Gradska Banja Na Musali

SVEUČILIŠTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI

Gabrijela Ban i Mila Sršen

GRADSKA BANJA NA MUSALI

Seminarski rad

Mentor: dr. sc. Jaroslav Vego

Mostar, 2012.

SADRŽAJ

Uvod .................................................................................................................... 3

1. Urbanistički plan grada Mostara ......................................................................... 4

2. Friedrich Miroslav Loose ................................................................................... 5

3. Povijest Gradske banje ...................................................................................... 6

4. Tlocrti građevine ............................................................................................... 7

5. Stilske odlike građevine .................................................................................... 13

Zaključak ............................................................................................................ 17

Literatura ............................................................................................................ 18

2

UVOD

Grad Mostar poprima današnji izgled dolaskom austro-ugarskih vlasti na ovaj

prostor 1878. god. Početak gradnje cesta, željeznica te spajanje Mostara sa ostalim

gradovima u BiH i Hrvatskoj, pretvara Mostar u središte kulture na prostoru

Hercegovine. Nova vlast je podizala nove građevine a među njima je bila i Gradska

banja na trgu Musala podignuta preko puta hotela Neretve.

U ovom seminarskom radu bit će govora o izgradnji Gradske banje, njezinom

arhitektu te o izgledu i tlocrtima građevine. Spomenut će se i sama povijest građevine,

građevine koja je proživjela brojna razaranja od različitih čimbenika, ali ipak se je

uspijela obnoviti, čak i nakon zadnjeg razaranja u Domovinskom ratu. Gradska banja je

jedna od građevina koja je izgrađena za vrijeme austro-ugarske vlasti i predstavlja

primjer načina gradnje za austro-ugarske okupacije.

3

1. URBANISTIČKI PLAN GRADA MOSTARA

Mostar je smješten sa obje strane rijeke Neretve u mostarskoj kotlini.

Grad se nalazi na pruzi Sarajevo-Ploče i na samom raskršću cesta od kojih glavna cesta

vodi tokom rijeke Neretve. Najveći i najstariji dio grada leži na lijevoj obali Neretve te

grad s vremenom postaje kulturni, industrijski i trgovački centar Hercegovine. Mostar

su osvajale brojne države a među njima i Turska za čije je vladavine podignuto nekoliko

građevina i kameni most na jedan luk čime grad Mostar dobiva na važnosti. Osim

džamija građeni su i brojni hamami potrebni za smještaj vojske koja se često nalazila u

Mostaru kao važnom strateškom mjestu. Dva su najvažnija hamama iz ovog razdoblja:

Sinan-pašin haman sagrađen, vjerojatno, 1473. god., te Čejav-begov hamam sagrađen

poslije 1554. god. Hamami su kasnije prestali raditi dolaskom austro-ugarske vlasti.

Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. god. započeo je

urbanistički razvoj grada Mostara. Kako bi omogućila što bolju vezu sa zapadnim

djelom Mostara, vlast je započela izgradnju kolskog puta. Početak je bio proširenje

Glavne ulice te prijelaz preko trga Musala, sve do Neretve. Kako bi se prešlo preko

rijeke turske vlasti su dozvolile izgradnju mosta na zahtjev hercegovačkih zastupnika.

Radovi su započeli početkom 1873. god. te je nabavljena željezna konstrukcija za most

te se započelo s njegovim podizanjem na mjestu gdje se danas nalazi betonski most kod

hotela Neretva. Međutim, nesređene političke prilike te Hercegovački ustanak prekinuli

su izgradnju mosta te je most dovršen tek 1882. god. Most je bio podignut na 6 kamenih

stupova te je uz bogate krase imao 1 veliki otvor i 4 mala. Bio je izgrađen na dobrom

položaju te je imao sve uvjete i prednosti i za sadašnju izgradnju. Prioritet vlasti je bio i

spoj cesta Sarajevo-Mostar-Metković i Mostar-Ljubuški. Sva sredstva za izgradnju

dolazila su iz vojnih investicija i vojnih okupacijskih kredita. Austro-ugarska vlast je

započela s planskom izgradnjom u Mostaru te se je urbanističko središte grada,

izgradnjom mosta, širilo i na zapadni dio grada, prema Gimnaziji. Uspostavom kolskog

puta i željeznice povezali su se nekada udaljeni djelovi grada te je započela izgradnja

građevina koje će pridonjeti urbanističkom širenju grada Mostara.1

1 KARLO DRAGO MILETIĆ, Mostar susret svjetskih kultura, Zajednica općina s hrvatskom većinom, Mostar, 1997., str. 21-22.

4

2. FRIEDRICH MIROSLAV LOOSE

Friedrich Miroslav Loose je rođen 1888. god. u Trebinju. Osnovnu i

trgovačku školu je završio u rodnom mjestu, a građevinski odjel Srednje tehničke škole

u Sarajevu. Od 1900. god. do 1909. god. radio je u građevinskom odjelu Zemaljske

vlade u BiH kao tehnički asistent i upravnik gradnje kanalizacije grada Sarajeva. Bio je

tehnički asistent i gradskog vodovoda u Trebinju te radio je kao upravitelj vodovoda u

Banja Luci. Nakon smrti upavitelja gradskog vodovoda u Mostaru 1909. god., Općinsko

vijeće u Mostaru je raspisalo natječaj za upravitelja vodovoda. Loose se prijavio na

natječaj te je bio i izabran 18. 9. 1909. god. za vodovodnog upavitelja grada Mostara.

Osim što je bio na čelu vodovoda, Loose je izradio projekte za brojne katoličke

crkve, vakufske zgrade te je sudjelovao u brojnim projektima kao nadzornik tijekom

renoviranja. Također je izradio projekte za pregradnju mnogih značajnih zgrada

izrađenih za vrijeme austro-ugarske okupacije i mnogih stambenih zgrada. Među njima

se ističu radovi na hotelu Neretva, zgradi Napretka i zgradi Mujage Komadine.

Međutim, njegovo najveće djelo je izgradnja Gradske banje na Musali koje u posljednje

vrijeme mnogi osporavaju kao Loosin projekt i pripisuju ga Tonniesnsu, tadašnjem

direktoru Bosansko-hercegovačkog građevinskog dioničkog društva koje je Loosinu

projektu dalo arhitektonsku razradu a ne odobrenje. Nema sumnje da je Gradska banja

Loosin projekt jer je arhitekt imao običaj vodoti dnevnike u kojima je prdantno navodio

što je radio svakog dana. Jedan je dnevnik posvećen samo radu na Gradskoj banji i u

njemu su obilježene sve radnje i ucrtani svi detalji koje je Loose dao pojedinim

izvođačima radova. Također je sačuvana fotografija na kojoj Nadvojvoda Ferdinand

odaje priznanje projektantu banje F. M. Loosi.

Uz brojne obaveze Loose je bio poslan od gradonačelnika 1937. god. da

preuzme organizaciju Vatrogasne čete u Primorskoj banovini. Svoj zadatak je odradio

uspješno, kao i brojne druge zadatke. Nakon II. svj. rata predavao je stručne predmete

na Srednjoj tehničkoj školi u Mostaru.

5

Friedrich Miroslav Loose je umro 1966. god. ostavivši iza sebe brojna ostvarenja

koja su nekadašnju kasabu pretvarala u suvremeni grad, na bilo kojoj strani. Njegovi

projekti, uz brojne druge, su pridonjeli daljnjoj urbanizaciji grada Mostara.2

3. POVIJEST GRADSKE BANJE

U Mostaru 1914. god., za vrijeme austro-ugarske uprave (1878.-1918.), tadašnja

mostarska Općina je dala sagraditi modernu gradsku javnu banju na trgu Musala gdje je

nekad bio Krehinov hamam. Još 1919. god. je Zemaljska vlada u Sarajevu obavijestila

Zajedničko ministarstvo financija u Beču o odluci tadašnjeg Gradskog vjeća Mostara o

gradnji električne centrale i gradske banje. Građevine su trebale biti izgrađene u čast

posijeta cara Franca Jozefa I. Mostaru 3. 6. 1910. god.

Gradska banja je završena i otvorena 3. 6. 1914. god. Otvorenje je popraćeno

manjom proslavom pred novosagrađenom Banjom i na gradskom trgu Musala. Na

otvorenje su bili pozvani svi građani, svećenstvo te gradske i vojne vlasti kao i ostale

institucije i društva. Samo otvorenje je izveo tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina.

Nakon odobrenja Beča, Gradska banja je dobila naziv: "Gradska banja Franje

Ferdinanda", tadašnjeg austro-ugarskog prijestolonasljednika. Izgradnja banje je

iznosila 450 000 kruna, a projekt je izradio Friedrich Miroslav Loose. Izvođač gradnje

objekta bilo je društvo "Romanija", a sve instalacije u objektu je izvela bečka tvrtka

"Gesell-schaft fur Heizung und Luftung".

U povijesti Gradske banje izvedeno je nekoliko adaptacija koje su i evidentirane.

Tako je 1927. god. Loose izveo kompletiranje objekta, 1963. god. djelomično je

završeno preslikavanje po istom uzorku tad već oštećenog austro-ugarskog zidnog

slikarstva, 1978. god. ponovno je rađena adaptacija objekta a 1990./91. god. građevina

je sanirana u gornjim zonama. Tijekom brojnih adaptacija, koje su se često pokazale

nestručnima, došlo je do nekoliko vrsta destrukcija. Tako je uništen veliki broj zidnih,

keramikom obloženih malih banja, uglavnom na 2. katu objekta, zatim su uklonjene

keramičke pločice koje su zamjenjene novima slabije kvalitete, čestim bojenjem

2 KARLO DRAGO MILETIĆ, "Miroslav Loose-neumorni graditelj", u: Motrišta, Mostar, 1-2/1997., str. 78-82.

6

uništeno je zidno slikarstvo, također je uništena drvna dekoracija zajedno sa drvenim

frizom u znaku ljiljana i brojne druge destrukcije. Međutim, građevina je najviše

uništena u ratu 1992.-1995. god. Tada je uništena krovna konstrukcija, betonska ograda

na terasi, oštećen je zapadni zid, uništene su lavlje glave na glavnom ulaznom portalu a

i unutrašnjost je pretrpjela jednaku štetu.

Sanacija Gradske banje je započela 1999.-2000.god. Ovom je prilikom

rekonstruirana betonska ograda na terasi, Banja je prekrivena limom za koji se utvrdilo

da je izvorno bio na građevini, fasade su također obnovljene kao i lavlje glave na

sjevernom portalu, zajedno sa drvenim elementima. U unutrašnjosti je rekonstruirano

zidno slikarstvo sa naglaskom na turskoj-šarenoj sobi, restauracija štuko dekoracije u

prostoriji sa bazenom te rekonstrukcija stepeništa za ulaz u veliki bazen. Građevina

predstavlja spoj estetskih, zanatskih i umjetničkih komponenta.3

4. TLOCRTI GRAĐEVINE

Gradska banja u Mostaru je namjenski napravljena građevina, koja se sastoji od

prizemlja, dva kata i potkrovlja sa terasom. Sagrađena je grubo obrađenim kamenom,

kao vezivno sredstvo korišten je malter, i fasada je malterisana. Krov je rađen od

drvenih greda.

a) Prizemlje

Glavni ulaz u zgradu nalazi se sa sjeverne strane i vodi do polukružnog kamenog

stubišta, koje povezuje sve katove građevine i završava kupolom. Drugi ulaz u zgradu

nalazi se s južne strane. U prizemlju Gradske banje nalaze se radionica, strojarnica i

spremište za ugalj do kojih se dolazi s južnog ulaza. Kroz glavni, tj. sjeverni ulaz,

moglo se ići na gornje katove zgrade, a u prizemlju su se nalazile još praonica i

sušionica, kao i radničke banje. Na malo kasnijem projektu su praonica i sušionica bile

u jednoj veliko prostoriji u istočnoj polovici zgrade, a na mjestu bivše sušionice nalazila

se kabina.

3 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/2001., str. 295-296.

7

Slika 1. Tlocrt prizemlja

b) Prvi kat

Na prvom katu, u sjevernom dijelu su se nalazili brijač, ženski frizer, kabine za

presvlačenje i kabine za predčišćenje. Tu su se nalazili još (prema južnoj strani zgrade)

kafić, odmaralište, prostor za masažu, prostor za kupališno rublje i sauna. U desnoj

polovici zgrade su bazeni, veliki bazen koji je bio podijeljen na dio za plivače i dio za

neplivače, jedan manji bazen s vrućom vodom, mali zahod i bazen. Kod bazena nalazilo

se drveno stubište koje je vodilo direktno na terasu za sunčanje. Na drugom projektu

postoje male izmijene: brijač i frizer smješteni su u južni dio zgrade gdje se nalazio

prostor za masažu i prostor za kupališno rublje, a prostor za masažu nalazio se odmah

do saune. Dogodila se i promjena kod bazena, mali bazen smješten je u desni kut tog

prostora, a u lijevom su se nalazili tuševi.4

4 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str.296.

8

Slika 2. Tlocrt prvog kata

c) Drugi kat

Na drugom katu Gradske banje, u sjevernom dijelu zgrade, nalazile su se dvije

kabine i restoran. Restoran se sastojao od buffeta, kuhinje i smočnice. Taj dio je poslije

prenamijenjen u prostor za stanovanje. U lijevom dijelu zgrade nalazile su se četiri

kabine i parna kupelj s jednom velikom kabinom. Desni dio zgrade je malo drugačiji,

jer prostor gdje se nalazi bazen povezuje prvi i drugi kat visokim stropom. Tu se nalazi

i ugrađena polu-kupola. Jedna prostorija, u koju se može doći i drvenim stubištem je,

prema novijem projektu, iskorištena za svlačionice. A prostor u kojemu su bili parna

kupelj i velika kabina je iskorišten za rezervoar.5


9

Slika 3. Tlocrt drugog kata

d) Potkrovlje

Na sjevernom dijelu je drveno potkrovlje, a na južnom dijelu s lijeve strane

nalazio se jedan stambeni prostor i rezervoar, a s desne strane terasa za sunčanje. Na

terasu se dolazilo drvenim stubištem s bazena.6


10

Slika 4. Tlocrt potkrovlja

e) Bazen

Bazen je pravokutne osnove i presvođen je bačvastim svodom. Na bazen se

nadovezuje polukružni prostor s polu-kupolom, a polukružni prostor je naglašen sa šest

polustupova. Prostor s bazenom je poseban jer spaja prvi i drugi kat, i najbolji je primjer

planske gradnje ove zgrade. To se najbolje vidi na poprečnom presjeku zgrade.7


11

Slika 5. Prikaz polu-kupole

Slika 6. Prikaz poprečnog presjeka građevine

12

5. STILSKE ODLIKE GRAĐEVINE

Gradska banja u Mostaru je namjenski građena zgrada u kojoj se mogla

održavati osobna higijena, ali se koristila i kao prostor za odmor. Svaka prostorija u

zgradi planski je napravljena da bi služila određenoj svrsi, arhitektura zgrade je

podređena funkcijama prostorija. Na samom pročelju zgrade se može pretpostaviti što

se nalazi u kojem dijelu, unutrašnji prostor i pročelje zgrade su povezani, i to znači da je

arhitektura podređena funkcionalnosti. Taj podatak je veoma važan, jer je zgrada

građena u periodu prelaska iz historicističkih stilova u modernu. No zgrada je posebna

upravo zbog činjenice da se na njoj mogu vidjeti tri stila: secesija, neo-maurski stil i

moderna. Moderna se, kao već navedeno, ogleda u podređenosti arhitekture

funkcionalnosti zgrade, a secesija i neo-maurski stil se na fasadi suprotstavljaju jedan

drugome. Fasada gradske banje je na sve četiri strane malterisana, i obojena s dva

različita tona u horizontalnim prugama.

Sjeverna fasada s glavnim ulazom je najviše ukrašena. Ulazna vrata krase dva

secesijska lava, a iznad tog secesijskog ulaza nalazi se prozor s otvorom u obliku

šiljastog luka, koji je karakterističan za neo-maurski stil. Sjeverno pročelje ipak najviše

krasi veliki lučni prozorski otvor koji je obuhvatio dva kata, i urađen je u neo-

maurskom stilu. Iza tog ukrašenog velikog prozorskog otvora se nalazio restoran

Gradske banje.8

Krovni vijenac je također rađen u neo-maurskom stilu, i to se može vidjeti na

mnogim građevinama iz tog perioda u Mostaru ili Sarajevu. Prozorski otvori

reprezentativnih prostorija zgrade su uglavnom u neo-maurskom stilu, s više ukrasa, a

prozorski otvori svlačionica i radionica su mali i bez ukrasa, i po tome se može

prepoznati da je moderni način gradnje već počeo dolaziti i na naše prostore.


13

Slika 7. Prikaz sjeverne fasade

Suprotstavljanje dvaju stilova najbolje se može vidjeti na istočnoj fasadi ove

građevine. Horizontalne linije u dva tonaliteta i šiljasti lukovi prozorskih otvora u

ritmičnom nizu, isprekidani su secesijskim ukrasima između prozora prvog i drugog, ali

i drugog i trećeg kata, i time naglašavaju vertikalnost, a cijeli je dojam pojačan žutom

bojom ukrasa. Na cijeloj fasadi su secesijska vertikala i neo-maurska horizontala

suprotstavljeni, i zbog takvih odlika je zgrada posebno zanimljiva. Vertikalnost kakva

se posebno vidi na istočnoj fasadi se može usporediti sa secesijskim zgradama u

Sarajevu, na primjer sa zgradom Napretka.

Gledajući istočnu fasadu, može se prepoznati gdje je stubište, bez ulaska u

zgradu. Na prvom i drugom katu su po tri prozora, koji si jedan do drugog, ali je svaki

postavljen malo više od drugog i time je naglašen uspon, a završava kupolom.9

9 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str. 301.

14

Zgrada Napretka, Sarajevo

Slika8. Prikaz istočne fasade

Slika 9. Prikaz stubišta na istočnoj fasadi

15

Zapadna strana zgrade je ukrašena s tri velika luka koja povezuju prvi i drugi

kat, jer je tu prostor u kojem se nalazi bazen. U vrhu tih lukova su prozorski otvori, a

ispod prozorskih otvora reljefi s geometrijskim ukrasom. Pri dnu, koji je zapravo

prizemlje, su mali četvrtasti prozori, koji nemaju nikakva ukrasa, jer je to prostor

praonice i sušionice. Budući da se na vrhu zgrade iznad bazenskog prostora nalazila

terasa važno je spomenuti i ogradu, koja je rađena u betonu, a ta betonska ograda je u

stilu neo-maurskih ornamenata.10

Slika 10. Prikaz zapadne fasade

ZAKLJUČAK

10 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str. 301.

16

Gradska banja u Mostaru predstavlja tipičan objekt Austro-Ugarske monarhije u

gradu. Funkcionalnost građevine je od njenog nastanka bila opravdana. Banja

predstavlja objekt koji njeguje kulturu vode, održavanje osobne higijene kao i centar za

edukaciju u vodenim disciplinama.

Pored svih upotrebnih i edukacijskih svojstava, Gradska banja je objekt sa

obiljem estetskih, zanatskih i umjetničkih komponenta. Iako je građevina više puta

oštećena od svog nastanka 1914. god. ipak je sačuvala svoju osnovnu funkciju.

Građevina je bila i ostala jedan od najzanimljivijih objekata izgrađenih u Mostaru za

vrijeme austro-ugarske okupacije te je ujedno i životno djelo F. M. Loosea.

LITERATURA

17

MILETIĆ, DRAGO KARLO, Mostar susret svjetskih kultura, Zajednica općina s hrvatskom

većinom, Mostar, 1997.

MILETIĆ DRAGO KARLO, "Miroslav Loose-neumorni graditelj", u: Motrišta, Mostar, 1-

2/1997.

SARIĆ SAMIJA, "Osamdeset godina Gradske banje u Mostaru 1914.-1994.", u: Glasnik

arhiva i društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Mostar, XXXIV/1996.-97.

ZVONIĆ ZLATKO, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis

za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001.

18

Documents

Gradska Banja Na Musali