila se veomazainteresiranom.

– Ne sviđami se Carias. Kakav bi mogao biti taj njegov plan zaistrebljivanjeIndijanaca?–zapitalaje.

–Toneznam.–Jedinoštozasadmožemonapravitijestdačekamoidržimoihna

oku,odlučispisateljica.–IstotoreklajeiNadia.–Tabidjevojčicatrebalabitimojaunuka,Alexandere.Putovanje rijekombilo jenalikonomkoje suprije togapoduzeli

od Manausa do Santa Marije de la Lluvije, premda se krajolikizmijenio.Dotad jedječakodlučiooponašatištočiniNadia iumjestodaseboriprotivkomaracanatapajućiseinsekticidom,puštaojedaganapadaju,obuzdavajućiiskušenjedasepočeše.Skinuojeičizmekadseuvjeriodasuneprestanomokreidagapijavicebockajubaškaodaih i nema. Prvi put nije to opazio, sve dok mu baka nje pokazalastopala: bile sumu zakrvavljene čarape. Svukao ih je i vidio gnusneživotinjicepričvršćenezakožu,naduteodkrvi.

–Ne boli jer ubrizgaju anestetik prije nego isišu krv, objasnio jeCesarSantos.

Onda mu je pokazao kako će se osloboditi pijavica paleći ihcigaretom kako bi izbjegnuo da zubi ostanu pričvršćeni za kožu uzopasnost da izazovu infekciju. Ta je metoda za Alexa bila pomalo

složena jer nije pušio, ali malo vrućeg duhana iz lule njegove bakeimalo je jednakučinak.Bilo ih je lakšeskinutinegoživjetibrinućisekakodaihizbjegne.

Od početka se Alexu činilo da postoji opipljiva napetost izmeđuodraslihuekspediciji:nitkoniukoganije imaopovjerenja.Takođerje osjećao da ga uhode, bilo je tisuću očiju koje promatraju svakipokret brodica. Nije semogao prestati osvrtati, ali rijekom ih nitkonijeslijedio.

Petvojnikabilisucaboclosirođeniutompodručju;Matuwe,vodičkojega je zaposlioCesar Santos, bio jedomorodac i služit će imkaotumačsplemenima.DrugičistiIndijanacbiojeKarakawe,Leblancovpomoćnik. PremadoktoriciOmayriTorres,Karakawe senije vladaokaodrugiIndijanciimoždasenikadnećevratitidabiživiosasvojimplemenom.

Među Indijancima se sve dijelilo i jedino su vlasništvo bili malooružja ili primitivno oruđe koje je svatko mogao nositi sa sobom.Svako je pleme imalo shabono, veliku zajedničku kolibu kružnogoblika, natkrivenu slamom i otvorenu na unutarnje dvorište. Svi suživjeli zajedno, dijeleći sve, od jela do odgoja djece. No doticaj sastrancima ubijao je plemena: ne samo da su im prenosili tjelesnebolesti nego i duševne. Tek što bi Indijanci isprobalimačetu, nož ilibilo koji drugu metalnu napravu, njihovi su se životi zauvijekpromijenili. Samo s jednommačetommogli su tisuću puta povećatiproizvodnjuumalimvrtovimagdjesuuzgajalimanioku ikukuruz.Snožem se svaki ratnik osjećao poput boga. Indijanci su patili odopsjednutosti čelikom baš kao i stranci zlatom. Karakawe jeprevladaostupanjmačeteisadjebionastupnjuvatrenogoružja:nijeseodvajaoodsvogstarinskogpištolja.Onajtkopoputnjegamislivišenasebenegonazajednicunijeimaomjestauplemenu.Individualizamsedržaooblikombezumlja,kaodasiopsjednutdemonom.

Karakawe je bio čovjekmrk imučaljiv, kad ne bimogao izbjećiodgovor na neko pitanje, odgovarao je samo s jednom ili dvjemariječima; nije se slagao dobro s tuđincima, ni s caboclosima, ni sIndijancima. Služio je Ludo vicu Leblancu preko volje, a oči su sjalemržnjomkadsemoraoobratitiantropologu.Nije jeosostalima,nijepio ni kap alkohola i izdvajao se iz skupine kad bi logorovali noću.Nadia i Alex su ga zatekli kako čačka po prtljazi doktorice Omayre

Torres.–Tarantula,rečeumjestoobjašnjenja.Djecasuganakanilanadzirati.Kako su napredovali, plovidba je postajala sve teža, jer se rijeka

povremenosužavalastrmoglavljujućiseubrzacekojisuprijetilidaćeprevrnutimotornečamce.Nadrugimpakmjestimačinilosedavodastoji i plutali su leševi životinja, trula debla i grane koje su priječilekretanje. Morali su ugasiti motore i nastaviti na vesla, koristeći sebambusovimšibamadaodgurnuostatke.Nekoliko seputapokazaloda su ti ostaci zapravo veliki kajmani, koje su, gledajući ih odozgo,pobrkalisdeblima.CesarSantosjeobjasniodasepojavljujujaguarizaniskavodostaja,azavisokoga,dolazezmije.Vidjelisupardivovskihkornjača i jegulju dugu metar i pol, koja je, reče Cesar Santos,napadala snažnim električnimplotunom.Vegetacija je bila gusta i iznjeseširiovonjnaorganskutvaruraspadanju,alikatkadbise,kadbisesmračilo,otvaralivelikicvjetovispleteniokostabalaitadasezrakispunjavao slatkim mirisom na vaniliju i med. Bijele su ih čapljepromatralenepomičneizvisoketravekojajeraslauzrijekuiposvudajebiloleptirasjajnihboja.

CesarSantosbikatkadzaustavljaočamceispredstabalačijesusegranenaginjalenadvoduibiojedovoljnoistegnutirukudabisesnjihubralo voće. Alex ga nikad nije vidio i nije ga htio kušati, ali su seostalinaslađivalinjihovimokusom.Jednomprilikomvodičjeskrenuoplovilokakobiotrgnuobiljkukoja je, kako je rekao,bila izvrsnazazacjeljivanje. Doktorica Omayra Torres se složila i preporučilaameričkomdječakudaprotrljaožiljaknarucisokomtebiljke,iakotozapravo nije bilo potrebno jer je dobro zacijeljela. Ostalamu je tekcrvenacrtakojamunijenimalosmetala.

KateCold je ispričaladamnogi ljudi tražeu tompodručjumitskigradEldorado,gdjesupremalegendiulicepopločenezlatom,adjecaseigrajusdragimkamenjem.MnogisusepustoloviuvukliuprašumuidoprlidoAmazoneirijekeOrinoconedosegnuvšisrcetogzačaranogteritorijagdjejesvijetostaonedužankaoudobazorečovječanstvanaplanetu. Umrli su ili su se povukli: potukli su ih Indijanci, komarči,zvjerad,tropskebolesti,podnebljeineprohodanteren.

Nalazili susevećnavenezuelanskomteritoriju,aliondjegranicenisuništaznačile,svejebioistipretpovijesniraj.NasuprotRioNegru,

vodeovihrijekabijahupuste.Nisusemimoilazilisdrugimplovilima,nisuviđalikanue,nikućenastupovima,nitijednojedinoljudskobiće.Flora i fauna, naprotiv, bili su predivni, fotografi su imali pravusvetkovinu,nikadnisuimalinadomaksvojihlećatolikevrstedrveća,biljaka, cvijeća, kukaca, ptica i životinja. Vidjeli su zelene i crvenepapige, elegantne plamence, tukane s tako velikim i teškimkljunomda su ga jedva mogli držati na svojim krhkim lubanjama, stotinekanarinacaipapigica.Mnogimaodtihpticaprijetilojeiščezavanjejersu ih trgovci lovili bez milosti kako bi ih krijumčarili i prodavali udrugim zemljama. Majmuni različitih vrsta, gotovo ljudski u svojimizrazimaiigrama,doimalisusekaodaihpozdravljajusastabala.Biloje jelena, mravojeda, vjeverica i drugih malih sisavaca. Nekolikodivnihpapagaja–iliguacamaja,kakosuihtakođerzvali–slijediloihje velik dio puta. Te goleme raznobojne ptice letjele su snevjerojatnom ljupkošću iznadmotornih čamaca, kaoda suosjećaleznatiželju za ta čudna stvorenja koja putuju na njima. Leblanc jeopaliopištoljemnanjih,aliga jeCesarSantosuspioudaritinagloponadlaktici,skrenuvšimetak.Hitacjepreplašiomajmuneidrugeptice,neboseispunilokrilima,alinedugozatimpapagajisuseravnodušnovratili.

–Njihsenejede,profesore,mesoimjegorko.Nemarazlogadaihseubija,predbaciojeCesarSantosantropologu.

– Sviđa mi se perje, reče Leblanc, neraspoložen zbog vodičevauplitanja.

–Kupite ih uManaosu, reče suhoCesar Santos. UGuacamaye semoguudomaćiti.MojamajkaimajednuunašojkućiuBoaVisti.Pratijeposvuda,letiuvijekdvametraiznadnjezineglave.Kadmajkaidenatržnicu,guacamayapratiautobusdokonanesiđe,čeka jenanekomstabludokkupuje,aondasevraćasnjom,kaopsetance, ispričala jedoktoricaOmayraTorres.

Alex se još jednom uvjerio da glazba njegove flaute uzbuđujemajmuneiptice.ČinilosedajeBorobaosobitoprivučenflautom.Kadbi svirao,majmunčić je nepomično slušao sa svečanim i radoznalimizrazom; katkad bi skakao na njega i lupkao po glazbalu tražećiglazbu. Alex bi mu udovoljavao, oduševljen što konačno imazainteresirano slušateljstvo, nakon što se godinama borio sa svojimsestrama kako bi ga pustile da u miru vježba flautu. Članovi

ekspedicijeosjećalisuseosokoljenimaglazbomkojaihjepratilakakojekrajolikpostajaonegostoljubivijiitajanstveniji.Dječakjesviraobeznapora,notesuteklesame,kaodatonježnoglazbaloimapamćenjeisjeća se besprijekornemajstorije svog prethodnog vlasnika, slavnogJosephaColda.

Dojamdaihprateobuzeojesve.Negovorećiotome, jeronoštose ne imenuje kao da ne postoji, nadzirali su prirodu. ProfesorLeblancjeprovodiodansasvojimbinokularimaurucipregledavajućiriječne obale; od napetosti je postao čak još neugodniji. Jedini kojinisu bili zaraženi kolektivnom nervozom bili su Kate Cold i EnglezTimothyBruce.Obojesuradilizajednoumnogoprigoda,bilisuobišlipolasvijetazbogsvojihputopisnihčlanaka,bilisuunekolikoratovairevolucija,veralisuseplaninamaispuštalidodnamora,takodaimjevrlomalotogamogloremetitisan.A isviđalo imsedaparadirajusasvojomravnodušnošću.

–Nečinitisedanasuhode,Kate?–pitaojujeunuk.–Da.–Nijetestrah?–Nekolikojenačinadaseprevladastrah,Alexandere.Nijedanne

djeluje,odvratilajeona.Tekšto je izgovorilateriječi, jedanodvojnikakoji jeputovaona

njihovu plovilu pao je bez krika pod njihove noge. Kate Cold senagnulanadnjeganeshvativšiupočetkuštosedogodilo,svedoknijevidjelanekuvrstudugogatrnazabodenogunjegovaprsa.Uvjerisedaje smrt nastupila trenutno: trn je prošao glatko između rebara i _probio srce. Alex i Kate su uzbunili ostale članove posade koji nisuzamijetili što se dogodilo, tako je nečujan bio napad. Časak poslijepola je tucetavatrenogoružja ispražnjenougustiš.Kadserasplinuoštropot,prah i stampedopticakojesuprekrilenebo,vidjeli sudaseništavišenemičeuprašumi.Onikoji su ispalili smrtonosnu strelicuostalisušćućureni,nepomični i tihi. JednimpotezomCesarSantos jujeizvukaoiztruplaividjelisudajedugapribližnojednustopu,abilajetakočvrstaisavitljivakaodajeodčelika.

Vodič je izdao zapovijed da nastave punim gasom, jer je na tomdijelurijekauskaiplovilasulakametazastrijelenapadača.Zaustavilisusetekdvasataposlije,kadjedržaodasunasigurnom.Teksutadamogli pregledati strelicuukrašenu čudnim znakovljem crvene i crne

boje, koje nitko nije mogao odgonetnuti. Karakawe i Matuweuvjeravali su da ih nikad nisu vidjeli, nisu pripadale njihovimplemenimaniti ijednomdrugompoznatomplemenu,no svi Indijancina ovom području upotrebljavaju puhaljke, govorili su. DoktoricaOmayraTorresjeobjasniladabistrelica,idanijepogodilasrcetakospektakularnompreciznošću,svakakoubilačovjekazasamonekolikominuta, iakoubolnijemobliku, jer je vršakbionatopljen curareom,smrtonosnimotrovomkoji upotrebljavaju Indijanci za lov i za rat, aprotivkojeganijepoznatprotuotrov.

– To je neprihvatljivo! Ta je strijela mogla pogoditi mene! –prosvjedovaojeLeblanc.

–Točno,priznaojeCesarSantos.–Zatostevikrivi!–dodaojeprofesor.– Jakriv?–ponovio jeCesarSantos,zbunjenneobičnimobratom

kojomsestvarkreće.–Vistevodič!Odgovornistezanašusigurnost,zatovasplaćamo!–Nismobašnaturističkomputovanju,profesore,odvratiojeCesar

Santos.–Okrenut ćemo se i smjesta vratiti. Shvaćate li kakav bi gubitak

biozasvijetznanostiakobi seneštodogodiloLudovicuLeblancu?–uzviknuojeprofesor.

Začuđeni, članovi ekspedicije su šutjeli. Nitko nije znao što birekaodoksenijeuplelaKateCold.

–UnajmilisumedanapišemčlanakoZvijeriitomislimnapraviti,s otrovnim strijelama ili bez njih, profesore. Ako se želite vratiti,možete to učiniti pješice ili plivajući, kako vam drago. Mi ćemonastavitiuskladusplaniranim,reče.

–Staradrznice,kakoseusuđujete...!–zacičaojeprofesor.– Ne zaboravite s kim razgovarate, čovječuljče, prekinula ga je

smirenospisateljica,uhvativšigačvrstozakošulju iparalizirajućigaizražajemsvojihzastrašujućihplavihzjenica.

Alex je pomislio da će antropolog baki prilijepiti pljusku izakoraknuo je, spreman da je predusretne, ali nije bilo potrebno.Pogled Kate Cold imao je moć kojom je smirio duh razdraženogLeblancakaočarolijom.

–Štoćemonapraviti s tijelomovog jadnogčovjeka?–zapitala jedoktoricapokazujućinatruplo.

– Ne možemo ga ponijeti sa sobom u ovom podneblju, Omayra,znašda vrlobrzouslijedi raspadanje. Pretpostavljamda ga trebamobacitiurijeku...,predložiojeCesarSantos.

–Njegovćeseduhrazljutitiiprogonitinasdoknasneubije,upleoseMatuwe,užasnutiindijanskivodič.

– Onda ćemo napraviti što i Indijanci kad trebaju odgoditikremiranje; izložit ćemo ga i ostaviti da se ptice i životinje okoristenjegovimostacima,odlučiojeCesarSantos.

– Neće biti svečanosti, kao što bi to trebalo biti? – inzistirao jeMatuwe.

–Nemamovremena.Prikladansprovodpotrajaobinekolikodana.Osimtogačovjekjekršćanin,objasniojeCesarSantos.

Na koncu su se dogovorili da ga umotaju u platno i postave namalu platformu od kora drva koju su postavili na vrh stabla. KateCold, koja nije bila religiozna žena, ali je imala dobro pamćenje isjećala se molitava iz djetinjstva, improvizirala je kratak kršćanskiobred.TimothyBrace i JoelGonzalez susnimili i fotografirali tijelo ipogreb, kao dokaz onoga što se dogodilo. Cesar Santos je izdubiokriževenastablimauzobaluioznačiomjestonazemljovidunajbolješto jemogao, kako bi ga prepoznali kad se poslije vrate da potražekosti koje će biti predane pokojnikovoj obitelji u SantaMariji de laLluviji.

Od tog trenutka putovanje je krenulo od zla na gore. Raslinje jepostalo gušće, a sunčeva svjetlost dopirala je do njih samo kad suplovili sredinom rijeke. Bilo im je tako skučeno i neudobno da nisumogli spavati na plovilima; unatoč opasnosti koju su predstavljaliIndijanciidivlježivotinje,moralisulogorovatinaobali.CesarSantosje raspoređivao namirnice, organizirao odlaske u lov i ribolov iraspoređivao među muškarcima smjene u kojima su noću čuvalistražu. Isključio je profesora Leblanca, jer je bilo očito da mu prinajmanjoj buci popuste živci. Kate Cold i doktorica Omayra Torreszahtijevalesudasudjelujuustražarenju,osjećalesuuvrijeđenost jerihizuzimajuzbogtogaštosužene.Ondajedvojedjecezahtijevalodase i njih prihvati, djelomično stoga što su htjeli uhoditi Karakawea.Vidjeli su ga kako ubacuje šaku metaka u džepove i vrzma se okoradioopreme pomoću koje se, s vremena na vrijeme, Cesar SantosuspijevaospojitisesoperateromuSantaMarijidelaLluviji,svelikim

poteškoćama, kako bi naznačio njihov položaj na zemljovidu. Biljnisvod prašume djelovao je kao kišobran, sprečavajući prolaz radio-valova.

– Što je gore, Indijanci ili Zvijer? – zapita Alex u šali LudovicaLeblanca.

–Indijanci,mladiću.Onisukanibali,nesamoštojeduneprijatelje,negoimrtveizvlastitogplemena,odvratiojeuzanosuprofesor.

– To je točno?Nikad nisam to čula, istakne s ironijomdoktoricaOmayraTorres.

–Pročitajtemojuknjigu,gospođice.–Doktorice,ispravilagajepotisućitiput.–OviIndijanciubijajudabiosvojiližene,uvjeravaojeLeblanc.–Moždabisteviubijalizbogtoga,profesore,alineIndijanci,njima

nenedostaježena,štoviše,imajuihipreviše,odvratilajeliječnica.– Uvjerio sam se u to vlastitim očima: napadaju druge shabone

kakobiimukralidjevojke.– Koliko ja znam, ne mogu prisiliti djevojke da ostanu s njima

protivnjihovevolje.Akopožele,otićiće.Kaddođedorataizmeđudvashabonatojestogaštojejedanupotrijebiočarolijukakobinaškodiodrugomu, izosvete, akatkadsu toobredni ratoviukojimaseudaratoljagama,alibeznakanedaseikogaubije,–prekineihCesarSantos.

–Varatese,Santose.PogledajtedokumentaracLudovicaLeblancairazumjetćetemojuteoriju,uvjeravaojeLeblanc.

– Razumio sam da ste razdijelili mačete i noževe u jednomshabonu i obećali Indijancimada ćete imdati još darova ako glumepred kamerama u skladu s vašim uputama..., iznese svoje tvrdnjevodič.

–Tojekleveta!Premamojojteoriji...– I drugi antropolozi i novinari dolazili suuAmazonu s vlastitim

poimanjem Indijanaca. Jedan od njih snimio je dokumentarac ukojemu su dječaci bili odjeveni kao žene, šminkali se i koristili sedezodoransom,dodaojeCesarSantos.

–Ah!Taj je kolega uvijek imaopomalo čudne ideje..., priznao jeprofesor.

Vodič jepodučioAlexa iNadijukakodanapunepištolje ikoristesenjima. Curica nije pokazala veliku vještinuni zanimanje; činila senesposobnompogoditimetuudaljenutrikoraka.Alexje,naprotiv,bio

zadivljen. Težina pištolja u ruci davala mu je osjećaj nepobjedivemoći;prvijeputrazumiozaštosutolikiljudiopsjednutioružjem.

– Moji roditelji ne podnose vatreno oružje. Kad bi me vidjeli sovim,mislimdabiseonesvijestili,primijetioje.

–Nećetevidjeti,uvjerilagajebakafotografirajućiga.Alexseprepustioinapraviopokretkaodaćezapucati,kaoštoje

činiokaodijeteigrajućise.–Najsigurnijajetehnikadasepromašikadužurbinišanišiopališ

žureći se, reče Kate Cold. Ako nas napadnu, točno to ćeš napraviti,Alexandere, ali ne brini se, jer te nitko neće gledati. Najvjerojatnijećemodotadvećsvibitimrtvi.

–Nevjeruješdabihtemogaoobraniti,jeli?–Ne.Aliradijebihdame ubiju Indijanci u Amazoni nego da umrem od starosti u NewYorku,odvratimubaka.Tisijedinstvena,Kate!–nasmiješidječak.Svismojedinstveni,Alexandere,presiječegaona.

Trećega dana putovanja opazili su obitelj jelena na malomproplanku uz obalu. Životinje, naviknute na sigurnost šume, nisu sedoimale uznemirenima zbog prisutnosti čamaca. Cesar Santos jenaredio da se zaustave i ubio jednoga puškom, dok su ostaliizbezumljeni pobjegli. Te će večeri članovi ekspedicije vrlo dobrovečerati jer jemeso jelenaveomacijenjenounatočvlaknastutkivu, ibitće topravagozbanakontolikihdana jednoličneprehraneribom.Matuwe je nosio otrov koji su Indijanci iz njegova plemena bacali urijeku kako bi paralizirali ribe pa su ih lako nabadali na koplje ilistrijelu privezanu za lijanu. Otrov nije ostavljao posljedice u ribljemmesuivodi,preostaleribeoporavilebisezanekolikočasaka.

Bili su na mirnu mjestu gdje je rijeka oblikovala malu lagunu,savršenu da se zaustave na nekoliko sati kako bi pojeli i povratilisnagu.CesarSantosihjeupozoriodabudupažljivijerjevodamutna,aprijenekolikosatividjelisukajmane,nosvisubilizagrijaniižedni.Šibama su stražari uzburkali vodu i budući da nisu vidjeli tragovekajmana,svisuseodlučiliokupati,osimprofesoraLudovicaLeblanca,koji nije ulazio u rijeku nizašto na svijetu. Majmun Boroba bio jeneprijateljkupanja,aligajeNadiaprisiljavaladasesmočisvremenana vrijeme kako bi mu skinula buhe. Uzjahavši na glavu svojegospodarice,životinjicajeispuštalauzvikepravogužasasvakiputkadbi ga poprskala kap vode. Članovi ekspedicije šljapkali su neko

vrijemedoksuCesarSantos idvanjegovačovjekakomadali jelena izapalilivatrukakobigaispekli.

Alex je spazio baku kako svlači hlače i košulju da bi plivala udonjem rublju, bez znakova stida, unatoč tomu što se, smočivši se,pojavilagotovonaga.Pokušaojedajunegleda,noubrzojeshvatiodatu, usred prirode i tako daleko od poznatog svijeta, nema smislasramiti se tijela. Bio je odgojen u uskoj povezanosti s majkom isestrama i u školi se naviknuo na društvo suprotnog spola, ali uposljednjegajevrijemeprivlačilosveženskokaodalekiizabranjenimisterij.Poznavao jeuzrok:njegovisuhormonibilivrlouzburkani inisu mu dopuštali da razmišlja u miru. Adolescencija je nevolja,najgore od najgoreg, zaključio je. Morali bi izmisliti napravu slaserskim zrakama u koju bi čovjek ušao na minutu i, paf, izišaopretvoren u odraslu osobu. U sebi je nosio uragan, katkad bi bioeuforičan, kralj svijeta, spreman na borbu s lavom golim rukama;drugi put je jednostavno bio punoglavac. No, otkako je otpočeloputovanjenije se sjetio hormona, a nije imaoni vremena zapitati sevrijedilitrudanastavitiživjeti,atabigadvojbaprijezaskočilabaremjednom na dan. Sada je uspoređivao tijelo svoje bake – suho, punokvrga,raspucalekože–snježnimzlatnimoblinamadoktoriceOmayreTorres, koja je nosila neupadljivi crni kupaći kostim, te s još uvijekdječjomNadijinom ljupkošću. Promišljao je kako se tijelomijenja urazličitoj životnoj dobi i zaključio da su sve tri žene, na svoj način,jednakolijepe.Pocrveniojepritojpomisli.Prijedvatjednanikadnebipomisliodabivlastitubakumogaosmatratiprivlačnom.Hoćelimuodhormonazakuhatimozak?

Jezovit urlik trgnuo je Alexa iz tako važnih mudrovanja. Krik jedolazio od Joela Gonzaleza, jednoga od fotografa koji se očajničkihrvaoublatuuzobalu.Upočetkunitkonijeznaoštosedogađa,vidjelisu tekmuškarčeve ruke kakomašu zrakom i glavu koja je tonula iopet izranjala. Alex, koji je bio u plivačkoj ekipi svoje škole, prvi jedospiodonjegaudvailitrizamaharuku.Kadseprimaknuo,vidioje,s potpunim užasom, debelu zmiju, poput nadute vatrogasne cijevi,koja se omotala oko fotografova tijela.Alex je uhvatioGonzaleza zanadlakticu i pokušao ga povući prema kopnu, no čovjekova težina igmaz bili su preteški za njega. Objema je ruke nastojao odvojitiživotinju,vukućisvimsvojimsnagama,alisunjeziniprstenovijošjače

stezalisvojužrtvu.Prisjetiose jezovitogiskustvasasurucuciiomkojimusenekolikonoćiprijebiooviookonoge.Ovo jebilo tisućuputagore.Fotografsevišenijehrvaonivikao,onesvijestiose.

– Tata, tata! Anakonda! – zazvala je Nadia pridružujući seAlexovimpovicima.

DotadsuseKateCold,TimothyBruce idvavojnikapribližili isvisu se borili sa snažnom gujom kako bi je otresli s tijela nesretnogaGonzaleza.Metežjepokrenuomuljsdnalagune,pretvarajućivoduutamnu i gustu čokoladu. U zbrci se nije moglo vidjeti što se zbiva,svatkojepotezaoiizvikivaouputebezikakvarezultata.TrudsečiniouzaludnimsvedoknijedošaoCesarSantossnožemkojimjekomadaojelena. Vodič se nije usudio upotrijebiti ga naslijepo iz straha da nerani Joela Gonzaleza ili nekoga od onih što su se borili s gmazom;trebalo je pričekati trenutak kad glava anakonde nakratko izroni izblata kako bi je odrubio jednim preciznim rezom. Voda se ispunilakrvlju,postajućihrđaveboje.Trebaloimjejošpetminutadaoslobodefotografa,jersugakonstriktivniprstenoviidaljepritiskalirefleksnimpokretom.

Izvukli su Joela Gonzaleza do obale, gdje je ležao kao mrtav.Profesor Leblanc postao je tako nervozan da je sa sigurna mjestaispaljivaometkeuzrakpridonosećizbrciiopćemneredu,svedokmuKateColdnijeuzelapištoljiprisililagadaušuti.Doksuseostaliboriliu vodi s anakondom, doktorica Omayra Torres opet se uspela namotorni čamac kako bi potražila svoj kovčežić i sada je klečala uzonesviještenog muškarca sa štrcaljkom u ruci. Radila je u tišini ismireno, kao da je napad anakonde savršeno uobičajen događaj unjezinu životu.Ubrizgala je adrenalinGonzalezu i kad se uvjerila dadišenastavilagajepregledavati.

–Imanekolikoslomljenihrebaraiušokuje,reče.Nadajmosedamunijenekakostprobilaplućailidamunijeslomljenvrat.Trebagaimobilizirati.

–Kakoćemotonapraviti?–zapitaCesarSantos.–Indijancisekoristekoromstabala,blatomilijanama,rečeNadia,

jošdrhtećiodprizorakojemujeupravoprisustvovala.–Vrlodobro,Nadia,odobravalajedoktorica.Vodič je izdao potrebne upute i vrlo je brzo doktorica, kojoj su

pomagaliKateiNadia,omotalaranjenikaodbokovadovratakrpama

natopljenim svježim blatom, na to je stavila duge režnjeve kore ipotomgajeprivezala.Kadseosušiblato,tajprimitivniomotimatćejednak učinak kao moderno ortopedsko korito. Joel Gonzalez,ošamućenitrpećibol,nijejošslutioštosedogodilo,aliseosvijestioimogaojeoblikovatipokojuriječ.

– Joela trebamo smjesta odvesti u Santa Mariju de la Lluviju.OdandećegamoćiodvestiubolnicuavionomMauraCariasa,odredilajedoktorica.

– To je strašno nezgodno! Imamo samo dva čamca. Nemožemojedanposlatinatrag,protusloviojojjeprofesorLeblanc.

– Kako? Jučer ste htjeli upotrijebiti čamac kao biste pobjegli, asadaneželitejednimposlatimogteškoranjenogprijatelja?–upitaojeTimothyBracetrudećisedazadržismirenostkakonebiantropologusmrskaoglavu.

–BezprimjerenenjegeJoelmožeumrijeti,objasnilajedoktorica.–Nepretjerujte,dobraženo.Ovajčovjeknijeuteškustanju,samo

je uplašen. Uz kratak odmor oporavit će se za nekoliko dana, rečeLeblanc.

– Vrlo obzirno s vaše strane, profesore, progunđao je TimothyBruce,stežućišake.

–Dosta,gospodo!Sutraćemodonijetiodluku.Većjeprekasnozaplovidbu,uskoroćesesmračiti.Moramoseovdjeulogoriti,odrediojeCesarSantos.

Doktorica Omayra Torres je naredila da zapale vatru blizuranjenika,kakobibionasuhomitoplomtijekomnoći,kojajeuvijekbilahladna.Kakobimupomogladapodnesebol,dalamujemorfij,adabispriječila infekcije,počela jeskuromantibiotika.Pomiješala jenekolikožlicavodeimalosoliubocizavoduidalauputeTimothyjuBruceukako će žličicamadavati svomprijatelju tekućinukakobi seizbjegla dehidracija jer je bilo očito da neće moći progutati čvrstuhranuidućihdana.Engleskifotograf,kojijerijetkomijenjaosvojizrazbezvoljnog konja, bio je iskreno zabrinut i poslušao je naredbe smajčinskom brižnošću. Čak je i loše raspoloženi profesor Leblancmorao priznati u sebi da je doktoričina nazočnost bila nužna upustolovinipoputove.

U međuvremenu su tri vojnika i Karakawe odvukli anakondinotijelodoobale. Izmjerivši jevidjelisuda jedugagotovošestmetara.

Profesor Leblanc je zahtijevao da ga fotografiraju s anakondomobavijenom oko njegova tijela, ali da se pritom ne vidi kako jojnedostajeglava.Poslijesuvojnicioderaligmazukožuiprikovalijenadeblo da se osuši; tom su metodom mogli povećati dužinu i dodvadeset posto, a turisti će za nju platiti dobru cijenu. No neće jemorati nositi u grad jer im je profesor Leblanc ponudio da će jesmjestakupiti kad seuvjerioda jenećedati zabadava.KateCold je,rugajućise,šušorilaunukunauhodaćezacijelozanekolikotjedanaantropolog izložiti anakondu kao trofej na svojim predavanjima ipričati da ju je ulovio vlastitim rukama. Tako je zaradio glas junakameđustudentimaantropologijeucijelomesvijetu,kojejeopčinjavalapomisaodaubojice imajudvaputvišežena i triputavišedjecenegomiroljubivi ljudi. Leblancova teorija o prednosti dominantnogmužjaka,kadrogdapočinisvakusurovostkakobipreniosvojegene,privlačila je poput droge te studente koji se dosađuju, osuđeni naukroćeniživotukrilucivilizacije.

Vojnici su u laguni potražili anakondinu glavu, ali je nisu moglinaći,potonula jeuglibnadnuili ju jeodvuklastruja.Nisuseusudiliprevišečačkatijersegovorilodatigmazoviuvijekiduuparu,anitkonijebiopripravannabasatinajošjedanprimjerak.DoktoricaOmayraTorres je objasnila da i Indijanci i caboclosi pripisuju zmijamaiscjeljujuće i proročke moći. Preparirali su ih, mrvili i prahom sekoristili za liječenje tuberkuloze, ćelavosti i bolesti kostiju, te kaopomoć u tumačenju snova. Glava anakonde te veličine bila bi vrlocijenjena,uvjeravalaje,štetaštoseizgubila.

Muškarci su odrezali meso reptila, nasolili ga i potom peklinabodeno na kolce. Alex, koji je dotad odbio okusiti pirarucu,mravojeda, tukana, majmuna ili tapira, osjetio je iznenadnuradoznalostdadoznakakvojemesotegolemevodenezmije.Osobitoje razmotrio koliko će mu porasti ugled pred Cecilijom Burns iprijateljima u Kaliforniji kad doznaju daje večerao anakondu usredamazonske prašume. Pozirao je pred zmijskom kožom s komadomnjezinamesauruci,zahtijevajućidabakatoovjekovječinafotografiji.Ispostavilosedaživotinja,priličnopougljenjena,jernitkoodčlanovaekspedicije nije bio dobar kuhar, ima tkivo poput tune i neodređenokus po piletini. U usporedbi s jelenom bila je bljutava, ali je Alex

zaključio da mu je svakako draža od gumastih palačinki kakvepriprema njegov otac. Iznenadno sjećanje na obitelj bilo je poputpljuske.Stajaojeskomadomanakondenabodenimnaštapićigledaounoć,zamišljen.

–Štovidiš?–zapitalagajeNadiašapatom.–Vidimsvojumamu,odgovoriojedečkoijecajmuseomaknuos

usana.–Kakoje?–Bolesna,veomabolesna,odgovoriojeon.–Tvojajebolesnautijelu,mojajebolesnauduši.–Možešjevidjeti?–zanimalojeAlexa.–Katkad,rečeona.–Ovojeprviputdamoguvidjetinekoganatajnačin,objasnio je

Alex.Imaosamvrločudandojam,kaodavidimmamunazaslonupodjarkimsvjetlom,anemogujedotaknutinigovoritisnjom.

– Sve se nauči, Jaguare.Moguće je naučiti gledati srcem. ŠamanipoputWalimaijamoguistotakosviratiigovoritiizdaleka,srcem,rečeNadia.

DEVETOPOGLAVLJE

Narodsumaglice

Te sunoći objesili visećemreže između stabala i Cesar Santos jeodrediosmjeneodpodvasatakakobičuvalistražuiodržavalivatruupaljenom. Nakon pogibije muškarca koji je bio žrtvom strijele tenesreće JoelaGonzalezaostalo jedesetodraslih idvojedjece–jerseLeblancnijebrojao–daobuhvateosamsatimraka.LudovicLeblancse držao vođom ekspedicije i kao takav je trebao ostati svjež; bezdobrasnanoćunebiseosjećaobistrimzadonošenjeodluka,umovaoje.Ostalisuseobradovali, jerzapravonitkoniježeliobitinastražisčovjekom koji bi se iživcirao da ugleda vjevericu. Za prvu smjenu,koja jeobičnobilanajlakša jersu ljudi jošbilibudni,a inijebilo jošodveć hladno, određeni su doktorica Omayra Torres, caboclo iTimothy Bruce, koji je bio neutješan zbog onoga što se dogodilonjegovusuradniku.BruceiGonzalezradilisuzajednonizgodinaibilisukaobraća.Druga je smjenapripaladrugomvojniku,Alexu iKateCold; treća Matuweu, Cesaru Santosu i njegovoj kćeri Nadiji. ZasmjenuusvitanjeodređenisudvavojnikaiKarakawe.

Svima je bilo teško usnuti jer se jecajima nesretnog JoelaGonzalezapridružiočudaniuporanmiriskojikaodajenatopiošumu.Bijahu čuli da se priča o smradu koji je, kako su ih uvjeravali,karakterističanzaZvijer.CesarSantosjeobjasniodasusevjerojatnoulogorili blizu obitelji irara, vrste kune umiljata lica, ali s mirisomnalik smrdljivcima. To tumačenje nije nikoga umirilo. Vrti mi se imukamije,primijetiojeblijediAlex.Akotemirisneubije,osnažitćete, reče Kate, koja je jedina bila neosjetljiva na zaudaranje. To jeužasno!

–Recimodajedrugačije.Osjetilasusubjektivna,Alexandere.Onoštotebeodbijadrugomumožebitiprivlačno.MoždaZvijerispuštatajmiriskaoljubavnizovkakobiprizvaladružicu,nasmijalasebaka.

–Puh! Smrdina štakorov lešpomiješan sa slonovommokraćom,

trulimjelomi...– Odnosno, zaudara kao tvoje čarape, presiječe ga baka. Članovi

ekspedicijeneprestanosuimalidojamdaihpromatrastotineočijuizgustiša.Osjećali su se izloženima, onakoosvijetljeni svjetlomognja inekolikopetrolejki.Prvidionoćiprotekao jebezvećih iznenađenja,do smjeneAlexa,Kate i jednogodvojnika.Dečko jeproveoprvi satgledajućinoćiodrazvode,bdijućinadsnomostalih.Prviputmogaojeprovoditidanutišini,usredotočennasvojemisli,inesjetivšisesvojihvideoigrica, bicikla ili televizije. Otkrio je da se može premjestiti uintimno mjesto spokoja i tišine koje je trebao dosegnuti penjući seplaninama.Prvalekcijaizplaninarenjanjegovaocabilajedase,dokje napet, nemiran ili užurban, polovica snage raspršuje. Kako bi sepobijedilaplanina,nužnajesmirenost.Mogaojeprimijenititulekcijukad se penjao, ali do ovog trenutka slabomu je poslužila u drugimpodručjima njegova života. Shvatio je da ima mnogo toga o čemumožemeditirati, ali najučestalija slika bila je uvijek njegova majka.Ako ona umre... Tu bi se uvijek zaustavljao. Odlučio je da nećenagađati o tome jer je to bilo kao da priziva nesreću. Umjesto togausredotočiosekakobi jojposlaopozitivnuenergiju;bio jetonjegovnačindajojpomogne.

Odjednom mu neki sušanj prekine misli. Začu posve jasnodivovske korake kako gaze obližnje grmlje. Osjetio je grč u prsima,kao da se guši. Sad sumu prvi put, otkako ih je izgubio kodMauraCan'asa nedostajale naočale, jer mu je vid bio mnogo lošiji noću.Držeći pištolj objema rukama kako bi svladao drhtanje, kao što jevidioufilmovima,pričekaojeneznajućištodačini.Kadjeopaziodase raslinje vrlo blizu njega pomiče kao da je kontingent šćućurenihneprijatelja, ispustio je dugi uznemirujući krik, koji je zazvučao kaosirenapribrodolomu, i sve jeprobudio.Uhipu jenjegovabakabilapokraj njega i zgrabila pušku. Oboje su se našli licem u lice sglavurdomživotinjekojuupočetkunisumogliprepoznati.Bila je todivlja svinja, veliki vepar. Nisu se pomaknuli, paralizirani odiznenađenja, i to ih je spasilo jer životinja, kao ni Alex, nije dobrovidjela u tami. Na sreću, povjetarac je puhao u suprotnom smjeru,takodaihnijemogaonanjušiti.CesarSantosjeprviopreznoskliznuoiz svoje viseće mreže i procijenio situaciju, unatoč vrlo slabojvidljivosti.

–Neka senitkonemiče..., naredio je gotovo šaptom, kakonebiprivukaovepra.

Njegovo je meso vrlo ukusno i bilo bi ga dovoljno da se gostenekolikodana, ali nije bilo svjetla zapucanje, a nitko senije usudiozgrabitimačetu i nasrnuti na tako opasnu životinju. Svinja jemirnoprošetala između visećih mreža, liznula zalihe koje su visjele navrpcama kako bi ih spasili od štakora i mravi, te je naposljetkupomolila nos u šatorsko krilo profesora Ludovica Leblanca, kojiumalo nije od straha pretrpio srčani udar. Nije bilo druge negopričekati da napornom posjetiocu dojadi obilaziti logor i da ode,prolazeći tako blizu Alexa da je mogao ispružiti ruku i dotaknutinjegovunaježenukožu.Nakonštoserasplinulanapetostionisemoglinašaliti,dječakseosjećaokaohisterik jer jeonakokriknuo,aliga jeCesarSantosuvjeriodajepravilnopostupio.Vodičjeponoviouputeuslučajuuzbune:prikritiseiprvoviknuti,aposlijepucati.Nijeuspionidovršitirečenicukadseoglasiopucanj:biojetoLudovicLeblanc,kojijepucaouzrakdesetminutanakonštojeprošlaopasnost.Profesorjeodistaimaokratakfitilj,kakojereklaKateCold.

U trećoj smjeni, kad je noć bila hladnija i mračnija, bdjenje jedopaloCesaraSantosa,Nadijui jednogodvojnika.Vodičjeoklijevaodaprobudisvojukćerkojajedubokospavala,zagrlivšiBorobii,alijenaslutio da mu ona ne bi oprostila ako to ne učini. Djevojčica serazbudila iz sna uz gutljaje dobro zašećerene crne kave i zaogrnulanajbolje što jemogla snekolikomajica, prslukom i očevom jaknom.Alexjeuspioodspavatitekdvasataibiojevrloumoran,nokadjenaslabomsvjetluognjanazreodaseNadiapripremazastražarenje,ionjeustao,spremandajojpravidruštvo.

–Sigurnasam,nebrinise.Imamtalismankojimeštiti,prošaptalajekakobigaumirila.

– Vrati se u viseću mrežu, naredio mu je Cesar Santos. Svi setrebamonaspavati,zbogtogasamuspostaviosmjene.

Alexjenevoljkoposlušao,odlučivšidaćeostatibudan,aligajezasamo nekolikominuta svladao san. Nijemogao procijeniti koliko jedugo spavao, no zacijelo je bilo više od dva sata jer je, kad seprobudio, isprepadan okolnom bukom,Nadijina smjena završila većprije nekog vremena. Tek se stalo razdanjivati, izmaglica je bilamliječneboje,ahladnoća intenzivna,nosvisuvećbilinanogama.U

zrakujelebdiotakozgusnutmirisdasemogaorezatinožem.–Štosedogodilo?–zapitaojeiskotrljavšiseizsvojevisećemreže,

jošuvijeksmućenodsna.–Nekanitkoneizlaziizlogoraniizkakvarazloga!Bacitejošdrva

u vatru! – naredio je Cesar Santos, koji je privezao rupčić na lice idržaopuškuu jednojruci,a fenjerudrugoj ipregledavaodrhturavusivumaglukojajeosvojilašumutekstojepuklazora.

Kate,Nadia iAlexpožurili su seprihranitioganj s jošdrva,malotimepojačavširasvijetljenost.Karakawejedaoznakzauzbunu:jedanodcaboclosakojijesnjimbdionestaoje.CesarSantosjezapucaodvaputa u zrak zovući ga, ali kako nije bilo odgovora, odlučio je sTimothyjem Bruceom i dva vojnika obići okolicu, ostavljajući ostalenaoružanepištoljimaokoognja.Svisumoralislijeditivodičevprimjeri začepiti usta rupčićima kako bi mogli disati. Prošlo je nekolikovječnihminuta,adanitkonijeizgovorioniriječi.Utajsatobičnosusepočinjali buditi majmuni na vrhovima drveća i njihovi krici, koji suzvučalipoputpsećeglaveža,najavljivalisudan,notejezorecarevalazastrašujućatišina.Životinje,pačakiptice,pobjeglesu.Odjednomjezazujao metak praćen glasom Cesara Santosa, a potom i uzvicimadrugihmuškaraca.Minutuposlijedošao jeTimothyBrucebezdaha:pronašlisucabocla.

Muškarac je bio ispružen potrbuške u paprati. Glava mu je,međutim, bila sprijeda, kao da ju je neka snažna ruka zavrnula zadevedesetstupnjevapremaleđima,lomećivratnekosti.Očimubijahuotvorene, a izražaj potpuna užasa izobličio mu je lice. Kad su gaokrenuli, vidjeli su da su mu trup i trbuh raskomadani dubokimrezovima.Stotinečudnihkukaca,krpeljiimalihdaždevnjakabilisunatijelu.DoktoricaOmayraTorrespotvrdila jeonoočito: bio jemrtav.Timothy Bruce je potrčao da pronađe svoj fotoaparat kako biovjekovječioštosedogodilo,dokjeCesarSantospokupionekekukcei stavio ih u plastičnu vrećicu kako bi ih odnio u SantaMariju de laLluviju, Ocu Valdomeru, koji je poznavao entomologiju i skupljaoregionalnevrste.Natommjestusmradjebiomnogogoriitrebaoimjeveliknaporvoljedanepobjegnu.

CesarSantos jedaoupute jednomvojnikuda sevrati i bdijenadJoelom Gonzalezom, koji je ostao sam u logoru, a Karakaweu idrugom vojniku da pretraže okoliš. Matuwe, indijanski vodič,

promatraojelešdubokopotresen;posiviojekaodavidiutvaru.Nadiajezagrlilaocaizakrilaliceunjegovaprsakakonebigledalažalosniprizor.

–Zvijer!–uzviknuojeMatuwe.– Ništa od Zvijeri, čovječe, ovo su napravili Indijanci, opovrgne

profesor Leblanc, blijed od dojma, s rupčićem natopljenimkolonjskomvodomujednoj,drhtavoj,ruci,apištoljemudrugoj.

U tom je trenutku Leblanc uzmaknuo, spotaknuo se i pao,sjednuvši u blato. Ispustio je kletvu i htio ustati, ali je sa svakimpokretom posrtao sve više i više, prevrćući se u tamnoj, mekanoj izgrušanoj tvari. Zbog užasna smrada znali su da to nije glib, negolokva s golemim izmetom: slavni antropolog ostao je doslovnopokriven kakom od glave do pete. Cesar Santos i Timothy Brucepružilisumugranukakobigapotegnuli ipomogli izići,potomsugaotpratili do rijeke na razboritoj udaljenosti kako ga ne bi doticali.Leblancu nije preostalo drugo nego da se prilično dugo namače,drhtureći od poniženja, hladnoće, straha i ljutnje. Karakawe, njegovosobnipomoćnik,nedvosmislenogajeodbionasapunatiilimuopratiodjeću,aunatočtragičnimokolnostimaostalisusemoralisusprezatidaneprasnuugrohotodpukihživaca.Svimajeuglavibilaistamisao:bićekojejeproizvelotajnanoszacijelojevelikopoputslona.

– Gotovo sam uvjerena da stvorenje koje je ovo napravilo imamješovituprehranu;povrće,voćeineštosirovamesa,rečedoktorica,koja je privezala rupčić oko nosa i usta dok je promatrala djelić tetvaripodpovećalom.

U međuvremenu je Kate Cold puzala pregledavajući tlo ivegetaciju,anjezinjujeunukoponašao.

– Pogledaj, bako, ima pokidanih grana, a na nekim su mjestimagrmoviskršeni,kaogolemimšapama.Pronašaosamnekolikocrnihitvrdihvlasi...,pokazaojedječak.

–Mogubitiveprove,rečeKate.–Imaimnogokukaca,istihkaonalesu.Nisamihprijevidio.Tek što se razdanilo, Cesar Santos i Karakawe stali su vješati na

drvo,najvišeštosumogli,tijelonesretnogvojnikaumotanoguvisećumrežu.Profesor, takonervozanda gaje spopao tiknadesnomoku idrhtanjeukoljenima,pripremiosedadoneseodluku.Rekaojedasusvi izloženi ozbiljnoj opasnosti od pogibije, a on, Ludovic Leblanc,

odgovoranzaskupinu,trebaizdatinaredbe.Umorstvoprvogvojnikapotvrđivalo je njegovu teoriju da su Indijanci rođeni ubojice,prijetvorni i podmukli. Smrt drugog vojnika, u tako neobičnimokolnostima,moglasetakođerpripisatiIndijancima,alijepriznaodase nije mogla odbaciti ni Zvijer. Najbolje bi bilo postaviti njegovezamkekakobividjelihoćeli,uzsreću,unjihpastistvorenjekojetražeprije nego opet nekoga ubije, a potom da se smjesta vrate u SantaMariju de la Lluviju, gdje bi mogli nabaviti helikoptere. Ostali suzaključili da je čovječuljak ponešto naučio provaljavši se u lokvi sizmetom.

–SatnikAriostonećeseusuditiodbitipomoćLudovicuLeblancu,reče profesor. Kako su prodirali dublje u nepoznati teritorij i Zvijerdavala znake života, antropologova sklonost da se obraća samomusebiu trećem licupostala jenaglašena.Nekolikosečlanovaskupinesložilo. No Kate Cold pokazala je odlučnost da nastavi dalje izahtijevala je da Timothy Bruce ostane s njom, jer, da i pronađustvorenje, ne bi imalo svrhe ako nemaju fotografije kojima će to idokazati.Profesorjepredložiodaserazdvojeidaseonikojitoželevrateuselojednimodmotornihčamaca.VojniciiMatuwe,indijanskivodič,željelisuotićištojeprijemoguće,bilisuprestrašeni.DoktoricaOmayraTorres,naprotiv,rečedajedošladovdesnamjeromdacijepiIndijance, da možda neće imati druge prigode da to učini u skorojbudućnostiinijesemislilavratitivećpriprvojneprilici.

– Vrlo si hrabra žena, Omayra, primijetio je zadivljeno CesarSantos.Jaostajem.Vodičsam,nemoguvasostavitiovdje,dodaoje.

Alex i Nadia zgledali su se suučesnički: zamijetili su da CesarSantos prati pogledom lijepu liječnicu i ne gubi priliku da bude unjezinoj blizini. Oboje su pogodili, prije nego je to rekao, da će, akoonaostane,ionostati.

–Akakoćemosemiostalivratitibezvas?–želiojeznatiLeblanc,priličnonemiran.

–Karakawevasmoževoditi,rečeCesarSantos.–Ostajem,odbiojeovaj,lakonskikaouvijek.–Jatakođer,nemislimostavitibakusamu,rečeAlex.–Netrebamteineželimićisbalavcima,Alexandere,zagunđalaje

njegova baka, ali su svi mogli vidjeti ponosni sjaj u njezinim očimapticegrabljivicezbogunukoveodluke.

–Jaćudovestipojačanja,rečeLeblanc.– Niste li vi zaduženi za ovu ekspediciju, profesore? – pitala je

hladnoKateCold.–Korisnijisamondjenegoovdje...,profufljaojeantropolog.– Činite što želite, ali ako odete, pobrinut ću se da to objavim u

International Geographicu i da cijeli svijet dozna kako je hrabarprofesorLeblanc,zaprijetilamuje.

Naposljetku su se složili da jedan od vojnika i Matuwe odvezuJoelaGonzalezanatraguSantaMarijudelaLluviju.Putovanjećebitikratkojeridunizvodno.Ostali,uključujućiLudovicaLeblanca,kojisenije usudio prkositi Kate Cold, ostat će gdje jesu dok ne stignupojačanja. Do podneva je sve bilo spremno za povratak, članoviekspedicijesuseoprostiliimotorniječamacsranjenikomkrenuo.

Proveli su ostatak toga dana i dobar dio sljedećega postavljajućizamku za Zvijer u skladu s uputama profesora Leblanca. Bila jedjetinjasto jednostavna: velika rupa u tlu pokrivena mrežom iprikrivena lišćem i granama.Pretpostavka jeda ćekad stanenanjupastiujamu,povlačećimrežu.Nadnubunarabiojealarmnabaterijukoji će odmah zazvoniti i uzbuniti ekspediciju. Plan je bio da sepribližeprijenegosestvorenjeuspijeosloboditimrežei izići iz jametedaseunjegaispalinekolikokapsulasnažnoganestetikakadrogdauspavanosoroga.

Najnapornije je bilo iskopati jamu tako duboku da u nju stanestvorenjevisineZvijeri.Svisuseizmjenjivalis lopatomosimNadijeiLeblanca–prvejerseopiralapomislidaozlijedeživotinju,adrugijersu ga boljela leđa. Teren je ispao posve drugačiji no što je profesorvjerovaokad jecrtaozamkuudobnosmještenuradnojsobiusvojojkućitisućemiljadaleko.Gorejebilatankakoricahumusa,ispodtogatvrdo klupko korijenja, potom glina klizava kao sapun, a kako sukopali, bunar se punio crvenkastom vodom u kojoj su plivalesvakojake životinjice. Naposljetku su odustali, pobijeđenipreprekama. Alex je predložio da upotrijebe mreže objesivši ih nadrvećesustavomužadi,aispodnjestavemeku:kadselovinapribližikakobiuzelamamac,zazvoniobialarmimrežabiodmahpalaprekonje.SviosimLeblancasmatralisudabiuteorijitomoglodjelovati,alisubiliprevišeumornidatoisprobajupasuodlučiliodložitiprojektdoidućegjutra.

–Nadamsedatvojaidejanećeproraditi,Jaguare,rečeNadia.–Zvijerjeopasna,odvratiojedječak.– Što će napraviti s njom? Ubiti je? Narezati na komadiće daje

prouče?Držatijeukavezudokrajaživota?–Kakvorješenjeimašti,Nadia?–Razgovaratisnjomipitatiještoželi.–Kakogenijalnaideja!Moglibismojepozvatinačaj...,narugaose

on.–Sveživotinjekomuniciraju,uvjeravalajedjevojčica.–TokažemojasestraNicole,alinjojjedevetgodina.–Vidimdasdevetznavišenegotispetnaest,odvratiNadia.Nalazilisusenakrasnumjestu.Gustoizamršenoraslinjekakvoje

bilouzobalupremaunutrašnjosti se raspršivalodosežućiondjesveveličanstvenostšume.Debladrveća,visokaiuspravna,bilasustupoviraskošnezelenekatedrale.Orhidejeidrugocvijećevisjelisusgrana,asjajnesupapratiprekrivaletlo.Faunajebilatakoraznolikadanikadnijevladalatišina,odsvitanjadovrlodubokounoćčuosepjevtukanaipapagaja;noćujeotpočinjalobučanježabaiurlanjemajmuna.Notajrajski vrt skrivao je mnoge opasnosti: udaljenosti su bile goleme,samoća potpuna i ako se ne poznaje teren snalaženje je bilonemoguće.PremaLeblancu–automeseCesarSantosslagaosnjim–timsepodručjemmoglokretatijedinouzpomoćIndijanaca.Moralisuihprivući.DoktoriciOmayriTorresbilojenajvišestalodatoučine,jerje trebala izvršiti svoju zadaću, cijepiti ih i uspostaviti sustavzdravstvenognadzora,kakojeobjasnila.

–Nevjerujem,Omayra,daćeIndijanciponuditidobrovoljnosvojenadlakticekakobiihubola.Uživotunisuvidjeli iglu,nasmiješenoćeCesarSantos.Izmeđunjihteklajestrujanaklonostiivećsuseprisnooslovljavali.

–Reći ćemo imda je toveomamoćnačarolijabijelaca, rečeonanamignuvšimu.

–Stojepotpunotočno,prihvatiCesarSantos.Prema vodiču, uokolo je bilo nekoliko plemena koja su zacijelo

imalanekuvezu,makarkratku,svanjskimsvijetom.Izsvogaviončićanazrelisunekeshabonose,alikakoondjenijebilomjestazaslijetanje,samo su ih označili na svom zemljovidu. Zajedničke kolibe koje suvidjelibilesupriličnomale,štojeznačilodasesvakoplemesastojiod

vrlo malo obitelji. Prema uvjeravanjima profesora Leblanca, koji jegovoriodajestručnjakzato,poshabonuimanajmanjepedesetosoba– manji broj ne bi se mogao braniti od neprijateljskih napada – arijetkoprelazidvjestopedeset.CesarSantosnaslućivaojetakođerdapostoje izolirana plemena koja još nisu viđena, kao što se nadaladoktoricaTorres,i jedininačindasedonjihdođejezrakom.Trebalisu poletjeti do prašume na visoravni, do predivnog predjela svodopadima u koji stranci nisu mogli doći prije izuma aviona ihelikoptera.

Snakanomdaseprivuku Indijanci,vodič jeprivezaouže izmeđudva stabla i na njega objesio poklone: krunice, raznobojne krpe,zrcala i tričarijeodplastike.Sačuvao jemačete,noževe ipotrepštineodčelikazaposlije,kadpočnuistinskipregovoriirazmjenapoklona.

Te je večeri Cesar Santos nastojao radiom komunicirati sasatnikomAriostomiMauromCariasomuSantaMarijidelaLluviji,alinapravanijeradila.ProfesorLeblancješetkaologorom,bijesanzbogte nove neprilike, dok su se ostali smjenjivali, pokušavajući uzaludposlatiiliprimitiporuku.NadiajepovelaAlexanastranukakobimuispričaladajesinoć,prijenegojevojnikumorentijekomKarakawinesmjene,vidjela Indijancakakorukuje radiom.Rečedaje leglakad jezavršilo njezino stražarenje, ali nije odmah zaspala i iz svoje visećemrežemoglajevidjetiKarakaweablizuaparata.

–Dobrosigavidjela,Nadia?– Ne, jer je bilo mračno, ali jedini koji su bili na nogama u toj

smjeni bila su dva vojnika i on. Gotovo sam uvjerena da to nije bionijedanodvojnika,odvrationa.MislimdajeKarakaweosobakojujespomenuo Mauro Carias. Možda je dio plana da ne možemo tražitipomoćunuždi.

–Moramoupozorititvogatatu,ustvrdiojeAlex.CesarSantosnijeprimionovostsazanimanjem,ograničiosesamo

da ih upozori kako prije nego nekoga optuže moraju biti veomasigurniuto.Bilojemnogorazlogazbogkojihtakozastarjelaradijskaoprema poput te može zakazati. Osim toga, kakav bi razlog imaoKarakawe da ga rastavi? Ni njemu nije odgovaralo da ne mogukomunicirati. Umirio ih je rekavši da će za tri ili četiri dana stićipojačanja.

–Nismoizgubljeni,samoizolirani,zaključioje.

–AZvijer,tata?–upitalajenespokojnaNadia.–Ne znamo postoji li, kćeri. Za Indijance, naprotiv,možemo biti

uvjereni. Prije ili poslije približit će se i nadajmo se da će to biti smiroljubivimnamjerama.Bilokakobilo,dobrosmonaoružani.

–Vojnikkoji jeumro imao jepušku,nonijemunimalopomogla,protusloviomujeAlex.

– Smeo se. Odsad nadalje morat ćemo biti mnogo pažljiviji. Nažalost,samonasimašestodraslihzačuvanjestraže.

–Jaseubrajammeđuodrasle,uvjeravaojeAlex.–Dobro,aliNadiane.Onamisamomožepravitidruštvoumojoj

smjeni,odlučiojeCesarSantos.Toga je dana Nadia u blizini logora otkrila drvo urucu poda,

otkinulanekolikonjegovihplodovakojisusedoimalipoputdlakavihbadema, otvorila ih i izvukla iz njih nekoliko crvenih sjemenčica.Stisnuvši ihmeđuprstima ipomiješavši ihsmalosline,oblikovala jecrvenu smjesu gustoće sapuna, poput one kojom su se koristiliIndijanci zajedno s drugim biljnim tinkturama za ukrašavanje tijela.Nadia i Alex su oslikali zrake, krugove i točke na licu, potom supovezalipera i sjemenkeokonadlaktica.Kadsu ihugledaliTimothyBruce i Kate Cold, inzistirali su da ih slikaju, a Omayra Torres dapočešlja kovrčavudjevojčičinukosu i uresi jemajušnimorhidejama.Cesar Santos, naprotiv, nije to pozdravio: kad je vidio svoju kćerukrašenupoputdomorodačkedjeve,kaodagajepreplavilatuga.Kadse smanjila vidljivost, procijenili su da se na jednoj strani suncespremanestatinaobzoruustupajućimjestonoći; ispodsvodadrvećasunce se rijetko pojavljuje, njegov je odsjaj difuzan dok se provlačikroz prirodnu zelenu čipku. Samo katkad, ondje gdje bi palo drvo,vidjelosejasnoplavonebeskooko.Utajsatsjenevegetacijestalesuih omatati poput obruča, za nepun sat šuma će se zacrnjeti i postatigusta. Nadia je zamolila Alexa da zasvira na flauti kako bi serazonodili i nekoje vrijeme glazba, nježna i kristalna, zaposjelaprašumu. Majmunčić Boroba pratio je melodiju pomičući glavu uritmunota.CesarSantos idoktoricaOmayraTorres,čučećiuzoganj,pekli su ribe za večeru. Kate Cold, Timothy Bruce i jedan vojnikposvetili su se učvršćivanju šatorskih krila i zaštićivanju zaliha odmajmuna i mravi. Karakawe i drugi vojnik, naoružani i oprezni,stražarilisu.ProfesorLeblancdiktiraojezamislikojesumuprolazile

glavomudžepnidiktafonkojijeuvijeknosiopriruciakobimunaumpala transcendentalnamisaokoju čovječanstvone smije izgubiti, štose događalo takoučestalo da su djeca, kojoj je išaona živce, čekalapriliku da mu ukradu baterije. Otprilike nakon petnaest minutakoncerta na flauti, Borobma je pozornost iznenada promijenilažarište; majmun je počeo nemirno skakati i navlačiti odjeću svojegospodarice.UpočetkuseNadiatrudiladaseneobazirenanjega,alije životinja nije puštala na miru sve dok nije ustala. Pošto jepromotrilagustiš,pozvala jepokretomrukeAlexa,vodećigadalekood svjetlosnog kruga ognja, ne prizivajući pažnju ostalih. Psst, reče,prinoseći prst usnama. Još je ostalo nešto dnevne svjetlosti, ali segotovonisurazabiraleboje,svijetjepoprimiosiveicrnetonove.Alexje neprestano osjećao da ga promatraju otkako su otišli iz SantaMarije de la Lluvije, ali baš je večeras nestao dojam da ga uhode.Obuze ga osjećaj spokoja i sigurnosti kakav nije imao danima.Također je iščeznuoprodornimiriskoji jepratio sinoćnjevojnikovoumorstvo. Dvoje je djece s Borobom zašlo nekoliko metara međuraslinje i ondje iščekivalo, više radoznali no nespokojni. Nisu toizgovorili, no pretpostavljali su da uokolo ima Indijanaca, i da ihnamjeravajuozlijediti,većbitobiliučinili, jersučlanoviekspedicije,dobroosvijetljenilomačomulogoru,biliizloženinjihovimstrijelamaiotrovnimstrelicama.

Čekalisunečujno,ćutećikakouranjajuupamučastumaglu,kaodasuse,kadjepalanoć, izgubileuobičajenedimenzijestvarnosti.Tadaje,malo-pomalo,Alexpočeoopažatibićakojasuihokruživala,jednogpojednog.Bilisunagi,oslikaniprugamaimrljama,sperimaikožnimvrpcama privezanim o nadlaktice, šutljivi, lagani, nepomični. Unatočtomuštosusenalaziliunjihovojblizini,biloihjeteškovidjeti;takosuse savršeno stopili s prirodom da su ispali nevidljivi, poput tananihutvara.Kadsuihuspjelirazabrati,Alexjeprocijeniodaihjenajmanjedvadeset, sami muškarci, i to sa svojim primitivnim oružjem urukama.

–Aia,prošaptalajeNadiavrlotiho.Nitko nije odgovorio, ali jedva primjetan pokret među lišćem

značio jedase Indijancipribližavaju.Upolutmini ibeznaočalaAlexnijebio siguranuono što vidi, nonjegovo je srce luđački zalupalo iosjetio je kakomu krv tuče u sljepoočicama. Obuzeo ga je isti onaj

halucinantnidojamdajetoštoproživljavasankaoiuprisustvucrnogjaguaraudvorištuMauraCariasa.Postojalajesličnanapetost,kaodadogađaji protječu u staklenom mjehuriću koji bi se u svakom časumogao rasprsnuti. Opasnost je bila u zraku, kao što je to bilo i sjaguarom, no dječak se nije bojao. Nije vjerovao da mu prijete taprozračna bića koja su lebdjela među drvećem. Pomisao da izvučebodežilizovneupomoćnijemupalanapamet.Kroznjegovjemozak,naprotiv, poputmunje proletio prizor koji je godinamaprije vidio unekom filmu: susret dječaka s vanzemaljcem. Situacija koju jeproživljavaoutomtrenutkubilajeslična.Pomislioje,zapanjen,kakonebitoiskustvozamijenionizaštonasvijetu.

–Aia,ponovilajeNadia.–Aia,promrmljaojeion.Nijebiloodgovora.Djeca su čekala, ne ispuštajući jedno drugomu ruku, mirni kao

kipovi, a i Boroba je ostao nepomičan, iščekujući, kao da zna dasudjeluje u dragocjenu trenutku. Prošlo je nekoliko beskonačnihminuta i noć je pala velikom brzinom, potpuno ih zavivši u crno.Naposljetku su shvatili da su sami; Indijanci su iščeznuli jednakomlakoćomkojomsuniizčegaiskrsnuli.

–Tkosuoni?–pitaojeAlexkadsusevratiliulogor.– Trebao bi to biti narod sumaglice, nevidljivi, najudaljeniji i

najtajnovitijižiteljiAmazone.Znasedapostoje,alizapravonitkonijerazgovaraosnjima.

–Štoželeodnas?–zapitaojeAlex.–Vidjetikakvismo,možda,natuknulaje.–Tobihželioija,rečeon.–Nemojmonikomurećidasmoihvidjeli,Jaguare.– Čudno je što nas nisu napali, a nisu se ni primaknuli privučeni

darovimakojejeobjesiotvojtata,primijetiojedječak.–Mislišdasuoniubilivojnikanamotornomčamcu?–zapitalaje

Nadia.–Neznam,aliakosutobilioni,zaštonasnisudanasnapali?Te noći Alex je svoje stražarenje uz baku obavio bez straha, jer

nije oćutio miris Zvijeri, a Indijanci ga nisu zabrinjavali. Nakonneobičnog susreta s njimabio je uvjerendabi pištolji slabokoristilikadbi ih željeli napasti. Kako ćeš ciljati u ta gotovonevidljiva bića?

Indijancisuseraspršilipoputsjenaunoći,bilisuteknijemesablastikojesumoglenapastiiubitiihutrenu,adatooniineopaze.Udubinidušebiojeipakuvjerendanakanenarodasumaglicenisutakve.

DESETOPOGLAVLJE

Oteti

Sljedeći je dan protekao sporo i dosadno, s toliko kiše da nisustizali osušiti odjeću prije nego bi opet pao pljusak. Te iste noćinestalasudvavojnikazavrijemesvojesmjene,aubrzosuvidjelidanemanimotornogčamca.Ljudikojejesmrtnjihovadrugaprestrašilapobjeglisurijekom.UmalosusepobunilikadimnisudopustilidasevrateuSantaMarijudelaLluvijusprvimmotornimčamcem;nitkoimneplaćadariskirajuživot,reklisu.CesarSantosimjeodgovoriodaihupravoza toplaćaju,nisu livojnici?Odlukadapobjegnumogla ih jeskupo stajati, ali bi se radije suočili s ratnim sudom nego umrli urukama Indijanaca ili Zvijeri. Za ostatak članova ekspedicije taj jemotorničamacbiojedinamogućnostdasevrateucivilizaciju;beznjeibezradijabilisuposveizolirani.

– Indijanci znajuda smoovdje.Nemožemoostati! –uzviknuo jeprofesorLeblanc.

– Kamo kanite ići, profesore? Ako se pomaknemo, kada dođuhelikopteri, neće nas naći. Iz zraka se vidi samo zelenamasa, nikadnasnećepronaći,objasniojeCesarSantos.

–NemožemolislijeditiriječnokoritoipokušatisevratitiuSantaMarijudelaLluvijuvlastitimsnagama?–predložilajeKateCold.

– Nemoguće je to napraviti pješice. Ima previše prepreka isporednihputova,odvratiojevodič.

–Vistezatokrivi,Cold!TrebalismosesvivratitiuSantaMarijudelaLluvijukaoštosampredlagao,priklopiprofesor.

–Vrlodobro,jasamkriva.Štoćeteuvezistimučiniti?zapitalajespisateljica.

–Prijavitćuvas!Uništitćuvamkarijeru!–Moždaću jauništiti vašu,profesore,odvrationaneuzbuđujući

se.Cesar Santos ih je prekinuo rekavši da bi, umjesto što se spore,

trebalo ujediniti snage i prosuditi situaciju: Indijanci nisu imalipovjerenjainisupokazalizanimanjezadarove,ograničilisusedaihpromatraju,aliihnisunapali.

– Čini vam se malo to što su napravili onom jadnom vojniku? –zapitaojesarkastičnoLeblanc.

– Ne vjerujem da su to bili Indijanci, nije to njihov način borbe.Ako imamo sreće, ovo bi moglo biti miroljubivo pleme, odvratio jevodič.

–Aliakonemamosreće,pojestćenas,zagunđaojeantropolog.–Bilobitosavršeno,profesore.Takobistevimoglipotvrditisvoju

teorijuookrutnostiIndijanaca,rečeKate.– Dobro, dosta gluposti. Treba donijeti odluku. Ostajemo ili

odlazimo...,presjekaojefotografTimothyBrace.–Prošla sugotovo tridanaotkako jeotišaoprvimotorni čamac.

Budući da ide nizvodno i Matuwe poznaje put, već bi trebali biti uSanta Mariji de la Lluviji. Sutra, ili najviše za dva dana, doći ćehelikopterisatnikaAriosta.Letjetćedanju,takodaćemoneprestanoodržavatiupaljenulomačukakobividjelidim.Situacija jeteška,kaoštosam i rekao,alinijeozbiljna,mnogo je ljudikoji znajugdjesmo,doćićenaspotražiti,uvjeravaojeCesarSantos.

Nadiajebilamirnadržećiuzagrljajusvogmajmunčića,kaodanijerazumjelavažnostonogaštosezbivalo.Alexjenaprotivzaključiodanikad nije bio u takvoj opasnosti, čak ni kad je ostao visjeti na ElCapitanu,strmojstijenikojomsusesamonajstručnijiusudilipenjati.Danijebiouzetomprivezanzapojassvogaoca,poginuobi.

Cesar Santos je upozorio članove ekspedicije na različite kukce iživotinjeuprašumi,odtarantuladozmija,alijezaboraviospomenutimrave.Alex jeodbionositi svoje čizme,ne samo stoga što suuvijekbilevlažneizaudarale,negoizatoštosugažuljale;pretpostavljaojeda su se od vode skupile. Unatoč tomu što prve dane nije izuvaonatikače koje mu je dao Cesar Santos, stopala su mu se ispunilakrastamaiizraslinama.

– Ovo nije mjesto za osjetljiva stopala, bila je jedina primjedbanjegovebakekadjojjepokazaokrvaveporezotinenastopalima.

Njezina se ravnodušnostpretvorilaunemirkad jenjezinaunukaubovatrenimrav.Dječaknijemogaoprigušitiurlik:osjetiojekaodamu gležanj pale cigarom. Mrav je ostavio mali bijeli znak, koji je

nakon samo nekoliko minuta pocrvenio i nabreknuo poput trešnje.Bolse,sijevajući,popelauznoguinijevišemogaonapravitinikoraka.

Doktorica Omayra Torres upozorila ga je da će otrov pokazatiučinakzanekolikosatiimoratćegapodnijetibezikakvaublažavanjaosimoblogaodtoplevode.

– Nadam se da nisi alergičan, jer će inače posljedice biti vrloozbiljne,primijetilajedoktorica.

Alex to nije bio, alimu je ipak ubod upropastio dobar dio dana.Predvečer, čim se mogao osloniti na stopalo i napraviti nekolikokoraka,Nadiamu je ispričalakako je,doksuostalibili zadubljeniusvojeposlove,vidjelaKarakaweakakoprevrćekutijescjepivom.Kadje Indijanac shvatio da ga je otkrila, tako ju je grubo uhvatio zanadlakticedasujojostalitragoviprstijunakoži.Upozoriojujedaćeveomaskupoplatitiakootomeprozboriijednuriječ.Bilajeuvjerenadaćetajčovjekispunitisvojeprijetnje,noAlexjesmatraodanemogušutjeti, trebalo je upozoriti doktoricu. I djevojčica, koja je bilaushićenadoktoricomkao injezinotac iumašti ju jevećvidjelakaosvojumaćehu,željelajojjeispričatirazgovorizmeđuMauraCarfasaisatnikaAriostakoji su čuliuSantaMarijide laLluviji.Bila je idaljeuvjerenadajeKarakaweosobakojusuodredilidaizvršizlonamjerneCarfasove planove. Još joj nećemo ništa od toga reći, zahtijevao jeAlex. Čekali su prikladan trenutak kad se Karakawe udaljio kako bipecao u rijeci i predočili su situaciju Omayri Torres. Saslušala ih jeiznimnopomnjivo,pokazavšiprviputznakoveuznemirenostiotkakosu je poznavali. Čak i u najdramatičnijim trenucima njihovepustolovinetadivnaženanijegubilasmirenost; imala jedobreživcejednog samuraja. Ni ovaj put nije se uznemirila, ali je htjela znatipojedinosti. Odahnula je s olakšanjem kad je čula da je Karakaweotvoriokutije,aliipaknijesilomotvoriokapsulenabočicama.

–TasucjepivaIndijancimajedinanadazaživot.Moramoihčuvatikaoblago,reče.

–Alex i ja smopazilinaKarakawea, vjerujemoda jeon rastavioradio, alimoj tata kaže da ga bez dokaza nemožemo optužiti, rečeNadia.

– Ne opterećujmo tvoga tatu tim sumnjama, Nadia, on već imadosta problema.Nas trojemožemo osujetiti Karakawea.Ne skidajteočisnjega,djeco,zamolilaihjeOmayraTorresionisutoobećali.

Danjeprotekaobeznovosti.CesarSantosseidaljetrudiodaradioproradi,nonijeimaouspjeha.TimothyBrucejeimaoradiokojiimjeslužio za slušanjenovosti sManausa tijekomprvogdijelaputovanja,aliradiovalovinisudopiraliovakodaleko.Dosađivalisuse,jerkadbijednomuhvatilinekolikopticaidvijeribezatajdan,nijesevišeimalošto raditi; bilo je uzaludno još loviti ili pecati jer bimeso preplavilimravi ili bi se u samo nekoliko sati pokvarilo. Naposljetku je Alexmogao shvatiti mentalitet Indijanaca koji ništa nisu skupljali.Smjenjivali suseodržavajući lomačukojasedimila,kaoznakonimakoji ih budu tražili premda je, po riječima Cesara Santosa, za to jošuvijekbiloprerano.TimothyBruce je izvukao istrošensnopkarata iigralisupoker,blackjackiginrummydoknijepočelonestajatisvjetla.NisuvišeosjećaliprodornimirisZvijeri.

Nadia, Kate Cold i doktorica otišle su se oprati na rijeci i obavitinuždu; bijahu se složili da se nitko ne smije sam otputiti iz logora.Zbog najintimnijih potreba tri su žene išle zajedno, za ostalo su sesmjenjivali u parovima. Cesar Santos bi uvijek sredio da bude sOmayrom Torres što je prilično mučilo Timothyja Brucea jer je iEnglez bio očaran doktoricom. Tijekom putovanja fotografirao ju jesve dok nije odbila damu i dalje pozira, unatoč tomu što gaje KateCold upozorila da čuva film za Zvijer i Indijance. Spisateljica iKarakawe bili su jedini koji se nisu činili impresionirani mladomženom.Katejeprocijedilakakojevećprestaradazapazizgodnolice,a ta je primjedba Alexu zazvučala kao znak ljubomore, nedostojnetakooštroumneosobekaoštojenjegovabaka.ProfesorLeblanc,kojisenijemogaonatjecatiunaočitostisCesaromSantosomiliumladostis Timothyjem Bruceom, pokušao je impresionirati ženu veličinomsvoje slave i nije propuštao priliku da joj naglas pročita odlomke izsvojeknjige,ukojimajeutančineopisivaojezoviteopasnostiskojimase suočavaomedu Indijancima. Bilo joj je teško zamisliti strašljivogLeblancaodjevenogsamoudomorodačkekrpicekakoseboriprsaoprsa s Indijancima i zvijerima, lovi lukom i strijelom i preživljavausred sve sile prirodnih katastrofa, kako je pričao. Kako god bilo,nadmetanje među muškarcima iz skupine za pozornost OmayreTorresstvorilo jestanovitunapetost,kojase,kakosuprolazilisatiutjeskobnučekanjuhelikoptera,povećavala.

Alex je pogledao svoj gležanj: još ga je bolio i bio je ponešto

nateknut,alitvrdacrvenatrešnjanamjestuubodamravasmanjilase;oblog od tople vode uvelike je pomogao. Kako bi se razonodio,zgrabiojeflautuipočeosviratiomiljenikoncertsvojemajke,nježnuiromantičnu glazbu i europskog skladatelja mrtvog već više odstoljeća,alikojajezvučalauskladusprašumomštoihjeokruživala.Njegov djed Joseph Cold imao je pravo: glazba je univerzalan jezik.Čuvšiprvenote,doskakutaojeBorobaisjeodonjegovihnogupoputozbiljnakritičara,azanekolikočasakavratilaseNadiasdoktoricomiKate Cold. Djevojčica je pričekala da ostali budu zaokupljenipripremanjem logora za noć i dala je znak Alexu daje neopaziceslijedi.

–Ponovnosuovdje,Jaguare,promrmljalamujenauho.–Indijanci...?– Da, narod sumaglice.Mislim da su došli zbog glazbe. Ne pravi

bukuislijedime.Zašli su nekolikometara u gustiš, i kao što su to napravili prije,

zastali. Kolikogod da je Alex izoštravao pogled, nije nikoga mogaorazaznatimeđudrvećem:Indijancisusestopilisokolišem.Odjednomjeosjetioruke,kojesugačvrstoprimilezanadlaktice;okrenuvšise,vidio je da su Nadia i on opkoljeni. Indijanci se nisu držali naudaljenosti,kaoprošliput; sad jeAlexmogaooćutjeti slatkastimirisnjihovihtijela.Ponovnojezamijetiodasuniskegrađeimršavi,nosadsemogao uvjeriti i da su vrlo snažni, a u njihovu je ponašanju bilonečeg surovog. Je li imaopravoLeblanckad je tvrdioda sunasilni iokrutni?

–Afa,pozdraviojezapokus.Jednamujerukezačepilaustaiprijenoštojedospioshvatitišto

se događa, osjetio je kako ga podižu u zrak za gležnjeve i ispodramena. Počeo se uvijati i lupati nogama, no ruke ga nisu ispuštale.Osjetiojedagaudarajupoglavi,nijeznaodališakamailikamenom,ali je shvatio da je bolje pustiti da ga odnesu, inače će ga na koncuošamutiti ili ubiti. Pomislio je odvlače li i Nadiju. Učinilo mu se daizdaleka čuje bakin glas kako ga doziva dok su ga Indijanci nosili,zašavšiumrakpoputnoćnihduhova.

AlexanderColdosjećaoježarećeubodeugležnjuukojigajeubovatreni mrav, a koji mu je sada rukom stezao jedan od četirijuIndijanaca koji su ga odnosili. Njihovi su otmičari hitali i sa svakim

korakomdječakovosetijelogrubonjihalo;boluramenimabilajekaoda su mu ih iščašili. Svukli su mu majicu i povezali je oko glave,zaslijepivši ga i ušutkujući ga. Jedva je mogao disati, tuklo mu je uglavipokojojsugaudarali,aliserazveselioštonijeizgubiosvijest,toje značilo da ga ratnici nisu jako lupili i da ga nisu nakanili ubiti.Baremnezanekovrijeme...Činilomusedahodajupriličnodugo,doksenapokonnisuzaustavili ipustili gadapadnekaovrećakrumpira.Olakšanje u njegovim mišićima i kostima bilo je gotovo trenutno,premdamujegležanjstrašnogorio.Nijeseusudiosvućimajicukojamu jepokrivalaglavu,kakonebi izazvaonapadače,alinakonšto jemalopričekaoiništasenijezbivalo,odlučiojujepovućidolje.Nitkoga nije zaustavio. Kad su mu se oči sviknule na slabašnu svjetlostMjeseca, vidio je da je usred šume, na ležaju od humusa koji jeprekrivaotlo.UuskukruguokosebeosjetiojeprisutnostIndijanaca,premdaihnijemogaovidjetinatakoslabusvjetluibeznaočala.Sjetiosesvogšvicarskognožaitražećiga,potajicejepriniorukupojasu,alinijemogaodovršitipokret:čvrstašakazgrabilagajezazglavak.TadajezačuoNadijinglasiosjetiotankeBorobineručicenakosi. Ispustiojeusklikjerjemajmunstavioprstenačvoruguodudarca.

–Tiho,Jaguare.Ozlijeditćenas,rečedjevojčica.–Štosedogodilo?–Uplašili su se,mislili suda ćešvikati, zato su temorali odnijeti

silom.Samoželedaidemosnjima.– Kamo? Zašto? – promumljao je dječak pokušavajući sjesti.

Osjećaojedamuseuglaviorikaodajebubanj.Nadiamujepomogladaseuspraviidalapitivodeiztikvice.Očisu

mu se već prilagodile i vidio je da ga Indijanci promatraju izbliza iglasnokomentiraju,bezikakvastrahadaćeihnetkočutiisustići.Alexje pretpostavio da će ih ostatak ekspedicije tražiti, premda se nitkoneće usuditi otputiti se tako daleko u mrkloj noći. Pomisli kako ćebarem jednom njegova baka biti uplašena: kako će objasniti svomsinu Johnu daje izgubila unuka u prašumi? Koliko je mogao vidjeti,IndijancisusesNadijomophodililjubaznije,jerseonakretalameđunjima s povjerenjem. Uspravivši se, osjetio je kakomu neštomlakoklizisdesnesljepoočiceikapljenarame.Prešaojepotomeprstomipriniogausnama.

–Razbilisumiglavu,promrmljaojeuplašen.

–Pretvaraj seda teneboli, Jaguare, kao što čine istinski ratnici,upozorigaNadia.

Dječakjezaključiodatrebapokazatisrčanost:ustaojetrudećiseda ne zamijete kako mu drhte koljena, stao je najuspravnije stojemogaoiudarioseuprsakaostojevidioufilmovimaoTarzanu,dokjeistodobnobeskrajnorikaopoputKingKonga. Indijancisuuzmaknulinekolikokorakai,preneraženi,zgrabilioružje.Ponoviojeudarcepoprsima i gunđanje, ali umjesto da, uplašeni, stanu trčati, ratnici sepočeše smijati. Nadia se također smiješila, a Boroba je skakao ipokazivaozube,histeričanodsmijeha.Gromkisesmijehpojačao,nekisu Indijanci popadali na zemlju, drugi se poleđuške svalili na tlo i uzrakulamatalinogama,izpukogužitka,aostalisuoponašalidječakaurlajući kao Tarzan. Grohoti su dugo potrajali, sve dok se Alex,osjećajući se posve smiješnim, nije također zarazio smijehom.Napokon su se umirili i, brišući si suze, razmijenili prijateljskatapšanja.

Jedan od Indijanaca, koji se u polumraku činio najmanjim,najstarijim i razlikovao se okruglom pernatom krunom, jedinimukrasomnasvomgolomtijelu,otpočeojeduggovor.Nadiajeuhvatilasmisaojerjepoznavalanekolikoindijanskihjezika,ipremdajenarodsumaglice imao vlastito narječje, mnoge su riječi bile slične. Bila jeuvjerenadabisemoglasporazumijevatisnjima.Izgovoramuškarcaspernatom krunom shvatila je da govori o Rahakanariwi, duhu pticeljudožderakojujespomenuoWalimai,onahab,kakosuzvalistrance,ionekommoćnomšamanu.Iakoganijeimenovaojerbitobilovrloneuljudno,zaključilajedajeriječoWalimaiju.Oslanjajućisenariječikoje je poznavala i pokrete, djevojčica je pokazala na izrezbarenukost što ju je nosila oko vrata, vračev poklon. Muškarac koji sedoimao kao poglavica dugo je pregledavao talisman, pokazujućiznakovedivljenja ipoštovanja,potom jenastaviogovor,noovajputobraćajućiseratnicimakojisusepribližavali jedanpojedankakobidotaknuliamulet.

NakontogaIndijancisuposjedaliukruginastavilirazgovoredoksu dodavali jedni drugima komade neke kuhane mase, nešto poputkruha bez kvasca. Alex je shvatio da satima nije jeo i bio je vrlogladan; primio je svoj večernji obrok ne mareći na nečistoću i nepitajućiodčegajespravljen;njegovoprenemaganjeokohraneotišlo

je u povijest. Zatim je među ratnicima kolao životinjski mjehur usluzavomumakuoporamirisa iokusapoputocta,doksu jednoličnopjevali pjesmu kako bi prkosili utvarama koje noću uzrokujukošmare.NisuponudilibućkurišNadiji,ali subili ljubazni ipodijeliliga sAlexom,kojeganijemamiomiris, a jošmanjepomisaodadijeliistu posudu s ostalima. Sjećao se pripovijesti koju je ispričao CesarSantos o cijelom plemenu zaraženom uvlačenjem dima iz cigaretenekog novinara. Nipošto nije želio predati svoje bacile timIndijancima,čijiimseimunološkisustavnebimogaooduprijeti,aligajeNadiaupozoriladaćese,akoganeprihvati, tosmatratiuvredom.Uputila gaje daje to masato, fermentirajuće piće napravljeno odižvakanemaniokeisline,kojepijusamomuškarci.Alexjemisliodaćepovratitiodtogobjašnjenja,alisenijeusudioodbitipiće.

Od udarca po lubanji i masata dječak se bez napora preselio naplanet sa zlatnim pijeskom i šest Mjeseca na fosforescentnom nebukojejevidioudvorištuMauraCariasa.Biojetakozbunjenizatrovandanebimogaonapravitinikorak,no,srećom,nijegatrebaonapravitijer su i ratnici osjećali utjecaj likera i ubrzo polijegali po tlu hrčući.Alex je pretpostavio da neće nastaviti hodati dok se ne pojavi neštosvjetla i utješio senejasnomnadomda će gabaka sustići u svitanje.Sklupčannatlu,nesjećajućiseutvaraiznoćnihmora,vatrenihmravi,tarantula ili zmija, klonuo je u san.Nije se uzbunio ni kad je užasnimirisZvijeripreplaviozrak.

JedinikojisubilitrijezniibudnikadsepojavilaZvijerbilisuNadiai Boroba. Majmun se potpuno ukočio, kao da je bio pretvoren ukamen, aona jedospjela razabratidivovski liknaMjesečevu svjetluprije nego je od mirisa izgubila svijest. Poslije će ispričati svomprijatelju isto ono stoje rekao Otac Valdomero: bio je to stvor uljudskom obliku, uspravan, otprilike tri metra visok, snažnih rukukoje su završavale pandžama zaobljenim poput turskih sablji inerazmjernomaleglavepremaveličinitijela.Nadijisepričinilodasepomiče veoma sporo, ali kad bi poželjela Zvijer bi im svima moglarasporiti utrobu. Smrad koji je odašiljala – ili možda apsolutni užaskojijestvaraousvojihžrtava–paraliziraojepoputdroge.Prijenegose onesvijestila poželjela je viknuti ili pobjeći, ali nije moglapomaknuti nijedan mišić; u jednom osviještenom bljesku vidjela jetijelo vojnika raskoljeno u kanalu poput goveda imogla je zamisliti

stravu muškarca, njegovu nemoć i njegovu užasnu smrt. Alex seprobudio zbunjen, pokušavajući se sjetiti što se dogodilo, drhtavatijelaod sinoćnjeg čudnog likera i smradakoji je još lebdiou zraku.Vidio je Nadiju s Borobdm smotanim u krilu kako sjedi prekriženihnogu,apogledjojsegubigledajućiniušto.Dječakjedopuzaodonjezadržavajućijedvajedvicekovitlanjeuutrobi.

– Vidjela sam je, Jaguare, reče djevojčica nekimdalekim glasom,kaodajeutransu.

–Kogasividjela?––Zvijer.Bilajeovdje.Golemaje,div...Alexjeotišaoizapapratiispraznitiželudac,nakončegamujebilo

nešto lakše, unatoč tomu što mu se od zadaha u zraku vraćalamučnina. Nakon njegova povratka ratnici su bili spremni za pokret.Na svjetlu svitanja mogao ih je prvi puta dobro vidjeti. NjihovzastrašujućiizgledpodudaraosetočnosLeblancovimopisima:bilisugoli, tijela obojenih crveno, crno i zeleno, s pernatim orukvicama ikose odrezane u krug, s obrijanim gornjim dijelom lubanje, poputsvećeničketonzure.Nosilisulukoveistrijeleprivezanezaleđaimalutikvicupokrivenukomadomkože,ukojojje,kakojereklaNadia,biosmrtonosnicurarezastrijeleistrelice.Nekolikonjihnosilojedebelekolce i svi su imali ožiljke na glavi koji su vrijedili koliko i ratničkaodlikovanja: smionost i odvažnost mjerile su se tragovimapretrpljenihudaracatoljagom.

AlexjemoraoprotrestiNadijudajeotrijezni,jerjebilaošamućenasinoćnjimužasnimprizorom.Djevojčicajeratnicimauspjelaobjasnitidaje vidjela Zvijer, i oni su je pozorno slušali, ali nisu pokazivaliznakoveiznenađenja,nitiseosvrtalinamiris.

Skupinasesmjestapokrenula,hitajućiunizuizapoglavicekojegajeNadia odlučila zvatiMokarita, jer ganijemoglapitati kakomu jepravo ime. Sudeći po stanju njegove kože, zubi i izobličenimstopalima,Mokarita je biomnogo stariji no što je Alex pretpostaviokadgajevidioupolumraku,alijebiojednakookretaniizdržljivkaoidrugiratnici.Jedanodmladihmuškaracaisticaosemeđuostalima,bioje viši i krepkiji i, nasuprot drugima, obojen posve crno, osim nekevrstecrvenekrinkeokoočijuičela.

Koračao je uvijek uz poglavicu kao da je njegov zamjenik, asamomusebiobraćaosesTahama;dvojedjecedoznalojeposlijedajetonjegovapočasnatitula,jerjenajboljilovacuplemenu.

Premdasekrajolikčinionepromijenjeniminijebilonekihtočakapokojimabisemogliorijentirati,Indijancisutočnoznalikamosuseuputili.Nijednomsenisuokrenulidavideprateliihstranadjeca:znalisu da im ne preostaje drugo nego da to učine, inače bi se izgubili.Katkad se Alexu i Nadiji činilo da su sami jer je narod sumaglicenestajaouraslinju,alitajdojamnebipotrajaodugo;jednakokaoštobi iščeznuli, Indijanci bi se ponovno pojavili u bilo kojem trenutku,kaodavježbajuumijećepostajanjanevidljivima.Alex jezaključiodase ta nadarenost za nestajanje ne može pripisati samo oslikanostikojomsuseprerušili,bila je toprijesvegamentalnaaktivnost.Kakosu to činili? Prosudio je da bi trik s nevidljivosti mogao biti vrlokoristanuživotu inakanioga jenaučiti.Sljedećihdanashvatitćedanijeriječoiluzionizmu,negoonadarenostikojasepostižeuzmnogoprakseikoncentracije,kaoiprisviranjuflaute.

Brzina koraka nije se usporavala nekoliko sati; zaustavljali su sesamosvremenanavrijemenapotocimakakobisenapilivode.Alexjeosjećaoglad,alijebiozahvalanštogabaremgležanjukojigajeubomrav višeneboli. Cesar Santosmu je ispričaoda Indijanci jedukadmogu–nenužno svakogadana – i njihov je organizamnaviknutnaskladištenjeenergije;unjegovojjekući,naprotiv,hladnjakuvijekbionakrcannamirnicama, baremdokmu jemajkabila zdrava, a ako jeponekadmoraopreskočitinekojelo,tomujesmetalo.Mogaosesadasamo nasmijati potpunom preokretu svojih navada. Između ostalog,nije oprao zube ni promijenio odjeću nekoliko dana. Odlučio jeignorirati prazninu u želucu i ubiti glad ravnodušnošću. U nekolikoprilika bacio je pogled na svoj kompas i otkrio da hodaju u smjerusjeveroistoka. Hoće li netko stići i osloboditi ih? Kako bi mogaoostavljati znakove na putu? Hoće li ih vidjeti iz helikoptera? Nije seosjećaooptimistično,njihovajesituacijazaistabilaočajna.Iznenadiloga je što Nadia ne pokazuje znake umora, činilo se da se njegovaprijateljicapotpunopredalapustolovini.

Četiri ili pet sati poslije – nemoguće je mjeriti vrijeme na tommjestu – stigli su do bistre i duboke rijeke. Nastavili su obalomnekoliko milja i odjednom je pred zadivljenim Alexovim očimaizronilavrlovisokaplanina i veličanstvenivodopadkoji jepadaouzratničko urlikanje, oblikujući u podnožju beskrajan oblak pjene iprašinastevode.

–Tojerijekakojapadasneba,rečeTahama.

JEDANAESTOPOGLAVLJE

Nevidljivoselo

Mokarita, poglavica sa žutim perima, dopustio je skupini da seodmoričasakprijenegokrenunausponnaplaninu. Imaojedrveno,licekožeispucalepoputkorestabla,smirenoidobroćudno.

–Jasenemogupenjati,rečeNadiaugledavšicrnustijenu,glatkuivlažnu.

Bilo je to prvi put da ju Alex vidi kako se predaje pred nekompreprekom i suosjećao je s njom jer je i on bio uplašen, iako segodinamaveraopoplaninamaistijenamasasvojimocem. JohnColdje bio jedan od najiskusnijih i najodvažnijih penjača u SjedinjenimDržavama, sudjelovao je u slavnim ekspedicijama na gotovonedostupna mjesta, čak je nekoliko puta bio pozivan da spašavaunesrećeneljudenanajvišimaustrijskimičileanskimvrhovima.Znaojedaneposjedujevještinunihrabrostsvogaoca,jošmanjeiskustvo;također nije nikad vidio tako strmu stijenu poput ove pred njim.Penjati se uz vodopad, bez užadi i bez pomoći, bilo je gotovonemoguće.

NadiasepribližilaMokaritiipokušalamujeznakovimairiječimakojesuimbilezajedničkeobjasnitidasenijekadrapopeti.Poglavicase doimao vrlo ljutim, vikao je, gladio svoje oružje i gestikulirao.Drugi sumu se Indijancipridružili prijeteći opkolivšiNadiju.Alex jestaouzprijateljicu ipokušaoumiriti ratnikegestama,nopostigao jejedinotodajeTahamauhvatioNadijuzakosuistaojevući,povlačećijepremavodopadu,dokjeBorobamlataraošapamaicičao.Unaletunadahnuća– iliočajanja–dječak jeodriješio flautuspojasa ipočeosvirati.Indijancisuseutrenuzaustavilikaohipnotizirani;TahamajeispustioNadijuisvisuokružiliAlexa.

Kadsusenapokonsmiriliduhovi,AlexjeuvjerioNadijudajojonmože pomoći da se popne s uzetom. Ponovio joj je ono stoje tolikoputačuoodsvogaoca:prijenegolisepobijediplaninatrebapobijediti

strah.–Užasavamsevisine,Jaguare,dobijemvrtoglavicu.Svakiputkad

ulazimuočevaviončić,razbolimseodstraha...,zajecalajeNadia.–Mojtatakažedajestrahdobar,tojesustavkojimtijelozovena

uzbunu,opominjenasnaopasnost;nokatkadjeopasnostneizbježnaitadatrebazaboravitinastrah.

–Nemogu!– Nadia, slušaj me! – reče Alex, čvrsto je držeći za ramena i

prisiljavajućijedagapogledauoči.Dišiduboko,smirise.Pokazatćutikakodaupotrijebišstrah.Imajpovjerenjausebeiumene.Pomoćićutidasepopneš,učinitćemotozajedno,obećavamtito.

Umjesto bilo kakva odgovora, Nadia je zaplakala s glavom naAlexovu ramenu. Dječak nije znao što da učini, nikad nije bio takoblizu neke djevojčice. U svojim je maštarijama tisuću puta zagrlioCecilijuBurns,svojuvječnuljubav,alizapravobipobjegaoglavombezobzirakadbigaonadotaknula.CeciliaBurnsjebilatakodalekokaoda nije ni postojala: nije semogao prisjetiti njezina lica. Njegove surukeobgrlileNadijuautomatskimpokretom.Osjetio jekakomusrceudara u prsima poput stampeda bizona, ali se razbistrio shvativšiapsurdnost situacije. Bio je usred prašume, okružen bijesnimnalickanim ratnicima, s užasnutom jadnom djevojčicom u svomzagrljaju,anašto jemislio?Na ljubav!UspiosepribratiodmaknuvšiNadijukakobijeodlučnosuočiosasituacijom.

–Prestaniplakati i reciovojgospodida trebamouže,naredio jojje,pokazujućinaIndijance.Isjetisedateštititalisman.

–Walimai je rekaoda ćeme štititi od ljudi, životinja i utvara, alinijespomenuoopasnostodpadaislomljenavrata,objasnilajeNadia.

–Kao štokažemojabaka, odnečega trebaumrijeti, utješio ju jeprijateljpokušavajućisenasmiješiti.Idodao:Nisilimirekladatrebagledatisrcem?Ovojedobraprilikadatonapraviš.

NadiasesnašlaipriopćilaIndijancimadječakovumolbu.Kadsujenapokon shvatili, nekoliko se njih prihvatilo posla i vrlo su brzoizradili uže od prepletenih lijana. Kad su vidjeli da je Alex privezaokrajužetaokodjevojčičinapojasa i omotaoostatakoko svojihprsa,pokazali su veliku znatiželju. Nisu mogli ni zamisliti zbog čega bistranci radili nešto tako suludo: ako se jedan otkotrlja, povući ćeonogadrugog.

Skupina se približila vodopadu koji je slobodno padao s više odpedeset metara da bi se rasprsnuo u dojmljivu oblaku vode,okrunjenom veličanstvenomdugom. Tisuće crnih ptica prelijetalo jepreko slapa u svim smjerovima. Indijanci su pozdravili rijeku kojapadasnebamašućioružjemivičući:bilisuvećvrloblizusvogakraja.Popevši se na visoravan, osjećali su se zaštićenima od bilo kakveopasnosti.Trojicasusenačasudaljilaušumuivratilasnekolikokugli,kojesu,kadsu ihdjecaboljepogledala,bilaodbijele,guste iveomaljepljive smole. Oponašajući ih, istrljali su dlanove i stopala tomsmjesom. U dodiru s tlom humus se lijepio na smolu stvarajućinepravilanpotplat. Prvi su koraci bilimučni, ali tek što su zašli podkišicuvodopadashvatilisučemukoristismola:bilojetokaodanosiščizmeirukaviceodprianjajućegume.

Išli su uz rub lagune koju je voda ondje oblikovala i ubrzo su,mokri, doprli do slapa, čvrste vodene zavjese koju je od planineodvajalonekolikometara.Hukvodebiojetakavdasebilonemogućesporazumijevati, a nisu tomogli činiti ni znakovima jer je vidljivostbila gotovo nikakva, vodena je para pretvarala zrak u bijelu pjenu.Činilo im se da se kreću naslijepo kroz oblak. Poslušavši Nadijinunaredbu, Boroba se priljubio uz Alexovo tijelo kao veliki dlakavi itopli flaster, dok se ona kretala iza njega jer je bila pričvršćenauzetom, inače bi zaostala. Ratnici su dobro poznavali teren inapredovali polako, ali bez oklijevanja, procijenivši kamo će stavitisvako stopalo. Djeca su ih slijedila iz što veće blizine, jer je bilodovoljnodase razdvojenekolikokorakapada ihpotpuno izgube izvida. Alex je pretpostavio da ime tog plemena – narod sumaglice –potječeodtusteizmaglicekojasestvaraprisrazuvodestlom.

TajidrugivodopadiGornjegOrinocauvijekbiporazilistrance,noIndijanci su ih pretvorili u saveznike. Znali su točno kamo trebastupiti,bilojeprirodnihudubljenjailitakvihkojasuisklesalionikojisu ih zacijelo upotrebljavali stotine godina. Ti urezi u planinioblikovalisustubišteizaslapakojesepenjalodovrha.Akoneznašzanjihovo postojanje ili svoj točan položaj, nemoguće je uspeti se timglatkim, mokrim i klizavim zidovima s gromoglasnim slapom zaleđima. Jedno spoticanje i pad je završavao u sigurnoj smrti usredurnebesnepjene.

Prijenošto ih je izoliralabukaAlex jeuspiouputitiNadijudane

gleda dolje, treba se usredotočiti na ponavljanje njegovih pokretačvrstosedržećigdjeion,kaoštojeionoponašaoTahamukojijeišaoprednjima.Takođerjojjeobjasniodajeprvidiotežizbogmaglekojustvaravodaudarivšio tlo,alikakosebudupenjali, zasigurnoćebitimanje klizavo i vidljivost će biti bolja. Nadiju to nije ohrabrilo jernjezinnajgoriproblemnijebilavidljivost,negovrtoglavica.Pokušalaseneobaziratinavisinuizaglušujućihukslapa,razmišljajućikakoćesmolanarukamaistopalimapomoćidaprioneuzmokrustijenu.Užekoje ju je spajalo sAlexomdavalo joj je nešto sigurnosti, premda jebilolakopogoditikakobiihsamojedanpogrešankorakbilokogaodnjih dvoje zavitlao u prazninu. Pokušala je slijediti Alexove upute:usredotočitimozaknasljedećipokret,natočnomjestonakojetrebastaviti stopalo ili ruku, jedno po jedno, bez žurbe i ne gubeći ritam.Tek što bi se uspjela utvrditi, pažljivo bi se pomaknula tražećipukotinuiligornjuizbočinu,zatimbipipkalajednimstopalomdoknebi nabasala na drugo i tako mogla pogurnuti tijelo nekolikocentimetaranaviše.Napuklineuplaninibilesudostatnodubokedaseosloni,najvećajeopasnostbilauodvajanjutijela,trebalosepomicatipriljubljen uz stijenu. U bljesku joj je glavomprošaoBoroba: ako jeona tako užasnuta, kako lije tek nesretnom majmunu koji visi naAlexu.

Kako su se penjali, vidljivost se povećavala, ali se udaljenostizmeđu vodopada i planine smanjivala. Djeca su čula vodu sve bližeizasvojihleđa.UpravokadsuseAlexiNadiazapitalikakoćenastavitiuspon do gornjega dijela vodopada, udubljenja u stijeni skretala sunadesno.Dječakjeopipaoprstimainaišaonaravnupovršinu;tadajeosjetio kako ga hvataju za zglavak i vuku prema gore. Odgurnuo sesvom snagom i prizemljio u planinskoj špilji, gdje su se već okupiliratnici. Povukavši uže, podignuo je Nadiju koja je pala potrbuškepreko njega, otupljena od napora i užasa. Nesretni Boroba nije sepomaknuo,biojepriljubljenkaopriljepakzanjegovaleđaisleđenodužasa.Ispredotvorašpiljepadalajezbijenavodenazavjesa,krozkojusu se obrušavale crne ptice spremne da brane svoja gnijezda odupadača.AlexsedivionevjerojatnojhrabrostiprvihIndijanacakojisuse,moždauprapovijesti,usudilidoćiizabuka,pronašlinekepukotineiisklesalidruge,otkrilišpiljuiotvoriliputsvojimpotomcima.

Jama, duga i uska, nije im dopuštala da stoje, morali su ići

četveronoške ili se povlačiti po tlu. Sunčeva svjetlost probijala sebijela imliječnakroz slap, ali jeosvjetljavala tekulaz,dubljeunutrabilojemračno.Alexje,pridržavajućiNadijuiBorobuuzprsa,ugledaoTahamukakostižedonjegagestikulirajućiipokazujućinapadvode.Nije gamogao čuti, ali je shvatio da se netko otkotrljao ili zaostao.Tahama mu je pokazivao na uže i napokon je razumio da ga kaniupotrijebitikakobisespustioupotraguzanestalim.Indijanac jebiotežiodnjegaikolikogodbiookretan,nijeimaoiskustvauspašavanjuna visokoj planini. Ni on nije bio stručnjak, ali je barem pratio ocanekolikoputauriskantnimzadacima,znaoseslužitiuzetomičitaojemnogootome.Penjanjeplaninamazanjegajebilastrastusporedivajedinosnjegovomljubavljupremaflauti.DaojeznakoveIndijancimada će on poći dokle dosežu lijane. Odvezao je Nadiju i pokazaoTahamiidrugimadagaspustenizponor.

Silazak, dok je visiona laganomužetunadbezdanoms gomilomvode koja je hukala oko njega, Alexu se učinio gorim od penjanja.Vidiojeveomaslabo,ačaknijeznaonitkoseotkotrljaonigdjedagatraži. Akcija je zapravo bila beskorisna nepromišljenost, jer tko goddaje krivo zakoračio tijekom uspona, već bi dolje bio pretvoren uprah.Štobinapravionjegovotacuovimokolnostima?JohnColdprvobipomislionažrtvu,potomnasebe.JohnColdnebidopustiodabudepobijeđen, a dane isproba svamoguća sredstva.Dok su ga spuštali,Alex se napregnuo da vidi dalje od svoga nosa i diše, ali je jedvamogaootvoritiočiiosjećaojekakosumuplućapunavode.Njihaoseupraznini,molećisedauželijanenepopusti.

Odjednom je jedno njegovo stopalo nabasalo na nešto meko itrenutakpotompipaojeprstimaobličjemuškarcakojikaodajevisioninačemu.ZaprepastiosekadjeshvatiodajetopoglavicaMokarita.Prepoznao ga je po šeširu sa žutim perjem koji je još uvijek stajaočvrsto na njegovoj glavi, usprkos tomu što je nesretni starac biozakvačenkaogovedonadebelomkorijenukoje jenicalo izplanine inekimčudomzaustavilonjegovpad.Alexsenijeimaogdjepoduprijetii bojao se da će se, ako se nasloni, korijen slomiti i sunovratitiMokarituubezdan.Procijeniojedaimasamojednumogućnostdagaščepa, i bit će bolje da to napravi pomnjivo jer će mu inače ovakomokariskliznutikrozprstepoputribe.

Odgurnuo se, ljuljajući se gotovo naslijepo, i ovio se nogama i

rukama oko oborene prilike. U špilji su ratnici osjetili povlačenje itežinunaužetuipočelipažljivopotezati,vrlopolako,kakobiizbjeglidatrenjepresiječelijane,azibanjerazbijeAlexaiMokarituostijene.Momčić nije znao koliko je potrajala operacija,možda tek nekolikominuta,alinjemusečinilodasuprošlisati.Napokonjeosjetiodagahvatanekolikorukuipodižedošpilje.Indijancisumoraliupetiizsvesnage kako bi ispustio Mokaritu: obgrlio gaje nepopustljivopoputpirane.

Poglavica jeposložioperje iocrtaomuse slabašniosmijeh.Mlazkrvicuriomujeiznosaiusta,noostalosečinilonetaknutim.Indijancisu bili veoma zadivljeni spašavanjem i predavali su uže od ruke doruke s divljenjem, ali nikomu nije palo na pamet da poglavičin spaspripišemladomstrancu,negosučestitaliTahamištosetogadosjetio.OnakoizmoždenomisbolovimaAlexjepoželiodamunetkozahvali,no čak ga je i Nadia ignorirala. Sklupčavši se s Borobom u jednomkutu, nije ni bila svjesna junaštva svog prijatelja, jer je još bilatraumatiziranaodusponanaplaninu.

Ostatak putovanja bio je lakši jer se na stanovitoj udaljenosti odvode tunel otvarao namjestu gdje semoglo popeti uzmanje rizika.Posluživši se uzetom, Indijanci su podigli Mokaritu jer su mumalaksalenoge,iNadiju,jerjojjemalaksaoduh,nonaposljetkususesvinašlinavrhu.

– Nisam li ti rekao da talisman služi i za opasnosti od visine? –narugaoseAlex.

–Točno!–priznalajeNadia,uvjerenauto.PrednjimasepojaviloOkoSvijeta,kakojenarodsumaglicezvao

svoj kraj. Bio je to raj s planinama i divnim slapovima, beskrajnomšumomnapučenomživotinjama,pticamaileptirima,blagapodnebljaibezoblakakomaracakoji sukinjili unizinskimpredjelima.Udaljinisu se podizali čudni oblici poput silno visokih cilindara od crnogagranita i crvene zemlje. Svalivši se na tlu, nemoćan da se podigne,Mokarita im je pokazao sa smjernošću: To su tepuis, boravištebogova,rečetanušnimglasom.

Alex ih je smjesta prepoznao: te impresivne zaravni bile suidentične veličanstvenim tornjevima koje bijaše vidio kad sesuprotstaviocrnomjaguaruudvorištuMauraCarfasa.

–Tosunajstarijeinajzagonetnijeplaninenazemlji,reče.

–Kakoznaš?Vidiosiihprije?–pitalajeNadia.–Vidiosamihusnu,odgovoriAlex.Indijanski poglavica nije odavao da bi ga boljelo, kao stoje i

priličilo ratniku njegova ranga, ali mu je preostalo malo snage, namahovejezatvaraoočiidoimaoseonesviještenim.Alexnijeznaojesulimuslomljenekosti ili imabrojnaunutarnjanagnječenja,ali jebilojasnodanemožeustati.OslanjajućisenaNadijukaotumača,postigaojedaIndijanciimprovizirajubolesničkunosiljkuoddvijedugemotke,nekoliko poprečno postavljenih lijana i komada kore na njima.Ratnici, zbunjeni slabošću starca koji je vodio pleme već nekolikodesetljeća,slijedilisuAlexoveuputebezrasprave.Dvojicasuuhvatilakrajevenosiljkei takosunastavilihodatipolasatauzobalurijeke,avodioih jeTahama,dokMokaritanijedaoznakdasezaustavekakobisečasakodmorili.

Usponpoobroncimavodopadapotrajao jenekoliko sati i sad suveć svi bili iscrpljeni i gladni. Tahama i još dvamuškarca zašli su ušumuivratiliseubrzosnekolikoptica,jednimpasancemimajmunomkoje su ulovili strijelama.Majmun, još živ, ali paraliziran curareom;bio je dokrajčen udarcem kamena po glavi, na užas Borobe koji sepojuriosklonitipodNadijinumajicu.Upalilisuvatrutrljajućinekolikokamenova – što je Alex nastojao uzaludno dok je bio boy-scout – iispekliplijennabodennaštapove.Lovacnijeokusiomesosvoježrtve,biobi toznaklošegodgoja i lošesreće, trebao ječekatidamudrugilovac ponudi svoju. Tahama je ulovio sve osim pasanca, tako da jevečera potrajala duže vrijeme dok se ispunjavao strog protokolrazmjenjivanjajela.Kadjenapokondržaosvojobrokuruci,Alexgajeprogutao nemareći za perje i kožu koja je još prianjala uzmeso, iučiniomuseslasnim.

Još je nedostajalo nekoliko sati do zalaska sunca i na visoravni,gdje je biljni pokrov bio manje zbijen, danje je svjetlo trajalo duljenego u dolini. Nakon duga savjetovanja s Tahamom i Mokaritomskupinajeponovnopočelahodati.

Tapirawateri, selonarodasumaglice,pojaviloseodjednomusredšume,kaoda,poputsvojihžitelja,možepostatinevidljivo ilividljivoakomuseprohtije.Bilo je zaštićeno skupinomdivovskihkestenova,najvišegdrvećauprašumi,anekasudeblaimalaobujamvećioddesetmetara. Njihove su kupole pokrivale selo poput golemih kišobrana.

Tapirawateri razlikovalo se od tipičnog shabona, što je potvrdiloAlexovu slutnju da narod sumaglice nije poput ostalih Indijanaca izasigurnosuimalimalododirasdrugimamazonskimplemenima.Selose nije sastojalo od samo jedne kružne kolibe s dvorištem u sredinigdježivicijelopleme,negoodmalihprostorija,napravljenihodblata,kamenja, kolaca i slame, pokrivenih granama i grmljem, tako da sesavršenostapalosprirodom.Mogaosisenalazitiudaljenteknekolikometara, a nemati pojma da ondje postoji ljudska građevina. Alex jeshvatiodaće,ako jetakoteškorazabratizaselakkadsiusrednjega,biti nemoguće ugledati ga iz zraka, kao što bi se nesumnjivo vidioveliki okrugli krov i dvorište shabona očišćeno od raslinja. To jezacijelo bio razlog zbog kojega se narod sumaglice uspio održati upotpunoj izolaciji. Iščeznula je Alexova nada da će ih spasiti vojnihelikopteriliaviončićCesaraSantosa.

Selo je bilo jednako onako nestvarno kao i Indijanci. Bilo jenevidljivokaoikolibe,aisveostalodoimalosemutnimiliprozirnim.Ondjesupredmeti,kao iosobe,gubili točneobrise ipostojali teknaraziniopsjene.Ničućiizzraka,popututvara,ženeidjecapristizalisukakobidočekaliratnike.Bilisuniskarasta,kožesvjetlijenoIndijanciiz doline, očiju boje jantara; kretali su se s izvanrednom lakoćom,lebdeći,gotovokaodanisuodkostiikože.Jedinasuimodjećabilinatijelu naslikani crteži i nekoliko pera ili cvjetova pričvršćenih nanadlakticamailizabodenihuušima.Uplašeniizgledomdvojestranaca,malasudjecazaplakala,aženesusedržalenaudaljenostiibojažljivounatočprisutnostisvojihnaoružanihmuškaraca.

– Svući odjeću, Jaguare, zapovjedi mu Nadia dok se oslobađalakratkihhlača,majice,pačakidonjegarublja.

Alexjujeoponašaonemislećiuopćenatoštoradi.Pomisaodaseobnažiu javnostibilabigaužasnulaprijenekolikotjedana,aliovdjejebilaprirodna.Hodatiodjevenbilojenepriličnokadsusviostalibilinagi. Također mu se nije učinilo čudnim što će vidjeti tijelo svojeprijateljice,premdabiseprijebiozacrveniodaseijednaodnjegovihsestara pojavila pred njim bez odjeće. Žene i djeca odmah su seprestaliplašitiimalo-pomalostalisusepribližavati.Nikadnisuvidjeliosobe tako naročita izgleda, osobito američkog dječaka tako bijelogna nekim dijelovima tijela. Alex osjetio da s osobitom znatiželjomproučavajurazlikuuboji izmeđudijelatijelaštogaobičnopokrivaju

kupaće gaće i ostatka potamnjelog na suncu. Trljali su ga prstimakakobividjelijeliobojenigrohotomsusesmijali.

Ratnici su na tlo postavili nosiljku s Mokaritom i smjesta su jeokružili stanovnici sela. Govorili su šapćući i melodičnim tonom,oponašajući zvukove šume, kiše, vode koja se valja preko kamenjarijeka, kako je govorio Walimai. Zadivljen, Alex je opazio da možeprilično dobro razumjeti kad god se ne napreže, trebalo je slušatisrcem.

Prema Nadiji, koja je zapanjujuće lako učila jezike, riječi nisutolikovažnekadshvatišnečijenakane.

Iyomi,Mokaritinasupruga,jošstarijanoon,primaknulase.Ostalisu joj se razmaknuli s poštovanjem i ona je kleknula uz muža, bezijedne suze, mrmljajući mu riječi utjehe na uho dok su ostale ženeoblikovale krug oko njega, ozbiljne i nijeme, dajući paru potporusvojomblizinom,noneuplićućise.

Vrlo je brzo pala noć i zrak se rashladio. Obično je u shabonuuvijekpodvelikimzajedničkimkrovombionizupaljenihognjevazakuhanjeigrijanje,nouTapirawaterijujevatra,poputsvegaostaloga,bilaprikrivena.Malesuse lomačepalilesamonoću iukolibama,nakamenomoltaru, kakonebiprizvahpozornostmogućihneprijateljaili zlih duhova. Dim je sukljao kroz utore u krovu raspršujući se uzraku.NapočetkuseAlexučinilodasunastambeposloženenasumceizmeđu stabala, ali je ubrzo shvatio da su postavljene u približnokružnomobliku,poput shabona, tepovezane tunelima ili krovovimaodgrana,dajući selu jednoobraznost.Njegovi su se stanovnicimogliseliti kroz temreže tajnih staza, zaštićeni odnapada i zaklonjeni odkišeisunca.

Indijancisusegrupiralipoobiteljima,alisuadolescentnidječaciimuškarci samci živjeli izdvojeni u zajedničkoj sobi, u kojoj je bilovisećihmrežanakolcimairogožinanapodu.OndjesusmjestiliAlexa,dokjeNadiaodvedenauMokaritinoprebivalište.Indijanskipoglavicajoš se u pubertetu oženio s Iyomi, svojom doživotnom drugom, noosim nje imao je dvije mlade supruge i mnogo djece i unuka. Nijevodio računa o potomstvu, jer zapravo i nije bilo važno tko suroditelji: svasusedjecaodgajalazajedno,aštitili su ih ibrinuliseonjimačlanovisela.

Nadia je otkrila da je u naroda sumaglice uobičajeno imati

nekolikosupruga ilinekolikomuževa;nitkonijeostajaosam.Akobineki muškarac umro, njegovu djecu i supruge smjesta bi posvojionetko drugi tko bi ih mogao štititi i opskrbljivati. Tako je bilo sTahamom, koji je zacijelo bio dobar lovac, jer bio odgovoran zanekolikožena idesetakdjece.Majkapakčiji je suprugbio loš lovacmogla sije nabaviti druge muževe kako bi joj pomogli da prehranidjecu.Roditelji su običavali obećati zaudajudjevojčice čim se rode,alinijednadjevojkanijebilaprisiljenaudatise iliostatiuzmuškarcaprotivsvojevolje.Nasiljenadženamaidjecombilojetabuionajtkobigapogaziogubiojesvojuobiteljibioosuđenspavatisam,jernebibio prihvaćen ni u samačku kolibu. Jedina kazna naroda sumaglicebila je izolacija: ničega se nisu tako bojali kaomogućnosti da buduisključeni izzajednice. Inačepojamnagrade ikaznenijemedunjimapostojao;djecasuučilaoponašajućiodrasle,jerakotonisučinilabilasupredodređenadaizginu.Moralasunaučitiloviti,pecati,saditiižeti,poštovati prirodu i druge, pomagati, održavati svoj položaj u selu.Svatkojeučiovlastitimritmomiuskladusasposobnostima.

Katkad se nije rađalo dovoljno djevojčica u jednom naraštaju itada bi muškarci odlazili na duge izlete u potrazi za suprugama.Djevojkeuselumoglesupakpronaćimužaurijetkimprigodamakadsu posjećivale druga područja. Također su se miješali posvajajućiobiteljiizdrugihplemenakojasunapuštenanakonbitaka,jersasvimmala skupinanijemoglapreživjetiuprašumi. Svremenanavrijemetrebalo je objaviti rat drugom shabonu, tako bi ratnici očvrsnuli irazmjenjivali su se parovi. Bilo je vrlo tužno kad su se mladićiopraštali kako bi otišli živjeti u drugo pleme, jer bi se vrlo rijetkovraćaliuposjetsvojojobitelji.Narodsumaglice ljubomorno ječuvaotajnu svoga sela kako bi se obranio od napada i običaja stranaca.Živjelisunaistinačintisućegodinainisuseželjelimijenjati.

U unutrašnjosti koliba bilo je malo toga: viseće mreže, tikvice,kamenesjekire,noževiodzubiilipandža,nekolikodomaćihživotinjakoje su pripadale zajednici i ulazile i izlazile kako im drago. Usamačkoj spavaonici čuvali su se lukovi, strijele, puhaljke i strelice.Nije bilo nikakva beskorisnog ili umjetničkog predmeta, samo onoosnovno za puko preživljavanje, a ostatak je priskrbljivala priroda.AlexanderColdnijevidionijedanpredmetodmetalakojibiupućivaona vezu s vanjskim svijetom i sjetio se da narod sumaglice nije

dotaknuodarovekoje jeobjesioCesarSantoskakobi ihprivukao.Utomesusetakođerrazlikovalioddrugihplemenaregije,kojasujednopojednopodleglapohlepizačelikomidrugimdobrimastranaca.

Kad se spustila temperatura, Alex je odjenuo svoju odjeću, no idaljejedrhturio.Vidiojedanoćunjegovidrugoviunastambispavajudva po dva u visećimmrežama ili nagomilani na tlu da bi održavalitoplinu, no on je dolazio iz kulture u kojoj se tjelesni kontaktmeđumuškarcimanetolerira;muškarcisedotičusamopriizljevimanasiljaili najgrubljim sportovima. Legao je sam u jedan kut osjećajući sebeznačajnim,manjimodbuhe.Tamala ljudska skupinaumajušnomprašumskom selu bijaše nevidljiva u beskonačnom zvjezdanomprostoru.Njihovoježivotnovrijemeubeskrajubilomanjeoddjelićasekunde.Ilimoždauopćenepostoje,moždasuljudskabića,planetiisve što pripada Stvaranju svijeta, snovi... opsjene. Nasmiješio seponizno,sjetivšisekakojejošprijesamonekolikodanavjerovaodajesredištesvijeta.Bilomujehladnoibiojegladan,pretpostaviojedaćenoćbitivrloduga,aliunepunihpetminutazaspaojekaodajepodanestezijom.

Probudiosesklupčannaslamnatojprostircinatlu,stisnutizmeđudva krepka ratnika koji su hrkali i dahtali mu na uho, kao što jeobičavao činiti njegov pas Poncho. Otresao se s teškoćom rukuIndijanacaineprimjetnoustao,alinijebašstigaodaleko,jerseprekopraga prepriječila debela zmija dulja od dva metra. Stao jeokamenjen, ne usuđujući se napraviti korak unatoč tomu što gmaznije pokazivao znakove života: bio je mrtav ili usnuo. Ubrzo su seIndijanci prenuli iz sna i počeli sa svojim aktivnostima u najvećemspokoju,prelazećiprekozmijeneobraćajući jojpozornost.Bila jetoudomaćena boa constrictor, čija je zadaća bila tamanjenje miševa,šišmiša,škorpionaiplašenjeotrovnihzmija.Unarodusumaglicebilojemnogomaskota:majmuni koji su odgajani uz djecu, psići koje sužene dojile kao i svoje potomstvo, tukani, papagaji, iguane, pa čak ižutioronuli,bezopasnijaguar,kojiješepaonajednušapu.Boe,dobrohranjene i uglavnom obamrle, bile su pogodne za igranje s djecom.Alex jepomislio kakobi sretnabilanjegova sestraNicoleusredoveegzotičnepripitomljenefaune.

Dobardiodanaotišaojenapripremuslavljakakobiseproslaviopovratakratnika iposjetdvijubijelihduša,kakosuprozvaliNadiju i

Alexa.Sudjelovalisusviosimjednogamuškarcakojijeostaosjeditinajednome kraju sela, odvojen od ostalih. Indijanac je obavljao obredpročišćenja – unokaimu– obveznog kad se ubije drugo ljudsko biće.Alex je doznao da se unokaimu sastoji od potpuna posta, šutnje inepokretnostitijekomnekolikodana,takoćeduhpreminulogakojijepobjegao kroz nosnice truplamalo-pomalo ispustiti prsnu ubojičinukost uz koju se prilijepio. Ako osoba koja je ubila jede neku hranu,utvara njegove žrtve se deblja i naposljetku će ga njegova težinasmrskati. Pred nepokretnim ratnikom u unokaimu bila je dugabambusovapuhaljkaukrašenačudnimsimbolima,istovjetnimkaonaotrovnojstrelicikojajeprošlakrozsrcevojnikazavrijemeputovanjaekspedicijerijekom.

Nekisusemuškarci,predvođeniTahamom,otputiliuloviribolov,dok je nekoliko žena otišlo potražiti kukuruz i banane u malimpovrtnjacima prikrivenim u šumi, a drugi su se posvetili mljevenjumanioke.Najmanjadjecaskupljalasumraveidrugekukcekakobiihkuhali;većasukupilaoraheivoće,drugasepenjalasnevjerojatnomokretnošću na stabla kako bi izvukli med iz saća, jedinog izvorašećerauprašumi.Čimsumoglastajati,djecasuseučilaverati,bilasusposobna trčati po najvišim granama drveća ne gubeći ravnotežu.Samogledajućiihkakovisenavelikojvisini,poputmajmuna,Nadiajeosjećalavrtoglavicu.

PružilisuAlexukošaru,podučiligakakodajeprivežedamuvisisglave i pokazalimu da slijedi drugemladiće svoje dobi. Pješačili supriličnodugo šumom,prešli rijekupridržavajući se za šibe i lijane, istiglidovitkihpalmičijasudeblabilabodljikavazbogoštratrnja.Podkrošnjama, na više od petnaest metara visine, blistali su grozdovižutogvoćanalikbreskvama.Mladićisupričvrstilinekolikokolacadanaprave dva čvrsta križa, jedan postavili oko debla, a nad njegapostavili drugi. Jedan se mladić uzverao na prvi križ, gurnuo drugipremagore,popeosenanjega, ispružio rukukakobipodignuokrižnavišeitakosepenjaodovrha,okretanpoputtrapezista.Alexječuozatakvepothvate,alisvedoktonijevidio,nijemogaopojmitikakosemožešpenjati,adatetrnjeneozlijedi.OdozgojeIndijanacbaciovoće,koje su pokupili u košare. Poslije su ga žene iz sela samljele ipomiješale s bananomkakobi napravile čorbu, vrlo cijenjenumeđunarodom sumaglice. Unatoč tomu što su svi bili zaposleni s

pripremama, vladala je opuštena i slavljenička atmosfera. Nitko senije žurio i bilo je vremenau izobilju da se satima veselonamačuurijeci.Dokjegackaosdrugimmladićima,AlexanderColdjepomisliokakomusenikadasvijetnijepričinjaotakolijepimikakonikadvišenećebititakoslobodan.NakondugakupanjadjevojkeTapirawaterijapripremile su biljne boje različitih boja i ukrasile sve članoveplemena,uključujućiibebe,zamršenimcrtežima.Umeđuvremenusustarijimuškarcisamljeliipomiješalilistoveikoreraznogdrvećakakobidobiliyopo,čarobniobredniprah.

DVANAESTOPOGLAVLJE

Inicijacijskiobred

Slavlje je počelo poslije podne i potrajalo cijelu noć. Indijanci,obojeni od glave do pete, pjevali su, plesali i jeli dok se ne nasitiše.BilobineuljudnodauzvanikodbijeponuđenojeloilipićepasuAlexiNadia,oponašajućidruge,napunilitrbuhdokihnijepočelotjeratinapovraćanje,štosesmatraloznakomveomadobraponašanja.Djecasutrčala s velikim leptirima i fosforescentnimskarabejimaupletenimudugekose.Žene,ukrašenekrijesnicama,orhidejamaiperjemizaušijuteštapićimaprobodenimkrozusne,počelesuproslavurazdvojivšisena dvije strane, jedne nasuprot drugima, pjevajući u prijateljskomnadmetanju. Potom su na ples pozvale muškarce, nadahnutepokretima životinja kad se sparuju tijekom kišnog razdoblja.Naposljetku su muškarci istupili naprijed, prvo se vrteći u krugoponašajući majmune, jaguare i kajmane, zatim su izvelidemonstraciju snage i vještine vitlajući oružjem i izvodeći ukrasneskokove. Nadiji i Alexu se vrtjelo u glavi, bili su ošamućenipredstavom, tamtamom bubnjeva, pjesmama, povicima, glasovimaprašumeokonjih.

Mokaritajeležaousredištusela,gdjejeprimaoobrednepozdravesvih nazočnih. Premda je ispijao male gutljaje masata, nije mogaookusitijelo.Drugistarac,naglasukaoiscjelitelj,pojavioseprednjimpokrivenkoromodsasušenablataismolomnakojusumuprilijepilibijela pera, koja su mu davala izgled čudne, netom rođene ptice.Iscjeliteljjedugoposkakivaoiurlikaokakobiprestraviozloduhekojisuušliupoglavičinotijelo.Potommujeisisavaonekedijeloveželucaiprsa uz mimiku kao da udiše zlu volju daleko je pljujući. Uz to jeprotrljaoumirućegsmjesomparanarjja,biljkekojaseupotrebljavauAmazonizaliječenjerana;noMokaritineranenisubilevidljiveilijeknije imaonikakvaučinka.Alex jepretpostaviodasepripaduprobionekipoglavičinunutarnjiorgan,moždajetra, jer je,kakosuprolazili

sati, starac postajao sve slabiji i slabiji, dok mu je mlaz krvi curioizmeđuusana.

U svitanje jeMokaritapozvaok sebiNadiju iAlexa i s onomalopreostalihsnagaobjasnioimjedasuonijedinistrancikojisukročiliuTapirawateriodosnutkasela.

–Dušenaroda sumaglice i našihpredakaobitavajuovdje.Nahabgovorelažiineznajuzapravdu,moglibiuprljatinašeduše,reče.

Bili supozvani,nadodao je,premauputamavelikogšamana,kojiih je upozorio da jeNadia predodređena da im pomogne.Nije znaokakvu ulogu igra Alex u događajima koji će doći, ali budući dajedjevojčičindrug,ionjedobrodošaouTapirawateri.Djecasushvatilada se to odnosi na Walimaija i na njegovo proročanstvo oRahakanariwi.

–KakavoblikpoprimaRahakanariwa?–pitaojeAlex.– Mnoge oblike. To je ptica krvopija. Nije ljudskoga porijekla,

ponaša se kao bezumnik, nikad se ne zna što će napraviti, uvijek ježednakrvi,ljutiseikažnjava,objasniojeMokarita.

–Vidjelistevelikepticekojeblistaju?–pitaojeAlex.–Vidjelismopticekojepravebukuivjetar,alioninasnisuvidjeli.

ZnamodanisuRahakanariwapremdaimveomanalikuju,tosupticenahaba.Letesamodanju,nikadanoću,zatomoramobitipažljivikadpalimovatru,kakopticanebividjeladim.Zatoživimoskriveni.Zatosmonevidljivnarod,objasniojeMokarita.

– Nahab će doći prije ili poslije, to je neizbježno. Što će tadanapravitinarodsumaglice?

–MojesevrijemeuOkuSvijetabližikraju.Poglavicakojićedoćiposlijemenemoratćeodlučiti,odvratiojeizmoreniMokarita.

Mokarita je umro u svitanje. Zbor žalopojki potresao jeTapirawateri satima: nitko se nije mogao sjetiti vremena koje jeprethodilo tompoglavici koji jemnogadesetljeća vodiopleme. Žutaperjanica,simbolnjegovaautoriteta,položenajenapostoljedokseneodredinasljednik,umeđuvremenusenarodsumagliceodrekaosvojihukrasa iprekrili suseblatom,ugljenomipepelomuznakžalovanja.Vladaojeveliknespokoj,jersuvjerovalidasesmrtrijetkopojavljujeiz prirodnih razloga, uglavnom joj je uzrok neprijatelj koji jeupotrijebiočarolijukakobinanioštetu.Mrtvačevseduhmožesmiritipronalaženjem i uklanjanjem neprijatelja, inače utvara ostaje na

svijetudodijavajućiživima.Ako jeneprijatelj izdrugogaplemena, tomože dovesti do bitke, ali ako je iz istoga sela, može se ubiti –simbolično prikladnim obredom. Ratnici koji su proveli noć pijućimasato bili su veoma uzbuđeni pri pomisli da bi mogli svladatineprijatelja koji je prouzročio Mokaritinu smrt. Otkriti ga i porazitibilojepitanječasti.Nijedannijegorioodželjedaganaslijedijermeđunjima nije bilo hijerarhije, nijedan čovjek nije bio važniji od onogdrugog, poglavica je samo imaovišeobveza.Mokaritunisupoštivalizbognjegovazapovjednogpoložaja,negostogaštojebiovrlostar,ato je značilo da ima više iskustva i spoznaja. Muškarci, opijeni iraspaljeni,učasusumoglipostatinasilni.

–MislimdajedošaotrenutakdapozovemoWalimaija,prošaptalajeNadiaAlexu.

Povuklasenajedankrajsela,skinulaamuletsvrataipočelaunjpuhati.Oštro graktanje koje je odašiljala isklesanakost zazvučalo ječudno na tom mjestu. Nadia je pretpostavila da će biti dovoljnoupotrijebiti talismankakobiseWalimaipojaviočarolijom,alikolikogodonapuhala,šamansenijeprikazivao.

Sljedećih sati napetost se u selu povećavala. Jedan je ratniknasrnuonaTahamu,aovajmu jeuzvratioudarcemtoljagepoglavi,nakon čega je ostao krvareći ispružen na tlu; moralo se uplestinekoliko muškaraca kako bi razdvojili i smirili uspaljene ratnike.Naposljetku su odlučili riješiti sukob pomoću yopa, zelenog praha,koji,kaoimasato,upotrebljavajusamomuževi.Podijelilisusedvapodva, svaki par opskrbljen dugom, šupljom i na vrhu izrezbarenomtrskomkroz koju su puhali prah jedni drugima izravno u nos. Yopoprodiredomozgasilinomudarcamaljemičovjekpadaunatragvičućiodbola,potompočinjepovraćati,poskakivatiigunđati,ipriviđajumusevizijedokmuzelenasluzizlazikroznosnuiusnušupljinu.Tonijebašugodanprizor,alisusenjimekoristilikakobiseprenijeliusvijetduhova.Nekisusemuškarcipretvoriliuzloduhe,drugisupreuzimalidušerazličitihživotinja,nekisuproricalibudućnost,alinijednomusenijepojavilaMokaritinautvarakakobiodredilanasljednika.

AlexiNadiasunaslutilidaćetocarstvoduhovazavršitinasiljemibilo im je draže stajati po strani i biti nečujni, nadajući se da ih senitko neće sjetiti. Nisu imali sreće jer je iznenada jedan od ratnikaimao viziju da jeMokaritin neprijatelj, uzročnik njegova preminuća,

stranidječak.U času su seostalipridružili kakobikaznilinavodnogpoglavičina ubojicu i isukavši toljage, pojurili su za Alexom. To nijebio trenutak da misli na flautu kao sredstvo za smirivanje duhova;dječak se poput gazele dao u trk. Njegova je jedina prednost biloočajanje kojemu je davalo krila i to što njegovi progonitelji nisu unajboljoj kondiciji. Zatrovani su se Indijanci spoticali, gurkali i umetežuudaralipalicamajednidruge,doksuženeidjecatrčaliuokolobodreći ih.Alexpomislidajedošaočasnjegovesmrti imajčinaslikapoputmunjeprošlamujeglavomdokjetrčaoitrčaopremašumi.

Američki dječak nije se mogao natjecati u brzini i vještini sdomorodačkim ratnicima, no oni su bili drogirani i padali su putem,jedanpojedan.Naposljetkuseuspiosklonitipodnekodrvo,dahćućimalaksao.Kad jevećpovjerovaoda jenasigurnom,shvatio jedasugaopkolili,iprijenegojemogaoopetpotrčati,ženeizplemenasuganapale.Smijalesuse,kaodajeulovitigabilatekdosadnašala,alisugačvrstozavezalei,premdajelamataorukamainogama,zajednosuga odvukle natrag u Tapirawateri privezavši ga za drvo. Više gajedjevojaka škakljalo, a druge su mu trpale komade voća u usta, nounatočtojpažnjiostavilesupovezečvrstozauzlane.Dotad jeučinakyopapočeoslabjetiimalo-pomalomuškarcisunapuštalisvojevizijeiiscrpljenisevraćaliustvarnost.Proćićenekolikosatiprijenegovratebistrinuduhaisnagu.

Alex,kojegajeboljelojersugavuklipotluiosjećaoseponiženimzbogruganjažena,sjetiose jezovitihpripovijestiprofesoraLudovicaLeblanca.Ako jenjegova teorijabila točna,pojest će ga.A što će sedogoditisNadijom?Osjećaoseodgovornimzanju,najgoreještoihjenjegovaflautadovelautunevolju;njegovaprijateljicanijezavrijediladaskončapečenakaobožićnipuran.Pomisliojekakobiufilmovimairomanima to bio trenutak kad stižu helikopteri kako bi ga spasili ipogledaojeunebobeznade,jerustvarnomživotuhelikopterinikadnestižunavrijeme.UmeđuvremenuseNadiapribližilastablu,anitkojenijezaustaviojernijedanratniknijemogaopretpostavitidabiimsejednadjevojkausudilaprkositi.AlexiNadiasuprvenoćikadjepalatemperatura navukli odjeću, a kako je narod sumaglice već bionaviknutdaihvidiodjevene,nisuosjećalipotrebudajeskinu.Alexjenosiopojaszakojimsuvisjelinjegovaflauta,kompasinož,kojimseposlužilaNadiadagaoslobodi.Ufilmovimajetakođerdovoljanjedan

pokretkakobisepresjeklouže,alijeNadiatrebalapriličnodugopilitikožnevrpcekojimajebiopričvršćenzapostolje,dokseonznojioodnestrpljenja.Djeca i neke žene iz plemena primaknuli su se kako bividjeli što čini, začuđeni njezinom odvažnošću, ali je ona takosamouvjereno nastupila, lamatajući nožem pred nosovimaznatiželjnika, da se nitko nije uplitao, i za deset minuta Alex je bioslobodan.Dvojeprijateljapočelojekradomuzmicatineusuđujućisepotrčatikakonebiprivuklipozornostratnika.Tojebiotrenutakkadbiimumijećenevidljivostibiloveomakorisno.

Mladistrancinisustigliveomadaleko, jerjeWalimaiušaouselo.Stari se vrač pojavio sa svojom zbirkom vrećica obješenih o štap,svojim kratkim kopljem i valjčićem od kvarca koji je zvučao poputzvečke. Sadržavao je kamenčiće pokupljene s mjesta na koje jeudarilamunja, to je bio simbol iscjelitelja i šamana i predstavljao jemoćOcaSunca.Dolaziojeudruštvumladedjevojkečijajekosapoputcrnogplaštavisjeladopojasa,počupanihobrva,sogrlicamaodzrnacai nekoliko izdjeljenih štapića probodenih kroz obraze i nos. Bila jevrlo lijepa i doimala se veselom, a premda nije rekla ni riječi,neprestano se smiješila. Alex je shvatio da je to šamanova supruga-anđeo ioduševiosestojesadamoževidjeti, to jeznačilodaseneštootvorilo u njegovu poimanju ili njegovoj intuiciji. Kao što gajepodučila Nadia: trebalo je gledati srcem. Ona mu je ispričala da jeWalimai prijemnogo godina, kad je još biomlad, bio prisiljen ubitidjevojku, ranivši je svojim otrovnim bodežom kako bi je oslobodioropstva. To što je učinio nije bio zločin, nego usluga, no ipakmu senjezinadušapripilauzprsa.Walimaijepobjegaounajdubljuprašumunosećidjevojčinudušuonamogdjejenitkovišenikadnećemoćinaći.Ondjejeobavioobvezneritualepročišćenja,postainepokretnosti.Nona putovanju se on i žena bijahu zaljubili i kad je jednom završenritualunokaimii,njezinseduhnijehtiooprostitiivišejevoljelaostatina ovome svijetu uz čovjeka kojega voli. To se zbilo prije gotovojednogstoljećaiotadjeuvijekpratilaWalimaijačekajućitrenutakkadćeseionpretvoritiuduhaimoćipoletjetisnjom.

WalimaijevaprisutnostolakšalajenapetostuTapirawa-terijuiistiratnicikojisumaločasbilispremnima-sakriratiAlexasadsusepremanjemuophodili ljubazno.Pleme je velikog šamanapoštivalo i bojaloga se, jer je posjedovao nadnaravan dar tumačenja znakova. Svi su

sanjaliiimalivizije,alisamoodabrani,poputWalimaija,putovalisuusvijetvišihduhova,gdjesuučiliznačenjevizija imoglivoditiostale imijenjatitokprirodnihnesreća.

Starac je objavio da dječak ima dušu crnoga jaguara, sveteživotinje, i da je došao iz velike daljine kako bi pomogao narodusumaglice. Objasnio je da su ovo veoma čudna vremena, vremena ukojima je granica između ovdašnjeg i ondašnjeg svijeta mutna,vremenaukojimaihRahakanariwamožesveproždrijeti.Podsjetioihjenapostojanjenahaba,kojejevećinapoznavalasamoizpričaštosuihpripovijedalanjihovabraćaizdrugihplemenaiznizinskihkrajeva.Ratnici Tapirawa-terija danima su motrili ekspediciju InternationalGeographica,alinitkoodnjihnijerazumiodjelaniobičajetihčudnihstranaca.Walimai,kojijekrozstoljećesvogaživotamnogotogavidio,ispričaoimjeonostojeznao.

–Nahabkaodasumrtvi,dušaimjepobjeglaizgrudi,reče.Nahabne znaju baš ništa, ne mogu prikovati ribu kopljem, niti strelicompogoditimajmuna,nitiseuzveratiuzdrvo.Nehodajuodjeveniuzraki svjetlost, poput nas, nego nose smrdljivu odjeću. Ne kupaju se urijeci, ne poznaju pravila lijepa ponašanja ili uljudnosti, ne dijele sdrugima svoju kuću, svoje jelo, svoju djecu ili svoje žene. Imajumekane kosti i dovoljan je slab udarac toljagom da im se razbijelubanja. Ubijaju životinje i ne jedu ih, ostavljaju ih na tlu da strunu.Kudagodprođu,ostavljajuzasobomtragsmećaiotrova,čakiuvodi.Nahabsu toliko ludidapokušavajuodnijetikamenje s tla,pijesak izrijekaidrvećeizšume.Nekiželezemlju.Reklismoimdaseprašumanemoženatovaritinaleđapoputmrtvogtapira,alineslušaju.Govorenamosvojimbogovimaineželeslušationašima.Nezasitnisu,poputkajmana.Tesamstrahotevidiovlastitimočimaičuovlastitimušimaidotaknuovlastitimrukama.

–Nikadnećemodopustiti da ti zlodusi dođudoOka Svijeta, ubitćemoihsvojimstrelicamaistrijelamakadsepopnuuzvodopad,kaošto smo napravili sa svim strancima koji su to pokušali prije, još odvremenadjedovanašihdjedova,objaviojeTahama.

– Ipak će doći. Nahab imaju ptice od buke i vjetra, mogu letjetiiznad planina. Doći će jer žele kamenje i drveće i zemlju, prekinuogajeAlex.

–Točno,priznaojeWalimai.

–Nahabtakođermoguubijatibolestima.Mnogasuplemenatakoumrla,alinarodsumaglicemožesespasiti,rečeNadia.

–Ova djevojčica bojemeda zna što govori, trebamo je poslušati.Rahakanariwa običava poprimiti oblik smrtnih bolesti, uvjeravao jeWalimai.

– Ona je moćnija od Rahakanariwe? – zapitao je u nevjericiTahama.

– Ja nisam, ali postoji žena koja je vrlomoćna. Ona ima cjepivakojimasemoguizbjećiepidemije,rečeNadia.

DjevojčicaiAlexprovelisuidućisatnastojećiuvjeritiIndijancedanisu svi nahab zlokobni zlodusi, postoje oni koji su prijatelji, poputdoktorice Omayre Torres. Jezičnim ograničenjima pridružile su sekulturne razlike.Kakoda imobjasneod čega se sastoji cjepivo?Onisaminisutoposverazumjeli,takodasuseodlučilikazatiimdajeriječovrlosnažnojčaroliji.

– Jedini je spas da ta žena dođe i cijepi cijeli narod sumaglice,tumačila je Nadia. Tako vam nahab ili Rahakanariwa žedni krvi,makaridošli,nećemoćinaškoditibolestima.

–Mogu nam prijetiti na druge načine. Onda ćemo krenuti u rat,potvrdiojeTahama.

–Ratprotivnahablošajeideja...,usudilaserećiNadia.–Novićepoglavicamoratiodlučiti,zaključiojeTahama.WalimaijepreuzeopredvođenjepogrebnihobredazaMokarituu

skladusnajdrevnijimtradicijama.Unatočopasnostidaćeihvidjetiizzraka,Indijancisuupalilivelikioganjkakobispalili tijelo isatimajeplamen proždirao poglavičine ostatke dok su žitelji sela žalili zbognjegova odlaska. Walimai je priredio čarobni napitak, moćnuajahuascu, koja će pomoći muškarcima iz plemena da pogledajudubokousvojasrca.Mladisustrancibilipozvanijersutrebaliispunitijunačku zadaću, najvažniju u njihovu životu, za koju ne samo da sutrebalipomoćbogovanegosutrebaliupoznatiivlastitesnage.Nisuseusudiliodbitipremdajeokustoganapitkabioodvratan,itrebalisusesilno potruditi kako bi ga progutali i zadržali u želucu. Učinke suosjetili tekmnogoposlije, kad se iznenada tlopodnjihovimnogamaraspalo, a nebo ispunilo geometrijskim likovima i sjajnim bojama,njihovasetijelapočelavrtjetiirastapati,ispopalaihjepanikasvedoposljednjestaniceutijelu.Upravokadsumislilidastižesmrt,osjetili

sukako ih jeneštogurnulovrtoglavombrzinomkrozbrojnesvijetleprostorije i odjednom su se otvorila vrata kraljevstva totemskihbogova,zapovijedajućiimdauđu.

Alex je osjetio kako mu se produljuju ekstremiteti i neka ga ježarkatoplinaoblila iznutra.Pogledaojesvojerukeividiodviješapekoje završavaju oštrim pandžama. Otvorio je usta kako bi zazvao, astrašna jerikaniknula iznjegoveutrobe.Vidio jedasepreobraziouvelikumačku,crnu i sjajnu:veličanstvenogmužjaka jaguaraštogajevidio u dvorištu Maura Cariasa. Životinja nije bila u njemu, ni on uživotinji, nego su se oboje stapali u jedno jedino biće; oboje su bilidječakizvijeristodobno.Alexjenapravionekolikokorakaistežućise,isprobavajućisvojemišiće,ishvatiojedaposjedujejaguarovulakoću,brzinu i snagu. Potrčao je u velikim mačjim skokovima šumom,opsjedannekomnadnaravnomenergijom.Jednimskokomuzveraosena granu stabla i odande, dok je sporo zrakom pomicao crni rep,promatrao krajolik svojim zlatnim očima. Znao je da je moćan,zastrašujući,osamljen,nepobjediv,kraljjužnoameričkeprašume.Nijebilotakojeziveživotinjepoputnjega.

Nadiaseuzdiglananeboizanekolikotrenutakaizgubilastrahodvisinekojijujeoduvijektištao.Njezinamoćnakrilaženkeorlajedvasusepomicala;hladni ju jezrakodržavao idostajao je laganpokretda promijeni smjer ili brzinu putovanja. Letjela je na velikoj visini,mirna, ravnodušna, nezainteresirana, promatrajući daleko doljezemljubez radoznalosti.Odozgosu sevidjeliprašuma i ravnivrhovitepuisa, mnogi od njih pokriveni oblacima kao da su okrunjenipjenom;vidjela je takođerslabistupdima lomačenakojojsugorjeliostacipoglaviceMokarite.Nošenvjetrom,oraojebiojednakoonakonepobjediv kao što je to jaguar bio na zemlji: ništa ga nije moglodosegnuti. Djevojčica-ptica napravila je nekoliko olimpijskih okretaprelijećućiOkoSvijeta,odozgopromatrajućiživotIndijanaca.Perananjezinoj glavi nakostriješila su se poput stotinu antena, hvatajućitoplinusunca,prostranostvjetra,dramatičnuemocijuvisine.Znalajeda je ona zaštitnica tih Indijanaca, majka-orao naroda sumaglice.LetjelajenadselomTapirawateriisjenanjezinihveličanstvenihkrilaprekrila je poput plašta gotovo nevidljive krovove malih nastambaskrivenih u šumi. Naposljetku se velika ptica uputila prema vrhutepuija, najviše planine, u čijem su gnijezdu, izloženom svim

vjetrovima,sjalatrikristalnajaja.Sutradan ujutro, kad su se djeca vratila iz svijeta totemskih

životinja,ispripovijedalasusvojaiskustva.–Štoznačetatrijaja?–pitaojeAlex.–Ne znam, ali su veomavažna.Ta jajanisumoja, Jaguare, ali ih

moramdobavitidabihspasilanarodsumaglice.–Nerazumijem.KakvevezeimajutajajasIndijancima?– Stvarno ne znam, ali mislim da imaju velike veze s njima...,

odvratilajeNadiazbunjenakaoion.Kad su se smlačile žerave pogrebne lomače,Mokaritina supruga

Iyomiodvojilajekalciniranekosti,samljelaihkamenompretvorivšiihufiniprahipomiješalasvodomizelenombananomkakobinapravilajuhu.Tikvicastomsivomtekućinomprelazilajeodrukedorukeisvi,čakidjeca,otpilisugutljaj.Potomsuzakopalitikvicuipoglavičinojeime zaboravljeno da ga nikad više nitko ne izgovori. Sjećanje načovjeka te na djeliće njegove hrabrosti i mudrosti koji su ostali upepelu prešli su na potomke i prijatelje. Tako će jedan njegov diouvijekostatimeđuživima.NadijiiAlexutakođersudalidaotpijujuhuod kostiju, kao neku vrstu krštenja: sad su pripadali plemenu.Prinijevši je usnama, dječak se sjetio da je čitao o nekoj bolestiuzrokovanoj jedenjem mozga predaka. Zatvorio je oči i ispio spoštovanjem.

Kad je jednom zaključen pogrebni obred,Walimai je zapovjedioplemenudaodaberenovogpoglavicu.Uskladustradicijom,samosumuškarcimogli težiti tom položaju, ali jeWalimai objasnio da ovogputa treba odabrati s krajnjom razboritošću, jer žive u vrlo čudnimvremenima koja iziskuju poglavicu kadrog da razumije zagonetkedrugih svjetova, sporazumijeva se s bogovima i drži Rahakanariwupodnadzorom.Rekao jedajesadvrijemešestMjesecananebeskomsvodu, vrijeme kad su bogovi prisiljeni napustiti svoje boravište. Prispomenu bogova Indijanci su prinijeli ruke glavama i stali se njihatinaprijed-natrag, jednolično pjevajući nešto što je u Nadijinim iAlexovimušimazazvučalopoputmolitve.

– Svi u Tapirawateriju, uključujući djecu, trebaju sudjelovati uizborunovogpoglavice,uputiojeplemeWalimai.

Cijeli jedanplemepredlagalokandidate ipregovaralo.UsumraksuNadia i Alex usnuli, iscrpljeni, gladni i dosađujući se. Američki je

dječak uzaludno pokušao objasniti oblik izabiranja pomoću glasova,kaoudemokraciji,aliIndijancinisuznalibrojitiitajnačinglasovanjabioimjejednakoonakonerazumljivkaoicjepivo.Onisubiraliprekovizija.

Kad je dobrano zapala noćWalimai ih je probudio viješću da jenajsnažnija bila Ivomina vizija i tako jeMokaritina udovica sad bilapoglavicauTapirawa-teriju.Bilojetoprviputotkakopamtedanekaženazauzimatudužnost.

Prva naredba koju je dala stara Iyomi, stavivši na glavu šešir sažutim perjem koji je tolike godine nosio njezin muž, bila je dapripreme jelo. Naredbu su smjesta poslušali jer je narod sumagliceproveodvadanane jedućiništadrugo,osimgutljaja juheodkostiju.Tahama i drugi lovci otputili su se sa svojim oružjem u prašumu inekolikosatiposlijevratilisesmravojedomijelenom,kojesurasjeklii ispekli na žeravici. U međuvremenu su žene napravile kruh odmaniokeijeloodzelenihbanana.Kadsusesvitrbusinasitili,Iyomijepozvalasvojnaroddasjedneuokrugiobznanilasvojdrugiproglas.

– Imenujem druge poglavice. Poglavica za rat i lov: Tahama.Poglavica da omekša Rahakanariwu: djevojčica boje meda zvanaOrao.Poglavicazapregovaranjesnahabinjihovimpticamaodbukeivjetra: stranac zvani Jaguar. Poglavica koji će posjećivati bogove:Walimai.Poglavicasvihpoglavica:Iyomi.

Tako je mudra žena raspodijelila moć i organizirala narodsumaglicekakobisesuočiosazlimvremenimakojasuseprimicala.ItakosuseNadiaiAlexsuočilispovjerenomimodgovornošćuzakojusenijednonijeosjećalosposobnim.

Iyomi je odmah izdala svoju treću naredbu. Reče da djevojčicaOrao treba održati svoju bijelu dušu – kako bi se suočila sRahakanariwom,štojejedininačinkojimćeizbjećidajeptica-kanibalproguta,alidastranimladić,Jaguar,trebapostatimuškarcemiprimitisvoje ratničko oružje. Svakimuž, prije nego pograbi svoje oružje ilipomislinaženidbu,trebaumrijetikaodječakiroditisekaomuškarac.Nije bilo vremena za tradicionalni obred koji traje tri dana i običnouključujesvedječake izplemenakoji suzašliupubertet.Za Jaguaraće trebati improvizirati neštokraće, reče Iyomi, jer ćemladićpratitiOrlanaputovanjuuplaninubogova.Narodsumaglicejeuopasnosti,jedino ovo dvoje stranaca može donijeti spas i prisiljeni su brzo

otputovati.Walimaija iTahamudopalo jedaorganiziraju ritual inicijacije za

Alexa, u kojemu sudjeluju samo odrasli muškarci. Poslije je dječakispričao Nadiji da bi možda iskustvo bilo manje užasavajuće da jeznao u čemu se sastoji obred. Pod Iyominim vodstvom žene su muobrijale tonzuru oštrim kamenom, prilično bolnommetodom, jer jeimao porezotinu koja još nije zacijeljela ondje gdje su ga udarili priotmici.Kad je tudaprošaokamenzabrijanje, ranaseotvorila,ali sunanijeli malo blata i ubrzo je prestalo krvariti. Potom su ga žene,presavijajućiseodsmijeha,obojileucrnoodglavedopetesmjesomodvoskaiugljena.NakontogatrebaoseoprostitiodsvojeprijateljiceiIyomi,jerženenisumoglebitiprisutnezavrijemeobredaiotišlesuprovestidanušumisdjecom.Nećesevratitiuselosvedonoći,kadćegaratniciodvestinaiskušenjakojasudijelominicijacije.

Tahama i njegovi ljudi iskopali su iz riječnog mulja posvećenaglazbalakoja su seupotrebljavala samozamuškeobrede.Bile su topovelike tube duge metar i pol, koje su, kad se u njih puhnulo,proizvodilehrapavidubokzvuk,poputbrektanjabika.Ženeidječacikojijošnisubiliiniciraninisuihsjelividjeti,kakosenebiprekonekečarolije razboljeli i umrli. Ta su glazbala predstavljalamuškumoćuplemenu, svezu između roditelja imuške djece. Bez tih truba sva bimoć ostala u ženama koje posjeduju božansku sposobnost da imajudjecuilipraveljude,kakosuonigovorili.

Ritual je počeo ujutro i trebao je potrajati cijeli dan i cijelu noć.Dali sumudapojedenekolikogorkihmurvi iostaviligasklupčanogna tlu, u fetalnom položaju, potom su se, predvođeni VValimaijem,obojeniiukrašeniobilježjimazloduha,rasporediliokonjegauuskomkrugu,udarajućiozemljustopalimaipušećicigareodlišća.Uzgorkemurve,strahidimAlexseubrzoosjetiopriličnobolesnim.

Dugo su ratnici plesali i oko njega jednolično pjevali psalme,pušućiuteškesvetetrubečijisukrajevidodirivalitlo.Zvukjegrmiouzbunjenom dječakovu mozgu. Satima je slušao pjesme što suponavljale povijest Oca Sunca koji je bio udaljen od svakodnevnogSunca što osvjetljava nebo, bio je nevidljiva vatra iz koje proistječeStvaranje; slušao je o kapi krvi koja je iskočila iz Mjeseca kako bizačelakorijenprvogačovjeka;pjevalisuoMliječnojrijecikojasadržisve sjemenke života, ali i o truljenju i smrti; kako ta rijeka vodi u

kraljevstvo gdje se šamani poput Walimaija nalaze s duhovima idrugimnadnaravnimbićimadabiprimilimudrostimoćiscjeljivanja.KazalisukakosveštopostojisanjaMajkaZemlja,kakosvakazvijezdasanja svoje stanovnike, a sve što se događa u univerzumu jesnoviđenje, puki snovi unutar drugih snova. Usred svoje smetenostiAlexander Cold je osjetio da se te riječi odnose na pojmove koje jesamnaslutio,aondaseostavioumovanjaiprepustiočudnomiskustvumislećisrcem.

Prošlisusatiidječakjegubioosjećajzavrijeme,prostor,vlastiturealnostiuranjaoustanjeužasaidubokaumora.Unekomjetrenutkuosjetiokakogapodižu iprisiljavajudahoda, tek je tadaopaziodajepalanoć.Uputilisuseupovorcipremarijeci,svirajućiusvojaglazbalai vitlajućioružjem,ondje sugauronili uvodunekolikoputa i već jepomisliodaćeseutopiti. Istrljalisuganabrušenimlistovimakakobiskinuli crnu boju i potom su mu stavili papar na užarenu kožu. Uzzaglušujuću viku udarali su ga šibama po nogama, nadlakticama,prsima i trbuhu, ali bez nakane da ga ozlijede; priprijetili su mukopljimakatkadgadotičućivršcima,noneranjavajućiga.Nastojalisuga uplašiti svim mogućim sredstvima, i to im je uspjelo, jer nijeshvaćaoštosezbivaibojaosedabisesvakičasnjegovimnapadačimamogla omaknuti ruka pa će ga uistinu i ubiti. Pokušao se branitiudarcima ruku i odguravajući ratnike iz Tapirawaterija, ali mu jeinstinktgovoriodanepokušapobjeći jerbi tobilouzaludno,a inijeimaokamopoćinatomnepoznatominegostoljubivomteritoriju.Bilajetopravilnaodlukajerbi,dajetakonapravio,ostaokukavica,stojenajneoprostivijamanaratnika.

Kadjevećbionarubudaćeizgubitikontroluipostatihisteričan,Alex se odjednom sjetio svoje totemske životinje. Nije se moraoposebnopotruditikakobiušaoutijelocrnogjaguara,preobrazbasedogodilabrzoilako:rikakojajeizišlaiznjegovagrlabilajeistaonakojujeiskusioprije,grebanjepandžamavećjepoznavao,skokprekoglava svojih neprijatelja bio je prirodan čin. Indijanci su proslavilijaguarov dolazak zaglušujućom grajom i zatim ga poveli u svečanojprocesiji do svetog drveta, gdje je iščekivao Tahama s konačnomkušnjom.

U prašumi je svitalo. Vatreni su mravi bili namamljeni u cijevodnosno stožac od ispletene slame, poput onih što su se

upotrebljavale za istiskivanje cijanovodične kiseline iz manioke.Tahama ih je držao pomoću dva pruta kako bi izbjegnuo doticaj skukcima. Alex je, iscrpljen nakon te duge i jezovite noći, zastao natrenutak kako bi shvatio što se od njega očekuje. Tada je dubokoudahnuo, puneći pluća hladnim zrakom, pozvao u pomoć hrabrostsvogaoca,penjačapoplaninama,otpornostsvojemajkekojasenikadnije predavala i snagu totemske životinje, a zatim je uvukao lijevurukudolaktaucijev.

Vatrenimravinekolikosusekundašetalinjegovomkožomprijenoštosugauboli.Kadsutoučinili,činilomusekaodamukostiizgrizakiselina. Užasna ga je bol smela na nekoliko trenutaka, ali uzživotinjskinaporvoljenijepovukaorukuizstošca.SjetioseNadijinihriječikadgajepokušavalapoučitikakodasesuziviskomarcima:nebrani se, ignoriraj ih. Bilo je nemoguće ignorirati vatrenemrave, aliposlijenekolikominutaposvemašnjegočajanjakadjebionarubudapotrči i baci se u rijeku, shvatio je da je moguće svladati nagon zabijegom,obuzdatiurlikuprsima,otvoritisepatnjinepružajućiotpor,dopuštajući da potpuno prodre, do posljednje stanice njegova bića injegove svijesti. I tada je goruća bol prošla kroz njega poputmača,izišlakroz leđa inekimječudomuspiotopodnijeti.Alexnikadnećemoćiobjasnitidojammoćikojigajespopaotijekomtemuke.Osjetiosetakosnažniminepobjedivimkaostojetobiou likucrnog jaguarakad je popio čarobni Walimaijev napitak. Bila je to nagrada zapreživljavanjekušnje.Znaojeda jenjegovodjetinjstvosadzaista izanjegaidaćeseodovenoćimoćibrinutiosebi.

–Dobro došaomeđumuškarce, rečeTahama, povlačeći stožac sAlexovenadlaktice.

Ratnicisupovelipolusvjesnogmladićanatraguselo.

TRINAESTOPOGLAVLJE

Svetaplanina

Kupajući se u znoju, uz bolove i goreći od groznice, AlexanderCold, Jaguar, prešao je dugim zelenim hodnikom, prekoračioaluminijskipragiugledaosvojumajku.LisaColdbilajeunaslonjaču,naslonjena na jastuke, pokrivena plahtom u sobi gdje je svjetlo bilobijelo poput Mjesečeve svjetlosti. Na ćelavoj je glavi nosila plavuvunenu kapu, a na ušima slušalice, bila je vrlo blijeda i ispijena, stamnimsjenamaispodočiju.Tankasondabilajojjepovezanazavenuispod ključne kosti i kroz nju je kapala žuta tekućina iz plastičnevrećice. Svaka je kap prodirala poput mravlje vatre izravno u srcenjegovemajke.

Tisućemiljadaleko,ubolniciuTexasu,LisaColdjeprimalasvojukemoterapiju. Pokušavala je ne misliti na drogu koja je, kao otrov,ulazila u njezine vene kako bi se borila s gorim otrovom, svojombolešću. Kako bi odvratila pažnju, usredotočila se na svaku notukoncerta za flautu koji je slušala, isti onaj što ga je toliko puta čulakakogavježbanjezinsin.UistomtrenutkukadjujeAlex,bulazneći,sanjaousredprašume,LisaColdvidjeposvejasnosvogasina.Vidjegakako stoji na pragu vrata svoje sobe, višeg i koščatog, zrelijeg izgodnijeg no što ga se sjećala. Lisa gaje toliko zvala umislima dajunijezačudilokadjevidjeladajestigao.Nijesezapitalakakonizastojedošao, jednostavno se prepustila sreći što ga ima pokraj sebe.Alexandere...Alexandere...,promrmlja.Ispružilajerukeionjekrenuonaprijed sve dok ju nije dotaknuo, kleknuo je uz naslonjač i spustioglavuunjezinokrilo.DokjeLisaColdponavljalasinovoimeimilovalamuvrat, u slušalicama, kroz prozračnenote flaute, začunjegov glaskakojemolinekasebori,nekasenepredajesmrti,govorećijojopetiopetVolimte,mama.

Susret Alexandera Colda s majkommožda je potrajao tek jedančasilinekolikosati,nionnionanisuznalitočno.Kadsusenapokon

oprostili, oboje su se okrijepljeni vratili umaterijalni svijet. Nedugozatim John Cold je ušao u sobu svoje žene i iznenadio se vidjevši jenasmiješenuisbojomuobrazima.

–Kakoseosjećaš,Lisa?–upitaojebrižno.–Sretno,Johne,jermejeAlexdošaovidjeti,odgovoriona.–Lisa,štotogovoriš...AlexanderjeuAmazonismojommajkom,

zar se ne sjećaš? – promrmljao je njezin muž, užasnut zbog učinkalijekovanamozaknjegovesupruge.

– Da, sjećam se, ali to ne poništava činjenicu da je pred kojitrenutakbioovdje.

–Nemožebiti...,suprotstaviojojsemuž.– Narastao je, viši je i jači, ali mu je jako natekla lijeva ruka...,

ispričamuona,sklapajućiočikakobiseodmorila.Usred južnoameričkog kontinenta, uOku Svijeta, Alexander Cold

se probudio iz groznice. Potrajalo je nekoliko minuta dok nijeprepoznao zlaćanudjevojkukoja senadnijelanadnjegakakobimudalavode.

–Sadsimuškarac, Jaguare,rečeNadia,smiješećisesolakšanjemkadjevidjeladasevratiomedužive.

Walimai je pripremio smjesu od ljekovita bilja i nanio je naAlexovunadlakticu,odčegasuzasamonekolikosatinestalegroznicai oteklina. Šamanmu jeobjasnio: kao štouprašumi imaotrovakojiubijajuneostavljajućitraga,postojeitisućeitisućeprirodnihlijekova.Dječakmujeopisaomajčinubolestizapitaogapoznajelinekubiljkukojabijojmogladonijetiolakšanje.

– Postoji sveta biljka, koju treba pomiješati s vodom zdravlja,odvratioješaman.

–Mogulinabavitituvoduitubiljku?–Moždada,amoždane.Trebaproćimnogekušnje.–Napravitćusvestojepotrebno!–uskliknuojeAlex.Sutradan je mladić bio prepun masnica, a na svakom mravljem

ubodu sjao je crveni kružić, no stajao je i imao teka. Kad je Nadijiispričao svoje iskustvo, rekla mu je da djevojčice iz plemena neprolaze obred inicijacije jer ga ne trebaju; žene znaju kad iza sebeostavljajudjetinjstvo,jerihnjihovotijeloupozoravakrvareći.

Bio je to jedan od onih dana kad Tahama i njegovi drugovi nisuimalisrećeulovuiplemejeraspolagalosamokukuruzominekoliko

riba.Alexjezaključiodamožekušatiituribu,akojeprijebiokadarpojesti pečenu anakondu, pa makar bila puna ljuska i bodlji.Iznenađen, otkrio je damu se veoma sviđa. Kad samo pomislim dasam se lišavao tog slasnog obroka više od petnaest godina! –uskliknuo je pri drugom zalogaju. Nadiamu je rekla neka se dobronajede jerćesesutradanotputitisWalimaijemnaputovanjeusvijetduhova,gdjemoždanećebitihranezatijelo.

–Walimaikažedaćemoićinasvetuplaninu,gdježivebogovi,rečedjevojčica.

–Štoćemoraditiondje?– Tražit ćemo tri kristalna jaja koja su se pojavila umojoj viziji.

Walimaivjerujedaćejajaspasitinarodsumaglice.Putovanje je počelo u praskozorje, tek što se prva zraka svjetla

pojavila na nebeskom svodu.Walimai je koračao naprijed u pratnjisvoje lijepe supruge-anđela, koja je na mahove išla pod ruku sašamanom, a na mahove poput leptira letjela ponad njegove glave,uvijek šutljiva i nasmiješena. Alexander Cold je ponosno nosio luk istrijele,novooružjekojemujepredaoTahamanakrajuinicijacijskogrituala.NadiajenosilatikvicusjuhomodplataneinekolikopogačicaodmaniokekojeimjeIyomidalazaput.Vračunisutrebalezalihejerse,kakoreče,unjegovojdobivrlomalojede.Nijesedoimaoljudskimbićem:prehranjivaosegutljajimavodeiorasimakojejedugoisisavaobezubim desnima, jedva daje spavao, a imao je snage u izobilju danastavipješačitikadbimladivećpadaliodumora.

Stali suhodatikrozšumoviteravnicevisoravniusmjerunajvišegtepuija,crnogiblistavogtornjapoputskulptureodopsidijana.Alexjezavirio u svoj kompas i vidio da se neprestano kreću prema istoku.Nijepostojalavidljivastaza,ali seWalimaiprovlačiokrozvegetacijusa zaprepašćujućom sigurnošću, snalazeći se među drvećem,dolinama, brežuljcima, rijekama i slapovima kao da u ruci nosizemljovid.

Kakosunapredovali,prirodasemijenjala.WalimaijepokazaonakrajolikgovorećidajetokraljevstvoMajkeVoda,izaistajeondjebilonevjerojatnoobilje slapova.Donde jošuvijeknisudošli garimpeirositražećizlato idragokamenje,nosve jebilopitanjevremena.Rudarisu radili u skupinamaod četiri ili pet, i bili supresiromašnidabi sekoristili zračnim prijevozom, kretali su se pješice terenom punim

preprekailikanuomporijekama.Međutim,bilojeljudipoputMauraCariasakojisupoznavaligolemabogatstvatogpojasa ikojisumogliračunati na moderna prijevozna sredstva. Da eksploatiraju rudnikekoristeći se mlazom vode pod pritiskom koji će upropastiti šumu ipreobrazitikrajolikubaruštinusprečavalisu ih jedinonovizakoniozaštitiokolišaidomorodaca.Prviodnjihkršilisuneprestano,alivišenije bilo tako lako to isto činiti i s drugim, jer su oči svijeta bileupereneuamazonskeIndijance,posljednjapreživjelabićaizkamenogdoba.Više ihnisumogli istrijebitimecima i vatrom,kao što su činiliprijesamonekolikogodina,adaneizazovumeđunarodnureakciju.

Alex je još jednom pomislio koliko su važna cjepiva doktoriceOmayreTorresibakinereportažezaInternationalGeographickojimaćeupozoritidrugedržavenapoložajIndijanaca.Štoznačetrikristalnajaja koja je Nadia vidjela u snu? Zašto su trebali krenuti na ovoputovanje sa šamanom? Učinilo mu se korisnijim da se pokušapridružiti ekspediciji, vratiti cjepiva i da njegova baka objavi svojčlanak. Njega je Iyomi proglasila za poglavicu za pregovaranje snahabinjihovimpticamaodbukeivjetra,aliumjestodaispuninalog,sve seviše i višeudaljavaood civilizacije.Nijebilonikakve logikeuovome što čine, pomisli uzdahnuvši. Pred njim su se podizalezagonetkeisamotnitepuisipoputgrađevinasdrugogplaneta.

Tri su putnika hodala hitro od izlaska do zalaska sunca,zaustavljajućisekakobiodmorilinogeipopilivoduizrijeke.Alexjenastojaoulovititukanakojiseodmaraonagrani,udaljenteknekolikometara, ali njegova strijela nije pogodila metu. Onda je naciljaomajmuna koji je bio tako blizu da je mogao vidjeti njegovo žutozubalo, no ni njega nije uspio uloviti. Majmun mu je uzvratiokreveljeći mu se gestom koja mu se učinila iskreno sarkastičnom.Pomisliojekakoćemuslabokoristitinjegovonovonovcatoratničkooružje;kadbinjegovidrugoviovisiliohranikojubionpribavioumrlibiodgladi.Walimaijepokazaonekolikooraha,kojisubiliukusni,tevoćenadrvetukojedječaknijeuspiodosegnuti.

Indijanci su imali veoma razdvojeneprste na stopalima, snažne isavitljive,moglisusepenjatinevjerojatnookretnouzglatkadebla.Tastopala, premda otvrdnula poput krokodilske kože, bila su i vrloosjetljiva:čaksuseslužilinjimapripletenjukoševailiužadi.Uselusudjecapočinjalavježbativeranjetekštobistalananoge,dokseon,sa

svimsvojimiskustvompenjanjapoplaninama,nijebiokadaruzveratinastablokakobinabraovoća.Walimai,NadiaiBorobasuplakaliodsmijeha gledajući njegove propale pokušaje i nitko od njih nijepokazao ni mrvu naklonosti kad je prizemljio s poprilične visine,natukavši stražnjicu i ponos. Osjećao se tromim i nespretnim poputdebelokožaca.

U suton, nakondugih sati hodanja,Walimai je rekaoda semoguodmoriti.Ušaojeurijekudokoljenastojećiuvodi,nepomičanišutljivdokribenisuzaboravilenanjegovunazočnostipočelegaokruživati.Kadmujeplijenbionadohvatuoružja,svojimkratkimkopljemprobojeipredaoNadijikrasnusrebrnasturibukojajejošlupkalarepom.

–Kakotoradistolikolakoće?–želio jeznatiAlex,poniženzbogsvojihprethodnihpromašaja.

– Tražio je dopuštenje od ribe, objasnio joj da je treba ubiti iznužde; poslije joj zahvaljuje stoje ponudila svoj život da bismo miživjeli,pojasnilajedjevojčica.

Alexanderpomislikakobisenapočetkuputovanjanatonasmijao,alijesadapozornoslušaoštomujegovorilanjegovaprijateljica.

–Razumije jer jeprijetogaribapojeladrugeribe,asadjenjezinreddabudepojedena.Takojeto,odvratilajeona.

Šamanjepripremiomalenioganjkakobiispekaovečeru,kojaimjevratila snagu,noonnijeokusioništaosimvode.Djeca su spavalašćućurena između čvrstog korijenja stabla kako bi se zaštitila odhladnoće,jernijebilovremenadasepripremevisećemrežeodvrpcikoredrveća,kaoštosutovidjeliuselu;bilisuumorniiveomajeranotrebalonastavitiputovanje.Svakiputkadbisenetkopomaknuo,onajse drugi namještao, kako bi bili što je više moguće priljubljeni iulijevalijednodrugomutoplinutijekomnoći.UmeđuvremenujestariWalimai, sklupčan inepomičan, te sateproveopromatrajućinebeskisvod dok je uza nj bdjela njegova supruga poput prozirne vile,odjevena samo u svoje tamne kose. Kad su se mladi probudili,Indijanac je bio u posve jednaku položaju u kakvu ga bijahu vidjeliprošle noći: neosjetljiv na hladnoću i umor. Alex ga je pitao kolikodugo živi, odakle izvlači energiju i silno zdravlje. Starac je objasniodaje vidio kako se rađaju mnoga djeca koja su poslije postaladjedovima,takođerjevidiotedjedovekakoumiru,arađajusenjihoviunuci, koliko godina? Slegnuo je ramenima: nije bilo važno ili nije

znao. Reče daje glasnik bogova, običavao je odlaziti u svijetbesmrtnika, gdje ne postoje bolesti koje ubijaju ljude. Alex se sjetiolegendeoEldoradu,kojinesamodasadržibajoslovnabogatstvanegoiizvorvječnemladosti.

– Moja je majka veoma bolesna..., promrmljao je Alex, ganutuspomenom.IskustvomentalnogpreseljenjaubolnicuuTexasukakobibiosnjombilojetakostvarnodanijemogaozaboravitipojedinosti,odmirisa lijekova u sobi do njezinihmršavih nogu pod plahtom nakojujeprisloniočelo.

–Svićemoumrijeti!–rečešaman.–Da,alionajemlada.–Nekiodlazemladi,drugistari. Jasamprevišeživio,voliobihda

semojekostiodmoreusjećanjudrugih,rečeWalimai.U podne sljedećeg dana stigli su do podnožja najvišeg tepuija u

Oku Svijeta, diva čiji se vrh gubio u gustoj kruni bijelih oblaka.Walimai je objasnio da se oko vrhunca nikad ne razvedrava i nitko,čaknimoćniRahakanariwa,neposjećujetomjestoakoganepozovubogovi. Dodao je da narod sumaglice već tisuće godina zna zapostojanje boravišta bogova, još od početka života, kad su ljudskabićastvorenaodtoplineOcaSunca,krviMjesecaiblataMajkeZemlje.U svakom jenaraštajubila jednaosoba,uvijek šamankoji jeprošaomnogestupnjeveispaštanja,akojijebiopredodređendaposjetitepuiiposlužikaoglasnik.Tajeulogasaddopalanjega,biojeondjemnogoputa,živio jesbogovimaipoznavaonjihoveobičaje.Bio jezabrinut,ispričaoimje, jer jošnijeobučiosvognasljednika.Akoonumre, tkoćebitiglasnik?Tražiogajenasvakomsvomduhovnomputovanju,alinijednamuvizijanijepristiglaupomoć.Nijemogaoobučitibilokoga,trebaojetobitinetkorođensdušomšamana,netkotkobiimaomoćliječenja,pružanjasavjetaitumačenjasnova.Tajeosobaodmladostiiskazivala nadarenost; trebala je biti veoma disciplinirana kako bisvladala iskušenja i kontrolirala svoje tijelo: dobar je šamanoskudijevao željama i potrebama. To je, ukratko, ono što su mladirazumjeli iz dugoga govora vrača koji je govorio u krugovima,ponavljajući,kaodarecitirabeskrajnupjesmu.Nobiloimjejasnodanitkoosimnjeganijeovlaštendaprijeđepragsvijetabogova,iakosuunekolikoizvanrednihokolnostionamoušli idrugiIndijanci.Bilobiovo prvi put od postanka svijeta da se strani posjetitelji onamo

pripuste.–Kakoizgledazemljabogova?–pitaojeAlex.–Većajeodnajvećegshabona,sjajnaižutapoputSunca.– Eldorado! Zar je to legendarni grad od zlata koji su tražili

osvajači?–gorljivoseraspitivaodječak.– Možda da, a možda i ne, odgovorio je Walimai, kojemu je

manjkalopodatakadabiznaošto jegrad,prepoznaozlato ilimogaozamislitiosvajače.

–Kakvisubogovi?JesulinalikstvorenjukojenazivamoZvijer?–Moždada,amoždaine.–Zaštosinasdoveoovamo?–Zbogvizija.Narodsumaglicemoguspasitioraoijaguar,zatoste

pozvaniutajnoboravištebogova.–Bitćemodostojnipovjerenja.Nikadnećemoodatiulaz...,obećao

jeAlex.– Nećete moći. Ako iziđete živi, zaboravit ćete to, odvratio je

jednostavnoIndijanac.Ako iziđemživ...Dakle,doovogami trenutkanijepalonaumda

ću umrijeti mlad, pomisli dječak. U dnu duše držao je smrt nečimprilično neugodnim što se događa drugima. Unatoč opasnostima skojimasesuočioposljednjihtjedana,nijedvojiodaćesevratitikakobi se našao sa svojom obitelji. Čak je pripremao riječi kojima ćeprepričati svoje pustolovine, iako se nije odviše nadao da će mupovjerovati. Koji bi od njegovih prijatelja mogao zamisliti da je biomeđubićimaizkamenogdobanakorakodEldorada?

U podnožju tepuija shvatio je da je život pun iznenađenja. Prijenijevjerovaousudbinu,činilomusetofatalističkimstavom,vjerovaojedajesvatkoslobodannapravitiodsvogživotaonoštoželi,aon jebiouporandanapravineštoveomadobroodsvoga,dabudeuspješani sretan. Sada se sve to činilo apsurdnim. Više se nije mogaopouzdavati samo u razum, zašao je na neizvjesno područje snova,intuicije imagije. Postojala je sudbina i katkad se trebalo upustiti upustolovinu i isplivatinapovršinunekako improvizirajući,kaošto jenapravio kad ga je baka gurnula u vodu s četiri godine i morao jenaučiti plivati. Ništa drugo nije preostalo nego zaroniti u zagonetkekoje su ga okruživale. Još je jednom bio svjestan rizika. Bio je samusred najudaljenijeg predjela na planetu gdje nisu vrijedili poznati

zakoni.Sveštojeprijedržaopouzdanimsadjebilorelativno.Trebaoje to priznati: baka mu je učinila golemu uslugu izvukavši ga izsigurnostiKalifornijeiizbacivšigauprazninu.NisugasamoTahamainjegovi vatreni mravi uveli u svijet muškaraca, učinila je to ineizrecivaKateCold.

Walimai je ostavio svoje dvoje suputnika da se odmaraju krajpotoka,rekavšinekagačekaju,iotišaojesam.Utompojasuvisoravniraslinjejebilomanjegustoipodnevnojesuncepadalopoputolovananjihove glave. Nadia i Alex bacili su se u vodu ustrašivši električnejeguljeikornjačekojesupočivalenadnu,dokjeBorobaloviomuheina obali si trijebio buhe. Dječak se osjećao posve ugodno s tomdjevojčicom,bilomujezabavnosnjomiimaojeunjupovjerenja,jerjeutomokolišubilamnogomudrijaodnjega.Činilomusečudnimštoosjećatolikoudivljenjapremacuricisestrinauzrasta.Katkadbidošaou iskušenjeda jeuspoređuje sCecilijomBurns, ali nije znao čimebizapočeo:bilesupotpunorazličite.

CeciliaBurnsbilabijednakotakoizgubljenauprašumikaoštobitobilaNadiaSantosugradu.Ceciliaserazvilaranoispetnaestgodinavećjebilamladažena;onnijebiojedinikojijebiozaljubljenunju,svisudečkiizškolegajiliistemaštarije.Nadiaje,naprotiv,jošbilavisokaitankapoputstabljike,bezženskihoblina,samakostiosunčanakoža,androginobićekojemirišena šumu.Unatoč svomdjetinjem izgledu,pobuđivala je poštovanje: posjedovala je samosvijest i dostojanstvo.Možda se stoga što nije imala sestara ili prijateljica svoje dobiponašala poput odraslih; bila je ozbiljna, šutljiva, usredotočena, bezonog nametljivog ponašanja koje je Alexa toliko gnjavilo u drugihdjevojčica.Mrzio je kad bi curicemeđu sobom šušorile i smijale se,osjećaosenesigurnim,misliojedamuserugaju.Negovorimouvijeko tebi, Alexandere Colde, ima drugih, zanimljivijih tema, bila mu jejednom rekla Cecilia Burns pred cijelim razredom. Pomisli da gaNadianikadnebitakoponizila.

Stari se šaman vratio nakon nekoliko sati, svjež i smiren kaouvijek,sdvaštapaumočenausmolunalikonojkojusuupotrebljavaliIndijanci za pobočno penjanje uz buk. Objavi da je pronašao ulaz uplaninu bogova i pošto je skrio luk i strijele kojima se neće moćikoristiti,pozvaoihjedagaslijede.

Upodnožjutepuijavegetacijasesastojalaodgolemihpapratikoje

suraslezapetljanepoputkudjelje.Trebalosekretativeomapažljivoipolako, razmičući listove i smukomsi krčećiput.Kad su se jednomuvuklipodtedivovskebiljke,nebojenestalo,uronilisuubiljnisvijet,vrijemesezaustavilo,astvarnost izgubilasvojepoznateoblike.Zašlisu u klupko treperećih listova, rose što miriše na mošus,fosforescentnihkukacaisukulentnihcvjetovaizkojihjekapaoplavi,gusti med. Zrak je postao težak poput daha zvijeri, neprestano jezujalo,kamenjejegorjelopoputžeravice,azemljajeimalabojukrvi.Alexander je jednom rukom ščepao Walimaijevo rame, a drugomprimio Nadiju, svjestan da će ih, ako se razdvoje nekolikocentimetara, paprat progutati i nikad se više neće naći. Boroba sepriljubio uz tijelo svoje gospodarice, šutljiv i oprezan. Trebalo jeodmicati s očijunježnepaučine izvezeneodkomaraca i kapi rose, akojesusepoputčipkepružale između listova. Jedvasumoglividjetisvoja stopala, tako da su se prestali pitati stoje ta rumena, sluzava imlakatvarukojusuuranjalidogležnja.

Dječaknijemogaoni zamisliti kako šamanmožeprepoznati put,moždagajevodilanjegovasupruga-duh;namahovejebiouvjerendase vrte na istome mjestu ne napredujući ni koraka. Nije biloorijentacijskihtočaka,samoproždrljivavegetacijakoja ih jeumatalaublistavzagrljaj.Htiojepogledatiusvojkompas,alijeiglapoludjelotitrala, naglašavajući dojam da idu u krug. Odjednom se Walimaizaustavio,odmaknuopapratkojaseničimnijerazlikovalaoddrugih,inašli su se pred otvorom na obronku brežuljka, nalik smrdljivčevubrlogu.

Vrač je ušao četveronoške, a oni su ga slijedili. Bio je to uzakprolaz,dugtriiličetirimetra,kojiseotvaraouprostranušpiljuukojojsu semogli uspraviti, osvijetljenu tek jednomzrakomsvjetla koja jedopiralaizvana.Walimaijepotomstaostrpljivotrljatisvojekamenjekakobiupaliovatru,dok jeAlexmisliokakonikadvišeneće izići izkuće bez šibica. Napokon je iskra među kamenjem zapalila slamkukojujeWalimaiupotrijebiokakobiupaliosmolunabaklji.

Nadrhturavusvjetluvidjelisukakosepodižetamanizbijenoblaktisućaitisućašišmiša.Bilisuustjenovitojdupljiokruženivodomkojaje curila kroz zidove i pokrivala tlo poput tamne lagune. Nekolikoprirodnih tunela izlazilo je u različitim smjerovima, neki širi od

drugih, tvoreći zamršeni podzemni labirint. Bez oklijevanja seIndijanacuputiojednimprolazomsdjecomzapetama.

Alex se sjetiopripovijestioArijadninojnitikoja je,premagrčkojmitologiji,dopustilaTezejudasevratiizdubinalabirintanakonštojeubio divljegMinotaura. On nije imao klupko konca kako bi označioputizapitaosekakoćeizićiodavdeakoWalimaistrada.Budućidajeigla njegova kompasa besciljno titrala, zaključio je da se nalaze umagnetskompolju.Htiojenožemostavitiznakovenazidovima,alijestijena bila tvrda poput granita i trebali bi mu sati da ureze utor.Kretali su se naprijed iz jednoga tunela u drugi, neprestano seuspinjući po unutrašnjosti tepuija, s improviziranom bakljom kaojedinomobranomprotivpotpunetminekojaihjeokruživala.Uutrobizemljenije carevalagrobna tišina,kako jezamišljao,negosusečulilepetanješišmiševihkrila,cicanještakora,trkmalihživotinja,kapanjevodeigluhoritmičnoudaranje,lupanjesrca,kaodasenalazeuživomorganizmu, golemoj životinji koja počiva. Nitko nije govorio, ali bikatkadBorobaispustiouplašenikrikitadaimjejekalabirintavraćalaumnoženi zvuk. Dječak se pitao kakva vrsta stvorenja nastanjuje tedubine,moždazmijeiliotrovniškorpioni,alijeodlučionemislitininajednuodtihmogućnosti,negozadržatihladnuglavu,kaoštosečinilodajeimaNadiakojajehodalaizaWalimaija,nijemaispovjerenjem.

Malo-pomalonaziraosekrajdugogaprolaza.Ugledalisuslabašnozeleno svjetlo, a kad su provirili, našli su se u velikoj duplji čiju jeljepotu bilo gotovo nemoguće opisati. Odnekud je ulazilo dovoljnosvjetlostidarasvijetliprostraniprostor,velikpoputcrkve,gdjesuseuzdizale čudesni sklopovi oblika stijena i minerala, kao skulpture.Labirintkojisuostaviliizasebebiojeodtamnogakamena,alisadasubiliuokruglojdvorani,osvijetljenoj,podkupolomkatedrale,okruženikristalima idragimkamenjem.Alex je znaovrlomaloomineralima,ali je mogao prepoznati opale, topaze, ahate, komade kvarca ialabastra,zadaiturmalina.Vidiojekristalenalikdijamantima,drugekoji su bili mliječni, neki su se činili osvijetljenima iznutra, drugi sumetnutim komadićima zelenog, ljubičastog i crvenog kao da suoptočenismaragdima,ametistimairubinima.Prozirnistalaktitivisjelisusasvodapoputledenihbodeža,asnjihjekapalakalciniranavoda.Mirisalojenavlagui,začuđujuće,nacvijeće.Tajemješavinaparfemai mirisa grobnice stvarala užeglu, intenzivnu i prodornu aromu,

pomaloizazivajućimučninu.Zrakjebiohladaništipav,kaozimikadzasniježi.

Odjednomsuugledalikakoseneštomičenadrugomekrajušpiljeitrenutakposlijesastijeneodplavogakristalaodskočilojeneštoštosedoimalo poput čudne ptice, nešto kao reptil s krilima. Životinja jerazvilakrilaspremajućisepoletjetiitadajujeAlexjasnovidio:bilajenalik crtežima legendarnih zmajeva, samo veličine velikog i vrlolijepogpelikana. Strašni zmajevi iz europskih legenda,koji suuvijekčuvaliblagoilizatočenudjevu,bilisukrajnje

odbojni.Noovajprednjegovimočimabiojepoputzmajevaštoihje vidio na svečanostima u kineskoj četvrti u San Franciscu: pukaradost i životnost. Ipak je otvorio svoj švicarski nož i spremio se zaobranu,noWalimaigajeumiriopokretomruke.

Šamanovažena-duh,nepostojanapoputvilinogkonjica,preletjelaješpiljomismjestilaseizmeđuživotinjinihkrilazajahavši je.Borobaje, užasnut, zacičao i iskesio zube, ali ga je Nadia ušutkala,zabezeknutapredzmajem.Kadseuspjeladovoljnooporaviti,počelajezazivatijezikompticaireptilaunadidaćegaprivući,aliživotinjaizbajke proučavala je izdaleka posjetitelje svojim crvenkastimzjenicama ne obazirući se na Nadijin poziv. Onda je poletjela,elegantna i laka, napravivši olimpijski okret pod svodom špilje, sWalimaijevomsuprugomna slabinama, kaodabi jednostavnohtjelapokazati ljepotu svojih linija i svoje fosforescentne ljušture.Naposljetku se vratila smjestivši se na stijenu od plavoga kristala,preklopilasvojakrilaiiščekivalasravnodušnimdržanjemmačke.

Ženinseduhvratiodomužaiondjeostaolebdeći,visećiuzraku.Alexsepitaokakoćeposlijeopisatiovoštosadavidenjegoveoči;svebibiodaoda imabakin fotoaparat,kakobiostaviodokazdasuovomjesto i ova bića zaista postojala, da nije stradalnik u oluji vlastitihhalucinacija.

Napustili su začaranu duplju i krilatog zmaja s određenimžaljenjem,neznajućihoće ligaopetvidjeti.Alexsenijehtiopredatipred očitom činjenicom da je to bio čaroban trenutak u njegovuživotu, još je uvijek pokušavao pronaći racionalna objašnjenja za tošto se zbivalo, dok je Nadia, naprotiv, prihvaćala čudesno nepostavljajući pitanja. Dječak je pretpostavio da su ti tepuisi, takoizolirani od ostatka planeta, bile posljednje enklave iz paleolitskog

razdobljaukojimasunetaknutimasačuvanifloraifaunaotprijetisućai tisuća godina. Moguće je da se nalaze na nekoj vrsti otokaGalapagosagdjesunajstarijevrsteizbjeglemutacijamailiizumiranju.Taj je zmaj zacijelo teknekanepoznataptica.Unarodnimpričama imitologiji izvrlo raznolikihkrajevapojavljuju se tabića.Bilo ih jeuKini,gdjesubilasimboldobresreće,kaoiuEngleskoj,gdjesuslužilaza iskušavanje hrabrosti vitezova poput Svetoga Jurja. Moguće je,zaključioje,dasutoživotinjekojesuživjelesprvimljudskimbićimanaplanetu, kojih se pučka praznovjerica sjeća kao divovskih reptilaštoizbacujuvatrukroznosnice.Zmajizdupljenijeodašiljaoplamen,nego prodoran miris kurtizane. A kakvo objašnjenje postoji zaWalimaijevu suprugu, tu vilu ljudskog izgleda koja ih je pratila nanjihovu čudnom putovanju? No dobro, već će pronaći nekoobjašnjenje.

Slijedili su Walimaija kroz nove tunele dok je svjetlo bakljepostajalosveslabije.Prošlisukrozdrugeduplje,nonijednanijebilatako spektakularnapoput prve, a vidjeli su i druga čudna stvorenja:ptice crvenog perja s četiri krila koje su režale poput pasa te nekebijele mačke slijepih očiju koje samo što ih nisu napale, ali su sepovukle kad ih je Nadia umirila na jeziku mačaka. Prošavši krozpotopljenušpilju,moralisukoračatiuvodi,aBorobajestajaonaglavisvoje gospodarice, i vidjeli su neke zlatne ribe s krilima koje su implivale medu nogama, a iznenada bi poletjele gubeći se u mrakutunela.

Udrugojšpilji,kojajeodisalagustompurpurnommaglom,kaozanekih zalazaka sunca, raslo je nepojmljivo cvijeće na živoj stijeni.Walimai je okrznuo jedan cvijet kopljem i smjesta su između laticaizišlimesnatipipcikojisuseispružilitražećiplijen.Nazavojujednogaprolazananarančastom inestalnomsvjetlubakljeugledali sunišuuzidu,gdjesenalaziloneštonalikdjetetuokamenjenomusmoli,poputonih kukacauhvaćenihu komadu jantara.Alex je zamišljaoda je tostvorenjeostalousvojojhermetičnojgrobniciodzorečovječanstvaiostatćeidaljenetaknutonaistomemjestutisućeitisućegodina.Kakojedošloovamo?Kakojeumrlo?

Naposljetku je skupina doprla do posljednjeg hodničića toggolemog labirinta. Provirili su van, gdje ih je mlaz bijelog svjetlazaslijepionanekoliko trenutaka.Tadasuvidjelidasunasvojevrsnu

balkonu, izbočini stijene koja viri unutar šuplje planine poputvulkanskog kratera. Labirint koji su obišli prodirao je u dubinetepuija, spajajući vanjski dio s bajoslovnim svijetom zapretanim unjegovoj unutrašnjosti. Shvatiše da su se tunelima uspeli mnogometara.Premagoresusepružaliokomitiobroncibrežuljkapokrivenivegetacijom,gubeći seuoblacima.Nije sevidjelonebo, samogusti ipoput pamuka bijeli krov kroz koji se provlačila sunčeva svjetlost,stvarajućičudanoptičkifenomen:šestprozirnihMjesecakojilebdenamliječnom nebeskom svodu. Bili su to Mjeseci iz Alexove vizije udvorištu Maura Cariasa. U zraku su letjele nikad viđene ptice, nekeprozračne i laganepoputmeduza,druge teškepoput crnihkondora,ponekenalikzmajuštosugavidjeliušpilji.

Nekolikometaranižebilajevelikaovalnadolina,kojasesvisinena kojoj su se nalazili činila poput zelenoplavog vrta obavijenogparom. Slapovi, mlazovi vode i rječice klizili su niz obronkeopskrbljujućivodomlaguneudolini,takosimetričneisavršenedasenisudoimaleprirodnima.Usredištu, iskrećisepoputkrune,podizaose ponosni Eldorado. Nadia i Alex prigušili su usklik, zaslijepljeninevjerojatnimodsjajemgradaodzlata,prebivalištabogova.

Walimaijedjecidaovremenadaseoporaveodiznenađenjaiondaimpokazaonastubeisklesaneuplanini,kojesusespuštalevijugajućiodizbočinenakojojsusenalazilisvedodoline.Silazeći,shvatilisudajefloratakoizvanrednakaoifaunakojubijahunazreli;biljke,cvijećeigrmovinaobroncimabilisujedinstveni.Kakosusespuštali,takosuse povećavale toplina i vlaga, vegetacija je postajala gušća iraskošnija, stabla viša i bujnijih krošanja, cvjetovi mirisniji, voćesočnije. Dojam, premda iznimno lijep, nije djelovao umirujuće, negonejasnoprijeteće,poputVenerinogtajanstvenogkrajolika.Prirodajelupala, dahtala, rasla pred njihovim očima, vrebala. Vidjeli su žute iprozirne muhe poput topaza, plave skarabeje s rogovljem, velikepuževe tako obojene da su izdaleka nalikovali cvijeću, egzotičneprugaste guštere, glodavce s uvijenim šiljatim očnjacima, bezdlakevjevericekojesuskakutalepoputgolihgnomameđugranama.

Stigavšiudolinu ipribliživši seEldoraduputnici sushvatilida tozapravo i nije grad i da nije od zlata. Posrijedi je bio niz prirodnihgeometrijskih formacija, poput kristala koje su vidjeli u špiljama.Zlatna jebojapotjecalaodtinjca,bezvrijednogminerala ipirita,koji

sejošnaziva–zlatomzaglupane.Alexseosmjehnuopomislivšikakosu osvajači i toliki drugi pustolovi, ako bi i uspjeli pobijeditinevjerojatnepreprekekakobidoprlidoEldorada,odlazilisiromašnijinoštosudošli.

ČETRNAESTOPOGLAVLJE

Zvijeri

Nekoliko minuta poslije Alex i Nadia ugledali su Zvijer. Bila jesedamdesetak metara udaljena i išla je prema gradu. Doimala sepoput divovskog čovjeka-majmuna, bila je viša od tri metra,uspravljena na dvije šape, snažnih ruku koje su visjele do poda iglavicemelankolična lica, presitne za takvo tijelo. Bila je pokrivenarutavom jantarnomdlakom,anasvakoj je ruci imala tridugešiljatepandže,poputzaobljenihbodeža.Kretalasenevjerojatnosporo,kaoda seuopćenepomiče.Nadia je smjestaprepoznala Zvijer, jer ju jevidjelaprije.Paraliziraniodužasaiiznenađenja,stajalisunepomičućiseiproučavajućitostvorenje.Podsjećalaihjenapoznatuživotinju,alinisumogliodreditikoju.

–Nalikjeljenivcu,rečenaposljetkuNadiašaptom.ItadaseAlexsjetiodajeuzoološkomvrtuuSanFranciscuvidio

životinju sličnumajmunu ilimedvjedukoja živinadrveću ikreće sejednako sporo kao i Zvijer, od čega potječe njezino ime ljenivac ililjenivka. Bilo je to nemoćno biće jer mu je nedostajala brzina danapadne, pobjegne ili se zaštiti, ali je imalamalo predatora: njezinadebela koža i trpko meso nisu bili ukusno jelo ni najgladnijimmesožderima.

– Amiris? Zvijer koju sam ja vidjela imala je užasanmiris, rečeNadianepodižućiglas.

– Ova ne zaudara, barem je ne možemo namirisati odavde...,primijetio je Alex. Zacijelo ima žlijezdu, poput smrdljivca, i izlučujemirispoželji,kakobiseobranilailiimobiliziralalovinu.

Šaptaji djece doprli su do uha Zvijeri, koja se veoma polaganookrenulakakobividjelaočemujeriječ.AlexiNadiasuuzmaknuli,alise Walimai sporo pomaknuo naprijed, kao da oponaša zadivljujućuapatiju stvorenja, dok ga je na korak udaljenosti pratila njegovasupruga-duh.Šamanjebiomalenčovjek,dopiraojedobokovaZvijeri,

kojasepoputtornjauzdizalapredstarcem.Njegovasuprugaionpalisuničicenatlo,kleknuvšipredtimizvanrednimbićem,atadasudjecajasnozačuladubokiimukliglaskojijeizgovaraonekeriječinajezikunarodasumaglice.

–MojBože,govorikaoljudskobiće!–promrmljaojeAlex,uvjerendasanja.

–OtacValdomerojeimaopravo,Jaguare.–Toznačidaposjedujeljudskuinteligenciju.Mislišdabisemogla

sporazumjetisnjom?– Ako može Walimai, mogu i ja, ali se ne usuđujem približiti,

prošaptalajedjevojčica.Pričekalisupoduljejersuriječiizlazileizustastvorenjajednapo

jedna,jednakousporenokakosekretala.–Pitatkosmo,prevelajeNadia.– To sam razumio. Razumijem gotovo sve, promrmljao je Alex

istupivšikoraknaprijed.Walimaigajezaustaviopokretomruke.Dijalog između šamana i Zvijeri nastavljen je istim nezamjetnim

tempom, a da se nitko nije micao dok se svjetlost mijenjala nabijelomenebupostajućinarančastom.Djecasupretpostavilakako jezacijelo izvan ovog kratera sunce počelo svoj zalazak za obzor.Napokon, kad su strah i očaranostprepustilimjesto iskrenojdosadi,Walimaijeustaoivratiosedonjih.

–Održatćevijećebogova,objavioje.–Kako? Imaviše tihstvorenja?Koliko ih ima?–pitao jeAlex,ali

Walimainijemogaorazjasnitinjegovedvojbejernijeznaobrojati.Vrač ih jepoveorubomdolinekrozunutrašnjost tepuijadomale

prirodne duplje u stijeni, gdje su se smjestili što su bolje mogli, apotomseotputioupotraguzahranom.Vratiosesnekolikokomadaegzotična,vrloaromatičnavoća,kojedjecanisuprijevidjela,nobilasutakogladnadasu ihproždrlanepostavljajućipitanja.Noć jepalaodjednominašlisuseokruženinajdubljomtamom;gradod lažnogazlata,kojijeprijesjaozablješćujućiih,nestaojeusjeni.Walimainijepokušaoupalitisvojudrugubaklju,kojujezacijeločuvaozapovratakkrozlabirint,iniotkudanijedopiralosvjetlo.Alexjezaključiodasutastvorenja, premda ljudskoga jezika, a možda donekle i ponašanja,primitivnijaodšpiljskihljudijerjošnisuotkrilavatru.UusporedbisaZvijerima,Indijancisusedoimalivrloprofinjenima.Zaštoihjenarod

sumaglicesmatraobogovimaakosuonibilitolikorazvijeniji?Vrućina ivlaganisu jenjali jer jenjimaodisalasamaplanina,kao

dasuzapravoukrateruugašenogvulkana.Pomisaodasenalazenatankojkorizemlje i stijenedok ispodgoreplamenovipaklanijebilaumirujuća, ali jeAlexzaključiodabi, ako jevulkanneaktivan tisućegodina, što je dokazivala bujna vegetacija u njemu, bila veoma zlasrećakadbibuknuoupravounoćikad jeondošaoovamouposjet.Sljedeći su sati protekli vrlo sporo.Mladi su jedvauspjeli zaspati natom nepoznatom mjestu. Sjećali su se vrlo dobro izgleda mrtvogavojnika.Zvijersezacijeloposlužilasvojimgolemimpandžamakakobimu na onako užasan način razderala utrobu. Zašto čovjek nijepobjegao ili pucao iz svoga oružja? Zastrašujuća sporost stvorenjaostavljalamujedovoljnovremena.Objašnjenjesejedinomoženaćiuparalizirajućemsmradu štogaZvijer ispušta.Nijebilonačina zaštiteako stvorenja odluče upotrijebiti svoje mirisne žlijezde protiv njih.Nije bilo dovoljno začepiti nos, zadah je prodirao kroz svaku porutijela,ovladavajućimozgom ivoljom;bio jeotrov smrtonosanpoputcurarea.

– Jesu li oni ljudi ili životinje? – zapitao je Alex, ali ni to muWalimainijemogaoodgovoritijerzanjeganijebilorazlike.

–Odakledolaze?–Uvijeksubiliovdje,onisubogovi.Alex jezamišljaodauunutrašnjosti tepuijapostojiekološkiarhiv

gdje preživljavaju vrste iščezle u ostalim dijelovima zemlje. RečeNadijidasezacijeloradioprecimaljenivacakojeonipoznaju.

– Ne doimaju se kao humanoidi, Orle. Nismo vidjeli nastambe,oruđe ili oružje, ništa što bi nagovještavalo da postoji društvenazajednica,dodaoje.–Aligovorepoputljudi,Jaguare,rečedjevojčica.

– Očito su životinje s vrlo sporim metabolizmom, zacijelo živestotine godina. Ako imaju pamćenje, tijekom duga života mogle sunaučiti mnogo toga, uključujući govor, ne misliš li? – usudi seprimijetitiAlex.

–Govore jezikomnarodasumaglice.Tkoga je izmislio? IndijancisunaučiliZvijeri?IlisuZvijerinaučileIndijance?

– Bilo kako bilo, Indijanci i ljenivci kroz stoljeća su imalisimbiotičkiodnos,rečeAlex.

–Što?–zapitaona,jernikadniječulaturiječ.

–Toznačidaseuzajamnotrebaju.–Zašto?– Ne znam, no istražit ću to. Jednom sam pročitao da bogovima

treba čovječanstvo isto toliko koliko čovječanstvu trebaju njegovibogovi,rečeAlex.

–VijećeZvijerizacijeloćebitivrlodugoivrlozamorno.Boljedasesadpokušamomaloodmoriti, takoćemobitisvježiujutro,predložilaje Nadia spremajući se na spavanje. Morala se osloboditi Borobe inatjeratigadaseizvalimalodalje,jernijepodnosilanjegovutoplinu.Majmun kao da je bio produžetak njezina bića; oboje su toliko bilisviknutinadodir svojih tijeladasuodvajanje,kakogodkratkobilo,ćutjelikaopredznaksmrti.

Sa svitanjem se probudio život u gradu od zlata i rasvijetlila sedolina bogova u svim tonovima crvenog, narančastog i ružičastog.Zvijerima su, međutim, trebali sati da bi se razbudile i izranjale sujedna po jedna iz svojih brlogameđu formacijama stijena i kristala.AlexiNadiaizbrojilisujedanaeststvorenja,trimužjakaiosamženki,nekasubilavišaoddrugih,alisvabijahuodrasla.Nisuvidjelimladeprimjerke te jedinstvene vrste i pitali su se kako se razmnožavaju.Walimai je rekao da se među njima rijetko netko rađa, za njegovaživotatosenikadnijedogodilo.Također jedodaoda ihnijevidionidaumiru,premdajeznaozapukotinuulabirintugdjesuležalinjihovikosturi. Alex je zaključio da to pristaje uz njegovu teoriju da živestoljećima ipredmnijevao jeda tiprapovijesnisisavci imaju jedno ilidvoje mladunčadi u svome životu, stoga je prisustvovanje njihovurođenju zacijelo bilo vrlo rijedak događaj. Promatrajući stvorenjaizbliza, shvatio je da, s obzirom na njihova ograničenja u kretanju,nisumogla loviti i zacijelo subila vegetarijanci. Strašnepandženisunapravljene za ubijanje, nego za veranje. To objašnjava njihovusposobnost za spuštanje i penjanje okomitim putem kojim su se oniuspeli uz vodopad. Ljenivci su se koristili istim udubinama,izbočenjima i raspuklinama u stijeni koje su Indijancima služile zapenjanje. Koliko ih je vani? Jedna jedina ili nekoliko njih? Kakoostavitisvjedočanstvooonomestojevidio?

Mnogo sati poslije počelo je vijeće. Zvijeri su se okupile upolukruguusredištugradaodzlata,aWalimaiidjecastalisunačelo.Bili su majušni među tim divovima. Činilo im se da tijela stvorenja

titraju i obrisi im bijahu mutni, a potom su shvatili kako u njihovustoljetnom krznu prebivaju prave kolonije raznovrsnih kukaca, odkojih su neki oblij etali oko njih kaomuhe oko voća. Para u zrakustvarala je iluzijuoblakaukoji suomotaneZvijeri.Nalazili suse teknekoliko metara od njih, na dovoljnoj udaljenosti da ih podrobnomoguvidjeti,ali ipobjećiakobizatrebalo,premdasuobojeznalidanepostojitasilanasvijetukojabiihbilakadraspasitiakobilokojiodtih jedanaest divova odluči izlučiti svoj miris. Walimai se ponašaosilnosvečanoismjerno,alinijesedoimaouplašenim.

–OvosuOraoiJaguar,prijateljistrancinarodasumaglice.Došlisuprimitiupute,rečestarac.

Tišina koja se činila vječnom dočekala je ovaj uvod, kao dariječimatrebapunovremenakakobiodjeknuleumozgovimatihbića.Onda jeWalimai izrecitiraodugupjesmusplemenskimvijestima,odposljednjih rođenja do smrti poglavice Mokarite, uključivši vizije ukojima se pojavljivao Rahakanariwa, posjet nizinskim krajevima,dolazak stranaca i izbor Iyomi zapoglavicu svihpoglavica. Počeo jesilno spori dijalog između vrača i stvorenja, koji su djeca razumjelabez teškoća, jer jenakonsvake riječibilovremenazapromišljanje isavjetovanje. Tako su doznali da stoljećima i stoljećima narodsumaglice poznaje položaj grada od zlata i ljubomorno čuva tajnu,štiteći bogove od vanjskoga svijeta, a zauzvrat ta izvanredna bićačuvajusvakuriječ izplemenskepovijesti.Postojalisu trenucivelikihkataklizma u kojima je ekološki mjehurić tepuija pretrpio ozbiljnepreokreteivegetacijanijeuspjelaudovoljitipotrebamavrstakojesuobitavale u njegovoj unutrašnjosti. U tim su razdobljima Indijanciprinosili žrtve: kukuruz, krumpir,manioku, voće, orahe. Postavili bisvoje darove u blizini tepuija, ne zalazeći u tajni labirint, i slaliglasnikadaobavještavabogove.Darovesučinila jaja,ribeiživotinjekoje su ulovili Indijanci; s vremenom se promijenila vegetarijanskaprehranaZvijeri.

Alexander Cold je pomislio da bi njihovi bogovi, ako ova drevnastvorenja spore inteligencije imaju potrebu za božanskim,mogli bitinevidljivi Indijanci iz Tapirawaterija, jedina ljudska bića koja supoznavali.ZanjihsuIndijancibiličarobni:kretalisusebrzo,mogliseslakoćomrazmnožavati,posjedovalisuoružjeioruđe,biligospodarivatre i prostranog vanjskog svijeta, bili su svemoćni. Ali divovski

ljenivci nisu još dosegli etapu evolucije u kojoj se promišlja vlastitasmrt i nisu trebali bogove. Njihovi silno dugi životi protjecali su naposvematerijalnojrazini.

Sjećanje Zvijeri sadržavalo je svaku obavijest koju su im ljudskiglasnicipredali:bilisuživućiarhivi.Indijancinisupoznavalipismo,alisenjihovapovijestnijegubila, jerljenivciništanisuzaboravljali.Akobiihsestrpljivoipolakoispitivalo,moglaseodnjihdoznatiprošlostplemenaodprveetape,dvadesettisućagodinaunatrag.ŠamanipoputWalimaija posjećivali su ih kako bi bili u toku, recitirajući im epskepjesme o davnoj i nedavnoj povijesti plemena. Glasnici su umirali izamjenjivali ih drugi, ali svaka riječ iz tih pjesama ostajala jepohranjenaumozgovimaZvijeri.

Samo dva puta pleme je prodrlo u unutrašnjost tepuija odpočetakapovijesti, auobje suprigode toučinilikakobipobjegliodmoćnoganeprijatelja.Prviputjetobilopriječetiristogodina,kadsenarod sumaglice morao na nekoliko tjedana skriti od odredašpanjolskihvojnikakojisuuspjelidoćidoOkaSvijeta.Kadsuratnicividjeli da tuđinci bez ikakva napora izdaleka ubijaju štapovima oddimaibuke,shvatilisudajeutomsukobunjihovooružjejalovo.Tadasu rastavili svoje kolibe, zakopali skromne osobne stvari, pokriliostatak sela zemljom i granama, izbrisali tragove i povukli se saženama i djecomu sveti tepui.Ondje su bili zaštićeni bogovimadoktudinci nisu jedan po jedan umrli. Vojnici su tražili Eldorado, bili suslijepi od pohlepe i skončali ubijajući jedni druge.One koji su ostaliistrijebile su Zvijeri i domorodački ratnici. Samo je jedan živ izišaoodande i nekako se uspio vratiti i opet naći sa svojim zemljacima.Ostatakživotaproveojelud,privezanzastupuumobolniciuNavarri,držeći govorancije o mitološkim divovima i gradu od čistoga zlata.Legenda se održala na stranicama kroničara španjolskog carstva,hranećimaštupustolovadodanašnjegadana.Drugiputbilojetoprijetrigodine,kadsusevelikepticenahabaodbukeivjetraprizemljileuOku Svijeta. Ponovno se narod sumaglice skrivao dok tuđinci nisuotišli, razočarani jer nisu našli rudnike za kojima su tragali. NoIndijanci, koje su upozorile Walimaijeve vizije, pripremali su se zanjihovpovratak.Ovogaputanećeproćičetiristogodinaprijenegosenahabiiznovausudedoćinavisoravanjersusadamogliletjeti.Ondasu Zvijeri odlučile izići i ubiti ih, ne sluteći da ih ima na milijune.

Naviknuti na ograničen broj svoje vrste, vjerovali su da moguiskorijenitineprijateljejednogpojednog.

–ZatonijebilomrtvihIndijanaca,samostranaca,primijetiojeAlexzadivljeno.

–AOtacValdomero?–podsjetilagajeNadia.– Otac Valdomero je živio s Indijancima. Zvijer je zacijelo

razabralamirisizatoganijenapala.–Aja?Nimenenijenapalaonenoći...,dodalaje.– Bili smo s Indijancima. Da nas je Zvijer vidjela kad smo bili s

ekspedicijom,bilibismomrtvikaoivojnik.– Ako sam dobro shvatila, Zvijeri su došle kazniti strance,

zaključilajedjevojčica.–Točno,norezultatjebiosuprotan.Vidišštosedogodilo:privukli

supozornostna Indijance iOkoSvijeta. JanebihbioovdjedabakunisuzaposliliučasopisukakobiotkrilaZvijer,rečeAlex.

Pala je večer i potomnoć a da sudionici vijećanisupostigli nekidogovor.AlexzapitakolikojebogovaizišloizplanineiWalimairečedva,štonijebiopouzdanpodatak,moglojebitiipolatuceta.DečkojeuspioobjasnitiZvijerimadajejedinanadazanjihovspasdaostanuutepuiju,azaIndijancedauspostavevezuscivilizacijomukontroliranuobliku. Kontakt je neizbježan, reče, prije ili poslije helikopteri će seopetprizemljitiuOkuSvijeta,atadaćenahabdoćidaostanu.BilojenahabakojisuželjeliuništitinarodsumagliceiovladatiOkomSvijeta.Bilo je vrlo teško Zvijerima iWalimaiju razjasniti tu točku, jer nisushvaćalikakonetkomožeprisvojiti zemlju.Alex je rekaodapostojedruginahabikojiželespasitiIndijanceikojićesvakakonapravitisvekakobi sačuvali i bogove, jer suposljednji pripadnici svoje vrstenaplanetu.Podsjetio ješamanadajenjegaIyomiimenovalapoglavicomza pregovaranje s nahabima i zatražio je dopuštenje i pomoć zaispunjavanjesvojezadaće.

– Ne vjerujemo da bi nahabi mogli biti moćniji od bogova, rečeWalimai.

– Katkad jesu. Bogovi se neće moći obraniti od njih, a ni narodsumaglice.Alinahabimoguzaustavitidrugenahabe,odvratiojeAlex.

–UmojimvizijamaRahakanariwaježedankrvi,rečeWalimai.– Ja sam imenovana poglavicom da utišam Rahakanariwu, reče

Nadia.

–Ne bi više trebalo biti rata. Bogovi se trebaju vratiti u planinu.Nadia i ja ćemo postići da nahabi poštuju narod sumaglice iprebivalištebogova,obećaojeAlex,pokušavajućizvučatiuvjerljivo.

ZapravonijeimaopojmakakobimogaopobijeditiMauraCan'asa,satnikaAriostaitolikedrugepustolovekojisužudjelizabogatstvimaovog područja. Čak mu nije bio ni poznat plan Maura Can'asa, a niuloga koju trebaju odigrati članovi ekspedicije InternationalGeographic u istrebljivanju Indijanaca. Poduzetnik je jasno rekaodaćeonibitisvjedoci,alinijesemogaodomislitičega.

Dječakpomislikakoćenastatisvjetskapobunakadnjegovabakaobavijesti o postojanju Zvijeri i ekološkom raju koji sadrži tepui. Uzneštosrećeivještomanipulirajućitiskom,KateColdbimoglauspjetidaOko Svijetabudeproglašenoprirodnim rezervatom i da ga vladezaštite. No to bi rješenje moglo doći prekasno. Ako Mauro Cariasprovede svoje, za tri ćemjeseca Indijancibiti istrijebljeni, kao što jerekaourazgovorusasatnikomAriostom.Jedinajenadabiladaprijetogastignemeđunarodnazaštita. Iakosenećemoći izbjećiznatiželjaznanstvenika ni televizijske kamere, barem bi se mogla zaustavitinajezda pustolova i naseljenika spremnih da ukrote prašumu iistrijebenjegovestanovnike.Takođermujeprošlaglavommogućnostda neki poduzetnik iz Hollywooda odluči pretvoriti tepui usvojevrstanDisneyworldiliJurassicPark.Nadaosedabipritisakkojiće stvoriti reportaža njegove bake mogao odgoditi ili izbjegnuti tunoćnumoru.

SvakajeZvijerzauzimaladrugudvoranubajoslovnogagrada.Bilasutosamotničkabićakojanisudijelilasvojprostor.Unatočiznimnojveličini, jela su malo, žvačući satima, povrće, voće, korijenje i, svremena na vrijeme, poneku malu životinju koja bi im mrtva iliranjenapalapodnoge.NadiajemoglakomuniciratisnjimaboljenegoWalimai. Par stvorenja, ženki, pokazivao je određeno zanimanje zanju i dopustili su joj da sepribliži, jer ih je onavišeod ičega željeladotaknuti.Kadjestavilarukunačekinjavokrzno,stotineraznovrsnihkukaca uspele su se po njezinoj nadlaktici, cijelu je pokrivajući.Očajnički se stresala, ali se nijemogla otresti imnogo je njih ostaloprilijepljenozaodjećuikosu.Walimaijojjepokazaojednuodlagunaugraduionauroniumlakuiplinovituvodu.Zaronivši,osjećalajenakoži golicanje mjehurića zraka. Pozvala je Alexa i oboje se dugo

namakalo, napokon čisti nakon što su se tolike dane vukli po tlu iznojili.

UmeđuvremenujeWalimaiistisnuoutikvicupulpunekogavoćasvelikim crnim košticama, zatim je pomiješavši sa sokom plavog isjajnoggrožđa.Rezultat jebila ljubičastasmjesagustapoput juheodkostiju kakvu bijahu pili na Mokaritinu pogrebu, ali slasna okusa isilovitamirisanamedicvjetninektar.ŠamanjujeponudioZvijerima,potom je ispio on te je pružio djeci i Borobi. Ta zgusnuta namirnicasmjesta jeutolilagladiosjetilisulaganuošamućenost,kaodasupilialkohol.

Tenoćibilisusmješteniujednojodprostorijagradaodzlatagdjeje vrućina bila manje zagušljiva no prošle noći u špilji. Međuformacijama minerala rasle su nepoznate vrste orhideja, neke takomiomirisnedasejedvamoglodisatiunjihovojblizini.Dugojepadalakiša, topla i gusta poput tuša, natapajući sve, tekući poput rijekeizmeđu pukotina kristala uz postojan zvuk bubnjeva. Kad jenaposljetku stala, zrak se naglo rashladio i iznemogla su se djecanapokonprepustilasnunatvrdomtluEldorada,sosjećajemdaimjetrbuhpunmirisnacvijeća.

Bućkuriš koji je pripremio Walimai imao je čarobnu moć da ihpovede u carstvomitova i kolektivnoga sna, gdje svi, bogovi i ljudi,mogudijelitiistevizije.Takosemožeprištedjetimnogoriječi,mnogaobjašnjenja. Sanjali su da je Rahakanariwa zatočen u drvenojzaključanoj kutiji i očajnički se pokušava osloboditi svojim strašnimkljunomizastrašujućimpandžama,doksubogoviiljudi,privezanizadrveće, iščekivalisvojukob.Sanjalisudanahabiubijaju jednidruge,svilicapokrivenihkrinkama.Vidjelisupticu-ljudožderakakouništavakutijuiizlazi,spremnadaprožderesvenasvomeputu,notadasujojbijeli orao i crni jaguar stali naput izazivajući jenaborbudo smrti.Rješenja u tom dvoboju, koja rijetko i postoje u snovima, nije bilo.AlexanderColdjeprepoznaoRahakanariwujergajeprijetogavidiounoćnoj mori, gdje se pojavio kao lešinar, razbijao prozore njegovekućeiodnionjegovumajkuusvojimčudovišnimpandžama.

Probudivši se ujutro, nisumorali pričati što su vidjeli, jer su svinazočiliistomsnu,čakimaliBorobž.Kadsesastalovijećebogovadanastavi svoje savjetovanje, nije bilo potrebno provoditi sateponavljajućiisteidejekaoprethodnogadana.Znalisuštovaljačiniti,

svatkojepoznavaosvojuuloguudogađajimakojićedoći.–JaguariOraoćeseboritisRahakanariwom.Akopobijede,štoće

biti njihova nagrada? – uspio je uobličiti jedan ljenivac nakon dugaoklijevanja.

–Trijajaizgnijezda,rečeNadiabezoklijevanja.–Ivodazdravlja,pridodaAlexmislećinamajku.Užasnut,Walimaijeupozoriodjecudasuprekršiliosnovnopravilo

uzajamnosti:nemožeseprimitiakosenedaje.To jezakonprirode.Drznuli su se zatražiti od bogova nešto, a ne ponudivši u zamjenuništa.PitanjekojejepostavilaZvijerbilajepukaformalnostiispravanjeodgovorkakoneželenikakvunagradu,radetoizsmjernostipremabogovima i sažaljenja prema ljudima. Zaista, Zvijeri su se doimalezbunjenima i neraspoloženima zbogmolbi stranaca.Neke su polakostalenanoge,prijeteći,režećiipodižućirukekrupnepoputhrastovihgrana.Walimaisebaciopotrbuškepredvijećemumljajućiobjašnjenjai isprike, ali nije uspio smiriti duhove. Plašeći se da bi neka Zvijermogla odlučiti da ih zgromi tjelesnim mirisom, Alex se oslonio najedinosredstvospasenjakojemujepalonapamet:djedovuflautu.

–Ponuditćuneštobogovima,rečedrhteći.Nježne note glazbala nesigurno su zaplovile vrućim zrakom

tepuija. Zatečenim je Zvijerima trebalo nekoliko minuta kako bireagirale, a tada se Alex već zanio i prepustio se užitku stvaranjaglazbe. Njegova se flauta doimala kao da je poprimila Walimaijevenadnaravnemoći.Notesuseumnažaleučudnomkazalištugradaodzlata, odbijajući se preobražene u beskrajna arpegia, od kojih suorhidejetitralemeđuvisokimkristalnimformacijama.Nikadadječaknije tako svirao, nikada se nije osjećao tako moćnim: mogao jeukrotiti zvjerad čarolijom svoje flaute. Osjećao je kao daje njegovaflauta spojena s moćnim sintisajzerom, koji s cijelim orkestromgudača, duhača i udaraljkaša prati melodiju. Zvijeri, u početkunepomične, stale su se klimati poput velikih stabala pokretanihvjetrom; njihove tisućljetne šape udarale su o tlo, a plodna šupljinatepuijaodzvanjala jepoputvelikogazvona.Tada jeNadia,nagonski,skočilausredinupolukrugavijeća,dokjeBoroba,kaodarazumijedajetopresudantrenutak,ostaomiranuzAlexovenoge.

Nadia stade plesati s energijom zemlje koja je poput svjetlostiprolazila kroz njezine mršave kosti. Nije nikad vidjela balet, ali je

negdjeusebipohranilaritmovekojejemnogoputaslušala:brazilskusambu,venezuelanskusalsu i joropo,američkuglazbukoja jestizalaprekoradija.Bijaševidjelacrnce,mulate,cabocloseibijelcekakonakarnevalimauManausuplešudoknepadnuodiscrpljenosti,Indijancekakosvečanoplešutijekomsvojihobreda.Neznajućištočini,pukimje instinktom improvizirala svoj darbogovima. Letjela je.Njezino setijelo pokretalo samo, u transu, bez ikakve svijesti ili predumišljaja.Klimalasepoputnajvitkijihpalmi,podizalapoputpjeneslapa,vrtjelapoputvjetra.Nadia jeoponašala let guacamaja, trk jaguara,plivanjedupina,zujanjekukaca,vijuganjezmija.

Tisuće i tisuće godina postojao je život u cilindričnoj šupljinitepuija, ali do tog trena nikad se nije čula glazba, čak ni tam-tambubnja. Dva puta kad je narod sumaglice bio primljen pod zaštitulegendarnog grada učinio je to ne razdražujući bogove, u potpunojtišini, koristeći se svojim darom koji im omogućuje da postanunevidljivi.Zvijerinisuninaslućivaleljudskoumijećestvaranjaglazbe,jednako tako nisu vidjele tijelo koje se pokreće s lakoćom, strašću,brzinom i ljupkošću s kojima je plesala Nadia. Zaista, ta troma bićanikad nisu primila tako veličanstven dar. Njihovi spori mozgoviprigrlilisusvakunotu isvakipokret isačuvali ihzabudućastoljeća.Poklonovodvojedjeceostatćesnjimakaodionjihovelegende.

PETNAESTOPOGLAVLJE

Kristalnajaja

Uzamjenuzadarovanuglazbuiples,Zvijerisuodobriledjecištosu tražila.Reklesu imdaseona trebapopetinavrhunac tepuija,donajvišihvrhovagdjejegnijezdostričudesnajajaiznjezinevizije.OnsepaktrebaospustitidovodezdravljauZemljinojutrobi.

– Možemo li ići zajedno, prvo na vrh tepuija, a potom na dnokratera? – pitao je Alex, misleći da bi zadaće bile lakše kad bi ihpodijelili.

Ljenivci supolako zanijekali glavom, aWalimai je objasnioda jesvakoputovanje u carstvoduhova samotno.Nastavio je govoreći daimaju samo idući dan kakobi ispunilimisiju, jer se neizostavno kadzanoća treba vratiti u vanjski svijet, takav je njegov sporazum sbogovima.Akosenebuduvratili,ostatćeuhvaćeniusvetomtepuiju,jernikadnećesamipronaćiizlazizlabirinta.

Ostatak dana djeca su potrošila na obilazak Eldorada ipripovijedajući jedno drugomu svoje kratkotrajne živote; oboje suželjelidoznatištojevišemogućeprijenegoserazdvoje.NadijijebiloteškozamislitisvogprijateljauKalifornijisobitelji;nikadnijevidjelakompjutor i išla u školu i nije znala što je zima. Američki je dječak,pak,osjećaozavist zbogslobodnog ipritajenogdjevojčičinaživotautijesnoj povezanosti s prirodom. Nadia Santos je posjedovala zdravrazumimudrostkojisusenjemučinilinedostižnim.

Naslađivali su se veličanstvenim formacijama tinjca i drugihminerala u gradu, nevjerojatnom florom koja je nicala posvuda tejedinstvenim životinjama i kukcima koji su nastanjivali to mjesto.Shvatili su da su zmajevi, poput onoga iz duplje, što su katkadprelijetalizrakom,pitomipoputobučenihpapagaja.Pozvalisujednog,prizemljio se ljupko podnjihove noge imogli su ga dotaknuti. Kožamu je bila meka i hladna, kao u ribe; imao je pogled sokola i dahcvjetnogmirisa. Okupali su se u toplim lagunama i nasitili voća, ali

samo onoga koje je odobrio Walimai. Bilo je smrtonosnog voća igljiva, neko je poticalo košmarne vizije ili uništavalo volju, drugo jepak brisalo zauvijek sjećanje, objasnio im je šaman. Za svojih šetnjipokatkadbinabasalinaZvijerikojesuprovodilevećidiosvogaživotaobamrle. Kad se jednom najedu lišća i voća koje im je potrebno zaprehranjivanje, provodili bi ostatak dana promatrajući žarki okolnikrajolik i čep oblaka koji zatvara usta tepuija. Vjeruju da je nebobijeloiveličineovogakruga,primijetilajeNadia,aAlexjeodgovoriodaje i njihova vizija neba djelomična, dok astronauti znaju da nijeplavonegobeskrajnodubokoitamno.Tenoćileglisukasnoiumorni;spavali su jednouzdrugo,nedotičući se jer jebiloveomavruće, alidijelećiistisan,kaoštosunaučiličinitiuzčarobnoWalimaijevovoće.

U praskozorje idućega dana stari je šaman predao AlexanderuColdupraznutikvicu,aNadijiSantostikvicusvodomikošaricukojuje pričvrstila na leđa. Upozorio ih je da, kad jednom otpočneputovanje u visine i u dubine, neće biti povratka. Trebat će svladatiprepreke ili stradati u pothvatu jer je nemoguće vratiti se praznihruku.

–Jestelisigurnidatoželiteučiniti?–pitaoješaman.–Jajesam,ustvrdiNadia.Nije imala pojma čemu će poslužiti jaja ni zbog čega ih treba

potražiti,alinijegajilasumnjuusvojuviziju.Zacijelosuvrlovrijednaili vrlo čarobna; zbog njih je bila spremna pobijediti svoj čvrstoukorijenjenistrah:visinskuvrtoglavicu.

– I ja,dodao jeAlex,pomislivšikakoće ićidosamogapaklaakotakomožespasitimajku.

–Moždaćetesevratiti,amoždainećete,oprostiosesnjimavrač,ravnodušan, jer je za njega granica između života i smrti tek opnadimakojunajmanjilahormožeizbrisati.

Nadia je otresla Borobii s pojasa i objasnila mu da ga ne možepovesti sa sobom. Majmun je zgrabio Walimaija za nogu jecajući iprijeteći šakom, ali se nije pokušao oglušiti. Dvoje se djece čvrstozagrlilo, ustrašeni i ganuti.Onda se svatkootputiou smjeru što gajenaznačioWalimai.

NadiaSantospopelase istim isklesanimstubištemustijenikojimse bijaše spustila s Walimaijem i Alexom iz labirinta do podnožjatepuija.Uspondoterasenijebio težakunatoč tomuštosustubebile

vrlo strme, uske, nepravilne i istrošene, nije bilo ni rukohvata da sepridrži.Borećiseprotivvrtoglavice,bacilajebrzpogledispodsebei

vidjela predivan zeleno-plavi krajolik doline obavijen finomizmaglicom, s veličanstvenim gradom od zlata u središtu. Onda sezagledalagore ipogled jojse izgubiouoblacima.Otvor tepuijačinioseužimnegonjegovopodnožje.Kakoćesepopetistrmimobroncima?Trebalebijojskarabejevešape.Kolikojezapravovisoktepui,kolikopokrivaju oblaci? Gdje je točno gnijezdo? Odlučila je ne misliti naprobleme, nego na rješenja: suočit će se s jednom po jednompreprekomonakokakosebudupojavljivale.Akosemoglapopetiposlapu,moćićenapravitiiovo,pomislilaje,iakovišenijeprivezanazaJaguarauzetomisamaje.

Stigavšinaterasu,shvatilajedaondjestubištezavršava,odatlesetrebalapenjativisećinabiločemuštomožezgrabiti.Poravnalajekošnaleđima,zatvorilaočiipotražilaspokojusebi.Jaguarjojjeobjasniodasuondje,usredištubića,koncentriraneživotnaenergijaihrabrost.Udahnula je punom dušom kako bi joj čisti zrak ispunio grudi iproputovala cijelim tijelom dok nije doprla do vrška prstiju nanogamairukama.Ponovilajeistodubokoudisanjetriputai,sveudiljzatvorenihočiju,vizualiziralaorla,svojutotemskuživotinju.Zamislilajedajojserukeistežu,produljuju,preobražavajuupernatakrila,dajojsenogepretvarajuušapekojezavršavajukukastimpandžama,dananjezinulicurasteokrutankljun,aočijojserazdvajajudoksenisunašle svako na jednoj strani glave. Osjetila je da joj se kosa,meka ikovrčasta,pretvarautvrdoperjepriljubljenouzlubanju,akojemoženakostriješiti po želji, perje koje sadrži mudrost orlova: bile su toantene kojima love sve stoje u zraku, uključujući i ono nevidljivo.Njezinojetijeloizgubilogipkost,azauzvratpoprimilopotpunulakoćuda se mogla odvojiti od Zemlje i lebdjeti sa zvijezdama. Iskusila jestrašnumoćsasvomsnagomorlaštojojkolaukrvi.Osjetilajedatasnagadopiredoposljednje stanicenjezina tijela i svijesti.Orao sam,izgovorilajeglasnoizatimotvorilaoči.

Nadiasezakvačilazamalupukotinuustijeninadsvojomglavomipostavila stopalo na drugu koja je bila u visini pojasa. Ispravila jetijelo i zastaladoknijepronašla ravnotežu.Podignula jedrugu rukuviše tražeći, sve dok se nije uspjela uhvatiti za korijen, pipkajućisuprotnom nogom dok nije pronašla rascjep. Ponovila je pokret

drugomrukom,tražećiispupčenje,akadgajenašla,podignulasejošmaloviše.Vegetacijakojajeraslanaobroncimapomagalajojje,bilojekorijenja,grmova i lijana.Također jevidjeladubokeogrebotineukamenjuinekadebla;pomislilajedasutootiscipandža.Zvijerisusezacijelo također popele u potrazi za hranom, ili pak nisu poznavalezemljovid labirinta pa su se svaki put kad su ulazile ili izlazile iztepuija morale uspinjati jednom stranom do vrhunca, a spuštatidrugom. Procijeni daje to potrajalo danima, možda tjednima, sobziromnaneviđenusporosttihdivovskihljenivaca.

Dio njezina uma, još aktivan, shvatio je da šupljina tepuija nijepreokrenuti stožac, kako je, zbog optičkog učinka, pretpostavilagledajući gaodozdo,negose zapravo laganootvarala.Otvorkraterazapravo je bio širi od podnožja. Neće trebati šape skarabeja, nakonsvega, samo koncentraciju i smionost. Tako se penjala metar pometar, satima, sa zadivljujućom odlučnošću i netom stečenomvještinom. Taje vještina proizlazila iz najtajnijeg i najtajnovitijegmjesta, spokojnog mjesta u srcu gdje su bila plemenita svojstvanjezinetotemskeživotinje.BilajeOrao,pticasnajvišimletom,kraljicaneba,onakojapravisvojegnijezdoondjegdjegadosećimogusamoanđeli.

Orao/djevojčica nastavila se uspinjati korak po korak. Vruć ivlažan zrak iz doline pretvorio se u svjež povjetarac koji ju jepogurnuo nagore. Često se zaustavljala, vrlo umorna, boreći se siskušenjem da pogleda nagore i procijeni udaljenost do vrha,usredotočujući se samo na sljedeći pokret. Pržila ju je strašna žeđ;osjećala jedasujojustapunapijeska,gorkaokusa,alinijesemoglaodmaknuti da bi s leđa odriješila tikvicu s vodom koju joj je daoWalimai.Napitćesekadstignegore,mrmljalaje,mislećinahladnuičistuvodukakojevlaziiznutra.Kadbibaremkišilo,pomislilaje,alinikapnijepadalaizoblaka.Kadjepomisliladavišenećemoćinapravitinijedan korak, osjećala bi čarobniWalimaijev talisman obješen okovrataitojojjedavalohrabrost.Biojenjezinazaštita.Pomogaojojjedaseuspnepocrnimiglatkimstijenamaslapa,učiniojeprijateljicomIndijanaca,štitioodZvijeri;dokgaima,sigurnaje.

Dugoposlijenjezina jeglavadosegnulaprveoblake, gustepoputžumancasašećerom,itadajujeomotalamliječnabjelina.Nastavilaseverati pipkajući, grabeći stijene i raslinje, sve rjeđe kako se penjala.

Nijebilasvjesnadajojkrvareruke,koljenaistopala,mislila jesamona čarobnumoć koja ju održava, dok odjednom jednom rukomnijeopipalaširokrascjep.Ubrzo jeuspjela ispraviticijelotijelo inašlasena vrhu tepuija, svejednako skrivenanagomilanimoblacima. Snažanusklik trijumfa, pradavni i divlji urlik poput strašnog jednoglasnogkrika stotine orlova, izbio je iz grudi Nadije Santos i smrskao se ostijenedrugihvrhova,odbijajući se i šireći se,doksenije izgubionaobzoru.

Djevojčica je pričekala nepomična na uzvisini dok se njezin kriknije izgubio u posljednjim pukotinama velike visoravni. Tada sesmirilobubnjanjenjezinasrcaimoglajedubokoudahnuti.Tekštojeosjetilada je čvrstonastijenama,zgrabila je tikvicusvodom i ispilado kraja. Nikad ništa nije toliko željela. Svježa je tekućina ušla unjezinogrlo,očistilapijesakigorčinuuustima,vlažećijezikisasušeneusne, prodirući u cijelo njezino tijelo poput čudesnog balzama kojimožeizliječititjeskobuiizbrisatibol.Shvatilajedasesrećasastojiutomedadosegnemoonoštosmodugočekali.

Visina i surovi napor da stigne onamo i prevlada ono čega seužasavala djelovali su kao droga moćnija od one Indijanaca uTapirawateriju ili Walimaijeva napitka za kolektivne snove. Opet jeosjetila kako leti, ali više nije imala tijelo orla, lišila se svegamaterijalnog,bilaječistiduh.Visjelajeuuzvišenuprostoru.Svijet jeostao vrlo daleko, ondje dolje na polju iluzija. Lebdjela je ondjenemjerljivodugo i odjednomugledala rupicuu blještavomnebu.Neoklijevajući, hitnula se poput koplja kroz taj otvor i ušla u prazan itaman prostor poput beskrajna nebeskog svoda u noći bezMjeseca.Bio je toapsolutniprostor svegabožanskoga i smrti,prostorgdje sesamduhraspršuje.Onabijašepraznina,bezželjaiuspomena.Nijeseničegatrebalaplašiti.Tupostojiizvanvremena.

Ali na vrhu tepuija Nadijino ju je tijelo malo-pomalo zvalo,zazivajući.Kisikjeunjezinumvratioosjećajzamaterijalnustvarnost,vodajojjedalaenergijupotrebnuzakretanje.NapokonjeNadijinduhkrenuonaobrnutoputovanje,prošaojeopetpoputkopljakrozotvoru prazninu, došao do uzvišenog svoda gdje je lebdio nekolikotrenutakaubeskonačnojbjeliniiodandeprešaouoblikorla.Trebaloseoduprijetiiskušenjudaostaneletjetizauvijekodržavananavjetruis posljednjim se naporom vrati u tijelo djevojčice. Zatekne se kako

sjedinavrhusvijetaigledauokolo.Bila je na najvišoj točki visoravni, okružena prostranom tišinom

oblaka. Iakonijemoglavidjetivisinu iliduljinumjestanakojemusenalazila,procijenilajedajerupausredištutepuijamalenauusporedbis neizmjernošću planine u kojoj se nalazi. Teren je bio izlomljen udubokim pukotinama, djelomično stjenovit, a djelomično pokrivengustomvegetacijom.Pretpostavilajedaćeproćimnogovremenaprijeno što čelične ptice nahaba istraže to mjesto, jer bi bilo apsurdnopokušati ondje prizemljiti, čak i s helikopterom, a kretanje po ovojneravnoj površini bilo je gotovo nemoguće. Osjetila je kako kloneduhom,jerbimoglatražitignijezdodokrajaživotanepronašavšigautim pukotinama, ali se onda sjetila da joj je Walimai bio naznačiotočno kamo se treba penjati. Odmorila se na tren i opet krenula,penjućiseispuštajućisastijenenastijenu,gonjenanepoznatomsilom,nekomvrstomnagonskepouzdanosti.

Nije morala ići daleko. Vrlo blizu, u procjepu koji su oblikovalevelikestijene,nalazilosegnijezdo,aunjegovujesredištuugledalatrikristalna jaja. Bila su manja i sjajnija od onih iz njezine vizije,predivna.

Uz krajnji oprez kako se ne bi otkotrljala u neku od dubokihraspuklina i razbila sve kosti, Nadia Santos se dovukla do gnijezda.Njezinisuseprstizatvorilinadblistavimsavršenstvomkristala,alisenjezinarukanijemoglapomaknuti.Začuđena,uhvatila jedrugo jaje.Nijegauspjelapodignuti,anitreće.Nijebilomogućedatipredmeti,veličine tukanovih jaja, toliko teže. Što se zbivalo? Pregledala ih je,gurkala na sve strane dok se nije uvjerila da nisu prilijepljena nizabijena,naprotiv,činilosedaseodmarajugotovolebdećiumekanojperiniodgrančicaiperja.Djevojčica jesjelanastijenuneshvaćajućišto se događa i ne mogavši vjerovati da su cijela ova pustolovina inapor da dovde dođe bili uzaludni. Upotrijebila je nadljudsku snagukakobi sepoput gušterapopelaunutarnjimzidovima tepuija i sada,kad je napokon na vrhu, manjka joj snage da makar za jedanmilimetarpomakneblagokojejepošlatražiti.

NadiaSantos jedugooklijevala,uzrujana,nesmislivširješenjezatuenigmu.Iznenadajojjepalonapametdatajajanekomupripadaju.Možda su ih onamo stavile Zvijeri, ali mogla su pripadati i nekombajkovitom stvorenju, ptici ili reptilu kao što su zmajevi. Tada bi se

majka mogla pojaviti svakoga časa i ako naiđe na uljeza pokrajsvojegagnijezda,krenutiunapadsopravdanimbijesom.Nijesmjelaostati tu, zaključi, ali se također nije mislila odreći jaja. Walimai jerekaodasenemoževratitipraznihruku...Štojojjejošrekaošaman?Da se treba vratiti prije noći. I tada se sjetila čemu ju jemudri vračpodučio prethodnog dana: zakonu uzajamnosti. Za svaku stvar kojuuzmešmorašnekudrugudatiuzamjenu.

Neutješnoseosvrtalaokosebe.Nijeimalaništaštobimogladati.Nosila je tekmajicu, kratkehlače i košprivezan za leđa. Pretraživšitijelo,opazilajeprviputogrebotine,masniceiotvoreneranekojesunapravile stijene dok se uspinjala na planinu. Njezina krv u kojoj jekoncentrirana životna energija što joj je omogućila da stigne ovamobilajemoždanjezinojedinovrijednovlasništvo.Približilase,nagnuvšiozlijeđeno tijelo tako da krv kapa iznad gnijezda. Crvene mrljicepoprskale su mekano perje. Nagnuvši se, osjetila je talisman nagrudima i smjesta shvatila da je to cijena koju treba platiti za jaja.Dugosedvoumila.Predatigaznačilojeodrećisečarobnihzaštitničkihmoći koje je pripisivala isklesanoj kosti, šamanovu poklonu. Nikadneće imati ništa tako čarobno kao što je taj amulet, bilo joj je tomnogo važnije od jaja čiju svrhu čak nijemogla ni zamisliti. Ne, nemožeselišititoga,odluči.

Nadia zatvori oči iscrpljena dok je Sunce koje se probijalo krozoblake mijenjalo boju. Na nekoliko trenutaka vratio joj sehalucinantni sanayahuascesMokaritinapogreba, iopet jebilaoraokoji leti bijelim nebom, nošen vjetrom, lagan i moćan. Vidjela jeodozgo jaja kako blistaju u gnijezdu, kao u toj viziji, i kao i ondapouzdanoznala:onasadržavajuspaszanarodsumaglice.Naposljetkuje s uzdahom otvorila oči, skinula talisman s vrata i položila ga nagnijezdo. Zatim je ispružila ruku i dotaknula jedno jaje, koje je učaspopustilo pa ga je mogla bez napora podignuti. I druga je dva bilojednako lakouzeti.Sva tripažljivo jestavilaukoš ipripremilasezasilazak istim putom kojim se bila i popela. Još se probijala sunčevasvjetlostkrozoblake;procijenilajedabisilazaktrebaobitibržiidaćestićidoljeprijenegozanoća,kaoštojujeupozorioWalimai.

ŠESNAESTOPOGLAVLJE

Vodazdravlja

DokseNadiaSantosuspinjaladovrhatepuija,AlexanderColdsespuštaokrozuzakprolazprematrbuhuZemlje,zatvorenom,vrućem,mračnom i kuckajućem svijetu, kao u njegovim najgorim noćnimmorama. Kad bi barem imao fenjer... Morao se kretati naprijedpipkajući,katkadčetveronoške,akadštosevukući,upotpunumraku.Njegove se oči nisu naviknule jer je tmina bila potpuna. Ispružio birukuopipavajućistijenukakobiprocijeniosmjeriširinutunela,ondabipomaknuotijelo,vijugavopuzećicentimetarpocentimetar.Kakojenapredovao,činilosedasetunelsužujeipomisliojedasenećemoćiokrenutikakobiizišao.Onomalozrakabilojezagušljivoismrdljivo,kaodajezakopanugrobnici.Ondjemuniučemunisuslužilasvojstvacrnogajaguara;trebaojedrugutotemskuživotinju,neštokaokrticu,štakorailiglistu.

Zaustavljao se često s namjerom da uzmakne prije no što budesuviše kasno, ali svaki put nastavio je dalje gonjen uspomenom namajku.Sasvakomproteklomminutompritisakseuprsimapojačavao,aužasjepostajaosveneizmjerniji.Opetjemogaočutigluholupetanjesrca kao u labirintu s Walimaijem. U njegovu poludjelom duhupomiješale su mu se bezbrojne opasnosti koje su vrebale na njega;najgorajeodsvihpomisaodaćeostatiživzatrpanuutrobiteplanine.Koliko je dug ovaj prolaz?Doći će do kraja ili će putemnastradati?Hoćelimudostajatikisikailićeumrijetiugušivšise?

U jednom trenutku ostao je ležati potrbuške, iscrpljen, jecajući.Mišićisumubilinapeti,krv lupalausljepoočicama,bolioga jesvakiživac u tijelu; nije mogao rasuđivati, osjećao je da će mu glavaeksplodiratizbogpomanjkanjazraka.Nikadsenije tolikobojao,čaknionedugenoćitijekomsvojeinicijacijemeđuIndijancima.PokušaosesjetitiemocijakojesugapotresalekadjeostaovisjetinaužetunaEl Capitanu, no to se nije moglo usporediti. Tada je bio na vrhu

planine, sada u njezinoj unutrašnjosti. Ondje je bio s ocem, ovdje jepotpuno sam. Prepustio se očajavanju, drhteći, malaksao. Cijeluvječnosttminajeprodiralaunjegovumisvejeizgubilosmisao,aonje, poražen, bezglasno zazivao smrt. I tada, kad se njegov duh većudaljavaoumraku,glasnjegovaocaprokrčiosijeputkrozizmaglicuunjegovumozguidoprodonjega,prvokaogotovonezamjetanšapat,potom sve jasniji. Štomu je toliko puta rekao otac podučavajući gaplaninarenju?Mirno,Alexandere,potražisredištesamogasebegdjejetvoja snaga. Diši. Udišući, puniš se energijom, izdišući, lišavaš senapetosti.Nemisli, slušajnagon.To jeonsamsavjetovaoNadijikadsusepenjaliuOkoSvijeta,kakojetozaboravio?

Usredotočio se na disanje: udahnuti energiju, ne misleći nanedostatakkisika, izdahnuti svojužas,opustiti se,odbacitinegativnemisli koje ga paraliziraju. Mogu to napraviti, mogu to napraviti...,ponavljaoje.Malo-pomalovratioseusvojetijelo.Vizualiziraojeprstena stopalima i opuštao ih jedan po jedan, potom noge, koljena,bokove, leđa,nadlakticesvedovrškaprstiju,vrat,čeljust,vjeđe.Većjemogao bolje disati, prestao je jecati. Pronašao je središte samogasebe,mjesto crveno i titravo u visini pupka. Slušao je udarce svogasrca.Osjetiojegolicanjenakoži,potomtoplinuužilama,napokonsesnagavratilaunjegovotijelo,osjetilaium.

AlexanderColdispustiusklikolakšanja.Zvukujetrebalonekolikotrenutakadaseodbijeoneštoivratiunjegovaslušnaosjetila.Shvatiojedatakodjelujesonaršišmišakojiimomogućujekretanjeumraku.Ponoviojeusklik,pričekaodasevratiinaznačimuudaljenostismjer,tako jemogao čuti srcem, kao štomu je toliko puta govorilaNadia.Otkriojenačinnakojićesekretatiutmini.

Ostatak putovanja tunelom protekao je u polusvjesnu stanju injegovo se tijelo kretalo samo, kao da poznaje put. S vremena navrijeme Alex bi se nakratko povezao s logičnim razmišljanjem i ubljeskurazumijevanjazaključiokakotuzacijelozrak,punnepoznatihplinova,utječenaum.Poslijećepomišljatidajeproživiosan.

Kadseveć činilodauzakprolaznećenikadzavršiti,dječakzačušumvode,kaonekurijeku,azapuhtoplogazrakadopredonjegovihizmoždenih pluća. To mu obnovi snagu. Odgurnuo se naprijed i napodzemnomzavojuopaziokakonjegoveočimogurazabratineštoucrnilu. Svjetlost, vrlo slabašna u početku, malo je pomalo izbijala.

Nastavio se gurati pun nade i ugleda kako se svjetlost i zrakpojačavaju. Ubrzo se našao u špilji, koja je zacijelo nekako bilapovezanasvanjskimdijelomjerjebilaslaboosvijetljena.Nekičudanmiris,naocatiuvelocvijeće,postojanipomalomučan,zapahnuomujenosnice.Ušpiljibijahuisteoneformacijeodsjajnihmineralakakveje vidiou labirintu. Izbrušeneplohe tih strukturadjelovale supoputzrcala, odražavajući i umnažajući oskudno svjetlo što je onamoprodiralo.Našaosenaobalimalelaguneukojususestjecalerječicebijelih voda, poput masnoga mlijeka. Nakon grobnice u kojoj senalaziotabijelalagunaitarijekadoimalesumusenečimnajljepšimšto je vidio u životu. Je li to izvor vječne mladosti? Miris ga jeošamućivao,pomisliojekakojetozacijelonekiplinkojiseoslobađaoiz dubina, možda otrovni plin koji mu otupljuje mozak. Šaputavi imilujućiglasprizvaomujepozornost.Iznenađen,zapaziojeneštonadrugojobalimalelagune,samonekolikometaradalje,akadjeuspioprilagoditizjeniceslabojsvjetlostiušpilji,razabraojeljudskilik.Nijega mogao dobro vidjeti, ali oblik i glas pripadali su nekoj djevojci.Nemoguće, reče, sirene ne postoje, ludim, to je od plina, mirisa; alidjevojka se činila stvarnom, njezina se duga kosa pomicala, kožazračila svjetlošću, pokreti su joj bili ljudski, njezin glas zavodnički.Poželio sebaciti ubijeluvodu i piti dok sene zasiti te sprati zemljukoja ga je pokrivala i krv iz masnica na laktovima i koljenima.Iskušenjedasepribližikrasnomstvorenjukojegajezvaloiprepustise uživanju bilo je nepodnošljivo. Krenuo je kako bi to učinio kadopazidajeprikazaCeciliaBurns,istakestenjastakosa,isteplaveoči,istiusporenipokreti.Jedanjošsvjestandionjegovamozgaupozorigada je tasirena tvorevinanjegovauma,baškaoštosu tobilemorskemeduze, želatinozne i prozirne, koje plutaju na blijedom zraku uduplji. Prisjetio se onoga što je čuo o indijanskoj mitologiji,pripovijesti koje je ispričao Walimai o podrijetlu svemira gdje sepojavljuje Mliječna rijeka koja sadrži sve sjemenke života, ali itruljenje i smrt. Ne, ovo nije čudesna voda koja će vratiti zdravljenjegovoj majci, prosudi; to je igrarija njegova uma kako bi muodvratilapozornostodnjegovezadaće.Nijesmiotratitivrijeme,svakajeminuta bila dragocjena. Začepio je nosmajicom, boreći se protivprodornogmiomirisakojigajeometao.Vidiojekakoseuzdužobalena kojoj se nalazio pruža uzak prolaz koji iščezava slijedeći tok

rječice,itimjeputempobjegao.Alexander Cold je slijedio stazu, ostavivši iza sebe lagunu i

čudesnu djevojčinu prikazu. Bio je zatečen slabom postojanomsvjetlošću, barem se više nije trebao provlačiti i pipkati. Aroma jeslabjela sve dok nije posve nestala. Napredovao je najbrže stojemogao,prignut,pokušavajućineudaratiglavomosvodizadržavajućiravnotežu pod uskim krovnim vijencem, pomišljajući kako bi garijeka, ako padne, povukla sa sobom. Požali što nema vremena zaprovjerustojetabijelatekućinanalikmlijekukojamirišenazačinzasalatu.Dugastazabilajepokrivenaskliskomplijesniukojojsuvrvjeletisućemajušnih stvorenja, larva, kukaca, crva i velikih plavih žaba stako prozirnom kožom da se moglo vidjeti kako kuckaju unutarnjiorgani.Njihovidugi zmijoliki jezicinastojali sudoprijetidonjegovihnogu. Alexu su nedostajale čizme jer ih je morao bos odbacivatistopalom,anjihovamekoputaihladna,želatinoznatijelaizazivalasunesavladivo gađenje. Dvjesto metara dalje sloj plijesni i žabe sunestali,astazaseproširila.Solakšanjemjemogaopogledatiuokoloitada je prvi put zamijetio da su zidovi prošarani krasnim bojama.Proučivšiihizbliza,shvatiojedajeriječodragomkamenjuirudnimžilama dragih metala. Otvorio je svoj švicarski nož i pročačkao postijeni, uvjerivši se da se kamenje odvaja prilično lako. Stoje to?Prepoznaojenekeboje,poputintenzivnozelenebojesmaragdaičistocrvene rubina. Bio je okružen bajoslovnimblagom: to je bio istinskiEldoradozakojimsusestoljećimalakomilipustolovi.

Bilojedovoljnosastrugatizidovebodežomipokupitipraviimetak.KadbinapuniotikvicutimdragimkamenjemkojumujedaoWalimai,vratio bi se u Kaliforniju kao milijunaš, mogao bi platiti najboljuliječničku skrb za majčinu bolest, kupiti roditeljima novu kuću,školovatisestre.Asebi?Kupiobitrkaćiautodanjegoviprijateljiumruod zavisti, a Cecilia Burns ostane otvorenih usta. Ti dragulji bili surješenje njegova života: mogao bi se posvetiti glazbi, penjati poplaninamailištogodpoželi,nebrinućisekakoćezaraditiplaću...Ne!O čemu to razmišlja? To drago kamenje nije samo njegovo, trebaposlužiti kako bi se pomoglo Indijancima. S tim nevjerojatnimbogatstvomstekaobimoćda ispunimisijukojumu je zadala Iyomi:pregovaranje s nahabima. Pretvorio bi se u zaštitnika plemena injegovih šuma i slapova; pomoću bakina pera i svoga novca

preobrazilibiOkoSvijetaunajprostranijiprirodnirezervatnasvijetu.Zasamonekolikosatimogaobinapunititikvicuipromijenitisudbinunarodasumagliceivlastiteobitelji.

Dječak je počeo čačkati vrškom noža oko zelenoga kamena, odčegasupoiskakalikomadićistijene.Nekolikominutaposlijeuspio juje osloboditi, a kad mu se našla među prstima, mogao ju je dobrovidjeti. Nije imala sjaj očišćenoga smaragda, kao na prstenju, ali jeboja nedvojbenobila jednaka.Nakanio ju je staviti u tikvicu, kad sesjetiosvrheovemisijenadnuZemlje:napunititikvicuvodomzdravlja.Ne. Neće dragulji kupiti zdravlje njegove majke; nužno je neštočudotvorno. S uzdahom je spremio zeleni kamen u džep hlača iproslijediodalje,zabrinutjerjeizgubiodragocjeneminute,anijeznaokolikojoštrebahodatidoknestignedočudesnogizvora.

Odjednom je staza završavala ispred gomile kamenja. Alex jepipkao uvjeren kako mora postojati način da nastavi dalje, nijemoguće da će njegovo putovanje tako naglo završiti. Ako ga jeWalimaiposlaona topaklenoputovanjeudubineplanine, bilo je tostogašto izvorpostoji,samogajetrebalopronaći;alimoguće jedajekrenuopogrešnimputem,dajeskrenuonanekomračvanjuutunelu.Možda je trebao prijeći mliječnu lagunu jer djevojka nije bilaiskušenjekojećegaomesti,negonjegovvodičkakobipronašaovoduzdravlja...Dvojbe su sepočele oriti poput glasnihkrikovaunjegovumozgu. Prinio je ruke sljepoočicama pokušavajući se smiriti,ponavljao jedubokodisanjekaoprijeu tunelu i slušaoudaljeni glassvogaocakojiga jevodio.Moramućiusredištesamogasebe,ondjegdjesuspokoj isnaga,promrmljaoje.Odlučio jedanegubienergijurazmatrajući moguće počinjene pogreške, nego prepreku koju imapred sobom. Tijekom prošlogodišnje zime majka ga je zamolila dapremjestivelikuhrpudrvaizdvorištaudnogaraže.Kadjeprimijetioda to ni Herkul ne bimogao napraviti,majkamu je pokazala kako:cjepanicupocjepanicu.

Momčić jeuklanjaokamenje,prvošljunak,potomstijenesrednjeveličinekojesuispadaleslakoćomtenaposljetkuvelikehridi.Biojetosporitegobanposao,alinakonnekogvremenanapraviojerupuuzidu. Na licu osjeti nalet vruće pare koji ga je zapahnuo kao da jeotvoriovratapećnice,natjeravšigadauzmakne.Dok jezrak izlazio,onječekao,neznajućikakavćebitinjegovsljedećikorak.Ništanije

znao o rudarstvu, ali je pročitao da u unutrašnjosti rudnika običnokuljaplinipretpostaviojedaje,akojeotomeriječ,pečen.Opaziojeda se nakon samo nekoliko minuta protok smanjio, kao da je podpritiskom, te je naposljetku i nestao. Počekao je časak, a potompomolioglavukrozšupljinu.

Na drugoj strani bila je duplja s dubokim grotlom u središtu, izkojega je sukljao dim i izbijalo crvenkasto svjetlo. Čule su se maleeksplozije, kao da dolje vrije nešto gusto, praskajući smjehurićima.Nijesemoraopribližitikakobishvatiodajetozacijeloužarena lava,možda posljednji aktivni ostaci prastaroga vulkana. Bio je u srcukratera.Pomislio jedabiparemoglebitiotrovne,alibudućidanisulošemirisale,odlučioseuvućiuduplju.Provukaojeostataktijelakrozotvorinašaosenavrućemkamenju.Usudiosenapravitikorak,potomjošjedan,odlučandaistražiprostor.Vrućinajebilagoranegousauniiubrzosepotpunokupaouznoju,alijebilodovoljnozrakazadisanje.

Skinuo jemajicu i svezao je preko usta i nosa. Suzile sumu oči.Shvatiojedasemorakretatikrajnjeopreznokakosenebiotkotrljaoubunar.

Duplja jebila široka inepravilnaoblika,osvijetljenacrvenkastimsvjetlom, treperećiodvatrekoja jedoljepucketala. Snjegovedesnestraneprostiralasedrugadvorana,kojujeistražiopipkajući,otkrivšida je još mračnija jer je do nje jedva dopirala svjetlost koja jerasvjetljavala prvu. U njoj je temperatura bila podnošljivija, moždastoga što je kroz neki procjep ulazio svježi zrak. Dječak je bio nagranici izdržljivosti, natopljen znojem i žedan,uvjerendaneće imatidovoljno snage zapovratakdugimputemkoji je većprešao.Gdje jeizvorkojitraži?

Utomjetrenutkuosjetiojakpovjetaraciodmahzatimstrahovitotitranjekojesepočelorazlijegatinjegovimživcima,kaodasenašaouvelikom metalnom bubnju. Nagonski je začepio uši, ali to nije bilabuka, nego nepodnošljiva energija, i nije bilo načina da se od njeobrani.Okrenuosetražećiuzrok.Itadagajevidio.Biojetodivovskišišmiš, čija su raširena krila zacijelo bila duga nekih pet metara.Štakorsko je tijelo bilo dva puta veće od njegova psa Poncha, a naglavurdijezjapilanjuškasdugimočnjacima.Nijebiocrn,negoposvebijel,albinošišmiš.

Užasnut,Alexjeshvatiodajeon,kaoiZvijeri,posljednjapreživjela

životinjaizpradavnogadobakadsuprvaljudskabićapodignulačelostla i kad su, začuđena, ugledala zvijezde, prije tisuća i tisuća godina.SljepiloživotinjenijezaAlexabilaprednost,jerjetitranjebilonjezinsonarni sustav: vampir je točno znao kakav je i gdje se nalaži uljez.Naletvjetraseponovio:tojeonmahaokrilima,spremanzanapad.JelitoindijanskiRahakanariwa,strašnaptica-krvopija?

Mozakmu je radio punom parom. Znao je da su mogućnosti zabijeg gotovo ništavne, jer se nije mogao povući u drugu dvoranu ipotrčatinatomizdajničkomterenu,bezopasnostidapadneubunarslavom.Instinktivnojepriniorukudošvicarskognožakojijenosiozapojasom, premda je znao da je to smiješno oružje u usporedbi sveličinomnjegovaneprijatelja.Prstisumunabasalinaflautuobješenuoremeni,nepromislivšidvaput,odvezaojujeipriniousnama.Uspiojepromrmljatiimesvogadjeda,JosephaColda,zamolivšigazapomoćuovomčasusmrtneopasnostiitadapočesvirati.

Prve su se note zaorile kristalne, svježe, čiste u tom zloslutnomprostoru.Golemivampir,krajnjeosjetljivnazvukove,skupiojekrilaičinilosedasesmanjio.Moždajeproživionekolikostoljećausamoćiitišinitogpodzemnogsvijetaiovisuzvukoviimalieksplozivanučinakunjegovumozgu,oćutio jekaodagabodemilijunbockavihstrelica.Ispustio je još jedan krik na valnoj duljini nečujnoj ljudskim ušima,premda nedvojbeno bolnoj, ali se vibracija pomiješala s glazbom izbunjenijevampirnijemogaoprotumačitisvojimsonarom.

Dok je Alex svirao flautu, veliki bijeli šišmiš kretao se unatrag,povlačeći semalo-pomalodoknije ostaonepomičanu jednomkutu,kaobijelikrilatimedvjed, iskešenihočnjakaipandža,aliukočen. Jošje jednomdječakazadivilamoćteflaute,kojaga jepratilausvakomključnomtrenutkunjegovepustolovine.Kadseživotinjapomaknula,ugledaojetanakmlazvodekakocuriizzidadupljeitadaspoznadajestigaonakrajsvogaputa:biojepredizvoromvječnemladosti.Nijetobilo bujno vrelo usred vrta, kako je opisivala legenda. Bilo je to teknekolikoskromnihkapištosuklizilekrozživustijenu.

Alexander Cold je napredovao oprezno, korak po korak, neprestajući svirati, približavajući se čudovišnom vampiru ipokušavajući misliti srcem, a ne glavom. Bilo je to tako neobičnoiskustvodasenijemogaopouzdatisamourazumili logiku,došaojetrenutak da se posluži istim onim sredstvom koje mu je služilo za

penjanje po planinama i stvaranje glazbe: intuicijom. Pokušao jezamisliti kako se osjeća životinja i zaključio da je zacijeloprestravljenakaoionsam.Prviputjebilapredljudskimbićem,nikadniječulazvukovepoputflauteitajebukazacijelobilagromoglasnaunjezinusonaru,stogajestajalakaohipnotizirana.Prisjetiosedatrebatikvicu napuniti vodom i vratiti se prije no što se smrači. Bilo jenemogućeprocijenitikolikojesatiupodzemnomsvijetu,alijedinoježelioštoprijeizići.

Dokjenaflautiizvodiosamojednunotu,služećisejednomrukom,drugujeispružiopremaizvoru,gotovookrznuvšivampira.Notekštosuprvekapipaleutikvicu,mlazićvodesestanjivaoinakoncuposveprestao.Alexovajefrustracijabilatakogolema,dajezamalonasrnuošakama na stijenu. Jedino ga je zaustavila užasna životinja koja jepoputstražarabilauspravljenauznjega.

Itada,upravokadsekaniookrenuti,sjetioseWalimaijevihriječioneizbježnomzakonuprirode:dationolikokolikoprimaš.Pregledaojesvojaskromnadobra:kompas,švicarskinožiflautu.Mogaojeostavitiprvodvoje,jermuzacijelonećeodvećkoristiti,alisenijemogaolišitičarobneflaute,baštineslavnogadjeda,svogglazbalamoći.Beznjejeizgubljen. Položio je kompas i nož na tlo i pričekao. Ništa. Nijednajedinakapvišenijepalaizstijene.

Tada je shvatio daje ta voda zdravlja za njega najvrednije blagoovoga svijeta, jedino što bimoglo spasitimajčin život. U zamjenu jetrebaopredationonajdragocjeniještoposjeduje.Spustiojeflautunatlodoksuseposljednjenoteodbijaleozidoveduplje.Smjestajetanakmlaz vode opet potekao. Pričekao je nekoliko vječnihminuta da setikvicanapuni,negubećiizvidavampirakojijevrebaopokrajnjega.Biomuje takoblizuda jemogaonamirisatinjegovzagrobnismrad iizbrojiti mu zube; osjetio je beskrajno sažaljenje prema toj silnojosamljenosti koja ga obavija, ali nije dopustio da ga to smete unjegovojzadaći.Kadseiztikvicestaloprelijevati,polakosepovukaokakonebiizazvaočudovište.Izišaojeizduplje,ušaoudrugugdjesečulo grgoljenje goruće laveuZemljinoj utrobi, a onda skliznuokrozrupuuzidu.Pomišljaojedastavikamenjenatragkakobijezačepio,nonijeimaovremena,aipretpostavljaojedajevampirprevelikdabimogaoproćikrozšupljinuislijeditiga.

Povratak je protekao brže jer je već poznavao put. Nije došao u

iskušenje da pokupi drago kamenje, a kad je prošao kroz mliječnulagunugdjeječekalaopsjenaCecilijeBurns,začepiojenoskakobiseobranioodmirisavogplinakoji smućujerazbor inije sezaustavljao.Najteže jebiloopet seuvućiuuski tunelkrozkojibijašeušao jer jemorao tikvicu držati okomito kako ne bi prosuo vodu. Imao je čep,komad kože privezan uzetom, ali nije bio hermetički, a nije želioizgubiti ni kap čarobne tekućine zdravlja. Ovog puta prolaz, iakostiješnjen imračan, nije bio tako strašan jer je znao da će na krajudoprijetidosvjetlaizraka.

Perina od oblaka u otvoru tepuija s posljednjim zrakama sunca,poprimilajecrvenkastenijanse,odhrđavedozlatne.ŠestsvjetlosnihMjesecapočelo jenestajatinakrajunebeskogasvoda tepuijakadsuseNadiaSantosiAlexanderColdvratili.Walimaiječekaouamfiteatrugrada od zlata ispred vijeća Zvijeri, u Borobinoj pratnji. Tek stojemajmun ugledao gospodaricu, potrčao je, s olakšanjem, objesivši jojseokovrata.Djecasubilaiscrpljena,tijelapokrivenihogrebotinamaimasnicama, ali su nosila blago koje su pošla tražiti. Stari vrač nijepokazivao iznenađenost, primio ih je s jednakim spokojem koji jepratio svaki čin njegova postojanja i napomenuo im je da je stigaotrenutak da otputuju.Nije bilo vremena za odmor, noću treba proćikrozunutrašnjostplanineiizićiuOkoSvijeta.

– Morala sam ostaviti svoj talisman, ispričala je zadihana Nadiasvomprijatelju.

–Ajasvojuflautu,odvration.–Možešnabavitidrugu.Glazbupravišti,neflauta,rečedjevojčica.–Amoćitalismanasuutebi,utješijeon.Walimai jepomnjivopromotrio tri jaja iobliznuovodu iz tikvice.

Veoma ozbiljan, kimnuo je odobravajući. Onda je odvezao jednu odkožnihvrećicakojesuvisjelesnjegovaiscjeliteljskogštapaipružiojeAlexu uz upute da samelje listove i pomiješa ih s vodom kako biizliječio majku. Dječak je objesio vrećicu oko vrata, duboko dirnut.Walimai je dugo tresao stošcem od kvarca nad Alexovom glavom,puhnuomuuprsa,sljepoočiceileđa,dotaknuogaštapomporukamainogama.

–Danisinahab,biobimojnasljednik,rodiosisesdušomšamana.Imašmoćozdravljivanja,dobrojeupotrijebi,rečemu.

– Znači li to da ovom vodom i ovim listovima mogu izliječiti

majku?–Moždada,amoždaine...Alexjeshvaćaodasenjegoveiluzijenetemeljenalogici,trebaose

pouzdati u moderne liječničke postupke u bolnici u Texasu, a ne utikvicu s vodom i nekoliko suhih listova koje je primio od gologastarca usred Amazone, ali na ovom je putovanju naučio otvoriti umzagonetkama. Postojale su nadnaravne moći i druge dimenzijestvarnosti,poputovogtepuijanaseljenogstvorenjimaizprapovijesnihrazdoblja. Točno, gotovo se sve moglo objasniti racionalno,uključujućiiZvijeri,ali jeAlexubilodražetoneučinitii jednostavnosenadatičudu.

Vijeće bogova prihvatilo je upozorenja strane djece i mudrogaWalimaija.Nećeotićipobitinahabe,bila je tobeskorisnazadaća, jersubrojnipoputmraviiuvijekćestizatidrugi.Zvijerićeostatiusvojojsvetojplanini,gdjesubaremzanekovrijemesigurne.

NadiaiAlexsusestugomoprostiliodvelikihljenivaca.Ispadnelisvedobro,labirintskiulazutepuinećebitiotkriven,anihelikopteriizzrakanećesespustiti.Uzneštosrećeproćićejošjednostoljećeprijeno što ljudska znatiželja dopre do posljednjeg utočišta izprapovijesnih vremena. Ne bude li tako, nadali su se, barem, da ćeznanstvena zajednica braniti ta izvanredna stvorenja prije no što ihuništipohlepapustolova.Kakogodbilo,nećeviševidjetiZvijeri.

Kadjepočelapadatinoć,uspelisusestubamakojevodeulabirint,osvijetljeniWalimaijevombakljomodsmole.Prešlisubezoklijevanjakrozzamršenisustav tunelakoje ješamanpoznavaodosavršenstva.Ni u jednom trenutku nisu naišli na slijepu uličicu, nikad se nisutrebali vratiti ili krenuli starimputem, jer je zemljovid bio urezan uvračevojglavi.Alexjeodbaciopomisaodapamtiskretanja,jersumu,premda bi ih mogao zapamtiti ili čak nacrtati na papiru, svakakonedostajalenekeodredišnetočkeibilobisenemogućesnaći.

Došlisudočudesnedupljeukojojsuvidjeliprvogazmajaijošsuih jednom zanijele boje dragoga kamenja, kristala i metala koji suondje blistali. Bila je to prava Alibabina špilja sa svim bajoslovnimblagomkojenajnadobudnijiummožezamisliti.Alexsesjetiozelenogkamena koji je ubacio u džep i izvukao ga je uspoređujući ga. Nablijedomodsjajudupljekamenvišenijebiozelen,negožućkast,itada

je shvatioda jeboja tihdraguljaplodsvjetla imoždasubezvrijednepoputtinjcauEldoradu.Dobrojepostupiooduprijevšiseiskušenjudanjima,umjestovodomzdravlja,napunisvojutikvicu.Sačuvaojelažnismaragdzauspomenu:ponijetćegakaodarsvojojmajci.

Krilati zmaj bio je u kutu gdje su ga i prvi put vidjeli, ali s jošjednim, manjim i crvenkastih boja, možda svojom drugom. Nisu sepomaknulizbognazočnostitrijuljudskihbića,anikadjeWalimaijevasupruga-duh poletjela da ih pozdravi, lepršajući oko njih poput vilebezkrila.

Ovaj put, kao što mu se dogodilo i kad je lutao do dna Zemlje,Alexuseučinilodajepovratakkraći i lakši, jer jepoznavaoputinijeočekivao iznenađenje. Nije ga bilo, a pošto su prešli posljednji dio,našlisuseušpiljiteknekolikometaraodizlaza.OndjeimjeWalimainaznačio da sjednu, otvorio jednu od svojih tajanstvenih vrećica iizvadio nekoliko listova nalik duhanu. Objasnio im je ukratko datrebajubitiočišćeni–kakobiizbrisaliuspomenenaonoštosuvidjeli.AlexniježeliozaboravitiZvijerinisvojeputovanjedodnaZemlje,aniNadiaseniježeljelaodrećinaučenog,aliihjeWalimaiuvjeriodaćesesvegatogasjećati,samoćeseiznjihovihumovaizbrisatiputkakosenebimoglivratitiusvetuplaninu.

Smotaojelistovelijepećiihslinom,zapalioihkaocigaruinastaviojepušiti.Udisaoje,apotomsnažnootpuhivaodimuustadjece,prvoAlexa, a potom Nadije. Nije to bio ugodan postupak jer je dim,smrdljiv,vruć iopor, išaoravnou lice,aučinak jebiokaodaudišešpapar. Osjetili su oštro probadanje u glavi, neobuzdanu želju zakihanjem i ubrzo su bili ošamućeni. UAlexov se um vratilo njegovoprvoiskustvosduhanomkadsebakaKatezatvorilasnjimukolima,gdjesupušilidoksenijerazbolio.Ovogaputasimptomisubilislični,auztosesveokonjegavrtjelo.

TadajeWalimaiugasiobaklju.Dospiljenijedopiralaslabazrakasvjetlosti koja ju je rasvjetljavala prije nekoliko dana kad su ušli imrak jebiopotpun.Djecasuseprimilazarukedok jeBoroba jecaouplašen, ne ispuštajući gospodaričin pojas. Njih dvoje utonuvši utminu,zapazilo ječudovištakojavrebaju ičulisu jeziveurlike,ali ihnijebilostrah.Uzonomalobistrineštoimjeostalazaključilisudasuteužasavajućevizijeučinakudahnutogadimaidasu,štogodbilo,nasigurnomsvedokimjevračprijatelj...Smjestilisusenatlozagrljeni,i

zasamonekolikominutaizgubilisusvijest.Nisumogliprocijenitikolikosudugospavali.Polakosusebudilii

ubrzosučuliWalimaijevglaskakoimzazivaimena,anjegovesurukepipkale kako bi ih pronašao. U špilji više nije bilo potpunomračno,blagijepolumrakomogućavaodasenazrunjihoviobrisi.Šamanimjepokazao uzak prolaz kroz koji trebaju izići i oni su ga, još pomaloošamućeni, slijedili. Izišli su u šumu paprati. Već je svanulo u OkuSvijeta.

SEDAMNAESTOPOGLAVLJE

Pticakanibal

Sutradan su putnici krenuli natrag u Tapirawateri. Kad su sepribližili,ugledalisuodbljesakhelikopterameđudrvećemiznalidajecivilizacija nahaba naposljetku doprla do sela. Walimai je odlučioostatiušumi;cijeliživotbiosedržaodalekoodstranacaiovonijebiotrenutak da promijeni svoje navade. Šaman je, kao i cijeli narodsumaglice, posjedovao dar koji mu omogućuje da bude gotovonevidljiv i godinama se vrtio oko nahaba, primičući se njihovimlogorima iselimakakobi ihpromatrao,adanitkonijeposumnjaounjegovo postojanje. Poznavali su ga tek Nadia Santos i OtacValdomero, njegov prijatelj iz vremena kad je svećenik živio sIndijancima. Vrač je pronašao djevojčicu boje meda – u nekolikosvojih vizija i bio je uvjeren da su je poslali duhovi. Smatrao ju jepripadnicomobitelji, zato joj jedopustioda ga zove imenomkad susami, ispričao joj mitove i legende Indijanaca, poklonio talisman ipoveousvetigradbogova.

Alexa je spopala radostkad je izdalekaugledaohelikoptere:nijezauvijek izgubljen na planetu Zvijeri, moći će se vratiti u poznatisvijet.PretpostaviojedasuhelikopteriuovihnekolikodanapreletjeliOko Svijeta tražeći ih. Njegova je baka zacijelo podignula stravičnugalamu kad je nestao, natjeravši satnika Ariosta da iz zrakapročešljava beskrajna područja. Moguće je da su vidjeli dimMokaritinepogrebnelomačeitakootkriliselo.

Walimai je objasnio djeci da će pričekati skrivenmeđu stablimakakobividio što sedogađau selu.Alexmu jehtiodatiuspomenuuzamjenu za čudesno sredstvo kojim će vratiti zdravlje svojemajke idaomu jesvojšvicarskinožić. Indijanac jeuzeotajmetalnipredmetcrvene boje, osjetio njegovu težinu i čudan oblik, nemajući pojmačemu služi. Alex je, jedanpo jedan, otvaraonožiće, pincete, škarice,vadičep,odvijač,svedoksepredmetnijepreobraziousjajnoga ježa.

Pokazaoješamanukakosesvakipojedinidioupotrebljavaikakoćeihotvoritiizatvoriti.

Walimaijezahvalionapoklonu,ali jeproživiovišeodstoljećanepoznavajućimetaleiiskrenogovorećiosjećaosepomalostarimdabinaučio trikove nahaba; ipak, nije želio biti neuljudan i objesio ješvicarskiperorezokovratauzsvojeogrliceodzubi idrugeamulete.Onda je podsjetio Nadiju na krik ušare koji im je služio kako bi sezazivali, tako će ostati u vezi. Djevojčicamu je predala košaru s trikristalna jaja, jer je pretpostavila da će biti sigurnija u starčevimrukama.Nije se željelapojaviti s njimapred strancima, pripadala sunarodu sumaglice. Oprostili su se i u nepunoj sekundi Walimai jeiščeznuomeđuraslinjempoputopsjene.

Nadia i Alex su se oprezno primaknuli mjestu na kojem su seprizemljilepticeodbukeivjetra,kakosuihzvaliIndijanci.Skrilisusemeđudrvećem,gdje sumoglipromatrati inebiti viđeni, iakosubilipredalekodabijasnočuli.UsredTapirawaterijauztesupticeodbukeivjetrabilaondjeitrišatorskakrila,velikišator,pačakikuhinjanapetrolej.RastegnulisužicunakojojsuvisjelidarovikakobiprivukliIndijance:noževi,posude,sjekireidrugičeličniialuminijskipredmetiod kojih se odbijalo Sunce. Ugledali su nekoliko naoružanih vojnikakojisustajaliustavumirno,alinitragaIndijancima.Narodsumaglicejenestaokaoštojeuvijekčinionaslućujućiopasnost.Tajestrategijaslužila plemenu za preživljavanje, dok su Indijanci koji su sesuprotstavljalinahabimabili istrijebljeni iliasimilirani.Onikojisusepriključilicivilizacijipretvorenisuuprosjake,izgubilisudostojanstvoratnika i zemlju, živjeli su poput miševa. Zato poglavica Mokaritanikad nije dopustio da se njegov narod približi nahabima i uzmenjihove darove, držao je da bi u zamjenu za mačetu ili šešir plemeizgubilozauvijeksvojepodrijetlo, jezikibogove.Dvojemladihpitaloseštokaneovivojnici.AkosuonidioplanazauklanjanjeIndijanacaiz Oka Svijeta, bolje da se ne približavaju. Sjećali su se svake riječirazgovorakojisatnikaAriosta iMauraCariasakojisuslušaliuSantaMarijidelaLluviji.Pretpostavljalisudatajparbanditanećeoklijevatidaihubijeakoseupletuunjihoveplanove.

Počelo je kišiti, kao što se događalo dva ili tri puta na dan,nepredviđenipljuskovi,kratkiisiloviti,kojibinakratkosvenatopiliiodjednomprestali,ostavljajućisvijetsvježimičistim.Dvojeprijatelja

provelo je gotovo jedan sat promatrajući logor iz skloništa međustablima, kad su ugledali kako u selo stiže tročlana skupina, koja jeočito

išla istražiti okolicu i sad se vraćala trčeći, mokra do kostiju.Unatočudaljenosti,umahsuihprepoznali:bilisutoKateCold,CesarSantosifotografTimothyBruce.Djecanisumoglasuspregnutiusklikolakšanja: to je značilo da su profesor Leblanc i doktorica OmayraTorres također blizu. Uz njihovu nazočnost u selu, satnik Ariosto iMauro Carias neće se moći poslužiti mecima kako bi smaknuliIndijance–ilinjih.

DjecasunapustilaskrovišteiopreznosepribližilaTapirawateriju,ali nakon kratkotrajna hodanja spazila ih je straža i smjesta su ihopkolili. Krik veselja Kate Cold kad je vidjela svog unuka bio jeusporedivjedinosonimštogajeispustioCesarSantosugledavšisvojukćer. Oboje su potrčali ususret djeci pokrivenoj ogrebotinama imasnicama, prljavoj, u poderanoj odjeći i iscrpljenoj. Osim togaAlexanderova je kosa bila odrezana kao u Indijanaca s tonzuromondjegdjejeimaoduguporezotinupokrivenusuhomkrastom.SantosjepodignuoNadijuunaručje i stegnuo je takosnažnodaumalonijeslomiorebraBorobi,kojijetakođerbioulovljenuzagrljaj.KateCold,naprotiv,uspjela je svladativalnježnosti iolakšanjakoji jeosjećala;tekštojojjeunukbionadohvatruke,opalilamujepljusku.

–Tojezbogstrahakojistenampriuštili,Alexandere.Sljedećiputkadminestanešizvidaubitćute,rečebaka.Umjestoodgovora,Alexjujezagrlio,ganutkaoiona.

Smjesta su stigli ostali: Mauro Carias, satnik Ariosto, doktoricaOmayra Torres i neopisivi profesor Leblanc, posvuda izbodenpčelama. Indijanac Karakawe, plah kao uvijek, nije pokazivaoiznenađenjeugledavšidjecu.

– Kako ste došli dovde? Pristup ovom mjestu nemoguć je bezhelikoptera,upitaojesatnikAriosto.

Alex je ispričao ukratko svoju pustolovinu s narodom sumaglice,neiznosećipojedinostiineobjašnjavajućikudasusepenjali.Takođernije spomenuosvojeputovanjesNadijomusveti tepui.Pretpostavioje da ne izdaje tajnu, jer su nahabi već znali za postojanje plemena.BilojeočitihznakovadasuIndijancinapustiliselosamonekolikosatiprije: manioka je kapala iz koševa, žeravica je još tinjala na malim

ognjištima, meso od posljednjega lova preplavile su muhe u kolibisamaca, neki kućni ljubimci još su tumarali uokolo. Vojnici sumačetama poubijali miroljubive boe i njihova su osakaćena tijelatrunulasunasuncu.

–GdjesuIndijanci?–pitaojeMauroCarias.–Otišlisudaleko,odvratilajeNadia.–Nevjerujemdaćestićibašdalekosaženama,djecomistarcima.

Nemogunestatineostavljajućitraga.–Nevidljivisu.–Govorimoozbiljno,djevojčice!–uskliknuoje.–Jauvijekgovorimozbiljno.–Želišmirećiidatiljudiletepoputvještica?–Nelete,alibrzotrče,pojasnilajeona.–TimožešgovoritijezikomtihIndijanaca,ljepotice?–ZovemseNadiaSantos.– Dobro, Nadia Santos, možeš li razgovarati s njima ili ne? –

inzistirao je Carias, nestrpljiv, ali ne gubeći ljubazan smiješak izavodničkiton.

– Da. – Doktorica Omayra Torres uplela se kako bi objasnilaprijekupotrebudaseplemecijepi.Selojeotkriveno,neizbježnojedaćeuvrlokratkurokudoćiudoticajsastrancima.

– Kao što znaš, Nadia, možemo ih zaraziti za njih smrtonosnimbolestima,makartoineželjeli.Cijelasuplemenapoumiralazadvailitrimjesecazbogprehlade.Najteže suospice. Imamcjepiva,mogu tejadne Indijance učiniti otpornima na zaraze. Tako će biti zaštićeni.Možešmipomoći?–preklinjalajelijepažena.

–Pokušatću,obećalajedjevojka.–Kakomožeškomuniciratisplemenom?–Jošneznam,morampromisliti.Alexander Cold prelio je vodu zdravlja u bocu s hermetičnim

čepomistaviojepažljivoutorbu.Njegovagajebakavidjelaiželjelajeznatištoradi.

–To jevodakojaće izliječitimamu,rečeon.Pronašaosamizvorvječne mladosti, Kate, onaj što ga drugi traže stoljećima. Moja ćemamaozdraviti.

Prvi put otkako dječak pamti, njegova je baka samoinicijativnoiskazala nježnost prema njemu. Osjetio je kako ga obavijaju njezine

mršaveimišićaveruke,osjetiojemirisnaduhanizlule,njezinugustukosuodrezanuškarama,suhuigrubukožupoputpotplatacipele;čuoje njezin promukli glas kako ponavlja njegovo ime i napokon jespoznaokolikogaonavoli.ČimjeKateColdshvatilaštočini,nagloseodvojila,gurajućigapremastolugdjegaječekalaNadia.Dvojedjece,gladne i izmorene, navalilo je na grah, rižu, kruh od manioke inekoliko riba napola pougljenjenih i bodljikavih od koščica. Alex jesveproždrosdivljimtekom,praćenzapanjenimpogledomKateCold,kojajeznalakolikojenjezinunukizbirljivprijelu.

Poslije jela prijatelji su se dugo kupali u rijeci. Znali su da suokruženi nevidljivim Indijancima, koji su iz gustiša slijedili svakipokretnahaba.Doksusepraćakaliuvodi,osjećalisunjihoveočinasebibaškaoda ihdotiču rukama.Zaključili suda senepribližavajuzbog prisustva neznanaca i helikoptera, koje su opazili na nebu, nonikadnisuvidjeliizbliza.Pokušalisusemaloudaljiti,mislećidaćese,ako budu nasamo, narod sumaglice pokazati, ali je u selu vladalovelikokomešanje ibilo jenemogućepovućiseušumuneprizivajućipozornost. Na sreću, vojnici se nisu usudili pomaknuti ni korak odlogora, jer ih je užasavala priča o Zvijeri i načinu na koji je prosulautrobu jednom od njihovih drugova. Nitko nije nikada prije istražioOkoSvijetaičulisuzaduhoveizloduheštošvrljajuovimpodručjem.ManjesusebojaliIndijanacajersuračunalinasvojevatrenooružje,aonisamiimalisudomorodačkekrvi.

Kad je zanoćalo, svi su osim straže na smjeni posjedali uskupinama oko ognjišta pušeći i pijući. Atmosfera je bila sumorna inetko je predložio malo glazbe za podizanje raspoloženja. Alex jemorao priznati da je izgubio slavnu flautu Josepha Colda, ali nijemogao reći gdje, kako ne bi spomenuo pustolovinu u unutrašnjostitepuija. Baka mu je dobacila ubojit pogled, ali nije rekla ništa,nagađajući da joj unuk mnogo toga taji. Neki je vojnik izvadioharmoniku i zasvirao nekoliko popularnih melodija, ali su njegovedobrenamjerepaleuprazno.Strahihjesveobuzeo.

Kate Cold je povela na stranu djecu kako bi im ispričala što sedogađalootkako su ihodveli Indijanci.Kad su shvatili da su isparili,odmah su otpočeli potragu i, opskrbljeni fenjerima, pošli u šumuzazivajući ihgotovocijelunoć.Leblancjepridonioopćojtjeskobi jošjednomodsvojihnagađanja:odvuklisuihIndijanci isadaihzacijelo

jedu pečene na ražnju. Profesor je to iskoristio kako bi potkrijepionačinnakojikaripskiIndijancinakomaderežuživezatvorenikekakobi ih pojeli. Točno, priznao je, ne nalaze semeđu Karibima, koji suuljuđeni ili istrijebljeni prije više od sto godina, ali nikad se ne znakolikodalekomogudoprijetikulturološkiutjecaji.CesarSantosumalonijenavaliošakamanaantropologa.

Navečer sljedećega dana napokon se pojavio helikopter da ihspasi.ČamacsnesretnimJoelomGonzalezomdošaojebezpoteškoćauSantaMarijudelaLluviju,gdjesuredovniceizbolnicepreuzeleskrbo njemu.Matuwe, indijanski vodič, nabavio je pomoć i sam je bio uhelikopteru kojim je doputovao satnik Ariosto. Njegov smisao zaorijentaciju bio je tako izvanredan da se mogao snalaziti ubeskrajnomprostranstvuprašumskogzelenilaitočnopokazatimjestogdje čeka ekspedicija International Geographica, premda nikad nijeletio. Tek što su se spustili, Kate Cold je natjerala vojnika da radio-vezomzatraži jošpojačanjakakobiorganiziralisustavnupotraguzaizgubljenomdjecom.

Cesar Santos je prekinuo spisateljicu dodajući daje priprijetilasatnikuAriostu tiskom,američkimveleposlanstvom,pačak iCIA-omakonebudesurađivao;takosudobilidrugihelikopter,kojimjestiglojoš vojnika, a i Mauro Carias. Nije mislila otići odavde bez unuka,uvjeravalaje,makarmoralaobićicijeluAmazonupješice.

–Zaistasitorekla,Kate?–pitaojeAlex,zabavljajućise.–Nezbogtebe,Alexandere.Tojepitanjenačela,zagunđalaje.TenoćiNadiaSantos,KateColdiOmayraTorreszauzelisujedan

šator, Ludovic Leblanc i Timothy Bruce drugi, Mauro Carias svoj, apreostalisuseljudismjestiliuvisećemrežemeđudrvećem.Postavilisu stražu na četiri strane logora i održavali upaljene petrolejskesvjetiljke. Iako tonitkonije glasno spomenuo, pretpostavili suda ćetakoZvijerdržatinaudaljenosti.Svjetlasu ihpretvorilau lakumetuzaIndijance,alinikadadotadplemenanisunapadalapomraku,jersusebojalanoćnihzloduhapobjeglihizljudskihnoćnihmora.

Nadia,kojajeimalalaksan,odspavalajenekolikosatiiprobudiloju jenakonponoćihrkanjeKateCold.Nakonšto seuvjerilada senidoktorica ne miče, naredila je Borobi da ostane na svome mjestu išutke iskliznula iz šatora. Pomnjivo je promatrala narod sumaglice,odlučivši oponašati njihovu sposobnost da se kreću nezamijećeni, i

takojeotkriladaseonanepostižesamokamufliranjemtijela,negoičvrstom voljom da se postane nematerijalan i nestane. Iziskuje sekoncentracija da bi se dosegnulo mentalno stanje nevidljivosti ukojemu semože stajatimetar daleko od druge osobe, a da ne budeviđen. Znala je kad je dosegnula to stanje jer je osjećala kako jenjezino tijelo vrlo lagano, a potom se činilo da se rastapa, potpunobriše. Trebala se bez odvraćanja pozornosti držati svoje nakane, nedopuštajući da je živci izdaju, jer je to jedini način da preddrugimaostanešskriven.Kadjeizišlaizsvogšatorskogkrila,trebalajekliznutivrloblizučuvarimakojisupatroliralilogorom,nonapravilajetobezikakvastraha,zaštićenatim izvanrednimmentalnimpoljemštoga jestvorilaokosebe.

ČimseosjetilasigurnomušumislaboosvijetljenojMjesecom,dvaje puta oponašala ušarin pjev i pričekala. Časak poslije opazila jepokraj sebe šutljivuWalimaijevu nazočnost. Zamolila je vrača nekagovorisnarodomsumaglicekakobiihuvjeriodasepribliželogoruicijepe. Neće se moći neograničeno dugo skrivati u sjenama drveća,reče,aakobuduhtjeliizgraditinovoselo,otkritćeihpticeodbukeivjetra.ObećalamujedaćeonapratitiRahakanariwu,adaćeJaguarpregovaratisnahabima.Ispričalamujedanjezinprijateljimamoćnubaku, ali mu nije pokušala objasniti koliko vrijedi pisanje iobjavljivanjeu tisku,pretpostavila jedašamannebishvatioočemugovori, jer nije poznavao pismo i nikad nije vidio tiskanu stranicu.Ograničilaseteknatodamukažekakotabakaraspolažesmnoštvomčarolijausvijetunahaba, iakonjihovačarolijamaločemuslužiuOkuSvijeta.

AlexanderCold jepak legaouvisećumrežunaotvorenom,maloizdvojen od drugih. Nadao se da će tijekom noći Indijancikomuniciratisnjim,ali jezaspaokaoklada.Sanjao jecrnog jaguara.Susretsasvojomtotemskomživotinjombiojetakojasaniprecizandasljedećegdananijebio siguran je li ga sanjao ili seonzaista zbio.Usnu se dizao iz svoje viseće mreže i oprezno udaljavao iz logora, astražaganijevidjela.Kadjeušaoušumu,izvandosegasvjetlalomačei petrolejske lampe, vidio je crnu mačku izvaljenu na debeloj granigolemog akestena, njezin se rep pomicao u zraku, a oči sjale u noćipoputblještavihtopaza,onakokaoštosepojaviounjegovojvizijikadje popio čarobniWalimaijev napitak. Zubima i pandžamamogao je

rasporitiutrobukajmana,pomoćujakihmišićatrčaojepoputvjetra,stomsnagomihrabrošćumogaosesuočitisasvakimneprijateljem.Biojeveličanstvenaživotinja,carmeduzvijerima,sinOcaSunca,princizameričkemitologije.Usnusedječakzaustavionateknekolikokorakaod jaguara i, kao za svog prvog susreta u dvorištu Maura Cariasa,začuo potmuli glas kako ga pozdravlja imenom: Alexandere...Alexandere... Glas je zvečao u njegovu mozgu poput divovskogbrončanoggonga,opet iopetponavljajućinjegovo ime.Što jesve toznačilo?Kakvajebilaporukakojumujecrnijaguarželioprenijeti?

Probudio se kad su već svi u logoru bili na nogama. Živi gajesinoćnji sanuznemirivao, bio jeuvjerenda sadržiporuku, ali jenijemogaoodgonetnuti. Jedina riječ koju je jaguar izrekaoprikazavši sebilojenjegovoime,Alexander.Ništaviše.Bakasepribližilasašalicomkaveskondenziranimmlijekom,neštoštoprijenebiniokusio,alisesadadoimaloslasnimdoručkom.Prepustivšiseporivu,ispričaojojjesan.

–Braniteljljudi,rečebaka.–Što?–Toznačitvojeime.Alexanderjegrčkoimeiznačibranitelj.–Zaštosumidali to ime,Kate?–Zbogmene.Tvojisuteroditelji

željeli nazvati Joseph, po tvome djedu, ali sam ja inzistirala da teprozovu Alexander, po velikom drevnom vojskovođi. Bacali smonovčićuzrakijasamdobila.Zatosetakozoveš,objasnilajeKate.

– Zašto ti je palo na um da bih trebao imati to ime? –Mnogo ježrtava i plemenitih razloga koje treba braniti na ovome svijetu,Alexandere.Dobroratničkoimepomažeuborbizapravdu.

– Razočarat ćeš se u meni, Kate. Nisam junak. – Vidjet ćemo,odvratilajepružajućimušalicu.

Dojamdaihpromatrastotinuočijučinioježivčanimasveulogoru.Posljednjih godina nekoliko vladinih zaposlenika poslanih kako bipomogli Indijancima ubila su ista ona plemena koja su namjeravalizaštititi. Katkad je prvi kontakt bio srdačan, razmijenili bi poklone ijelo, ali odjednom bi Indijanci zgrabili oružje i iznenada napadali.Indijanci su bili nepredvidljivi i nasilni, reče satnik Ariosto, koji sepotpuno slagao s Leblancovim teorijama, stoga nisu mogli ukinutistražu,trebalisuneprestanobitinaoprezu.Nadiaseuplelarekavšidajenarodsumaglicedrugačiji,alinjojnitkonijeobraćaopozornost.

Doktorica Omayra Torres objasnila je da se tijekom posljednjihdesetgodinanjezinliječničkiradodvijauglavnommeđumiroljubivimplemenima; ništa nije znala o tim Indijancima koje je Nadia zvalanarodom sumaglice. Kako god bilo, nada se da će imati više srećenegouprošlostiiuspjetiihcijepitiprijenegosezaraze.Priznalajedasu u nekoliko prethodnih prigoda njezina cjepiva stigla prekasno.Ubrizgala bi ih, a ipak su se za nekoliko dana razboljeli i stotine supomrle.

DotadjeLudovicLeblancbiopotpunoizgubiostrpljenje.Njegovajemisijabilabeskorisna,moratćesevratitipraznihruku,bezvijestioslavnoj amazonskoj Zvijeri. Što će reći izdavačima InternationalGeographica? Da je jedan vojnik umro raskomadan u tajanstvenimokolnostima, da su bili izloženi prilično neugodnumirisu i da se onnehotice prevrnuo u izmet nepoznate životinje. Iskreno govoreći, tonisubašuvjerljividokaziopostojanjuZvijeri.TakođernijeimaoništadodatioIndijancimaovogpodručjajerihčaknijenispazio.Bilojetojadnotraćenjevremena.Jedvaječekaopovrataknasveučilištegdjesusepremanjemuophodilikaopremajunakuigdjejebionasigurnomodubodapčelaidrugihneugoda.Njegovodnossaskupinomnijebašbiosavršen,asKarakaweomjebiopravakatastrofa.Indijanackojegaje zaposlio kao svog osobnog pomoćnika prestao je mahati listombananetekštosuotišli izSantaMarijedelaLluvije, iumjestodamusluži, posvetio se zagorčavanju profesorova života. Leblanc ga jeoptužiodajemustavioživogškorpionautorbuimrtvogcrvaukavu,a idaga jesazlomnamjeromodveoonamogdjesuga izbolepčele.Ostali članovi ekspedicije podnosili su profesora jer je bio vrloosebujan i mogli su mu se rugati pred nosom, a on to ne bi uočio.Leblancjesamogasebetakoozbiljnoshvaćaodanijemogaozamislitidasostalimanijetako.

Mauro Carias je poslao izviđački odred vojnika u različitimsmjerovima.Ljudisuseotputilinevoljkoivratilivrlobrzobezvijestioplemenu.Prediosutakođernadlijetalihelikopterimaunatočtomuštoim je Kate Cold dala do znanja da će buka prestraviti Indijance.Spisateljica ih jesavjetovaladastrpljivočekaju:prije iliposlijevratitće se u svoje selo. Kao i Leblanca više ju je zanimala Zvijer negodomoroci,jerjetrebalanapisatisvojčlanak.

–ZnašlineštooZvijerištominisirekao,Alexandere?–upitalaje

unuka.– Možda da, a možda i ne..., odvratio je dječak, ne usuđujući se

pogledatijeuoči.–Kakavjetoodgovor?Negdjeokopodneva logorseuzbunio:neki je lik izišao izšumei

bojažljivo se približavao. Mauro Carias ga je zvao prijateljskimznakovima pošto je naredio vojnicima da se povuku kako ga ne biuplašili.FotografTimothyBrucepredaojesvojfotoaparatKateCold,aon je uzeo kameru: prvi kontakt s nekim plemenom jedinstvena jeprilika.NadiaiAlexsunamahprepoznaliposjetitelja,bilajetoIyomi,poglavica svih poglavica iz Tapirawaterija. Došla je sama, gola,naslonjenanaiskrivljenikolackojijojjeslužiokaoštapzahodanje,isokruglim šeširom sa žutim perima navučenim do ušiju. Bila jenevjerojatno stara, sva naborana i bezuba, približavala se korak pokorak na čuđenje nahaba. Mauro Carias je pozvao Karakavvea iMatuweadabi ihpitaopoznaju liplemekojemupripada tažena,alinijedannijeznao.Nadiajeistupilanaprijed.

–Jamogurazgovaratisnjom,reče.– Reci da joj nećemo učiniti ništa nažao, prijatelji smo njezina

naroda,nekanasdođuposjetitibezoružja,jerimamomnogopoklonazanjuiostale,rečeMauroCarias.

Nadiajeslobodnoprevodila,nespominjućidioooružju,štojojsenije učinilo dobrom idejom ako se ima na umu količina vojničkogoružja.

– Ne želimo poklone nahaba, želimo da odu iz Oka Svijeta,odvratilaječvrstoIyomi.

–Uzaludnoje,nećeotići,objasnilajedjevojčicastarici.–Ondaćeihmojiratniciubiti.–Doćićeihjoš,mnogoviše,isvićetvojiratniciumrijeti.–Mojisuratnicijaki,ovinahabinemajulukovanistrijela,trapavi

su,nespretniimekanihlubanja,aiplašljivisupoputdjece.–Ratnijerješenje,poglavicosvihpoglavica.Trebamopregovarati,

preklinjalajeNadia.–Kogavragagovoriovastara?–pitaojenestrpljivoCarias,jerveć

priličnodugodjevojčicanijeprevodila.–Kažedanjezinnarodnije jeonekolikodana iveomasugladni,

izmisliuhipuNadia.

–Recijojdaćemoimdatisvuhranukojužele.– Boje se oružja, doda, iako zapravo Indijanci nisu nikad vidjeli

pištoljilipuškuinisunaslućivalinjihovusmrtonosnumoć.Mauro Carias je izdao zapovijedmuškarcima da polože oružje u

znakdobrevolje,aliseupleoprestravljeniLeblanc,podsjetivši ihdaIndijanciobičavajuprijetvornonapasti.Imajućitonaumu,ispustilisumitraljeze, ali su zadržali pištolje za opasačem. Iyomi je primilazdjelicumesaskukuruzomizrukudoktoriceOmayreTorresivratilaseodaklejeidošla.SatnikAriostonakaniojujeslijediti,aliunepunuminutupretvorilaseudimuraslinju.

Čekalisuostatakdanamotrećigustišineugledavšinikoga,trpećiLeblancova upozorenja, koji je očekivao da će kontingent kanibalanavalitinanjih.Profesoraje,naoružanadozubaiokruženavojnicima,užasnuo posjet gole prabake sa šeširom sa žutim perima. Kate Coldmu je morala dati veliku čašu votke kako bi se umirio. Sati suprotjecalibeznezgoda,osim trenutkanapetostikoji jenastaokad jedoktoricaOmayraTorreszateklaKarakaweakakonjuškaponjezinimkutijama s cjepivom. Nije to bilo prvi put. Mauro Carias se upleo,upozorivši Indijancada ćega satnikAriosto smjesta zatvoriti akogaopetvideublizinilijekova.

Poslije podne, kad su već posumnjali da se starica neće vratiti,stvorilosepredlogoromcijeloplemenarodasumaglice.Prvosustigližene i djeca, neopipljivi,mutni i tajanstveni. Trebalo im je nekolikosekunda da opaze ljude koji su zapravo već prije došli i stajali su upolukrugu. Iznikli su niotkuda, nijemi i ponositi, predvođeniTahamom, obojeni ratničkim bojama, crvenom bojom od arnota,crnom od ugljena, bijelom od vapna i zelenom od biljaka, ukrašeniperima, zubima, pandžama i sjemenkama, sa svim svojimoružjemurukama. Nalazili su se nasred logora, ali tako dobro prilagođeniokolišu da je trebalo sviknuti oči kako bi ih se jasno vidjelo. Bili sulagani, eterični, doimahu se tek ocrtanima u krajoliku, ali jednakotakonijebilodvojbedasudivlji.

Duge minute dvije su se strane promatrale nijemo u tišini, najednojstraniprozirniIndijanci,anadrugojzbunjenistranci.NapokonseMauroCarias probudio iz transa i staodavati upute vojnicimadaposlužejeloipodijelepoklone.Sbolom,suAlexiNadiagledaliženeidjecukakoprimajutričarijekojimasuihnakaniliprivući.Znalisuda

tako, s tim nevinim poklonima, počinje kraj plemena. Tahama injegovi ratnici ostali su stajati, budni, ne ispuštajući oružje.Najopasnijesubilenjihovedebeletoljage,skojimasumoglinasrnutiu sekundi, dok bi ciljanje strijelom trajalo dulje i dalo bi vojnicimavremenadazapucaju.

–Objasniimonoscjepivom,ljepotice,narediojojjeMauroCan'asdjevojčici.

–Nadia,zovemseNadiaSantos,ponoviona.– To je za njihovo dobro, Nadia, da bismo ih zaštitili, nastavi

doktoricaOmayraTorres.Bojatćeseigala,alizapravomanjebolioduboda komarca. Moždamuškarci žele biti prvi kako bi dali primjerženamaidjeci...

–Zaštovinebistedaliprimjer?–pitalajeNadiaMauraCariasa.Savršeniosmijehkoji jeuvijekbionapoduzetnikovubrončanom

licu izbrisao je djevojčičin izazov i njime je nakratko prešao izrazpotpuna užasa. Promatrajući prizor, Alex je pomislio daje topretjeranareakcija.Znaojedaseljudibojeinjekcija,noCariasovojeliceizgledalokaodajeugledaoDrakulu.

Nadia je prevela i nakon dugih rasprava u kojima je imeRahakanariwa iskrsnulo mnogo puta Iyomi je pristala da promisli iposavjetuje se s plemenom.Bili suusred razgovorao cjepivukad jeodjednomIyomipromrmljalazastranceneprimjetnunaredbuinarodsumaglice smještaje iščeznuo jednako brzo kao što se i pojavio.Povukli su se u šumu poput sjena a da se nije čuo ni jedan jedinikorak, ni jedna jedina riječ, ni jedan jedini dječji plač. Ostatak noćiAriostovisuvojnicičuvalistražu,usvakomtrenutkuočekujućinapad.

Nadia seprobudilauponoćčuvšikakodoktoricaOmayraTorresnapušta šator. Pretpostavila je da ide obaviti nuždu u grmlju, ali jeimalaneki predosjećaj i odlučila ju je slijediti. KateCold je hrkala utipično dubokom snu i nije imala pojma što rade njezine drugarice.Djevojčica se kretala naprijed, tiha poputmačke, koristeći se netomnaučenim darom postajanja nevidljivim. Pritajivši se iza paprati,ugledadoktoričinobrisnaslabašnojmjesečini.Minutuposlijeprišaojoj je drugi lik i, na Nadijino iznenađenje, uhvatio lijepu ženu okostrukaidugojeljubio.

–Bojimse,rečedoktorica.–Nebojse,ljubavi.Svećeispastidobro.Zanekolikodanazavršit

ćemoovdjeimoćićemosevratitiucivilizaciju.Znašdatetrebam...–Uistinumevoliš?– Jasno jeda tevolim.Obožavamte,učinit ću teveomasretnom,

imatćešsveštoželiš.Opet su se strastveno poljubili. Nadia se krišom vratila u šator,

leglanasvojurogožinuipravilasedaspava.Muškarackoji jebiosdoktoricomOmayromTorresbiojeMauro

Carias.Ujutrosenarodsumaglicevratio.Ženesunosilekošaresvoćemi

velikog mrtvog tapira, kako bi uzvratili za dan prije primljenepoklone. Činilo se da je vladanje ratnika opuštenije i, premda nisuispuštali svoje toljage, pokazivali su jednaku znatiželju kao žene idjeca.Gledali su ih izdaleka i nisu sepribližavali neobičnimpticamaod buke i vjetra, doticali su odjeću i oružje nahaba, čačkali su ponjihovim osobnim stvarima, uvlačili se u šatore, pozirali za kamere,vješalisiplastičneogrliceizačuđeniisprobavalimačeteinoževe.

DoktoricaOmayraTorressmatrala jeraspoloženjeprikladnimdaotpočne svoj posao. Zamolila je Nadiju da još jednom objasniIndijancimahitnupotrebudaihsezaštitiodepidemija,nooninisubiliuvjereni. Jedini razlog zbog kojega ih satnik Ariosto nije prisiliozaprijetivšioružjem,bila jeprisutnostKateCold iTimothyjaBrucea;nijesemogaoposlužitisurovomsilompredtiskom,moraojeočuvatiprivid. Nije bilo druge nego strpljivo čekati da završe dugotrajnerasprave između djevojčice i plemena. Besmislenost ideje da ihpucajući pobije kako bi spriječio da pomru od ospica nije prošlavojnikovomglavom.

NadiajepodsjetilaIndijancedajujeIyomiimenovalapoglavicomza smirivanje Rahakanariwe, koji je običavao ljude kažnjavatistrašnimepidemijama, takodabi je trebaliposlušati.Ponudila sedaseonaprvapodvrgne injekcijiscjepivom,noto jebilouvredljivozaTahamu i njegove ratnike. Oni će biti prvi, rekoše napokon. Suzdahomzadovoljstvaprevelajeodlukunarodasumaglice.

DoktoricaOmayraTorresdala jepostaviti stoluhlad i raširila jesvoješpriceibočice,dokjeMauroCariaspokušavaosvrstatiplemeujedanred,kakobibilisigurnidanitkonebiostaonecijepljen.

U međuvremenu je Nadia povela na stranu Alexa kako bi muispričalačemujeprisustvovalaprošlenoći.Nijednoodnjihnijeznalo

rastumačiti tajprizor,alisunekakomaglovitoosjetilida ih je izdala.Kako jemoguće da slatka Omayra Torres održava odnos sMauromCan'asom, čovjekom koji nosi srce u kovčegu? Zaključili su da je,nedvojbeno,MauroCariaszaveodobrudoktoricu,nisulireklidaimamnogo uspjeha sa ženama? Nadia i Alex nisu vidjeli ni najmanjuprivlačnostutommuškarcu,alisupretpostavilidanjegovoponašanjei novac mogu prevariti druge. Vijest će kao bomba pasti međudoktoričineobožavatelje:CesaraSantosa,TimothyjaBruceapa čak iprofesoraLudovicaLeblanca.

–Tomisenimalonesviđa,rečeAlex.–Itisiljubomoran?–narugalaseNadia.–Ne!–uzvikneljutito.Aliosjećamneštoovdjeuprsima,nekakvu

užasnutežinu,nekuslutnju.–Tojezbogvizijekojusmopodijeliliugraduzlata,sjećašse?Kad

smo popili Walimaijev napitak za kolektivne snove, svi smo sanjaliisto,čakiZvijeri.

–Točno.Tajmisesanpričiniopoputonogakojisamsanjaoprijeno stoje počelo putovanje: golemi lešinar otimao je moju majku iodletiosnjom.Tadasamtoprotumačiokaobolestkojaprijetinjezinuživotu,pomisliosamdalešinarpredstavljasmrt.Utepuijusmosanjalida Rahakanariwa razbija kutiju u kojoj je zatočen i da su Indijanciprivezanizastabla,sjećašse?

–Da,anahabisunosilikrinke.Štoznačekrinke,Jaguare?–Tajnu,laž,izdaju.–ZaštomislišdajeMauruCariasutolikostalodacijepiIndijance?–

Pitanje jeostalouzrakupoputstrijelezaustavljeneusred leta.Djecasusezagledala,užasnuta.Utrenuprosvjetljenjashvatestrašnuzamkuukojususvipovjerovali:Rahakanariwajeepidemija.Smrtkojaprijetiplemenunijemitološkaptica,negoneštomnogokonkretnijeimnogoneposrednije.OtrčašeusredišteselagdjejedoktoricaOmayraTorresciljala iglom svoje šprice u Tahaminu nadlakticu. Ne razmišljajući,Alex je jurnuopoputbolidanaratnika,oborivšiganatlo.Tahamajeustaouskokuipodignuotoljagukakobismlaviodječakakaožohara,noNadijinjeurlikzaustaviooružjeuzraku.

– Ne! Ne! Ovo je Rahakanariwa! – poviče curica pokazujući nabočicescjepivom.

CesarSantospomislidamujekćipoludjelaipokušajezadržati,ali

se ona oslobodila njegova zagrljaja i potrčala da se pridruži Alexu,cičećiilupajućišakamaMauraCariasakojijojseprepriječio.Žurnojepokušala objasniti Indijancima da se prevarila, da ih cjepiva nećespasiti,naprotiv,ubitćeih,jerseRahakanariwanalaziušprici.

OSAMNAESTOPOGLAVLJE

Krvavemrlje

DoktoricaOmayraTorresnije izgubilaprisebnost.Rečeda je svetodječjamašta,poremetiloimseodvrućinetenaredisatnikuAriostudaihodvede.Potomsepripremilakakobinastavilaprekinutuzadaću,unatoč tomu što se dotad već potpuno promijenilo raspoloženjeplemena.Utomtrenutku,kadjesatnikAriostobiospremannametnutiredpucajući,adoksusevojniciborilisNadijomiAlexom, istupio jeKarakawe,kojinacijelomputovanjunijeprogovoriovišeoddesetakriječi.

–Trenutak!–uskliknuoje.Na sveopću preneraženost, taj čovjek koji je tijekom cijelog

putovanjaizgovoriosamodesetakriječi,objavidajedužnosnikOdjelazazaštitudomorodacaipotankoobjasnidasenjegovamisijasastojalaod istrage uzroka masovnih pomora amazonskih plemena, osobitoonihkojaživeubliziniležištazlataidijamanata.Sumnjaojevećnekovrijeme u Maura Cariasa, čovjeka koji se najviše okoristioeksploatiranjemtihpodručja.

– SatniceAriosto, zaplijenite cjepiva! –naredio jeKarakawe.Datću ih ispitati u laboratoriju. Ako sam u pravu te bočice ne sadržecjepivonegosmrtonosnudozuvirusaospica.

Umjesto bilo kakva odgovora, satnik Ariosto nacilja oružjem iopali u Karakawina prsa. Dužnosnik je pao mrtav na licu mjesta.MauroCariasgurnedoktoricuOmayruTorres,izvučeoružjeiutrenukad je Cesar Santos potrčao kako bi ženu pokrio svojim tijelom,ispraznipištoljubočicenanizanena stolu, smrskavši ihukomadiće.Tekućinaseizlilapotlu.

Događaji su tako silovito jurili da ih poslije nitko nije mogaoprecizno ispripovijedati, svatko je imao drugačiju verziju. KameraTimothyja Brucea zabilježila je dio zbivanja, a ostalo se našlo ufotoaparatuštogajedržalaKateCold.

Vidjevši raskomadane bočice, Indijanci su povjerovali dajeRahakanariwapobjegao izsvogzatvora isadsevraćauoblikupticekanibala kakobi ih proždro. Prije no što je to itkomogao spriječiti,Tahama je ispustio jezoviturlik i strahovitoopalio toljagompoglaviMaura Cariasa, koji se poput vreće srušio na tlo. Satnik Ariosto jeokrenuooružjepremaTahami,alimuseAlexzaletiounoge,aNadijinmajmun, Boroba, skočio mu je na lice. Satnikovi su meci zalutali uzrakudajućivremenaTahamidauzmaknezaštićensvojimratnicimakojisuvećpograbililukove.

Uonomalosekundakolikojetrebalovojnicimadasesredeiisučupištolje pleme se raštrkalo. Žene i djeca pobjegli su kao vjeverice,nestavšiuraslinju,amuškarcisustigli izbacitinekolikostrijelaprijenego su i oni umaknuli. Vojnici su pucali naslijepo dok se Alex jošuvijekboriosAriostomnatlu,potpomognutNadijomiBorobom.

Satnik je opalio Alexa kundakom pištolja u čeljust, što je ovognapolaošamutilo,zatimse,ćuškajućiih,otresaodjevojčiceimajmuna.Kate Cold je pojurila unuku u pomoć odvlačeći ga izvan središtapucnjave.UsvojtojviciimetežunitkoniječuoAriostovezapovijedi.

Usamonekolikominutaselojebiloumrljanokrvlju:trisuvojnikaranjenastrijelama,nekolikojeIndijanacabilomrtvo,auzKarakawinleš ležalo je inepokretno tijeloMauraCariasa.Neka je ženapalanatloizrešetanamecima,adijetekojejenosilaunaručjuostalojeležatina korak od nje. Ludovic Leblanc, koji se od pojavljivanja plemenadržaona razumnoj udaljenosti, zaklonjen izadrveta, neočekivano jereagirao. Dotad se ponašao kao uzdrhtali živci, ali kad je ugledaodijete izloženo nasilju, odnekud je izvukao hrabrost, trkom prešaobojnopolje ipodigaounaručje jadnodjetešce.Bilo je todojenčeodtek nekoliko mjeseci, poprskano majčinom krvlju, koje je očajnoplakalo. Leblanc je stajao ondje, usred kaosa, privivši ga čvrsto uzprsa i drhteći od bijesa i smetenosti. Njegove su se najgore noćnemorevratile:divljacinisuIndijanci,negooni.NaposljetkusepribližioKate Cold, koja je s malo vode pokušavala isprati zakrvavljenaunukovausta,ipredaojojjedjetešce.

–'Ajde,Coldova,vistežena,znatćeteštonapravitisovim,rečejoj.Iznenađena spisateljica primila je dijete pridržavajući ga

ispruženimrukama,kaodajevaza.Tolikegodinenijedržaladijeteurukamadanijeznalaštobinapravilasnjime.

DotadjeNadiauspjelastatinanogeipromatralajepoljeposijanotijelima.PrišlajeIndijancimapokušavajućiihprepoznati,alijujeotacprisilio da se povuče, grleći je, zovući je imenom, mrmljajućiumirujućeriječi.DjevojčicajeuspjelavidjetidameđutruplimanemaIyomi iTahame ipomislila jekakonarodsumaglicebarem jošmožeračunatinadvasvojapoglavice, jersu ihdrugodvoje,Orao i Jaguar,iznevjerili.

–Stanitesvipredovodrvo!–narediojesatnikAriostočlanovimaekspedicije.Vojnikjebioljubičastulicu,aoružjemujedrhtalouruci.Svejeispalovrlološe.

KateCold,TimothyBruce,profesorLeblancidvojedjeceposlušalisuga.Alexujejedanzubbioslomljen,ustapunakrviijošjeuvijekbioošamućenudarcemkundakomučeljust.Nadiasedoimalakaodajeušoku, skrikomkoji joj je zastaougrudima,očijuuperenihnamrtveIndijance i vojnike koji su stenjali ležeći na tlu. Doktorica OmayraTorres,nesvjesnasvegaštojujeokruživaloiokupanasuzama,držalajenakriluglavuMauraCariasa.Ljubilajenjegovolicemolećigadaneumre,dajeneostavi,dokjojseodjećanatapalakrvlju.

–Vjenčatćemose...,ponavljalajepoputlitanije.– Doktorica je ortakinja Maura Cariasa. Na nju je mislio kad je

rekaodanekapovjerljivaosobaputujesekspedicijom,sjećašse?AmismooptuživaliKarakawea!–prošaptaojeAlexNadiji,noona,utonulauužas,nijegamoglačuti.

DječakjeshvatiodajeđavolskipoduzetnikovplanzaistrebljenjeIndijanaca epidemijom ospica iziskivao suradnju doktorice Torres.Većnekoliko godinadomorocimasovnoumirukao žrtve te i drugihbolesti, unatoč naporima vlasti da ih se zaštiti. Jednom kad biepidemija planula, nije se moglo ništa učiniti, jer su Indijancioskudijevali obrambenim mehanizmom; živjeli su u izolaciji tisućegodinainjihovimunološkisustavnijebiootporannavirusebijelaca.Obična ih je prehladamogla ubiti u samonekoliko dana, a da se nespominju druge, ozbiljnije boleštine. Liječnici koji su proučavaliproblemnisumogli shvatiti zaštonijednaodpreventivnihmjeranijedavala rezultate.NitkonijemogaonipomislitidabiOmayraTorres,osoba ovlaštena za cijepljenje Indijanaca, bila ta koja im ubrizgavasmrtkakobinjezinljubavnikmogaodoćiuposjednjihovezemlje.

Ženajeuklonilanekolikoplemenanepobudivšisumnju,kaoštoje

tokanilanapravitisnarodomsumaglice.ŠtojojjeobećaoCariasdajepočinilatakogolemzločin?Moždatonijenapravilazbognovca,negojedino iz ljubavi prema tom čovjeku. Kako god bilo, zbog ljubavi ilipohlepe, rezultat je bio isti: umorene su stotine muškaraca, žena idjece. Da nije bilo Nadije Santos, koja je vidjela Omayru Torres iMauraCariasakakoseljube,zamisliovogaparanebibileotkrivene.Izahvaljujući pravodobnoj Karakawinoj intervenciji – koju je platioživotom–planjepropao.

Sada je Alexander Cold razumio ulogu koju je Mauro Cariasnamijenio članovima ekspedicije International Geographic. Nekolikotjedanapoštobibioucijepljenvirusospicaplemenombi seproširilaepidemijaizarazabisevelikombrzinomproširilanadrugasela.Tadabi smućeni profesor Ludovic Leblanc posvjedočio pred svjetskimtiskomda je bio nazočan pri prvomkontaktu s narodom sumaglice.Nebimoglinikogaoptužiti:bilesupoduzetemjerepotrebnedabisezaštitilo selo. Antropolog, podržavan reportažom Kate Cold ifotografijamaTimothyjaBrucea,mogaobidokazatidasusvičlanoviplemena bili cijepljeni. U očima svijeta epidemija bi bila neizbježnanesreća,nitkonebiposumnjaoniuštodrugoinatajsenačinMauroCarias osiguravao od vladine istrage. Bila je to čista i učinkovitametoda istrebljenja koja nije ostavljala tragove krvi, poputmetaka ibombi koji su godinama upotrebljavani protiv domorodaca da bi seočistio – amazonski teritorij i otvorio put rudarima, trgovcima,naseljenicimaipustolovima.

ČuvšiKarakawinuoptužbu,satnikAriosto,takođersudionikutomlopovluku,izgubiojeglavuinagonskigaubiokakobizaštitioCariasaisebe. Ponašao se samouvjereno štomu je omogućavala uniforma. Utomudaljenomigotovonenapučenomkrajudokojeganedopiredugaruka pravde nitko neće dovesti u pitanje njegovu riječ. To mu jedavalo opasnu moć. Bio je grub i bezobziran čovjek koji je proveogodine u pograničnim mjestima, naviknut na nasilje. Kao da munjegovo oružje za pojasom i časnički položaj nisu bili dovoljni pa jeračunao na zaštituMaura Cariasa, s kojim je počinio razna zlodjela.Poduzetnik je pak imao veze u najvišim sferama vlasti, pripadao jevladajućem staležu, imao mnogo novca i ugled, nitko nije od njegatražiodapoložiračune.AriostovoiCariasovoudruživanjezaobojicuje bilo probitačno. Satnik je procijenio da bi u nepune dvije godine

mogaoobjesitiuniformuokliniotićiživjetiuMiamikaomilijunaš;nosada jeMauroCarias ležaorazbijeneglave ivišeganećemoćištititi.To je značilo daje došao kraj njegovoj nekažnjivosti. Trebat će predvladom opravdati Karakawino ubojstvo i ovih Indijanaca koji leženasredlogora.

Kate Cold, još uvijek s dojenčetom u naručju, zaključila je da jenjezin život i životi ostalih članova ekspedicije, uključujući djecu, uvelikojopasnosti, jer jeAriostopodsvakucijenumoraoizbjećidaserazglasedogađajiizTapirawaterija.Tovišenijebilotakojednostavno,da samo polije tijela benzinom, upali vatru i proglasi ih nestalima.Satnikov se plan izjalovio: nazočnost ekspedicije InternationalGeographica prestala je biti prednost i pretvorila se u ozbiljanproblem.Valjaloseriješitisvjedoka,notojetrebalonapravitiveomapomnjivo;nemoguihsamotakosmaknuti,adaneupadnuunevolju.Nanesrećuzastrance,nalazilisusevrlodalekoodcivilizacije,gdjejesatnikubilolakoprikrititragove.

Kate Cold je bila uvjerena da vojnici, ako ih satnik odluči ubiti,neće ni prstom maknuti da to spriječe, a također se neće usuditiprokazatisvognadređenog.Prašumaćeprogutatidokazeozločinima.Nisumoglistajatiprekriženihrukučekajućikonačnihitac, trebalo jenešto napraviti. Nisu imali što izgubiti, stanje nije moglo biti gore.Ariosto jebezdušnik, auz to je i živčan,mogla ih je zapasti istakobkao Karakawea. Kate nije imala plan, ali pomisli da bi prvo trebalounijetipomutnjuuneprijateljskeredove.

– Satnice, mislim da najhitnije valja poslati ove muškarce ubolnicu,predloži,pokazujućinaCariasairanjenevojnike.

–Ušuti,stara!–zarežaojeAriostonanju.Ipak, za samo nekoliko minuta naredio je da Maura Cariasa i

trojicu vojnika stave u helikopter. Naredio je Omayri Torres dapokuša izvaditi strijele ranjenicima prije no što ih iskrcaju, ali ga jeona potpuno ignorirala: njezine su oči vidjele samo svog umirućegljubavnika. Kate Cold i Cesar Santos prihvatili su se pravljenjatamponaodkrpa,kakobisespriječilokrvarenjenesretnihvojnika.

Dok su se vojnici bavili smještanjem ranjenika u helikopter iuzaludno nastojali komunicirati radiovezom sa SantaMarijom de laLluvijom, Kate je potiho objasnila profesoru Leblancu svoje bojaznizbog situacije u kojoj se nalaze. I antropolog je došao do istih

zaključaka: predstoji im veća opasnost uAriostovim rukamanego urukamaIndijanacailiZvijeri.

–Kadbismomoglipobjećiuprašumu...,prošaptalajeKate.Jednom u životu taj ju je muškarac iznenadio razumnom

reakcijom.Katejebilatakonaviknutanaprofesorovehiroveiispade,ali kad ga je vidjela smirenoga, gotovo automatskimu je prepustilaautoritet.

–Tobibila ludost,odvratio jeLeblancodlučno.Odavdemožemojedinootići helikopterom.Ključ jeAriosto. Srećom,on jeneznalica itaštčovjek, tonamideukorist.Trebamohinitikakonesumnjamounjegaipobijeditigalukavošću.

–Kako?–upitaspisateljicaunevjerici.–Manipulirajućinjime.Uplašenjepaćemomuponuditiprilikuda

spasikožuiuztoodeodavdekaojunak,rečeLeblanc.–Nikad!–usklikneKate.–Nemojtebitiludi,Coldova.Toćemomuponuditi,alineznačida

ćemoiispuniti.Kadjednombudemosigurniizvanovezemlje,LudovicLeblancćeprviprokazatisurovostikojesupočiniliprotivovihjadnihIndijanaca.

– Vidim da se vaše mišljenje o Indijancima malo izmijenilo,procijedilajeKateCold.

Profesor se nije udostojao odgovoriti. Uspravio se cijelim svojimsmanjenim stasom, popravio košulju poprskanu blatom i krvlju iuputiosedosatnikaAriosta.

–KakoćemosevratitiuSantaMarijude laLluviju, cijenjenimojsatnice?Nestanemosviudrugihelikopter,rečepokazujućinavojnikeiskupinukojaječekalauzdrvo.

– Ne guraj svoj nos u to! Ovdje naredbe izdajem ja! – zaurlaAriosto.

–Dakako!Srećaještostevizaduženizaovo,satnice,inačebismobiliuvrloteškojsituaciji,primijetiojeLeblancblago.

ZbunjeniAriostonaćuliuši.– Da nije vašega junaštva, svi bismo izginuli od indijanske ruke,

dodaprofesor.Ariosto, nešto mirniji, prebrojio je ljude, uvidio da Leblanc ima

pravo i odlučio poslati polovicu vojničkog kontingenta na prvoputovanje. Tako je ostao sa samo pet muškaraca i članovima

ekspedicije, ali budući da oni nisu bili naoružani, nisu predstavljaliopasnost. Stroj je poletio, stvarajući oblake crvenkaste prašinepodižući se s tla. Ubrzo se izgubio na nebu ponad zelenog svodaprašume.

Nadia Santos je pratila zbivanja zagrljena s ocem i Borobom.Kajala se što je ostavilaWalimaijev talisman u gnijezdu s kristalnimjajima, jer se bez zaštite amuleta osjećala izgubljenom. Odjednomstadekriještatikaoušara.Smeten,CesarSantospomislidajenjegovajadna kći pretrpjela previše uzbuđenja i da doživljava živčani slom.Bitkakojasevodilauselubilajevrlonasilna,urliciranjenihvojnikaimlazkrviiztijelaMauraCariasabilisujezovitprizor;tijelaIndijanacajošsuležalaondjegdjesupali,anitkonijeništapoduzimaokakobiihse uklonilo. Vodič je zaključio daje Nadia potresena surovošćunedavnih događaja, nije bilo drugog objašnjenja za to djevojčičinograktanje.Nasuprotnjemu,AlexanderColdjemoraoprikritiponosnismiješakkad ječuosvojuprijateljicu:Nadiasehvatalazaposljednjemogućeužezaspašavanje.

– Predajmi filmove! – zahtijevao je satnik Ariosto od TimothyjaBrucea.

Zafotografajetobilokaodamorapredatiživot.Biojefanatikkadsuposrijedibilinjegovinegativi,nikadasenijednognijelišio,držaoihjepomnjivosvrstaneusvomlondonskomstudiju.

– Čini mi se odličnim to što poduzimate mjere opreza, satniceAriosto, kako se ne bi izgubili ti vrijedni negativi, upleo se Leblanc.Oni su dokaz onoga što se ovdje dogodilo, kako je ovaj Indijanacnapao gospodina Cariasa, kako su hrabri vojnici pali pogođenistrijelama,kakostevisamibiliprisiljenipucatinaKarakawea.––Tajsečovjekpetljaouonoštonijesmio!–uzviknuojesatnik.

–Dakako!Biojeluđak.HtiojespriječitidadoktoricaTorresispunisvoju dužnost. Njegove su optužbe sumanute! Žalim što su bočicecjepivauništeneuurnebesnoj tučnjavi.Nikadnećemodoznati štosusadržavaleinećesemoćidokazatidajeKarakawelagao,rečelukavoLeblanc.

Ariosto jenapraviogrimasukojabiunekimdrugimokolnostimamoglabitiosmijeh.Zataknuojeoružjezapojas,zaboravionanegativei prvi put nije vikao odgovarajući. Možda ovi stranci nisu ni u štoposumnjali,glupljisunostojemislio,procijedizasebe.

Kate Cold je pratila antropologov i vojnikov razgovor otvorenihusta.NikadnebipomisliladajesvađalicaLeblancsposobanzatakvuhladnokrvnost.

– Zašuti, Nadia, molim te, zamolio je Cesar Santos kad je Nadiadesetiputponovilaušarinkrik.

– Pretpostavljam da ćemo provesti noć ovdje. Želite li dapripremimoneštozavečeru,satnice?–ponudiljubaznoLeblanc.

Ariostoimjedopustiodaskuhajujeloikrećuselogorom,aliimjenarediodasezadržavajuunutarpromjeraodtridesetmetara,gdjeihmože vidjeti. Poslao je vojnike da pokupe mrtve Indijance i sve ihzajednostavenajednomjesto;sutradanćeihmoćipokopatiilispaliti.Noćni sati omogućit će mu pak da donese neku odluku u vezi sastrancima.Santosinjegovakćimoglibinestatiinitkonebipostavljaopitanja, ali s drugima mora biti oprezan. Ludovic Leblanc je slavnaličnost,astaraidečkosuAmerikanci.Iziskustvajeznaodaseuvijekpoduzima istraga ako se nešto dogodi nekom Amerikancu; tiarogantnigringosivjerujudasugospodarisvijeta.

Iako je to bila zamisao profesora Leblanca, večeru su pripremiliCesarSantosiTimothyBruce,jerantropolognijebiokadarskuhatinijaje. Kate Cold se ispričala objasnivši da zna spravljati samo kosaneodreske, a ovdje nije imala potrebnih sastojaka; osim toga bila jeveoma zauzeta, jer je pokušavala žličicom nahraniti dojenče nekomotopinom vode i kondenziranog mlijeka. U međuvremenu je Nadiasjelakakobimotrilagustiš,svremenanavrijemeponavljajućiušarinkrik. Nakon njezine diskretne naredbeBoroba se izvukao iz njezinazagrljajaiotrčao,izgubivšiseušumi.Polasataposlije,satnikAriostosjetiosefilmovainatjeraoTimothyjaBruceadaihpreda,podizlikomkoju mu je dao Leblanc: u njegovim će rukama biti sigurni.Raspravljanjeengleskogfotografa,kojigaječaknastojaoipotkupiti,bilojeuzaludno,vojnikjeostaočvrst.

Jelisunasmjenudoksuvojnicistražarili,aondajeAriostoposlaočlanoveekspedicijenaspavanjeušatore,gdjećebitineštozaštićenijiodmogućegnapada,kakoreče,iakojepravirazlogbilotodaihmožebolje nadzirati. Nadia i Kate Cold s bebom zauzele su jedan šator,Ludovic Leblanc, Cesar Santos i Timothy Bruce drugi. Satnik nijezaboraviokako jeAlexnasrnuonanjega i zamrziogaje izdnaduše.Krivnjomtodvojedjece,osobitoprokletogameričkogdječaka,on je

upletenustrašnunevolju,mozakMauraCariasapretvorenjeukašu,Indijancisupobjegli,anjegoviplanovidauMiamijuživikaomilijunašbili su ozbiljno ugroženi. Taj je balavac predstavljao rizik za njega,trebalo ga je kazniti. Odlučio ga je odvojiti od drugih i izdao jenaredbu da ga privežu za drvo na kraju logora, daleko od šatoraostalih članova skupine i daleko od petrolejki. Kate Cold je, bijesna,prigovarala zbog postupka prema njezinu unuku, no satnik ju jeušutkao.

–Boljejeovako,Kate,prošaptalajeNadia.– Ariosto ga kani ubiti tijekom noći, uvjerena sam, odvratila je

spisateljica,drhtećiodgnjeva.–Borobajeotišaopotražitipomoć,rečeNadia.–Mislišdaćenastajmajmunčićspasiti?–otpuhneKate.–Borobajevrlointeligentan.–Djevojčice,zacijelotisepomiješalouglavi!–uskliknulajebaka.Proveli su nekoliko sati, a nitko u logoru nije spavao osim

dojenčeta, iscrpljenog od plakanja. Kate Cold ga je namjestila nanaramak odjeće, pitajući se što će napraviti s tim nesretnimdjetešcetom: posljednje što želi u životu jest skrb o siročetu.Spisateljica je ostala budna, uvjerena da bi svakoga časa Ariostomogaoubitiprvonjezinaunuka,apotomiostale, ilimoždaobratno,prvo njih, a zatim će se osvetiti Alexu polaganom i strašnom smrću.Tajječovjekveomaopasan.TimothyBruceiCesarSantostakođersudržali uši priljubljene uz platno svog šatorskog krila, pokušavajućipogoditikretanjevojnikavani.ProfesorLudovicLeblancizišaojepakiz šatorskog krila ispričavajući se da mora obaviti svoje potrebe izastaojeurazgovorusasatnikomAriostom.Svjestandasesasvakimsatom povećava rizik za njih i da bi bilo dobro pokušati odvratitisatnikovu pozornost, antropolog ga je pozvao na partiju karata i dapodijelebocuvotkekojumujedalaKateCold.

–Nepokušavajtemeopiti,profesore,upozoriogajeAriosto,alijenapuniosvojučašu.

–Štovampadanapamet,satnice!Gutljajvotkenemoženaškoditičovjeku poput vas. Noć je duga, baš bismo se mogli malo zabaviti,odvratiojeLeblanc.

DEVETNAESTOPOGLAVLJE

Zaštita

Kao što se često događa na visoravni, temperatura je naglo palačim je zašlo sunce. Vojnici, naviknuti na toplinu u nizinskom kraju,drhturili su u svojoj odjeći, još uvijek mokri od popodnevne kiše.Nitko nije spavao, satnikova je naredba bila da svi moraju čuvatistražuoko logora.Bili sunaoprezu i čvrsto sudržali oružjeobjemarukama.VišesenisubojalisamozloduhaizprašumeilipojavljivanjaZvijeri, nego i Indijanca, koji bi se u svakom trenutku mogli vratitikakobiosvetilisvojemrtve.Onisuimaliprednostuvatrenomoružju,aliIndijancisupoznavalitereniposjedovalisutujezovitusposobnostda izniknu niotkuda, poput duša u mukama. Da nije bilo tijelanabacanih uz stablo, mislili bi da nisu ljudi i da im meci ne mogunaškoditi.Vojnicisužudnočekali jutrqkakobiodletjeliodatlešto jemoguće prije; umraku je vrijeme vrlo sporo prolazilo, a zvukovi izšumekojaihjeokruživalapostalisuužasavajući.

KateColdje,sjedećiuženskomšatoruprekriženihnoguuzusnulodijete, smišljala kako bimogla pomoći unuku i kako da iziđu živi izOkaSvijeta.Krozplatno ješatorskogakrilaprobijaloneštosvjetlostiodognjaispisateljicajemoglavidjetiNadijinusiluetuumotanuuočevprsluk.

–Sadodlazim...,prošaptalajedjevojčica.–Nemožešotići!–prekinejeKate.–Nitkomenećevidjeti,mogusenapravitinevidljivom.KateColdjuuhvatizanadlaktice,uvjerenadadjevojčicabunca.– Nadia, slušaj me... Nisi nevidljiva. Nitko nije nevidljiv, to su

maštarije.Nemožešotićiodavde.–Da,mogu.Nemojtepravitigalamu,gospođoCold.Pazitenadijete

dok se ne vratim, onda ćemo ga predati njegovu plemenu,promrmljala je Nadia. U njezinu se glasu osjetila takva uvjerenost ismirenostdajuseKatenijeusudilazadržati.

NadiaSantosprvo jeušlaumentalnostanjenevidljivosti,kako jenaučilaodIndijanaca,svelajesamusebenaništavilo,napukiprozirniduh. Onda je tiho otvorila zatvarač šatorskog krila i iskliznula van,zaklonjena sjenama. Prošla je poput nečujne lasice tek nekolikometara od stola gdje su profesor Leblanc i satnik Ariosto kartali,prošla je isprednaoružanih stražara koji su obilazili logor, prošla jeispreddrvetagdjejebioprivezanAlexinitkojenijevidio.Djevojčicaseudaljilaiztreperavogkrugasvjetlafenjeraiognjatenestalameđudrvećem.Ubrzojeušarinkrikprekinuokreketanježaba.

Alexje,kaoivojnici,drhturioodhladnoće.Bijahumuutrnulenogeiruke,natečeneodpovezastisnutihokozglavaka.Boljelagaječeljust,mogao je osjetiti zategnutu kožu, zacijelo je imao užasnu masnicu.Jezikom je doticao slomljeni zub i osjećao otečene desni ondje gdjegajepogodiosatnikovpištolj.Trudiosedanemislinamnogemračnesatekojiseprotežuprednjimilinamogućnostdagaubiju.ZaštogajeAriostoodvojioodostalih?Štojenakanionapravitisnjim?Htiojebiticrni jaguar, posjedovati snagu, okrutnost i okretnost velike mačke,pretvoriti se u samemišiće i pandže i zube kako bi se suprotstavioAriostu. Pomislio je na bocu s vodom zdravlja koja je čekala unjegovojtorbiinatodatrebaizićiživizOkaSvijetakakobijeodniomajci.Uspomenanaobiteljbilajemutna,poputnejasna,nefokusiranaprizora na fotografiji na kojoj je lice njegovemajke bilo tek blijedamrlja.

Staojeglavinjati,potpunoizmožden,kadodjednomosjetikakogadotiču nečije ručice. Poskočio je uspravivši se. U mraku je uspioprepoznatiBorobu,kojimujenjuškaovrat,grlećigaipolakojecajućinanjegovouho.Boroba,Boroba, promrmljamomčić, takodirnut dasu mu se oči ispunile suzama. Bio je to samo majmun veličinevjeverice, ali ga je njegov dolazak zapljusnuo novim valom nade.Pustiojedagaživotinjamiluje,dubokoutješen.Tadapostanesvjestannazočnosti nekog drugog, nevidljive i šutljive nazočnosti prikrivenesjenamastabala.PrvojepomisliodajetoNadia,nopotomshvatidajeriječ o Walimaiju. Mali je starac bio posve blizu, mogao je osjetitinjegov miris na dim, ali koliko god da je prilagođavao oči, nije gamogao vidjeti. Šaman mu stavi jednu ruku na prsa, kao da tražiotkucajenjegovasrca.Težinaitoplinateprijateljskerukeprenijelajedječaku hrabrost, osjetio se mirnijim, prestao je drhtati i mogao je

jasnomisliti.Nož,nož,promrmljaoje.Čuojeklikmetalakojiseotvarai ubrzo je oštrica peroreza kliznula preko poveza. Nije se nipomaknuo. Bilo je mračno, a Walimai se nije nikad služio nožem,mogao mu je zarezati zglavke, no za minutu je starac prerezaokonope,uzeogapodrukuipoveouprašumu.

U logoru je satnik Ariosto završio partiju karata i više ništa nijepreostalo od boce votke. Ludovicu Leblancu nije ništa padalo napamet čimebimuodvratio pažnju, a još je preostalomnogo sati dosvitanja.Alkoholnijeotupiovojnika,kakojeLeblancočekivao,zaistajeimaočeličnuutrobu.Predložiomujedaupotrijeberadioprijemnikividemogu liuspostavitivezusvojarnomuSantaMarijide laLluviji.Prilično su dugo prtljali oko aparata, uz zaglušujuće šumoveatmosferskih smetnji, no bilo je nemoguće uspostaviti vezu soperaterom. Ariosto je bio zabrinut; nije mu odgovaralo što nije uvojarni,morao se vratiti što prije, jer jemorao nadgledati kakve ćebiti verzije vojnika o događajima iz Tapirawaterija. Što će ispričatinjegoviljudi?Trebaojeposlatiizvještajnadređenimauvojsciisuočitisestiskomprijenegorazglaseklevete.OmayraTorresjemrmljalaovirusu ospica. Ako počne govoriti, pečen je. Kako glupa žena!,promumljaojesatnik.

Ariostojenaredioantropologudasevratiušator,napraviojekrugpologorukakobiseuvjeriodanjegoviljudičuvajustražukakovalja,apotomseuputiododrvetazakojesuprivezaliameričkogdječaka,spreman da se časak pozabavi s njim. U tom ga je trenu miriszapahnuopoputudarca toljagom.Odudara je paopoleđuškena tlo.Htiojeprinijetirukudopasakakobiizvukaooružje,alisenijemogaopomaknuti. Osjetio je val mučnine, srce mu je zalupalo u prsima, apotom ništa. Utonuo je u nesvijest. Nije dospio vidjeti uspravljenuZvijertrikorakaodnjega,kojagajeizravnopoprskalasmrtonosnimzadahomsvojihžlijezda.

ZagušljivsmradZvijeriprodrojedoostatkalogora,oborivšiprvovojnike, a potom one zaštićene šatorskim platnom. U nepune dvijeminute nitko nije ostao na nogama. Nekoliko sati carevao jezastrašujući mir u Tapiravvateriju i obližnjoj prašumi, gdje su čak iptice i životinje umaknule, prestravljene zadahom. Dvije Zvijerinapalesuistodobnoipovukleseuobičajenosporo,nonjihovjemirispotrajaodobardionoći.Nitkoulogorunijeznaoštosezbivaloutim

satima, jer nisu došli k svijesti do drugoga jutra. Poslije su vidjelitragovepasumogliizvućinekezaključke.

Alex,sBorobdmnaramenima,hodaojeusjenipratećiWalimaijaiprobijajućisekrozraslinjesvedoktreperavasvjetlalogoranisuposvenestala.Šamansekretaokaodajebijelidan,moždaslijedećisupruguanđelakojuAlexnijemogaovidjeti.Vijugalisuizmeđudrvećapriličnodugo i naposljetku je starac pronašao mjesto na kojemu je ostavioNadiju da ga čeka. Djevojčica i šaman komunicirali su krikovimaušare velik dio popodneva i noći, sve dok ona nije uspjela izići izlogorakakobisesastalasnjim.Kadsumladiprijateljiugledalijednodrugo,zagrlili suse,aBorobaseobjesiozasvojugospodaricucičećiodsreće.

Walimai je potvrdio ono što su već znali: pleme je bdjelo nadlogorom,ali jenaučiloda sevaljaplašiti čarolijenahaba inije imseusudilo suprotstaviti. Ratnici su bili tako blizu da su čuli plačdojenčeta,kaoštosučuliizovmrtvihkojisujoščekalidostojanstvenpogreb. Duhovi ubijenihmuškaraca i žena još su bili priljubljeni uztijela,rečeWalimai;nisuihmoglinapustitibezprikladnaobredaiakonisu osvećeni. Alexmu je objasnio da je jedina nada ako domorocinapadnunoću,jerdanjunahabiupotrebljavajupticuodbukeivjetraiobilazitćeOkomSvijetasvedokihnebudupronašli.

–Akosadnapadnu,nekićeumrijeti,ali inačećecijeloplemebitiistrijebljeno, rečeAlex idodada ih jeonspremanvoditi iboriti sesnjima,zatojeprošaoinicijaciju:onjetakođerratnik.

– Poglavica za rat: Tahama. Poglavica za pregovaranje snahabima:ti,odvratiojeWalimai.

–Kasnojezapregovaranje.Ariostojeubojica.–Tisirekaodasunekinahabizli,adasudruginahabiprijatelji.

Gdjesuprijatelji?–ustrajaojevrač.– Moja baka i neki ljudi u logoru su prijatelji. Satnik Ariosto i

njegovivojnicisuneprijatelji.Nemožemopregovaratisnjima.– Tvoja baka i njezini prijatelji trebaju pregovarati s nahabima

neprijateljima.–Prijateljinemajuoružja.–Nemajuličarolije?–UOkuSvijetanemamnogočarolija.Alipostojedrugiprijateljis

mnogo čarolije daleko odavde, u gradovima, u drugim dijelovima

svijeta, obrazlagao je Alexander Cold, očajan zbog jezičnihograničenja.

–Ondamorašpoćitimprijateljima,zaključiojestarac.–Kako? Zarobljeni smo ovdje! –Walimai nije više odgovarao na

pitanja. Ostao je čučeći, zagledan u noć, u pratnji supruge koja jepreuzela najprozirniji oblik, tako daju nijedno od djece nije moglovidjeti. Alex i Nadia proveli su sate ne usnuvši, vrlo blizu jedno uzdrugo, pokušavajući si uzajamno udahnuti toplinu, ne razgovarajućijer semalo toga imalo reći.Mislili su na sudbinu koja očekuje KateCold, Cesara Santosa i ostale članove njihove skupine; mislili su nanarodsumaglicekoji jeosuđen;mislili sunastoljetne ljenivce igradodzlata;mislilisunavoduzdravljaikristalnajaja.Štoćebitisnjimadvoma,zarobljenimauprašumi?

Nalet strašna mirisa odjednom dopre do njih, ublažen zbogudaljenosti,alisavršenoprepoznatljiv.Ustalisuuhipu,aliseVValimainijepomaknuo,kaodajetočekao.

–TosuZvijeri!–uskliknulajeNadia.–Moždada,amoždaine,primijetiravnodušnošaman.Ostataknoći seodužio.Nedugoprije svitanjahladnoća jepostala

jakaidjecasu,sklupčavšiseuzBorobii,cvokotalazubimadokjestarivrač čekao, ne pomičući se, pogleda izgubljenogu sjenama. S prvimznacimasvitanjaprobudilisusemajmuniipticeitadajeWalimaidaoznakzaodlazak.Slijedilisugameđudrvećempriličnodugo;dologorasu stigli kad je sunčeva svjetlost već prodirala kroz krošnje. Oganj isvjetlabili supogašeni,nijebiloznakovaživota,amiris je jošuvijeknatapao zrak kao da je mjesto istodobno poprskalo stotinusmrdljivaca.Pokrivši licerukama,ušli suukrugkoji jedomaloprijebiopitomoseloTapirawateri.Šatori,stol,kuhinja,svejeležalorasutopotlu;posvudajebilopobacanihostatakajela,alinijedanmajmuniliptica nisu čačkali po otpacima i smeću, jer se nisu usudili izazvatistrahovitozaudaranjeZvijeri.ČakseiBorobadržaonekolikometarapodalje, vičući i poskakujući. Walimai je pokazivao jednakuravnodušnostpremazadahukakoiprošlenoćipremahladnoći.Djecanisuimaladrugogizboranegodagaslijede.

Nije bilo nikoga, ni traga članovima ekspedicije, ni vojnicima, nisatnikuAriostu, ani tijelimaubijenih Indijanaca.Oružje, oprema,pačak i fotoaparati Timothyja Brucea bili su ondje; vidjeli su i veliku

krvavumrljukojajezatamnilazemljupokrajstablazakojejeAlexbioprivezan.NakonkratkapregledaWalimaisedoimaovrlozadovoljnimi stao se vraćati. Oba djeteta pošla su za njim bez pitanja, takoomamljenamirisomdasuse jedvamogladržatinanogama.Kakosuseudaljavaliipuniliplućasvježimjutarnjimzrakom,oporavljaoimseduh,nousljepoočicamaimjelupaloibiloimjemučno.Borobaimseubrzopridružioimalaseskupinauvuklauprašumu.

Nekoliko dana prije, kad su ugledali ptice od buke i vjetra kakokruže nebom, stanovnici Tapirawaterija pobjegli su iz sela ostavivšisvojeskromneosobnestvari idomaćeživotinjekojesu imotežavalesposobnost da se pritaje. Kretali su se zaklonjeni vegetacijom dosigurna mjesta i ondje podigli privremene nastambe na vrhovimastabala.VojničkeophodnjekojejeposlaoAriostoprošlesuvrloblizunjima,anisuihvidjele,doksusvakretanjastranacaTahaminiratnicipromatraliprikriveniprirodom.

Iyomi i Tahama dugo su raspravljali o nahabima i o tome je liprikladno prići im, kako su ih savjetovali Jaguar i Orao. Iyomi jesmatrala da se njihov narod ne može zauvijek skrivati na drvećupoputmajmuna, došlo je vrijeme da posjete nahabe i prime njihovepokloneicjepiva,bilojetoneizbježno.Tahamajesmatraodajeboljeumrijetiborećise,noIyomijebilapoglavicasvihpoglavicainjezinjesudprevladao.Odlučilaseprvapribližiti, zato jesamadošlau logor,ukrašena veličanstvenim šeširom sa žutimperima, kako bi pokazalastrancima tko jeautoritet.Nazočnost Jaguara iOrlamedustrancima,koji su se bili vratili iz svete planine, umirila ju je. Bili su prijatelji imogli su prevoditi pa se ta jadna bića odjevena u smrdljive dronjkeneće pred njom osjećati posve izgubljenima. Nahabi su je dobroprimili,nesumnjivosuihsedojmilinjezinouzvišenodržanjeibrojnostnjezinihborakojepotvrđujukoliko je togaproživjela i kakva je sveznanjastekla.Unatočjelukojesujojponudilistaricajebilaprisiljenazatražiti odnjihdaodu izOkaSvijeta, jer imondjedodijavaju; to jenjezina posljednja riječ, nije spremna pregovarati. Povukla seuzvišena sa svojom zdjelicom mesa s kukuruzom, uvjerena da jeprestrašilanahabesvojimneizmjernimdostojanstvom.

ImajućinaumuuspjehIyominaposjeta,ostatakplemenanaoružaosehrabrošćuislijedionjezinprimjer.Takosusevratilinamjestogdjeje prije bilo njihovo selo, koje su sada izgazili stranci što očito nisu

poznavalinajosnovnijapravilaobzirnostiiuljudnosti:nemožešdoćiuposjetshabonuakonisipozvan.OndjesuIndijancividjelivelikesjajneptice,šatorskakrilaičudnenahabeokojimasučulitakozastrašujućepripovijesti. Ti tuđinci prostačkog ponašanja zavrijedili su nekolikodobrih udaraca toljagom po glavi, no Indijanci su morali poslušatiIvominunaredbuinaoružatisestrpljenjem.Prihvatilisunjihovojeloidarovekako ihnebiuvrijedili,azatimsuotišliu lov iberbumeda ivoćakakobimogliuzvratitiprimljenepoklone,kaoštodolikuje.

Sutradan,kadjeIyomibilauvjerenadasuJaguariOraojošondje,dopustila je plemenu da se iznova pojavi pred nahabima i cijepi. Nionaniitkodruginijemogaoobjasnitištosetadadogodilo.Nisuznalizašto su ta strana djeca koja su toliko inzistirala da je cijepljenjenužno, odjednom skočila sprečavajući ga. Čuli su nepoznatu buku,poputkratkegrmljavine.Vidjeli sukakoseRahakanariwaoslobodiokad su se razbile bočice i kako je u svomnevidljivomobličjunapaoIndijance,kojisupalimrtvi,iakoihnisudotaknulestrijeleilitoljage.Usilovitojbitkiostalipobjegošeglavombezobzira,zbunjeniismućeni.Višenisuznalitkosuimprijatelji,atkoneprijatelji.

NapokonjedošaoWalimaidavšiimnekaobjašnjenja.RekaojedasudjecaOraoiJaguarprijateljiidatrebajupomoć,alisviostalimoglibi biti neprijatelji. Rekao je kako Rahakanariwa hoda slobodan imogao bi preuzeti bilo koje obličje: potrebna su vrlo moćnaistjerivanjaduhovakakobigaposlalinatragucarstvoduhova.Rekaoje da se trebaju obratiti bogovima. Tada su pozvana dva divovskaljenivca koji se još nisu vratili u sveti tepui, nego su šetkali OkomSvijeta, a noću su ih poveli u selo u ruševinama. Nikad sesamoinicijativno ne bi približili nastambi Indijanaca, nisu to učinilitisućeitisućegodina.BilojepotrebnodaihWalimainatjeradashvatekakotovišenijeselonarodasumaglice, jer jeoskvrnutonazočnošćunahaba i ubojstvima počinjenim na njegovu tlu. Tapirawateri ćemoratibiti iznovaizgrađennadrugomemjestuuOkuSvijeta,dalekoodavde,gdjećesedušeljudiiduhovipredakaosjećatizadovoljnima,gdje zloća neće onečistiti plemenitu zemlju. Zvijeri su zadužene dapoprskajulogornahaba,jednakoponištavajućiprijateljeineprijatelje.

Tahamini su ratnici trebali čekatimnoge sate prije nego jemirisispario dovoljno da se mogu približiti. Prvo su pokupili tijelaIndijanacaiodnijeli ihkakobiihpripremilizadoličanpokop,potom

su se vratili da potraže ostale i odvukli su ih, uključujući i truplosatnikaAriosta, koje je strahovitimpandžama raskomadao jedan odbogova.

Nahabisusebudilijedanpojedan.Našlisusenačistiniprašume,ležeći na tlu i tako smućeni da se nisu sjećali ni vlastitih imena. Apogotovu se nisu sjećali kako su dospjeli onamo. Kate Cold je prvareagirala.Nijeimalapojmagdjesenalaziništosedogodiloslogorom,helikopterom, satnikom, a osobito s njezinim unukom. Prisjetila sedojenčeta i potražila gauokolo, ali ganijemoglanaći. Prodrmala jeostale koji su se pomalo rasanjivali. Sve je strašno boljela glava izglobovi,povraćalisu,kašljaliiplakali,osjećalisusekaopremlaćeni,alininakomusenisuzamjećivalitragovinasilja.

Posljednji je otvorio oči profesor Leblanc, kojega je to iskustvotolikopogodilodanijemogaostatinanoge.KateColdjepomisliladabiimsvimadobrodošlišalicakaveigutljajvotke,alinisuimaliništadastaveuusta.Odjeća,kosaikožajošsuimbilinatopljenizadahomZvijeri; trebalo seodvućidoobližnjegapotoka idugosenamakatiuvodi.Petvojnikabilojeizgubljenobezsvogaoružjaisatnika,ikadjeCesarSantospreuzeozapovijedanje,oni sugaposlušaline zucnuvši.TimothyBruce, priličnoojađen što jebio takoblizuZvijeri, a nije jefotografirao, želio se vratiti u logor da potraži svoje fotoaparate, alinije znao u kom smjeru treba hodati, a činilo se da ga nitko nijespreman pratiti. Hladnokrvni Englez koji je pratio Kate Cold uratovima, kataklizmama i mnogim pustolovinama rijetko je gubioizraz dosađivanja na licu, no posljednja su ga zbivanja uspjelaoneraspoložiti.KateColdiCesarSantosmislilisusamonasvogunukaodnosnosvojukćer.Gdjesudjeca?

Vodič je pomnjivo pregledao teren i pronašao pokidane grane,pera,sjemenkeidrugeznakovenarodasumaglice.Zaključiojedasuih Indijanci donijeli na ovomjesto, spašavajući im tako život, jer biinačeumrliugušivši se ili bi ih raskomadalaZvijer.Ako je tako,nijemogao objasniti zašto Indijanci nisu iskoristili priliku i ubili ih,osvetivšitakosvojemrtve.Dajebiokadarmisliti,profesorLeblancbibio prisiljen još jednom preispitati svoju teoriju o okrutnosti tihplemena, ali je jadni antropolog stenjao potrbuške na tlu, napolamrtavodmučnineiglavobolje.

Svisubiliuvjerenidaćesenarodsumaglicevratiti i točnosetoi

dogodilo; odjednom je cijelo pleme izronilo iz gustiša. Njihovanevjerojatna sposobnost kretanja u potpunoj tišini i pojavljivanja usekundi poslužila im je da okruže strance prije no što su ih uspjeliopaziti. Vojnici odgovorni za smrt Indijanaca drhtali su poput maledjece. Tahama se približio i prostrijelio ih pogledom, ali ih nijedotaknuo;moždajepomisliodaticrvinezavređujunekolikodobrihudaracatoljagamaodtakoplemenitaratnikakakavjeon.

Iyomi je istupila jedan korak i obratila im se dugim govoromnasvomjeziku,ali jenitkonijerazumio,azatimjeprimilaKateColdzakošuljuipočelavikatineštounijevši jojseulice.Spisateljicipaknijepreostalodrugonegodazgrabistaricusašeširomsažutimperimazaramenaiuzvratijojvičućinaengleskom.Takosudvijebakepriličnodugo razmjenjivale nerazumljive pogrde, sve dok se Iyomi nijeumorila,okrenulaipošlasjestipodstablo.OstaliIndijancitakođersusjeli, govoreći među sobom, jedući voće, jezgraste plodove i gljivekoje supronašlimeđukorijenjem ipredavali iz rukeu ruku,dok suTahamainekolikonjegovihratnikaostalistražariti,alinenasrćućininakoga.KateColdjeunaručjunekemladedjevojkespaziladojenčeokojemu je skrbila i razveselila se što je djetešce preživjelo kobnizadahZvijeriibiloopetukrilusvoganaroda.

KasnoposlijepodnepojavilisuseWalimaiidvojedjece.KateColdi Cesar Santos pojuriše im u susret, grleći ih s olakšanjem, jer su sebojali da ih više nikad neće vidjeti. S Nadijom je sporazumijevanjeolakšano;onajemoglaprevoditiitakosurazjasnilinekepojedinosti.Stranci su doznali da Indijanci još uvijek ne povezuju smrt svojihdrugovasvatrenimoružjemvojnikajerganikadnisuvidjeli.Njihovajedinaželjabilajedaizgradesvojeselonadrugomemjestu,daspalepepeo svojih mrtvih i vrate mir koji su oduvijek uživali. Željeli suvratiti Rahakanarivra na njegovo mjesto, među zloduhe, i izbacitinahabeizOkaSvijeta.

Profesor Leblanc, ponešto oporavljen, ali još uvijek smućen odslabosti,preuzeo je riječ. Izgubio jeaustralski šešir spercima,bio jeprljav ikaosvioni,zaudarao jeuodjećinatopljenojmirisomZvijeri.Nadiajeprevela,prilagođujućirečenicekakoIndijancinebipomislilidasusvinahabiarogantnipoputovogačovječuljka.

–Možetebitimirni.Obećavamdaćuseosobnopobrinutikakobihzaštitio narod sumaglice. Svijet sluša kad Ludovic Leblanc govori,

uvjeravaojeprofesor.Dodao je da će objaviti svoje dojmove o onome što je vidio, ne

samoučlankuzaInternationalGeographic,negoćenapisati iknjigu.Zahvaljujući njemu, uvjeravao je, Oko Svijeta bit će proglašenodomorodačkim rezervatom i zaštićeno od bilo kakva oblikaiskorištavanja.VidjetćeonitkojeLudovicLeblanc!

Narodsumaglicenijerazumioniriječitegovorancije,ali jeNadiatosaželagovorećida je tonahabprijatelj.KateCold jedodaladaćeonaiTimothyBrucepomoćiLeblancuunjegovimnakanama,štoihjetakođer uključilo među nahabe prijatelje. Napokon, nakon vječnihpregovora kako bi se vidjelo tko su prijatelji, a tko neprijatelji,domoroci su ih pristali sutradan sve povesti natrag do helikoptera.OčekivalisudaćedotadzadahZvijeriuTapirawaterijuoslabjeti.

UvijekpraktičnaIyomi izdala jezapovijedratnicimadaoduu lovdok žene budu pripremale vatru i nekoliko visećih mreža kako bimogliondjeprenoćiti.

– Ponovit ću ti pitanje koje sam ti uputila prije, Alexandere. ŠtoznašoZvijeri?–rečeKateColdunuku.

–Nepostoji samo jedna,Kate,nekoliko ih je.Naliksudivovskimljenivcimaitosuveomadrevneživotinje,moždaizkamenogdoba,iliprije.

–Vidiosiih?–Daihnisamvidio,nebihihmogaoopisati,nemislišlitako?Vidio

sam ih jedanaest, ali mislim da postoji još jedna ili dvije koje sevrzmaju ovuda. Čini se da imaju vrlo spormetabolizam, dugovječnesu,možda prožive i stoljeća. Uče, imaju dobro pamćenje i, nećeš topovjerovati,govore,objasniAlex.

–Zafrkavašme!–uskliknebaka.–Točnoje.Nisuodvećelokventne,datakokažem,aligovoreistim

jezikomkaonarodsumaglice.AlexanderColdjujenastavioinformiratidatabićačuvajupovijest

Indijanacauzamjenuzazaštitukojuimonipružaju.– Jednom si mi rekla da Indijancima ne treba pismo jer imaju

dobro pamćenje. Ljenivci su živuće pamćenje plemena, dodao jedječak.

–Gdjesiihvidio,Alexandere?–Nemogutitoreći,tojetajna.

–Pretpostavljamdaživena istomemjestugdjesipronašaovoduzdravlja...,nagađalajebaka.

–Moždada,amoždaine,odvratiojeunukdražećije.–MoramvidjetiteZvijeriifotografiratiih,Alexandere.– Zbog čega? Zbog članka u časopisu? To bi bio kraj tih jadnih

stvorenja, Kate, dolazili bi ih loviti kako bi ih zatvorili u zoološkevrtoveiliproučavaliulaboratorijima.

–Neštomoramnapisati,zatosumeunajmili...–NapišidajeZvijer legenda,pukopraznovjerje.Uvjeravam teda

ih nitko neće dugo dugo ponovno vidjeti. Zaboravit će se na njih.Zanimljivije je pisati o narodu sumaglice, tom narodu koji je ostaonepromijenjen tisuće i tisuće godina, a mogao bi nestati u svakomtrenutku. Ispričajkakosumuhtjeliubrizgativirusospica,kaoštosunapravili s drugim plemenima. Možeš ga proslaviti i tako spasiti odistrebljenja,Kate.Možešsepretvoritiuzaštitnicunarodasumaglice iuzmalodomišljatostimožešpostićidatiLeblancbudesaveznik.Tvojeperomože dovestimalo pravde u ove krajeve,možeš prijaviti huljekao što suCarias iAriosto,postavitipitanjeoulozi vojnika i odvestiOmayruTorrespredsud.Morašnapravitineštoilićeubrzodoćidrugilešinaričinećizločineuovimkrajevima,nekažnjivokaouvijek.

–Vidimdasiveomasazreouovihnekoliko tjedana,Alexandere,priznalajeKateCold,zadivljena.

–MožešlimezvatiJaguar,bako?–Kaotipautomobila?–Da.–Svakomuponjegovuukusu.Mogutezvatikakoželiš,doklegod

timenenezovešbakom,odvratilajeona.–Dobro,Kate.–Dobro,Jaguare.TesunoćinahabijelisIndijancimaoskudnuvečeruodpeče'noga

majmuna.NakondolaskapticaodbukeivjetrauTapirawateri,plemeje izgubilo svoj vrt, svoje banane i svojumanioku, a budući da nisusmjeli zapaliti vatru, daneprivukuneprijatelje, višedanaproveli sugladujući.DokjeKateColdpokušavalarazmijenitiobavijestisIyomiidrugim ženama, profesor Leblanc je, zadivljen, ispitivao Tahamu onjihovim običajima i vještinama ratovanja. Nadia, zadužena zaprevođenje, opazi da Tahama ima zločest smisao za humor pa je

ispričaoprofesorunizizmišljotina.Osimostaloga,rekaomujedajeontrećiIvominmužidanikadnije imaodjece,stojesrušiloLeblancovuteorijuogenetskojnadmoćialfamužjaka.Ubliskojbudućnosti tećeTahamine priče postati temelj za drugu knjigu slavnoga profesoraLudovicaLeblanca.

Idućega dana narod sumaglice, s Iyomi i Walimaijem na čelu teTahamominjegovimratnicimauodstupnici,poveojenahabenatraguTapirawateri. Što metara nadomak sela ugledali su tijelo satnikaAriosta,kojesuIndijancipostavilinadrvoizmeđudebelihgranakaohranu pticama i životinjama, kao što su činili osobama koje nezavređuju pogrebni obred. Zvijeri su ga tako raskomadale svojimpandžamadavojnicinisuimaliželudackakobigaotkvačili iodnijelinatraguSantaMarijude laLluviju.Odlučilisusevratitiposlijedabipokupilinjegovekostiikršćanskigapokopati.

–Zvijerjeizvršilapravdu,promrmljalajeKategrlećiNadijukakonebividjelatruplokojesevećpočeloraspadati.

CesarSantos jenaredioTimothyjuBruceu iAlexanderuColdudaod vojnika zaplijene sve oružje razasuto po logoru, kako bi seizbjegaonovorasplamsavanjenasiljaakonetkopostanenervozan.Nonije bilo vjerojatno da će se to dogoditi jer su, još uvijek natopljenizadahomZvijeri,svibilismućeniikrotki.Santosjenadgledaodizanjeprtljage u helikopter, osim šatorskih krila, koja su zakopana jer jeprocijeniodabibilonemogućeuklonitilošmiris.

Kad su rastavili šatorska krila, Timothy Bruce je pronašao svojefotoaparate i nekoliko rola filmova, iako su oni koje je zaplijeniosatnik Ariosto bili neupotrebljivi – izložio ih je svjetlu. Alex je pakpronašaosvojutorbuiunutra,netaknutu,bocusvodomzdravlja.

ČlanovimaekspediciježurilosevratitiuSantaMarijudelaLluviju.NisuimalipilotajerjeovajhelikopterdovezaosatnikAriosto,adrugise pilot odvezao prvim helikopterom. Santos nikad nije upravljaonekim od tih strojeva, no bio je uvjeren da će, ako je kadar letjetisvojimoštećenimaviončićem,tomoćiisovim.

Došaojetrenutakdaseoprosteodnarodasumaglice.Učinilisutorazmjenjujućidarove,kaoštojebioobičajmeduIndijancima.Jednisuse lišili svojih pripasača, mačeta, noževa i kuhinjskih potrepština,drugi su skinuli pera, sjemenke, orhideje i ogrlice od zubi. Alex jeTahamidaosvojkompas,koji jeovajobjesiookovratakaoukras,a

on je američkom dječaku poklonio svežanj otrovnih strelica scurareom i puhaljku dugu tri metra, koja je jedva stala u skučeniprostor helikoptera. Iyomi je ponovno primila za košulju Kate Coldkako bi joj glasno odurlala govor, a spisateljica je odgovorila sjednakomstrašćunaengleskom.Uposljednjemtrenu,kadsunahabipohitali da se ukrcaju u pticu od buke i vjetra, Walimai je predaoNadijimalukošaru.

DVADESETOPOGLAVLJE

Razdvojeniputevi

Putnatragu SantuMarijude la Lluvijubio je noćnamora, jer jeCesaru Santosu trebalo više od sata da svlada komande i stabilizirastroj. Tijekom tog prvog sata nitko nije mislio da će živ doći ucivilizaciju i čak se Kate Cold, čija je krv bila hladna kao riba izdubokogamora,oprostilasunukomčvrstimstiskomruke.

–Zbogom, Jaguare.Bojimsedanećemostićidaljeodavde.Žalimštotiježivotbiotakokratak,reklamuje.

Vojnici su molili glasno i pili liker kako bi smirili živce, dok jeTimothy Bruce pokazivao duboku nelagodu podižući lijevu obrvu,stoječiniokadjenarubudaeksplodira.JediniistinskismirenibilisuNadia,kojajeizgubilastrahodvisineiimalapovjerenjaučvrsturukusvogaoca,teprofesorLudovicLeblanc,kojijebiotakoošamućendanijebiosvjestanopasnosti.

Satima poslije, nakon prizemljenja, jednako nemirnog kao stojebilo iuzlijetanje, članoviekspedicijemogli susenapokonsmjestitiubijednomhoteluuSantaMarijidelaLluviji.SljedećegdanavratitćeseuManaus,odaklećeihzrakoploviprevestiunjihovezemlje.BrodomćeprijećiRioNegro,kaoštosuidošli,jerseaviončićCesaraSantosaodbio podići s tla unatoč novom motoru. Joel Gonzalez, pomoćnikTimothyjaBrucea, prilično oporavljenpoći će s njima.Redovnice suimprovizirale steznik od gipsa koji ga je imobilizirao od vrata dobokovaiprognoziraledaćemurebrazacijelitibezposljedica,iakojemoguće da se nesretnik nikad neće izliječiti od svojih noćnihmora.Sanjaojesvakenoćikakogagrlianakonda.

Redovnicesuuvjeravaledaćeseitriranjenavojnikaoporavitijer,srećomzanjih,strijelenisubileotrovne,nobudućnostMauraCariasačini se vrlo lošim.Udarac Tahamine toljage oštetiomu jemozak i unajboljem slučaju ostatak života provest će u invalidskoj stolici skotačima, s umom u oblacima i hraneći se kroz sondu. Već su ga

odvezlinjegovimaviončićemuCaracas,sOmayromTorres,kojasenitrennijeodvajalaodnjega.OnanijeznaladajeAriostomrtav ida jeviše nećemoći štititi; jednako tako nije slutila da će se, čim stranciispričajuštosedogodiloslažnimcjepivom,moratisuočitispravdom.Živci jojbijahutakouništenida jeneprestanoponavljalakakojesvenjezinakrivnja,dajeBogkaznioMaurainjuzbogvirusaospica.Nitkonijerazumionjezinečudneizjave,alijeOtacValdomero,kojijedošaopružitiduhovnuutjehuumirućem,obratiopozornosttomuizabilježionjezineriječi.Svećenikje,kaoiKarakawe,priličnodugosumnjaodaMauro Carias ima plan za eksploatiranje indijanske zemlje, ali nijeuspiootkritikakogamisliprovesti.Navodnadoktoričinatrabunjanjaponudilasumuključ.

DokjesatnikAriostozapovijedaovojarnom,poduzetnikjemogaoraditi što god poželi na ovom teritoriju. Misionar nije imao moćikojimabiraskrinkaoteljude,iakojegodinamaobavještavaoCrkvuosvojim sumnjama. Nisu se obazirali na njegova upozorenja jer jemanjkalo dokaza, a uz to su ga držali poluludim; Mauro Carias sepobrinuodaserazglasiklevetakakožupnikbuncaotkakosugaoteliIndijanci. Otac Valdomero je otputovao čak u Vatikan da bi prijavionasilje nad domorocima, ali su ga njegovi nadređeni duhovnicipodsjetili kako je njegova misija pronošenje Kristove riječiAmazonom, a ne petljanje u politiku. Vratio se poražen, pitajući sekakomisledaćespasitidušezarajakoprvonespasiživotenaZemlji.No,nijebionacistukoliko jeprikladnopokrštavati Indijance,kojisuimali vlastiti oblik duhovnosti. Tisuće su godina živjeli u skladu sprirodom, kaoAdam i Eva u raju i komu treba da im se usadi idejagrijeha,misliojeOtacValdomero.

Doznavši da se skupina International Geographica vraća u SantaMarijudelaLluvijuidajesatnikAriostopoginuonaneobjašnjivnačin,misionar se pojavio u hotelu. Priče vojnika o onome što se zbilo navisoravnibilesuproturječne,nekisukrivili Indijance,drugiZvijer,anijemanjkalo ni onih koji su prstom upirali na članove ekspedicije.Bilokakobilo,napokonse,bezAriostanavidiku,pružilasitnaprilikada se udovolji pravda. Ubrzo će neki drugi vojnik biti zadužen zatrupe,anemajamstvadaćeonbitičasnijiodAriosta,jednakobitakomogao podleći potkupljenosti i zločinu, što se često događalo uAmazoni.

Otac Valdomero predao je profesoru Ludovicu Leblancu i KateCold informacije koje je prikupio. Pomisao da je Mauro Cariasizazivao epidemije uz sudioništvo doktorice Omayre Torres i podokriljemvojnihslužbenikaoptuživalagajezatakozastrašujućizločindaunjnitkonećepovjerovatibezdokaza.

–Vijest da su Indijancimasakrirani na taj načindirnula bi svijet.Štetaještotonemožemodokazati,rečespisateljica.

–Mislim damožemo, odgovorio je Cesar Santos vadeći iz džepaprslukajednuodbočicasnavodnimcjepivom.

ObjasniojedajujeKarakaweuspioukrastiizdoktoričineprtljagenetomprijenoštogajeAriostoubio.

– Alexander i Nadia su ga zatekli kako kopa po kutijama scjepivom,iunatočtomuštoimjepriprijetioakogaodaju,djecasumitoispričala.VjerovalismodajeKarakaweaposlaoCarias,nikadnismopomislilidajevladinagent,rečeKateCold.

–JasamznaodaKarakaweradizaOdjelzazaštitudomorodacaistoga sam predložio profesoru Leblancu da ga uposli kao osobnogpomoćnika.Tako jemogaopratiti ekspedicijune izazivajući sumnje,objasniojeCesarSantos.

–Toznačidastemeiskoristili,Santose,naglasiprofesor.–Vistehtjelinekogatkobivammahaolepezomodlistabanane,a

Karakawe je htio poći s ekspedicijom. Nitko nije bio na gubitku,profesore, nasmiješio se vodič i dodao da je Karakawe mjesecimavodio istragu o Mauru Cariasu i daje imao debeo dosje o njegovimprljavim poslovima, osobito o načinu na koji je eksploatirao zemljedomorodaca. Zacijelo je sumnjao u odnos između Maura Cariasa idoktoriceOmayreTorres,–zatojeodlučioslijeditinjezintrag.

– Karakawe mije bio prijatelj, no bio je zatvoren čovjek i nijegovorio više no stoje nužno. Nikad mi nije ispričao da sumnja uOmayru, reče Santos. Pretpostavljam da je tražio ključ kojim biobjasnio masovne pomore Indijanaca, stoga je uzeo jednu bočicu scjepivomipredaomijekakobihječuvaonasigurnumjestu.

–Ovime bismomogli dokazati izopačeni način kojim su izazivaliepidemije,rečeKateColdgledajućimalubocunasvjetlu.

– I ja imam nešto za tebe, Kate, nasmiješeno će Timothy Bruce,pokazujućijojnekolikofilmovanadlanu.

–Štojeto?–zapitaradoznalospisateljica.

–To su slikekoje svjedočekakoAriostoubijaKarakaweahicemizbliza,kakoMauroCariasuništavabočice iopucnjavina Indijance.ZahvaljujućiprofesoruLeblancukojijesatnikuodvratiopozornostnapolasata,imaosamvremenadaihzamijenimprijenoštoihonuništi.Predao sam filmove s prvog putovanja, a spasio ove, razjasnio jeTimothyBruce.

Reakcija Kate Cold bila je neočekivana za nju: obisnula se okovrataSantosuiBruceuiobojiciutisnulapoljubacuobraz.

–Blaženibili,momci!–uskliknulajesretna.– Ako ovo sadrži virus, što vjerujemo, Mauro Carias i ona žena

počinili su genocid i morat će za to platiti..., promrmljao je OtacValdomerodržećibočicusdvaprsta i ispruživširuku,kaodasebojidabimuotrovmogaoskočitiulice.

Predložio je da osnuju zakladu za zaštitu Oka Svijeta i osobitonaroda sumaglice. S elokventnim perom Kate Cold imeđunarodnimugledom Ludovica Leblanca uvjeren je da će to uspjeti, objasnioduševljen. Doduše, nedostaje financijskih sredstava, ali svi će sepobrinuti da se prikupi novac: obilazit će crkve, političke stranke,međunarodne organizacije, vlade, neće biti vrata na koja nećepokucati dok ne prikupe potrebna sredstva. Treba spasiti plemena,odlučiojemisionar,aostalisusesložilisnjim.

–Vićetebitipredsjednikzaklade,profesore,ponudilajeKateCold.–Ja?–zapitaojeLeblancistinskiiznenađeniočaran.–Tkobitomogaočinitiboljeodvas?KadLudovicLeblancgovori,

svijetsluša...,rečeKateColdoponašajućinapuhaniantropologovton,naštosusesvinasmijali,osimLeblanca,dakako.

AlexanderColdiNadiaSantossjedilisunamoluuSantaMarijidelaLluviji,gdjesunekolikotjedanaprijevodiliprvirazgovorizapočeliprijateljstvo.Kao ionomad,pala jenoć,žabesukreketale imajmuniurlikali, no ovaj put nije ih osvjetljavaoMjesec. Nebeski je svod biotamanipoprskanzvijezdama.Alexandernikadnijevidiotakvonebo,nijemogao pojmiti da ima tolikomnogo zvijezda. Djeca su osjećalakao da je protekao velik dio života otkako su se upoznali, oboje suodrasli i promijenili se u tih nekoliko tjedana. Dugo su šutjelizagledani u nebo, razmišljajući o tome kako se vrlo brzo morajurazdvojiti, sve dok se Nadia nije sjetila košarice koju je ponijela zasvogaprijatelja,isteonekojujojjedaoWalimaiopraštajućise.Alexje

primi s poštovanjem i otvori: unutra su blistala tri jaja sa sveteplanine.

– Čuvaj ih, Jaguare. Vrlo su vrijedna, to su najveći dijamanti nasvijetu,šaptomćeNadia.

– To su dijamanti? – pitao je zapanjeni Alex ne usuđujući sedotaknutiih.

– Da. Pripadaju narodu sumaglice. Prema viziji koju sam imala,ovajajamoguspasitiIndijanceišumuukojojsuuvijekživjeli.

–Zaštomiihdaješ?– Jer si imenovan poglavicom za pregovaranje s nahabima.

Dijamantićetiposlužitizarazmjenu,objasniona.– Jao, Nadia! Ja sam samo petnaestogodišnji balavac, nemam

nikakvemoćiusvijetu,nemogupregovaratiniskim,apogotovunemogupreuzetibriguoovomblagu.

–Kadstignešusvojuzemlju,datćešihbaki.Onaćezacijeloznatišto da napravi s njima. Tvoja se baka čini vrlomoćnom gospođom,onamožepomoćiIndijancima,uvjeravalagajedjevojčica.

– Doimaju se kao komadi stakla. Kako znaš da su dijamanti? –zapitaon.

–Pokazalasamihtati,onihjeprepoznaonaprvipogled.Alinitkodruginetrebatoznatidoknebudunasigurnumjestu,jerćeihinačeukrasti,shvaćaš,Jaguare?

–Shvaćam.ProfesorLeblancihjevidio?– Ne, samo ti, moj tata i ja. Ako profesor dozna, odjurit će i

ispričatitocijelomesvijetu,ustvrdiona.–Tvojjetatavrločastančovjek,netkobidrugiostaviodijamante

zasebe.–Tibitoučinio?–Ne!– Ne bi ni moj tata. Nije ih htio dotaknuti, rekao je da nose zlu

sreću,daseljudiubijajuzbogtogkamenja,odgovorilajedjevojčica.– A kako ću proći carinu u Sjedinjenim Državama? – zapitao je

dječakodvagujućitežinuveličanstvenihjaja.– Nosit ćeš ih u džepu. Ako ih netko vidi, pomislit će da su

rukotvorineizAmazonezaturiste.Nitkoneslutidapostojedijamantitakve veličine, a pogotovu ne da bi ih posjedovao dečkić napolaobrijaneglave,nasmijeseNadia,prolazećimuprstimaprekoogoljele

tonzure.Dugo su sjedili šutke zagledani u vodu pod svojim nogama i

zasjenjeno raslinje koje ih je okruživalo, tužni jer za samo nekolikosati trebaju reći zbogom. Razmišljali su kako se nikad više nećedogoditi ništa tako izvanredno u njihovim životima kao ovapustolovinakojusupodijelili.ŠtobisemoglousporeditisaZvijerima,gradom od zlata, njegovim putovanjem u utrobu zemlje i njezinimusponomdognijezdasčudesnimjajima?

– Baku su zadužili da napiše drugu reportažu za InternationalGeographic.MoraićiuCarstvoGromovitogZmaja,primijetiAlex.

–To zvuči tako zanimljivokao iOko Svijeta.Gdje je to? – zapitaona.

–NaHimalaji.Voliobihićisnjom,ali...Dječakjeshvaćaodajetogotovonemoguće.Trebaloseuključitiu

uobičajeniživot.Biojeodsutannekolikotjedana,bilojevrijemedasevratinanastavuilićeizgubitiškolskugodinu.Aželiojeividjetisvojuobitelj i zagrliti svogapsaPoncha.Osim toga trebao jemajcipredativodu zdravlja i Walimaijevu biljku; bio je uvjeren da će je to, uzkemoterapiju, izliječiti.Novišeno ištaboljeloga ještomoraostavitiNadiju,poželiojedanikadnesvane,daostanevječnopodzvijezdamaudruštvusvojeprijateljice.

Nitko na svijetu nije ga tako poznavao, nitko mu nije bio takoblizak srcu kao ta djevojčica boje meda koju je na čudesan načinpronašaonakrajusvijeta.Štoćebiti snjomubudućnosti?Odrastćemudraidivljauprašumi,silnodalekoodnjega.

–Hoćuliteopetvidjeti?–uzdahneAlex.–Jasnojedahoćeš!–rečeona,grlećiBorobii,shinjenimveseljem,

kakonebiopazionjezinesuze.–Pisatćemosi,zarne?–Poštaovdjenijebašdobra,recimo...–Nijevažno,makarpismakasnila,pisatćuti.Zamenejenaovom

putovanjunajvažnijebilotoštosmoseupoznali.Nikad,nikadtenećuzaboraviti, zauvijek ćeš biti moja najbolja prijateljica, obećao jeAlexanderColdprepuklaglasa.

–Atimojnajboljiprijatelj,odvratiNadiaSantos.–Doviđenja,Orle...–Doviđenja,Jaguare...

Oautorici

IsabelAllenderođena je1942.uPeruu,aodraslauČileu.Nakonpada vlade Salvadora Allendea napustila je domovinu. Autorica jeromanaKućaduhova,EvaLuna,Oljubaviisjeni,Beskonačniplan,Kćisreće, Portret u sepiji; zbirke pripovijedaka Priče Eve Lune; tememoara Paula, Afrodita: priče, recepti i drugi afrodizijaci i Mojizmaštani zavičaj. Isabel Allende živi u Kaliforniji i ubraja se medunajčitanijepisceuLatinskojAmerici,SADiEuropi.