PRAVNI POSAO je (kauzalna) izjava volje kojom se utie na nastanak, promjenu i prestanak pravnog odnosa.Pravni posao je akt autonomije volje usmjerene ka odreenom cilju.Pravni poslovi imaju odreene elemente, a to su: bitni, prirodni i sluajni.Pravni posao je nezamisliv bez bitnih elemenata (stvar i cijena kod kupoprodaje, predmet, zakupnina i vrijeme trajanja zakupa).Postojanje prirodnih elemenata se pretpostavlja kod odreenog pravnog posla. U sluaju da stranke nijesu drugaije uredile odnose, primjenjuje se dopunsko dispozitivne norme (npr. o vremenu, mjestu i nainu isporuke predate stvari).Sluajni elementi se nazivaju tako jer ih stranke doputenim izjavama volje posebno predviaju (npr. sporazum o kapari, odustanci ...).Da bi se pravnim poslom proizvela pravna dejstva neophodna je aktivnost (materijalna akcija) uesnika. Nije dovoljno stanje due ili psiholoko stanje, naroito ne tzv. unutranja volja. Pravni posao se sastoji od dva elementa: spoljnjeg (akt, izjava volje) i unutranjeg (volja). Istina, u nekim sluajevima dolazi do razlaza ova dva elementa (npr. zbog mana volje), ali ti sluajevi ne mogu promijeniti sutinu fenomena. Unutranja volja, dakle nije nezavisna, suverena volja. Tek kad bude izjavljena ona je podobna da proizvede pravna dejstva.

Dakle, iz definicije pravnog posla proizilaze sljedee tri osobenosti:

2.Pravni posao je izjava volje jedne ili vie strana. Iz ove injenice uoavamo da je za pravni posao od velike vanosti ono to je izjavljeno, i nae pravo prihvata tzv. teoriju izjavljene volje, a to znai da ona ima prevagu nad unutranjom voljom ako izmeu njih postoji konflikt.Konflikt izmeu stvarne volje (unutranje i onog to je izjavljeno rjeava se u korist ovog drugog osim u rijetkim sluajevima. Tako npr., teorija volje dobija prevagu za sluaj kada postoje manjkavosti u izjavljenoj volji (kada volja nije izjavljena slobodno) i onda se istrauje unutranja volja, ili posljedica tako izjavljene volje moe biti ponitenje pravnog posla. Prilikom tumaenja odredbi ugovora tumae se prvo one odredbe koje su sporne (ono to svako jednako ne razumije, jer ono to svako jednako razumije, nema potrebe tumaiti). Kada se tumai sporna odredba, istrauje se ne samo ono to je reeno, ve i zajednika namjera ugovornih strana. Tuma ide do faze pregovora, kako bi se uhvatila ta zajednika namjera, to znai utvruje se i njihova volja (stvarna), a ne samo ono to je izjavljeno.

3.Pravni posao je uvijek kauzalna izjava volje bez obzira na to da li se ona u pravnom smislu vidi ili ne. To znai da u svakom pravnom poslu moramo imati cilj obavezivanja, razlog obavezivanja. Odsustvo kauze ini i da posao bude nepostojei pravni posao (kao da nije ni nastao). Mjenice, hartije od vrijednosti kauza se ne vidi.

5.Pravni posao je izjava volje kojima se utie na nastanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa. Volja je usmjerena da proizvede neko pravno dejstvo koje se moe ticati nastanka pravnog posla, izmjene i prestanka pravnog posla, odnosno pravnog odnosa (to dvije strane zakljue, one iste mogu odluiti i da taj ugovor prestane).Da bi izjava proizvodila pravno dejstvo treba da bude data slobodno, da je ozbiljna, da potie od lica koje ima poslovnu sposobnost.Naini izraavanja volje su razliiti: rijeima (usmeno, pismeno), znacima i drugim ponaanjima. S obzirom na to postoje:b)Izreene (neposredne);d)Preutive (posredne, konkludentne) izjave volje.

Izreenim izjavamo volje se ustvari ine postupci ija je neposredna svrha da se pokae odreena volja (npr. izjava rijeima, opte usvojenim znacima, runim znakom, potpisanim predlogom ugovora).Posrednim izjavama volje se ine ustupci iz kojih se posredno i s obzirom na okolnosti u kojima su uinjeni moe sa izvjesnou zakljuiti da se njima izraava odreena volja. esto se ove izjave volje nazivaju i preutnim izjavama volje to treba izbjegavati, jer se iz toga moe zakljuiti da je tim terminom obuhvaeno i utanje. Naime, za razliku od obinog ivota, u pravu se uzima da utanje nije znak pristajanja, osim rijetkih izuzetaka.

Postoji vie kriterijuma na osnovu kojih se mogu podijeliti pravni poslovi, i to:

1.Prema broju izjavljenih volja na: jednostrane i dvostrane;2.Prema tome da li se za zaklju3.enje trai forma ili ne na: formalne i neformalne;4.Prema tome da li prozvode pravno dejstvo za ivota ili u trenutku smrti izjavioca na:-pravne poslove meu ivima (inter vivos),-pravne poslove za slu-aj smrti (mortis causa);5.Prema vidljivosti osnova obaveze (kauze) na: kauzalne i apstraktne;6.Na teretne i dobro7.ine;8.Na vae9.e i nevae10.e s aspekta nevanosti.

OSNOV (KAUZA)

Osnov je pravni cilj obavezivanja strana u pravnom poslu.Daje odgovor na pitanje zato se jedno lice obavezuje pravnim poslom (tako npr. kod ugovora o kupoprodaji neposredan pravni cilj obavezivanja kupca je sticanje prava svojine na stvari, a prodavca na novcu. Kauza je neophodan element svakog pravnog posla. Po Zakonu o obligacionim odnosima osnov je uslov punovanosti ugovora. Ukoliko se osnov zakljuenja ugovora ne vidi iz samog ugovora ili je on prikriven, radi ocjene njegove doputenosti treba utvrditi osnov zakljuenja ugovora i to ne samo iz sadrine ugovora, ve ispitivanjem okolnosti koje su dovele do zakljuenja takvog ugovora.

Postoje tri osnovne teorije o kauzi:

1.Klasi2.na teorija o kauzi;3.Teorija negacije kauze;4.Novija shvatanja o kauzi koja mogu biti:a)Subjektivna teorija;b)Objektivna teorija;c)Subjektivno-objektivna teorija.

Objektivna terorija favorizuje ekonomske elemente: kauza je imovinski cilj (ekonomski) koji strane ele da ostvare. Po ovoj teoriji kauza nema zajednikih elemenata sa voljom i postaje udaljena od motiva. Posmatra se kao ekonomski efekat koji ima korijena u ekonomskoj ekvivalenciji koje karakterie ugovorne odnose stranaka. Tako, npr. na strani prodavca kauza je dobijanje sume novca (ekonomska vrijednost), a na strani kupca dobijanje stvari, kao ekonomske vrijednosti.

Subjektivna teorija favorizuje motive stranaka (pobude) zbog kojih se ugovori zakljuuju. Kauza je u sutini psihiki razlog koji je opredijelio stranke da zakljue odreeni posao. Ovi razlozi mogu biti brojni i raznovrsni.

Subjektivno-objektivna teorijaNae zakonodavstvo prihvata mjeovitu subjektivno-objektivnu teoriju koju je najvie promovisao francuski pisac Kapitant. Kauza je prije svega pravni fenomen pa kao takav treba biti objanjen najprije pravnom terminologijom. U naem Zakonu o obligacionim odnosima kauza se posmatra kao pravni cilj i izjednaen je sa osnovom ugovora, a to se vidi iz sljedee odredbe: Svaki ugovor mora imati doputeni osnov (kauzu), a kauza ili osnov je nedoputena ako je u suprotnosti sa dobrim obiajima, javnim poretkom ili prirodnim propisima.Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izraen.Ako osnov ne postoji ili je nedoputen, ugovor je nitav.Ugovori zakljueni sa nedoputenim ekonomskim i pravnim ciljem smatraju se nitavim jer imaju nedoputenu kauzu. Oni zato ne mogu uivati pravnu zatitu. Prihvatajui objektivno-subjektivno shvatanje kauze, na zakonodavac je ovlastio sudove da zavire u savjest stranaka, ali ih i obavezuje da ne preu na tom putu jednu granicu postavljenu u cilju potovanja principa pravne sigurnosti. Kupovina neuobiajeno velike koliine robe ( zlatnog nakita) po redovnom toku stvari upuuje na obavezu utvrenja doputenosti tog ugovora (slijedom toga njegove nitavosti)Pobude (motivi) iz kojih je ugovor zakljuen ne utie na njegovu punovanost. Ali, ako je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovornika da zakljui ugovor i ako je to drugi ugovornik znao, ili morao znati, ugovor e biti bez dejstva.Ako je pobuda (motiv) nedoputen, uticae na sudbinu pravnog posla i to razliito kod teretnih odnosno kod dobroinih poslova.Kod teretnih nedoputena pobuda e uticati na sudbinu ugovora pod uslovom ako je saugovornik za tako nedoputenu pobudu znao ili je morao znati, tj. ako je bio nesavjesno lice.Kod dobroinih poslova nedoputena pobuda je uvijek razlog za nitavost pravnog posla, bez obzira na to da li je saugovornik za nju znao ili je morao znati.p.s. Ugovor bez naknade (a to se odnosi na sve druge dobroine pravne poslove) nee imati pravno dejstvo i kad drugi ugovorac nije znao da je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovaraa.

JEDNOSTRANI I DVOSTRANI PRAVNI POSLOVI

Jednostrani pravni posao je posao koji se sastoji od izjave volje jednog lica, odnosno jedne strane (jer na jednoj strani moe biti vie lica, pogreno je rei lica).

Dvostrani pravni poslovi (ugovori) su saglasne izjave volja dviju (ili vie) strana radi postizanja nekog pravnog dejstva.U jednostrane poslove ubrajaju se: testament, otkaz ugovora i izjava o raskidu ugovora zbog neizvrenja, javna obeanja nagrade, izdavanje hartija od vrijednosti, odricanje od nekog prava.Ovim pravnim poslovima mogu se stvarati obaveze za sebe, raspolagati svojim pravom, stvarati prava za trea lica, ali se ovima ne mogu nametati obaveze.

Dvostrani. U ove poslove ubrajaju se: svi ugovori, ukljuujui i poklon jer u njegovom zakljuenju uestvuje s jedne strane poklonodavac, a s druge strane poklonoprimac, koji izjavu volje najee daje preutno, to se po pravilu ne uoava.

P.S. Od jednostranih pravnih poslova treba razlikovati jednostrano obavezive ugovore, poto su to u stvari dvostrani pravni poslovi (trai se saglasnost volja obije strane) ali ugovorna obaveza lei samo na jednoj strani (kod poklona obavezu ima samo poklonodavac, iako da bi ugovor nastao i poklonoprimac mora dati pristanak saglasnost).Ugovor o poklonu je dvostrano pravni posao, ali jednostrano obavezni ugovor jer stvara obaveze samo za jednu stranu i poklonodavca.

Dok poslovi koji se sastoje od izjave volje samo jednog subjekta mogu biti samo jednostrani, dotle izjave vie subjekata, kombinujui se, mogu biti ili jednostrani ili dvostrani, ili viestrani (izjave volja vie subjekata mogu imati za posljedicu nastanak jednostranog pravnog posla, tako da razliiti subjekti konstituiu samo jednu stranu (npr. vie lica javno obea odreenu nagradu).

Javno obeanje nagrade - je jednostrana izjava volje obeavaoca uinjena javnim putem neodreenom broju lica, kojom obeava nagradu onome ko izvri odreenu radnju, postigne neki uspjeh. Javno obeanje nagrade je izvor obligacija u tom smislu to stvara obaveze obeavaocu da ispuni obeanja. Ova obaveza nastaje danom objavljivanja oglasa. Nagrada moe biti u novcu, stvari ili nekoj besplatnoj inidbi.Lice koje ima pravo na nagradu, ne mora zahtijevati nagradu.Meutim, kada je ispunio uslove iz nagradne igre i npr. dobio glavni zgoditak, onda to lice moe tubom traiti ispunjenje od obeavaoca nagrade ili njegovog pravnog sljedbenika.

Uslovi za javno obeanje nagrade su:

2.Obeanje nagrade onome ko izvri odreenu radnju ili sl.;6.Obeanje nagrade uinjeno javno (putem medija, asopisa);8.Obeanje nagrade neodreenom broju lica (po tome se ono razlikuje od ponude;9.Odreena radnja koja treba da izvri, postigne neki uspjeh;10.Odredi nagradu za lice koje izvri (ili najbolje izvri neku radnju, ili ispuni neki drugi uslov.

Po zakonu o obligacionim odnosima uinjeno obeanje nagrade onom ko izvri odreenu potrebnu radnju, obavezuje obeavaoca da ispuni obeanje. Obeanje se moe opozvati, ali onaj ko je izvrio radnju, a nije znao da je obeanje nagrade opozvano ima pravo traiti nagradu. Obeanje se ne moe opozvati ako je oglasom odreen rok za izvrenje radnje.

Jednostrano obavezni i dvostrano obavezni pravni poslovi (ugovori)

Podjela pravnih poslova na jednostrane i dvostrane je izvrena u zavisnosti od toga koliko strana je potrebno da izjavi volju da bi pravni posao nastao. Zato ovu podjelu treba razlikovati od podjele ugovora na jednostrano obavezne i dvostrano obavezne, izvrenu prema rasporedu prava i obaveza.U jednostrano obaveznim ugovorima jedna strana se javlja samo kao povjerilac (nema istovremeno i obavezu), a druga strana se javlja samo kao dunik (nema istovremeno pravo).Ugovor o poklonu je tipian primjer dvostranog pravnog posla, a jednostranog obaveznog ugovora.Dvostrano obavezni ugovori se odlikuju time to se svaka strana prema drugoj pojavljuje i kao povjerilac i kao dunik u pogledu odreene prestacije (ugovor o kupoprodaji, razmjeni, zakupu, zajmu). Dajem ti da bi mi dao je princip koji se primjenjuje kod dvostrano obaveznih ugovora.Jednostrano obavezni ugovori su ugovori kod kojih dvostranom izjavom volje, nastaju obaveze samo za jednu stranu (zajam, zaloga).Oni su po pravilu dobroini, mada mogu biti teretni sa naknadom (poklon sa nalogom). Razlikuju se od jednostranih pravnih poslova kod kojih je za nastanak dovoljna izjava jedne strane (testament, javno obeana nagrada). Kod jednostrano obaveznih ugovori se tumae u korist obavezne strane.

Vano Razlika izmeu jednostrano obaveznih ugovora i jednostranih poslova je u tome to jednostrano obavezni ugovori nastaju saglasnou volja dvije strane a obaveza je za jednu stranu, a jednostrani pravni posao nastaje izjavom volje jedne od strana.Ugovor o poklonu je dvostrani i jednostrano obavezni pravni posao kojim se saglasnou volja vri prenos prava sa jednog lica na drugo bez naknade.

KAUZALNI I APSTRAKTNI PRAVNI POSLOVI

Kauzalni pravni poslovi odlikuju se time to je kod njih kauza (pravni cilj) obavezivanja neposredno vidljiva, odnosno svrha obavezivanja obije strane je vidljiva i jasna na prvi pogled i vidi se u emu se sastoji njena obaveza.Apstraktni pravni poslovi su formalno jednostrano obavezni poslovi iz kojih se ne vidi da li se obavezuje i druga strana i u emu se sastoji njena obaveza.Kod kauzalnih pravnih poslova naznaen je njihov osnov, tj. onaj razlog zbog koga je ugovor zakljuen. Obaveze koje iz takvih ugovora proistiu nazivaju se kauzalnim obavezama.Kod apstraktnih nije naznaen njihov osnov, pa se iz njih ne vidi zato se dunik obavezao. Zato se i obaveze iz takvih poslova nazivaju apstraktnim obavezama. Naziv apstraktni nije izveden zbog toga to pravni posao nema osnov, nego zbog toga to osnov nije oznaen. Saglasno tome povjerilac nije duan da dokazuje njegovo postojanje. Pravni posao koji je apstraktan proizvodi pravna dejstva, tj. stvara prava i obaveze bez obzira to osnov nije vidljiv.Prednost apstraktnog pravnog posla je u olakanoj mogunosti podizanja tubi, jer je povjerilac apstraktnog potraivanja moe podii ne navodei njegovu kauzu. On samo treba da navede da mu je predmet obean i sudija e to nakon utvrenja konstatovati. Tipian primjer apstraktnog pravnog posla je mjenica.Mjenica je hartija od vrijednosti kojom se njen izdavalac bezuslovno obavezuje da e on ili po njegovom nalogu tree lice odreeno u mjenici isplatiti u mjenici navedenom povjeriocu ili po njegovoj naredbi iznos na koji mjenica glasi i to u odreeno vrijeme ili na odreenom mjestu.

NEFORMALNI I FORMALNI PRAVNI POSLOVI

Neformalni (konsesualni) pravni posao je takav posao koji se zakljuuje prostom saglasnou volja. U modernim pravima konsesualizam je prihvaen kao opti princip. Formalni ugovor je izuzetak, nada se u praksi postupa i drugaije (tzv. procvat forme).Fromalni pravni poslovi su oni pravni poslovi koji po zakonu ili sporazumu strana nastaju u odreenom obliku. Forma pravnog posla je nain izraavanja njegove sadrine preko unaprijed predvienih spoljnih (vidljivih) oblika.Po Zakonu o obligacionim odnosima zakljuenje ugovora ne podlijee nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugaije odreeno. Ovom odredbom na zakonodavac proklamuje princip po kome se ugovori zakljuuju prostom saglasnou volja.Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom izuzev ako je za odreeni sluaj zakonom predvieno to drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljuenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude objavljeno u istoj formi.Zakon o obligacionim odnosima propisuje odreeni broj izuzetaka u kojima po prijetnjom nitavosti zahtijeva ispunjenje pismene forme i to kod ugovora o graenju, ugovora o licenci, ugovora o jemstvu.U zavisnosti od nastanka, forma moe biti: zakonska i ugovorna.U zavisnosti od dejstva forma moe biti: bitna (forma ad solemnitatem) i dokazna (ad probationem).Bitnu formu moe propisati zakon ili je mogu predvidjeti strane svojom voljom. U oba sluaja ona je uslov punovanosti pravnog posla. Odsustvo forme ini da posao ne proizvodi pravno dejstvo. Kad postoji sumnja o tome koju su formu strane previdjele, uzima se da su imali u vidu bitnu formu.Dokazna forma (ad probationem) odreuje se i slui kao dokaz postojanja ugovora. Za razliku od bitne, odsustvo ove forme ne ini ugovor nevaeim, ali se njegovo postojanje ne moe dokazivati drugim sredstvima izuzev u predvienoj formi.Kad za sluaj bitne forme doe do unitenja ili gubitka isprave o pravnom poslu, postupak i punovanost tog pravnog posla moe se dokazivati bilo kojim drugim dokazima.Kod dokazne forme ako doe do unitenja ili gubitka isprave pravni posao postaje pravno nezatien akt. U tom sluaju njegovo izvrenje e zavisiti samo od volje stranaka. Dokazna forma je u naem pravu zastupljena kod ugovora o poklonu.Prema nainu ispoljavanja forma moe biti: pisana, forma javne isprave i realna forma.Isprava o pravnom poslu moe biti napisana rukom, pisaom mainom, kompjuterski. Mora biti potpisana od svih lica koja se njome obavezuju.Forma javne isprave postoji po nareenju zakona uz pisanu formu, a podrazumijeva obavezno uee dravnog organa, npr. ugovor o doivotnom izdravanju mora biti zakljuen od strane sudije koji je duan prije ovjere proitati strankama ugovor i naroito ih upozoriti na njegovu prirodu i znaaj.Ugovor o prenosu prava na nepokretnostima mora biti zakljuen u pisanoj formi, a potpisi ugovorenika ovjereni u sudu.Realna forma podrazumijeva stvari nakon postignute saglasnosti volja. Saglasnost volja (koja prethodi ugovoru) ima karakter predugovora. Punovani ugovor e nastati tek kad se predaja izvri.Ustanovljenjem forme zakonodavac hoe da obezbijedi dovoljno dokaza o postojanju pravnog posla, da zatiti strane od naglih odluka da zakljue pravni posao, da zatiti od prevare itd.Ugovor koji nije zakljuen u propisanoj formi nema pravno dejstvo.

DOBROINI I TERETNI PRAVNI POSLOVI

Dobroini pravni poslovi su izjave volje kojom jedno lice raspolae svojom imovinom za sluaj smrti ili obea da za ivota neto uini ili da u korist drugog lica ili radi postizanja nekog drutvenog korisnog cilja, bez naknade.

U dobroine poslove mortis causa ubrajaju se: testament, legat i izjava data u testamentu o osnivanju zadubine.

Inter vivos dobroini poslovi su: javno obeanje nagrade, izjava o osnivanju zadubine za ivota, dobroini (besplatni) ugovori. Njima jedna strana ne daje nita za ono to dobija od svog saugovornika. Zbog izostanka nagrade jo se naziva besplatan ili lukrativni ugovor ugovori bez naknade. Dobroini su i beskamatni zajam, poklon koji je zasnovan na namjeri dareljivosti (animus donandi).

Teretni pravni poslovi (ugovori) su oni kod kojih jedna strana daje naknadu za korist koju dobija od druge strane (saugovornika). ei su od dobroinih. Dvostrano obavezni ugovori su istovremeno i teretni ugovori, ali nije svaki teretni ugovor dvostrano obavezan. Jednostrano obavezni mogu biti dobroini i teretni, to zavisi od volje stranaka.Zajam i ostava bez naknade su dobroini, a ako je ugovorena kamata ili naknada ti ugovori su teretni.Ugovor o poklonu je uvijek dobroini.

PRAVNI POSLOVI INTER VIVOS I MORTIS CAUSA

Pravni poslovi meu ivima proizvode pravna dejstva za ivota izjavioca (ugovor o prodaji, zakupu, zajmu). Ovi poslovi mogu proizvoditi pravna dejstva i poslije smrti lica uesnika pravnog posla, ukoliko posao nije intuitu personae.

Inter vivos poslovi mogu biti jednostrani ili dvostrani, teretni ili dobroini, apstraktni ili kauzalni, formalni ili neformalni.

Pravni poslovi za sluaj smrti (mortis causa) proizvode pravna dejstva tek u trenutku smrti izjavioca (testament, ugovor o nasljeivanju).

Posmatrano sa tog kriterijuma neki ugovori se ne mogu iskljuivo svrstati ni u jednu ni u drugu grupu (tzv. mjeoviti ugovori). Takav je ugovor o doivotnom izdravanju, koji je inter vivos posao u dijelu koji se tie obaveze izdravanja, a mortis causa u dijelu koji se tie naknade za izdravanje.

P.S. Znaaj ove podjele ogleda se u tome to kod poslova za sluaj smrti apsolutno sva njihova dejstva otpoinju tek nakon smrti lica koji ga je preduzelo odnosno smrti jedne od stranaka. Niko ne moe da se poziva na bilo kakvo pravo na osnovu posla mortis causa sve do trenutka smrti lica koje ga je preduzelo, odnosno jedne ugovorne strane. Npr. testament nasljednik nema nikakvo pravo sve dok je zavjetalac u ivotu.Dok za sve pravne poslove inter vivos vai naelo konsesualizma kod mortis causa poslova vai naelo formalizma tj. svi pravni poslovi za sluaj smrti su formalni.

MODIFIKACIJE PRAVNIH POSLOVA

Izjavom volje kojom nastaje pravni posao mogu se postaviti okolnosti od kojih zavisi sudbina pravnog posla. Danas se kao modifikacije pravnog posla smatraju:1. uslov, 2.rok i 3.nalog.

Uslov je modifikacija po kojoj efikasnost odnosno neefikasnost posla zavisi od budueg neizvjesnog dogaaja.Bez obzira to je uslovljeni posao vaei, ipak njegova dejstva nijesu definitivno efikasna. U naelu uslov moe biti bilo koji dogaaj ili voljni fakat.

Rokovima se vremenski ograniava efikasnost posla. Radi se o buduim izvjesnim dogaajima koji uzrokuju nastanak ili gaenje pravnog posla. Njima se utvruje i vrijeme u kojem treba da se prestacija izvri.

Nalog podrazumijeva teret za odreeno lice. Njegova sutina je u tome to se tipinim efektima posla dodaju drugi efekti.

1.Uslov

Uslov je budua neizvjesna okolnost od ijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak ili prestanak pravnih dejstava pravnih poslova.

Fikcija ne (nastupanja) uslovaPo Zakonu o obligacionim odnosima smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno naelu savjesnosti i potenja, sprijei strana na iji je teret odreen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno naelu savjesnosti i potenja, prouzrokuje strana u iju korist je odreen.Propisivanjem ovih fikcija zakonodavac eli da sprijei nesavjesna ponaanja protivna savjesnosti i potenju.Prva fikcija o ostvarenju uslova, i kad on nije ostvaren, primjenjuje se u sluajevima kada je ponaanje jedne strane kauzalno za nastupanje ili nenastupanje uslova. Pravna teorija smatra da je uslov nastupio (iako stvarno nije) u momentu koji bi nastao prema redovnom ponaanju obaveznog lica.Kod druge fikcije smatra se da uslov nije ostvaren (iako jeste) ako njegovo ostvarenje, protivno naelu savjesnosti i potenja, prouzrokuje strana u iju korist je odreena.

Odloni i raskidni usloviOdloni (suspenzivni) uslov je onaj uslov ( u naem pravu kad se ostvari djeluje retroaktivno, osim ako iz zakona ne proizilazi drugo) kojim se dejstvo pravnog posla odlae do nastupanja uslova.Ukoliko ne nastupi odloni uslov smatra se da posao nije bio zakljuen. Npr. moj nasljednik bie Radovan ako postane pravnik, zavri pravni fakultet.Raskidni (rezolutivni) uslov je budua neizvjesna okolnost od ijeg nastupanja zavisi prestanak dejstva pravnog posla.Dakle, kada se raskidni uslov ostvari, pravni posao prestaje da vai. Npr. Marko e prestati da bude moj nasljednik ako napusti kolu. Raskidni uslov djeluje ipso iure. Njegovo nepovratno dejstvo je od znaaja prilikom odluivanja o tome kome pripadaju plodovi koje je stvar dala, ko ima pravo raspolaganja za vrijeme dok uslov jo nije nastupio itd. Kod raskidnih uslova dejstvo pravnog posla nastupa odmah, ali prestaje ispunjenjem uslova.Ostvarenjem raskidnog uslova, steeno pravo se gubi, pravo se vraa prenosiocu, a njegovi prethodni akti raspolaganja vae se.

Ostale vrste uslovaUslov moe biti: pozitivan i negativan.Pozitivan je ako se ostvaruje nastupanjem dogaaja, okolnosti (prodau ti knjigu, ako poloim ispit).Negativan je onaj uslov kojim se zbog izostanka budueg neizvjesnog dogaaja, ostvaruje nenastupanje (vaan kod testamenta).

Uslovi mogu biti: potestativni, kazualni i mjeoviti.Potestativan uslov je onaj koji zavisi od volje jednog ili drugog uesnika pravnog posla (pokloniu ti auto, ako obea da vie nee voziti motor).Ovaj uslov ima smisla samo onda ako je strana koja je ugovorila voljni uslov u mogunosti da ugovor sa predvienom sadrinom stavi na snagu. U protivnom pravni posao ne bi obavezivao.Kauzalni uslov je onaj uslov koji zavisi od sluaja ili iskljuivo od volje nekog treeg lica (koje nije uesnik pravnog posla). Iznajmiu ti stan ako dobijem stipendiju za inostranstvo.Mjeoviti je onaj koji je istovremeno zavisan od volje uesnika pravnog posla (nasljednika, legatora) i volje nekog treeg (ili objektivnih okolnosti).

Uslov moe biti i: nedoputen, nemogu, nemoralan, nerazumljiv.Nitav je ugovor u kome je postavljen odloni ili raskidni uslov protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiajima.Ugovor zakljuen pod nemoguim odlonim uslovom je nitav, a nemogu raskidni uslov smatra se nepostojeim. Postavljanje nerazumljivih uslova dovodi do problema pri tumaenju. Ako tuma zbog takvih uslova ne moe utvrditi pravi smisao, pravni posao nee proizvoditi pravna dejstva jer su ona neodreena (nerazumljiva).Nemogu uslov je uslov kod kojeg je kao uslov postavljena okolnost koja se ne moe ostvariti iz nekih faktikih ili pravnih razloga.

2.Rok

Pravnim poslom moe se predvidjeti da njegova dejstva ponu ili se zavre po isteku odreenog vremena.U praksi se razlikuju:- izvjesno je da e se dogoditi, ali neizvjesno kad,- neizvjesno je da li e se dogoditi i neizvjesnost kad e se dogoditi.Rok je protek vremena ijim nastupanjem pravni posao poinje da proizvodi pravno dejstvo ili prestaje da proizvodi pravno dejstvo.Njime se modifikuju redovna dejstva pravnog posla. Kad dejstvo ugovora poinje od odreenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odlonom uslovu, a kad ugovor prestaje da vai po isteku odreenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.Za razliku od uslova, kod roka nastanak budue okolnosti je izvjesno. Najee se pravni poslovi oroavaju utvrivanjem termina (poetnim ili zavrnim), kalendarskim danom ili odreivanjem proteka vremena (npr. godinu dana od zakljuenja).Meutim, nije rijetkost da se rok ne odreuje tako precizno kao u navedenim sluajevima (npr. davalac izdravanja se u ugovoru o izdravanju obavezuje da e primaoca izdravanja izdravati do njegove smrti, ili do punoljetstva).Oborivo se pretpostavlja da je rok ugovoren u korist dunika. Ta pretpostavka vai, osim ako iz ugovora ili iz okolnosti sluaja proizilazi da je ustanovljen u interesu povjerioca.

Vrste rokova

Rokovi se dijele na: odlone i raskidne.Odloen (suspenzivan) rok jeste onaj rok ijim protekom pravni posao poinje da proizvodi pravno dejstvo.Ugovor sa odlonim rokom proizvodi pravna dejstva, ali se ne moe zahtijevati izvrenje obaveze prije isteka roka.

Raskidan (rezolutivan) je onaj rok ijim protekom pravni posao prestaje da proizvodi pravno dejstvo. Protekom raskidnog roka prestaju pravna dejstva koja je posao proizveo. Pri tom prestanak nema povratno dejstvo.

Rokovi mogu biti: subjektivni i objektivni.Subjektivni teku od saznanja za neku injenicu, a objektivni od nekog pravno relevantnog dogaaja, pri emu je saznanje zainteresovanog subjekta za taj dogaaj irelevantno.Zakonodavac propisuje obije vrste roka (npr. kod ponitaja ruljivog pravnog posla ili kod dravinskih tubi), a nekad i jedan i drugi. Kad se propisuju oba, onda je subjektivni krai i istie najkasnije sa objektivnim.Kad su propisani i objektivni i subjektivni, ne moe se primijeniti samo jedan od njih. Oba su i prekluzivne prirode to izmeu ostalog znai da je sud u toku cijelog postupka, po slubenoj dunosti duan paziti na to da li je rok protekao i ako utvrdi da jeste, onda tubu kao prekasno podneenu treba odbaciti.

Raunanje rokovaRaunanje rokova je odreivanje vremenskog perioda ili trenutak u vremenu za koji je vezan poetak ili prestanak pravnog dejstva neke pravno relevantne injenice.Postoji:- civilno raunanje koje se izraava u kalendarskim jedinicama (dan, mjesec, godina, tromjesjeje),- astronosmko raunanje koje se rauna u vremenskim jedinicama kraim od jednog dana (sati, minuti).Rok odreen u danima poinje tei prvog dana dogaaja od ega se rok rauna, a zavrava se istekom posljednjeg dana roka.Rok odreen u nedjeljama, mjesecima i godinama zavrava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka dogaaja od koga rok poinje da tee, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu kraj roka pada posljednji dan tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom odreeno da se ne radi, kao posljednji dan roka rauna se sljedei radni dan. Poetak mjeseca oznaava prvi dan u mjesecu, sredina petnaesti, a kraj posljednji dan u mjesecu.

Astronomsko raunanje vremena se najee primjenjuje u sluajevima u kojima prednost u vremenu znai i prednost pri sticanju ili ostvarivanju nekog prava. Ta prednost se u naem pravu npr. stie podnoenjem zahtjeva za upis u katastar nepokretnosti, podnoenjem zahtjeva za upis u brodske registre, podnoenjem prijave za sticanje prava industrijske svojine. Moe se primijeniti i na rokove koji se tiu pravnih poslova.Primjena astronomskog raunanja vremena podrazumijeva obavezu naznaenja tanog sata i minuta predaje zahtjeva ili prijave.p. s. Ako je rok odreen u danima (npr. predau stvar za 10 dana) on poinje da tee prvog dana koji dolazi iza onog dana u kome se desio dogaaj od koga poinje da se rauna rok, a zavrava istekom posljednjeg dana roka. Ako je pravni posao (u prethodnom primjeru) zakljuen 4. maja, prvi dan roka je 5. maj i rok se zavrava izmeu 14 i 15 maja u pono.

3.Nalog (namet, modus)

Nalog je modifikacija dobroinih pravnih poslova koja se sastoji u obavezi (nametu) korisnika dobroinog raspolaganja (poklonoprimca, nasljednika, legatora) da ispuni neku prestaciju.Ta obaveza mora biti odreena, mogua i doputena.Nalog podrazumijeva optereenje prava datog bez naknade nametanjem obaveze da se neto uini.Od naloga treba razlikovati preporuku (savjet) koju poklonodavac daje korisniku dobroinog raspolaganja. Takva preporuka predstavlja moralnu dunost, to znai da njeno neizvravanje nije pravno sankcionisano. U pravnoj teoriji, nalog se smatra nekom vrstom raskidnog uslova, poto neispunjenje obaveze iz naloga ima za posljedicu gubitak primljene koristi. On moe biti uspostavljen poklonom ili testamentom.Poklon sa nalogom je modifikacija ugovora o poklonu u kome je predvieno pravo poklonodavca da raskine ugovor ukoliko poklonoprimac ne izvri odreenu obavezu.Korist iz naloga moe biti ustanovljena za poklonodavca ili treeg lica ili poklonoprimca.Predmet naloga mora biti doputen, mogu i odreen, a ako to nije sluaja modifikacije nema, ve se uzima da poklon proizvodi dejstva bez nje.

NEVANOST PRAVNIH POSLOVA

Nevanost pravnih poslova je nepostojanje pravnih dejstava pravnog posla zbog nedostataka kojima je pogoen.S obzirom na teinu tih nedostataka i posljedica koje povlai postoje:- ruljivi (ili relativno nitavi) pravni poslovi,- nitavi pravni poslovi.Jedan dio teorije govori i o nepostojeim pravnim poslovima kao o treem stepenu nevanosti. Sankcija zbog nevaeeg pravnog posla moe biti automatska (kad je zakljuen nitavi pravni posao, jer od poetka ne proizvodi pravna dejstva) i sudska (kad je zakljuen ruljivi pravni posao jer proizvodi pravna dejstva dok ga sud na zahtjev ne poniti.Jedna pravila vae za nitave, a druga za ruive.Npr. Nitav je ugovor koji zakljui i potpuno poslovno nesposobno lice.Ugovor koji zakljui ogranieno sposobno lice je ruljiv, pa ugovorna strana u ijem je interesu ruivost ustanovljena moe traiti da se ugovor poniti. Prividan ugovor nema dejstva meu stranama.

Nepostojei pravni posloviNepostojei pravni poslovi su poslovi kojima nedostaje neki bitan uslov za postojanje (nastanak). Ti se uslovi najee tiu saglasnosti volja, predmeta, kauze, poslovne sposobnosti, forme (kad je obavezna).Nedostatak ovih elemenata sprjeava nastanak punovanog pravnog posla, pa se u teoriji takav pravni posao smatra nezakljuenim, dakle ne proizvodi pravno dejstvo, odnosno tretira kao nepostojei akt.U naelu Zakon o obligacionim odnosima ne poznaje nepostojee pravne poslove jer je prihvatio dvojnu podjelu nevanosti na nitave i ruive, nepostojee pominje sporadino i to uglavnom rijeima: da takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, ili da takav ugovor nije ni nastao kad stranke vjeruju da su saglasne, a u stvari meu njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu, ugovor ne nastaje. Istina, ove kvalifikacije moemo nai i kod propisivanja pravnih posljedica nitavih ugovora. Zato i nema nekih praktinih razlika izmeu nitavih i nepostojeih pravnih poslova, jer i jedni i drugi ne proizvode pravna dejstva.Ipak o nepostojeim pravnim poslovima u Zakonu o obligacionim odnosima ima govora i naroito je izraeno kod tzv. zabluda prepreka, a one postoje kada se zabluda odnosi na:-prirodu pravnog posla,-na kauzu, -na predmet pravnog posla.-Ove tri zablude uzrokuju da ugovor ne proizvede pravno dejstvo to ga ini nepostojeim aktom.Te zablude sprjeavaju da ugovor nastane pa se i zovu zablude prepreka.Inae, pravilo je da zablude uzrokuju ruivost, a ne nepostojanje pravnog posla ovo je izuzetak.

Nitavi pravni poslovi (ili apsolutno nitavi)Nitavi pravni poslovi su vrsta nevaeih pravnih poslova koji zbog krupnih nedostataka ne proizvode pravno dejstvo.Nitavost je najtea forma nevanosti. Nitavi su takvi poslovi koji imaju takve mane u bitnim elementima da se uzima da posao ne postoji. Od samog zakljuenja oni nemaju pravno dejstvo (ali to ne znai da ovakav pravni posao ne moe da bude izvren).Po zakonu o obligacionim odnosima ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiajima je nitav.Prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima nitavost postoji u sluaju poslovne nesposobnosti stranaka, nesaglasnosti njihovih volja, nemogunosti, nedoputenosti, neodredivosti predmeta, forme.Sankcija za nepostojee i nitave poslove je ista.

Djelimina nitavostPo Zakonu o obligacionim odnosima nitavost neke odredbe ugovora ne povlai nitavost i samog ugovora, ako on moe opstati bez nitave odredbe i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odluujua pobuda zbog koje je ugovor zakljuen.Valtazar Bogii korisno se tetnim ne kvari.Kada se nitavost odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, radi se o djeliminoj nitavosti, ako ona nije bila uslov ugovora ni odluujua pobuda zbog koje je ugovor zakljuen. Tako npr. kada je ugovorena cijena vea od npr. propisane kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.Ugovor e ostati na snazi ak i ako je nitava odredba bila uslov ili odluujua pobuda ugovora u sluaju kad je nitavost ustanovljena, upravo da bi ugovor bio osloboen te odredbe i vaio bez nje.

Ponitenje nitavih pravnih poslovaPonitaj pravnih poslova je liavanje poslova pravnih dejstava zbog nedostataka koje imaju.U zavisnosti od vrste, odnosno stepena nevanosti propisana su razliita rjeenja za ponitaj. Tako, ruljivi pravni poslovi se liavaju pravnog dejstva (nite) po zahtjevu ovlaenog lica u zakonom odreenom prekluzivnom roku. Nasuprot tome, sud po slubenoj dunosti vodi rauna o nitavosti pravnog posla, ak i kad strane ele stanje stvoreno nitavou. Nitav pravni posao po samom zakonu ne proizvodi pravna dejstva. Na nju se moe pozvati svako zainteresovano lice, a pravo na isticanje nitavosti ne gasi se.Pravo da zahtijeva utvrenje nitavosti imaju ugovorne strane, njihovi univerzalni sukcesori, kao i druga lica koja mogu da pokau interes za takvo traenje. Pravo da zahtijeva utvrenje nitavosti ima i dravni tuilac. Na nitavost ugovora sud pazi po slubenoj dunosti, jer je u pitanju zatita optih interesa. Ne moe se pruiti sudska zatita onome koji je znao da preduzima radnju koja je nedoputena sa pravnog i sa moralnog stanovita.Okolnost da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova nitavost. Pravne posljedice nitavosti ugovora ne moraju u svemu biti iste kao i pravne posljedice raskinutog ugovora.Tuba za ponitaj ugovora zbog nitavosti je preobraajna (konstitutivna) tuba.Ugovor nije nitav zbog neostvarivanja svrhe zbog koje je zakljuen. Ako je ugovor nitav jer je suprotan vaeim propisima, ali samo u odnosu na jednu stranu, ta strana se ne moe pozivati na nitavost.

Posljedice ponitenjaPo Zakonu o obligacionim odnosima u sluaju nitavosti ugovora svaka ugovorna strana duna je da vrati drugoj strani sve ono to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogue, ili ako se priroda onog to je ispunjeno ( npr. kod ugovora o zakupu) protivi vraanju, ima se dati odgovarajua naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke, ukoliko zakon to drugo ne odreuje (restitucija).Ali, ako je ugovorni stav zbog toga to je po svojoj sadrini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima, sud moe odbiti u cjelini ili djelimino zahtjev nesavjesne strane za vraanje onog to je drugoj strani dala, a moe odluiti da druga strana ono to je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda optini na ijoj teritoriji ima sjedite, odnosno prebivalite ili boravite. Prilikom odluivanja sud vodi rauna o savjesnosti stranaka koje su preduzele pravni posao, o znaaju ugroenog dobra ili interesa, kao i o moralnim shvatanjima.Ugovornik koji je kriv za zakljuivanje nitavog ugovora odgovoran je svome saugovorniku za tetu koju trpi zbog nitavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka nitavosti.U Zakonu o obligacionim odnosima propisane su sljedee posljedice nitavosti: povraaj u preanje stanje (restitucija, povraaj datog), naknada tete, zabrana povraaja i oduzimanje predmeta ugovorne obaveze u korist optine.Restitucija je povraaj u preanje stanje zbog nedostataka pravnog osnova za prenos prava. Presuda o ponitavanju posla djeluje unazad, pa je pribavilac duan da vrati sve to je primio po osnovu tog posla, odnosno da naknadi vrijednost postignutih koristi.U sluaju restitucije zbog nitavosti ugovora o prodaji prodavac je duan da kupcu vrati iznos trine cijene u vrijeme donoenja sudske odluke, osim ako razlozi pravinosti to drugo ne nalau, sa zateznom kamatom od donoenja sudske odluke do isplate.Ako je ugovor nitav sud moe odbiti zahtjev nesavjesne strane za povraaj datog, ali moe i odluiti da se predmet nitavog ugovora preda optini, bez obzira to takav zahtjev u parnici nije postavljen. Najtipiniji primjeri nitavosti pravnog posla su zelenaki ugovor, pravni poslovi sa nemoguim obavezama (nekad se subjekt obavee na inidbu koju objektivno i faktiki nije mogue izvriti, npr. kad se neko obavee da preskoi Dunav itd., zatim pravni poslovi potpuno nesposobnog bia (nitav je brak koji lice mlae od 18 godina zakljui bez dozvole nadlenog suda), nemoralni, protivzakoniti, prividni (koji se mogu javiti u dva oblika (fiktivni i simulovani) itd....

Lairani ugovor je ugovor kod kojeg je u trenutku zakljuenja postojala oigledna nesrazmjera izmeu prestacija. Pravo na ponitenje ugovora ima oteena strana u roku od jedne godine ukoliko nije znala i nije morala znati za pravu vrijednost prestacije.

ZELENAKI PRAVNI POSLOVI

Zelenaki pravni posao postoji kad neko, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou, zavisnou ili sl. Ugovori za sebe ili nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri s onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obavezao dati ili uiniti. To je protivzakoniti i nemoralan pravni posao. Mogue ga je zakljuiti kod svih dvostrano obaveznih ugovora, a ne samo kod ugovora o zajmu sa kamatom (kako laici misle). On nije mogu kod poklona jer se jedna strana obavezuje.Na zelenaki ugovor shodno se primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima o posljedicama nitavosti i o djeliminoj nitavosti ugovora.Sutinu ovog posla ine objektivni elemenat (oigledna nesrazmjera) i subjektivni elemenat (stanje nude i druge nevolje oteenog) koji ukljuuje i namjeru da se korienjem takvog stanja oteenog za sebe ili drugog ostvari nesrazmjerna korist.Po zakonu o obligacionim odnosima mogue je da oteeni zahtijeva od suda izmjenu zelenakog ugovora u smislu svoenja vrijednosti uzajamnih davanja na ekvivalentni odnos (jednake vrijednosti u zajam ili davanja - npr. zajam sa propisanom kamatnom stopom). Ako oteeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravian iznos, sud e udovoljiti takvom zahtjevu ako je to mogue, a u tom sluaju ugovor sa odgovarajuom izmjenom ostaje na snazi. Oteenik moe podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravian iznos u roku od 5 godina od zakljuenja ugovora. Do smanjivanja obaveze iz zelenakog ugovora moe doi samo na zahtjev oteenog.Po odredbi Zakona o obligacionim odnosima radi se o nitavom ugovoru sa naglaenim elementom moralnog prestupa.

PRIVIDNI PRAVNI POSLOVI

Po Zakonu o obligacionim odnosima nema dejstva meu ugovornim stranama. Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vai ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne moe se isticati prema treem savjesnom licu. To znai da se zakljuenjem takvog ugovora ne mogu vrijeati interesi treeg lica koje je bilo u uvjerenju da je ugovor punovaan.Po Zakonu o obligacionim odnosima prividan ugovor (posao) obuhvata dva ugovora: fiktivan i simulovan ugovor.Fiktivan pravni posao je takav posao kod koga stranke (stranka) stvaraju privid zakljuenog ili izvrenog pravnog posla, mada izjave volje koja je proizvodila pravno dejstvo nema.Zakon o obligacionim odnosima ih svrstava u mane volje, iako izjavljene volje nema.To je tea simulacija apsolutna simulacija.Kod simulovanog javnosti se prikazuje da je zakljuen jedan pravni posao, a u stvari je zakljuen drugi pravni posao. Kod simulacije uesnici pravnog posla dovode javnost u zabludu o stvarnosti (realnosti, istinitosti, o pravdi, o uesnicima).Pobude kod simulatora su razliite (prevara treeg lica, izbjegavanje poreza, elja da javnost ne dozna za privatne poslove, skromnost ili ravnodunost poklonodavca koji eli da ostane anoniman i izbjegne zahvalnost onih koje daruje).Fiktivni pravni posao (apsolutna simulacija) postoji u sluaju kada stranke samo prividno zakljuuju pravni posao, a faktiki ne ele zakljuiti nikakav posao.Radi se o apsolutno nitavom poslu jer kod njega postoji obostrani nesklad izmeu volje i onoga to je izjavljeno.Kod tzv. relativne simulacije stranke prividno, prema vani, zakljuuju jedan posao (simulovani) da bi tako prikrile drugi posao (disimulovani) koji su stvarno u okviru prividnog posla zakljuile. Simulovani pravni posao je apsolutno nitav, dok disimulovani moe biti punovaan pod uslovom da ima sve pretpostavke za to. Disimulovani pravni posao ustvari odgovara pravoj volji stranaka.Fiktivni pravni posao spada u nepostojee (nitave) pravne poslove.Pravilo je da trea savjesna lica ne mogu biti oteena.Shodno tome, kad tree lice stekne neko pravo od pribavioca iz fiktivnog posla, to pravo se ne moe osporavati.Kod apsolutne simulacije strane ne ele u stvarnosti da ostvare jedan posao, a kod relativne simulacije strane ele jedan posao drugaije od simulovanog. Relativna simulacija moe se odnositi na kauzu (npr. poklon se simulira kao prodaja) ili na predmet (cijena se prikazuje u mnogo manjoj visini u odnosu na realnu). Simulacija i prevara su dva razliita pojma.

KONVERZIJA

Konverzija je sluaj kad jedan nitav pravni posao proizvodi pravna dejstva drugog pravnog posla.Po Zakonu o obligacionim odnosima ako jedan nitavi ugovor proizvodi pravno dejstvo drugog ugovora onda e taj drugi ugovor (pravni posao) vaiti pod uslovom da je to saglasno sa ciljem koga su strane eljele postii prilikom zakljuenja pravnog posla iako se moe uzeti u obzir da bi strane zakljuile takav pravni posao da su znale za nitavost prethodnog (svog ugovora).Konverzijom se izbjegava definitivna nitavost posla u odnosu na sutinu cilja strana. Ova predstavlja legalnu formu modifikacije ugovora. To je zato to se u nitavom pravnom poslu mogu proizvesti efekti nekog drugog pravnog posla iji su elementi sutina i forma cilj strana.

Osnovne pretpostavke za konverziju su:2.Da je zakljueni posao nitav i da takav ne proizvodi pravna dejstva;3.Da ovaj pravni posao ispunjava uslove za punovanost nekog drugog pravnog posla;7.Da je to u saglasnosti sa ciljem koji su uesnici imali u vidu kad su ugovor zakljuili, i ako se moe uzeti da bi oni zakljuili taj pravni posao da su znali za nitavost svog pravnog posla.

Konverzija u sutini podrazumijeva dva razliita posla: jedan koji je definitivno nitav i drugi sa dejstvima punovanog posla. Nasuprot tome, konsolidacija pretpostavlja dvije faze istog posla: fazu nevanosti i fazu valjanosti.

Konverzija pretpostavlja dva razliita posla. Jedan je definitivno nitav, a drugi je punovaan i proizvodi pravna dejstva.

Kod konverzije je zakljueni pravni posao aktivno nitav, pa predviena pravna dejstva tog pravnog posla izostaju. Ovdje se podrazumijeva da nitavi pravni posao ne moe proizvoditi dejstva zbog kojih je zakljuen, ali ponekad moe da se desi fenomen njegove transformacije u drugi pravni posao koji e biti validan (ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota koji nije zakljuen od svih lica pretvara se u ugovor o poklonu).Konverzija i kon. validnost se mogu primjenjivati ne samo na ugovor ve i na jednostrane pravne poslove (npr. kod zavjetanja).Konverzija u irem smislu predstavlja svako potpuno ili djelimino pretvaranje jednog pravnog stanja u drugo (revizija obligacionog odnosa uz obostranu saglasnost). U irem smislu ona je pretvaranje nitavog pravnog posla u drugi (punovaan) koji je u skladu sa izjavljenom voljom stranaka.

RULJIVI PRAVNI POSLOVI

Ruljivi pravni poslovi su pravni poslovi kojima se vrijeaju privatni interesi, uslijed ega ih prate blae sankcije od onih koji pogaaju nitavost.Pravni posao je ruljiv kad ga je zakljuila strana ogranieno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zakljuenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je zakonom ili posebnim propisom odreeno. Kao i kod nitavosti i ruljivosti moe biti parcijalna, da bi se njome izbjeglo potpuno gaenje pravnog posla. Ruljivi pravni posao postaje definitivno efikasan zbog proteka vremena u kome nije traen njihov ponitaj ili zbog konvalidacije.Na zakonodavac ruljivost pravnog posla prvenstveno vezuje za mane u izjavljenoj volji (zabluda, prevara, prijetnja), kao i u sluaju zakljuenja od strane ogranieno poslovno sposobnog lica. Ruljivost postoji i kod prekomjernog oteenja, kao i u nekim drugim sluajevima odreenim posebnim propisima.Naravno, nije svaka mana u izjavljenoj volji razlog za ruljivost pravnog posla. Tako, npr. samo bitna zabluda ima za posljedicu ruljivost ugovora. Prijetnja je mana volje koja uzrokuje ruljivost, to se ne moe rei za fiziku prinudu, jer ova sprjeava nastupanje saglasnosti, to za posljedicu ima nepostojanje pravnog posla.Kvalifikovana zabluda oznaena kao prevara takoe je razlog za ruivost, poslovi ogranieno poslovno sposobnog lica zakljueni bez odobrenja zakonskog zastupnika, takoe. Ruljivi pravni poslovi postoje i proizvode pravna dejstva.Meutim, njihova sudbina je odreeno vrijeme neizvjesna. Ova neizvjesnost se moe otkloniti ponitenjem pravnog posla. To ponitenje ima povratno dejstvo, pa se posao smatra nevaeim od samog poetka.Shodno tome, dunik nije obavezan da izvri obavezu (nemogunost prinudnog izvrenja), a ako je obavezu ve izvrio ima pravo na povraaj datog (restitucija)Ruljivi pravni poslovi ne mogu se s uspjehom pobijati iznoenjem prigovora u parnici. Oni imaju pravna dejstva i obavezu stranke sve dok ih sud na zahtjev (tubeni zahtjev u tubi) jedne od stranaka konstitutivnom presudom ne poniti.

PonitenjeUgovorna strana u ijem je interesu ruljivost ustanovljena moe traiti da se ugovor poniti. Ponitaj ruljivog pravnog posla najee zahtijeva ugovornik ija je volja manjkava (lice koje je u zabludi ili lice koje je uslijed prevare ili prijetnje zakljuilo pravni posao.Pravo na ponitaj ovakvog pravnog posla moe zahtijevati i univerzalni sukcesor ovih lica, kao i trea lica koja imaju pravni interes za to (singularni sukcesor povjerilac). Sud ne pazi na ruljivost po slubenoj dunosti. Takoe, za razliku od nitavih pravnih poslova gdje sudska presuda ima deklarativno dejstvo utvruje ve postojeu nitavost, kod ruljivih pravnih poslova presuda ima konstitutivno dejstvo stvara, konstituie nitavnost.Po zakonu o obligacionim odnosima, pravo zahtijevati ponitenje ruljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog ruivosti, odnosno od prestanka prinude (subjektivni rok). To pravo prestaje istekom roka od tri godine od dana zakljuenja ugovora (objektivni rok). Kad tuilac npr. postavi zahtjev za ponitenje ugovora po proteku roka od jedne godine, raunajui od dana kada je shvatio znaenje ugovora (prestala zabluda) taj zahtjev ne treba prihvatiti, jer je nastupila prekluzija prava tuioca da zahtijeva ponitenje ugovora kao ruljivog pravnog posla.Posljedica ruljivosti ugovora je da stranka u ijem je interesu ruljivost ustanovljena moe u propisanim rokovima traiti ponitenje ugovora. Meutim, sve dok se takav ugovor ne poniti ili pak, ako ovlaeno lice uopte ne zatrai njegovo ponitenje on proizvodi svoja pravna dejstva.Istekom prekluzivnog roka za ponitaj pravni posao se osnauje (konvaldira). Ono ima to dejstvo to se smatra da je pravni posao punovaan od samog poetka. Shodno tome, obaveze iz pravnog posla se moraju izvriti, onako kako glase i kao takve mogu se prinudno izvriti. Ako je njihovo izvrenje uslijedilo ranije, ne moe se traiti povraaj datog (ili obeteenje).Nema, dakle restitucije jer se uzima da se stvar dri po punovanom pravnom osnovu. Pravila konvalidacije se primjenjuju i u sluaju kada se pravno zainteresovano lice prije isteka prekluzivnog roka odrekne prava da zahtijeva ponitenje.Na ruljivost sud ne pazi po slubenoj dunosti, ve samo na zahtjev pravno zainteresovanog lica.

Posljedice ponitenjaAko je na osnovu ruljivog ugovora koji je poniten neto bilo ispunjeno, ima se izvriti vraanje, a ako to nije mogue ili ako se priroda onog to je ispunjeno protivi vraanju, ima se dati odgovarajua naknada u novcu. Ponitenjem, ruljivi pravni posao ne proizvodi nekakva pravna dejstva. Ono djeluje retroaktivno (ex tuno). Pravne posljedice (sankcije) su blae od onih koji vae za nitave pravne poslove. Povraaj u preanje stanje i naknada tete su sankcije koje pogaaju ruivost.Meutim, uesnici ruljivog pravnog posla mogu drugaije regulisati svoje odnose npr. predvidjeti da pravni posao nee proizvoditi dejstva samo za ubudue, a osnaiti prethodno djelimino izvrenje posla. Primjena pravih dispozitivnih normi kod ruljivih pravnih poslova objanjava se time to su njihovim zakljuenjem povrijeeni interesi ugovornih strana.Restitucija se po pravilu vri u naturi (naturalna restitucija), a ako to nije mogue onda se daje odgovarajua naknada u novcu.Kod ruljivih pravnih poslova ne dolazi do primjene pravila ________________zabrana povraaja ili pravila o oduzimanju predmeta ugovorne obaveze u korist nadlene optine. To je zato to se ne radi o teim povredama kao kod nitavih pravnih poslova. Ugovornik na ijoj je strani uzrok ruljivosti, odgovoran je svom saugovorniku za tetu.Ogranieno poslovno sposobno lice odgovara za tetu nastalu ponitenjem ugovora ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovornika da je poslovno sposobno. Naknada tete se dosuuje u visini koja je dovoljna da savjesnu ugovornu stranu postavi u onaj poloaj u kome bi bio da je ugovor izvren onako kako glasi.Naknada je dovoljna da savjesnu ugovornu stranu postavi u onaj poloaj u kome bi bio da je ugovor izvren onako kako glasi.Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraanja odnosno donoenje sudske odluke.

Razlike izmeu ruljivog i nitavog posla

2.Nitav ne proizvodi pravno dejstvo, kao da nije ni zakljuen, a ruljiv proizvodi pravno dejstvo sve dok zainteresovano lice ne zahtijeva njihovo ponitenje pred sudom.3.Kod nitavih krug lica koji mogu podnijeti tubu da se utvrdi nitavost je iri od kruga lica koji trae ponitaj .Kod nitavih dravni tuilac, uesnici, kao i njihovi univerzalni i singularni sukcesori.Kod ruljivih pravno zainteresovana lica, uesnici i njihovi univerzalni i singularni sukcesori.5.Pravo da se zahtijeva utvrenje nitavosti ne zastarijeva, dok je pravo za ponitaj ruljivog pravnog posla vezan za rokove ona su prekluzivna (subjektivni - 1 godina od saznanja. Objektivni 3 godine od zakljuenja);6.Odluka suda o utvrenju nitavosti je deklarativnog karaktera,Odluka suda o utvrenju ruljivih konstitutivno dejstvo;10.Sankcije su tee kod nitavih povraaj, zabrana povraaja (sud zabranjuje nesavjesnoj strani povraaj i preanje stanje), oduzimanje,Kod ruljivih su blae sankcije; restitucija, naknada.

HRAMAJUI PRAVNI POSAO

Hramajui pravni posao je takav posao kod koga se stvara privid da je pravni posao zakljuen, a punovane (saglasne) izjave volja nema. Do dobijanja saglasnosti, koja moe uslijediti kasnije, posao ne proizvodi pravna dejstva. U naem pravu ta saglasnost je potrebna za pravne poslove starijih maloljetnika. Osnaenje tog posla nastupa onog momenta kada zakonski zastupnik na poziv saugovornika poslovno nesposobnog lica posao odobri. Zastupnikovo negativno izjanjenje ili utanje due od 30 dana ini da posao ne proizvodi pravno dejstva.Ogranieno poslovno sposobno lice moe traiti ponitaj pravnog posla koji je zakljuilo dok je to ogranienje postojalo. Zahtjev da se proglasi nitavim posao moe se podnijeti u roku od tri mjeseca od sticanja potpune poslovne sposobnosti. Ako taj zahtjev izostane nastupa konvalidacija posla.O hramajuim pravnim poslovima moemo govoriti i u drugim sluajevima kada je za nastanak posla potrebna saglasnost nekog treeg. Tako npr. trai se saglasnost nadlenog organa pravnog lica za zakljuenje poslova odreene vrste od strane zastupnika pravnog lica. Do momenta davanja saglasnosti postoji neizvjesnost o tome da li e zakljueni, a jo neodobreni posao proizvesti pravna dejstva.

PUTATIVNI PRAVNI POSAO

Putativni pravni posao je takav posao kod koga se stvara privid da je pravni posao zakljuen, a punovane (saglasne) izjave volje nema. Za razliku od fiktivnog i simulovanog, kod kojih stranke svjesno stvaraju privid da su zakljuile odreeni pravni posao, ovdje stranke djelaju u uvjerenju da zakljuuju punovani pravni posao. Uzrok putativnog pravnog posla je najee nesporazum oko bitnog elementa pravnog posla ili njegove prirode. U pravnoj teoriji je sporna pravna priroda putativnih pravnih poslova. Po jednima radi se o vrsti zablude (zabluda-prepreka). Moglo bi se rei da je ovo rjeenje prihvaeno i u naem pravu. Po drugima, putativni posao nije vrsta zablude, jer su njihove posljedice razliite. Zabluda je po pravilu, razlog nevanosti postojeeg posla, a ovdje posla uopte nema (iako postoji privid). Svrstavanje putativnog posla u zabludu znailo bi da je mogua konvalidacija ovog posla, kao to je mogua kod zablude odreene dejstvenosti. Naravno, tako neto nije mogue kod putativnog pravnog posla.

MANE VOLJE

Mane volje su nedostaci u pravnom poslu, izjavi volje uinjenoj u namjeri da se ostvari, promijeni ili ugasi graansko pravni odnos.Mane volje samo po sebi ne uzrokuju nitavost ugovora.Njima se omoguava da se strani ija je izjava volje nesavrena da ovlaenje da pokrene postupak za ponitaj pravnog posla.Volja kao najvanija pravna injenica podrazumijeva svijest izjavioca o pravnim posljedicama izjave. Zato se trai da izjavilac slobodno izjavi volju. U protivnom, uzima se da postoje mane u izjavljenoj volji, koja se u kontinentalnom i u naem pravu smatra razlogom ruljivosti pravnog posla.U mane volje spadaju: zabluda, prevara i prijetnja. Neki u ovu grupu ubrajaju i prinudu, mada je za nju preciznije rei da predstavlja nedostatak pravno relevantne volje, a ne nedostatak u volji.Iako simulovani pravni posao, prevara, zabluda predstavljaju primjere mane volje, ipak se radi o razliitim pravnim pojmovima. Dok simulovanim poslom stranke saglasno izraavaju neto to u stvari ne ele da bi prikrile pred treima ono to ele, kod prevare jedna od strana izaziva zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi u namjeri da je time navede na zakljuenje ugovora.

ZABLUDA

Zabluda je pogrena predstava o stvarnosti. Uobiajeno se definie kao pogrena predstava o nekom elementu pravnog posla ili o drugoj injenici vezanih za volju kao pravnu injenicu. Ona se moe objasniti kao nesklad izmeu stvarne (unutranje) volje i stvarnosti (teorija volje). Zatim, to je nesklad izmeu volje i izjave (teorija izjave), zatim nesklad izmeu znaenja izjave koju daje njegov primalac i onog koje je imao ili bi imao u vidu da nije bio u zabludi njen izjavilac. Kod zablude je vano da pri stvaranju netane predstave o nekoj injenici saugovornik nema nikakvog (svjesnog) udjela. Ako bi saugovornik namjerno izazvao takvu predstavu, onda bi se radilo o prevari a ne o zabludi. Kod zablude postoji nesklad izmeu dva htijenja.Zabluda u klasinom sluaju, kojeg citira Pother, npr. postoji kad jedno lice kupuje svijenjak od posrebrenog bakra vjerujui da e dobiti srebrne svijenake. U tom primjeru moda je prodavac bio iskren (po tome se pojam zablude razlikuje od pojma prevare), ali je i iskrena kupeva volja konkretizovana u posao i ne koindicira sa unutranjom voljom. Oigledno je da je tada nastupio konflikt izmeu cilja i dobijenog rezultata.U zavisnosti od sankcije koje su posljedica pogrene predstave, razlikuju se tri kategorije zablude:1. Zablude koje imaju za posljedicu nepostojanje pravnog posla (tzv. zablude prepreka);2. Zablude koje uzrokuju relativnu nitavost pravnog posla;3. Zablude koje su bez pravnog znaaja za validnost pravnog posla.U prvom sluaju zabluda ima za posljedicu nepostojanje pravnog posla, a to znai da je ona u konkretnom sluaju destruktivna. Taj pravni posao je posljedica nesporazuma.Kod ovog sluaja nesklad postoji ne samo izmeu iskazane i efektivne volje jedne od strana, ve i izmeu volja obiju strana koje se nijesu srele. U takvim okolnostima nema saglasnosti, pravni posao nije ni nastao, pa je svako zainteresovano lice u mogunosti da pred sudom ukae na tu injenicu.Druga kategorija zabluda je manjeg stepena destruktivnosti.Kod ovih zabluda dvije volje su se srele i pravni posao nije lien ni jednog od ovih bitnih elemenata. Pravni posao (namjera) postoji, bez obzira na to to su pokretai i cilj koji su u osnovi ove namjere bili uzdrmani pogrenom predstavom. Zato je i sankcija blaa i sastoji se u relativnoj nitavosti.

Trea kategorija zabluda su zablude koje nemaju dejstvo na efikasnost pravnog posla. One ne ponitavaju saglasnost. Ima ih vie:-zabluda o osobinama (kvalitetima) pravnog posla koje nijesu bitne (sutinske),-zablude o vrijednosti stvari,-zabluda o li-nosti kod ugovora koji nijesu intuitu personae ( s obzirom na li-na svojstva),-Sluajeva zabluda ima vie:1.O prirodi pravnog posla (error in negotio daje se ponuda za kupovinu, a ponueni misli da je poklon);2.Na predmet (error corpore - kupac misli da kupuje vinograd, a u stvari kupuje golu parcelu);3.Na svojstva predmeta (error in supstantia kupac misli da kupuje engleski tof, a tof je turski);8.Na lice (error in personae naruilac vjeruje da je naruio portret kod poznatog slikara, a naruio ga je od nepoznatog poetnika);10.Na motiv (error in motivo ostavilac zavjeta cjelokupnu imovinu svom suprugu zato to joj je bio vjeran pa se ispostavi da je imao troje vanbrane djece);11.O osnovu (error in causa).Zabluda lica preko kojeg je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje. Zabluda zastupnika smatra se zabludom zastupanoga.

Bitna zabluda (vano)Nije svaka od zabluda razlog za ruljivost pravnog posla, ve samo ona koja je bitna. U naem pravu kao bitna zabluda se smatra nesporazum kojim se sprjeava nastanak pravnog posla, zabluda o bitnim svojstvima predmeta (pogrena predstava o suspstanciji materiji ili osobinama stvari).Bitna zabluda je zabluda o linosti, ali samo pod uslovom da je u konkretnom sluaju zakljuen ugovor intuitu personae ( s obzirom na lina svojstva) pogrena predstava o identitetu drugog sagovornika) kod ugovora intuitu personae, nije svaka zabluda o linosti bitna.Kod dobroinih poslova bitna zabluda je i zabluda o pobudi motivu (pogrena predstava o injenici koja je pobudila i opredjelila ugovorenika);Zablude o okolnostima koje se po obiajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odluujuim, a stranka koja je u zabludi ne bi inae preduzela pravni posao takve sadrine, da je znala za pravo stanje stvari.Zbog bitne zablude pravni posao je ruljiv, a to znai podloan je ponitenju. Strana koja se poziva na svoju zabludu i na iji zahtjev je ugovor poniten, duna je da naknadi tetu drugoj savjesnoj strani. Pri tome, irelevantno je da li je strana koja je u zabludi kriva ili nije, za svoju zabludu.Strana koja je u zabludi moe traiti ponitaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zakljuenju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva.Dakle na bitnu zabludu se ne moe s uspjehom pozivati ona strana koja po zakljuenju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. Npr. ako stranka nije paljivo proitala ugovor o poravnanju, ve samo letimino uzee se da se sopstvenim postupanjem dovela u zabludu. U sluaju ponitaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da trai naknadu pretrpljene tete, bez obzira na to to strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. Strana koja je u zabludi ne moe se na nju pozvati ako je druga strana spremna da izvri ugovor kao da zablude nije bilo. Ovo pravilo je ustanovljeno zbog ouvanja (principa) pravne sigurnosti koji je obezbijeen ako se ugovori potuju i izvravaju onako kako glase.

Zabluda o bitnim svojstvima predmetaPostojanje zablude o bitnim svojstvima predmeta cijeni se na osnovu subjektivnog kriterijuma: da li je odreeno svojstvo stvari odluujue uticalo na ugovornika. On se moe povesti za pogrenom predstavom o materiji od koje je stvar sainjena ili za odreenim kvalitetom stvari. Pri tom je veoma vano utvrditi namjeru stranaka, jer se radi o injenicama koje nijesu stalne i nepromjenljive, ve o onim koje su podlone promjenama zavisno od volje stranaka u svakom konkretnom sluaju. Kod ove zablude mogu nastati tekoe prilikom tumaenja injenice da li je kvalitet (supstanca, osobina) predmeta odluujue uticala na stranu da zakljui pravni posao. Taj posao tumaenja pripada sudu.Zabluda o bitnim svojstvima predmeta ne moe biti razlog za nitavost ugovora, ve samo za ruljivost.

Zabluda o linosti (error in personae)Zabluda o linosti je pogrena predstava o identitetu ili osobinama linosti saugovornika. Zabluda o linosti je razlog za ruljivost ugovora, ako je ugovor zakljuen intuitu personae (s obzirom na lina svojstva). To znai da su svojstva jedne ili obije strane odluujui element nastale saglasnosti. Lina svojstva se mogu ticati razliitih okolnosti, kao to je npr. naroita sposobnost ugovornika njegov talenat ili vjetina, povjerenje ili naklonost koju uiva zbog linih osobina. Ove okolnosti su naroito karakteristine za ugovor o punomostvu, ugovor o djelu, ortakluku, poklonu, doivotnom izdravanju i drugih ugovora kod kojih je izvrenje obaveza ili sticanje prava strogo vezano za onog ugovornika zbog ijih je linih svojstvava ugovor i zakljuen.Intuitu personae je termin koji se upotrebljava za obligacije kod kojih se pravo i obaveza, s obzirom na svoj karakter i sadrinu, ne mogu odvojiti od subjekata obligacija. Realizacija prava iz ove obligacije moe traiti samo prvobitni povjerilac (jer je zbog njega ono konstituisano), a obavezu iz nje moe da izvri prvobitni dunik (jer je vezana za njegovu strunost, svojstvo, ugled). Zbog takvog karaktera nije dozvoljena zamjena subjekta. Veina dobroinih pravnih poslova se zakljuuju s obzirom na linost ugovornika (poklon, jemstvo, beskamatni zajam, testament). Naravno, postoje poslovi koji su dobroini, a zakljuuju se bez obzira na svojstvo.Zabluda o linosti se moe odnositi na fiziki identitet linosti (tzv. zamjena linosti) ili osobinama linosti.Te osobine moraju da budu bitne, odnosno da odluujue utiu na volju ugovornika. Kod dobroinih poslova gotovo da dolazi do poistovjeivanja zablude o linosti i zablude o motivu. To je zato to su neke osobine linosti poklonoprimca esto i motiv dareljivosti.

injenina zabluda (error fakti) i pravna zabluda (error iuris)injenina zabluda je zabluda o nekom elementu pravnog posla, licu sa kojim je pravni posao zakljuen, ili pravnoj prirodi posla. Pogrena predstava se moe odnositi na bilo koji element pravnog posla, ali sve te zablude ne utiu posljedino na njegovu punovanost. U odreenim sluajevima zabluda moe biti uzrok ruljivosti pravnog posla (ako je ona bitna).Pri odreivanju bitne zablude na zakonodavac je poao od objektivnih i subjektivnih karakteristika injenice. Objektivne se odnose na pretpostavljeni znaaj injenice o kojoj je zabluda. Taj znaaj se potvruje obiajem i izraenom voljom stranaka. Subjektivne karakteristike injenice podrazumijevaju uticaj zablude na konktretnu volju. Ako se ostvari ponitaj pravnog posla zbog zablude, drugoj strani se duguje naknada tete. To je zato to druga strana nije zabludu izazvala, niti je saugovornika drala u zabludi.Pravna zabluda je pogrena predstava o postojanju i znaenju jedne pravne norme. Zabluda o pravu moe biti uzajamna zabluda o dvostranom poslu ili jednostrana zabluda o jednostranom poslu. Za razliku od tzv. injenine zablude, kod pravne zablude izjavilac volje ima tanu predstavu o svim injenicama, ali ima pogrenu predstavu o postojanju ili sadrini pravne norme. Ta ga zabluda navodi da zakljui odreeni pravni posao, koji inae i da nije tako ne bi zakljuio.

Prevara

Prevara je uvijek razlog za ruljivost kada potie od saugovornika, a kada potie od treeg lica onda se pravi razlika, da li je u pitanju teretni ili dobroini pravni posao. Ako je teretni onda je prevara uzrok za ruljivost pravnog posla, ako je saugovornik za nju znao ili je morao znati tj. ako je bio nesavjestan. Kod dobroinih prevara sve kvari, uvijek je uzrok za ruivost bez obzira na savjesnost ili nesavjesnost.Prevara je kvalifikovani oblik zablude. Ona je svesno dovoenje u zabludu ili odravanje nekog u zabludi s namjerom da se zakljui pravni posao.

Prevara podrazumijeva dva elementa:2.Namjera odreenog lica (saugovornika ili treeg) da ugovornu stranu navede ili odri u zabludi;6.Ostvarenje te namjere preduzimanjem postupaka kojim se stvara kod ugovorne strane pogrena predstava o relevantnim injenicama. Ovi elementi zajedno utiu na volju ugovornika, koji ne bi zakljuio ugovor u njihovom odsustvu.

Prevara moe biti uinjena aktivnim ili pasivnim ponaanjem. Ovaj drugi (pasiva) sluaj postoji kada ugovornik uoi zabludu kod druge strane, pa o tome uti i time ga odrava u zabludi ili utie na pojaavanje zablude.Prevarom se djeluje na razum, na nain to se saugovornik (autor posla) dovodi u zabludu ili se odrava u zabludu. Da bi prevara bila relevantna, ona mora biti determinantna odnosno takva da bez nje subjekt ne bi zakljuio pravni posao.Po Zakonu o obligacionim odnosima ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi u namjeri da je time navede na zakljuenje ugovora, druga strana moe zahtijevati ponitaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. Slino zabludi, prevara predstavlja pogrenu predstavu o pravnim injenicama potrebnim za punovanost ugovora. Meutim, ovdje pogrena predstava proizilazi iz odreenih radnji ili postupaka saugovornika. Zbog toga se ona naziva izazvana zabluda, koja uzrokuje tee pravne posljedice od obine zablude.Za razliku od zablude, prevara je uvijek uzrok za ruljivost pravnog posla prevara sve kvari. Strana koja je zakljuila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene tete. Prevara moe poticati i od nekog treeg lica.Ako je prevaru uinilo tree lice prevara utie na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme zakljuenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. Ugovor bez naknade moe se ponititi i kad je prevaru uinilo tree lice, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zakljuenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.Pravne posljedice prevare su da druga strana moe traiti ponitenje ugovora. Stranka ima pravo na naknadu tete i kad pod prevarom zakljuen ugovor nije prethodno poniten.

Prijetnja i prinuda

Prijetnja je vrsta mane volje kod koje uesnik u pravnom poslu izjavljuje volju pod dejstvom straha koji je izazvao saugovornik ili neko trei. Razlikuje se od prevare i zablude po tome to kod nje strana izjavljuje ono to nee (suprotno svojoj volji). Kod zablude i prevare izjavilac hoe svoju volju, ali nema njenog dejstva zbog pogrene predstave o nekom elementu pravnog posla. Zbog koga se prijetnja ubraja u stroije razloge ruljivosti, jer e se uvijek uzeti u obzir, bez obzira na to od koga poticala, i da li je saugovornik savjestan ili ne.Po Zakonu o obligacionim odnosima ako je ugovorna strana ili neko trei nedoputenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ova zbog toga zakljuila ugovor, druga strana moe traiti da se ugovor poniti. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnou ugroen ivot, tijelo ili neko drugo dobro ugovorne strane ili treeg lica.Tradicionalno, u pravnoj teoriji se razlikuju fizika i psihika prinuda ili (moralna) prijetnja. Kod fizike upotrijebljena je fizika sila kako bi se izvrio pritisak na volju ugovornika. Fizikom prinudom lice se bez ispoljavanja sopstvene volje fizikom silom natjeruje da ishodi neki rezultat. Radnje koje znae fiziku prinudu mogu biti razliite: zlostavljanje, nanoenje tjelesnih povreda, fiziko muenje. Ovdje se vidi da se u ovom sluaju radi o potpunom odsustvu volje, a ne o mani volje. Zakljueni posao pod prinudom nije akt slobodne volje. Naravno, prinuda treba da bude direktna kauza izjavljene volje, to znai da bez nje ugovorna strana ne bi htjela ono to je htjela. Ako je pritisak blag, ako je strah odigrao samo sekundarnu i nebitnu ulogu, ugovor nije podoban preispitivanju. Dakle, prinuda mora imati izvjestan intezitet koji treba da se dokae. Zbog toga je ispravnije rei da zbog fizike prinude ugovor ne nastaje. Kod prijetnje ugovorna strana ili neko trei vri pritisak na volju ugovornika psihikim putem, ime kod njega izaziva opravdani strah od budue opasnosti. U modernim pravima i pravnoj praksi trai se da je postojao takav strah koji je sprijeio lice da ispolji slobodnu volju i slobodno rasuuje. Prijetnjom (viskompulsiva) volja strane se usmjerava da proizvede odreenu radnju. Da bi se radilo o razlogu za ponitaj ugovora potrebno je da je ugovor zakljuen kao posljedica nastalog straha kod ugovornika. Relevantna je ona prijetnja koja ima odreeni takav intezitet da se njome snano i prodorno utie na ugovornu stranu da zakljui odreeni ugovor. U stvari, prijetnja treba da je odluujue uticala da se izjavi volja u odreenom pravcu. Kao posljedica prijetnje javlja se strah koji je neotklonjen zbog ozbiljnosti pritiska. Koji je pritisak ozbiljan cijeni se u svakom konkretnom sluaju. U sudskoj praksi ozbiljni pritisak (opasnost) postoji onda kada je kod ugovorne strane stavljeno u izgled ugroavanje ivota, tjelesnog integriteta ili drugog dobra ugovornika ili nekog treeg.Osim toga, akt prijetnje treba da bude nedoputen, a on e takav biti kad je protivan imperativnim propisima i moralnim normama. Prijetnja mora biti nedoputena, ali i ozbiljna, dakle zaprijeena nekim ozbiljnim zlom za sluaj nedavanja traene izjave volje (objektivni kriterijum) i kao takva ozbiljno shvaena. Treba rei da prijetnja kao mana volje ne podrazumijeva pogrenu predstavu o stvarnosti, to je obiljeje zablude i prevare, ve je rije o volji koja je izraz tane predstave stvarnosti, ali koja je izjavljena kao rezultat odreenog pritiska usmjerenog ka izazivanju straha. Prijetnja je uvijek uzrok ruljivosti pravnog posla bez obzira na to od koga potie (saugovornika ili nekog treeg). To je opravdano jer je prijetnja tei oblik uticaja na slobodu volje nego zabluda ili prevara.

Prekomjerno oteenje

Prekomjerno oteenje je ruljiv pravni posao. Ovaj institut podrazumijeva prekomjerni gubitak imovine nastao kao posljedica ugovaranja po vrijednosti nejednakih (neekvivalentnih) ugovornih obaveza u dvostrano obaveznim (teretnim) ugovorima.Po zakonu o obligacionim odnosima, ako je izmeu obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zakljuenja ugovora oigledna nesrazmjera, oteena strana moe zahtijevati ponitenje ugovora, ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.Prekoraenjem odreenih granica ekvivalentnog odnosa, raa se pravo oteene strane da zahtijeva ponitenje ugovora. Na zakonodavac je prihvatio tzv. subjektivni pojam prekomjernog oteenja , jer se ponitenje ugovora moe traiti ako oteena strana za pravu vrijednost obaveza u vrijeme zakljuenja ugovora nije znala niti je morala znati. Ova strana moe traiti samo ponitenje ugovora, to iskljuuje mogunost podnoenja zahtjeva da se nastalo oteenje odstrani. Pravo da se zahtijeva ponitenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zakljuenja. Ugovor e ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti. Pravo na ponudu dopune do prave vrijednosti druga strana moe dati u svako doba, ak i u postupku prinudnog izvrenja. Takvim aktom ugovor se odrava na snazi. Prekomjerno oteenje se primjenjuje u gotovo svim dvostranim ugovorima (ne moe kod ugovora na sreu, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data vie cijena iz osobite naklonosti ne moe se zbog ove nesrazmjere traiti ponitenje).

Konvalidacija

Konvalidacija je naknadno osnaenje nevaeeg pravnog posla. Ona predstavlja legitimnu akciju kojom se verifikuje nevaei ugovor. Konvalidacija moe biti izriita i preutna. Pravilo je da se osnauju ruljivi pravni poslovi. To se najee dogaa proputanjem prekluzivnog roka u kome se ruljivi posao moe napadati i tada konvalidacija nastupa po samom zakonu. Konvalidirani pravni posao proizvodi i pravno dejstvo kao da je bio punovaan od poetka.

Da bi konvalidacija proizvodila pravna dejstva potrebno je da se ispune nekoliko uslova:1.Da je ruljivi ugovor;3.Da je preduzeta od lica koja su ovlaena da zahtijevaju ponitenje ugovora;4.Da ta lica znaju za postojanje nedostataka koji uzrokuju ruljivost;5.Da lica mogu u momentu u kome se konvalidacija preduzima slobodno da izjave volju.

Konvalidacija ne nastaje po pravilu, samim protekom vremena, ve je potrebno da se ostvare i neke druge injenice (netraenje ponitaja, dobrovoljno izvrenje obaveze, odricanje od prava na ponitaj). Ruljiv ugovor uslijed preduzete konvalidacije postaje punovaan.Nitavi pravni poslovi se po pravilu, ne mogu konvalidirati protekom vremena poto se pravo na isticanje nitavosti ne gasi. Takav ugovor na postaje punovaan ni kad zabrana ili koji drugi uslov nitavosti naknadno nestane. S tim u vezi Valtazar Bogii kae: to se grbo rodi vrijeme ne ispravi to je s poetka nezakonito, to vremenom zakonito ne postaje.

Ipak u Zakonu o obligacionim odnosima postoje dva izuzetka od pravila da se nitavi pravni poslovi ne mogu konvalidirati i to:5.Ugovor za ije se zakljuenje zahtijeva pismena forma smatra se punovanim, iako nije zakljuen u toj formi, ako su ugovorne strane izvrile, u cjelini ili u pretenom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana oigledno ne proizilazi neto drugo.7.Nitav ugovor ne postaje punovaan kad zabrana ili koji drugi uzrok nitavosti naknadno nestane. Ali ako je zabrana bila manjeg znaaja, a ugovor je izvren,8. nitavost se ne moe isticati. Na nitavost, sud pazi po slubenoj dunosti.

ZASTUPNITVO

Zastupnitvo je vrenje pravnih poslova u tue ime ili na osnovu ovlaenja za zastupanje, sa dejstvom da prava i obaveze iz preduzetog posla neposredno nastaju za zastupanog, kao da je on posao sam preduzeo: to ko uglavi po tvojoj naredbi, sam si uglavio.Pored ovlaenja za zastupanje potrebno je da postoji i namjera (poznata treem) da se djela u tue ime.Zastupnitvo podrazumijeva uee tri lica: zastupani (lice za koga se pravni posao zakljuuje ili preduzima), zastupnik (lice koje djela za zastupanog) i tree lice (lice za koga se ugovor zakljuuje ili prema kome se pravni posao preduzima).Ovlaenje za zastupanje zasniva se na: zakonu, optem aktu pravnog lica, aktu nadlenog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoje)Od zastupnika treba razlikovati organ pravnog lica.Organ pravnog lica je fiziko lice koje nastupa u prometu za pravno lice. Za razliku od zastupanog koji moe poslove, ije je zakljuenje i staranje prenio na zastupnika, sam preduzima, pravno lice nastupa iskljuivo preko svog organa.Od zastupnitva treba razlikovati i komisione pravne poslove.Komision je ugovor kojim se komisionar obavezuje da za naknadu (proviziju) u svoje ime, a za raun i po nalogu komitenta zakljui jedan ili vie pravnih poslova. Kod ovog pravnog posla se konstituiu dva pravna odnosa. Jedan je interni odnos zasnovan izmeu komisionara i komitenta (nalogodavca), konstituisan zakljuenjem ugovora. Drugi je eksterni, a nastaje momentom zakljuenja pravnog posla izmeu komisionara i treih lica radi izvrenja komitentovog naloga iz ugovora o komisionu. Od posredovanja i zastupanja se razlikuje po nainu na koji komisionar istupa u pravnom prometu.U obavljanju pravnih poslova komisonar istupa prema treim licima kao samostalna ugovorna strana (u svoje ime). Meutim, ekonomski efekti od tih poslova pripadaju komitentu (za raun komitenta).Od zastupnitva treba razlikovati i posrednitvo.Posrednitvo je ugovor robnog prometa ija je svrha korienje strunih usluga posrednika da bi se olakalo zakljuenje drugih ugovora robnog prometa.Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji nai i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zakljuenju odreenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreenu naknadu ako taj ugovor bude zakljuen.Ugovorom o posredovanju posrednik je uspostavio sa nalogodavcem neku vrstu ad hoc pravnog i poslovnog odnosa.Za razliku od zastupnika, posrednik obavlja jedan krug tehnikih radnji kojima nastoji da dovede nalogodavca u vezu sa treim licem radi zakljuenja odreenog ugovora. Ostale radnje, nalogodavac sam obavlja. Zastupnitvo je mogue kod svih pravnih poslova, osim kod nekih pravnih poslova porodinog ili nasljednog prava (testament).

Dejstva zastupanja

Ugovor koji zakljue zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlaenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. To znai da pravni posao koji zakljui zastupnik nije njegov, nego je zakljuen za zastupanog. Zastupnik je duan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zakljuiti da on istupa kao zastupnik.Pravne posljedice iz zakljuenog posla djeluju u korist ili na teret zastupanog.Zastupnik ne moe prenijeti svoja ovlaenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.Izuzetno, on to moe uiniti ako je sprijeen okolnostima da posao lino obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodlono preduzimanje pravnog posla.Kad zastupnik daje i prenosi dalje ovlaenje za zastupanje na drugo lice, onda se govori o tzv. podzastupnitvu. U tom sluaju zastupnik djela u ime (za raun) zastupanog, pod uslovom da je prethodni zastupnik mogao da svoje ovlaenje prenese na drugog. U teoriji se smatra da ovaj prenos mogu vriti: zakonski zastupnici i organi pravnog lica, kao i generalni zastupnik ili prokurista. Takvo ovlaenje po pravilu nema zastupnik sa specijalnim ovlaenjem, izuzev kad mu je to dozvoljeno ugovorom ili zakonom.Supstituisanje punomoja na drugog predstavlja dodjelu novog ovlaenja, a ne prenoenje dodijeljenog ovlaenja. Supstitut (podzastupnik) je zastupnik vlastodavca, iako je ovlaen od strane supstituenta. Iako nije dobio ovlaenje direktno od vlastodavca, supstituent preduzima radnje koje su u korist ili na teret vlastodavca.

Prekoraenje granica ovlaenjaKad zastupnik prekorai granice ovlaenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoraenje.Naknadno odobrenje pravnog posla od strane zastupanog naziva se ratifikacija. Njome, zastupani ini za sebe efikasnim pravni posao koji je zakljuen u njegovo ime.Pravo ratifikacije je prenosivo na nasljednike. Ono se gasi ako uesnici raskinu ili otkau pravni posao (ugovor) prije ratifikacije.Dok se zastupani ne izjasni, pravni posao visi.Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrae se da je odobrenje odbijeno.Odobrenje ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drugaije.Ako druga strana nije znala niti je morala znati za prekoraenje ovlaenja, moe odmah po saznanju za prekoraenje, ne ekajui da se zastupani o ugovoru izjasni, izjavi da se ne smatra ugovorom vezana.Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za tetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoraenje ovlaenja.Neovlaeno zastupanje postoji u sluajevima kada zastupnik nema ovlaenje da zakljui ugovor, ili kad je punomo u meuvremenu prestala, ili u sluaju prekoraenja granica ovlaenja.Sa svim ovim sluajevima izjednaava se i sluaj zloupotrebe ovlaenja od strane zastupnika za koju njegov poslovni partner zna ili moe znati. Strana sa kojom je ugovor zakljuen moe zahtijevati od neovlaeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.Ako neovlaeno zastupani u ostavljenom roku ne odobri ugovor smatra se da ugovor nije ni zakljuen. U tom sluaju, strana sa kojom je ugovor zakljuen moe od lica koje je kao punomonik bez ovlaenja zakljuilo ugovor traiti naknadu tete, ako u trenutku zakljuenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlaenje za zakljuenje ugovora.

Vrste zastupnitva

U zavisnosti od toga ko odreuje zastupnika i obim njegovog ovlaenja postoji vanugovorno (ne zavisi od volje zastupanog) i ugovorno zastupnitvo.Vanugovorno nastaje iz razliitih razloga i to: zbog poslovne nesposobnosti, sprijeenosti ili odsutnosti zastupanog.

Postoje etiri sluaja vanugovornog zastupnitva:

1.Zakonsko zastupnitvo (u uem smislu);2.Nuno i korisno poslovodstvo bez naloga;3.Zakonsko sudsko zastupnitvo;4.Sudsko zastupnitvo.

Punomoje

Punomoje je ovlaenje za zastupanje koje vlastodavac daje pravnim poslom punomoniku, bez obzira na to da li je dato usmeno ili pisano. Punomonik moe biti fiziko lice sa poslovnom sposobnou, kao i pravno lice.U praksi se ee pribjegava pisanom punomoju i kada to zakon ne trai, imajui upravo u vidu sigurnost pravnog prometa i lino dokazivanje.Punomonik moe preduzimati samo one pravne poslove za ije je preduzimanje ovlaen.U zavisnosti od obima, punomoje moe biti opte (generalno) i posebno (specijalno).Punomoje mora biti odreeno prema sadraju i prema obimu. Na osnovu opte punomoi, punomonik moe preduzimati samo pravne radnje koje dolaze u redovno poslovanje.Generalno punomoje sadri ovlaenje za preduzimanje svih pravnih radnji u vezi sa poslovnom djelatnou vlastodavca sa njegovom imovinom, ukljuujui i pokretanje sporova, izuzev pred izabranim sudom.Primjeri sluajeva akata redovnog poslovanja su: naplata potraivanja, isplata dugova, raspolaganje stvarima ili pravima manje vrijednosti. To su prije svega akti upravljanja a ne raspolaganja (uz rijetke izuzetke). Radi se o tekuim (normalni, uobiajeni) poslovima, kojima se bitno ne mijenja vrijednost, struktura vlastodaveve imovine.Specijalno (posebno) punomoje se po pravilu daje radi preduzimanja poslova koji prelaze okvire redovnog poslovanja. Ono moe biti dato za odreenu vrstu poslova i za svaki pojedini sluaj.U zavisnosti od toga da li su punomoniku data uputstva, ili ne, punomoje moe biti neogranieno i ogranieno.Dajui punomoniku neogranieno uputstvo vlastodavac mu preputa da posao preduzme prema svom znanju i svojoj procjeni relevantnih okolnosti.Ogranienim punomostvom se naziva ono u kome se daju blia uputstva u pogledu sadrine posla, vremena i naina zakljuenja.

Ta uputstva u zavisnosti od stepena obaveznosti mogu biti: imperativna, indikativna, fakultativna.Imperativna se moraju bezuslovno postarati bez odstupanja.Od indikativnih se moe odstupiti ako zbog opravdanih razloga (npr. kratkoa vremena) nije mogue pribaviti saglasnost od vlastodavca, pod uslovom da se po razumu i procjeni moe smatrati da je to vlastodavev interes.Od fakultativnih uputstava, punomonik takoe moe odstupiti bez obaveze da trai prethodnu saglasnost vlastodavca (ak i kad je to mogue).

Punomoje prestaje: 1.Protekom ugovornog roka;2.Opozivom od strane zastupanog;4.Otkazom punomonika;6.Smru jednog ili drugog lica;7.Gubitkom poslovne sposobnosti jednog i drugog lica.

Vlastodavac moe po svojoj volji suziti ili opozvati punomoje, ak iako se ugovorom odrekao tog prava i bez forme. Umrloj stranci se ne moe otkazati punomoje izjavom advokata sudu ve samo otkazom punomoja saoptenim nasljednicima, ili opozivom punomoja od strane nasljednika. Nitav je ugovor koga zakljui punomonik umrlog lica.Punomoje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smru lica koje ga je dalo osim, ako se zapoeti posao ne moe prekinuti bez tete po pravne sljedbenike, ili ako punomoje vai i za sluaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

Punomonik po zaposlenjuPunomonik po zaposlenju je posebna vrsta punomoja povjerena zaposlenom u privrednom drutvu, drugom pravnom licu ili kod preduzetnika koji radi na takvim poslovima ije je obavljanje vezano za zakljuenje odreenih ugovora. To su lica, ije ovlaenje za zakljuenje i ispunjenje ugovora izvire iz same injenice da obavljaju odreenu radnu dunost. Po Zakonu o obligacionim odnosima lica koja rade na takvim poslovima ije je obavljanje vezano za zakljuenje i ispunjenje odreenih ugovora, kao to su prodavci u prodavnicama, lica koja obavljaju odreene usluge u ugostiteljstvu, lica na poslovima alterske slube u poti, u banci, ovlaeni su samim tim na zakljuenje i ispunjenje tih ugovora. Vlastodavac nije u obavezi da ovim licima daje pisano ovlaenje za obavljanje ovih poslova, niti se ono upisuje u registar.

Punomonik u parniciPunomonik u parnici zastupa na osnovu ovlaenja za zastupanje. Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lino ili preko punomonika, ali sud moe pozvati stranku koja ima punomonika da se pred sudom lino izjasni o injenicama koje treba utvrditi u parnici.Obim punomoja odreuje stranka. Radnje u postupku koje punomonik preduzima u granicama punomoja imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka. Stranka moe da izmijeni ili da opozove izjavu svog punomonika na roitu na kome je ta izjava data.Parnina stranka moe imati vie punomonika.

ProkuraProkura je poseban oblik punomoja. Sadri najira ovlaenja za zastupanje privrednog drutva i granicama utvrenim zakonom. To je posebna trgovaka punomo sa zakonski utvrenim sadrajem i obimom ovlaenja. Ona se moe uspostaviti samo u trgovakom prometu, a ne i u drugim pravnim odnosima (graansko pravnim, porodinim, branim).Prokura ne sadri ovlaenje za zakljuenje poslova koji se odnose na otuenje i optereenje nepokretnosti. Ovlaenja iz prokure se ne mogu ograniiti, i prokura se ne moe dati na odreeno vrijeme niti se moe vezati za odreene uslove. Ogranienja prokuriste nemaju dejstvo prema treim licima.Prokuru daje privredno drutvo jednom licu ili veem broju lica kao pojedinanu ili zajedniku.Pojedinana ako je prokura data veem broju lica kao pojedinana, svaki prokurista ima sva zastupnika ovlaenja iz prokure. Ako je data veem broju lica kao zajednika, pravni poslovi koje zakljuuju ili radnje koje preduzimaju punovani su samo uz saglasnost svih tih lica.Ona se moe dati samo fizikom licu i neprenosiva je.Prokuru privredno drutvo moe da opozove u svako doba.

Zakonsko zastupnitvoZakonski zastupnik je lice koje zakljuuje pravne poslove i preduzima druge pravne radnje nezavisno od volje zastupanog lica. Poto zastupano lice nije u stanju da sebi odredi zastupnika, pribjegava se neposrednoj primjeni zakona ili drugog akta o odreivanju zastupnika, koji e sluiti zatiti interesa odreenog lica. Kod ove vrste zastupnitva zakonom je odreen obim zastupnikovih ovlaenja i sam zastupnik.Odreivanje zastupnika se vri u zavisnosti od odnosa prema zastupanom. Takav je sluaj zastupanja maloljetnika od strane njegovih roditelja. Kada je to potrebno roditelji mogu otuiti ili opteretiti djetetovu imovinu, ali uz odobrenje organa starateljstva.Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik duno je da na zahtjev suda dokae da je zakonski zastupnik.

Poslovodstvo bez nalogaPoslovodstvo bez naloga je obligacioni odnos koji nastaje na osnovu injenice da jedno lice (poslovoa) obavlja poslove drugog lica (gospodar posla) za njegov raun i radi zatite njegovih interesa nemajui ni obavezu ni ovlaenje da to ini. Vrenju tueg posla moe se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji teta ili proputanje oigledne koristi.Kao zastupnik pojavljuje se lice koje se na osnovu zakonskog ovlaenja samoinicijativno i dobrovoljno prihvata da vri te poslove.Poslovoa bez naloga duan je obavijestiti o svom postupku to je mogue prije onog iji je posao i nastaviti zapoeti posao ukoliko mu je to razumno mogue, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.Po svrenom poslu, on je duan poloiti raun i ustupiti onome iji je posao sve to je pribavio vrei njegov posao. Pri vrenju tueg posla, duan je postupati sa panjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaina.Sud moe, s obzirom na okolnosti u kojima se neko nezvano prihvatio tueg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepanju. Poslovoa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono to su okolnosti zahtijevale, ima pravo da zahtijeva da ga onaj iji je posao vrio oslobodi svih obaveza koje je zbog toga posla uz