www.nasciturus.com

GRAĐANSKO PRAVO SKRIPTA

1

www.nasciturus.com

Autor: sijft, GP opći dio, 56 str, objava: rujan 2008

Pojam građansko pravo

Građansko pravo u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje odnose pravnih subjekata povodom činidaba, stvari, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.

Naziv građansko pravo

Naziv građansko pravo potječe iz rimskog prava kao prijevod latinskog IUS CIVILE. Ius civile je bio naziv za ukupni pravni poredak koji je važio u rimskoj državi i tim se pravom mogao služiti isključivo rimski građanin. Strancima je to pravo bilo nedostupno, ali su se za potrebe saobraćaja sa strancima stvorila u rimskom pravu nova pravila koja su rimski pravnici nazvali IUS GENTIUM! To je pravo bilo oslobođeno strogog formalizma pa su se njime rimski građani služili i u međusobnim odnosima.Car Karakala je svojom poznatom konstitucijom Antoniana iz 212.g.n.e podijelio rimsko građanstvo svim slobodnim podanicima rimske države pa su onda instituti ius gentium postali sastavnim dijelom ius civile. Nakon toga se ius gentium počeo sadržajno kretati prema prirodnom pravu.Postoji i naziv privatno pravo koje je povezano s podjelom cjelokupnog prava na javno i privatno prema Ulpijanu, pa bi onda bilo javno pravo ono koje se odnosi na položaj države, a privatno ono koje se tiče koristi pojedinaca.Ima još jedan naziv – imovinsko pravo. Građansko pravo pretežno uređuje odnose imovinskog pravnog sustava. No to je preširoko, jer i neke druge grane imaju karakteristike imovinskog (porezno, industrijskog vlasništva), a preuzak je jer ne obuhvaća neimovinske aspekte.

Načela građanskog prava

NAČELA GRAĐANSKOG PRAVA:Načelo stranačke dispozitivnosti Načelo stranačke ravnopravnostiImovinska sankcijaNačelo prometnosti

NAČELO DISPOZITIVNOSTI: Još se naziva načelo slobodne inicijative ili načelo autonomije. Načelo dispozitivnosti u građanskom pravu znači da građanskopravni odnos nastaje, mijenja se I

prestaje ponajprije voljom pravnih subjekata. Ljudi stupaju u određene građanskopravne odnose u prvom redu da bi zadovoljili svoje materijalne

potrebe.

2

Prema načelu ravnopravnosti subjekata u građanskom pravu položaj strana u odnosu je koordiniran i nema podređivanja jedne strane drugoj, tj.nema subordinacije.

Sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne drži zapovijedi ili zabrane izražene u pravnoj normi, a također je to štetna posljedica i za onoga koji ne ispuni obvezu što ju je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni odnos.

Kada se govori o prometnosti prava kao jednom od načela građanskog prava treba imati na umu da se tu radi o prometu subjektivnih građanskih prava.

Načelo stranačke dispozitivnosti u građanskom pravu znači da građanskopravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata.

www.nasciturus.com Pri zasnivanju, promjeni ili prestanku građanskopravnog odnosa mora se uvažavati njihova volja. Načelo izražava činjenicu da osoba slobodno raspolaže svojim osobnim neimovinskim dobrima.

Na području obveznog prava načelo dispozitivnosti izražava se kao SLOBODA ugovaranja koja podrazumijeva:

Slobodu svakog sudionika u prometu da se odluči hoće li ući u neki obvezni odnos ili neSlobodu izbora vrste ugovornog odnosaSlobodu utvrđivanja sadržajaSlobodu izbora oblika ugovornog odnosa

Sloboda utvrđivanja obveznih odnosa NIJE NEOGRANIČENA!!Čl. 2 ZOO kaže :” Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.“Kao primjer ograničenja slobode u zasnivanju obveznih odnosa mogu nam poslužiti oni obvezni odnosi koji nastaju mimo volje pravnog subjekta. Za te se odnose kaže da nastaju po sili zakona, odnosno na temelju nekih činjenica za koje zakon veže postanak građanskopravnog odnosa I bez obzira na volju pravnog subjekta. Takav je slučaj primjer odgovornosti za štetu. pr. razbijanjem tuđeg prozora nastaje odgovornost za štetu bez obzira na to je li počinitelj imao ili nije imao namjeru zasnovati građanskopravni odnos odgovornosti za štetu.

Ograničenja načela dispozitivnosti!NAČELO STRANAČKE RAVNOPRAVNOSTI:Položaj stranaka u odnosu je KOORDINIRAN, a to znači da nema podređivanja jedne strane drugoj ili drugim riječima nema subordinacije. Ovo načelo je usko povezano s načelom dispozitivnosti. Budući da građanskopravni odnos nastaje u pravilu voljom njegovih sudionika, logično je da te volje budu međusobno ravnopravne. To načelo je utvrđeno u čl. 3 ZOO.Čl. 3 ZOO kaže: “Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su!”

IMOVINSKA SANKCIJA:Sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne drži zapovijedi ili zabrane izražene u pravnoj normi. Ona znači štetnu posljedicu koja stiže onoga koji ne ispuni obvezu što ju je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni odnos. U građanskom pravu dolazi do priznanja isključivo imovinske sankcije za neispunjenje dužne obveze.U početku su sankcije najprije bile osobne pa je dužnik koji nije platio dug postajao vjerovnikov rob! Kasnije je morao ići u dužnički zatvor. Dok se danas recimo vjerovnik može namiriti jedino iz dužnikove imovine, a nema nikakve vlasti nad osobom dužnika.

pr. imovinske sankcije: Naručimo taksi da nas u 12 h da nas odveze na kolodvor jer moramo otputovati baš vlakom koji odlazi u 12:30. Vozač taksija ili jako zakasni ili uopće ne dođe I mi ne stignemo na vlak. Prema tome taksist nije ispunio preuzetu obvezu. Mi ga zbog toga ne možemo strpati u zatvor, ali možemo ga tužiti za naknadu štete ako smo pretrpjeli štetu njegovom krivnjom. On će biti osuđen platiti određeni iznos novca, a ako nema novca zaplijenit će mu se njegove stvari I one će se sudski prodati da bi se namirila naša tražbina.Iz ovoga vidimo da je građanskopravna sankcija imovinska, a ne osobna I u ovom primjeru ona nije pogodila taksista nego njegovu imovinu.

PROMETNOST PRAVA:Pri prometnosti prava ima se na umu promet SUBJEKTIVNIH građanskih prava. Subjektivno građansko pravo je ovlaštenje koje za sudionika KONKRETNOG građanskog odnosa nastaje u okviru tog odnosa uređenog građanskim pravom u objektivnom smislu.

3

www.nasciturus.compr. pravni odnos kupoprodaje uređen je pravnim pravilima objektivnog građanskog prava. u konkretnom kupoprodajnom odnosu kupac je ovlašten tražiti od prodavatelja izručenje stvari. To njegovo ovlaštenje naziva se SUBJEKTIVNO pravo. Kupac može dobrovoljnim sporazumom s nekom trećom osobom prenijeti to svoje pravo na neku treću osobu. A je prodao aparat B-u, pa B može svoje pravo da od A zatraži aparat prenijeti na C!

Također ima subjektivnih prava koja su neprometna, npr.pravo osobne služnosti, strogo osobna prava kao što su pravo na život, čast, ugled itd.Prometnost subjektivnih prava posljedica je razmjene robe putem tržišta. Kolanje stvari u prometu se odražava kao prijenos prava. Stoga ako netko preuzme obvezu da na drugog prenese neko pravo, pa to ipak ne učini, može pravnim sredstvima biti na to prisiljen.

SUSTAV GRAĐANSKOG PRAVA

Sustav građanskog prava je sinonim za cjelokupno privatno pravo.Poznata su dva modela u izgradnji sustava građanskog prava:

Institucijski Pandektni

Kod nas je prihvaćen pandektni sustav pa se naše građansko pravo sastoji od:1. Općeg dijela građanskog prava2. Stvarnog prava3. Obveznog prava 4. Nasljednog prava

Opći dio građanskog prava sadrži skup pravila i načela koja su zajednička svim dijelovima građanskog prava.Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među pravnim subjektima s obzirom na stvari.Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojima je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena od druge strane (dužnika) zahtijevati neku činidbu, a ona je dužna tu činidbu ispuniti.Nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe (ostavitelja) uređuje prijelaz njezine imovine na druge osobe (njezine nasljednike).

Odnos građanskog prava prema drugim granama prava

GRAĐANSKO PRAVO – TRGOVAČKO PRAVO:Građansko pravo I trgovačko pravo uređuju istu vrstu odnosa I građansko pravo se prema trgovačkom pravu odnosi kao opće prema posebnom.Dvije su varijante odnosa građanskog prava I trgovačkog prava.

Dualistička koja se sastoji u potpunom odvajanju trgovačkog od građanskog prava kao što je to u Njemačkoj, Francuskoj Itd.

4

Pandektni sustav građanskog prava razvijen je u njemačkoj pravnoj teoriji i primjenjen u njemačkom Građanskom zakoniku iz 1896.g, a sastoji se od 5 dijelova:Opći dioObvezno pravoStvarno pravoObiteljsko pravoNasljedno pravo

Institucijski sustav potječe iz rimskog prava. Gaj u svojim institucijama kaže da se cjelokupno pravo kojim se koristimo odnosi na: 1. Persone (osobe) 2. Res (stvari) 3. Actiones (tužbe)

www.nasciturus.comMonistička prema kojoj se zadržava jedinstvenost građanskog prava za sve vrste subjekata I pravnih poslova s određenim odstupanjima za trgovce I trgovačke poslove kao što je to u Italiji I Švicarskoj.

Zoo prihvaća monističku varijantu!!Prema ZOO na trgovačke se ugovore primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora, osim ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno! pr. kod ugovora o zajmu zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje I kamate, ali ako je to trgovački ugovor onda zajmoprimac duguje kamate iako one nicu ugovorene.Postoji nekoliko osobitosti trgovačkog prava:

Kraći rokoviNeformalnost poslovaNaglašena potreba povjerenjaOpći uvjeti poslovanjaAdhezijski I tipski ugovoriVažnost trgovačkih običajaTendencija ujednačavanja pravila na međunarodnom planu

GRAĐANSKO PRAVO – OBITELJSKO PRAVO: U nekim sustavima u građanskom pravu obuhvaćeno je I obiteljsko pravo, dok je kod nas obiteljsko

pravo izdvojeno kao samostalna grana prava. Sličnost glede odnosa postoji posebno u imovinskim odnosima u braku I obitelji (bračna stečevina,

posebna imovina, uzdržavanje). Metodološka sličnost temelji se na načelu dispozitivnosti I na načelu ravnopravnosti. Razliku čine neprometnost obiteljskih subjektivnih prava I odsutnost imovinske sankcije u obiteljskom

pravu.

GRAĐANSKO PRAVO – RADNO PRAVO:Radno pravo bilo je sastavni dio građanskog prava.U suvremenom radnom pravu prevladavaju norme imperativnog I zaštitnog karaktera, ali ima I onih koje su imovinskopravne naravi, kao npr. propisi kojima se uređuje odgovornost za štetu koju učini radnik organizaciji u kojoj radi ili trećima.Također važno je to da zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter.

GRAĐANSKO PRAVO – UPRAVNO PRAVO:Postoje znatne razlike između građanskog prava I upravnog prava.Načela upravnog prava u suprotnosti su s načelima građanskog prava.Umjesto ravnopravnosti I koordinacije među stranama u upravnom pravu vrijedi načelo subordinacije, zatim umjesto načela prometnosti vrijedi načelo neprometnosti I delegacije nadležnosti, te umjesto imovinske vrijedi pretežno osobna sankcija.Također u upravnom pravu prevladavaju kogentne norme, dok u građanskom pravu dispozitivne.Upravno pravo uređuje I neke imovinske odnose.

GRAĐANSKO PRAVO – MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO: Međunarodno privatno pravo uređuje posebnu vrstu imovinskih odnosa, a to su imovinski odnosi s

tzv.međunarodnim obilježjem. Građansko pravo jedne države uređuje samo unutarnje imovinske odnose, tj.one koji se po svojim

elementima nalaze u granicama njegovog važenja.

5

www.nasciturus.com S međunarodnim su obilježjem oni imovinski odnosi kod kojih pojedini elementi upućuju na mogućnost

primjene nekog stranog prava. pr. ugovor o prodaji sklope domaći I strani državljanin na teritoriju neke treće države. Budući da u tom slučaju dolaze u obzir građanska prava triju država postavlja se pitanje koje od njih će biti primjenjeno, pa stoga taj zadatak rješava međunarodno privatno pravo pomoću tzv. Kolizijskih pravila.

Izvori građanskog prava

Pravni izvori su različiti oblici u kojima se javljaju pravna pravila.IZVORE DJELIMO NA:

Unutarnji ili materijalnopravni izvori ili vrela prava – govori se o njima ako se kod pravnihizvora postavlja težište na onu materijalnu društvenu snagu koja daje sadržaj pravnom pravilu, koja stvara to pravilo i prema tome je ne samo uzrok postanka nego i temelj opstanka same pravne norme.Vanjski ili formalnopravni izvori ili vrela prava – govorimo o njima ako se kod pravnih

izvora postavlja težište na način na koji se određeni sadržaj pravno izražava, dakle ako se težište postavlja na oblik u kojem se pojavljuju pravna pravila.U ZNANOSTIMA O IZVORIMA POZNATA JE PODJELA NA DRŽAVNE I DRUŠTVENE IZVORE PRAVA:

Za državni izvor prava karakteristično je da je formalni tvorac prava ustavom određeno zakonodavno tijelo. Osnovni oblik u kojem se javlja pravno pravilo iz tog izvora je propis. Tu se naglašava da je zakonodavstvo izvor prava i tu obvezujuću snagu norma crpi iz državne vlasti. Stvaratelj norme nije istodobno i njezin adresat, norma je heteronomna!Za društveni izvor prava ili za tzv.autonomno pravo karakteristični su samouređivanje mešusobnih odnosa i akcija članova određenih asocijacija. Članovima društva i članovima užih i širih asocijacija u vlastitom je interesu uređivanje međusobnih odnosa. Sve te različite odnose države često ne može uređivati pa su zbog toga kod autonomnog prava u načelu oni koji stvaraju normu istodobno i njezini adresati , stoga je norma autonomna.

Pravna praksa govori o izvorima u formalnopravnom smislu!!!

Izvori našeg građanskog prava su: USTAVPropisi ZAKONIPravni običaji PROPISI STARE JUGOSLAVIJESudska praksa RETROAKTIVNOST PROPISAPravna znanost

USTAV:Odredbe Ustava za građansko pravo imaju prvorazredno značenje.Ustavom se kao temeljnim I najvišim pravnim aktom jedne države uređuju osnove pravnog, političkog I gospodarskog sustava jedne društvene zajednice.Neke od važnih odredaba Ustava za građansko pravo su da jamči pravo vlasništva I pravo nasljeđivanja, zatim određuje da pravo vlasništva obvezuje njegove nositelje I korisnike na doprinošenje općem dobru.Ustavom se jamče poduzetnička I tržišna sloboda, a zabranjuje zlouporaba monopola.Ustavne odredbe se razrađuju u odgovarajućim zakonima I čine temelj pojedinih građanskopravnih instituta.

ZAKON:Zakon je akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisan način, a sadrži apstraktno opće pravno pravilo.Zakon je najuobičajeniji pravni izvor.

6

www.nasciturus.comSvaki zakon je propis, ali svaki propis ne mora biti zakon.Naše građansko pravo nije u cjelini uređeno novim zakonom, ono još nije kodificirano.Pravila obveznog prava sadržana su u ZOO 2005., pravila stvarnog prava u Zakonu o vlasništvu I drugim stvarnim pravima 1996., a pravila nasljednog prava u Zakonu o nasljeđivanju 2003.

PROPISI STARE JUGOSLAVIJE:Između stare I nove Jugoslavije nije bilo unutarnjeg pravnog kontinuiteta.Zakonom o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije učinjen je prekid pravnog kontinuiteta između stare I nove Jugoslavije.Stara pravna pravila dolazila su u obzir samo u ovim slučajevima:

1. Ako određena materija nije bila određena propisima SFRJ2. Ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ I ustavima socijalističkih republika3. Ako takva pravna pravila nisu bila u suprotnosti s načelima socijalističkog pravnog poretka SFRJ

Zakonom o preuzimanju ZOO I Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1991.g bila je dopuštena primjena odredaba OGZ-a I drugih propisa koji su bili na snazi do 1941., ali glede točno određenih pravnih instituta I pod uvjetom da su u suglasnosti I s Ustavom I s Zakonima RH.

Svako pravno pravilo ima dva osnovna elementa:1. SADRŽAJNI DIO sadržaj niza konkretnih odnosa izražen pomoću pojmova2. NORMATIVNI DIO zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadržaj

U staroj Jugoslaviji postojalo je šest pravnih područja:1. Hrvatska I Slavonija austrijski OGZ 1811.2. Slovenija I Dalmacija novelirani OGZ3. Srbija I Makedonija Srpski građanski zakonik 1844.4. Bosna I Hercegovina tursko (Mendžek) I običajno pravo5. Crna Gora Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru 1888.-1898.6. Vojvodina I Međimurje sustav sudskih presuda

RETROAKTIVNOST PROPISA:U svim modernim pravnim porecima postoji zabrana retroaktivnog djelovanja propisa.Za suce je zabrana retroaktivnosti APSOLUTNA, a za zakonodavca RELATIVNA.U pravnoj znanosti su stvorene dvije teorije koje pokušavaju objasniti zabranu povratnog djelovanja propisa:

1. TEORIJA STEČENIH PRAVA prema kojoj propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeđali stečena prava pravnih subjekata

2. TZV. MODERNA TEORIJA prema kojoj treba razlikovati neposredno djelovanje od retroaktivnog djelovanja pravnih propisa

pr.ako je raniji propis određivao da se poslovna sposobnost stječe s navršenom 18.god života, a kasniji s navršenom 21.god života, tada bi oni koji su u trenutku stupanja na snagu kasnijeg propisa imali 20 godina ostali prema teoriji stečenih prava I dalje poslovno sposobni, a prema modernoj teoriji bi izgubili poslovnu sposobnost, ali bi pravni poslovi koje su sklopili po navršenju 18.god života bili valjani.

PRAVNI OBIČAJI:Pravni običaji su pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrđenog shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter.

U pravnom običaju kao izvoru prava moraju biti utjelovljena dva elementa:Materijalni koji pokazuje da društvena praksa koja se izražava kao vršenje ili navršenje određenih radnji ili

7

www.nasciturus.compostupaka je dovoljno gusta, stalna i jednoličnaPsihološki koji se naziva opinio iuris sine necessitatis, tj. uvjerenje da se radi o općeobvezatnom pravnom pravilu ponašanja

Dvije osnovne karakteristike pravnih običaja:1. Pravni običaji su subordinirani zakonskom pravu jer važe samo onda ako ih zakon prizna2. Karakteristika pravnih običaja je da su supsidijaran pravni izvor, a to znači da dolaze u obzir samo onda

ako određeni odnos nije propisom u cijelosti pravno uređen, a pravilo koje sadrži nije protivno načelima na kojima se temelji čitav pravni poredak određene zajednice.

Sud mora riješiti svaki slučaj koji stranke pred njega iznesu; ako za neki konkretni slučaj ne postoji pravno pravilo u pozitivnim propisima, sud će se obavijestiti ne postoji li u narodu običaj po kojem bi se mogao riješiti konkretni slučaj – ne smije se primijeniti ako je pravilo iz običaja suprotno načelima pravnog poretka.

pr. pravnog običaja:A je bio u inozemstvu I u automobilskoj nesreći bio je vrlo teško ozlijeđen. Baš mu je u to vrijeme umrla majka. Njegov prijatelj B sahranio je majku na svoj trošak. Kad se A vratio, B mu je podnio račun. Među troškovima pogreba bio je I jedan vijenac na kojem je pisaolo;”Svojoj majci sin A”. međutim, A nije htio priznati taj izdatak. Došlo je do spora I sud je presudio da je A dužan naknaditi B-u izdatak za vijenac. Istina, ni u jednom propisu ne stoji da se pokojniku mora kupiti vijenac, ali u našem narodu je to običaj pijeteta koji nije suprotan ni pravu ni moralu. Zato je logično da je sud pozivajući se na običaj donio presudu kojom je uvažio tužbeni zahtjev.

U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se kao dopunski izvor obveznog prava tzv.trgovački običaji. Ako su kodificirani nazivaju se uzancama. Nastaju kao plod ponavljanja I ujednačavanja poslovne prakse sudionika u prometu pa na osnovu tako ustaljenog običaja trgovci očekuju jedan od drugoga da će postupati u skladu s tim.

Imamo dvije vrste uzanaca:A. Opći uzanci – ako se primjenjuju na promet svih vrsta robeB. Posebni uzanci - ako se primjenjuju na promet samo pojedine vrste robe ili usluga

U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji; čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvilikoje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu

Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su primjenu ispunjene pretpostavke iz ZOO, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu. U obveznim odnosima među ostalim sudionicima primjenjuju se običaji kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.Trgovački običaji ne smiju biti protivni Ustavu RH, kogentnim propisima i moralu društva!

SUDSKA PRAKSA:Sudskom praksom kao izvorom prava naziva se donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje općeobvezatna pravna norma.Sudska praksa je NEIZRAVAN izvor prava! Sudska praksa kod nas nema karakter presedana.PRESEDAN kao pravni izvor znači takvu sudsku odluku koja je podignuta na rang općeg pravila I proglašena kao obrazac za rješavanje sličnih slučajeva.

8

www.nasciturus.comKod nas odluka višeg suda djeluje na niži sud samo snagom svoje uvjerljivosti. Razumije se da je sudac koji je uvjeren da je viši sud donio ispravnu presudu neće u konkretnom slučaju dosuditi drukčiju presudu. Sudska odluka djeluje kao izvor prava za same stranke za koje je u konkretnom slučaju donesena.

PRAVNA ZNANOST:Znanstvena djela u kojima se teorijski obrađuju pravni problemi imaju veliko značenje za razvoj pravne znanosti.Izravno utječu na stručno I znanstveno uzdizanje pravničkog kadra, ali nemaju snagu izravnog pravnog izvora.Pravna znanost je NEIZRAVAN izvor prava. Djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.

Građanskopravni odnos

Građanskopravni odnos je onaj društveni odnos koji je uređen pravnim pravilima građanskog prava.

FAKTIČNI MATERIJALNI DRUŠTVENI

Pravne činjenice dijele se na:Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkcijuVrste pravnih činjenica s obzirom na postanak

PRAVNE ČINJENICE su činjenice za koje pravo veže postanak , promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a u vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnih prava.

PRIRODNI DOGAĐAJI postaju pravnim činjenicama kad pravo za njih veže pravne učinke (s obzirom na postanak) pr. rođenje, smrt, protek vremena, pojava otoka u rijeci itd. LJUDSKE RADNJE manifestacije ljudske volje z akoje su vezani pravni učinci DOPUŠTENE(pravne radnje) NEDOPUŠTENE(delikti)

VRSTE PRAVNIH ČINJENICA S OBZIROM NA FUNKCIJU:Činjenično stanje je skup svih činjenica koje su potrebne za nastanak nekog građanskopravnog odnosa.

Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkciju:PretpostavkaPravna osnova presumptio iuris

Predmnijeva ili presumpcija Fikcija presumptio iuris et de iure

Pretpostavka je pravna činjenica koja je doista kao činjenica realno nastala u stvarnosti, a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao građanskopravni odnos.

9

www.nasciturus.comU građanskopravnoj terminologiji pod pretpostavkom razumijevamo činjenicu za koju smo sigurni da se dogodila i čije postojanje možemo uvijek dokazati.Funkcija pretpostavke je da povezuje građanskopravni odnos sa stvarnim društveno – gospodarskim odnosom u nerazlučivo dijelektično jedinstvo. Kad nebi postojale pretpostavke građanskopravni odnos bi lebdio u zraku.

Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava ILI pravno pravilo ili pravna norma koja sadrži ovlaštenje, dužnost, odgovornost ili zabranu određenog ponašanja.

Što se tiče pravne osnove mi imamo tu dva shvaćanja:Sve pretpostavke nemaju podjednako značenje I potpuno istu funkciju kod nastanka građanskopravnog odnosa. Analiza pokazuje da istodobno sa samim građanskopravnim odnosom nastaju u tom odnosu I određena prava za subjekte između kojih je odnos nastao. Ta prava koja dobivaju subjekti unutar građanskopravnog odnosa nazivaju se subjektivna građanska prava. u svakom građanskopravnom odnosu barem je jedan subjekt nositelj subjektivnih građanskih prava. Subjektivna građanska prava proizlaze iz jedne pretpostavke. Da bi se ta pretpostavka za koju je povezano I iz koje nastaje subjektivno građansko pravo razlikovala od ostalih pretpostavki koje su potrebne za postanak odnosa, ona se naziva pravnom osnovom. Nema građanskopravnog odnosa bez pravne osnove jer se za nju veže postanak subjektivnih prava. to je bitna pretpostavka, dok su sve ostale samo potrebne. Dakle, pravna osnova je bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava. To je središnja pravna činjenica oko koje se grupiraju sve ostale potrebne pravne činjenice. Njezino se postojanje mora dokazati. Ona daje I određuje karakter samog građanskopravnog odnosa. Građanskopravni odnos bitno je ovisan o pravnoj osnovi. Pravna osnova uvijek prethodi samom građanskopravnom odnosu.

pr. pravne osnove kod nasljeđivanja bi bila činjenica iz koje određeni nasljednik izvodi svoje pravo da naslijedi konkretnog ostavitelja. Sigurno je da svoje pravo ne izvodi ni iz činjenice da je netko umro ni iz činjenice d aje iza pokojnika ostala imovina. On svoje pravo izvodi iz činjenice da je postojala oporuka u njegovu korist, ako nema oporuke tada on svoje pravo izvodi iz činjenice da je ostaviteljev bračni drug, srodnik…I. Prema drugom gledištu pravna osnova je pravno pravilo ili pravna norma koja sadrži ovlaštenje, dužnost, odgovornost ili zabranu određenog ponašanja. pr. pravna osnova oporučnog nasljeđivanja bila bi zakonska odredba na temelju koje se priznaje I dopušta oporučno nasljeđivanje, zatim pravna osnova obveze odgovornosti za štetu bila bi odredba zakona kojom se nalaže dužnost naknade štete onome tko je drugom nanese.Prema tom gledištu ukupnost pretpostavaka potrebnih za nastanak građanskopravnog odnosa te subjektivnih prava I obveza ne iscrpljuje se činjeničnim stanjem. Osim činjenica obuhvaćenih činjeničnim stanjem potrebna je kao pravna pretpostavka I pravna norma kojom se određuje određeni građanskopravni odnos. U odnosu prema ostalim pretpostavkama pravna norma je vremenski I logički prius. Prije I bez pravne norme nemogu biti poznate činjenice koje se traže kao pretpostavke za nastanak nekog građanskopravnog odnosa, niti mogu imati pravno relevantno značenje. Da bi nastao konkretni građanskopravni odnos sa pravima I obvezama za određene subjekte nije dovoljna pravna osnova nego je potrebno da se ostvare I sve činjenice koje se pravnom normom traže kao pretpostavke. Osim pravne osnove potrebna je I činjenična osnova koja se nalazi u uzročnom kompleksu s pravnom osnovom. Utvrđivanje postojanja konkretnog subjektivnog građanskog prava I pravne obveze podrazumijeva I obvezno dokazivanje njihove pravne I činjenične osnove. Ono po čemu se razlikuje ovo shvaćanje od prethodnog shvaćanja je to da pravna osnova nije dio činjeničnog stanja niti vrsta pravne činjenice. Ona se nemože poistovjetiti ni s pravnim izvorom, ustavom ili nekim drugim izvorom jer je ona uvijek određena konkretna pojedinačna pravna norma.

10

www.nasciturus.comPredmnjeva ili presumpcija je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže protivno. Nikad se ne dokazuje ono što se predmnijeva, već ono što je predmnjevi protivno. U propisima se označava riječima „SMATRA SE“.Budući da sam pravni odnos određuje da se neka činjenica smatra tako dugo dokazanom dok se ne dokaže protivno, takva se pravna činjenica zove pravna predmnjeva - PRESUMPTIO IURIS. Prema tome ne može se svaka od potrebnih pravnih činjenica tretirati kao presumpcija nego samo ona za koju propis to odredi. Time se sprječava samovoljno stvaranje presumpcija. Izraz pravna presumpcija postavljao se u pandektnom pravu kao suprotnost faktičnoj presumpciji gdje je sudac slobodnim logičkim zaključivanjem iz jedne općepoznate ili dokazane činjenice izvodio zaključak da je istinita i neka druga činjenica. pr.među pravnim činjenicama koje dovod edo oporučnog nasljednog prava potrebna je I smrt ostavitelja. Događa se da često čovjek napravi oporuku pa mu se izgubi svaki trag. On je možda živ, a možda već I mrtav. Njegov sin želi upravljati imovinom budući da je nasljednik po oporuci pa tu pravo uskače sa presumcijom prema kojoj se otac smatra mrtvim I sin dobiva očevu imovinu.Kad bi se dokazalo protivno onda bi otac ponovno dobio nazad imovinu svoju jer se nemože otvoriti nasljeđivanje ako je ostavitelj doista živ.

Osim pravne predmnjeve koja se uvijek može oboriti protudokazom, u pravu je poznata i tzv.neoboriva predmnjeva. Nazivamo je pravna predmnjeva i o pravu (presumptio iuris et de iure)Neoboriva predmnjeva znači da se po propisu smatra neka činjenica dokazanom, a protudokaz NIJE UOPĆE DOPUŠTEN!Kod presumptio iuris et de iure ne radi se samo o tome da se neka činjenica uzima kao dokazana, nego se uzima i dokazano i samo pravo koje se iz te činjenice izvodi. Zbog toga u takvim točno određenim slučajevima pravo ne dopušta izvođenje protudokaza. pr. poznavanje stanja u zemljišnim knjigama

FIKCIJA je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da se nikad neće ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki građanskopravni odnos. Označava se u propisu riječima „UZIMA SE“.

I za fikciju vrijedi načelo da se ne može fingirati svaka pravna činjenica nego samo ona za koju propis to dopusti. pr.dijete začeto a još nerođeno nebi moglo biti nasljednik svog oca koji je umro prije nego što mu se dijete rodilo. Tu pravo uskače pomoću fikcije koja kaže;”onaj koji će se roditi drži se da je već rođen – nasciturus pro iam nato habetur”. Prema ZOO uzima se da je začeto dijete rođeno kad god se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi živo!!!

11

www.nasciturus.com

Subjekti građanskopravnog odnosa

Pravni subjekt je nositelj prava i obveza.

Pravni subjekt može biti:Fizička ili naravna osobaPravna osoba

Da bi se pravni subjekt mogao uključiti u građanskopravne odnose mora imati dva osnovna svojstva:1. Pravnu sposobnost2. Poslovnu sposobnost

+ deliktna sposobnost

PRAVNA SPOSOBNOST je svojstvo biti noositeljem prava i obveza. Svaka fizička i pravna osoba sposobna je biti nositeljem prava i obveza. Pravna sposobnost je osnovno svojstvo pravnog subjekta i pravni subjekt ne može postojati bez pravne sposobnosti.

POSLOVNA SPOSOBNOST je

sposobnost da se svojim vlastitim očitovanjem volje stječu prava i obveze.Poslovno sposobna osoba može svojim vlastitim očitovanjem volje stvarati pravneučinke. Svaki pravni subjekt mora imatipravnu sposobnost, ali nemora imati i poslovnu sposobnost.

DELIKTNA SPOSOBNOST je Svojstvo pravnog subjekta da bude

odgovoran za svoja protupravna djelanja.za deliktnu sposobnost se traži određen stupanj svijesti. Ponekad i poslobno nesposobne osobe mogu biti deliktnosposobne, npr. alkoholičar može biti svijestan kad je trijezan da ne smije razbijati

12

Fizička ili naravna osoba je živ čovjek kao subjekt prava.

POSTANAK FIZIČKE OSOBE:FIZIČKA OSOBA POSTAJE ROĐENJEM. To znači da dijete čim se rodi dobiva pravnu sposobnost i čak je dovoljno da pokazuje znakove života i ne mora biti sposobno za život. Porod mora biti završen. Po našem pravu predmnjeva se da je dijete rođeno živo.Pravilo je da dijete koje je rođeno živo postaje pravnim subjektom. Ponekad se ukazuje potreba da se i začetom, ali još nerođenom djetetu sačuvaju neka prava te se tada u pravu služimo fikcijom: „ nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur “ Uzima se da je začeto dijete rođeno kadgod se radi o njegovim probicima pod uvjetom da se rodi živo!!!Time fingiramo postojanje pravnog subjekta makar je očigledno da subjekt još ne postoji i pritom moramo paziti na:

1. Da fikcija mora ići u korist nasciturusa2. Da se dijete doista mora roditi živo.

PRESTANAK FIZIČKE OSOBE:Fizička osoba prestaje smrću i gubi pravnu sposobnost. Za svrhe presađivanja dijelova tijela doneseni su propisi prema kojima se smatra da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presađivanja ako je u osnovi medicinskih kriterija i na propisan način sa sigurnošću utvrđen prestanak rada mozga i srca.

PROGLAŠENJE UMRLIM:U slučaju kad se ne zna da li je neka osoba živa ili mrtva tad se pravo služi presumcijom smrti. Presumciju smrti pozna naše pravo u vidu ustanove proglašenja nestale osobe umrlom. Od proglašenja nestale osobe umrlom valja razlikovati postupak za dokazivanje smrti. U tom se slučaju sigurno zna da je neka osoba mrtva samo se ne zna točno kad je umrla. Ustanovljenje dana smrti važno je za nasljedno pravo i da bi se u matičnim knjigama mogla ubilježiti smrt. Ponekad će biti teško utvrditi točno vrijeme smrti, kad je recimo više osoba umrlo u istoj prometnoj nesreći pa treba utvrditi jesu li sve umrle u istom trenutku ili u različitim trenutcima. Prema ZOO ako je umrlo više osoba smatra se da su umrle istodobno ne utvrdi li se da je jedna umrla prije druge.

POSLOVNA SPOSOBNOST FIZIČKE OSOBE:Poslovna sposobnost ima osnovnu funkciju u zaštiti pravnih subjekata. Pravo mora voditi računa o razlici među ljudima koja postoji s obzirom na dob itd. Institutom stupnjevanja poslovne sposobnosti pravo zaštićuje svoje subjekte.

Pravna sposobnost fizičke osobe:NE MOŽE se oduzetiNEMA stupnjevanja (opća pravna sposobnost)

Unutar poslovne sposobnosti fizičke osobe postoje tri stupnja:Puna poslovna sposobnostOgraničena poslovna sposobnostPoslovna nesposobnost

Puna ili potpuna poslovna sposobnost stječe se po našem pravu s navršenih 18. godina. Osobe koje su navršile 18. God postaju punoljetne osobe što znači da same mogu sklapati pravne poslove. I maloljetna osoba s navršenih 16 godina može steći potpunu poslovnu sposobnost kad postane roditelj i kad je mentalno zrela o čemu odlučuje sud u izvanparničnom postupku.

Ograničena ili djelomična poslovna sposobnost Osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću u pravilu mogu same sklapati pravne poslove ali samo kad ih odobri zakonski zastupnik. Takav pravni posao naziva se ŠEPAVI PRAVNI POSAO. Prema Obiteljskom zakonu maloljetnik koji se zaposli, a to

13

Organska teorijaTeorija pravne realnostiTeorija ustanove

može s navršenih 15 god i uz suglasnost roditelja, ima djelomičnu poslovnu sposobnost. Dužnost mu je jedino pridonositi za svoje uzdržavanje.

Potpuna poslovna nesposobnost Osobe koje su potpuno poslovno nesposobne ne mogu uopće same sklapati pravne poslove i za njih pravne poslove sklapaju njihovi zakonski zastupnici. Prema Obiteljskom zakonu potpuno su poslovno nesposobni maloljetnici do 18.god. (osim onih koji sklope brak ili postanu roditelji) i punoljetne osobe koje su odlukom suda potpuno lišeni poslovne sposobnosti.

DELIKTNA SPOSOBNOST FIZIČKIH OSOBA:Deliktna sposobnost fizičke osobe može biti:

PotpunaOboriva nesposobnostNesposobnost

Deliktna sposobnost nastupa s 14 godina života i maloljetnik koji je navršio 14 godina potpuno je deliktno sposoban ako je društveno zdrav. Duševno zdravlje se predmnjeva. Maloljetnik od navršene 7 god do navršene 14 god nije deliktno sposoban ali će iznimno biti ako se dokaže da je pri počinjenju građanskog delikta bio sposoban za rasuđivanje. To je moguće zato što je njegova deliktna nesposobnost samo oboriva predmneva pa je dopušteno dokazivati protivno.

Pravna osoba je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost.

SKICA OSNOVNIH PRAVNIH TEORIJA O PRAVNOJ OSOBI:1. Teorija fikcije2. Potvrdne teorije3. Odrične teorije4. Teorija realne egzistencije

Naglašava dva osnovna načela: 1.da treba priznati postojanje pravne osobe 2.da treba priznati sva prava pravnoj osobiPrema teoriji fikcije određene društvene tvorevine nisu personae jer nisu bića obdarena vlastitom voljom. Onako kako ju je postavio Savigny, ona znači ne samo uspostavljanje rimskog koncepta jedinstvenog subjekta bez obzira na supstrat nego i pobjedu nad učenjem prirodnopravne škole o pravnoj osobi koja ju je svela na skup pojedinaca. Ta teorija nije uspjela odrediti pretpostavke potrebne da bi neka tvorevina uopće mogla biti proglašena pravnim subjektom. Danas se teorija fikcije naziva klasičnom teorijom.

P o t v r d n e t e o r i j e:Organska teorija – korijeni joj poniru u staro germansko pravo, zato se i zove organskom ali i germanskom teorijom. Osnovna joj je zasluga što je upozorila na realnu egzistenciju pravnih osoba i što je skrenula pozornost na važnost i značenje organa. Nedostatak joj je što je poistovjetila organizam i organizaciju.Teorija pravne realnosti – razradila ju je franc.civilistička doktrina – naglašava 2 osn.načela:

a) da treba priznati postojanje pravne osobe, čak i u slučaju zakonske šutnjeb) da treba priznati prava pravnoj osobi, čak i preko zak.teksta, ako su takva prava potrebna za realizaciju

kolektivnog interesa. U fond učenja o pravnoj osobi ova teorija je unijela ove elemente: organizaciju, realno djelovanje organa, interes i cilj.

14

Teorija namjenske imovineTeorija destinataraTeorija kolektivnog vlasništvaDruge odrične teorija

Teorija ustanove – naglašava realnost organizacije ali time što cilj kao jedan od esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne osobnosti – što je neprihvatljivo.

O d r i č n e t e o r i j e:Teorija namjenske imovine – predstavnik Brinz, koji je bio uvjeren da mogu postojati subj.prava bez subjekata.Teorija destinatara – Jheringova teorija – nedostajalo mu je precizno razlikovanje između vlasništva u gospodarskom i pravnom smislu.Teorija kolektivnog vlasništva.Teorija realne egzistencije – u znanosti sporno pitanje u kojem trenutku društv.tvorevina stječe pravni subjektivitet. Smatra se da su potrebne najmanje 3 pretpostavke da bi se neka društv.tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim odnosima:1. je da društvena tvorevina mora imati čvrstu i trajnu organizaciju2. je zasebna imovina, odvojena od imovine svojih članova3. je stjecanje pravnog subjektiviteta; prema sustavu slobodnog udruživanja, pravna osoba nastaje organiziranjem, što se vidi iz statuta, nadležnom tijelu se podnosi prijava koja nema konstitutivni karakter; prema sustavu normativnog akta društv.tvorevina dobiva pravnu sposobnosti ili neposredno propisom ili se spec.propisima određuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka org.postala pravna osoba; prema sustavu koncesije, org.dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela – odobrenjem.

Pravne osobe imaju i poslovnu i deliktnu sposobnost.Ova teorija zaslužna za sljedeće elemente: pojam, svojstvo, pretpostavke i početak pravne osobnosti.U RH prevladava normativni sustav.

POSTANAK PRAVNE OSOBE:Da bi neka društvena tvorevina postala pravna osoba potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke:

1. Društvena tvorevina mora imati čvrstu i stalnu organizaciju, tj. mora predstavljati organizacijsko jedinstvo2. Mora imati svoju zasebnu imovinu, različitu i odvojenu od imovine njezinih članova3. Mora joj biti priznata pravna sposobnost

Danas postoje 3 sustava glede pretpostavki potrebnih da neka tvorevina dobije pravnu sposobnost:1. Po sustavu SLOBODNOG UDRUŽIVANJA pravna osoba nastaje organiziranjem. Nadležnom se

državnom tijelu mora podnijeti prijava, ali ona nema konstitutivni karakter. Ako cilj pravne osobe nije u skladu s postojećim poretkom mora se donijeti rješenje kojim se zabranjuje rad toj pravnoj osobi.

2. Po sustavu NORMATIVNOG AKTA društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost na dva načina:a) U prvom je redu moguće da se izravno propisom, singularnom zakonskom odredbom osnuje

neka točno određena pravna osobab) U drugoj se varijanti u posebnim propisima određuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi

neka tvorevina postala pravna osoba. Pravna se osobnost stječe tek registracijom, a nadležno tijelo ispituje samo jesu li ispunjene po zakonu određene pretpostavke i ako jesu onda mora izvršiti registraciju

3. Po sustavu KONCESIJE društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela – ODOBRENJEM koje se daje po diskrecijskoj ocjeni.

Naše zakonodavstvo i praksa se priklanjaju normativnom sustavu u njegovim različitim varijantama. Kao iznimka pojavljuje se i mogućnost sustava koncesije, pr. za udruženje stranaca i zadužbine.Jedinice lokalne samouprave stječu pravnu osobnost izravno propisom. Jedino je država već samim svojim postojanjem pravna osoba. Sustav normativnog akta kod nas se primjenjuje za stjecanje pravne sposobnosti

15

gospodarskih subjekata (trgovačkih društava, političkih stranaka i raznih udruga građana). Za sve spomenute vrste pravnih osoba postoje posebni propisi (pr. Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o udrugama itd.) kojima se propisuju da ti subjekti stječu pravnu i poslovnu sposobost upisom u sudski registar, odn nadležni registar koji se vodi kod nadležnog tijela državne uprave.

PRAVNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE:Pravna sposobnost pravne osobe:

MOŽE se oduzetiograničena je (posebna pravna sposobnost), fizička osoba djeluje u krugu onoga što joj nije zabranjeno a pravna u krugu onoga što joj je određena

POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE:Poslovna sposobnost pravne osobe:

NEMA stupnjevanjačim nastane, ima poslovnu sposobnost, za razliku od fizičke osobevolju izražava putem tijela/organa (DINAMIČKA VOLJU) ili statuta/pravila (STATIČKA VOLJA)

Tijelo ili organ pravne osobe je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju volju.DELIKTNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOSBE:Priznanje poslovne sposobnosti pravne osobe bilo je polazana točka I za priznanje deliktne sposobnosti pravne osobe.Pravna osoba može:

povrijediti ugovornu I zakonsku obvezupočiniti tzv. Građanski delikt

Sposobnost pravne osobe – i pravna osoba ima one 3 sposobnosti: pravnu, poslovnu i deliktnu. Fizička osoba može poduzimati sve što nije zabranjeno, no pravna osoba može raditi samo što je potrebno za ostvarenje njene djelatnosti, cilja, zato kažemo da fizička osoba ima opću pravnu sposobnost, a pravna osoba specijalnu ili posebnu pravnu sposobnost. Znači, razlika je u obujmu, no danas se zagovara opća sposobnost za pravne osobe.Pravna osoba čim nastane ima punu poslovnu sposobnost, za razliku od fizičkih (on se može stupnjevati). Pravna osoba izražava svoju volju putem svojih tijela ili organa,to je tzv. dinamička volja, no ona izražava svoju volju i statutom i pravilima – tzv. statička volja. Statutom se utvrđuje svrha i cilj pravne osobe, tijela i njihove ovlasti, imovina.Imaju i deliktnu sposobnost koja se sastoji u tome da pravna osoba odgovara za štetu koju učini drugome. Pitanje je samo kad se odgovara po kriteriju krivnje kako će se odrediti krivnja pravne osobe. Ona se utvrđuje prema odgovornom tijelu te pravne osobe.

16

VRSTE PRAVNIH OSOBA:Vrste pravnih osoba:

Pravne osobe javnog prava po cilju i Pravne osobe privatnog prava zadaćiKorporacije po supstratuZaklade pravne osobnosti

U pravne osobe javnog prava ubrajaju se:DržavaJedinice lokalne samouprave I upraveRazličite ustanove koje dobivaju sredstva iz državnog proračunaJavna poduzeća sl.

KORPORACIJA je organizirana zajednica osoba koja je samostalan pravni subjekt različit od pojedinih članova korporacije.

Korporacija ima svoju imovinu, ali u supstratu pravne osobnosti nije težište na imovinskoj masi nego na skupu osoba.Korporacija nužno mora imati svoje članstvo.

Odnos članova prema korporaciji i obrnuto uređen je statutom i ugovorom. Imovina korporacije različita je od imovine članova, a služi članovima korporacije i svrsi korporacije. Za korporaciju je karakteristično da se njezin identitet ne mjenja promjenom članova U tipične korporacije ubrajaju se npr. dionička društva.

ZAKLADA ja za određenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost. Dominantan element njezine pravne sposobnosti je upravo IMOVINSKA MASA. Zakon o zakladama i fundacijama!Osniva se:

Aktom državne vlastiPravnim poslom fizičke ili pravne osobe

Može biti:Samostalna zakladaNesamostalna zaklada

FUNDACIJA se razlikuje od zaklade po tome što se osniva na razdoblje ne dulje od 5 godina. Zaklada može biti osnovana i u različite, općekorisne i dobrotvorne svrhe. Svrha se određuje aktom zakladnika. Prihodi koje ostvaruje zaklada mogu biti namijenjeni određenom krugu fizičkih osoba. pr. iz prihoda raznih stipendijalnih zaklada daju se stipendije studentima.

Vrste pravnih osoba prema našem pravu:Društvena pravna osoba Građanske pravna osoba

Na osnovu ovoga možemo definirati društvenu pravnu osobu kao onu društvenu tvorevinu koja svoje ciljeve može ostvariti samo angažiranjem sredstava u društvenom vlasništvu.

17

Sve ostale pravne osobe spadale bi u pravne osobe privatnog prava kao npr. trgovačka društva, udruge građana i slično.

Od samostalne zaklade treba razlikovati nalog oporučitelja kojim ostavlja dio ili cijelu ostavinu već postojećoj pravnoj osobi da je koristi za ostvarenje neke dopuštene svrhe, npr. zbrinjavanje i školovanje siročadi. Takva oporučna odredba po svojoj je pravnoj naravi nalog ili modus, a imovinska masa koja je ušla u imovinsku masu već postojeće pravne osobe naziva se NESAMOSTALNA ZAKLADA, i ona nije pravna osoba.

Društvena pravna osoba definirana ja kao pravni subjekt kojemu se ekonomska baza nalazi isključivo u društvenom vlasništvu.Prije su najvažnije društvene pravne osobe bile:DržavaPolitičko-teritorijalne jediniceRadne organizacije unutar kojih dominiraju ustanove i poduzećaDruštveno-političke zajednice

Građanske pravne osobe su bile one društvene tvorevine čija se gospodarska osnova nalazi u građanskom vlasništvu.

Poduzeće je pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka, odn. dobiti.ZOP razlikuje četiri tipa poduzeća:

1. Društveno poduzeće koje posluje sredstvima u društvenom vlasništvu2. Zadružno poduzeće koje posluje sredstvima u zadružnom vlasništvu3. Mješovito poduzeće koje posluje sredstvima u društvenom, zadružnom i vlasništvu domaćih fizičkih i

građanskih pravnih osoba te vlasništvu stranih osoba

4. Privatno poduzeće koje posluje sredstvima u privatnom vlasništvu, tj.vlasništvu domaćih fizičkih i građanskih pravnih osoba i stranih osoba

Prema ZOP kao temeljni oblici pravnih osoba u gospodarstvu normirani su:Javno trgovačko društvoKomanditno društvoDioničko društvoDruštvo s ograničenom odgovornošćuGospodarsko interesno udruženje

Udruge su oblici dobrovoljnog udruživanja fizičkih i pravnih osoba radi zaštite i promicanja zajedničkih ekoloških, gospodarskih, humanitarnih, informacijskih, kulturnih, etičkih i nacionalnih, prosvjednih, socijalnih, strukovnih, športskih, tehničkih, zdravstvenih, znanstvenih i drugih interesa, ciljeva i uvjerenja, ALI BEZ NAMJERE STJECANJA DOBITI.

PRAVNA OSOBA PRESTAJE:propisom, aktom državne vlasti (zabranom)ispunjenjem ciljapadom broja članova ispod određenog brojanestankom imovinestečajem (insolventnost i prezaduženost)

Likvidacija je postupak u kojem se rješavaju imovinsko pravni odnosi pravne osobe koja treba da prestane postojati kao samostalni pravni subjekt.

Građansko pravo u subjektivnom smislu

Pokušaji definiranja subjektivnog prava:1. TEORIJA VOLJE subjektivno pravo je pravnim poretkom zajamčena moć volje, pravnim poretkom

priznata vlast ili gospodstvo (Windscheid)2. TEORIJA INTERESA u subjektivnom pravu treba vidjeti pravno zaštićen interes koji je uvijek

neka korist ili neko dobro (Ihering)3. VOLJNO-INTERESNA TEORIJA subjektivno pravo se definira kao pravnim poretkom pojedincu

podijeljena moć volje u svrhu zadovoljavanja njegovih interesa.

Subjektivno građansko pravo je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava.

Pod građanskim pravom u objektivnom smislu razumijevamo skup pravnih pravila kojima se uređuju društveni odnosi.

18

To znači da građansko pravo u prvom redu odabire koje će od društvenih odnosa pretvoriti u građanskopravne odnose. Zatim određuje činjenice koje su kao pretpostavke potrebne za nastanak određenog građanskopravnog odnosa. Iza toga utvrđuje koja ovlaštenja imaju subjekti u određenom odnosu, te koje obveze ili dužnosti preuzimaju na sebe u takvom odnosu. Norma objektivnog prava zahvaća sve sastavne elemente određenog pravnog odnosa.Nasuprot tome objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema nekog pravnog subjekta koji bi bio njegov nositelj.

Izlazi li subjektivno pravo iz objektivnog prava?Subjektivno pravo ne ukazuje se kao sastavni elementu objektivnog prava, nego kao sastavni element građanskopravnog odnosa. Prema tom gledištu svaki se sastavni element građanskopravnog odnosa svodi na neku realnost u životu. Tako se sam građanskopravni odnos svodi na društveni odnos, pravne činjenice na stvarne činjenice u životu, pravni subjekt na čovjeka ili njegovu organizaciju itd. Prema tome se i subjektivno pravo kao sastavni element nekog pravnog odnosa mora vezati za neku realnost. Ta realnost je PRAVNA OSNOVA. Norma objektivnog prava ne stvara ovlaštenja, nego ta ovlaštenja na određeni način izviru iz pravne osnove, a norma ih samo priznaje ili ne priznaje. pr.Zakon o nasljeđivanju određuje da se naslijediti može po oporuci. Postavlja se pitanje izvodi li Jurica u nekom konkretnom slučaju da nasljedi Josipa iz apstraktne norme ZN ili iz činjenice da je Josip načinio oporuku u korist Jurice. Prema izloženom shvaćanju ovlaštenje izlazi iz oporuke, a oporuku je kao pravnu osnovu priznala norma objektivnog prava zajedno s ovlaštenjem koje iz te osnove izlazi.

Funkcije subjektivnih građanskih prava:njima izražavamo međusobni odnos pravnih subjekata u određenom građanskopravnom odnosunjima izražavamo i faktični odnos koji postoji između subjekta i objekta u pravnom odnosubez njih nema pojma imovine

SADRŽAJ SUBJEKTIVNOG GRAĐANSKOG PRAVA

Sadržaj subjektivnog prava:pripadanjeovlaštenjeinteres

pripadanje i ovlaštenjeSubjektivnim pravom pravno se izražava određeni društveni odnos između subjekata prava, ali istodobno i faktični odnos između subjekata i objekata građanskopravnog odnosa.Gledajući sa stajališta objekta ta se veza izražava pripadanjem objekta subjektu. Za objekt pravnog odnosa se mora znati čiji je. Ako želimo promatrati odnos između objekta i subjekta sa stajališta subjekta tada tu vezu izražavamo putem ovlaštenja. Uzmemo li npr. da se u konkretnom slučaju radi o odnosu čovjeka prema stvari moramo paziti na to da je svaka stvar cjelina mnogih svojstava i čovjek prisvaja ta pojedina svojstva radi zadovoljavanja određenih potreba. Ekonomsko prisvajane pojedinih svojstava stvari ako se obavlja unutar građanskopravnog odnosa se izražava kao ovlaštenje. U subjektivnom pravu postoji jedno ili više ovlaštenja. Ukupnost određenih ovlaštenja čini određeno subjektivno pravo. To znači da subjektivnom pravu jednog subjekta odgovara obveza drugog subjekta, a ne da bi možda pojedinom ovlaštenju koje ulazi u sadržaj subjektivnog prava odgovarala obveza drugog subjekta u određenom građanskopravnom odnosu.

19

Tako je npr. pravo vlasništva u subjektivnom smislu maksimalni skup ovlaštenja koja pripadaju jednom subjektu u pogledu neke stvari. Vlasnik može raditi sa svojom stvari što ga je volja, osim onoga što mu je propisima zabranjeno. To znači da vlasnik može prisvajati sva moguća svojstva svoje stvari.Tipična vlasnička ovlaštenja su:

posjedovanje Sva ta ovlaštenja ostvaruju samouporaba jedno subjektivno pravo, a to je korištenje PRAVO VLASNIŠTVA!!!raspolaganje sa stvari

pr. ako si netko svojata služnost puta preko tuđeg zemljišta, vlasnik neće tužiti zbog smetanja uporabe negoće podići tužbu zbog smetanja prava vlasništva.

Postoje I takvi pravni odnosi u kojima subjekt ima samo jedno ovlaštenje koje sačinjava subjektivno građansko pravo. pr.posudimo li od nekog sat, možemo ga upotrebljavati, ali ga ne smijemo prodati, uništiti itd, jer smo ovlašteni na prisvajanje samo jednog svojstva stvari.Ovlaštenje koje pripada subjektu pokazuje da on nešto može ili smije činiti, no on može nešto učiniti ne zato što ima volju nego što mu to objektivno pravo dopušta I jamči. To istodobno znači da pravni subjekt ne mora izvršavati sam ta ovlaštenja. Za njega to može učiniti netko drugi. Dijete koje ima pravno relevantnu volju može imati subjektivna prava.

InteresSmisao ovlaštenja treba potražiti u njegovu cilju. Kad s gledišta cilja promatramo ovlaštenje tada u njima otkrivamo interese, i to u prvom redu materijalne interese subjekata. pr.ako od svog prijatelja posudim automobil, tada na temelju ugovora o posudbi dobivam ovlaštenje da se u automobilu vozim.Smisao ovlaštenja najbolje se pokazuje kada ga ostvarujem. A ostvarujem ga ne zato što mi iz konkretnog odnosa pripada nego zato da time zadovoljim jedan svoj gospodarski interes.

zahtjev

Zahtjev je objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugoga zahtjeva čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje subjektivnog prava.Subjektivnom pravu jednog subjekta nužno unutar pravnog odnosa odgovara obveza drugog subjekta. Postavlja se pitanje treba li subjektivno pravo razmotriti i s gledišta onog subjekta koji je nositelj obveze. pr.subjektivnom pravu osobe A odgovara obveza osobe B. Ako sad subjektivno pravo osobe A promatramo s gledišta nositelja obveze B-a, otkrit ćemo da subjektivno pravo A prati zahtjev za ostvarenje.

NPR. Pravo vlasništva u subjektivnom smislu prati zahtjev uperen protiv svih da vlasnika nitko samovlasno I protupravno ne smeta u obavljanju njegovih vlasničkih ovlaštenja.Pravo vlasništav u subjektivnom smislu bilo bi potpuno bespredmetno kad bi svatko mogao vlasnika samovlasno smetati i kad bi mu svatko po volji mogao osporiti obavljanje vlasničkih ovlaštenja i time onemogućiti ostvarenje opravdanih interesa.

Zašto mogu u predavaonici pred svim slušateljima mirno pisati svojom olovkom?Zato što svi slušatelji znaju da ja na toj olovci imam pravo vlasništva koje prati pravnom osnovom zajamčeni zahtjev uperen prema svima da me ne smetaju u uporabi moje olovke. Imam mogućnost da od svih slušatelja tražim da svaki od njih mora propustiti ono ponašanje ili djelovanje koje bi onemogućilo moju mirnu uporabu olovke.

20

Zahtjev koji prati subjektivno pravo određuje ponašanje obveznika. Ako ponašanje obveznika ne odgovara zahtjevu ovlaštenika, zahtjev daje mogućnost da se subjektivno pravo prisilno ostvari, pa u tom slučaju zahtjev dobiva oblik tužbe ili prigovora. pr.zajmodavac ima subjektivno pravo prema zajmoprimcu da mu vrati pozajmljenu svotu. Međutim, samo to subjektivno pravo bilo bi bespredmetno kada ga nebi pratio zahtjev za ostvarenje. To znači da u slučaju kad zajmoprimac ne vrati dug može zajmodavac svoj zahtjev ostvariti u obliku tužbe kojom traži povrat pozajmljene svote. U tom slučaju zahtjev dobiva oblik tužbe.

Ako određeno vrijeme posjedujemo neku pokretnu stvar pa nas netko tuži vlasničkom tužbom tvrdeći da je stvar koju posjedujemo njegova, možemo ako je posjed bio kvalificiran (zakonit) I ako je proteklo zakonom propisano vrijeme na tužbeni zahtjev uputiti prigovor dovršene dosjelosti. Mi smo na temelju kvalificiranog posjeda kroz 3 godine postali vlasnici stvari I u tom slučaju svoj zahtjev koji prati naše subjektivno pravo vlasništva ostvarujemo putem prigovora.

Zahtjev nije identičan sa subjektivnim pravom nego on prati subjektivno pravo!Zahtjev nije identičan niti s tužbom, jer se može postaviti I u obliku prigovora.Zahtjev može zastarjeti, a da subjektivno pravo ostaje i dalje. pr. zastarjeli dug može se dobrovoljno platiti, ali se dužnik ne može tužbom prisiliti da takav dug plati.

Vrste prava u subjektivnom smisluVrste prava u subjektivnom smislu:

Apsolutna i relativnaPrenosiva i neprenosivaGlavna i sporedna pravaPreobražajna prava

Objekti građanskopravnog odnosa

Objekti građanskopravnog odnosa su stvari, činidbe, imovina i osobna neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.

21

Apsolutna su ona subjektivna građanska prava koja djeluju protiv svakoga ili erga omnes. pr. pravo vlasništva, prava osobnosti, ostala stvarna prava itd. Njih može svatko povrijediti, ali nositelj apsolutnog prava može svoje pravo protiv svakoga ostvarivati. Kod ovih se prava ne može unaprijed točno odrediti tko ga sve u budućnosti može povrijediti.Relativna su ona subjektivna građanska prava koja djeluju između točno određenih strana ili inter partes. pr. obvezna prava (zajam) Unaprijed se zna koja strana može povrijediti takvo pravo.

Prenosiva su ona subjektivna građanska prava koja se mogu neograničeno prenositi s jednog na druge subjekte. Najveći broj subjektivnih građanskih prava je prenosiv. To je posljedica načela prometnosti kao jednog od temeljnih načela građanskog prava.Neprenosiva su ona subjektivna građanska prava koja se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jednog subjekta na drugi. pr. osobne služnosti. Nazivamo ih strogo osobnim građanskim pravima.

Kad nastanak, prijenos ili prestanak nekog subjektivnog građanskog prava ovisi o postojanju nekog drugog subjektivnog građanskog prava, tada to nazivamo sporednim ili akcesornim pravom. pr.pravo na kamate, založno pravo, pravo na ugovornu kaznu itd. Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

Pod preobražajnim pravom razumijeva se ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonča građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka.Prema učincima koje izazivaju preobražajna prava se mogu podijeliti na:Preobražajna prava nastanka građanskopravnog odnosa, pr.prihvat ponude, okupacijaPreobražajna prava promjene građanskopravnog odnosa, pr. pravo izbora kod

alternativnih obveza, pravo izbora između raskida ugovora i sniženja cijene stvariPreobražajna prava prestanka građanskopravnog odnosa, pr. otkaz ugovoraPreobražajna prava mogu nastati na osnovi zakona ili ugovora. Vezana su za rok koji je prekluzivnog karaktera pa prestaju ako se ne ostvare u tom roku.

Stvari u građanskopravnom smislu su materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.

Prema ZV stvari su tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu.ZV je prihvatio diobu stvari na tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales). U netjelesne stvari se ubrajaju sva imovinska prava osim prava vlasništva, dakle stvarna prava na tuđoj stvari (založno pravo, pravo služnosti i dr.) i obvezna prava (tražbine).Potrebno je napomenuti da su prirodne sile kao što je npr. sunčeva toplina, elektricitet itd. stvari u smislu ZV samo ako su podložne ljudskoj vlasti!

Dioba stvari

Dioba stvari:Dioba po kriteriju prometnostiDioba po kriteriju prirodnih svojstavaOdnos između pojedinih stvari

Dioba stvari po kriteriju prometnosti:Stvari u prometu (res in commercio)Stvari ograničene u prometuStvari izvan prometa (res extra commercium) pr. javni putovi, parkovi, voda u rijekama, jezerima, zrak itd.

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava:Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles i res immobiles)Zamjenjive i nezamjenjive stvariPotrošne i nepotrošne stvariDjeljive i nedjeljive stvari

Dioba stvari po kriteriju prometnosti:Prometna sposobnostPrometna sposobnost stvari je sposobnost stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava i kao objekti pravnih poslova.Prometna sposobnost stvari nije isključivo prirodno svojstvo stvari nego je zapravo kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. Prometna sposobnost se ne smije miješati s prometnom vrijednošću. Jedno je pravna, a drugo ekonomska kategorija.

a) Stvari u prometu (res in commercio) – stvari koje su u slobodnom prometu mogu u njemu nesmetano cirkulirati. One mogu biti objektom svih prava i pravnih poslova. Pojam stvari u prometu znači neograničenu mogućnost stjecanja prava vlasništva na takvim stvarima i svih onih imovinskih prava koja uopće može imati pravni subjekt. Pojam stvari u prometu nije identičan s pojmom robe. pr.roba je pokretna stvar koja ima upotrebnu vrijednost, dok stvar u prometu može biti I nekretnina, a kao što znamo zemlja se nikad ne prosuđuje kao roba.

b) Stvari ograničene u prometu – to su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u neograničenom prometu, ali se iz određenih gospodarskih, socijalnih, političkih, zdravstvenih i dr. razloga njihov promet ograničuje. pr. lijekovi, opojne droge, eksplozivi, otrovi I sl. Za takve se stvari obično propisuje poseban režim prometa koji karakteriziraju različite restrikcije, odobrenja I evidencije.

22

c) Stvari izvan prometa (res extra commercium) – to su stvari koje uopće ne mogu biti objekt imovinskih prava ili nemogu biti objekt pravnih poslova (pr. javni putovi, parkovi itd.). Objekt prava vlasništva I drugih stvarnih prava ne mogu biti oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizičke ili pravne osobe. pr.to su stvari na uporabu za sve kao što je voda u rijekama, jezerima I moru, atmosferski zrak, morska obala. Zbog toga što su na uporabi svih nazivaju se opća dobra I o njima vodi brigu I njima upravlja te snosi odgovornost Republika Hrvatska. Ako bi na temelju koncesije bile izgrađene zgrade I druge građevine na općem dobru, one se ne smatraju dijelovima općeg dobra nego zasebnom stvari, odn zasebnom nekretninom dok traje koncesija.

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava:Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles – res immobiles)Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru a da se pritom ne poništi nihova bit, odn.da se time ne promijeni njihova struktura. pr. životinjaNepokretne stvari su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru, a da im se kod toga ne uništi bit ili ne promijeni struktura. To je npr.čestica zemljišne površine zajedno sa svime što je sa zemljištem razmjerno trajno spojeno sve što je sagrađeno, ugrađeno, nadograđeno, dograđeno, trajno spojeno!

Kriteriji za određivanje pojma nekretnine:Kriterij prirodne kakvoće (zemljišna čestica, zgrade, sve što je na nekretnini sagrađeno, nadograđeno itd)Kriterij pertinencije (pertitnencijom nekretnine smatraju se strojevi, stoka, sjeme, gnojivo, gorivo itd.)Kriterij posebnih ciljeva ( prema ovom kriteriju neka pokretna stvar se smatra nekretninom, pr.brod, avion)

Prema KRITERIJU PRIRODNE KAKVOĆE nekretnine su ponajprije zemljišta, odn. čestice zemljišne površine i sve ono što je sa zemljištem trajno povezano bilo mehanički, organski, na površini zemlje ili ispod nje.Nekretninama se smatraju, prema tome:

1. ZEMLJIŠNA ČESTICA i sve što je s njom trajno spojeno, na površini ili ispod nje. Ako je više zemljišnih čestica upisano u isti zemljoknjižni uložak one pravno čine jedno zemljišno tijelo koje se smatra nekretninom. Dijelom zemljišne čestice su trava, drveće, plodovi i sve upotrebljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini sve dok se od zemljišta ne odvoje.

2. ZGRADE I DRUGE GRAĐEVINE izgrađene na površini zemlje, iznad ili ispod nje, a namjenjene da tamo trajno ostanu. Osim stambenih i poslovnih zgrada, i raznih drugih građevina tu spadaju i bunari, podrumi, bazeni itd. Nisu djelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njima spojeno samo radi neke prolazne namjene, kao pr. barake, kiosci itd. Prema ZV ne smatraju se dijelovima zemljišta ni one zgrade i druge građevine koje su trajno fizički spojene sa zemljištem, ali su od njega pravno odvojene nekim stvarnim pravom koje ovlašćuje svog nositelja da na tuđem zemljištu ima zgradu ili drugu građevinu u svom vlasništvu. Takvo stvarno pravo može biti pravo građenja, ali isti učinak ima na zakonu osnovana koncesija na općem dobru.

3. SVE ŠTO JE U NEKRETNINU UGRAĐENO, NJOJ DOGRAĐENO, NA NJOJ NADOGRAĐENO ili je na neki način s njom trajno spojeno, sve dok se od nje ne odvoji (pr. inatalacije, uređaji, strojevi, antene...).

Iznimno, strojevi se neće smatrati dijelom nekretnine nego samostalnom stvari, ako su vlasništvo druge osobe i ako se to s pristankom vlasnika nekretnine zabilježi u zemljišnoj knjizi. Učinak zabilježbe prestaje brisanjem, ali i bez brisanja protekom 5 godina od upisa. Taj rok zastaje za vrijeme stečajnog i ovršnog postupka.

23

Prema KRITERIJU PERTINENCIJE nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim prirodnim fizičkim svojstvima pokretna. Pertinencija je pripadak neke druge stvari. Ako je pertinencija pokretna stvar ona se po namjeni smatra nekretninom ako služi gospodatskim svrhama nekretnine. npr. smatraju se nekretninom stoka, strojevi, sjeme, gnojivo, gorivo i slično namjenjeni poljoprivrednoj proizvodnji na jednom poljoprivrednom dobru. Također se smatraju pripatkom poslovne zgrade, strojevi i slični uređaji koji trajno služe svrsi zgrade namjenjene proizvodnoj ili obrtnoj djelatnosti.

Prema KRITERIJU POSEBNIH CILJEVA smatra se neka pokretna stvar nekretninom zato što je zakonom tako određeno. Tako su se jedno vrijeme u nas pomorski brodovi smatrali nekretninama. Danas su pomorski brodovi pokretne stvari. Iako su pokretnine brodovi i zrakoplovi, pravni režim za njih (upisivanje u registre nalik zemljišnim knjigama i stvarnih prava na njima) vrlo je sličan onome za nepokretne stvari. npr. pomorski brodovi, zrakoplovi i sl.Ako bi usprkos primjeni ovih kriterija ostala sumnja je li neka stvar pokretnina ili nekretnina, smatra se prema predmnjevi iz ZV pokretninom!!!

Zamjenjive i nezamjenjive stvari (res fungibiles i res non fungibiles)Zamjenjive stvari su one stvari koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. Pr.žito, vino, šećer... to su GENERIČNE STVARI. npr. ako sam pozajmio 100 kg pšenice, tada ne moram vratiti istu tu pšenicu, važno je da vratim 100kgNezamjenjive su one stvari koje u prometu dolaze kao strogo određena pojedinost, individualnost. Pr.umjetnička slika SPECIESKod pitanja radi li se u nekom konkretnom slučaju o zamjenjivim i nezamjenjivim stvarima nije uvijek odlučan objektivni kriterij prirodne kakvoće, nego se uzima u obzir i volja subjekata.

Potrošne i nepotrošne stvari (res consumptibiles – res non consumptibiles)Potrošne stvari su one stvari koje se jednokratnom upotrebom uništavaju ili im se vidljivo smanji supstancija. pr. žito, vino, novacNepotrošne su one stvari koje se prvom uobičajenom uporabom ne uništavaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija. pr. zgrada

Kod pitanja potrošnosti važna je prva jednokratna upotreba. S objektivnog i realnog gledišta sve su stvari potrošne. Svaka se stvar uporabom troši i umanjuje. npr.zgrada s pravnog gledišta je nepotrošna stvar, a s gospodarskog potrošna jer se uporabom postupno troši i oštećuje.

Treba naglasiti da potrošnost nije identična sa zamjenjivošću. Potrošne stvari su obično zamjenjive, ali ne mora uvijek biti tako. npr.ako za neku izložbu posudimo birano voće, moramo nakon svršetka vratiti baš to isto voće, ili npr.rođendanska torta je potrošna ali nezamjenjiva stvar.Zamjenjive stvari mogu istodobno biti i nepotrošne (pr. igla).

Kod pitanja da li je neka stvar potrošna il nepotrošna ne odlučuje uvijek samo objektivni, prirodni kriterij nego je često u konkretnom slučaju presudna i volja subjekata pa oni mogu potrošnu stvar tretirati kao nepotrošnu.

Djeljive i nedjeljive stvari (res divisibiles res indivisibiles)Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne smanji vrijednost. Pr.ploča čokoladeNedjeljive su one stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se srazmjerno umanjila vrijednost.Pr.živa životinja, dijamant....

24

Stvari se mogu podijeliti na nekoliko načina;Načini diobe stvari:

Fizička dioba (POKRETNINE)Geometrijska dioba (NEKRETNINE)Civilna dioba (DIOBA PO VRIJEDNOSTI)Idealna dioba (DIOBA NA IDEALNE DIJELOVE)

Fizička dioba znači da se stvar može mehaničkim putem podijeliti na dijelove i takva je dioba ugl. Primjenjiva kod pokretnih stvari. pr. kolut sira razrežemo, ploču čokolade razlomimo

Geometrijska dioba se primjenjuje kod zemljišta. Zemljišta se mogu ravnim crtama po njihovoj površini podijeliti na više parcela. Zgrade se mogu podijeliti okomito i vodoravno. Oba pravca diobe nisu u svim pravima dopuštena. Oni pravni sustavi koji stoje na načelu superficies cedit solo ne dopuštaju horizontalnu diobu. Ta prava ne dopuštaju da vlasnik zemljišta bude jedna osoba, a vlasnik zgrade na tom zemljištu druga osoba.Naš ZV prihvaća načelo superficies cedit solo i sukladno njemu uspostavlja načelo jedinstvenosti nekretnine. Zemljište zajedno sa zgradom i svim drugim što je s njim trajno spojeno čini jednu cjelinu, jednu nekretninu, pa stvarna prava glede zemljišta postoje i na svemu što je s njim trajno povezano. Pravno odvajanje zemljišta od zgrade je moguće pod uvjetom da je provedeno po načelima stvarnopravnog uređenja i na odgovarajući način upisano u zemljišnu knjigu.

Civilna dioba je dioba po vrijednosti. Ako je potrebno podijeliti nedjeljivu stvar, npr. mačku, automobil, TV, moguće je tu stvar prodati pa onda podijeliti cijenu. Ustanovom civilne diobe pravo pomaže u onim situacijama kad život traži diobu stvari, a ona nije fizički ni geometrijski djeljiva.

Idealna dioba – svaka stvar neovisno o tome je li fizički djeljiva ili nije, može se pravno podijeliti na sadržajno jednake idealne dijelove. Njihova se veličina određuje računski u razmjeru prema cijeloj stvari. Najčešće je to u obliku razlomaka, pr. 1/3, 1/5. To je zemljišna ili idealna dioba stvari. Idealni dio stvari je u smislu ZV odvojiv dio stvari i prema tome može biti samostalan objekt imovinskih prava, pr. prava vlasništva.

Jednostavne stvariJEDNOSTAVNE ILI JEDINSTVENE stvari su one koje po shvaćanju u običnom životu i prometu čine jedinstvo.Jednostavne stvari pojavljuju se u prvom redu kao prirodna ili organska cjelina.pr. kamen, biljka, životinja, greda….,ali se može pojaviti i kao rezultat ljudskog rada, pa može biti sačinjena od različitih materijala koji su prije toga bili samostalne stvari ali su sada zbog spoja potpuno izgubile svoju raniju fizičku opstojnost. pr. tkaninaDjeljive jednostavne stvari zbog toga jer su izgubile svoju samostalnost i raniju fizičku opstojnost nemaju svoju zasebnu pravnu sudbinu različitu od pravne sudbine čitave stvari. pr.ne može kod trkaćeg konja jedan biti vlasnik nogu, a drugi vlasnik tijela, ili kod istrganog arka papira jedan biti vlasnik linija, a drugi vlasnik papira.

Sastavljene stvariSASTAVLJENE stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi NE gube svoju dosadašnju fizičku opstojnost. pr. kuća, zgrada, brod, ormar

Imamo dvije kategorije sastavljenih stvari:

25

Sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima, pr. željezne šipke u betonskom stupusastavni dijelovi gube svoju raniju samostalnost, ali ipak zadržavaju raniju fizičku opstojnostsastavni dio NE MOŽE se odvojiti a da se time cijela stvar ili on sam ne uništi, pr. željezne šipke u betonskom stupu, one nisu izgubile svoju raniju fizičku opstojnost iako su izgubile karakter samostalnih stvariNISU moguća zasebna imovinska prava na pojedinim sastavnim dijelovima. Sastavni dio koji se ne može fizički odvojiti od stvari ne može biti samostalnim objektom imovinskog prava, osim ako bi to bilo posebnim zakonima dopušteno.

Razlika između jednostavne stvari I sastavljene stvari s nesamostalnim dijelovima osobito udara u oči kod mehaničke diobe stvari. Ako mehanički rastavimo jednostavnu stvar dobivamo dijelove iste vrste kojoj pripada I sama stvar. pr. ako razrežemo tkaninu dobivamo dijelove iste tkanine.Ako mehanički rastavimo sastavljenu stvar dobit ćemo dijelove različitih vrsta. pr.kod zgrade ćemo dobiti željezne šipke, cigle, drvene grede itd.

Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima, pr.briljant u zlatnom prstenu, kotač u automobilusastavni dijelovi ne zadržavaju samo fizičku opstojnost, nego i stanovitu samostalnost. Prema ZV to su dijelovi koji nisu bitni ili odvojivi dijelovi. pr. briljant u zlatnom prstenu, kotač u automobiluna odvojivim dijelovima takve sastavljene stvari moguća su zasebna prava koja nisu identična sa pravom na cijeloj stvari, pr.ako vlasniku kola posudim svoj kotač nisam izgubio vlasništvo kotačaako na samostalnom ili odvojenom dijelu stvari postoji neko pravo u korist trećega u slučaju npr. prodaje prema ZV to će pravo prestati ako je stjecatelj bio u dobroj vjeri, tj. Ako nije znao niti je morao znati da na odvojenom dijelu postoji nečije pravo različito od prava na cijeloj stvari. Prema tome stjecatelj će steći cijelu stvar zajedno sa tim odvojenim dijelom.

Pripadak ili pertinencijaPERTINENCIJA ILI PRIPADAK je sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari (pokretnine ili nekretnine), a da pri tom NE postaje njezin sastavni dio ALI slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (accesorium sequitur principale) ILIPrema ZV to je pokretna stvar koju je NJEZIN vlasnik namijenio (subjektivni element) da kao sporedna trajno služi svrsi glavne (subordinacija), a stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari da odgovara toj namjeni.

Pripadak je fizički samostalna stvar koja se nalazi u odnosu podređenosti prema glavnoj stvari. Podređenost pripatka očituje se u tome što u gospodarskom pogledu gospodarsku svrhu cjeline određuje glavna stvar. U pravnom pogledupodređenost se očituje u tome što pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari. Pravni posao o glavnoj stvari zahvaća I pripadak.

U čemu je razlika između pripatka I samostalnog sastavnog dijela?Pripadak:

Sporedna stvar koja pretpostavlja postojanje gotove glavne stvari, pr. Kožni tok pripadak je nalivpera. Nalivpero je gotova stvar I bez kožnog toka. Tok služi samo tome da se nalivpero očuva I lakše nosiFizička veza sa glavnom stvari niti je potrebna niti je dovoljna da neku stvar učini pripatkom, pr.gudalo I violina, ljetni prozori

Samostalni sastavni dio:Neophodan je za čitavu stvar jer bez tog dijela stvar nije potpuno gotova stvar, pr.kola bez kotača, kotač nije pripadak nego samostalni dio kolaRedovito se nalazi u fizičkoj vezi sa čitavom stvari

26

Karakteristike pripatka:Fizički samostalna stvarPokretna stvarIma odnos podređenosti prema glavnoj stvariSlijedi pravnu sudbinu glavne stvariElement trajnostiU vezi je sa postankom I opstankom stvari

Kod pretvaranja samostalne stvari u pertinenciju odlučna je volja vlasnika glavne stvari. On određuje neku od drugih svojih stvari da postanu pripatkom prve. To znači da vlasnik glavne stvari I vlasnik pripatka mora biti ista osoba. pr. vlasnik glavne stvari ne može indirektno postati vlasnikom tuđe stvari time što bi tuđu stvar učinio pripatkom svoje stvari.Kod postanka pripatka dolazi do izražaja subjektivni element.

Vlasnik ne može bilo koju stvar učiniti pripatkom.

NIJE pripadak ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom (objektivni element).

Dakle, kod pretvaranja neke stvari u pertinenciju ne dolazi do izražaja samo subjektivni element volje vlasnika nego je jednako važan i objektivni element. Taj objektivni element s jedne strane ograničuje vlasnikovu volju prometnim shvaćanjem, a s druge strane zahtjeva da se vlasnikova volja očituje u faktičnoj uporabi neke stvari kao pripatka.

Ograničavanje volje vlasnika prometnim shvaćanjem onemogućuje tzv. Samovoljne pripatke, odn pertinencije. Oni bi se sastojali u tome da netko proglasi pripatkom onu stvar koja se u prometu ne smatra pripatkom.

pr.ne može se bicikli proglasiti pripatkom limuzine, ili kišobran pripatkom ormara.

Pripadak je pokretna stvar, ali pripadak mogu imati i pokretnine i nekretnine. pr. vedrica I bunarPrema ZV smatraju se pripatkom poslovne zgrade strojevi I stručni uređaji koji trajno služe toj zgradi u kojoj se obavlja neka proizvodna ili obrtna djelatnost. Pripatkom poljoprivrednog dobra smatraju se strojevi, stoka, sjeme, poljoprivredni proizvodi, gnojivo, gorivo koji služe tom dobru.

ZV poznaje pored pojma pripatka I pripadnost stvari.Pripadnost stvari je širi pojam od pripatka I obuhvaća svaki njezin dio, zatim sve što se s njome razmjerno trajno spoji (prirast), njezine plodove dok se od nje ne odvoje, njezin pripadak te prava koja postoje u korist nekretnine.

Plodovi (fructus)PLODOVI su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava.

Vrste plodova:Prirodni plodovi pr. divlje voće je plod drveta, trava koju čovjek nije posijao je plod zemljišta Industrijski plodovi pr. plod plemenite voćke Civilni plodovi pr. najamnina, zakupnina, kamate

VRSTE PRIRODNIH I INDUSTRIJSKIH PLODOVAViseći plodovi (fructus pendentes)

27

Odvojeni plodovi (fructus separati) Ubrani plodovi (fructus percepti) Potrošeni plodovi (fructus consumpti)Nepotrošeni plodovi (fructus non consumpti) Zanemareni plodovi (fructus percipiendi)

VRSTE CIVILNIH POLODOVA DospjeliNedospjeli

Prema ZV plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem nečijeg rada, a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu, a plodovi prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju prirodu. pr. pravo plodouživanja

S obzirom na način postanka plodovi se dijele u tri kategorije:a) Prirodni plodovi (fructus naturales) – organiski proizvodi neke stvari koje ona daje bez umanjenja

svoje supstancije i bez sudjelovanja ljudskog rada. pr. divlje voće je plod drveta, a trava koju čovjek nije posijao je plod zemljišta. S pravnog gledišta ovdje spadaju I proizvodi za koje sama stvar pruža samo mogućnost njihova dobivanja I iskorištavanja. pr. pijesak, kamenje, šljunak, vapno. Ti neorganiski proizvodi smatraju se plodom makar se njihovim korištenjem umanjuje supstancija stvari.

b) Industrijski plodovi – plodovi koje stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode. pr. plod plemenite voćke.

c) Civilni plodovi (fructus civiles) – plodovi odnosno prinosi koje ne daje sama stvar, već koje dobivamo od stvari posredstvom nekog pravnog odnosa. pr. najamnina, zakupnina, kamate

Prirodni i industrijski plodovi mogu se podijeliti u sljedeće kategorije:a) Viseći plodovi (fructus pendentes) – to su još neodvojeni plodovi. pr.jabuka na stablu. Viseći

plodovi su sastavni dio stvari I oni bi spadali pod pojam pripadnosti. Oni slijede pravnu sudbinu matice.b) Odvojeni plodovi (fructus separati) – plodovi koji su se odvojili od svoje matice i time su postali

samostalnim stvarima.c) Ubrani plodovi (fructus percepti) – plodovi koji su ne samo odvojeni od matice nego su već i pobrani.

U pravu je važno razlikovati odvojene i ubrane plodove. pr.postavlja se npr pitanje čije su jabuke koje su zbog vjetra popadale sa stabla. Razumije se da će jabuke redovito biti vlasništvo onoga tko je vlasnik stabla. Iako su jabuke zbog separacije postale samostalnim stvarima, ipak su samim odvajanjem postale vlasništvo vlasnika matice. Zato kažemo da vlasnik stječe vlasništvo plodova separacijom. Separacijom još steče vlasništvo uzufruktuar, pošteni posjednik I zakupac. pr. može se dogoditi da otac ostavi jednom sinu koji je poljodjelac voćnjak, a drugom sinu koji živi u gradu da pravo da svake jeseni uzme 200 kg jabuka. Taj drugi sin ima tzv. Usus. Da bi postao vlasnikom 200 kg jabuka nije dovoljno da jabuke budu samo odvojene od matice nego ih on mora I doista ubrati. Prema tome ima ovlaštenika koji vlasništvo plodova stječu ubiranjem (percepcijom).

d) Potrošeni (fructus consumpti), nepotrošeni (fructus non consumpti) i zanemareni plodovi (fructus percipiendi) – to su oni plodovi koje je trebalo ubrati. To razlikovanje dolazi posebno do izražaja kad onaj koji posjeduje plodonosnu stvar mora tu stvar vratiti vlasniku. Opseg vraćanja ovisi o tome da li je bio pošten ili nepošten posjednik.

Vlasništvo prirodnih i industrijskih plodova stječe se separacijom i ponekad percepcijom!!!

28

Vrste civilnih plodova:Među civilnim plodovima razlikujemo dospjele i nedospjele. Pravilo je da ovlaštenik može od dužnika zahtjevati izručenje civilnih plodova istom nakon dospjelosti. pr. ne možemo tražiti da nam banka za uloženu glavnicu plati kamate 10 godina unaprijed.Vlasništvo civilnih plodova stječe se dosjelošću i percepcijom.

Uz pojam plodova ZV uvodi i širi pojam koristi.Koristi obuhvaćaju plodove neke stvari ili prava, ali i druge moguće prednosti koje donosi uporaba, odn korištenje stvari i prava. Koristi pripadaju onome kome pripadaju stvari odn pravo, osim ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju nekoj drugoj osobi, pr. plodouživatelju ili zakupcu. Postojanje posebnog pravnog temelja dokazuje onaj koji se na njega poziva.

Ukupnost stvari:UKUPNOST STVARI (universitas rerum) razumijeva zbroj fizički samostalnih I međusobno kooridiranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom i u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivom. Objekt pravnog odnosa su pojedine stvari unutar skupine. pr. stado ovaca, biblioteka, skladište robe itd.Kod ukupnosti stvari nema odnosa glavne i sporedne stvari, stvari su međusobno u istom odnosu i samostalne su fizički.

Mogu li objekt pravnih odnosa i objekt subjektivnih prava biti samo pojedine stvari ili se kao objekt pravnog odnosa može pojaviti i skupna stvar?Po OGZ-u kod skupine stvari nije objekt pravnog odnosa skupna stvar kao cjelina nego su objekti prava i pravnih odnosa samo pojedine stvari unutar skupine. pr. pravo vlasništva ne stječe se na biblioteci kao cjelini nego na pojedinim knjigama.

KOMPLEMENTARNE STVARI su skup fizički samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline. pr. šah, par rukavica, par cipela, igraće karte itd.

Važnost razlikovanja komplementarnih stvari unutar skupine stvari očituje se u slučaju obveza upravljenih na predaju stvari. pr. ako naručimo biblioteku od 200 knjiga, a prodavatelj nam isporuči samo 100, on je tada manjkavo ispunio svoju obvezu. Međutim ako naručimo 5 pari cipela br.43, a dobijemo 10 lijevih cipela, prodavatelj tada uopće nije ispunio svoju obvezu.

NOVAC I PROCJENJIVOST STVARI:Novac služi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene.Procjenjive (res aestimabiles) su one stvari čija se vrijednost može izraziti novčanim ekvivalentom, npr.naknada štete, dioba suvlasničke zajednice.Neprocjenjive (res inaestimabiles) su one stvari koje se nemogu svesti na novčani ekvivalent, npr.pramen kose, gruda zemljeProcjenjivost stvari dolazi do izražaja u nizu pravnih situacija, pr.kod diobe suvlasničke zajednice, naknade štete itd.Posebno je važna kategorija procjenjivosti pri utvrđivanju vrijednosti stvari u imovinskoj masi pravne osobe.

VRSTE CIJENA:

29

Pod redovitom cijenom podrazumijeva se obična, normalna prometna vrijednost. Naziva se i tržišnom cijenom. Ta vrijednost se procjenjuje po objektivnom kriteriju koji nam daje promet.

Redovita cijena (pretium orinarium)Izavnredna cijena (pretium extraordinarium)Afekcijska cijena (pretium affectionis)

Te tri vrste cijena dolaze do izražaja kod odgovornosti za štetu, odn. kod naknade štete!

pr.netko je vlasnik književnog djela koje se sastoji od 3 sveska. Recimo da je prometna vrijednost trilogije 300$. Svaki bi svezak imao redovitu cijenu 100$. Međutim, može se dogoditi da vlasniku netko namjerno uništi prvi svezak. I onda određujući izvanrednu cijenu nije dovoljno uzeti u obzir samo običnu prometnu vrijednost tog uništenog sveska, koja bi bila 100$. Treba uzeti u obzir I za koliko se smanjila ukupna vrijednost čitave trilogije. Prema tome izvanredna cijena se može ustanoviti po objektivnim kriterijima iako se procjenjuje u prvom redu s obzirom na osobu korisnika (subjektivni kriterij). Tako npr. nije svejedno je li oštećeni vlasnik čovjek koji se bavi literaturom I koji svakodnevno u svom radu treba čitati komplet ili je to nepismena osoba koja nema neki posebni interes u vezi s kompletom. No, ako je vlasnik trilogije dobio tu trilogiju od autora s posvetom, tada se ne može ni po kakvim objektivnim kriterijima ustanoviti vrijednost sveska koji je uništen. Oštećenik ovdje neće zahtjevati naknadu štete vođen isključivo imovinskim interesima, nego će tu biti ključno mjerilo njegova osjećajnost prema tom svesku, njegovo značenje za vlasnika osobno. Pa stoga, iako se afekcijska cijena izražava u novcu ona ipak nije objektivna imovinska kategorija nego je izraz vlasnikova subjektivizma, pa se ta cijena ni ne određuje po mjerilima koja vrijede u prometu.

činidbaČinidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku.

Činidba je objekt građanskopravnih odnosa, I to objekt obveznopravnih odnosa. Obvezno pravo kao I nadgradnja nad prometom pretpostavlja postojanje diobe rada, razmjenu dobara te stupanj razvitka društveno-gospodarskih odnosa koji zahtjeva da se u dnevnom životu ne gleda samo na sadašnjicu nego I na budućnost. Obveznopravni odnos ne dovodi odmah do stvarnopravnog učinka nego je takav učinak odgođen u budućnost. pr. kad kupim nekretninu nisam odmah postao I njezin vlasnik nego samo imam obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mi ispuni činidbu, tj. Da mi preda nekretninu u posjed, a to se u pravilu ne događa u trenutku sklapanja ugovora. To znači da između vjerovnika I dužnika postoji stanovit odnos povjerenja da će se održati zadana riječ.

Karakteristike činidbe:Činidba mora biti ljudska radnja

30

Pod izvanrednom cijenom razumijeva se subjektivna vrijednost stvari koja je ipak procjenjiva objektivnim mjerilima. Izvanredna vrijednost dobiva se tako da se kod procjene uzimaju u obzir posebne okolnosti korisnika stvari. S jedne strane treba uvažiti interes korisnika prema stvari, a s druge strane vezu koju određena stvar ima s drugim stvarima.

Pod afekcijskom cijenom razumijeva se posebna subjektivna vrijednost koja nije procjenjiva objektivnim mjerilima. Tu se kod procjene uzima u obzir samo vrijednost koju određena stvar ima za određeni subjekt bez obzira na njezinu prometnu vrijednost i bez obzira na njezinu vezu s drugim objektima.

Činidba mora imati imovinski karakterČinidba mora biti mogućaČinidba mora biti pravno dopuštenaČinidba mora biti određena ili barem odrediva

a) Činidba mora biti ljudska radnja – Obveznopravni odnos je društveni odnos I činidba kao objekt tog odnosa mora biti manifestacija čovjekove djelatnosti ili propuštanja. Zato djelovanje koje potječe od elementarne sile, životinje, automata nije činidba. Pokreti automata smatraju se radnjom njegova vlasnika, odn. radnjom osobe koja se služi automatom.

b) Činidba mora imati imovinski karakter – Izravni imovinski karakter činidbe pokazuje se u slučaju kad dužnikova radnja neposredno izaziva promjenu u imovinskoj masi vjerovnika. pr. imamo obvezu da se preda stvar. Vjerovnik do ispunjenja činidbe nije tu stvar imao u svojoj masi. Kad dužnik izvrši dužno davanje imovinska se masa vjerovnika povećava(mijenja). Neizravno se imovinski karakter činidbe vidi u slučaju kad činidba služi za zadovoljenje neke kulturne potrebe. pr.ako je HNK preuzelo obvezu da tjedno daje 3 besplatne karte studentima PFZ, tada je to obveza koja se odnosi na imovinsku činidbu jer da nema te obveze onda bi morali studenti iz vlastitog džepa platiti ulaznice., a time bi izazvali promjene u svojoj imovinskoj masi.Imovinski karakter imaju I one činidbe koje kao objekt obveznog odnosa ne izazivaju izravno promjene u imovini, ali se sama obveza zbog povrede pretvara u odgovornost za štetu. pr.susjed koji svira klavir obveže se svom susjedu da u određeno vrijeme dana neće svirati klavir kako bi ovaj drugi mogao u miru obavljati nekakav posao. Ako bi klavirist usprkos preuzetoj obvezi ipak svirao, može ga susjed tužiti za naknadu štete koju je pretrpio jer nije mogao u miru obavitisvoj posao. Plaćanjem oštete došlo je do promjene u imovinskim masama.Imovinski karakter činidbe znači da se njezino ispunjenje izravno ili neizravno očituje u promjeni imovinske mase jedne ili obiju strana. Veza između činidbe I imovinske mase pokazuje nam da činidba nije samo pravni nego I gospodarski pojam.

c) Činidba mora biti moguća – Pod mogućnošću činidbe razumijeva se pozitivna ili negativna radnja koja mora biti objektivno moguća. Ono što je objektivno nemoguće ne može uopće biti sadržaj obveze jer to nitko ne može izvršiti. Obveza s objektivno nemogućom činidbom pravno je nevljana, zapravo obveza nije ni nastala. pr. slučaj kad se netko obveže da će za 2 dana izgraditi podzemnu željeznicu u ZG.Obveza ne nastaje ako je činidba u trenutku sklapanja posla bila objektivno nemoguća- to je tzv. Prvobitna nemogućnost činidbe. Što ako je prvobitna nemogućnost naknadno otpala?Ako je činidba naknadno postala moguća obveza se ne pretvara u valjanu, ne konvalidira!!! Iznimno čće obveza nastati samo ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom, a činidba koja je u početku bila nemoguća postane naknadno moguća prije ispunjenja uvjeta ili roka. Obratno, ako je prvobitno moguća činidba bez krivnje dužnika postala naknadno nemoguća, obveza se ne gasi, a ako je postala nemoguća njegovom krivnjom, obveza se pretvara u odnos odgovornosti za štetu.Subjektivna nemogućnost znači da činidbu nije u stanju izvršiti konkretni subjekt, dužnik koji se obvezao izvršiti ju. Subjektivna nemogućnost ne utrnjuje obvezu nego je pod određenim pretpostavkama pretvara u odgovornost za štetu.

d) Činidba mora biti pravno dopuštena – Činidba je pravno dopuštena ako se njen sadržaj ne protivi Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Pravna nedopustivost nije jednaka fizičkoj, objektivnoj nemogućnosti. Činidba može biti objektivno moguća, a pravno nedopuštena, pr.kupoprodaja stvari izvan prometa

e) Činidba mora biti određena ili bar odrediva – Činidba je određena u onom slučaju kad je u svim pojedinostima točno označena, individualizirana. Kod određene činidbe točno se zna obveza dužnika I pravo vjerovnika. pr.dužnik je obvezan 1.8.2008 predati vjerovniku osobni automobil točno određenih karakteristika – marke, jačine motora, godine proizvodnje itd. Naprotiv, činidba je odrediva kad nije

31

već u samom postanku obveze točno određena, ali pravni posao sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

Među neodređene, ali ipak odredive činidbe spadaju:Alternativne činidbeFakultativne činidbeGenerične činidbe

Alternativne činidbe su činidbe kod kojih dužnik duguje dvije ili više činidaba, ali čim jednu od njih ispuni oslobađa se obveze.Fakultativne su činidbe takve kod kojih dužnik duguje samo jednu činidbu, ali mu je dopušteno ispuniti neku drugu činidbu da bi se oslobodio obveze. pr. ako je ugovorena odustatnina, dužnik se može osloboditi osnovne ugovorne obveze ako plati odustatninu drugoj ugovornoj strani.Generične činidbe su one činidbe kod kojih je sadržaj, odn objekt činidbe određen samo po vrsti, pa se dužnik oslobađa obveze davanjem određene stvari unutar vrste. pr. netko je obvezan prodati 100kg pšenice. Budući da tu pravilo izbora ima dužnik, on je obvezan prodati 100kg pšenice srednje kakvoće bez obzira na tip pšenice.

Sadržaj činidbe:Davanje (dare)Činjenje (facere)Propuštanje (non facere)Trpljenje (pati)

a) Davanje (dare) – To je činidba davanja stvari. Kad se kaže da je sadržaj činidbe dare onda se pod tim podrazumjeva da je dužnik dužan vjerovniku pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari. Kod činidbe davanja uvijek je objekt činidbe stvar. pr.prodavateljeva je obveza predati stvar kupcu. Međutim, svaka se predaja stvari ne može podvesti pod činidbu davanja. Dati I predati nisu juridički isti pojmovi. Činidba čiji sadržaj nije prenošenje nekog stvarnog prava nije činidba na dare nego facere.Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba. Ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.Nekad se I novčana činidba označavala kao činidba davanja stvari, ali se danas više ne smatra činidbom davanja zamjenjivih stvari, nego činidbom vrijednosti.

b) Činjenje (facere) – Pod činidbom čiji je sadržaj označen kao činjenje danas se razumijeva činidba rada, a to je činidba koja se ispunjava trošenjem radne snage uz pomoć mehaničkih sredstava ili bez njihove pomoći. Tu nema davanja u pravnotehničkom smislu. Objekt činidbe rada danas može biti funkcija rada, pr.okopavanje vinograda, piljenje drva, knjiženje dokunenata, obavljanje poslova upravljanja u nekom trgvačkom društvu itd. Objekt činidbe rada može biti I rezultat rada, pr.načiniti portret. Na rezultatu rada temelje se ugovori o djelu.

c) Propuštanje (non facere = nečinjenje) – Pod propuštanjem se razumijeva neizvršavanje određenih radnji od strane obveznika koje bi on inače mogao obavljati da nije u obveznom odnosu. Uvijek se pod propušranjem razumijeva propuštanje vlastite radnje. pr.obveza da u određeno doba dana neću svirati klavir ima kao objekt činidbu propuštanja – nonfacere.

d) Trpljenje (pati) –Pod trpljenjem se razumjeva nesprečavanje tuđe radnje koju bismo bili ovlašteni sprječiti da se ne nalazimo u obveznom odnosu. Trpjeti se može samo tuđa radnja. pr. ako smo susjedu dopustili prolaz preko našeg zemljišta, tada je objekt naše obveze činidba trpljenja.

Imovina

32

Pojam imovine ima nekoliko značenja:Imovina kao gospodarska kategorijaImovina kao pravna kategorijaImovina kao knjigovodstvena kategorija

Imovina u gospodarskom smislu je skup dobara koja pripadaju određenom subjektu.Ako čovjeka ne promatramo kao apstraktni pravni subjekt nego kao biće od krvi i mesa, vidimo da je jedan od njegovih osnovnih interesa – interes za održavanje vlastitog života. Da bi održao materijalni život on mora imati materijalna dobra. Skup svih gospodarskih dobara koja pripadaju i služe čovjeku za zadovoljenje njegovih potreba nazivamo njegovom imovinskom masom ili imetkom.Budući da je i pravna osoba u svojoj realnoj pojavi jedna konkretna društvena organizacija, ona također mora imati za ostvarenje svojih zadataka određen krug gospodarskih dobara, pa prema tome i pravna osoba ima svoju imovinsku masu odn. imetak.

Imovina kao pravna kategorija je skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem.Pravni subjekti ulaze povodom objekata u različite građanskopravne odnose. U tim odnosima subjekti stječu određena subjektivna građanska prava i preuzimaju određene obveze.

Kako stvari ulaze u imovinu?Stvari ulaze u imovinu u obliku prava koja taj određeni subjekt ima na stvarima prema drugim subjektima. pr.moj sat kao materijalna stvar nije dio imovine. Sat je dio moje imovinske mase. Sat je moj I na njemu imam pravo vlasništva. To pravo vlasništva dio je moje imovine. Dakle, sat je ušao u moju imovinu u obliku prava vlasništva koje imam na njemu.Iz tog slijedi da ni imovinska masa ne ulazi direktno u imovinu određenog subjekta, nego ona ulazi u njegovu imovinu u obliku različitih subjektivnih prava koja ima taj subjekt na pojedinim dijelovima mase (pr. u obliku prava vlasništva, služnosti, uživanja itd.).

Imovina pravno ne odražava samo imovinsku masu određenog subjekta, nego u imovinu ulaze I ona subjektivna imovinska prava koja se ne odnose izravno na stvari, odn izravno na dijelove imovinske mase. pr. Jura ima u svojoj imovinskoj masi među ostalim stvarima I 100 000kn. To znači da se tih 100 000kn javlja u njegovoj imovini kao pravo vlasništva nad tih 100 000kn. Jura je tih 100 00kn pozajmio Sandi, I što se dogodilo??? Iz Jurine imovinske mase nestalo je 100 000kn, pa je time u njegovoj imovini nestalo pravo vlasništva nad tih 100 000kn, ali se umjesto prava vlasništva pojavilo novo pravo, tj pravo na tražbinu upereno protiv Sande. To je sada pravo na činidbu koju mora izvršiti Sanda, vratiti dug!!!!

Niti činidba ne ulazi izravno u imovinu subjekta nego ulazi u imovinu u obliku prava na činidbu koje vjerovnik ima prema dužniku. Činidba ne ulazi u imovinsku masu jer ona nije stvar, nego radnja ili propuštanje koja je objekt subjektivnih građanskih prava. Obujam imovine određenog subjekta ne možemo utvrditi samo na temelju uvida u njegovu imovinsku masu nego ga utvrđujemo uvidom u sve građanskopravne odnose u koje je stupio određeni pravni subjekt.

Jesu li obveze dio imovine?Obveze nisu samostalni dio imovine, nego su one teret imovine, zapravo teret na pojedinim subjektivnim građanskim pravima. To istodobno znači da ima obveza koje uopće niti kao teret ne ulaze u imovinu.

Imovina obuhvaća samo skup subjektivnih imovinskih prava jednog nositelja. To znači da iz pojma imovine moramo isključiti sva ona subjektivna prava koja nemaju imovinski karakter. pr.aktivno I pasivno biračko pravo koje ima punoljetni građanin nije dio njegove imovine.

33

Promet prava treba razlikovati od prometa u gospodarskom smislu. Dok se u okviru gospodarskog prometa prenose dobra s jedne osobe na drugu, dotle se u okviru prometa prava u pravnom prometu prenose prava na tim dobrima s jedne osobe na drugu! Gospodarski I pravni promet kao osnova I nadgradnja teku usporedno, ali nisu jedan s drugim identični.

Imovina kao knjigovodstvena kategorija je skup subjektivnih prava I obveza predstavljenih jednim nositeljem.Po tom gledištu imovina se sastoji od dva samostalna sastavna dijela:

1. Prava koja predstavljaju aktivu2. Obveze koje predstavljaju pasivu

Budući da su ta 2 elementa izjednačena onda bi se imovina mogla shvatiti i kao ukupnost pasive. Prema tome bi dugovi bili negativni sastavni element imovine. To bi značilo da subjekt koji ima samo dugove ima negativnu imovinu. Mi ne promatramo imovinu s knjigovodstvenog gledišta nego s pravnog aspekta. Imovina kao pravni pojam nije ni pozitivn ani negativna. Pozitivan ili negativan može biti samo onaj dio imovine koji se dade svesti na novčane ekvivalent, a time izraziti na kontu tražbina odn dugovanja.

Ima subjektivnih imovinskih prava koja se ne mogu svesti na novčani ekvivalent, pr.pravo vlasništva na jednom pismu koje nam je ostalo iza pokojnog djeda.

Funkcije imovine:Etički zahtjevi koji prodiru u građansko pravo ne dopuštaju da vjerovnik u postupku ovrhe liši dužnika čitave njegove imovine. Vjerovnik u svojem zahtjevu za namirenje ne smije prijeći tzv. egzistencijalni minimum. To znači da dužniku mora ostati stanovit krug dobara koja su mu neophodno potrebna za fizičku egzistenciju.Prijelaz od osobne na imovinske sankcije uvjetovao je pojavu jamstvene ili garantne funkcije imovine, a osim nje postoji funkcija koja je značajna za promet a to je olakšanje prometa.

Funkcije imovine:Jamstvena funkcija imovina dužnika pruža jamstvo vjerovniku za namirenje njegove tražbine.Tu funkciju imovine možemo potpuno razumjeti samo ako povežemo imovinu I imovinsku masu. Vjerovnik će se efektivno namiriti iz predmeta koji sačinjavaju dužnikovu imovinsku masu. Da bi se znalo koji predmeti sačinjavaju imovinsku masu dužnika mora se znati kakva prava na njima ima dužnik. Stvar sama za sebe ne pokazuje čija je. Vjerovnik se može namiriti I iz tražbine koju njegov dužnik ima prema trećim osobama. Ali I te tražbine ulaze u imovinu kao subjektivna prava. tako pomoću imovine možemo svesti na zajednički naziv I stvari I činidbe. Imovinska masa je materijalna podloga imovine. Ona postaje pravno upotrebljiva onda kad se izrazi pomoću imovine, jer pravno samo dužnikova imovina može vjerovniku služiti kao jamstvo za namirenje tražbina.Olakšanje prometa pomoću imovine omogućuje se da prava I obveze jednog subjekta kao jedinstvo kolaju u prometu. Bez kategorije imovine nebi se moglo zamisliti nasljedno pravo. Budući da u slučaju smrti fizička osoba prestaje postojati kao pravni subjekt, trebala bi tom u trenutku utrnuti sva njezina prava I obveze. Kad bi to tako bilo onda bi nastali poremećaji u prometu.Bez kategorije imovine ne bi bilo samo nemoguće postojanje nasljednog prava, nego bi bez te kategorije bilo nemoguće udovoljiti suvremenim zahtjevima prometa, koji traži da se pravnim poslovima među živima omogući prijelaz čitave imovine ili dijela imovine s jednog subjekta na drugi. pr. preuzimanje imovine sklapanjem ugovora o ustupanju I raspodjeli imovine za života, ugovor o doživotnom uzdržavanju, darovanje imovine.

Prijelaz čitave imovine s jednog subjekta na drugi događa se kod pripajanja trgovačkih društava. No tu uvijek jedan subjekt prestaje postojati. Prijelaz imovine s jednog subjekta na drugi može se dogoditi i aktom vlasti koji je temeljen na zakonu. Tako bi npr.bez postojanja kategorije imovine bilo teško zamisliti i još teže ostvariti konfiskaciju i nacionalizaciju.

34

Karakteristike imovinea) jedinstvenost – znači da određeni pravni subjekt može imati samo jednu imovinu. Nositelj imovine ne

može svoju imovinu samovoljno razdijeliti u pojedine grupe jer tada vjerovnik nikad ne bi znao iz koje se imovinske grupe može namiriti. Međutim, pravni poredak dopušta iz određenih razloga da se unutar jedinstvene imovine mogu razlikovati pojedini fondovi koji služe postizanju posebnih ciljeva, npr. bračni drugovi imaju vlastitu imovinu i bračnu stečevinu. Isto tako u imovini nasljednika mogu se pojaviti 2 zasebna imovinska fonda. Prema ZN u trenutu smrti ostavitelja njegova imovina prelazi na nasljednike. Ali vjerovnici ostavitelja mogu zatražiti odvajanje ostavine od imovine nasljednika. Rezultat toga odvajanja je da se vjerovnici ostavitelja mogu namiriti samo iz ostavine, a nemogu plijeniti imovinu nasljednika. Vjerovnici će tražiti odvajanje u onom slučaju kad je nasljednik prezadužen.

Za svoje obveze trgovačko društvo odgovara cijelom svojom imovinom, bez obzira na postojanje fondova u kojima je njegova imovina raspoređena. Jedinstvo imovine omogućuje da se imovina pojavi kao objekt određenih građanskopravnih odnosa.

Jedan od elemenata koji omogućuju određivanje imovine kao objekta građanskopravnog odnosa je njezino jedinstvo koje se izražava pomoću jednog nositelja. To je s gledišta samog objekta -vanjski element. Drugi, tzv. Unutarnji element omogućuje utvrđivanje određenosi imovine kao objekta je tzv. Identitet imovine.

b) identitet – znači da imovina pravno ostaje jednaka samoj sebi makar pojedini dijelovi iz nje izlazili, a drugi u nju ulazili. Identitet imovine omogućuje njenom nositelju aktivno sudjelovanje u prometu i omogućuje razmjerno lako utvrđivanje određenosti imovine kao objekta građanskopravnih odnosa. Njezin nositelj može neprestano mijenjati njezin sustav, može jedna prava stjecati, a druga gubiti, a da usprkos tome s pravnog gledišta njegova imovina ostaje ista. Promjene nisu pravno prouzrokovale postanak neke druge imovine.

Osobna neimovinska dobraOsobna neimovinska dobra pravnih subjekata su objekti građanskog odnosa. Neimovinski odnosi prodiru u građansko pravo relativno kasno i postupno.

Prava osobnosti prema ZOO su:Pravo na životPravo na tjelesno I duševno zdravljePravo na ugled, čast I dostojanstvoPravo na ime

Pravo na privatnost osobnog I obiteljskog životaPravo na slobodu

35

Osobna neimovinska dobra fizičke osobe su:ŽivotTjelesno zdravljeDuševno zdravljeUgledČastDostojanstvoImePrivatnost osobnog I obiteljskog životaSloboda

Osobna neimovinska dobra pravne osobe su:Ugled I dobar glasČastIme odn. TvrtkaPoslovna tajnaSloboda privređivanja

Osobnost je ukupnost neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj naravnoj I pravnoj osobi samom činjenicom njezina postojanja kao pravnog subjekta.

Pravo osobnosti može se definirati kao skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme objektivnog prava na osobnim neimovinskim dobrima.

Dva su temeljna ovlaštenja na osobnim neimovinskim dobrima koja čine sadržaj prava osobnosti:

1. Raspolaganje 2. Zaštita prema trećima

Kao osnovne osobine prava osobnosti mogu se navesti da je:Neimovinsko pravoApsolutno je (erga omnes djelovanje)Neprenosivo (strogo osobno)NeotuđivoNe nasljeđuje se

Pravni posaoPRAVNI POSAO je stranačko očitovanje volje koje je, samo za sebe ili u svezi s drugim potrebnim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog građanskopravnog odnosa.

Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.Odredbe ovoga ZOO koje se odnose na ugovore na odgovarajući se način primjenjuju i na druge pravne poslove. Svaki ugovor je pravni posao, ali svaki pravni posao nije ugovor!!!

Obvezno pravni ugovori prema ZOO imaju tri bitne karakteristike:1. Takvim se ugovorima zasnivaju obveze I protuobveze I ovdje je namjera

ugovornih strana usmjerena na zasnivanjeobveze2. U takvim ugovorima do maksimuma je izraženo načelo dispozitivnosti ili načelo

autonomije pravnih subjekata, koji se ne očituju samo u tome da obveznopravni odnos nastaje, mijenja se I prestaje njihovom voljom, nego I slobodnom određivanju sadržaja ugovornog odnosa

3. Obveznopravni ugovori nastaju prihvatom ponude

Osim obveznopravnih ugovora, u obveznom pravu postoje i poslovi za gotovo, npr.realna kupoprodaja. Kod takvih ugovora strane ne zasnivaju obveze, nego je njihova namjera upravljena na izmjenu činidbe i protučinidbe. Na takve se ugovore ne mogu uopće primjeniti pravila o ispunjenju/neispunjenju činidbe koja vrijede za obveznopravne ugovore.

Također, postoje i poslovi raspolaganja kojima strane ne zasnivaju obveze, ne izmjenjuju se činidbe, nego strane na određeni način raspolažu svojim subjektivnim pravima, a da pritom uopće ne dovode u pitanje promjenu identiteta postojećeg obveznog odnosa, npr.cesija.

Rekli smo da je pravni posao očitovanje volje. Međutim, građanskopravno načelo stranačke ravnopravnosti ne dopušta da se kod pravnog posla jedna stranka prema drugoj odnosi kao vlast. pr.izdavanje upravnog akta, donošenje presude itd. nisu pravni poslovi. Ali kad općinsko poglavarstvo kao tijelo općine sklopi sa zidarskim majstorom ugovor o popravku općinske zgrade, tad se tu općina ne javlja kao vlast nego kao ravnopravni sudionik u jednom pravnom poslu. Tu općina ne djeluje iure imperii nego iure gestionis!!!

Pravni poredak za određena očitovanja volje veže određene pravne učinke, makar strane i ne znaju za njih, pa čak možda i ne žele da oni nastupe. pr.kad prodavatelj prodaje stvar on sigurno želi da za nju dobije određenu cijenu. Sklapajući kupoprodajni ugovor on preuzima na sebe odgovornost za mane prodane stvari. On možda i nezna da je s kupoprodajnim ugovorom povezana odgovornost za mane prodane stvari, ali svejedno taj učinak kupoprodaje nastupa.

S određenim pravnim poslom nastupa onaj učinak koji su strane u pravilu i htjele postići (namjeravani pravni učinci), ali istodobno nastaju i svi drugi pravni učinci koje pravni poredak veže za takav pravni posao (nenamjeravani pravni učinci).

Pravni učinci koje subjekti žele postići određenim očitovanjem volje treba biti dopušten. Stoga delikt nije pravni posao.

Vrste pravnih poslovaVrste pravnih poslova:

1. Jednostrani pravni poslovi Dvostrani pravni poslovi 2. Pravni poslovi među živima Pravni poslovi za slučaj smrti 3. Komutativni pravni poslovi Aleatorni pravni poslovi 4. Kauzalni pravni poslovi Apstraktni pravni poslovi 5. Formalni pravni poslovi Neformalni pravni poslovi

a) jednostrani i dvostraniJednostrani pravni poslovi nastaju očitovanjem volje samo jedne strane, npr.ponuda, oporuka.Dvostrani pravni poslovi su oni koji nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj – ugovori. Jedna strana je vjerovnik, druga dužnik. Među ugovorima su za nas najvažniji tzv.obvezni ugovori, pr. zajam, kupoprodaja, najam...

Obvezni ugovori se dijele na:a) jednostranoobvezne – to su dvostrani pravni poslovi kod kojih je samo jedna

strana vjerovnik, a druga strana samo dužnik, npr. kod posudbe je posuditelj samo vjerovnik, a posudovnik samo dužnik.

b) dvostranoobvezni – dvostrani pravni poslovi kod kojih je svaka strana istodobno i vjerovnik i dužnik, npr. kupoprodaja – prodavatelj je istodobno i dužnik i vjerovnik – kao dužnik dužan izručiti stvar, a kao vjerovnik ovlašten je zahtijevati plaćanje cijene; kupac je kao dužnik dužan platiti cijenu, a kao vjerovnik ovlašten je zahtijevati predaju stvari.

b) pravni poslovi među živima (inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa)Pravni poslovi među živima su oni kod kojih pravni učinak nastupa još za života strana (pr. posudba, kupoprodaja), a pravni poslovi za slučaj smrti su oni kod kojih pravni učinak nastupa tek nakon smrti strane koja ga je poduzela (pr.darovanje za slučaj smrti).

c) naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) Naplatni su oni kod kojih se za činidbu traži protučinidba, npr.kupoprodaja, zamjena. Kod naplatnih pravnih poslova nije važno daje li se činidba u novcu. Tako ne npr. zamjena naplatni pravni posao jer se kod zamjene daje stvar za stvar. Važno je da se za činidbu daje protučinidba.

Besplatni su oni kod kojih se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba, npr.darovanje.

d) Komutativni i aleatorniKomutativni su oni kod kojih su u vrijeme njegova sklapanja poznate međusobne činidbe i stranačke uloge, npr. ugovor o zakupu, o najmu. To znači da su kod komutativnih pravnih poslova u trenutku njihova sklapanja činidbe kvantitativno i kvalitativno određene, ili su na osnovi poznatih elemenata odredive, te se zna koja je strana vjerovnik, a koja dužnik.

Aleatorni pravni poslovi su oni kod kojih u trenutku sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze strana, ponekad niti njihove stranačke uloge, već se to čini zavisnim od

nekog vanjskog, neizvjesnog događaja.. npr.ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o okladi i igri.Kod aleatornih pravnih poslova ne zna se u vrijeme njihova sklapanja koja će strana što i koliko dobiti. Sve ovidi o nekom neizvjesnom događaju. pr. kod ugovora o doživotnom uzdržavanju obujam činidbe davatelja uzdržavanja ovisan je o duljini života primatelja uzdržavanja, a to je neizvjesna okolnost. pr. najpoznatiji primjer aleatornih pravnih poslova su ugovori o okladi i igri gdje se svaka strana obvezuje na isplatu dobitka za koji se u trenutku sklapanja posla ne zna kojoj će strani pripasti.

Razlika aleatornih pravnih poslova od poslova sklopljenih pod uvjetom??Kod uvjetnih poslova prava i obveze strana su poznate u trenutku njihova sklapanja, ali je njihov nastup jao učinak pravnog posla učinjen ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti. Kod aleatornih pravnih poslova ne ovisi o neizvjesnom događaju njihov nastanak, nego sadržaj.

Značenje ove diobe je u tome što se aleatorni poslovi ne mogu pobijati zbog prekomjernog oštećenja.e) kauzalni i apstraktniKauzalni su oni kod kojih je kauza naznačena kao bitan element pravnog posla, pr. posudba. Kad posudim knjigu Raheli tada je iz samom ugovora vidljivo da joj je predajem na besplatnu uporabu. Praktična gospodarska svrhakoju Rahela želi postići je da pročita knjigu, a pravno oblikovana ta ista svrha pokazuje nam se kao stjecanje prava na besplatnu uporabu knjige.Apstraktni su oni kod kojih se cilj posla ne vidi iz samog posla. CILJ se ne navodi kao bitan element pravnog posla. pr.mjenični posao. Ako imamo pred sobom mjenicu, mi iz same mjenične isprave ne vidimo zašto se mjenični dužnik obvezao mjeničnom vjerovniku. Samo znamo da dužnik ima platiti određeni iznos novca.

f) formalni i neformalni pravni posaoFormalni pravni poslovi su oni za koje je oblik određen, bilo propisom, bilo voljom strana, a neformalni su oni za koje oblik nije određen neki određeni oblik. To je ustvari posao sklopljen u usmenom obliku.

Sadržaj pravnih poslovaa) bitni sastojci pravnog posla (essentialia negotii)To su oni sastojci koji su nužni za nastanak određenog tipa pravnog posla. Npr.bitni sastojci kupoprodaje su predmet i cijena.Ako takvih sastojaka nema u sadržaju pravnog posla onda nema ni određenog tipa pravnog posla. Bitni sastojci pravnog posla određeni su strogim propisom i zato ih zovemo objektivno bitnim za razliku od subjektivno bitnih satojaka,tj. onih za koje strane same ugovore da se smatraju bitnima. Propisi o bitnim sastojcima su jus strictum!Bitni sastojci pravnog posla uređuju osnovne učinke pravnog posla!

b) prirodni sastojci pravnog posla (naturalia negotii)

To su oni sastojci koji se u pravnog posla podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode, odnosno pravne naravi određenog pravnog posla .Bez njih pravni posao može nastati. Prirodni sastojci se određuju propisom. Ali budući da bez njih pravni posao može nastati pušteno je na volju stranama da u sadržaju pravnog posla uvaže ili ne uvaže prirodne sastojke. Ako stranke ne žele da prirodni sastojci ne vrijede u pravnom poslu koji su sklopili onda moraju takve sastojke izrijekom isključiti jer ih zakon određuje. Ako stranke ne ugovore prirodne sastojke oni vrijede po sili zakona.

Propisi kojima se određuju prirodni sastojci spadaju u jus dispositivum. Dispozitivni propisi pružaju mogućnost da strane svoje odnose urede drukčije nego je to predvidio propis. Ako strane ništa ne odluče onda vrijedi ono što je propis odredio.

Npr. kod zajma, ako mjesto vraćanja nije posebno ugovoreno, dužnik je obvezan pozajmljeni novac donijeti vjerovniku u mjesto njegova boravišta.

Kod posudbe nalazimo prirodni sastojak u tzv.trajanju posudbe. Ako nije ugovoreno niti trajanje niti svrha uporabe, posudovnik je dužan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj zatraži.

Prirodni sastojci pravnog posla određuju one učinke koji osim osnovnih redovito i prirodno proizlaze iz određenog pravnog posla.

c) nuzgredni sastojci pravnog posla (accidentalia negotii)To su takvi sastojci koji vrijede samo ako ih strane ugovore.Koja je razlika između nuzgrednih i prirodnih i bitnih sasatojaka pravnog posla?Pravni posao može postojati bez nuzgrednih sastojaka, a bez bitnih ne!!! Pravni posao može postojati i bez prirodnih sastojaka. Ali dok prirodni sastojci vrijede onda kad strane ništa ne ugovore,dotle nuzgredni sastojci vrijede samo onda kad ih stranke ugovore, jer se nuzgredni sastojci NIKAD ne podrazumijevaju! pr.uglavak da se kupnja razvrgava ako kupac do određenog vremena ne plati kupovninu (lex commisoria) je nuzgredni sastojak kupoprodaje i taj sastojak se sam po sebi nikad ne podrazumjeva nego ga treba posebno ugovoriti.Strane ne smiju nuzgrednim sastojcima prijeći granicu mogućnosti i dopustivosti.Najčešći nuzgredni sastojci su uvjet, rok i nalog.

UvjetUVJET je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinci ravnog posla čine ovisnim o nekoj budućoj I neizvjesnoj okolnosti.

ZOO kaže: Ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka

zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu

savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen.

Vrste uvjeta:Odgodni (suspenzivni) uvjet: odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi.Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo. Ako se uvjet izjalovi do učinka pravnog posal neće ni doći. pr.dat ću ti knjigu ako položiš ispit!!!Raskidni (rezolutivni) uvjet: takav uvjet čijim nastupom prestaju učinci pravnog posla. Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji. Ovdje učinak pravnog posla nastaje odmah ali trajanje učinka ovisno je o ispunjenju uvjeta. Ako se uvjet ispuni učinak pravnog posla prestaje, ako se izjalovi onda će učinak ostati trajan. pr.darujem ti knjigu, ali ako padneš na ispitu trebaš mi ju vratiti.

Afirmativni uvjet: onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto dogodi. Ona buduća I neizvjesna okolnost u slučaju ispunjenja uvjeta mora nastupiti. I onda se nastupom te okolnosti mijenja dosadašnje stanje. pr.ako se oženiš

Negativni uvjet: onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto ne dogodi. Za negativni uvjet se traži da ne nastane ona neizvjesna I buduća okolnost, tj traži se da se dosadašnje stanje ne mijenja. pr.ako se ne oženiš. Negativan uvjet je ispunjen tek onda kad je sigurno da više ne može doći do promjene koja je uvjetovana.

Potestativan uvjet: onaj uvjet kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji I odluci uvjetno ovlašetnog. Uvjetno ovlašteni treba nešto poduzeti jer se ispunjenje potestativnog uvjeta sastoji u djelanju ili propuštanju uvjetno ovlaštenog. pr.ako sutra otputuješ

Kauzalni uvjet: onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom događaju ili volji nekog trećeg. Ispunjenje kauzalnog uvjeta ovisi o slučaju I ispunjenje takvog uvjeta leži izvan ovlaštenikove voljne sfere. pr.ako bude lijepo vrijeme, ako Jura dođe kod mene

Mikstni ili mješoviti uvjet: onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog I o nekom vanjskom događaju ili djelovanju neke treće osobe. pr.ako se oženiš Gabrijelu Marinac

PRAVI UVJETI

NEPRAVI UVJETI:Nužni uvjet: onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi je buduća, ali nije neizvjesna. pr.ako NN umre.Pravni posao sklopljen pod nužnim odgodnim uvjetom je valjan, jer je stvarno bezuvjetan. Posao sklopljen pod nužnim raskidnim uvjetom je postaje nevaljan, jer tu strane vežući ga za okolnost koja je izvjesna, stvarno ne žele da njihov posao proizvede pravne učinke. pr.dajem ti auto, ali moraš mi ga vratiti ako sutra osvane!!!

Pravni uvjet: to nije uvjet nego jedna od pretpostavki potrebnih po propisu za postanak nekog pravnog odnosa. pr. kupit ću ti auto pod uvjetom da odgovaraš za štetu koju njime počiniš!

Nemogući uvjet: onaj uvjet koji se ne može ostvariti niti fizički niti pravno. pr. ako prstom dotakneš Sunce!Kod nemogućih uvjeta je važan trenutak sklapanja pravnog posla jer se u tom trenutku odlučuje je li uvjet moguć il nemoguć. Ako je uvjet u trenutku sklapanja pravnog posla bio moguć pa je istom kasnije postao nemoguć, smatra se da se uvjet izjalovio. To je važno zato što nemogući uvjet dodan pravnom poslu može izazvati ništetnost samog pravnog posla. U prvom redu treba paziti je li nemoguć uvjet odgodni ili raskidni. Također nije svejedno je li nemoguć uvjet dodan pravnom poslu inter vivos ili mortis causa.

Ugovor sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom ništetan je, a nemoguć raskidni uvjet smatra se nepostojećim.

-->prema tome je posao sklopljen pod nemogućim raskidnim uvjetom valjan.Takvo rješenje slijedi iz logike stvari. Ako je posao sklopljen pod ovakvim uvjetom:“dat ću ti 1 000$ ako prstom dotakneš Sunce!“ – jasno je da posla ne može biti i da je ništetan. Ali ako se kaže:“dat ću ti 1 000$ ali trebaš mi vratiti ako prstom dotakneš Sunce!“-jasno je da nema vraćanja jer se takav uvjet smatra nepostojećim.Prema ZN nemogući uvjeti u oporuci se također smatraju nepostojećim. Razumljivo je da nema ostavitelja pa nema više nikoga da takvu odluku promjeni.

Nedopušteni uvjet - onaj uvjet koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Ništetan je ugovor u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Nemoralan uvjet - onaj uvjet koji je protivan moralu društva. On je u isto vrijeme i nedopušten po našem pravu!

Djelovanje uvjetaDjelovanje uvjeta treba pratiti kroz dva vremenska razdoblja:

1. Prvo razdoblje se naziva vrijeme pendencije2. Drugo razdoblje nastupa od onog trenutka kad se uvjet ispuni ili izjalovi

Vrijeme pendencije (conditio pendet) je razdoblje koje započinje sklapanjem pravnog posla i traje sve dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi. To je razdoblje očekivanja I neizvjesnosti.

Ako je pravni posao skopljen pod odgodnim (suspenzivnim) uvjetom tada je nastao pravni odnos, ali je odgođen njegov učinak. To znači da je odgođen postanak, prestanak ili promjena određenog građanskopravnog odnosa. Onaj koji se obvezao pod odgodnim uvjetom nije postao dužnik prije ispunjenja uvjeta. pr.dat ću ti 1 000$ ako položiš ispit.Prema ZOO:”Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.”Iako za vrijeme pendencije nije nastao namjeravani pravni odnos, ipak se uvjetno opterećeni ne može I ne smije ponašati kao da uopće nije sklopljen pravni posao. Uvjetno opterećeni ima I za vrijeme pendencije neke obveze. To nisu obveze iz pravnog posla koji bi trebao nastati sklapanjem pravnog posla, nego su to obveze koje proizlaze iz postojećeg pravnog stanja.

FIKCIJA ISPUNJENJA - smatra se da je uvjet ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen!

I za uvjetno ovlaštenog nastaju neke obveze za vrijeme pendencije. Pozicija uvjetno ovlaštenog prelazi I na njegove nasljednike. To pravilo ne važi doslovice kod poslova mortis causa sklopljenim pod suspenzivnim uvjetom. Ako je nekome ostavljeno pod suspenzivnim uvjetom onda je u prvom redu potrebno da uvjetno ovlašteni preživi ispunjenje uvjeta. Prema tome, ako ovjetno ovlašteni umre u vrijeme pendencije onda njegovi nasljednici ne stupaju na njegovo mjesto.

FIKCIJA IZJALOVLJENJA – smatra se da uvjet nije ostvaren ako njegovo ostvarenje protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje strana u čiju je korist određen!Ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, vjerovnik čije je pravo uvjetovano može zahtijevati odgovarajuće osiguranje toga prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo. Ako je pravni posao sklopljen pod raskidnim uvjetom tada je djelovanje takva uvjeta za vrijeme pendencije suprotno djelovanju suspenzivnog uvjeta. Uvjetno ovlašteni kao stjecatelj postaje odmah vjerovnik odn vlasnik, dok uvjetno opterećeni je postao dužnik odmah u trenutku sklapanja ugovora odn pravnog posla.

Ispunjenje uvjeta:conditio existit – uvjet je ispunjen kada se dogodila/nastala ona okolnost koja je predviđena u dispoziciji. Ispunjenje uvjeta znači kraj pendencije.conditio deficit – uvjet se izjalovio kada je sigurno da se okolnost postavljena kao uvjet više neće ispuniti.

Tako se npr. afirmativni uvjet ispunio kad je nastao onaj događaj koji je bio predviđen kao uvijet. Ako takav događaj nije nastupio, a sigurno je I da neće, uvjet se izjalovio.

Negativni se uvjet ispunio ako nije nastao događaj koji je bio predviđen kao uvijet, a istodobno je postalo sasvim sigurno da se neće dogoditi. Ako se događaj postavljen kao uvjet zbio, onda se negativni uvjet izjalovio.

Ispunjenjem odgodnog uvjeta automatski nastaju učinci sklopljenog pravnog posla. To znači da onaj koji je bio pod odgodnim uvjetom prenio vlasništvo prestaje ispunjenjem uvjeta biti vlasnik. Isto tako, tko se pod odgodnim uvjetom obvezao postaje ispunjenjem uvjeta pravi dužnik kojeg protivna strana može tužiti na ispunjenje dužne činidbe.

Poznato je pravilo da nitko ne može podići tužbu na ispunjenje odgodnog uvjeta. Prema tome, odgodni uvjet se razlikuje od naloga. UVJET ODGAĐA, A NE SILI! NALOG SILI, A NE ODGAĐA!

AKO SE odgodni uvjet izjalovio, uopće više ne mogu nastati nikakvi učinci pravnog posla. Izjalovljenjem uvjeta nastaje stanje kao da pravni posao nije uopće bio sklopljen.

Poseban je slučaj kad je nekome nešto ostavljeno pod odgodnim negativnim uvjetom, ili pod odgodnim negativnim ili potestativnim uvjetom. pr. ostavljam kuću A pod uvjetom da ne ode u inozemstvo. Postavlja se pitanje kad će A zaista dobiti kuću koja mu je ostavljena. Na ispunjenje uvjeta trebalo bi čekati do A-ove smrti.

Ispunjenjem raskidnog uvjeta prestaju učinci pravnog posla. Ispunjenje raskidnog uvjeta ima I obveznopravni I stvarnopravne učinke.

Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo.

Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.

RokROK (dies) je nugredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom, tj. učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog vremena. Za razliku od uvjeta, rokovi se MOGU uređivati propisom i NE javljaju se isključivo samo kod pravnih poslova. Kod roka nema neizvjesnosti.

VRSTE ROKOVA:1. Početni rokovi (dies a quo) –pr.iznajmljujem ti stan od 1.8. 2008. i završni

rokovi (dies ad quem)- iznajmljujem ti stan do 1.8.2008. Početni rokovi su slični suspenzivnim uvjetima, jer se učinak ne odgađa, a završni rokovi su slični rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje nastupom roka! Tu postoji sličnost – kod uvjeta postoji neizvjesnost hoće li se ispuniti ili izjaloviti, a kod roka nema neizvjesnosti jer se zna da će učinak nastupiti u određeno vrijeme ili da će učinak pravnog posla prestati u određeno vrijeme. pr. A se obveže B-u da će mu dati 1 000$ ako položi ispit. Tu se radi o suspenzivnom uvjetu. Ne zna se hoće li B uopće položiti ispit. Ako mu A da novac prije nego B položi ispit može od njega to tražiti natrag, jer tako dugo dok B ne položi ispit A još nije dužnik. Ako je platio prije tada je platio nešto što nije bio dužan.Ali ako se A obveže B-u da će mu 1.8 dati 1 000$ imamo posla sa budućim, ali sigurnim pravom. Zato ako A dade B-u novac 1.7. ne može tu svotu tražiti natrag jer je sigurno da bi mu to morao dati I 1.8.

2. Jednostavni i složenijednostavni – određeni su kalendarski, oni rokovi kod kojih nema

neizvjesnosti!!! Dan za koji je sigurno da će se dogoditi I kad će se dogoditi. Kao npr. 1.9 ove godine!

dies cerus an certus quandosloženi – u sebi sadrže element neizvjesnosti, zbog te neizvjesnosti

smatraju se uvjetima! Na učinak pravnog posla djeluju kao uvjeti. Mogu biti određeni na nekoliko načina:

dies certus an incerus quando, tj. Dan za koji je izvjesno da će se dogoditi, ali neizvjesno kada, pr. kad umre NNdies incerus an incerus quando, tj.dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi, ali se zna ako se dogodi kad će se dogoditi, pr.kad roditelji obećaju djetetu auto za 25 rođendan, zna se kad je 25 rođendan, ali je neizvjesno hoće li ga obdareni doživjetidies incertus an certus quando, tj. Dan za koji je neizvjesno hoće li se I kada će se dogoditi. Pr. dobit ćeš auto na dan završetka studija.

Rok može biti određen u različitim vremenskim jedinicama, pr.u danima, tjednima, mjesecima I godinama! Kako će se rok računati odlučuju ugovorne strane.

Namet (modus)NALOG ILI NAMET (modus) je nuzgredna odredba dodana BESPLATNOM pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka dužnost. To NE pretvara besplati pravni posao u naplatni jer nalog NEMA karakter protučinidbe.

Materiju nameta određuju ZN I ZOO! Namet nesmije imati karakter protučinidbe!Namet se može dodati besplatnim pravnim poslovima među živima, u oporuci ili pravnim poslovima za slučaj smrti. Naplatnim pravnim poslovima NE MOŽE SE DODATI NAMET!

Tipičan besplatan pravni posao među živima je darovanje. Može mu se dodati namet kao uzgredna odredba. Time dobivamo darovanje s nametom. Pr.dajem ti 3 000kn, ali s tim da odeš mjesec dana na oporavak. Ako obdarenik to prihvati imamo posla s darovanjem s nametom kod kojeg namet ide u korist samog primatelja.Namet je dopušten I kod besplatnih pravnih poslova za slučaj smrti. Pr.ZN određuje da oporučitelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine. Pr. netko ostavlja prijatelju vinograd, ali mu nameće dužnost da mu podigne nadgrobni spomenik! To se smatra da nije protučinidba nego tradicija!

Što će biti ako primatelj ne ispuni namet?Tu su moguća 2 rješenja:

1. ako onaj koji je s besplatnom namjerom povezao namet hoće da se njegov namet doista I ispuni, jer je možda dan u interesu nekog trećeg, može tužiti na ispunjenje.

Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Na isti način počinje teći i rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama.Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.

pr.ako je rok počeo teći 31.3, a treba završiti krajem 4 mj koji ima samo 30 dana, završit će 30.4.

Ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz naravi ugovornog odnosa.

2. Zbog ispunjenja nameta moguće je zatražiti vraćanje ono što je primatelju dano.

Prema ZOO: Ako je besplatni ugovor sklopljen uz namet, pa primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora. Neispunjenje nameta kod pravnog posla za slučaj smrti ima učinak ispunjenja raskidnog uvjeta.

Oblik očitovanja volje

Pod oblikom volje treba razumjeti različite oblike i različite mogućnosti u kojima se izražava unutarnja volja subjekta. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava.Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

Oblici i forme očitovanja volje su:a) Usmeno očitovanje volje: očitovanje pomoću žive izgovorene riječi (viva vox).b) Pismeno očitovanje volje: ono očitovanje koje je dano pomoću pisanih riječi, bez

obzira na materijal na kojem je pisano, sredstvo i vrstu pisma i jezika. Postoji tendencija da se električno očitovanje volje izjednači s pisanim oblikom. Zahtjev pisanog oblika ispunjen je ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave!!

PotpisParafFaksimilRukoznakElektronički potpis

c) Očitovanje volje znacimad) Očitovanje volje konkludentnim radnjama (činima): iz određenog ponašanja

očitovatelja može se sigurno zaključiti da je posrednim putem htio izraziti stanovitu volju

Također postoje ograde od konkludentnih radnji:Protestatio: očitovanje volje kojim se određena osoba unaprijed osigurava od pogrešnog shvaćanja njezinih postupaka. pr.ako na željezničkoj stanici uđemo u putnički vagon I vidimo da su sva mjesta zauzeta, mi zaključimo ugovor da su ti svi ljudi sklopili ugovor o transportu. Ali ako jedan od njih kaže: imate slobodno mjesto, ja ne putujem nego ispraćam prijatelja – to je školski primjer protestacije!Reservatio: očitovanje volje kojim se subjekt ograđuje od toga da se neki njegov čin shvati kao napštanje prava. pr.vraćajući dužniku zadužnicu vjerovnik izjavljuje da se taj akt ne smije shvatiti kao otpust duga.

e) Šutnja: spada među oblike očitovanja volje, ali u pravilu više ne. Ovdje imamo dvije iznimke+1 prema ZOO:

Prva se iznimka odnosi na slučaj kad ponuđeni stoji u STALNOJ POSLOVNOJ VEZI s ponuditeljem u vezi s određenom robomDruga se iznimka odnosi na osobe koje su se PONUDILE izvršavati naloge druge osobe za obavljanje određenih poslova kao i osobe u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga – npr.odvjetniciTreća iznimka prema kojoj bi se šutnja mogla smatrati prihvaćanjem ponude, ako bi se ona odnosila na ugovor u isključivu korist ponuđenoga,pr.netko drugome pošalje određenu stvar na dar.

Šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude.Nema učinak odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenika ili neko drugo njegovo

propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.) smatrati prihvatom.

Ali kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.

Isto tako osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga, dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila. Ako u slučaju iz stavka 3. i 4. ovoga članka ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđeniku.

Oblik pravnih poslovaNajčešći oblici pravnih poslova su:

J UsmeniJ PisaniJ Sa svjedocimaJ Sudjelovanjem nadležnih tijela

a) Oblik pravnih poslova sklopljenih pred nadležnim tijelomSudski zapisnikJavnobilježnički akt

b) Potvrđivanje (ovjeravanje) ispravac) Ovjeravanje potpisa

J Usmeni dodaci pisanom ugovoruJ Ciljevi i smisao oblika pravnih poslova

Valjanost pravnog poslaUtuživost pravnog poslaDokazivanje postojanja pravnog poslaUpis u javni registar

Usmeni oblik pravnog posla:Pravni je posao sklopljen u usmenom obliku onda kada su očitovanja stranačke volje dana ili živom riječi ili kombinacijom izgovorenih riječi, znakova I konkludentnih radnji.Usmeni oblik pravnog posla omogućuje brzo sklapanje pravnih poslova. Usmeni pravni poslovi imaju veliku prednost I najčešći su. Takav oblik je teško nadzirati. Primjenjuje se u slučajevima gdje bi uvođenje formalnih pravnih poslova predstavljalo kočenje prometa (pr.kupnja na tržnici) I u slučajevima u kojima je stvarno nemoguć bilo kakav drugi oblik pravnog posla kao što je npr. oporuka.Pravni posao u usmenom obliku treba se smatrati formalnim pravnim poslom ako bi usmeni oblik bio propisom predviđen kao obvezatan.

Pisani oblik pravnih poslova:Pravni je posao sklopljen u pisanom obliku onda kada su stranačka očitovanja volje dana pomoću pisanih riječi.

Pravni poslovi koji se moraju sklopiti u pisanom obliku:1. Ugovor kojim se prenosi pravo vlasništva2. Vlastoručna oporuka3. Ugovor o prodaji s obročnim otplatama cijene4. Ugovor o građenju5. Ugovor o licenci6. Ugovor o trgovinskom zastupanju7. Ugovor o alotmanu8. Ugovor o osiguranju

Svaka strana može od druge zahtijevati pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora sve dok druga strana ne ispuni obvezu iz ugovora.

Strana koja zahtijeva pisanu potvrdu ugovora dostavit će drugoj najmanje dva primjerka potpisanog ugovora s pozivom da joj vrati primjerak pošto ga potpiše.

Ako pozvana strana u roku od osam dana od primitka poziva ne preda potvrdu drugoj strani ili pošti preporučenim pismom, ova može zahtijevati da sud utvrdi postojanje ugovora i naknadu štete pretrpljene zbog toga što nije izdana pisana potvrda.

Ugovor sklopljen u usmenom obliku valjan je iako pisana potvrda nije dana.

Kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane.

Ugovaratelj koji ne zna ili ne može pisati stavit će na ispravu rukoznak ovjeren od javnog bilježnika.

Za sklapanje ugovora dovoljno je da obje strane potpišu istu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani. Mjerodavan je izvornik, tj.onaj primjerak koji su stranke potpisale.

Zahtjev pisanog oblika ispunjen je ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave.

9. Ugovor o bankarskom tekućem računu10. Ugovor o kreditu11. Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira12. Akreditivi13. Bankarsko jamstvo

Pravni posao sklopljen pred svjedocima:Danas se ne traži sudjelovanje svjedoka kod sklapanja pravnih poslova. Takav oblik ZOO ne predviđa. Ali tipičan primjer sklapanja pravnog posla pred svjedocima je pisana oporuka.Pravni poslovi uz sudjelovanje javnih tijela:

a) Oblik pravnih poslova sklopljenih pred nadležnim tijelom – ovdje najčešće spadaju pravni poslovi koji se sklapaju u obliku sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta. Pravni poslovi u obliku sudskog zapisnika sklapaju se u sudu pred sucem. Pr. javna oporuka u obliku sudskog zapisnika. Svatko može va-ljano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke. Javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bi-lježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba). Za neke poslove potreban je javnobilježnički akt. Prema Zakonu o javnom bilježništvu to su ugovori o uređenju imovinskih odnosa među osobama u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, ugovori o raspolaganju imovinom maloljetnika i osoba lišenih poslovne sposobnosti, ugovori o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika te svi pravni poslovi inter vivos koje osobno poduzimaju slijepi, gluhi koji ne znaju čitati i njemi.

b) Potvrđivanje (solemnizacija, ovjeravanje) isprava – potvrđivanjem privatnih isprava daje im se značaj javnih isprava. Potvrditi se može samo pravni posao sklopljen u pisanom obliku. Solemnizacija privatne isprave obavlja se kod javnog bilježnika, I tako potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta.

c) Ovjeravanje potpisa – ovjeravanjem potpisa potvrđuje se da potpis na nekoj ispravi potječe od određene osobe. Ovjera potpisa ne potvrđuje sadržaj isprave. Ovjeravanje potpisa obavljeju javni bilježnici, tijela državne uprave i ovlaštene osobe u trgovačkom društvu, ustanovi ili nekoj drugoj pravnoj osobi.

Usmeni dodaci pisanom ugovoru:Ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.Zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora:

Ali su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan.Pravovaljane su i kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.

Ugovor za čije je sklapanje ugovoren poseban oblik može se raskinuti, dopuniti ili na drugi način izmijeniti sporazumom u bilo kojem obliku.

Kad se radi o istodobnim usmenim pogodbama, pr. ugovara se viša cijena, a u ispravu o ugovoru se unese niža cijena kako bi se izbjegla porezna obveza. Ako je ugovor sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo Imamo 2 izuzetka:

- Ipak bit će valjane istodobne usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u ugovoru propisanog oblika nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem ili ako nisu protivne cilju zbog kojega je oblik propisan.

- Pravovaljane su i istodobne usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obiju strana ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.

Ciljevi i smisao oblika pravnih poslova:Oblik se najčešće zahtjeva radi valjanosti pravnog posla, utuživosti, dokazivanja i upisa.

a) Valjanost pravnog posla – redovito se određeni oblik zahtjeva za valjanost određenog posla. To znači da će posao biti nevaljan ako nije sklopljen u određenom obliku. pr. ugovor kojim se prenosi pravo vlasništva na nekretninama mora biti načinjen u pisanom obliku. Pravni posao za čiju je valjanost potreban javnobilježnički akt predstavlja oblik ad solemnitatem.

b) Utuživost pravnog posla – ima pravnih poslova koji se mogu sklopiti u bilo kojem obliku. Ali ako strana želi preko suda ostvariti neko pravo iz takvog ugovora, to može učiniti samo ako je posao sklopljen u određenom obliku. pr. darovanje pokretnine bez prave predaje valjano je u bilo kojem obliku, ali se darovatelj može prisiliti na predaju samo onda ako je posao sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, odn.sudskog zapisnika.

c) Dokazivanje postojanja pravnog posla – oblik ponekad služi samo radi lakšeg dokazivanja postojanja pravnog posla. Pr. zajam je valjan makar je sklopljen u usmenom obliku, ali zadužnica je samo dokazna isprava I to je oblik ad probationem.

d) Upis u javni registar – ako se na temelju pravnog posla želi izvršiti upis prava u javni registar (pr. zemljišne knjige), tada posao mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Valjanost i nevaljanost pravnih poslova:Pretpostavke valjanosti pravnih poslova:

Pravna i poslovna sposobnost subjekata Valjano i suglasno očitovanje volje Moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidba Nedopuštena pobuda Ponekad određeni oblik pravnog posla

ZOO je prihvatio dvodiobu pravnih poslova, pa oni mogu biti:Ništetni – djeluju ex tuncništetnost ugovora je APSOLUTNA NIŠTETNOSTPobojni – djeluju ex nunc pobojnost ugovora je RELATIVNA NIŠTETNOST

POJAM I KARAKTERISTIKE NIŠTETNIH PRAVNIH POSLOVA

NIŠTETNI oni pravni poslovi koji NE proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti.

ništetnost nastupa EX LEGEsud na nju pazi EF OFFO (deklaratorna odluka)djeluje EX TUNC

Važno je napomenuti da strane ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništetnost ugovora koji su sklopile.

RAZLOZI NIŠTETNOSTI:a) poslovna nesposobnost stranakab) nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje

ŠKOLSKI PRIMJER (exempli causa) i ŠALA (iocus)SIMULACIJA (simulatio); apsolutna simulacija i simulirani pravni posao kod relativne simulacijeNESPORAZUM (dissensus)

c) nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidberadi se o OBJEKTIVNOJ nemogućnosti (impossibilium nulla obligatio est)nedopuštenost – zabranjeni pravni poslovi

nemoralni pravni poslovi zelenaški pravni poslovi

d) nedopuštenost pobudee) nedostatak potrebnog oblikaf) nedopuštenost osnove (u novom ZOO to nema)

Poslovna nesposobnost:Prema propisima RH od fizičkih osoba poslovno su nesposobne maloljetne osobe (osim onih koji sklope brak ili postanu roditeljem) i punoljetne osobe koje su lišene poslovne sposobnosti. Pravni poslovi koje sklope te osobe bili bi ništetni!!!Pravna osoba može sklapati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti.Pravni poslovi koje sklopi pravna osoba s trećima izvan djelatnosti koje čine predmet njezina poslovanja, valjani su.Kad je statutom, društvenim ugovorom ili pravilima pravne osobe određeno i u registru u kojemu se pravna osoba vodi upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog njezina tijela, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar.Druga strana ima pravo pozvati pravnu osobu da se njezino ovlašteno tijelo u

primjerenom roku očituje daje li suglasnost, pa ako to ono ne učini, smatrat će se da suglasnost nije dana.Naknadna suglasnost ima povratni učinak ako drukčije nije ugovoreno.Ako suglasnost nije dana, smatrat će se da ugovor nije sklopljen.

Nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje:Nevaljanost je:

svako očitovanje volje koje nije učinjeno slobodno i ozbiljno ako postoje drugi oblici nesuglasnosti između volje i očitovanja mane

volje ako očitovanja ugovornih strana nisu međusobno suglasna

Ništetnost pravnih poslova uzrokuje sljedeće mane volje:a. školski primjer i šala – očitovanja volje dana u svrhu školskog primjera i u šali

predstavljaju odstupanje od zahtjeva ozbiljnosti očitovanja. Riječ je o oblicima tzv. Svjesnog nesklada između volje i očitovanja – kad netko svjesno očituje ono što ne želi. pr. očitovanja dana na kazališnoj predstavi

b. simulacija – prividno sklapanje ugovora, odn. općenito pravnih poslova. To je također oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja.

- Apsolutna simulacija sastoji se u sklapanju prividnog ili fiktivnog pravnog posla radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu.

- Relativna simulacija je sklapanje prividnog pravnog posla da bi se njime prekrio neki drugi posao.

c. Nesporazum - Nesporazum nastaje kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesuglasnost o pravnoj naravi ugovora koji sklapaju ili o kojem bitnom sastojku ugovora.Kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje. Pr. A izjavi da posuđuje knjigu B-u, a B to shvati kao darovanje.

d. Sila(vis absoluta) – fizička sila podrazumjeva izvršavanje akata nasilja nad nekom osobom u trenutku očitovanja i radi iznuđivanja očitovanja volje. Pr. netko primora drugog da potpiše ugovor nasilnim vođenjem njegove ruke pri potpisivanju. Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.

Mane volje su slučajevi nesklada između volje i očitovanja. (svjesni i nesvjesni nesklad)Svjesni nesklad između volje i očitovanja postoji u onim slučajevima kad osoba namjerno očituje ono što uistinu neće, npr.šala, simulacija...Nesvjesni nesklad postoji u onim slučajevima kad osoba nesvjesno očituje ono što uistinu ne želi, npr.zabluda, neznanje....Mentalna rezervacija je svjestan nesklad između volje i očitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što ona uistinu neće, a druga strana za to ne zna. pr. dražbaSimulacija je prividno sklapanje ugovora, odn.općenito pravnih poslova. (apsolutna i relativna)Apsolutna simulacija sastoji se u sklapanju prividnog ili fiktivnog pravnog posla radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu.Relativna simulacija je sklapanje prividnog pravnog posla da bi se njime prekrio neki drugi posao.Nesporazum nastaje kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesuglasnost o pravnoj naravi ugovora koji sklapaju ili o kojem bitnom sastojku ugovora.

Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe:Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

a) Nemogućnost – razlog nevaljanosti pravnog posla ako je činidba bila objektivno nemoguća u vrijeme sklapanja pravnog posla. Pr. ako se netko obveže da će za 2 tjedna iskopat 500m tunela. Pod mogućnošću činidbe razumijeva se pozitivna ili negativna radnja koja mora biti objektivno moguća. Ono što je objektivno nemoguće ne može uopće biti sadržaj obveze jer to nitko ne može izvršiti. Obveza s objektivno nemogućom činidbom pravno je nevljana, zapravo obveza nije ni nastala. pr. slučaj kad se netko obveže da će za 2 dana izgraditi podzemnu željeznicu u ZG.Obveza ne nastaje ako je činidba u trenutku sklapanja posla bila objektivno nemoguća- to je tzv. Prvobitna nemogućnost činidbe. Što ako je prvobitna nemogućnost naknadno otpala?Ako je činidba naknadno postala moguća obveza se ne pretvara u valjanu, ne konvalidira!!! Iznimno čće obveza nastati samo ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom, a činidba koja je u početku bila nemoguća postane naknadno moguća prije ispunjenja uvjeta ili roka. Obratno, ako je prvobitno moguća činidba bez krivnje dužnika postala naknadno nemoguća, obveza se ne gasi, a ako je postala nemoguća njegovom krivnjom, obveza se pretvara u odnos odgovornosti za štetu.Subjektivna nemogućnost znači da činidbu nije u stanju izvršiti konkretni subjekt, dužnik koji se obvezao izvršiti ju. Subjektivna nemogućnost ne utrnjuje obvezu nego je pod određenim pretpostavkama pretvara u odgovornost za štetu.

b) Nedopuštenost – postoji akoje ona protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Pravni posao takvog sadržaja ništetan je. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

B1) zabranjeni pravni poslovi – ovdje spadaju poslovi koji su protivni prisilnim propisima pravnog poretka. Pr. ugovori koji se odnose na stvari izvan prometa, ugovori kojima se zlorabi monopolski položaj na tržištu, ugovore o nasljedstvu, ugovore o produljenju ili skraćivanju roka zastare itd. Zabranjeni pravni poslovi su ništetni osim ako cilj prijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Ali ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati.

B2) nemoralni pravni poslovi – Pravni poslovi koji se protive moralnim normama određene društvene zajednice! Pr. ništetan je i protivan moralu ugovor o zajmu koji je dan radi hazardiranja, pa je suglasno tome odbijen zahtjeva za povrat zajma. Nemoralni ugovori će biti istodobno i zabranjeni.

B3)zelenaški pravni poslovi – Zelenaškim se smatra ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. ništetan je!!!Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora. Ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora. Pr. zelenaškog ugovora: ugovor o doživotnom uzdržavanju u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, da bi se iskorištavanjem tuđe nevolje postigla imovinska korist. Tu je predviđena kod nas kaznena odgovornost.

c) Neodređenost ili neodredivost činidbe – Pravni posao će biti ništetan ako je činidba neodređena ili neodrediva. Neodređena je ako poslom nije predviđeno dovoljno pojedinosti za njezinu individualizaciju, pa dužnik ne zna pouzdano što treba ispuniti vjerovniku. Ima i slučajeva kad ugovor ostaje na snazi iako činidba nije ugovorom ni određene ni odrediva. Ako ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravni učinak. Kad trgovačkim ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad ove nema, razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijenu koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.

d) Nedopuštenost pobude – u načelu pobude zbog kojih osobe sklapaju ugovor ne utječu na njihovu pravnu valjanost. Pretpostavke pod kojim će zbog pobude ugovor biti ništetan bez pravnog učinka:

Pobuda mora biti NEDOPUŠTENA, a nedopuštena je u onim istim slučajevima u kojima je nedopuštena i činidba, dakle, protivna Ustavu HR, prisilnim propisima i moralu društva

Da je nedopuštena pobuda BITNO utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor

Da je drugi ugovartelj ZNAO ILI JE MORAO ZNATI da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor. Iznimno ova pretpostavka se ne zahtjeva kod sklapanja besplatnog ugovora, pa će besplatni ugovor biti ništetan i kad drugi ugovaratelj nije znao, ali je morao znati da je nedopuštenapobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja da sklopi ugovor!

pr.A kupuje podrumske prostorije, ali ne kupuje ih da bi u njima uredio stan u kojem bi stanovao, nego ih kupuje zato što su vrlo podgodne za narkomanske seanse…

e) Nedostatak potrebnog oblika - Ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. (Načelo neformalnosti!! Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

DJELOMIČNA NIŠTETNOST:Djelomična ništetnost je ništetnost pojedine ugovorne odredbe.Ništetnost pojedine ugovorne odredbe ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora, osim:

ako ugovor ne može opstati bez te ništetne odredbe,ako je ta odredba bila uvjet ugovoraako je ta odredba bila odlučujuća presuda za sklapanje ugovora

Ugovor ostaje na snazi i u slučaju da je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, ako je ništetnost ustanovljena upravo kako bi ugovor bio oslobođen te odredbe ili vrijedio bez nje.Umjesto ništetne odredbe primjenjuju se dispozitivna pravila propisa.

POSLJEDICE NIŠTetnoSTI:1) obaveza restitucije (restitutio in integrum) 2) odgovornost za štetu

U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Tko i u kojem roku može isticati ništetnostNa ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.Nije ograničen krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost, a također ni vrijeme isticanja nije ograničeno. Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se!!!! Na ništetnost se može pozvati I nesvjesna ugovorna strana. U takvom slučaju bi nesvjesna ugovorna strana mogla biti obvezana na naknadu štete prouzročene ništetnošću sklopljenog ugovora.

Pojam I karakteristike pobojnih pravnih poslovaPOBOJNI (RELATIVNO NIŠTAVI) pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani, ali se mogu, iz propisima predviđenih razloga i u predviđenom roku, poništiti.

Posljedice poništenja nastupaju ex tunc. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti; mora se podignuti tužba na pobijanje – querella nullitatis.Kada protekne rok za poništenje, oni postaju valjani; KONVALIDIRAJU.

sud NE pazi EX OFFO ako su poništeni, to vrijedi EX TUNC ništavost NE nastupa EX LEGE, mora se podignuti tužba za poništenje

(querella nullitatis)

RAZLOZI POBOJNOSTI:a) ograničena poslovna sposobnost fizička prisila (vis absoluta)b) mane volje

PRIJETNJA PRIJEVARA (fraus) psihička prisila (vis compulsiva)ZABLUDA NEZNANJE

c) povrede načela jednake vrijednosti činidabaprekomjerno oštećenje (laesio enormis) u vrijeme sklapanjavrijedi SAMO kod NAPLATNIH ugovora

d) pravne radnje dužnika na štetu vjerovnikasvaki vjerovnik čije je potraživanje DOSPJELO za isplatu, može pobijati radnju svog dužnika koja je IZVRŠENA na njegovu štetupobijanje može biti U STEČAJU (Stečajni zakon) ili IZVAN STEČAJA (ZOO)tužba kojom se pobija radnja dužnika na štetu vjerovnika:

[ Dolozna Paulijanska tužba (actio Pauliana dolosa)znanje i svijest dužnika o štetnostipostoji u vrijeme zaključeja poslanaplatan pravni posao

[ Kulpozna Paulijanska tužba (actio Pauliana culposa)dužnik je mogao znati za štetnostvjerovnik je mogao znati za dužnikovu nepažnjunaplatan pravni posao

[ Obiteljska Paulijanska tužba (actio Pauliana familliaria)predmnijeva da je familii suspecti bila poznata štetnostnaplatan pravni posaonastao u korist familiae suspectae

[ Kvazipaulijanska tužbaza besplatne pravne poslove

ograničena poslovna sposobnost kao razlog pobojnosti:To je razlog pobojnosti samo u slučaju kad ograničeno sposobna osoba sklopi pravni posao bez zahtijevanog odobrenja svog zakonskog zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Ograničeno poslovno sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništajem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je poslovno

sposobna. Pravo na raskid ugovora vezano je rokom od 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost. Ne postoji mogućnost da osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću, kad postanu poslovno sposobne, mogu pobijati ugovor kojeg su sklopile bez odobrenja svog zakonskog zastupnika.

Za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

Ograničeno poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije zabranjeno.

Ostali ugovori tih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.

Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je sklopio ugovor s njom bez odobrenja zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se očituje odobrava li taj ugovor.

Ako se zakonski zastupnik ne očituje u roku od trideset dana od toga poziva da ugovor odobrava, smatrat će se da je odbio dati odobrenje.

Ograničeno poslovno sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništajem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je poslovno sposobna.

Mane volje:PrijetnjaPrijetnja se javlja kad jedna strana ili netko treći, stavljanjem u izgled nekog zla, izazove opravdani strah kod druge strane zbog čega ova sklopi određeni pravni posao.Strana koja je pod prijetnjom sklopila pravni posao ima pravo zahtijevati njegovo poništenje I pritom mora dokazati:

da su joj druga strana ili treća osoba prijetile da je prijetnja bila nedopuštena da je prijetnja izazvala OPRAVDAN STRAH koji je u uzročnoj vezi sa

sklapanjem pravnog posla čije se poništenje zahtjevaStrah se smatra opravdanim ako se iz okolnost vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Drugo značajno dobro bit će npr. ugled, čast, imovina, zaposlenje itd.Očitovanje iznuđeno prijetnjom je oblik svjesnog nesklada između volje I očitovanja, jer se svjesno očituje ono što se ne želi.

Zabluda je pogrešna predodžba o nekoj okolnosti.Razlikujemo više vrsta zablude:

zabluda o pravu (error iuris)zabluda o činjenicama (error facti)zabluda u morivu (error in motivo)

Zabludu uvrštavamo u oblike nesvjesnog nesklada između volje I očitovanja.

Pravnoposlovna zabluda je zabluda koja se odnosi na elemente ili sastojke pravnog posla, a iznimno I na motive preuzimanja obveze.

Prema ZOO bitnom zabludom smatra se zabluda samo onda ako se odnosi na:Objekt ugovora (error in corpore)Bitna svojstva objekta ugovora (error in qualitate i error in substantia)Osobu s kojom se sklapa pravni posao, ako se sklapa s obzirom na tu osobu (error in persona)Okolnosti koje se po običaju u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila pravni posao takvog sadržajaPobudu koja je isključivo kod besplatnih pravnih poslova bila odlučna za preuzimanje obeveze (error in motivo)

Pod bitnim svojstvima objekta ugovora misli se na bitna svojstva stvari kao objekta činidbe davanja. Pr. netko je uvjeren da kupuje originalnu sliku Mona Lise, a ustvari se radi o boljoj reprodukciji.

Zabluda o osobi s kojom se sklapa pravni posao bitna je jedino ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu. To se odnosi na besplatne ugovore – pr. darovanje. Naplatni se ugovori u pravilu ne sklapaju s obzirom na određenu osobu, ali i tu jemoguće da osobine suugovaratelja budu bitne drugoj strani, pr. naručujem cipele kod određenog šustera, a napravi ih šegrt.Bitna će biti i zabluda koja se odnosi na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri ugovornih strana smatraju odlučnim.Određivanje bitnosti zablude s obzirom na okolnosti ima u biti značenje generalne klauzule koja u sebi sadrži dva kriterija:

Prvi je objektivni kriterij prema kome će zabluda biti bitna ako se odnosi na okolnosti koje se prema shvaćanjima u prometu smatraju odlučnim (zabluda u objektivno bitnoj okolnosti)Drugi je subjektivni kriterij prema kome će zabluda biti bitna ako obuhvaća okolnosti koje su po namjeri strana bile presudne za sklapanje ugovora (zabluda u subjektivno bitnoj okolnosti)

Zabluda u motivu-pobuda (error in motivo) sklapanja pravnog posla u pravilu ne izaziva njegovu nevaljanost. Kod besplatnog ugovora bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze. Pr. Anita daruje Popsu skupocjenog psa pogrešno vjerujući da je ovaj ljubitelj pasa.

Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

Učinak zabludeU slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati

naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.

PrijevaraO prijevari se radi kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje pravnog posla. Naziva se još «izazvanom zabludom», «kvalificiranom zabludom» ili «lukavstvom».Može se učiniti aktivnim ponašanjem, pr. prodavatelj pozlaćene narukvice uvjeri kupca da mu prodaje zlatnu narukvicu kakvu on i želi kupiti, te pasivnim držanjem, pr. prodavatelj ne upozori kupca da je građevisnko zemljište koje mu prodaje radi izgradnje obiteljske kuće namjenjeno izgradnji ulice.Ne smatraju se prijevarom reklama i drugi oblici ponekad pretjerane hvale određene robe, ako su uobičajeni u prometu i ne uzimaju se suvišno ozbiljni, pr. RED BULL daje ti krila!!

Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

Može li se ugovor poništiti ako je prijevaru učinila treća osoba?Može, ako je suugovaratelj prevarene strane u vrijeme sklapanja ugovora znao ili je morao znati za prijevaru. Ako se radi o besplatnom ugovoru, a prijevaru je učinila 3 osoba poništenje se može zahtjevati bez obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili je morala znati za prijevaru!!

Povrede načela jednake vrijednosti činidaba:Jedno od temeljnih načela obveznog prava je načelo jednake vrijednosti činidaba kojeg su stranke dužne poštovati prilikom sklapanja naplatnih ugovora. Za narušavanje tog načela predviđene su određene prane posljedice. Te posljedice se mogu sastojati od ništetnosti ugovora, pr. kod zelenaških pravnih poslova, mogućnosti raskida ugovora, pr. kod odgovornosti za materijalne I pravne nedostatke ispunjenja ili u pobojnosti ugovora. Posljednja je mogućnost predviđena u odredbama instituta prekomjernog oštećenja. Nastaje kad u vrijeme sklapanja pravnog posla postoji očiti nesrazmjer između činidbe I protučinidbe. Oštećena strana može zahtijevati PONIŠTAJ UGOVORA ako u vrijeme sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati za pravu vrijednost činidbe. Poništaj se može zahtjevati u ROKU OD GODINE DANA od sklapanja ugovora.

Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika:Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može

pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema

dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio

kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.Za uspješno pobijanje nužno je ispunjenje određenih pretpostavki:

1) Dospjelost vjerovnikove tražbine2) Izvršenje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika

Dospjelost tražbine ne isplatu: Tražbina se smatra dospjelom od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtjevati njezino ispunjenje, a ako je novčana onda od trenutka kad je ovlašten zahtijevati njezinu isplatu.

Pravna radnja na štetu vjerovnika: Pod radnjom treba razumjeti najprije pravne poslove, jednostrane I dvostrane, naplatne I besplatne, ali I različite druge radnje I propuštanja.

Od ugovora najčešće će to biti besplatni ugovori, pr. darovanje I beskamatni zajam.

Od jednostranih pravnih poslova besplatnog karaktera možemo navesti odricanje od nasljedstva.

Ugovori mogu biti I naplatni, kao npr. ugovori kojima se preuzimaju obveze, zasniva založno pravo, prenosi pravo vlasništva.

Od propuštanja možemo spomenuti neisticanje prigovora zastare, neprijavljivanje tražbine u stečajnu masu, nepodizanje mjeničnog protesta itd.

Pravni posao je na štetu vjerovnika ako zbog njegova ispunjenja dužnik nema dovoljno za podmirivanje vjerovnikove tražbine, tj. Ako zbog ispunjenja sklopljenog pravnog posla dužnik postane insolventan.Kako dokazati insolventnost?Bezuspješnim pokušajem namirenja u ovršnom postupku. Ali to nije jedini mogući dokaz. Dovoljna će biti I izjava dužnika u tom smislu, kao I svaki drugi postupak dužnika I svaka činjenica kojom se može dokazati uzročna veza između pravne radnje dužnika I njegove insolventnosti.

Tužba kojom se pobija radnja dužnika na štetu vjerovnika naziva se paulijanskom tužbom (akcio pauliana).Razlikujemo 4 paulijanske tužbe:

1. Dolozna paulijanska tužba – posebna pretpostavka za podizanje dolozne paulijane je namjera dužnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika. ZOO je to ublažio pa zahtjeva umjesto namjere oštećenja vjerovnika, znanje odn svijest dužnika da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima. Namjeru čini volja I znanje. Prema tome, ako dužnik zna da će svojim raspolaganjem štetiti vjerovniku pa to I poduzme onda je ostvario I volju I znanje kao 2 bitna elmementa namjernog postupanja. Također se zahtijeva da je protivniku pobijanja bilo poznato da dužnik zna da sklapanjem pravnog posla šteti vjerovniku i da se radi o naplatnom pravnom poslu ili naplatnom raspolaganju. Tužba se podiže u roku 1 god. od dana sklapanja pravnog posla odnosno poduzimanja radnje ili dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

2. Kulpozna paulijanska tužba - Podiže se kad dužnik nije znao, ali je u trenutku poduzimanja radnje mogao znati da poduzetim raspolaganjem šteti vjerovniku. To će biti kad nije postupao pažnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika ili stručnjaka. Njegovo neznanje je skrivljeno. Tu je riječ o običnoj nepažnji (culpa levis). Također je predviđena za pobijanje naplatnih pravnih poslova i raspolaganja. Rok za podizanje tužbe je isti, dakle godinu dana od sklapanja pravnog posla, odn poduzimanja radnje ili dana kad je trebalo poduzeti radnju koja je propuštena.

3. Obiteljska paulijanska tužba - Predviđena je za slučaj kad dužnik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika, a na štetu vjerovnika. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Posebne pretpostavke obiteljske paulijane su: naplatan pravni posao, rok podizanja tužbe je 3 godine. Rok se računa od sklapanja pravnog posla, odn poduzimanja radnje ili dana kad je trebalo poduzeti radnju koja je propuštena.

4. Kvazipaulijanska tužba - Namijenjena je pobijanju besplatnih pravnih poslova i radnji kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist treće osobe. Npr.ugovor o darovanju, beskamatni zajam, oproštaj duga. Isključeni su od pobijanja uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi i darovi iz zahvalnosti. Neoborivo se presumira da je dužnik znao i morao znati da nanosi štetu vjerovniku. Rok pobijanja 3 god., a računa se od sklapanja pravnog posla, odn poduzimanja radnje ili dana kad je trebalo poduzeti radnju koja je propuštena.

Pasivno legitimirani kod paulijanskih tužbi su: Dužnik i osoba s kojom je sklopljen pravni posao, odn osoba u čiju je korist

poduzeta radnja Univerzalni sljednici osobe s kojom je sklopljen pravni posao, odn osoba u čiju je

korist poduzeta radnja, pr. nasljednici umrloga ili nova pravna osoba nastala spajanjem postojećih pravnih osoba.

Singularni sljednici te osobe, odn osobe kojima je ona pravnim poslom prenijela stečenu korist. Ako je ta korist otuđena naplatnim pravnim poslom tužba se protiv pribavitelja može podići samo ako je znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati. Ako je stekao besplatnim pravnim poslom, tužba se može podići makar on to nije znao.

U nekim će se situacijama pobijanje moći, umjesto tužbom, izvršiti prigovorom. Npr.ako treći tuži dužnika na predaju darovane stvari, vjerovnik može ustati prigovorom protiv tužbenog zahtjeva.

Posljedice poništenja:Ako je na temelju ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se vratiti, a ako

to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog poništaja ugovora ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka pobojnosti ugovora.

U slučaju poništaja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovaratelja suugovaratelj takve osobe može zahtijevati vraćanje samo onoga dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobne osobe ili je

upotrijebljen u njezinu korist, a i onoga što je namjerno uništeno ili otuđeno.

Tko i u kojem roku može zahtjevati poništajU načelu to su strane u poslu, a iznimno neke I treće osobe. Od strana u poslu poništenje može zahtjevati ona u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Tako će poništaj pravnog posla zbog ograničene poslovne sposobnosti moći zahtjevati zakonski zastupnik poslovno ograničene osobe.Zbog prijetnje, zablude, prijevare poništaj može zahtjevati osoba koja je pod prijetnjom, u zabludi ili zbog prijevare sklopila pravni posao; kod prekomjernog oštećenja – oštećena strana.

Poništenje pobojnog pravnog posla može se zahtjevati u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti,odn od prestanka prisile ako je posao sklopljen pod prijetnjom (subjektivni rok)

Krajnji rok za poništenje je 3 godine računajući od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok)

Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstveni rok od 1 godine računajući od dana sklapanja pravnog posla

Svi navedeni rokovi su PREKLUZIVNI pa se nakon njihova proteka gasi pravo zahtjevati poništenje.

Konvalidacija:KONVALIDACIJA je naknadno osnaženje nevaljanih pravnih poslova.

NIŠTAVI pravni poslovi NE mogu konvalidirati, OSIM zabranjenih – ako je zabrana manjeg značenja

ako je posao izvršen zelenaških – ako oštećenik istakne zahtjev da se

njegova obaveza smanji na pravičan oznos, ako takav zahtjev podnese u roku 5 godina, ako sud udovolji tom zahtjevu , konvalidacijom posla koji nije sklopljen u zahtjevanom pisanom obliku, a izvršen je ucijelosti ili pretežnom dijelu

POBOJNI pravni poslovi mogu konvalidirati. Mogućnost konvalidacije ovisi o ponašanju strana, u prvom redu one strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Ona odlučuje hoće li se koristiti pravom da zahtjeva poništenje ili ne. Ako se odrekne prava na poništaj, osim u slučajevima kad joj odricanje u naprijed nije dopušteno, ili u zakonom predviđenom roku nepodigne tužbu na poništenje, pravni će posao konvalidirati. Pobojan posao konvalidirat će I u slučaju ograničene poslovne sposobnosti ako zakonski zastupnik naknadno odobri takav posao.

Konverzija:KONVERZIJA je pretvaranje ništetnog u valjani posao ako

ništavi pravni posao sadrži pretpostavke dovoljne za valjanost nekog drugog pravnog posla

ako se konverzijom postiže cilj koji su stranke namjeravale postići ništetnim pravnim poslom

ako bi stranke sklopile konvertirani posao da su znale da će ovaj biti ništetan

Kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništetnost svog ugovora.Konverzijom će se najčešće “spašavati” oni ništetni pravni poslovi koje strane sklope zbog nedovoljnog poznavanja pretpostavaka valjanosti. Pr. strane su htjele mjenični zajam, ali u mjenicu nisu unijele sve bitne sastojke. Tu je moguća konverzija mjeničnog u obični zajam, a mjenica će imati značenje zadužnice.

Stjecanje i gubitak pravaStjecanje prava znači spajanje subjektivnih građanskih prava s nekim subjektom.Može biti izvorno ili originarno i izvedeno ili derivativno.IZVORNO stjecanje prava znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava. Pr. A kupi oranicu od B-a, uđe u posjed, ali se u zemljišnim knjigama ne vodi kao vlasnik. Pravno A nije postao vlasnik zemljišta. Prolazile su godine i B je umro, pa B-ovi nasljednici zatraže oranicu od A. Međutim, ako je od vremena kupnje prošlo 10 godina A je kao kvalificirani posjednik postao vlasnik oranice i na tužbu nasljednika stavit će prigovor dovršene dosjelosti. On je stekao originarno pravo vlasništva.IZVEDENO stjecanje prava postoji onda kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika. Stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov prednik. „Nemo plus iuris ad alium transferre potest, guam ipse haberet!“. Onaj od kojeg se pravo stječe naziva se auctor ili pravni prednik, a onaj koji pravo stječe naziva se pravni sljednik ili successor.

a) Translativno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja. Zove se još i pravnim nasljeđivanjem ili sukcesijom (može biti univerzalna i singularna).

1) Sveopća ili univerzalna sukcesija znači prijelaz svih prava i obveza od dosadašnjeg subjekta na novi subjekt. Pr. nasljeđivanje za slučaj smrti. U trenutku smrti ostavitelja sva njegova imovinska prava i obveze prelaze na nasljednika JEDNIM AKTOM!

2) Singularna sukcesija znači da novi subjekt (stjecatelj) od dosadašnjeg subjekta (prednika) stječe samo pojedinačno pravo, pr. pravo vlasništva jedne stvari.

b) Konstitutivno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojeg prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo. Pr. vlasnik nekretnine osnuje služnost u korist susjedove oranice. Susjed je stekao služnost puta konstitutivno jer to pravo do tada nije postojalo na vlasnikovoj nekretnini.

Gubitak pravaGubitak prava znači odvajanje subjektivnog građanskog prava od njegova nositelja.Može biti relativan (kad jedan subjekt određeno subjektivno pravo gubi, a drugi ga subjekt istodobno stječe) i apsolutan (kad jedan subjekt određeno subjektivno pravo gubi, a da ga drugi subjekt istodobno ne stječe).

Zastara pravaZastara je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme.Dosjelost je stjecanje prava na temelju vršenja njegovog bitnog sadržaja (posjedovanja) kroz zakonom određeno vrijeme.

Vrijeme u pravu može djelovati konstruktivno i destruktivno. Kod zastare imamo slučaj destruktivnog djelovanja vremena kad se pravni odnosi razaraju.Smisao zaštite nalazimo u tome da se sadašnje zaštiti protiv prošlog!Strane se ne mogu putem ugovora unaprijed odreći zastare, niti mogu njime unaprijed produljiti vrijeme zastare koje je određeno propisom. Tek u onom trenutku kad zastara nastupi mogu se strane odreći posljedica koje nastupaju sa zastarom. Pr. nitko nam ne brani da platimo zastarjeli dug iako znamo da nas vjerovnik zbog zastare ne može sudskim putem prisiliti na plaćanje.Da li bi strane u ugovoru mogle odrediti kraće zastarne rokove od onih koji su predviđeni propisom?

Jedni smatraju da strane mogu, drugi smatraju da strane ne mogu skratiti zastarne rokove koji su određeni propisom. ZOO zabranjuje i jedno i drugo. Pravnim poslom ne smije se odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onoga vremena koje je određeno zakonom. Pravnim poslom ne smije se odrediti da zastara neće teći za neko vrijeme.Objekt zastare su samo imovinska prava! Ali ima malo subjektivnih građanskih prava koja zastarjevaju zbog nevršenja. Pr. pravo vlasništva nikad neće zastarjeti ma kako ga dugo neizvršavali, ali ako 20 godina ne izvršavam služnost kolnog puta moje će pravo služnosti zastarjeti i prestat će zbog nevršenja.Ono što zastarjeva kod subjektivnih građanskih prava nije samo pravo nego i mogućnost njegova ostavrenja sudskim putem.

Pretpostavke zastare su: Nepodignuće tužbe Protek zakonom određenog vremena (rok zastare ili zastarni rok)

Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi.

Rok zastare je zakonom određeno vrijeme nakon kojega se pravo više ne može prisilnim putem ostvariti (tužba se ugasila).

Opći zastarni rok koji iznosi 5 god! No ima i posebnih rokova od 3, 2 i 1 godinu. Opći zastarni rok primjenjuje se samo u onim slučajevima kad nije propisan posebni zastarni rok!

Trogodišnji zastarni rok vrijedi npr. za međusobne tražbine nastale iz ugovora o prometu robe i usluga, za tražbine zakupnine, najamnine i tražbine naknade štete računajući otkada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila.

Jednogodišnji zastarni rok predviđen je za tražbine koje se odnose na isporučenu električnu energiju domaćinstvima. Također i za toplinsku energiju, plin, vodu, održavanje čistoće i dimnjačarske usluge.

Za godinu dana zastaruju: Tražbine za različite pretplate (radio i tv) Pretplate z apovremene tiskovine Tražbine za poštanske usluge i korištenje telefona

Za 10 godina zastaruju tražbina:Utvrđena pravomoćnom sudskom odlukomOdlukom nadležnog tijelaSudskom nagodbomNagodbom pred nadležnim državnim tijelom

Zastarni rok ne treba se miješati s prekluzivnim!

Prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih strana mora poduzeti određene radnje ako neće da joj se ugasi, ne samo zahtjev, nego i samo subjektivno pravo. Ne prekluzivni rok sud pazi po službenoj dužnosti i kod prekluzivnih rokova nema zastoja ni prekida roka.

Zastoj zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih već započeta zastara prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu. Kad te okolnosti ili zapreke otpadnu, zastara se nastavlja, te se proteklo vrijeme uračunava. Uračunava se vrijeme koje je proteklo do zastoja. Vrijeme zastoja i mirovanja ne uračunava se.

Zastara ne teče:1) između bračnih drugova,2) između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo,3) između štićenika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za trajanja skrbništva i dok ne budu položeni računi,4) između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.

Zastara ne teče:1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata za tražbine osoba na vojnoj dužnosti,2) za tražbine koje imaju osobe zaposlene u tuđem kućanstvu prema poslodavcu ili članovima njegove obitelji koji zajedno s njim žive, sve dok taj odnos traje.

Zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

Ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane.Ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Prekid zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, a proteklo se vrijeme ne uračunava. U takvim slučajevima zastara može samo iznova početi. Zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

Podnošenje tužbe - Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe - Prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

Odbacivanje tužbe zbog nenadležnost - Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom. Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu, i za isticanje prijeboja tražbine u sporu te u slučaju kad je sud ili drugo tijelo uputilo dužnika da svoju prijavljenu tražbinu ostvaruje u parničnom postupku.

Pozivanje dužnika - Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.Rok zastare u slučaju prekida - Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme

koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

Učinak zastare: Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.Prema tome, dužnik čiji je dug zastario nije zbog zastare presato biti dužnikom niti je zastarom prestao njegov dug, nego samo odgovornost za dug! Zato ako dužnik ipak nakon proteka zastarnog roka ipak plati ne može tražiti natrag plaćeno jer nije platio nedug nego dug!

Nastup zastare ne treba razumjeti tako da se nebi mogla tužba uputiti sudu. Sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti nego isključivo na prigovor tužene strane. Ne istakne li tuženik prigovor zastare, sud će postupiti s tužbom ne obazirući se na zastaru!