Graham - Mir s Bogom

5/26/2018 Graham - Mir s Bogom

1/233

Naslov originala:PEACE WITH GOD, by Billy Graham published by

PERMABOOK, New York, USA

MIR S BOGOM

Di italizaci a kn i e: E uilibrium

2007


2/233

PREDGOVOR PISCA

Mnogi pisci ija su djela vjerskog sadraja,obraaju se drugim takvim vjerskim piscima iliteolozima. Samo u rijetkim prilikama vjerske se

knjige obraaju masama ili obinom ovjeku. Ovaknjiga nije piana za teologa ili filozofa ve za o-vjeka na ulici. Moja je namjera da mu pruim ja-sno shvaanje novog naina ivota, koji je uveo ne-poznati Galilejac prije dvije tisue godina. Trudiosam se da ga prikaem na jeziku razumljivom jed-

nostavnom ovjeku, tako da putnici, iako jedno-stavni, ipak ne pogree.

Pokuao sam izbjei one sporne predmete kojisu tako esto razdvajali veliku kransku crkvu,ali ipak nisarn trgovao, pregovarao ili se pogaaoza moje shvaanje kranske vjere.

Uvjeren sam da je meu prosjenim ljudimavelika glad uma i e due da imaju mir s Bogom.

Svjestan sam da e ovu knjigu neki kritizirati,a neki moda pohvaliti. Tu knjigu nee prihvatitidananji suvremeni farizeji, religiozni licemjeri,

koji se zaogru samopravednou, niti suvremenisaduceji, koji nijeu osnovu naeg vjerovanja, noto je tek samo moja pretpostavka. Dosta smo se

uljali na prstima u naoj religiji. Radi pojave hi-drogenske bombe i mogunosti kobaltne bombe,moramo se uhvatiti u kotac s tekovinama naih

dana. Moramo se suoiti sa stvarnou onakvomkakva ona jest.


3/233

Oni koji trae da se pridrue nekoj crkvi neese pomoi ovom knjigom. Preporuujem vam tadadrugu trgovinu. Moj cilj nije da vas dovedem uneku formu pobonosti ili crkvu, ve da vas dove-dem do spoznaje spasenja kroz Isusa Krista i daohrabrim, ojaam i izgradim krane u najsvetijoj

vjeri.Knjiga "Mir s Bogom" u nekom se smislu, go-

dinama pripremala a opet, bila je napisana u ne-koliko iscrpljujuih tjedana koji su vrlo brzo pro-

li. U meni je neprestano gorjelo saznanje da ljuditrebaju upravo takvu knjigu.

Mnoge ideje zabiljeene u ovoj knjizi nisu sa-svim moje godinama sam ih tu i tamo pobirao.Ako sam neto citirao a nisam naveo od koga, ui-nio sam to zato, to sam izvor tih citata kroz duge

godine zaboravio, a ostala je gorua i karajuaporuka.

Mir s Bogom je stvarno pripremljena na na-im koljenima. Osjeali smo neprestano prisutnostBoga. Moja je dnevna molitva da ova knjiga budeu ovim danima zbrke i kriza iskoritena, da vamdonese Mir s Bogom.


4/233

PREDGOVOR BOSANSKOM IZDANJU

S osobitim zadovoljstvom izdajem ovu knjigu, saeljom da kod itaoca postigne ono to je postiglo kodmiliona italaca u cijelom svijetu. Na njenim strani-

cama mnogi su pronali pravi smisao ivota i jediniput ivota Isusa Krista. Vjerujem da e i ovo izda-nje na naem jeziku itaocima u naoj zemlji datiuvid u ona problematina pitanja, koja im jo stojena putu u sretan ivot i da e, kad proitaju to djelo

zaista nai mir s Bogom.

Kod citiranja odlomaka iz Svetog Pisma sluio samse najnovijim prevodom i izdanjem Novoga Zavjetaod Dra Rupia u veini sluajeva, iako su neki citatiiz Novoga Zavjeta takoer od Dr aria i Karadzia,a oni iz Staroga Zavjeta od ure Daniia.

Pokuao sam na najbolji mogui nain, da jezik

prevedenog teksta bude to razumljiviji svakom ovje-ku u naoj zemlji, pri emu mi je u mnogome pomoglamoja supruga. Zahvaljujem se Rudiju Ptaeku, koji jemarljivo prepisivao prevedeni rukopis a i svima oni-ma, koji su na bilo koji drugi nain pomogli da ovodjelo doe u ruke naim itaocima u Jugoslaviji.

Dr Pero Sudar


5/233

Prvo poglavlje

TRAENJE

I trait ete me, i nai ete me,kad me potraite svim svojim sr-

cem Jeremija 29:13.

Svoje veliko traenje zapoeo si onog asa kadsi roen. Moda je prolo mnogo godina prije negosi shvatio da neprestano za neim tei, da netotrai neto to nikad nisi imao neto to je

vanije od bilo ega u ivotu. Nekad si pokuao dato zaboravi. Moda si pak nastojao da se baci nadruge stvari, tako da ne bi imao vremena ni da mi-sli na ita drugo osim svog posla. Ponekad si seopet osjeao osloboen od te potrebe da i daljetrai tu nepoznatu stvar. Trenutano si skoro mo-

gao da to traenje potpuno zanemari. Ali uvijekbi te ono ponovo zahvatilo, uvijek bi se morao po-novo vraati na traenje.

U trenucima najvee osamljenosti u svom ivo-tu, gledao si na druge ljude i pitao se da li i onitrae, tragaju za neim to ne mogu opisati, aliznadu da neto trebaju i neto ele. Neki ti izgle-daju mnogo sretniji od tebe i manje optereeni.Izgleda da su neki nali ispunjenje tog traenja ubraku i obiteljskom ivotu. Drugi ostavie traenjeda bi stekli slavu i bogatstvo u drugim dijelovimasvijeta. Neki su pak ostali kod kue i napredovali,i gledajui na njih moda si pomislio: Ti ljudi

PRVI DIO: PROBLEM


6/233

nisu u velikom Traenju. Oni su pronali svoj put.Znali su to ele i bili su u stanju da se toga domognu. Izgleda da sam se samo ja uputio na tajput koji nigdje ne vodi. Jedino ja idem i traim, is-pitujem, spotiem se na tom tamnom i oajnom

putu koji nema nikakvih putokaza.Ali ipak ti nisi sam. Cijelo ovjeanstvo putuje

zajedno s tobom jer se cijelo ovjeanstvo nalazina istom traganju. Cijelo ljudstvo jo trai odgo-

vor na zbrku, moralne bolesti; trai lijeka za du-hovnu prazninu koja titi cijeli svijet. Cijelo ovje-anstvo vie i zahtijeva vodstvo, utjehu i mir.

Kae se da ivimo u vijeku tjeskobe. Povjes-niari istiu da je rijetko kada u cijeloj povijestiovjek bio podreen tako velikom strahu i nesi-gurnosti. Svi poznati oslonci kao da su zbrisani.Govorimo o nekom miru, a suoeni smo s ratovi-ma. Skovali smo razraene sheme za sigurnost, alije nismo nali. Hvatamo se svake slamke, a kad jezgrabimo, ona nam nestaje iz ruke. Stoljeima smotrali kao preplaena djeca, najprije jednom aonda drugom slijepom ulicom. Svaki puta smo sa-mi sebe uvjeravali: Ovaj put je ispravan, ovaj enas odvesti kuda elimo. Ali uvijek smo pogrije-ili.

Jedan od prvih puteva koje smo izabrali nosioje natpis politika sloboda. Treba dati svima po-litiku slobodu, rekli smo, i svijet e postati sre-

tan. Izaberimo sami nae dravne rukovodioce iimat emo vladu koja e nam uiniti ivot vrije-dan ivljenja. Tako smo stekli politiku slobodu,ali svijet nije postao bolji. Nai dnevni listovi namdonose izvjetaje o korupciji i na najviim poloa-

jima, o eksploataciji, licemjerju, favoriziranju, ko-

je je jednako a nekad ak i vee od despotizmadavnih careva. Politika sloboda je dragocjena i


7/233

vana stvar, ali ona nam sama po sebi ne moe da-ti svijet za kakvim eznemo.

Drugi vrlo nadobudan put oznaen je kao obra-zovanje, i mnogi su stavili u njega sve svoje nade.Politika sloboda, udruena s obrazovanjem uinit

e udo, rekli su, i svi smo luaki nagrnuli timputem obrazovanja. Dugo je izgledao dobro osvi-jetljen, jasan i razuman taj put, i njim smo polisa enjom, velikim iekivanjem, ali kuda nas jedoveo? Znate i sami odgovor. Mi smo najobrazova-nija generacija u povijesti civilizacije a ipak naj

bjednija. Nai gimnazijalci znadu vie o fizikalnimzakonima svemira nego i najvei uenjak u vrije-me Aristotela. Ali dok su nam glave krcate znanja,naa su srca prazna.

Najsvjetliji i najprivlaniji put bio je onaj vi-

soki ivotni standard. Skoro svatko je osjeao dase moe u njega pouzdati da ga automatski preneseu onaj bolji i radosniji svijet. Izgledalo je da je tosiguran put. To je put pritisni dugme i ima totrai. To je staza koja vodi kroz prekrasne obojadisane oglase u mnogim asopisima, pokraj sjaj-nih novih automobila, pokraj svjetlucavih nizovaelektrinih hladnjaka i automatskih maina za pra-nje rublja, pokraj masnih prenih pilia u novimbakrenim loncima. Znali smo da smo ovaj puta po-godili to hoemo! Ostali su putevi moda bili kri-

vi i zavodili nas, ali ovaj puta smo pogodili pravi.

U redu, pogledaj malo oko sebe. Upravo ovogasa u povijesti, Amerika je zemlja s politikomslobodom kakvu neki samo prieljkuju u mnogimdijelovima civiliziranog svijeta. Tu se nalazi jedanod najboljih sistema masovnog obrazovanja, kojije ikad stvoren, a veliaju nas ovdje kod kue i u

svijetu da imamo najvii standard ivota. Ameri-ki nain ivota obino nazivamo tu potpuno elek


8/233

trificiranu, potpuno automatsku, bljetavu nauekonomiku ali, da li nas je ona usreila? Je li namdonijela radost, zadovoljstvo i smisao ivota?

Ni u kojem sluaju. Dok se drimo tog puta,puni samozadovoljstva i ponosa da smo stekli to-

liko mnogo o emu su pokoljenja prije nas samosanjala; pa kada prelazimo oceane u svega neko-liko sati umjesto mjesecima; te dok proizvodimoudotvorne lijekove koji su izbrisali neke za o-vjeka smrtonosne bolesti; ili kada podiemo gra-evine prema kojima babilonska kula izgleda po-

put mravinjaka; ili kada sve vie i vie otkrivamotajne morskih dubina, prodiremo sve vie i vie usvemir, da li se u nama imalo gubi osjeaj praz-nine? Da li nam sva ta suvremena uda donose barmalo osjeaj ispunjenja, da li nam ona daju odgo-

vor na pitanje zato smo uope ovdje, ili nas bar

upuuju na to to trebamo nauiti?Ili taj uasni osjeaj praznine i dalje ostaje?

Da li te svako novo otkrie o velianstvenosti sve-mira tjei ili ti daje osjeaj osamljenosti i bespo-monosti vie nego prije? Zar se lijek protiv ovje-kova straha, mrnje i korupcije nalazi u nekoj la-

boratorijskoj epruveti ili astronomskom teleskopu?Ne moemo zanijekati da je nauka dala ovjeku

mnoge stvari koje je on poelio. Ali ta ista naukanam je sada dala najuasniji poklon koji je ikadpredan, ovjeanstvu. ivot i budunost svakog i-

vog bia na naoj planeti pogoen je djelovanjemtog poklona nauke. On stoji poput mrane sjenenad naim budnim mislima. On se ulja kao sa-blast uasa u nae djeje snove. Pretvaramo seda ga ne vidimo. Pokuavamo se zavaravati da ni-smo ni primili taj poklon, da je sve to samo ala,

te da emo se jednog jutra probuditi i vidjeti dahidrogenska bomba nije stvarno nikad ni bila stvo


9/233

rena ali nai nam dnevni listovi govore druga-ije.

Ima jo nekih puteva, svakako, i mnogi njima idanas idu. To su putevi slave i sree, uitka i sile.Ni jedan od njih nigdje ne vodi ve sve dublje u

glib. Zapleli smo se u vlastitu paukovu mreu na-eg miljenja, uhvatili se u zamku tako spretno ipotpuno da vie ni ne moemo sagledati ni uzroka niti lijek bolesti koja nam donaa tako otru ismrtonosnu bol.

Ako je istina da za svaku bolest ima lijeka,

tada se moramo pouriti da ga naemo. Kazaljkana satu ovjeanstva blii se kraju, pa ako ima putkoji vodi prema svjetlu, ako se moe povratiti du-hovno zdravlje, ne smijemo izgubiti ni asa!

Mnogi se spotiu u ovo kritino vrijeme i uvi-aju da ih njihova nastojanja ne izdiu ve ih vodesamo sve dublje u ponor. Prole su godine Ameri-kanci samo za gatanje potroili 125 miliona dola-ra! 125 miliona dolara su dali mahniti, zastraenimukarci i ene isto takvim zavedenim ljudima,da bi dobili krive odgovore na svoja preklinjajuapitanja.

Prole godine vie od 16 tisua Amerikanaca,koji nisu mogli nai makar i takve lane odgovo-re, oduzelo si je ivote, radije nego da lutaju u tojdungli koju je ovjek nainio, a koju nazivamocivilizacija. (Misli se na 1952. god.; op. pr.)

Da, to je tako. A gdje smo mi? pita. Gdjesmo sada i kuda idemo? Dozvoli mi da ti kaemgdje smo mi i to smo. Mi smo nacija praznih ljudi.Glave su nam pune znanja, ali u dui nam je du-hovni vakuum.

Prigovaramo da je naa mlade izgubila svoj

polet, svoju poduzetnost, svoju spremnost da radii da ide naprijed. Svaki dan sluam roditelje; ka


10/233

u da ne znaju to je to s njihovom djecom neele se ni u emu truditi, ele da im se sve daje uruke. Roditelji, izgleda, ne ele shvatiti da su nji-hova dobro odgojena i svestrano obrazovana djeca

u stvari iznutra prazna. Nisu ispunjena duhomkoji bi ih nukao na rad, da bi u njemu nali radost.A zato su tako prazni? Zato to ne znaju od kudasu, zato su ovdje i kuda idu! Slini su nizu pre-krasnih novih automobila, savrenih u svakom de-talju, ali bez benzina u rezervoaru. Njihova vanj-tina je divna, ali nema nita u njima to bi imdavalo energije. I tako oni samo stoje i raju raju u dosadi.

Za Ameriku se kae da se dosauje vie od bilokojeg dijela svijeta. To nam dokazuju i najrazliitija i najbrojnija izmiljena sredstva zabavljanja

bilo koje zemlje. Ljudi su postali toliko prazni dase ak ne mogu ni sami zabaviti. Trebaju platitidruge da ih zabavljaju, da ih nasmijavaju, da imnastoje donijeti osjeaj radosti, topline i olaka-nja, pa bilo to tek kroz nekoliko minuta da samozaborave onaj strahovito zastraujue prazan osje-

aj taj uasan, smrtonosni osjeaj da su izgu-bljeni i sami.

Moda misli da je dosada tek neka sitnica. Pai svakom je nekad dosadno to je posve prirod-no. Ali da ti kaem neto o dosadi, o toj opasnojapatiji koja gmie preko cijele zemlje zarobljujuimisli i srca ljudi. ovjek je jedino Boje stvorenjekoje je u stanju da se dosauje. Ni jedno drugoivo bie osim ovjeka ne moe se dosaivati radiokoline ili ak radi samog sebe. To je vrlo znaaj-no, jer Stvoritelj ne ini nita bez svrhe, te ako jeovjeku dao sposobnost da se dosauje, onda jeto uinio s nekim ciljem.

Dosada je jedan od sigurnih naina da se izmje


11/233

ri tvoja vlastita unutarnja praznina! Tako je pre-cizna da poput termometra otkriva koliko je upra-vo prazno tvoje unutarnje bie. Osoba koja se pot-puno dosauje, ivi i radi u vakuumu. Njezino bie

je prazno a prirodi najvie smeta takav vakuum,

praznina. Jedan od nepogreivih zakona prirodenaeg svemira glasi da se svaki prazan prostor; va-kuum, mora odmah ispuniti.

Ne moramo se vraati daleko u prolost da vi-dimo to se deava s nacijom praznog ljudstva. Do-

voljno je da pogledamo u neke narode u prolomsvjetskom ratu, pa da vidimo kako priroda smrto-nosnom brzinom ispunjava prazninu koja je u na-ma. Ratna hukaka mainerija, mrnja prema bli-njem i ratom opsjednuti umovi i srca, samo surezultati praznih i neispunjenih ivota. Ali oni ne

nalaze mjesta u osobi koja je ispunjena SvetimDuhom. Priroda ne podnosi prazan prostor, ali onama pojedincima ovisi ime e se ispuniti naeprazno bie.

Evo takav je danas na poloaj: mi smo nacijapraznih ljudi. Pokuali smo zadovoljiti nau pra-

zninu naukom i obrazovanjem, boljim nainom i-vota i uicima, i s mnogo drugih stvari za kojesmo mislili da ih elimo, ali jo uvijek smo prazni.

A zato? Zato to nas je Stvoritelj stvorio za Sebe;i nikad neemo nai savrenstvo i puninu izvanNjega.

Ve je davno Isus rekao da ovjek ne ivi sa-mo od kruha (Luka 4:4), ali na to se uope neobaziremo. I dalje se kljukamo svakojakim kru-hom. Toliko smo se prenajeli, da nam je pozlilo.

Ne moemo podnijeti svoju stranu prazninu,

ne moemo ni gledati na osamljen i ogoljen putkoji stoji pred nama. Ve smo oajno umorni od


12/233

mrnje, krtosti i poude koje smo svjesni u nama,ali smo bespomoni da se je oslobodimo i ispuni-mo neim boljim.

Vrijeme je kritino. Oruja potpunog unitenjastoje nam na dohvatu ruke. Vie ne moemo isku-avati bilo koji neispravan put, niti moemo istra-ivati neki nepoznati put, ne moemo dozvoliti nida poemo u zamku bilo kojeg bezizlaznog puta.Toliko vremena ipak nemamo! Jer nae je pokolje-nje postiglo ono to su drugi narataji prije tekpokuavali uiniti ili zamiljali da ine u svojimnajluim asovima sile i bezakonja.. Ostvarili smooruje za potpuno unitenje. Svjedoci smo vrhuncaovjekove ludosti atomskoj eksploziji.

Mora da su se demoni smijali kad su neki najvei geniji cijelog svijeta bjesomuno radili godi-

nama, da bi ostvarili taj uas! Atomska eksplozija!Razdjeli i vladaj! Rascijepaj, uniti, razmrskaj,zdrobi, izmrvi! avo je uinio svoj posao a ljudisu bili toliko lakomi da mu pomognu. Pred nama

je sotonsko remekdjelo, njegova lukava patvori-na. Sotonski oganj i boanski oganj oba dolaze

odozgo. ega god se dotaknu sve mijenjaju, raz-djeljuju i osvjetljavaju ali s kakvom razlikom.Ta razlika je nebo i pakao!

ivimo u svijetu u kojem je sve naopako, gdjevlada velika zloba. Budi siguran da je sve po planu,i to sotonskom. Sveto Pismo nam kae da je Soto-

na veliki varalica i da se posvetio svrsi nae samoprevare i raznih varanja, koja se ine meu naro-dima u svijetu. Zaveo nas je da vjerujemo kakosve ide na bolje, dok u stvari ide na gore.

Nadareni engleski uenjak Dr Henry Bett kae:Lakoumni optimizam devedesetih godina, kada se

prihvaalo kao gotova injenica da svijet sam posebi napreduje prema savrenstvu, danas je posve


13/233

nemogu. Magloviti pojam da obrazovanje, humanitarizam i 'progres' postepeno i neizbjeno vodeu jednu vrst utopije, sruen je dogaajima u pro-lih dvadeset i pet godina. Nije sve tako lako kakoto izgleda. Sotona nije izmiljeno bie. Vlasti i siletame neprestano djeluju i cijeli svijet lei pod vla-u Zlog.

Svi priznajemo da se svijet temeljito promije-nio od poetka ovog stoljea. Svjesni smo njegovograstueg tempa, duha revolucije koji brie sve

ustaljene granice i tradicije. Svjesni smo brzinekojom se jezici, obiaji, moda, stanovanje i nainivota i miljenja mijenjaju i preinauju.

Jo prije nekoliko godina djeca su uivala pripomisli da smiju otii na obalu, odn. na luki gatda promatraju kako dolaze veliki brodovi. Danas

su ludi za helikopterima i mlaznim avionima. A mikoji smo se nekad udili telegrafu, danas uzimamokao normalnu stvar mnogo vee udo, televiziju.Ne ba tako dugo, mnoge ovjekove tjelesne bole-sti bile su oznaene kao beznadne i neizljeive. Da-nas imamo tako uspjene lijekove, da su mnoge

davne bolesti postale rijetkost. Mnogo smo posti-gli, o tome nema sumnje.

Ali uz sav taj napredak, ovjek nije rijeio os-novni problem ljudske rase. Moemo sagraditi naj-

vie graevine, najbre brodove, najdulje mostove ali ne moemo sebe savladati ili ivjeti s drugi-ma u jednakosti i miru!

Moemo otvarati ogromne nove kole umjetno-sti i glazbe, moemo otkriti novije i bolje vitami-ne, ali nae stare nevolje ostaju. Ni malo se ne mi-jenjaju, ostaju iste kakve ih je ovjek oduvijek

imao, samo izgledaju jo vee i brojnije. Mogu nassnai na neki novi nain, a izgleda da nas otrije


14/233

pozlijeuju i ostavljaju dublju duevnu patnju;ali u osnovi se suoavamo s istim kunjama, istimnapastima, istim nevoljama koje su oduvijek na-padale ovjeanstvo.

Jo od onog traginog trenutka u Edenskom vr-

tu, kada se ovjek odrekao Boje volje radi svojevlastite, poee ga muiti isti problemi. Njihov seuzrok spominje u prvoj glavi Postanja. Strahovitostanje koje je stvorilo te nevolje spominje se u pr-voj glavi posl. Rimljanima. A Evanelje Isusa Kri-sta nam daje lijek za te probleme.

ovjekova iskvarena i grena narav ispunja gamrnjom, zaviu, krtou i ljubomorom. Proklet-stvo grijeha je na njegovu tijelu i zato ga zauvijekprogoni strah od smrti. ovjekov domiljati genijeosposobio ga je da mnogo tota promijeni ali se-

be ne moe. Jer taj ovjek, usprkos glasnog klica-nja progresu naeg doba, ostaje upravo onakavkakav je bio u poetku.

I grijeh je ostao nepromijenjen, iako je ovjekpokuao sve da ga promijeni. Pokuali smo ga za-odjenuti drugim imenima. Stavili smo nove natpi-

se na istu staru boicu otrova. Pokuali smo okre-iti staru talu i zamiljati je kao drugu graevinu.

Pokuali smo grijeh nazvati omakama ilipropustima ili nerazboritou, ali sam grijehje ostao potpuno isti. Bez obzira kako mi pokua-vali utiati svoju savjest, oduvijek znamo da su lju-

di jo uvijek grenici, a rezultati grijeha jo uvijekbolesti, razoaranja, obeshrabrenost, oaj i smrt.

Niti alost se nije promijenila. Poela je onogdana kad su Adam i Eva slomljena srca promatralimrtvo tijelo svog ubijenog sina Abela i spoznali su

unitavajuu teinu alosti. I tako se to nastavilodo danas kada je alost postala zajedniki jezik


15/233

ovjeka. Nitko joj ne moe izbjei, svatko je isku-si. Jednom od Jobovih tjeitelja inilo se ak da jeona svrha ivota, jer je rekao: Nego se ovjek ra-a na nevolju, kao to iskre iz ugljevlja uzlijeu uvis. (Job 5:7)

I smrt je ostala ista. ovjek je pokuao da jojpromijeni izgled. Promijenili smo rije ukopniku pogrebnik. Tijelo stavljamo u lijes umjestou mrtvaki sanduk. Nazvali smo groblja par-kovima uspomena. Pokuali smo omekati ukoe-

nost posljednjih obreda; ali bez obzira kako mito nazivali ili kako obukli i ukrasili mrtvoga, hlad-na okrutna stvarnost smrti nije se promijenilakroz cijelu povijest ovjeanstva.

Ove tri injenice sadre istinitu priu o ovje-ku: prolost mu ispunjava grijeh; sadanjost je

prepuna alosti; a sigurnost smrti prkosi mu u bu-dunosti.

Biblija kae: Jer je ovjeku odreeno jednomda umre, (Jevr. 9:27) i prosjenoj osobi to izgle-da kao kruta i beznadna situacija. Stotinu filozo-fija i desetke religija izmislio je ovjek u svojemnaporu da zaobie Boju Rije. Suvremeni filozo-fi i psiholozi jo uvijek pokuavaju prikazivati dapostoji jo neki drugi put osim Isusovog. Ali o-vjek ih je sve iskuao, i ni jedan ne vodi nigdjeve samo dolje.

Krist je doao da nam dade odgovor na tri stal-na problema: grijeh, alost i smrt. Isus Krist jeisto tako trajan i nepromijenljiv, isti juer, danasi zauvijek (Jevr. 13:8)

Sve se drugo moe izmijeniti, ali Krist ostajenepromjenljiv. Na uzburkanom moru ljudskih po-

uda stoji Krist, vrst i miran, spreman da doekasve one koji se okreu k Njemu da prime blago


16/233

slove sigurnosti i mira. Jer ivimo u doba blagoda-ti, u kojem Bog obeaje da tko god eli, moe doii primiti Njegovog Sina. Ali to vremensko razdoblje

blagodati nee ii u nedogled. Ve sada ivimo uposueno vrijeme.


17/233

Drugo poglavlje

SVETO PISMO

Nebo i zemlja proi e ali Moje

rijei nee proi Matej 24:35.

Vrijeme protie. Sekunde otkucavaju skoru po-no. Ljudska se rasa sprema na posljednji fatalniskok. Kuda emo se okrenuti? Ima li jo kakvogautoriteta? Postoji li put koji moemo slijediti?Ima li kakvog svjetla koje bi prodrlo tamu rijekeStiks? Moemo li nai neki kodeks koji e razri-

jeiti nae dileme? Ima li kakav autoritet kojembismo se obratili? Zar nas je ovdje postavio neki

nepoznati stvoritelj ili sila bez ikakvog rjeenja odkuda smo doli, zato i kuda idemo?Odgovor je NE. Jer mi uistinu imamo knjigu

zakonitosti, imamo i klju a i pravovaljani izvor.Nalazi se u prastaroj povijesnoj knjizi koju nazi-

vamo Sveto Pismo. Tu smo knjigu naslijedili iz

proteklih stoljea. Prola je kroz tolike ruke, po-javljivala se u mnogim oblicima i preivjela sve,svaki mogui napad. Niti barbarski vandalizam, ani civilizirana uenost, nisu je mogli osakatiti. Nitigorui oganj, ni smijeh i poruga sumnjiavaca ni-su je mogli unititi. Kroz mnoga mrana doba po-

vijesti, njena slavna obeanja su ostala nepromi-jenjena.


18/233

I sada kada se pribliavamo, kako izgleda jojednom odlunom asu u povijesti svijeta, ponovoispitujemo tu neunitivu Knjigu mudrosti i proro-anstva. Pronaimo zato je ta naroita knjiga iz-drala sve i ostala ovjekov neiscrpni izvor vjerei duhovne snage.

Ima ih koji uzimaju Sveto Pismo ili Biblijuuglavnom kao povijesnu knjigu Izraela. Drugi pri-znaju da je to zbir najzdravijih etikih principakoji su ikad izloeni. Te stvari, meutim iako va-

ne, samo su sporedne onoj pravoj temi Biblije,koja je Boje izbavljenje kroz Isusa Krista. Onikoji itaju Sveto Pismo kao velianstveno literar-no djelo, uzbudljivu poeziju ili povijest, a ne za-mijete opis spasenja, promauju pravo znaenjeBiblije i.njene poruke.

Bog je dao da se Biblija napie radi izriitesvrhe otkrivenja Bojeg plana o spasenju ovje-ka. Dao je da se napie Knjiga zato, da bi Svoje

vjene zakone mogao razjasniti Svojoj djeci i dabi mogli oslonjeni na Njegovu mudrost i utjeeniNjegovom ljubavlju putovati kroz ovaj ivot. Jer

bez Biblije ovaj bi svijet zaista bio taman i za-straujui, bez putokaza i svjetionika.Biblija sama lako dokazuje da je jedina knjiga

koja sadri Boje otkrivenje. Ima jo mnogo sve-tih zapisa drugih religija, kojih se one dre kaosvoje biblije. To su n p r . muslimanski Koran,

budistiki Kanon svetih zapisa, Zororastrijeva Zadavesta i brahmanska Veda. Sve su nam te biblijepostale dostupne kroz vjerodostojne prijevode itime moemo prosuivati njihovu vrijednost. Br-zo je otkriveno da su sve te nekranske biblije,svi razvoji i otkrivenja u krivom smjeru. Sve one

zabljesnu istinitim svjetlom ali zavravaju u kraj-njoj tami. ak i najnemarniji promatra uskoro


19/233

otkriva da je Biblija temeljno drugaija. To je je-dina knjiga koja ovjeku nudi izbavljenje i ukazuje na izlaz iz svih njegovih problema i dilema.

Potrebno je bilo tisuu esto godina da se za-vri pisanje Biblije. Ona je djelo vie od trideset

pisaca koji su posluili kao Boji pisci. Ovi ljudi,iako su ivjeli u raznim stoljeima, nisu pisali tekono to su mislili ili emu su se nadali. Sluili sukao prenosnici Bojeg naloga, pisali su kako ih jeOn vodio; i pod Njegovim boanskim nadahnuembili su u stanju da sagledaju te velike i vjene is-

tine i da ih zapisu tako, da ih i drugi ljudi moguvidjeti i upoznati.

Za vrijeme tih tisuu i esto godina ljudi raz-liitih jezika, vremenskog doba i razliitih zema-lja, napisali su ezdeset i est knjiga Svetog Pi-sma, ali Boja poruka bila je jedinstvena. Kad suklasiari, veliki strunjaci starih jezika sakupilistare rukopise pisane na jevrejskom, aramejskomi grkom, i preveli ih na jednostavan suvremeni

jezik, ustanovili su da se Boja obeanja nisu pro-mijenila, kao ni Njegova velianstvena poruka o-vjeku. I dok danas itamo te rijei koje ne podli-jeu vremenu, nalazimo da su ivotna pravila iz-nesena od starih pisaca, tako suvremena i znaaj-na za nae pokoljenje kao to su bili ljudima Isu-sovog vremena.

Nije onda ni udo da je Biblija uvijek svjetski

bestseler, najitanija knjiga. Ni jedna druga knji-ga ne moe se mjeriti njenom mudrou, njenompjesnikom ljepotom, ili suvremenou njenihproroanstava. Njeni kritiari, koji su tvrdili da

je puna patvorina, izmiljotina i neispunjenihobeanja, uviaju da potekoe lee u njima sa-

mima a ne u Bibliji. Sposobniji poznavaoci kla-sinih jezika dokazali su, da su oite suprotnosti


20/233

u Bibliji uinjene kod netanih prijevoda, a nezbog Boje nepostojanosti. ovjeka treba ispravi-ti, a ne Bibliju.

A ipak u mnogim obiteljskim domovima i me-

u takozvanim obrazovanim ljudima postalo jemoderno ismijavati se Bibliji i smatrati je kaopredmet na koji se kupi samo praina, umjestopriznati da je to iva Boja Rije. Kad je jedanpropovjednik pitao malu djevojicu dal' zna tose nalazi u Bibliji, ona je ponosno odgovorila da

zna sve to se nalazi u njoj i poela nabrajati:slika momka moje sestre, recept za maminu kre-mu za ruke, uvojak kose njenog malog brata i ra-un oevog sata! To je bilo sve to je, ona znalao obiteljskoj Bibliji. Mnoge obitelji upotrebljava-ju Bibliju kao sigurno mjesto za stara pisma i zapreano cvijee, a uope se ne osvru na pomoi sigurnost koju im Bog nudi kroz tu knjigu.

Taj se stav danas mijenja i to brzo! ivot seliava svojih izvjetaenosti, beznaajnih sitnica iukrasa. Lapa obeanja koja je ovjek dao ovje-ku stoje sada kao bestidne greke. I dok bacamo

pogled oko sebe da naemo neku stvarnost, ne-to to je istinito i vjeno, ponovo se okreemotoj staroj Knjizi koja je pruila utjehu, udobnosti spasenje milionima u prolim vjekovima.

Istina je, ljudi ponovo otkrivaju Bibliju!

Stresaju prainu sa svojih starih primjeraka ilikupuju nove. Pronalaze stare, dobro poznate alive skoro zaboravljene izreke, koje sada odzva-njaju u suvremenom znaenju da izgleda kao dasu tek juer napisane. To je stoga to Biblija sa-dri svo znanje koje je ovjeku potrebno da bi

ispunio enju svoje due i rijeio sve svoje pro-bleme. To je jasno otisnut nacrt Vrhunskog Arhi


21/233

tekta, i jedino slijedei njene upute moemo iz-graditi ivot kakav traimo.

Amerika ima drugi jedan veliki dokumenat ko-jeg cijeni i potuje. Napisali su ga prije skoro 150

godina brojni ljudi koji su dugo na tom radili ijo dulje o tome raspravljali, dok ga konano ni-su poslali u trinaest federalnih dravica da ga odo-bre. Ljudi koji su izradili na Ustav znali su da pi-u osnovni dokument za vladu slobodnih ljudi;znali su da ljudi mogu ivjeti kao slobodna i ne-

zavisna bia jedino ako svaki poznaje i razumijezakon. Trebali su znati svoja prava, privilegije iogranienja. Trebali su svi stajati izjednaeni predzakonskim sudom, da ne bi sudije bili nepravedni;sudija je zato takoer bio pod tim istim zakonomi trebao je da rjeava svaki sluaj prema zakonu.

Dok je ostali svijet pratio taj veliki humanieksperiment, ljudi su pronali da ako poznaju za-kon i ive prema tom zakonu, mogu zaista biti slo-

bodni!

Svaki je pojedinac mogao znati svoj poloaj.Imao je svoja Ustavna prava ali je takoer imaoi Ustavne odgovornosti. Ako bi jednu zanemarioradi druge, trpio bi kao to je na pr. bilo smnogim nemarnim biraima koji su doli kasni-je na biralite; pa su na sebe naprtili dravnaogranienja koja nisu voljeli.

Isto tako kao to je Amerika napredovala i ra-sla u okvirima naeg Ustava tako je i kranstvocvalo i irilo se po zakonima iznesenim u Bibliji.Isto kao to je ustav namijenjen da se primijenijednako na sve ljude koji pod njim ive bez nekenaroite naklonosti ili tumaenja, tako i Biblija

stoji kao vrhovni ustav cijelog ovjeanstva, ijiSe zakoni jednako primjenjuju na svakoga koji


22/233

ivi pod njenom domenom, bez ikakvih iznimakaili naroitog tumaenja.

Kao to je ustav najvii zakon zemlje, tako jei Biblija najvii Boji zakon. Jer upravo u BiblijiBog iznosi Svoje duhovne zakone. U Bibliji Bogdaje Svoja nepromjenjiva obeanja. U Bibliji Bogobjavljuje plan izbavljenja za ljudsku rasu.

U udesnim dogaajima prirode nalazimo Bo-je zakone na djelu. Tko jo nije promatrao zvije-zde za vedrog nonog neba i u tihom se strahopo-

tovanju udio slavi Bojega djela? ije se srcejo nije ispunilo radou i veseljem u proljee,kada promatra sva stvorenja kako bujaju novimivotom i snagom? U ljepoti i obilju oko nas vi-dimo velianstvenost Boje sile i bezgranini pri-kaz Njegovog planiranja; ali ta nam priroda nitane govori o Njegovoj ljubavi ili milosti. U priro-di ne moemo nai obeanje za nae lino spa-senje.

Savjest nam duboko u nama govori o Bojojprisutnosti i o moralnoj razlici dobra i zla; ali to

je samo djelomina poruka, koja se ne moe ni-

malo usporediti sa odreenom i sveobuhvatnomporukom koju daje Biblija. Jedino na stranicamaBiblije nalazimo jasnu i nepogreivu poruku nakojoj je osnovano cijelo istinito kranstvo.

Kranstvo nalazi sve svoje doktrine utvreneu Bibliji, i pravi kranin ne nijee ni jedan njen

dio a niti ne pokuava neto dodavati Bojoj Ri-jei. Dok se Ustav Sjedinjenih Drava moe ispra-vljati od vremena na vrijeme, nikakav ispravaknije potreban Bibliji. Mi stvarno vjerujemo da suljudi koji su pisali Bibliju, zaista bili voeni Sve-tim Duhom u mislima koje su iznosili kao i u svom

izboru rijei. Kao to je Petar rekao: Jer nikadanije bilo prorotvo javljeno po ovjejoj volji, ne


23/233

go su ponukani od Duha Svetoga govorili Bojisveti ljudi (II Petrova 1:21).

Pavao nam kae: Sve je Pismo Bogom nadah-nuto i korisno za uenje, za karanje, za popravlja-nje, za odgajanje u pravdi, da bude savren Boji

ovjek, spreman za svako dobro djelo (II Timoteju 3:16,17).

U oblikovanju svojih izravnih poruka, biblijskipisci nikad nisu pokuavali uljepavati stvarnostivota. Grijesi velikih i malih ljudi otvoreno se priznavaju, slabosti ljudske naravi se objavljuju i i-

vot biblijskog vremena zapisan je onakav kakavje bio. Iznenaujue je da ivoti i pobude tih ljudikoji su ivjeli tako davno imaju tako suvremenokus. Dok itamo, stranice nam izgledaju poputogledala ispred naih misli i srca, odraavajui

na ponos i predrasude, nae propuste i ponie-nja, nae grijehe i alosti.Istina je vjena. Ona se ne mijenja od jednog

vremenskog razdoblja do drugog, od jednog na-roda do drugog, od jednog geografskog poloajado drugog. ovjekove ideje se mogu razlikovati,

obiaji ak i mijenjati, ovjekovi moralni zakonimogu varirati, ali velika sveopa istina stoji vje-no. Vijest o Isusu Kristu, naem Spasitelju, sa-draj je Biblije to je iskaz o spasenju. Ozbilj-niji prouavatelji Biblije tragali su za zapisima oIsusu Kristu od samog poetka Starog zavjeta, jer

je On ustvari prava tema Starog kao i Novog Za-vjeta.

U Postanju (I. Mojs.) se pojavljuje kao Sjemeene.

U Izlasku (II Mojs.) je Vazmeno Janje.

U Levitskoj knjizi (III Mojs.) je otkupna rtva.U Brojevima (IV Mojs.) je Udarena Stijena.


24/233

U Knjizi o Ponovljenim Zakonima (V Mojs.)je Prorok.

U Knjizi Joue je Boji vojskovoa.U Knjizi o Sudijama je Izbavitelj.

U Knjizi o Ruti je Nebeski Roak.U est knjiga o Carevima je Obeani Car.U Nehemiji je Obnovitelj naroda.U Esteri je Zagovornik.U Jobu je moj Iskupitelj.U Psalmima je moje Sve u Svemu.

U Priama je moj Ugled.U knjizi Propovijednika je moj Cilj.U Pjesmi nad Pjesmama je Onaj koji me zado-

voljava.U Prorocima je dolazei Knez Mira.U Evaneljima je Krist, koji je doao da trai

i spasi.U Djelima je uskrsli Krist.U Poslanicama Krist je s desne strane Oca.U Otkrivenju Krist je koji se vraa i vlada.To je vjena poruka Biblije. To je zapis o i-

votu, miru, vjenosti i nebu. Biblija nema neku

skrivenu svrhu. Ne treba joj neko naroito tuma-enje. Ona sadri jednostavnu, jasnu, slobodnuporuku za svako ivo bie poruku o Kristu iNjegovoj ponudi za mir s Bogom.

Jednog je dana na brdu blizu Kapernauma Isussjedio okruen svojim uenicima. Moda je Petar

sjedio s jedne strane a Ivan s druge. Isus je vjerovatno mirno i njeno promatrao svakog svogodanog uenika pojedinano. Gledao ih je kao toroditelj pun ljubavi gleda svoju obitelj ljubeisvako dijete posebno, svakog zbog neeg naroi-tog; tako ih ljubi da se svako dijete osjea izabra-

no i posebno zagrljeno. Tako mora da je Isus lju-bio svoje uenike.


25/233

Ta mala grupa mora da je pod Njegovim mir-nim i ljubaznim pogledom bila puna strahopoto-

vanja. Sigurno su utihnuli, osjeajui da e bitiizreeno neto vrlo znamenito, neto to e treba-ti zapamtiti, neto to e trebati prenijeti na mno-

ge druge preko cijelog svijeta, koji nisu imali tuprednost kao oni da uju te rijei iz ustiju velikogUitelja.

Jer tamo, na tom brdu, stojei moda ispodsrebrnastosivih lia stare masline, Isus je propo-

vijedao najveu propovijed koju je ljudsko uhoikad ulo. On je tu razjasnio bit kranskog ivo-ta. Kad je zavrio, neka sveta tiina legla je naNjegove paljive sluae, koji su bili iznenaenirijeima Njegove nauke: jer ih je On uio kao net-ko tko ima vlast, a ne kao knjievnici (Matej,7:28,29).

Zaista, On ih je poduavao u punoj vlasti, i tovlasti samog Boga; i pravila koja je tada postaviobila su Boja pravila, koja svaki kranin s nadomu srcu za spasenje treba da slijedi.

Ako nema Bibliju u svojoj kui, nabavi je

odmah. Nabavi je onakve veliine koja ti najboljeodgovara, koju moe najlake nositi sobom, i ta-kvih slova koja moe najlake itati i tada senegdje smiri i pronai, zato je ta knjiga tolikomnogo izdrala i zato je vjena. Pronai sam unjoj, zato ona odgovara na svaku ovjekovu po-

trebu, zato daje vjeru i snagu, koja ovjeanstvoodrava u njegovom napredovanju. Ako ve dugonisi bio s Biblijom, bilo bi dobro da obnovite va-e meusobno poznanstvo tvojim ponovnim ita-njem Evanelja po Ivanu. Iako se ono smatra naj-dubljom knjigom u Bibliji, ono je takoer naj-

jasnije i najrazumljivije. Pisano je radi same svr-he da odgovori na svaki kako i zato u vezi ovje


26/233

kovog spasenja, tako da se mogu zadovoljiti go-rua pitanja uma i traenja srca.

Nakon itanja Ev. po Ivanu moe se upoznatis Evaneljem po Marku, Luki i Mateju, imajuina umu kako su ti ljudi, posve razliitih karaktera

i stila pisanja, iznijeli vjenu istinu izbavljenjakroz Isusa Krista. Postat e svjestan mone, sve-ope istine koja ini sadraj uenja svih evanelja,i biti e iznova zadivljen s onim to Pavao mislikad kae, Isus Krist isti juer, danas i do vijeka(Jevr., 13:8).

Kada proita svako evanelje posebno, poniitati Novi Zavjet od samog poetka i itaj sveknjige po redu. Kada to uini, u tebi e se javititakva glad za itanjem Biblije, ona e ti postatitakav izvor nadahnua, takav praktian savjetniki vodi, takvo blago zdravih savjeta da e ti ita-nje Biblije postati dio tvog dnevnog ivota.

Biblijsko znanje je osnova za bogat i smislenivot. Jer rijei te Knjige imaju nain kojim moguispuniti sve ono to je prazno i to nedostaje, pre-mostiti provalije, a tamne boje naeg ivota pro-mijeniti u sjaj kakav ima dragulj. Naui se da sva-ki svoj problem stavi pred Bibliju. Na njenime stranicama nai jedini ispravan odgovor.

Ali najvie od svega, Biblija je objavljenje Bo-je naravi. Filozofi su se stoljeima borili s pro-blemom Vrhovnog Bia. Tko je On? to je On?

Gdje je On? Ako postoji takva Osoba, zar se za-nima i za mene? Ako se zanima, kako u je upo-znati? Takva, i jo tisue slinih pitanja o Bogu,objavljena su u toj svetoj Knjizi koju zovemo Bi-blija.


27/233

Tree poglavlje

B O G

Moe li ti traenjem nai Boga?

Job, 11:7

Tko je Bog? Kako izgleda? Kako mogu sigurnoznati da On postoji? Od kad postoji? Moemo liga upoznati?

Svatko je postavio takva pitanja, glasno ili usebi, jer je nemogue promatrati svijet oko nasa da se ne pitamo o njegovom postanku. Dnevnose suoavamo s udesnim dogaajima ivota itajnom smrti, promatramo slavu cvatueg drveta,

velianstvenost zvjezdanog neba, visine planina i

veliine mora. Tko je to sve stvorio? Tko je posta-vio zakon sile tee po kojem sve stoji na pravommjestu? Tko je odredio dan i no i redovitu mije-nu godinjih doba?

Jedini je mogui odgovor da je sve to a i mno-ge druge stvari, djelo Vrhunskog Stvoritelja. Kao

to i sat mora imati svog izumitelja, tako isto inas superprecizni svemir ima svog Velikog izumi-telja. Nazivamo Ga Bog. Njegovo je ime poznatocijeloj ljudskoj rasi. Jo od najranijeg djetinjstvaizricali smo Njegovo ime. Biblija nam otkriva daje Bog o kojem govorimo, o kom pjevamo, od ko-

jeg dolazi sav blagoslov, Bog koji je stvorio ovajsvijet i stavio nas u njega.


28/233

Ali tko je On? pita. Gdje je On? Svi znamoNjegovo ime. Prizivamo Ga u asovima najveihpotekoa i kunji. Mnogi od nas pokuava da mi-slei o Njemu ispuni svaki svoj budan trenutak.

Drugi pak kau da u Njega ne vjeruju, da On nepostoji. A neki ak kau: Objasni mi Ga, pa u Gamoda prihvatiti.

Ako je ovo posljednje tvoja elja, te ako si ci-jelog ivota sluao o Bogu i govorio o Njemu, aliekao na nekog da ti objasni Boga, da bi se mogao

u Njega pouzdati, i to jedino u Njega, pogledajmokakav nam stvaran opis moe dati Biblija.

U ovo odsudno doba u svjetskoj povijesti, svat-ko bi trebao traiti odgovor na pitanje: Kakav jeBog? Svatko bi to trebao pitati i biti siguran uodgovor. Svatko bi trebao tono znati bez i traka

sumnje tko je Bog i to je On u stanju postii.U manjkavoj spoznaji o Bogu i ovjekovom

odbijanju da Boga poslua, lei korijen svakogproblema koji nas uznemirava. Zbog ovjekovesmuenosti o Bojem planu svijet se nalazi u kao-

su. Zato to ovjek nije voljan da naui i da driBoji zakon, teko breme lei na njegovoj dui.Zato saznajmo sve, to god moemo o Njemu.

Gdje emo stei to znanje? Tko nam od nasmoe kazati istinu? Zar nismo mi svi ograniena

bia? Zar je Bog odredio nekog ovdje na zemlji

da dade o Njemu svoju zadnju rije? Ni u kojemsluaju. Jer jedini ovjek, koji je to mogao uiniti,ivio je prije dvije tisue godina, a mi smo Ga ra-zapeli! Kako emo onda neto saznati?

Moemo pitati uene ljude i pni e nam reida je Bog izraaj svega u ivotu i prirodi, da su

sva iva bia jedno s Bogom, i da je sam ivot iz-raz Njegovog Boanskog Bia. Oni e vam rei da


29/233

moete sagledati Boga u najmanjoj kapi vode i navelikom nebeskom svodu.

Pitaj filozofa i on e ti rei da je Bog poetnai nepromijenjena sila iza cijelog stvaranja, da jeOn Vrhunski Dinamo, koji dri sve svjetove u po-kretu da je On Sila bez poetka i kraja. Reie ti jo da je svaki djeli ivota i ljepote koju

vidimo, objavljenje te sile koja istie kao besko-nana iz Dinama i vraa se natrag.

Ako e i dalje pitati, moe ti rei da je Bog ap-solutan, da je On Sve u Svemu, i da vjerovatnonitko vie o Njemu ne moe saznati. Ima mnogorazliitih definicija Boga. Svaka zemlja, svakaljudska rasa, svaka obitelj, ak i svaki pojedinacpokuava razjasniti Veliko Bie koje stoji iza ci-jelog svemira. Ljudi svih doba pokuavali su ot-kriti Stvoritelja ija su djela vidjeli, ali kojeg nisupoznavali. Koje je od ovih razliitih razjanjenjaispravno? Koju emo od tih mnogih teorija prihva-titi? Kojem autoritetu emo se podrediti da nasvodi?

Kao to smo ve vidjeli u predhodnom pogla-

vlju, Bog se otkriva u Knjizi koju zovemo Biblija.Ako vjerujemo da u Bibliji imamo objavljenjeBoga, tada na um moe biti potpuno zadovoljen inae srce posve ispunjeno. Moemo biti mirni iposve sigurni da imamo ispravan odgovor, da smona putu da upoznamo i shvatimo pravu prirodu

Boga.Bog se otkriva u Bibliji na stotine naina, i ako

emo je paljivo i redovito itati kao to itamodnevne novine, dobro emo je upoznati i biti dobroobavijeteni o Bogu, kao to smo to o naem omijenom igrau nogometa u punoj sezoni.

Kao to dijamant ima mnogo izbruenih ploha,tako su i mnogi oblici Bojeg objavljenja o Nje


30/233

mu Samom da bi njima ispunili mnogo knjiga.Unutar naeg prostornog ogranienja dovoljno jeistai etiri oblika Bojeg objavljenja o NjemuSamom, koji izgledaju najznaajniji i koje bismotrebali uvijek imati na umu.

Prvo: Biblija objavljuje da je Bog Duh. Kad jeIsus govorio sa enom kod studenca u Siharu, od-mah joj je rekao o Bogu: Bog je Duh (Ivan,4:24). Na to pomilja kada uje rije duh? Ka-kvu ima predodbu na umu? Zamilja li ga kaooblai pare koji promie nebom? Da li rijeduh oznauje straljivu stvar, koje se djeca boje?Ili ti je duh nitavilo bez oblika? Misli li da jeIsus to imao na umu kad je rekao Bog je Duh?

Da otkrijemo to je stvarno duh i to je Isusmislio kad je upotrijebio ba tu rije, potrebno jepogledati ponovno u Bibliju, na prizor gdje Isusnakon svog uskrsnua kae: Opipajte Me i usta-novite! Jer duh nema mesa i kostiju kao to vidi-te da ja imam (Luka, 24:39). Prema tome moe-mo biti sigurni da je duh bez tijela. Upravo je su-protno od tijela. Ipak postoji kao bie i ima silu.Teko nam je to razumjeti s naim ogranienimtjelesnim umom.

Kao ljudska bia, lieni neograniene vidovito-sti, koju je Bog u poetku namijenio, svakom Svomstvorenju, ne moemo shvatiti slavu i velianstvenost Duha koji je tako daleko od nas. Kad uje-

mo rije duh, odmah je pokuavamo smanjitina na siuni format, da bismo je nekako pode-sili mjerilu naeg sitnog uma. To je isto tako,kao da nekom pokuavamo objasniti opseg i velianstvenot zastraujue ogromnosti oceana, a tajnije nikad vidio neto vee od blatne lokve! Kako

li moe takva osoba zamisliti neogranieno more?Kako moe takav ovjek, gledajui u plitku, blat


31/233

njavu lokvu, odmjeriti bezdane dubine, tajnovitivot, zatalasanu snagu, neprestano gibanje, stra-hovitu nemilosrdnost oluje na oceanu ili opet nadahnjujuu mirnou i tiinu oceana? Kako moenetko, tko je vidio samo blatnjavu lokvu, shvatiti

o emu mu govori. Kakve bi rijei upotrijebio damu prui uvjerljivu sliku silnog mora? Kako gamoe uvjeriti da takvo udo zaista postoji?

A kako je jo tee shvatiti to je Isus misliokad je rekao: Bog je Duh! Ipak, Isus je to znao!Njegov um nije bio ogranien poput naeg. Njego-

ve oi nisu bile usredotoene na blatnjavu lokvuivota. On je dobro poznavao bezgranini dometDuha i zato je doao da nam dade mogunost dashvatimo njegova uda, njegovu utjehu i mir.

Znamo da duh nije vezan tijelom. Ne istroujese kao tijelo. Niti se ne mijenja kao tijelo. Biblijanam kae da je Bog takav Duh niti sputan ti-

jelom, niti oblikom; nije vezan niti sputan nekimogranienjima; On je apsolutno neizmjeran i ne-zamjetljiv oima koje mogu vidjeti samo materiju.Biblija nam kae, budui je On bez ikakvih ogra-

nienja, moe biti odmah u isto vrijeme svugdje,uti sve, vidjeti sve i sve znati.Mi to ne moemo i zato pokuavamo Boga

ograniiti, kao to smo sami ogranieni. Pokua-vamo nijekati silu kojom Bog ini ono to mi nemoemo. Pokuavamo tvrditi da Bog ne moe biti

svugdje u isti as, zato to to mi ne moemo. Mismo kao onaj ovjek, koji je uo neto o oceanui napokon se jednog dana uputio na obalu i zahva-tio u dlan nekoliko kapi morske vode.

Konano je ocean moj! Drim ga u svojoj ru-ci, imam ga!, uzbueno povie. On istina, ima je-

dan mali dio oceana, ali u isto vrijeme drugi ljudisa tisuu drugih obala mogu zahvatiti vodu rukom


32/233

i tvrditi da je nekoliko kapi vode iz oceana njiho-vo. Milioni ljudi iz cijelog svijeta mogu sii naobale i zahvatiti rukama morsku vodu. Svaki moeuzeti vode koliko god hoe ili treba, ali ocean

jo uvijek ostaje isti. Njegova mo i sila ostajuisti, ivot u njegovim neizmjernim dubinama osta-

je nepromijenjen, iako je snabdio vodom svakuosobu koja stoji ispruenih ruku na obalama svi-jeta.

Tako je isto i s Bogom. On moe biti svugdje u

isto vrijeme, sluajui molitve svih onih, koji gazazivaju u ime Isusa Krista; inei silna uda, ko-ja dre zvijezde na njihovim mjestima u svemiru,i kojima pupaju biljke iz zemlje i ribe plivaju umoru. Za Boga nema ogranienja. Nema ogranie-nja Njegovoj mudrosti. Nema granica Njegovoj si-

li. Nema ogranienja Njegovoj ljubavi. Nema gra-nica Njegovoj milosti.Ako si pokuavao ograniiti Boga, prestani to.

Nemoj Boga ni Njegova djela ograniavati i ve-zati za neko mjesto ili oblast. Ni ocean sigurnone bi pokuao ograniiti. Ne bi se usudio ni poku-

ati da promijeni putanju mjeseca ili zaustavitiZemlju dok se okree oko svoje osi. A kako je bes-krajno lue pokuavati ograniiti Boga koji je svestvorio i koji upravlja svim tim udesima!

Vjeno sam zahvalan svojoj majci za mnoge

stvari, ali jedan od najveih blagoslova unijela jeu moj ivot, kada me je u desetoj godini nauilada je Bog Duh, Neogranien, Vjean i Nepromije-njen. To jasno odreenje Boga ostalo je u menicijelog ivota, a kada ovjek u svom srcu zna daje Bog Neogranien, Vjean, i Nepromijenljiv Duh.

to mu pomae da se odupre napasti da Boga neimogranii. Pomae mu da se odupre svim sumnjama


33/233

u Njegovu sposobnost, kojima postie sve ono, tosam ne moe uiniti.

Neki koji sumnjaju da je Biblija istinita Bojarije, sumnjaju zato to ne ele Bogu pripisationo to sami ne mogu nikako postii. Ako joima neke sumnje u nadahnue Biblije, vrati senatrag i ponovo pogledaj pa to istrai, ali pri tomnemoj zaboraviti na onog ovjeka, koji je cijelogivota buljio u lokvu blatnjave vode a sada sepo prvi puta suoava sa irokim oceanom! Moda

si tek sada po prvi puta uhvatio odbljesak bez-granine Boje sile. Moda tek sada poinje shva-ati tko je u stvari Bog. Jer ako je Bog Duh, kakoIsus izjavljuje, tada ne dolazi u pitanje Njegovaskrb, Njegova vrhunska volja i vlast nad ovjeko-

vim poslovima, niti problem Njegovog nadahnua

ljudi koji su pisali Bibliju. Sve dolazi na svojemjesto, kad jednom shvati tko i to Bog u stvarijest.

Drugo: Biblija nam Ga otkriva kao Osobu.Kroz cijelu Bibliju se spominje: Bog ljubi, Bogree, Bog uini. Sve ono to pridajemo nekoj

osobi kao osobinu pridajemo i Bogu. Osoba je onakoja neto osjea, misli, eli, zahtijeva, i izraavasve osebujnosti jedne osobe.

Na zemlji uvijek povezujemo osobu s tijelom.Na ogranien um ne moe ni zamisliti neku oso-

bu, koja se ne pojavljuje u tijelu od mesa i kostiju

Ali znamo da naa osoba, linost, nee uvijek bitizaodjevena tijelom u kojem sada boravi. Isto ta-ko znamo da u asu smrti naa linost naputa ti-

jelo i odlazi na odredite koje je eka. Sve to zna-mo, ali nam je ipak teko to prihvatiti.

Kakvog li otkria kad bismo shvatili da linost

ne mora biti istovjetna sa tjelesnim biem. Bognije vezan tijelom, a ipak je On Osoba. On osjea,


34/233

misli, ljubi, oprata, saosjea s problemima i a-lostima kroz koje prolazimo.

Tree: Biblija iznosi da Bog nije samo Duhi Osoba, ve je takoer Sveto i Pravedno Bie. Od

Geneze (I Mojs.) do Otkrivenja Bog se objavljujekao Sveti Bog. On je krajnje savren i apsolutanu svakom detalju. On je presvet da bi dotakaogrenog ovjeka, presvet da trpi grean ivot. Onje Svet i Savren Bog.

Kad bismo mogli sagledati pravu sliku Njego-

ve velianstvene pravednosti, kakvu bi to samopromjenu donijelo u nainu naeg ivljenja, naspojedinaca a i cijele nacije. Kad bismo samo mo-gli shvatiti kako velika provalija dijeli grenogovjeka od Boje savrene pravednosti, svijet bise preko noi promijenio. Sveto Pismo Ga objav-

ljuje kao Svjetlo u kome nema tame Savre-no Bie bez mrlje i bez mane.Evo opet tekog pojma u shvaanju nesavre-

nog ovjeka. Mi, ije su slabosti i greke svugdjeoite, ne moemo ni zamisliti sveobuhvatnu Bojusvetost, ali to moramo prihvatiti ako mislimo uop-

e razumjeti Bibliju i koristiti se njom.Provalija koja dijeli nesavrenog ovjeka odsavrenog Boga naglaena je kroz cijelo Pismo. Na-lazimo je u podjeli atora i Hrama na Sveto mjesto i na Svetinju nad Svetinjama. Istaknuta jetakoer i u propisanim rtvama koje su se morale

prinositi da bi se grenik mogao pribliiti Bogu.To je isto podvueno kroz naroito odabrano sve-enstvo koje je posredovalo izmeu Boga i naro-da. Naglaena je kroz zakone o neistoi u KnjiziZakona (III. Mojs.) Nalazimo je u mnogim praz-nicima Izraela, i u samoj izolaciji izraelskog na-

roda u Palestini. Boja svetost upravlja svim osta-lim Njegovim principima.


35/233

Pismo spominje da je Njegov prijestol ustano-vljen na principu Njegove Svetosti. Radi. BojeSvetosti i 6vjekove grenosti postoji velika pro-valija izmeu Boga i nepokajanog ovjeka. Biblijanam kae da su nas naa bezakonja odijelila odBoga tako potpuno da se Njegovo lice sakrilood nas i On nas ne uje kad Ga prizivamo.

Jer Bog je presvet da bi s odobravanjem gle-dao na zlo. Presvet je da ima bilo kakvog poslas grijehom. Prije nego je grijeh uao u ljudsku ra-

su, Bog i ovjek su bili uzajamno povezani, i bu-dui da je ta povezanost raskinuta, sve veze iz-meu Boga i ovjeka su izgubljene izvan IsusaKrista. Jedino kroz Isusa Krista moe ovjek ob-noviti svoju povezanost s Bogom.

ovjek je sam po sebi grean, bez sile da pro-

mijeni svoj poloaj, niti je u stanju da se svojimgrenim jezikom priblii istom Bojem uhu. Iovjek bi ostao zauvijek izgubljen, da Bog nije uSvojoj bezgraninoj milostiposlao na zemlju SvogSina da premosti tu provaliju.

U Bojoj svetosti nalazimo razlog Kristove smr-

ti. Njegova svetost je zahtijevala najstrou kaznuza grijeh a Njegova ljubav dala je Isusa Krista,koji je platio tu kaznu i priskrbio spasenje.

Budui da je Bog kojeg mi tujemo ist, svet,istiniti i pravedan Bog, poslao nam je Svog jedinorodnog Sina da nam omogui pristup k Sebi.

Ako zanemarimo pomo koju nam On alje, te akone posluamo zapovijesti koje je On postavio, nemoemo ni zapomagati za milost, kada na nas pa-da kazna koju smo zasluili.

etvrto: Bog je ljubav. Kao to mnogi ne mogushvatiti ostale osobine Boga ako ne itaju Bibliju,

isto tako ne shvaaju to Pismo izraava kad pieBog je ljubav (Ivan, 4:8).


36/233

Ni mi nismo ba sasvim sigurni to mislimokad upotrebljavamo pojam ljubav. Ta je rije po-stala najvie zloupotrebijena rije u naem jeziku.Tu rije upotrebljavamo da opiemo najnie a inajuzvienije ljudske odnose. Kaemo da volimoputovati; volimo jesti okoladu; volimo nanovi auto; ili volimo uzorak nae tek okreenesobe. ak kaemo da volimo naeg susjeda, ali

veina nas ostaje samo na loj rijei i time smozadovoljni. Nije onda ni udo da nemamo jasnupredodobu o tome to znae rijei: Bog je lju-bav!

Nemoj pogreno misliti da, budui je Bog lju-bav, sve e biti divno, slatko, sretno i veselo i danitko nee biti kanjen za svoje grijehe. Bojasvetost zahtijeva da se kazni svaki grijeh, ali Bo-

ja ljubav pronalazi plan i osigurava grenom o-vjeku put izbavljenja. Boja je ljubav priskrbilaKristov kri, po kojemu ovjek moe stei oprotenje i oienje. Bila je to Boja ljubav, koja jeposlala Isusa Krista na kri!

Nikad ne dovodi u pitanje veliku Boju ljubav

jer je ona nepromjenjivi dio Boga isto kao i Nje-gova svetost. Bez obzira kako crni bili tvoji gri-jesi, Bog te ljubi. Da nema Boje ljubavi, nitko odnas ne bi imao nikakvog izgleda za budunost. AliBog je ljubav! On nas vjeno ljubi. Ali Bog po-kaza Svoju ljubav prema nama, time to je Krist

umro za nas, dok smo jo bili grenici (Rim., 5:6)Obeanja Boje ljubavi i oprotenja toliko sustvarna i sigurna, koliko to samo mogu ljudskerijei opisati. Ali kao to se kod opisivanja oceananjegova potpuna ljepota ne moe shvatiti dok seon stvarno ne vidi, tako je isto i s Bojom ljubavi.

Dok je stvarno ne prihvati, stvarno iskusi i svedok stvarno ne posjeduje pravi mir s Bogom, nit


37/233

ko ti Njena uda ne moe opisati.Ali to ne moe nikako postii svojim umom

jer tvoj ogranieni razum nije u statnju da shva-ti neto tako veliko kao to je to Boja ljubav.Moda mu je ak teko shvatiti kako crna krava

jede zelenu travu a daje bijelo mlijeko ali tomlijeko pije i hrani se njime. Moda ne moe niu mislima pratiti skroz cijeli proces koji se zbivakada se posadi malo plosnato sjeme a iz njegaizraste ogromna biljka koja donese sonu, crvenozelenu lubenicu, meutim, ti ju jede i dobro ti

prija! Tvoj ti um ne moe objasniti elektricitet po-mou kojega ba sada ima svijetlo i ita ovuknjigu ali zna da postoji i omoguava ti itanje.

Boga treba prihvatiti kroz vjeru u NjegovogSina, Gospoda Isusa Krista. Kad to uini, nestate sve sumnje. Tad ne treba pitati da li je Bog utvom srcu ili ne, jer to zna!

Uvijek kad me netko zapita kako mogu bititako siguran u to, tko i to je stvarno Bog, odmahse sjetim malog djeaka koji je putao zmaja daleti. To je bilo jednog prekrasnog dana, upravo po-desnog za putanje zmajeva; vjetar je bio otari tjerao je nebom velike valovite oblake. Djeakov je zmaj odletio visoko, sve dok ga oblacinisu posve sakrili.

to tu radi? upita ga neki ovjek.Putam 'zmaja' da leti,

Puta zmaja, zbilja? zaudi se ovjek. Jesili siguran? Pa uope ga se ne vidi?

Da, ni ja ga ne vidim, ali kad osjetim trzajkonopca, onda sigurno znam da je gore!

Nemoj prihvaati tue misli o Bogu. Ti Ga sam

upoznaj, pa e tada i sam znati po onom toplomtrzaju svog srca da je On gore. Sigurno.


38/233

etvrto poglavlje

G R I J E H

Jer su svi sagrijeili i lieni su

slave Boje. Rimljanima, 3:23

Ako je Bog pravedno Bie puno ljubavi, zatoje onda toliko zla, trpljenja i alosti? Kako je do-lo do takve oajne mrnje? Zato smo stvorili la-ne idole? Zato se klanjamo rtveniku rata, kr-tosti i vlastitih elja? Kako je ljudska rasa koju jeBog stvorio po Svom obliju, mogla utonuti dubo-ko u izopaenost, da je Bog morao postaviti De-set zapovijesti, zahtijevajui da ih se svatko dri?Zato je Bog morao poslati Svog vlastitog Sinada nas spasi? Kako su Boja stvorenja postalatoliko ispunjena poudama i zlom?

Da bismo to razumjeli i da bi nam bilo jasnozato se narod die na narod, zato su obitelji po-dijeljene, zato su svake novine pune vijesti ookrutnim luakim djelima brutalnosti i mrnje,

moramo se vratiti na sam poetak. Moramo se vra-titi na Adama dok je jo bio u Vrtu, na prvu glavuGeneze (I Mojs.).

Neki ljudi tvrde da je taj poznati zapis iz Ge-neze o stvaranju, tek neki mit. Kau da je to tek

jednostavan nain da se nerazumljivo pitanje

rastumai djeci. Ali to ba nije tako. Biblija namtano kae to se dogodilo u po'etku, i zato je o


39/233

vjek od tada krenuo neizbjeno putem svog uni-tenja.

Bog je stvorio ovaj svijet kao savrenu cjelinu.Stvorio je divan, skladan svijet kojeg je ovjekodbacio taj svijet je bio tako savren da zanjim eznemo da ga ponovo steknemo, takav daga svi traimo.

U taj savreni svijet Bog je postavio savrenogovjeka. Adam je bio savren, jer to je Bog stvo-rio, nije nita manje nego savreno, i tom savre-nom ovjeku Bog daje najdragocjeniji dar darslobode. Bog je ovjeku dao slobodu da sam oda-bire.

Prvi ovjek nije bio peinski stanovnik, nitineko plaljivo roktavo, gunajue stvorenje umekoje pokuava pobijediti i nadvladati opasnosti

dungle i poljske zvijeri. Adam je stvoren potpunoodrastao sa svim duevnim i tjelesnim sposobno-stima. Bio je usko povezan s Bogom, stalno ivios Njim. Bilo mu je odreeno da na zemlji budekralj koji e vladati po Bojoj volji.

Takav je bio poloaj Adama dok se jo nalazio

u Vrtu; savren ovjek, prvi ovjek i jedino ze-maljsko stvorenje kojemu je Bog dao neprocijenjen dar slobode. Adam je imao potpunu slobodu' slobodu da moe izabrati ili odbaciti; ili da po-slua Boje zapovijesti ili da im se suprotstavi; slo-

bodu da se njom usrei ili upropasti. Sama slo-

boda ne zadovoljava na ivot, ve ono to odabe-remo da slobodno uinimo odluuje da li emonai mir u samom sebi i mir s Bogom.

U tom je bit problema; jer onog asa kad jeovjeku dana sloboda, on se suoava s dva puta.Sloboda nema nikakvog znaaja ako postoji samo

jedan mogui put. Sloboda ukljuuje pravo odabi-ranja, izbora, da svatko moe odrediti svoj lini


40/233

tok ivota.Sigurno i vi poznajete takve ljude koji su po-

teni ne zato to su to slobodno odabrali, ve sto-ga to nemaju prilike da budu nepoteni. Znate

vjerovatno i takve koji su ponosni zbog svoje do-

brote, a u stvari je to zasluga njihove okoline inaina ivota koji ih spreava da budu zli. Ne mo-emo se ponositi da smo odoljeli napastima, akonisu nikad pred nas postavljene.

Adam nije bio u takvom poloaju. Bog mu jedao slobodu da i z a b i r e i pruio mu sve mo-

gunosti da je isproba. Budui da Bog nije mogaostvoriti neto to nije savreno, opskrbio je

Adama savrenom okolinom u kojoj je trebao do-kazati da li e sluiti Bogu ili nee.

Dok se Adam nalazio u Vrtu, bio je bez grijeha,njegova je nedunost bila bez mane. Cijeli je sve-

mir leao pred njim. Jo nepisana povijest ljudskerase, kao da je bila otvorena na dohvat njegoveruke kao veliki komad najieg papira, ekajuina njega da zapone prvo poglavlje, da on odredikojim e putem krenuti budue generacije.

Bog je zavrio svoje djelo. Stvorio je zemaljskivrt, plodan svaim to ovjeku treba. Stvorio jesavrenog ovjeka po Svom obliju. Obdario jetog ovjeka umom i duom i dao mu potpunu slo-

bodu da upotrijebi svoj um i da raspolae svojomduom kako shvati da je valjano. Zatim kao mu-dar Roditelj, to je On i bio, Bog je ekao da vidikakav e izbor to dijete uiniti.

To je bila proba. To je bio as kada je Adamtrebao upotrijebiti svoju slobodnu volju da oda-

bere ispravan ili krivi put, da odabere jedno jerto eli, a ne zato to mu je otvoren samo jedan-

put.I on je odabrao. Trpio je posljedice svog izbo


41/233

ra i postavio je primjer koji je trebao cijelo o-vjeanstvo slijediti. Dakle, kao to je prekrajemjednog ovjeka osuenje dolo na sve ljude...(Rim., 5:18).

Adam je bio praizvor ljudske rase. Potekao jepoput kristalno istog izvora iz zemlje, a onda jemogao odabrati da li e postati rijeka koja teekroz ugodne i plodonosne zelene panjake, ili e

biti blatna bujica koja udara i bui izmeu viso-kih, mranih stijena hladna, jako siromana ibez sposobnosti da donese radost i plodnost ze-mlji kroz koju prolazi.

Bog nije kriv za ovaj tragini udes u kojem sesvijet ve tako dugo nalazi. Greka izravno lei na

Adamu, koji je imao mogunost odabiranja, a kojije odabrao da poslua radije Kuaa nego Boga!Povijest ljudske rase od tog dana do danas, povi-

jest je ovjekovih jalovih napora da natrag zado-bije poloaj koji je izgubio Adamovim padom.

Ali to nije pravedno! Zato bi mi danas trpili,zato to je prvi ovjek sagrijeio tako davno, go-tovo izvan vremena? Zato se ovjeanstvo nije

oporavilo kroz tolike godine? Zato bismo raditoga morali mi stalno ispatavati? Moda su ovotvoji prigovori, jer jo uvijek ne shvaa.

Vratimo se ponovo na sliku one hladne mra-ne rijeke, koja tee dnom dubokog tamnog klan-ca. Zato rijeka ne usmjeri svoj tok natrag na to-

pla, ugodna polja koja lee iznad nje? Zato nenapusti taj aloban tok i postane sretan, prska-jui brzac, kakav je bio kad je izaao iz zemlje?

Vratimo se ponovo na sliku one hladne mranerijeke, koja tee dnom dubokog klanca. Zato ri-

jeka ne usmjeri svoj tok natrag na topla, ugodna

polja koja lee iznad nje? Zato ne napusti taj a-loban tok i postane sretan, prskajui brzac, kakav


42/233

je bio kad je izaao iz zemlje?Ona to ne moe. U sebi nema sile osim da ini

ono to uvijek ini. Od kad se spustila dolje nizstrminu u tamu, ne moe se vie dii nazad na svi-jetlu, sunanu zemlju iznad sebe. Sredstva kojimabi se mogla podii postoje, put tome je na dohva-tu ruke, ali rijeka ne zna kako da to sprovede.

udo stoji uvijek spremno da rijeku ovjean-stva iznese iz njene bijede i da je jo jednom po-stavi na toplu dolinu mira, ali ta rijeka to ne vidiili za to ne mari. Ona misli da nita ne moe ui-niti ve nastaviti svoj mukotrpan put dok se ko-nano ne izgubi u moru unitenja.

Slika rijeke je slika ovjeka od Adamovog vre-mena, koji krivuda, zaplie i zaranja sve dublje uzastraujuu tamu. Iako ponekad podignemo glas

i vapimo za pomo, ipak dobrovoljno odabiremo,kao i Adam, krivi put. U svom oaju okreemo seod Boga i krivimo Ga zbog naeg bijednog stanja.Sumnjamo u Njegovu mudrost i sud. Nalazimogreke u Njegovoj milosti i ljubavi.

Zaboravljamo da je Adam glava ljudske rase,

kao to je i u naoj zemlji Predsjednik glava na-e vlade. Kada djeluje Predsjednik, u stvari, kroznjega djeluje sav narod nae zemlje. Kada Pred-sjednik donosi odluku, ona stoji kao odluka cijelenacije.

Adam stoji kao savezni poglavar ljudske rase.

Kada je on pogreio, podlegao kunji i pao, svapokoljenja iako jo neroena padaju s njim jerBiblija jasno iznosi da e poslijedice Adamovoggrijeha biti na svim njegovim potomcima. Dobropoznajemo gorku istinu tih odlomaka u I Mojsijevoj 3:1719, koji opisuju tragediju, koju je Ada-

mov in nanio na sve nas. Zemlja da je prokletazbog tebe; s mukom e se od nje hraniti do svo


43/233

jega vijeka; trnje i korov e ti raati, a ti e jestizelje poljsko. Sa znojem lica svojega jesti ehljeb, dokle se ne vrati u zemlju; jer si od njeuzet, jer si prah i u prah e se vratiti.

I Evi ree; Tebi u mnogo muke zadati i kadzatrudni s mukama e djecu raati; i volja tvo-ja stajati e pod vlau mua tvojega, i on e tibiti gospodar.

Drugim rijeima, radi Adamovog prvotnog gri-jeha, zemlja koja je nekad donaala samo prediv

ne i hranjive biljke sada daje i dobre i loe. ov-jek koji je jedno samo etao Vrtom i rukom posizao za nekim plodom, koji nije trebao odjeeniti ikakvog zaklona, sada se mora muiti sve da-ne svog ivota da opskrbi tim potrebama sebe isvoju obitelj. ena, neko najbezbrinije stvore-

nje, sada je optereena alou i bolom; i muka-rac i ena nalaze se pod kaznom duhovne i tjeles-ne smrti.

Grijeh je uao u ljudsku rasu kroz Adama i odtada se ona pokuava toga osloboditi ali bez ikak-vog uspjeha. Biblija ui da je Bog opomenuo Ada-

ma prije nego to je sagrijeio, da ako jede s Drveta Spoznaje sigurno e umrijeti. Biblija nam ta-koer kae da je Bog uputio Adama i Evu da bu-du plodonosni, da se umnoe i da nastane zemlju.

Ali iako su oboje bili stvoreni po Bojem obliju,nakon pada su rodili "djecu po" svom obliju i iz-

gledu. Otuda su Kain i Abel bili zaraeni smrtonos-nom boleu grijeha, koju su naslijedili od svojihroditelja, a koja je prenaana na svako pokoljenje.Svi smo mi po naslijeu grenici i ma to pokua-

vali, ne moemo izbjei naem naslijeu.Pribjegli smo svim moguim sredstvima da po-

novo zadobijemo ono to je Adam izgubio. Poku-ali smo da kroz obrazovanje, filozofiju, religije,


44/233

dravnim upravama zbacimo sa sebe jaram izopaenosti i grijeha. Pokuali smo da svojim grijehomogranienim umovima postignemo ono toje Bog namijenio ovjeku da ini s jasnom vi-

zijom koja moe doi jedino odozgo. Nae su po-bude bile dobre i neki nai pokuaji hvalevrijedni,ali svi oni nisu postigli cilj. Sve nae znanje, svinai pronalasci, sva naa razvijenost i ambiciozniplanovi pokreu nas naprijed samo malo, da bi-smo opet pali na taku s koje smo krenuli. Jer jo

uvijek inimo istu greku koju je i Adam uinio.Pokuavamo biti kraljevi po svom pravu i po svo-joj sili i snazi, umjesto da posluamo Boga i Nje-gov zakon.

Prije nego li oznaimo Boga kao nepravednogili nerazumnog, zato to dozvoljava da grijeh za-

hvati svijet, pogledajmo malo paljivije cijelu si-tuaciju. Bog je u svojoj neogranienoj saosjeajnosti poslao Svog Sina da nam pokae izlaz iz na-ih potekoa. Poslao Ga je da iskusi iste napastikoje su bile postavljene pred Adama i da ih pobi-jedi. Sotona je kuao Isusa na isti nain kao i

Adama. Ponudio mu je silu i slavu ako odbaci Bo-ga, isto to je kroz Evu ponudio i Adamu.Velika je razlika meutim u tome, to se Isus

odupro kunji. Kad Mu je avo pokazao sva car-stva ovog svijeta i obeao svu njihovu slavu akoslijedi njega, Sotonu umjesto Boga, na blagoslo-

vljeni Gospod je rekao: Odlazi od mene Sotono:jer je pisano, gospodinu Bogu svojemu se klanjaji Njemu jedinome slui! (Mat. 4:10). Izvojevao

je potpunu pobjedu nad Kuaem da bi otkriosvim ljudima slijedeih narataja Svoj bezgrani-ni karakter.

U svojoj slabosti, izopaene naravi, pokazalismo se kao pravi sinovi Adama i vjerno ga slijedi


45/233

mo u stopu. Moemo Adama i proklinjati, ali gaipak oponaamo.

Ne proe ni jedan dan, a da se ne suoavamos istim kunjama koje su bile postavljene i predAdama. Nema dana a da nam se ne prua prilikada odaberemo avolska otroumna obeanja iliBoju sigurnu Rije. Svaki dan imamo prilike dase pribliimo neto blie onom prekrasnom ivot-nom vrtu koji je Adam bezumno izgubio.

eznemo za danom u kojem e razoaranja,

bolesti i smrti nestati ali taj se san ne moeobistiniti dok god smo neobnovljeni Adamovi si-novi. Neto se mora uiniti s naim grijesima. Uslijedeim poglavljima vidjet emo to je Bog ui-nio da rijei taj osnovni problem ljudske rase.

Od poetka naeg vremena pa sve do danas,

ovjek bezbono zahtijeva silu, upotrebljava svojdar slobodnog izbora za svoje sebine ciljeve, ato ga dovodi na rub propasti. Ruevine i ostacimnogih civilizacija lee razbacani po cijelom svi-

jetu kao nijemo svjedoanstvo ovjekove nespo-sobnosti da bez Boga izgradi vjeni svijet. Nove

ruevine, nova bijeda dnevno se stvara, a ipak ov-jek nastavlja svoj opasan put.Bog u meuvremenu u svojem neizmjernom

razumijevanju i milosti, gleda i strpljivo eka sasaaljenjem, koje prelazi sva naa shvaanja. Oneka da ponudi spasenje, i mir pojedincima koji

e doi Njegovoj milosti. Ista dva puta koja je sta-vio pred Adama, jo uvijek stoje pred nama. Jouvijek smo slobodni da odaberemo. ivimo u do-ba Boje blagonaklonosti. On suzdrava kaznu ko-ju tako pravedno zasluujemo.

Zbog prisutnosti grijeha ovjek ne moe biti

sretan. Zbog grijeha ovjek nije nikad bio u sta-nju da ostvari utopiju o kojoj sanja. Svaki plan,


46/233

koji svaka civilizacija izgrauje, konano pada inestaje u zaboravu, jer su sva ovjekova djelauinjena u nepravdi. Ruevine oko nas su rjeitsvjedok o grijehu koji ispunjava svijet.

Izgleda da je ovjek izgubio iz vida stalan i ne-promijenjen zakon uzroka i posljedica, koji djelu-je u svakom podruju naeg svijeta. Posljedice suuvijek oite, ali duboko usaen sveopi uzrok iz-gleda da se sve manje raspoznaje. Moda je tozbog bljeska suvremene filozofije progresa, kojije zamaglio ovjekovu pravu viziju. Moda je tostoga, to je ovjek toliko naoruan tom svojomglupom teorijom, da je poeo vjerovati kako ljud-ska rasa polako ali sigurno napreduje prema ko-nanom savrenstvu.

Mnogi e filozofi tvrditi da je sadanja svjet-

ska tragedija samo jedna nezgoda u koraku premagore, te ukazuju na sline periode u ljudskoj po-vijesti kada je napredak i ishod izgledao crn ibeznadan. Filozofi e nas pokuati uvjeriti da jealosno stanje kroz koje prolazimo, samo poroaj-na bol boljih vremena. Ti su ljudi jo uvijek djeca,

koja tapkaju i spotiu se u djejem vrtiu egzi-stencije, jo uvijek daleko od zrelih i razumnihbia, kakva bi oni trebali postati u slijedeim sto-ljeima!

Ali Biblija nam objanjava ono to prirodnaznanost tako nevoljko priznaje: da priroda otkri-

va i Stvoritelja i kvaritelja. ovjek optuuje Stvo-ritelja za djelo kvaritelja. On zaboravlja da nasvijet nije onakav kakvog ga je Bog stvorio; pos-tao je pokvaren. Bog je stvorio dobar svijet. Gri-

jeh ga je iskvario. Bog je ovjeka stvorio nevinog,ali kada je grijeh uao uini ga opakim. Svako oi-

tovanje zla samo je posljedica osnovnog grijeha,koji je ostao nepromijenjen od onog asa, kada


47/233

je uao u ljudsku rasu. Moe se taj grijeh oitova-ti na razliite naine, ali u osnovi je to isti grijeh,koji navodi afrikog uroenika da u dungli natragu eka u zasjedi s kopljem u ruci na svoju

rtvu: i dobro obrazovanog uvjebanog pilota kojileti mlaznim avionom nad istom dunglom da bo-mbardira neobranjeno selo.

Ta dva ovjeka dijele stoljea kulture. Za jed-nog se moe rei da je mnogo napredniji od dru-goga, da ima sve prednosti ovjekove civilizacije;

dok je drugi jo uvijek na primitivnom stupnjurazvoja a ipak, da li se ba tako razlikuju? Zar ni-su obojica potaknuti strahom i nepouzdanjem usvog blinjeg? Zar nisu obojica sebino naklonjenisamo da postignu svoj cilj, bez obzira koliko tostajalo njihovu brau? Zar je bomba manje okrut-

na i opasna ili vie civilizirana od golog koplja?Moemo li se nadati da emo nai rjeenje naihproblema dokle god najprimitivniji i najnapre-dniji meu nama sve vie ude da ubiju, umjestoda ljube svog blinjeg?

Sve alosti, sva gorina, sva okrutnost, trage-

dije, sav jad i sramota ovjekove povijesti, moguse sabrati u jednu malu rije grijeh. Nije to po-pularna rije i sigurno nije vie moderna, ali jestrahovito istinita!

Ljudi ne vole kad im se kae da su grenicikao to su njihovi roditelji i djedovi bili grenici

prije njih. Ali Biblija ipak izjavljuje: Nema raz-like: jer svi su sagrijeili i lieni su Boje slave.(Rim. 3:22, 23). Biblija tvrdi da je svaka osobana svijetu grenik u Bojim oima; pa kad ujemda netko kae da to za njega ne vrijedi, sjetim sedogaaja u vezi s nekim crkvenim lanom, koji je

doao propovjedniku da s njim razgovara ogrijehu.


48/233

ujte, doktore, mi lanovi crkve eljeli bismoda ne govorite tako mnogo i otvoreno o grijehu.Osjeamo da e naa djeca ako vas uju, o njemutoliko raspravljati da e mnogo lake postati grenici. Zato umjesto grijeh ne biste rekli pogre-

ka ili da spomenete da je naa omladina esto kri-va, to slabo ocjenjuje, ali molim vas nemojte ta-ko otvoreno govoriti o grijehu.

Propovjednik tada otie do police i s najviegmjesta skine boicu otrova te je pokae svom po-sjetiocu. Naljepnica na boici bila je ispisana jar-ko crvenim slovima OTROV! Ne diraj!

to elite od mene da uinim? upita ga pro-povjednik. Zar mislite da bi bilo mudro da od-stranim ovu jasno napisanu naljepnicu i da sta-vim drugu na kojoj e pisati Sok od pepermita ?Zar ne uviate, ako na etiketi pie da je unutraneko blae sredstvo, donosi veu opasnost tajotrov ?

Grijeh, otvoren staromodan grijeh, upravo onajisti koji je prouzroio Adamov pad od kojegasvi mi danas trpimo, donijet e nam jo vie zla

nego dobra ako ga umotamo u lijepu, arobnoprivlanu etiketu. Za njega nam ne treba neka no-va rije. Jedino treba da pronaemo to ta rijekoju ve poznajemo, znai! Jer, iako danas grijehprevladava u svijetu, mnotvo ljudi uope ne ra-zumije njegovo stvarno znaenje. To je lano kra-

tkovidno shvaanje grijeha, koje spreava obra-enje mnogih ljudi. Radi nedostatka pravog razu-mijevanja grijeha mnogi krani ne ive ispravnimivotom u Kristu.

Stara crnaka duhovna pjesma kae svatkogovori o nebu, al' ne idu svi ba tamo, a isto je

tako i s grijehom. Svatko govori o grijehu, nemaba jasnu predodbu to on znai, a neobino je


49/233

vano da se upozna s biblijskim gleditem na doktrinu grijeha.

Moemo grijeh promatrati olako i smatrati gakao ljudsku slabost. Moemo ga nazivati sitni-com, ali Bog ga naziva tragedijom. Moemo gaproiviti kao neku nezgodu, ali Bog izjavljuje da

je to odvratno i sramotno djelo. ovjek pokuavada se ispria zbog grijeha, dok Bog eli da ga uko-ri i uvjeri da je grean, te da ga spasi od njega.Grijeh nije igraka za zabavu, to je strahota kojutreba izbjegavati. Naui, dakle, kakav je grijeh uBojim oima.

Dr Richard Beal navodi pet rij.ei za grijeh.Prvo: grijeh je bezakonje, krenje Bojeg za-

kona (I Ivanova 3:4). Bog je postavio granicu iz-meu dobra i zla i kad god prekoraimo tu grani-

cu, kad god smo krivi to upadamo u zabranjenopodruje zla, krimo zakon. Kad god ne ivimo poodredbama Deset zapovijesti, kad god idemo su-protno propisima Propovijedi na Gori, prekrilismo Boji zakon i krivi smo zbog grijeha.

Apostol Jakov je to objasnio time, to kae, da

smo svi krivi: .. svakoga kua njegova vlastitapouda, koja ga privlai i mami! Zatim pouda,nakon to je zaeta, raa grijeh, a grijeh jedanputuinjen raa smrt. (Jakov 1:14, 15). Zato to smosvi prekrili Boje zapovijesti, svrstani smo kaogrenici.

Drugo: Biblija opisuje grijeh kao nepravdu.Nepravda je skretanje s pravog puta, bez obzirada li je dotian in izriito zabranjen. Nepravda seodnosi na nae unutarnje pobude i skrivene elje,koje tako esto pokuavamo sakriti od ljudi i Bo-ga. To su zla koja izviru iz nae vlastite izopaene

naravi, a ne zla djela na koje nas nekad nuka pri-nudna okolnost.


50/233

Isus opisuje tu unutarnju pokvarenost ovimrijeima: Jer iz nutrine ljudskog srca izlaze: zlemisli, razne vrste bluda, krae, umorstva, prelju-be, lakomstvo, opaine, lukavstvo, razuzdanost,zavist, psovanje, oholost, bezumlje: sva ova zlaizlaze iznutra i oneiste ovjeka. (Marko 7:2123)

Tree: Biblija tumai da je grijeh promaaj ci-lja, nesposobnost dosizanja cilja koji je pred naspostavljen. Boji je cilj Krist. Cilj i krajnja svrhacijelog ivota je da dostignemo Kristov ivot. Onje doao da nam pokae to je ovjeku mogue po-stii ovdje na zemlji; te ako ne slijedimo Njegovprimjer, promaujemo cilj i ne ostvarujemo bo-anski standard.

etvrto: grijeh je jedan oblik prijestupa. To jenametanje svoje volje u djelokrugu Boanske vla-

sti. Grijeh nije samo neka negativna stvar, niti jesamo nedostatak ljubavi prema Bogu. Grijeh je ta-koer odluka koju ovjek samostalno donosi tojest, stavljanje svoje volje ispred Boje; ako usre-dotoimo nae osjeaje na nas same umjesto daposegnemo cijelim srcem kako bismo zagrlili Bo-

ga. Egoizam i sebinost su oznake grijeha isto ta-ko kao lopovluk i ubistvo. Moda je to najpodmu-kliji i unitavajui oblik grijeha, jer u tom se ob-liku najlake previdi etiketa na boici otrova. Onikoji se oslanjanju samo na sebe, koji usredotou-

ju svoju panju samo na sebe, potuju samo svo-

je interese i bore se da zatite samo svoja prava,oni su isto tako grenici kao pijanica i bludnica.

Isus je rekao: to dakle koristi ovjeku, akodobije cijeli svijet, a izgubi svoju duu? (Marko8:36). Prevedeno na moderan jezik mogli bismorei: to koristi ovjeku ako sagradi ogromno in-

dustrijsko carstvo a izjedaju ga irevi na elucu ine moe se radovati ivotu? to koristi diktatoru,


51/233

ako i osvoji pola zemljine kugle, kad mora ivjetiu neprestanom strahu osvetnikog metka ili ubojiinog noa? to koristi roditelju da odgoji djecu ustaroj i krutoj stezi, kada ga ona kasnije, kad on

ostari, zanemare i odbace? Zaista, grijeh sebi-nosti je smrtni grijeh.Peto: grijeh je nevjera. Ona je grijeh, jer vrije-

a Boju istinitost. Tko vjeruje u Sina Bojega,to svjedoanstvo ima u samom sebi. Tko ne vjeru-je u Boga, pravi Ga lacem, jer ne vjeruje svjedo-

anstvu koje Bog daje o svom Sinu. (I. Ivan5:10).Nevjera zatvara nebeska vrata i otvara paklen-

ska. Nevjera odbacuje Boju Rije i odbija Kristaza Spasitelja. Nevjera ini ljudska srca gluhima zaevandjelje i navodi ga da nijee Kristova uda.

Smrt navlai na sebe smrtnu kaznu i nitko nijeu stanju da se spasi od kazne za grijeh ili da oistisvoje srce od pokvarenosti. Aneli i ljudi ne mo-gu iskupiti grijeh, Jedino se u Kristu nalazi sred-stvo za otkupljenje od grijeha. Jedino Krist moespasiti grenika od sudbine koja ga sigurno eka.

Jer plaa za grijeh je smrt. (Rim. 6:23) Duakoja sagrijei umrijet e. (Ezekijel 18:4). ov-jek nee nikako brata osloboditi, nee dati Boguotkup za nj. (Psalam 49:7) Ni srebro ni zlato nji-hovo nee ih izbaviti u dan gnjeva Gospodinova.(Sofonija 1:18).

ovjekovo spasenje stoji na samotnom, ogolje-lom, poput lubanje oblikovanom breuljku gdjelopov visi na jednom kriu a ubojica na drugom,dok izmeu njih visi ovjek s trnovom krunom.Krv tee iz njegovih ruku, i njegovih nogu, curi izNjegovih prsiju, kaplje preko oiju, dok oni kojistoje ispred Njega, podsmjehuju Mu se i rugaju.

A tko je taj izmuen lik, taj ovjek kojeg dru


52/233

gi ljudi trae da ga ponize i ubiju? On je Boji Sin,Knez Mira, jedini Poslanik neba za zemlju punugrijeha. To je On, pred kojim aneli padaju i skri-vaju svoja lica. A ipak On visi krvarei, odbaenna okrutnom drvenom kriu!

to Ga je dovelo na to uasno mjesto? Tko jestavio to odvratno muenje na tog ovjeka, koji jedoao da nas naui ljubiti. To smo uinili ti i ja,jer je radi tvojih i mojih grijeha Isus bio prikovanna kri. U tom besmrtnom trenutku ljudska rasa

je iskusila najmranije sile grijeha, utonula u nje

gove najvee dubine i dotakla se njegovih najgnu-snijih skrajnosti. Nije ni udo da to sunce nijemoglo izdrati i zakrilo je svoje lice.

Jao! Zar moj Spasitelj krvari?Zar moj Vladar umrije?

Zar dade svoju svetu glavuZa crva kakav sam ja?

Ali grijeh se nasamario na kriu. Sila koja jerazapela Krista postala je sila koja je ovjeku ot-

vorila vrata slobode. Sramota i mrnja, vrhunsko

djelo grijeha, postale su djelo milosti i oprotenja.Kroz Jagnjetovu smrt na kriu, sam grijeh je biorazapet za one koji vjeruju u Krista. Njegova jesmrt osnova nae nade, obeanje nae pobjede!Krist je na Svom tijelu ponio na kri grijehe kojinas zarobljavaju. Umro je, radi nas i ponovo us-

krsnuo. Dokazao je istinitost svih Bojih obeanjaovjeku i ako danas primi u vjeri Krista i ti mo-e raskinuti okove grijeha i biti siguran i slobo-dan u spoznaji da je kroz Kristovu ljubav tvojadua oiena od grijeha i spaena od prokletstva.


53/233

Peto poglavlje

AVO

Jer naa borba nije protiv ovje-ka, nego protiv poglavarstva, pro-tiv vlasti, protiv vrhovnika ovogamranoga svijeta, protiv zlih du-hova, koji borave u zranim visi-nama. Efeanima 6:12

U svemu to se danas deava ukljuen je so-tonski princip. Biblija pie o staroj zmiji, kojase zove avo Sotona, zavodnik itavog svijeta(Otkr. 12:9), a znamo da je on uvijek na djelu va-rajui ljude svih naroda. To se vidi na svakom ko-raku.

Nemojmo se suvie nadati miru u naem vre-menu, jer skoro preko noi izviru iznova nerazu-mijevanja, sumnje i zla vjera, a mjesecima strp-ljiv rad rui se u jednom trenutku. Jer Sotona e-li pod svaku cijenu da mrana, tuna rijeka ovje-anstva tee i dalje svojim bolnim tokom sve do

kraja vremena. Pobijedio je Adama u Vrtu i uvje-ren je da moe vladati duama Adamovih potoma-ka.

Danas nema ni jedne umne osobe u svijetu ko-ja se nije pitala da li postoji avo. Meutim nema sumnje da on postoji. Njegovu silu i uticaj vi-

dimo posvuda. Nije pitanje da li postoji avo, vekako i zato on postoji.


54/233

Iz storije o Adamu i Evi znamo da je avo vebio nemoan na zemlji i prije nego je Bog stvorioovjeka. Zlo je ve postojalo, inae Bog ne bi nai-nio drvo, iji plod je uinio ovjeka svjesnim do-

bra i zla. Da zlo ve nije postojalo i da se ovjeknije trebao uvati od njega takvo drvo ne bi biloni potrebno.

Ovdje se suoavamo s najveom od svih zagonetaka, najznaajnijom od svih tajna, s pitanjemna koje se ne moe odgovoriti. Kako je mogaoBog, koji je svemogu, svet i pun ljubavi, stvoritizlo, ili dozvoliti avolu da ga stvori? Zato jeAdam trebao biti iskuan? Zato nije Bog smrtnoudario avola kada je uao u tijelo zmije i Evi a-pnuo zle misli?

Biblija nam tek nagovjetava kakav bi odgovor

mogao biti. Ali takoer jasno iznosi da ovjeku ni-je dano da zna potpuni odgovor sve dok Bog do-zvoljava Sotoni i svim njegovim nakanama da po-mognu ostvarenju Njegovog velikog plana.

Prije Adamovog pada i davno prije nego jeAdam stvoren, proizlazi da je Boji svijet bio po-

dijeljen na utjecajne sfere, koje su bile pod nad-zorom i upravom anela ili nebeskog kneza, a ko-ji su opet bili direktno odgovorni Bogu. Pavaonam govori o prijestoljima, gospodstvima, pogla-varstvima u vidljivom i nevidljivom svijetu (Ko-lo. 1:16; Efe. 1:21). Biblija esto spominje ane-

le i arhanele, pokazujui time da je meu njimauveden red, da su neki imali vie vlasti a neki ma-nje.

Mora da je avo bio upravo takav moan nebe-ski princ, komu je zemlja moda bila odreenakao njegova naroita oblast. Poznat kao Lucifer,

svjetlonoa, sigurno je stajao vrlo blizu Boga, ustvari tako blizu, da su u njegovo srce ule takve


55/233

ambicije, da je odluio da ne bude vie Boji lju-bljeni knez, ve da se izjednai sa samim Bogom!

U tom se asu u beskrajnom svemiru pojavilanesloga. Tog se asa rascjepio svijet i svemir, ko-

ji je do tada bio savren i skladan, i jedan se dioopredijelio protiv Boga. avo se opirao Bogu i po-kuao nametnuti svoju vlast. Napustio je svoj po-loaj u Bojoj vladavini i spustio se u nia nebesa,gdje je glasno izjavio da eli biti poput NajviegBoga. On je ve bio prije postavljen od Boga kao

knez ovoga svijeta; a Bog ga jo nije maknuo s togpoloaja iako je u Kristovoj smrti bilo dovoljnorazloga da ga se makne. I od tog asa avo se na-tjee s Bogom za vlast na zemlji.

Kao moan knez s etom anela pod svojomvlau, postavio je svoje carstvo na zemlji. Njego-

va sila i poloaj na njoj bili su razlog da je Pismonapisano. Da se Sotona nije protivio Bogu i poku-ao se takmiiti s Njegovom silom i autoritetom,dogaaj s Adamom u Vrtu bio bi posve drugaiji.Da se Sotona nije suprostavio Bogu, ne bi ondatrebalo ovjeanstvu dati Deset Zapovijesti, niti

slati Bojeg Sina na kri.Isus i Njegovi apostoli bili su vrlo svjesni a-vola. Matija je zabiljeio stvaran Isusov razgovors avolom (Matej 4:1.10). Farizeji su imali stvar-nu predobu o avolu, u stvari oni su optuivaliIsusa da je od avola (Matej 12:24). Isus nije ni

malo sumnjao u postojanje avola kao niti u nje-govu silu koju ima na zemlji.Snaga avola jasno je prikazana u odlomku iz

Judine poslanice, 9 stih: A Mihael Arhaneo, kadse u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s avo-lom, nije se usudio izrei protiv njega uvredljivu

osudu, nego je rekao: 'Neka ti Gospodin zapovi-jedi da uuti'!


56/233

Dananje pobrkano shvaanje osobnosti avla u velikoj je mjeri posljedica aljivih crtea onjemu, koji su bili naroito popularni u srednjemvijeku. Da zatome svoj strah od avla, ljudi su gapokuali ismijati i oslikati kao blesavo, groteskno

stvorenje s rogovima i dugim repom. Stavili su mui vile u ruku, a na licu slaboumni, pohotni smije-ak te bi onda sebi govorili: Pa tko se jo bojitako smijene prilike?

Istina je meutim, da je avo bie izuzetno ve-like inteligencije, moan i obdaren duh neograni-enih sposobnosti i sredstava. Zaboravljamo da jeavo moda bio najvei i najuzveniji aneo. On

je bio uzviena utjecajna osoba koja je odluilada svoje boansko nadahnue upotrebi za svojeciljeve umjesto Bojih. Njegovo mudrovanje je ge-nijalno, njegovi planovi dobro smiljeni, njegovalogika skoro neoboriva. Moni neprijatelj Boga ni-

je neko eprtljavo stvorenje s rogovima i repom,ve je on knez dostojanstvena lika, neogranienaumijea i lukavosti, sposoban da iskoristi svakupriliku koja mu se nudi, i da svaku situaciju isko-risti u svoju korist.

avo je dovoljno sposoban da stvori lane pro-roke, na koje nas Biblija upozorava. Nakon brodo-loma nevjerstva i kolebljive vjere avo dolazi sasvojim remek djelom, lanim carem. Stvorit e re-ligiju bez Izbavitelja. Izgradit e crkvu bez Krista

Pozivat e na bogotovanje bez Boje Rijei.Apostol je Pavao to ve predvidio kad je rekao:Ali se bojim, da se ne bi, kao to je zmija zavelaEvu svojim lukavstvom, vae misli pokvarile, te seudaljile od Kristu dune vjernosti i istoe. I uisti-nu, ako netko doe i navjeuje vam razliitog

Isusa od onog kojeg smo mi propovijedali, ili akose radi, da primite razliitog Duha od onoga, koje


57/233

ga ste primili ili razliito evanelje od onoga kojegste primili, dobro biste potrpjeli ...! Takvi su lju-di lani apostoli, himbeni radnici koji se pretva-raju u apostole Kristove. (II Kor. 11:34, 13)

Znamo da e se pojaviti antikrist i da e poku-ati zavesti razum i srce ovjeka. Vrijeme se vepribliava, pozornica je postavljena, a zbrka, pa-nika i strah ve vladaju. Znaci lanih proroka sesvuda nalaze, i mnogi e biti ivi svjedoci stranogtrenutka kada pone konana vjekovna drama.Moe se to zbiti i u nae vrijeme, jer se tempo do-gaaja ubrzava, a ljudi se svjesno ili nesvjesnoodluuju na jednu stranu, priklanjaju se avlu iliBogu.

Bit e to u pravom smislu rijei, borba na smrtkoja nee tedjeti ivote, niti birati ili praviti iz-

nimke. Ljudska faza te bitke zapoela je jo uEdenskom vrtu kad je avo zaveo ovjeanstvo iomoguio time milijardama da provode svoju vo-lju da svaki ovjek ide svojim putem. Svi mi kaoovce zaosmo, svaki od nas se okrenu svojim pu-tem; i GOSPODIN pusti na Njega bezakonje svih

nas. (Izaija 53:6). Tako e to postojati sve dokjedna od tih dviju monih sila, dobro ili zlo, nepobijedi i postavi na prijestolje Pravog Kralja ililanog.

I ovog se trenutka u svijetu sukobljuju dvamona trojstva: Boje Trojstvo (Otac, Sin i Duh

Sveti) i lano trojstvo koje nam Sotona nameeda mu se klanjamo. To lano trojstvo ili trojstvozla (avo, antikrist i lani prorok) opisano je uOtkrivenju: Uto opazim gdje iz usta zmije, iz ustazvijeri i iz usta lanog proroka izlaze tri neistaduha poput aba (Otkr. 16:13).

Nikad u svom ivotu nisi niti jedne sekunde,bilo da si budan ili spava, izvan utjecaja tih dviju


58/233

sila; zato ima mogunost da u svakom trenutkuizabere da li da se pridrui jednoj ili drugoj.avo uvijek stoji pokraj tebe da te kua, prijeti,nagovara i laska. Ali uvijek ti s druge strane stojiIsus, p

Documents

Graham - Mir s Bogom