Sadraj 1. Poslovice 2. Brojevi vjebe 3. Prijedlozi vjebe 4. Perfektna i participska osnova indikativi i participi vjebe 5. Deponentni glagoli Antika knjiga 6. Semideponentni glagoli vjebe 7. Supini Cezar: O galskom ratu 8. Konjunktivi - konjunktiv prezenta, nezavisni konjunktivi Katul 9. Nepotpuni glagoli Pompeji 10. Konjunktiv imperfekta De Mida 1 11. Konjunktiv perfekta i plpf. akt. De Mida 2 12. Nepravilni glagoli: eo, ire, ii, itum i sloenice vjebe P. Ovidii Nasonis Elegiae Katulove pjesme 13. Nepravilni glagoli: fero, ferre, tuli, latum i sloenice str 1 2 3 4 5 6, 7 8 9 10 10 11 11 12 13, 14 15 16 17, 18 19 19 20 21 22 23 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44

2

Poslovice - zamjenice, zamjeniki pridjevi 1. Sui generis. 2. Te hominem esse memento! 3. Quod tibi fieri non vis, alteri ne feceris! 4.Mea culpa. 5.Meo voto. 6.Hoc erat in votis. 7.Me mea delectant, te tua, quemque sua. 8.Sua sponte. 9. Suae quisque fortunae faber est. 10. Illum nullus amat, qui semper da mihi clamat. 11. Non quis, sed quid. 12. Bis dat, qui cito dat. 13. Id est. (i.e.) 14. Ipso facto. 15. Quod nocet, saepe docet. 16. Hoc signo vinces. 17. Nemo sine vitio est. 18. Nihil nimis. 19. Nihil agenti dies longus est. 20. Nulla dies sine linea. 21. Nulla regula sine exceptione. 22. Testis unus, testis nullus. 23. Vae soli! 24. Toto (pleno) titulo. (t.t.) 25. Alter ego. 26. Audiatur et altera pars. 27. Utrique parti favere.

3

Brojevi U latinskom jeziku postoji 4 vrste brojeva: glavni, redni, umnoni i dijelni. npr. unus,3 = jedan, primus,3 = prvi, semel = jedamput, singuli,-ae,-a = po jedan Glavni brojevi - Dekliniraju se 1,2,3, stotice od 200 - 900 i imenica vie tisua = milia - Imenica uz broj stoji u onom padeu u kojem bi bila da broja nema. Npr. tri uenika (g.) u lat. je tres discipuli (n), tj. kao da smo rekli bez broja, samo uenici. - Deklinaciju broja 1 poznajemo, a brojevi dva i tri imaju osobitu deklinaciju. Deklinacija broja dva je zapravo ostatak duala (dvojine) u latinskom. Neki jezici, kao slovenski i danas koriste dual. Vjebe: Vidim tri ovjeka. Nosim etiri knjige. Sa osam prijatelja. Imam devetoro brae. Iz dva grada. salutem mittere = slati pozdrav, tj. pozdravljati, uobiajen poetak rimskih pisama salutem (od salus, salutis,f = pozdrav, zdravlje) i gl. mittere (poslati) na kraju pisma: Vale, amice/amica/frater, itd. obino carissime/a Brojevi izmeu 20 i 100: npr. 22 moe se rei viginti duo ili duo et viginti. Brojevi na 8 i 9 takoer se oduzimaju od idue desetice, npr. 28 je zapravo dva do trideset, tj. duodetriginta. To ne vrijedi za 98 i 99, jer iza njih ne slijedi desetica, ve stotica. Vjebe I 1. Habebam viginti libros quos singullatim emebam. 2. Tres fortes viri plus quam triginta ignavi valent. 3. Tamen melius est habere unum columbum in manu quam quadraginta passeres in ramo. absum, podsjetimo se, znai i biti odsutan i biti udaljen stadij je mjera za duinu, duina jednog stadiona, tj. oko 180 metara. Glavni brojevi vjebe II 1. Nadopuni: _____ genera (3), haec_______ (2), _______ laudes (2) hi ______(3), haec________ (3) 2. Prebaci sintagme iz prvog zadatka u genitiv i dativ 3. Nadopuni: post ______ annos (7), cum _____ amicis (4), de octo ______ (gradovi), mittemus quinque ________(pisma). 4. Prevedi: 21 stadij, 31 uenik, 41 grad, 42 grada, vidim 31, 32, 33 uenika, sa 21 knjigom, sa 22 knjige, 19 ena, 28 ljudi, 39 brodova, 99 vojnika. Akuzativ prostora: na pitanje koliko dug, visok i irok odgovaramo akuzativom Rimske mjere za duinu: digitus = 1,85 cm, pes = 29,63 cm, tj 16 palaca, cubitus = 44,43 cm, tj. 1,5 stopa, gradus = 74,07 cm, tj. 2,5 stopa, passus = 1,48 m, stadij = 180 m, i mille = 1,481 km, tj. 1000 dvostrukih koraka. (tj. redom: palac, stopa, lakat, korak, dvostruki korak, stadij, milja)

4

Zid je dug 20 stopa. = Murus longus est viginti pedes. dug = longus, irok = latus, visok = altus (ujedno znai i dubok) Zadatak: Sastavi reenicu na latinskom s pridjevom dug, irok ili visok. Upotrijebi jednu od mjera za duinu. Prevedi (Pola, Apsoros, Corcyra Nigra, Melita, Issa) 1. Osor je udaljen od Pule 100 stadija. 2. Ilirska obala je udaljena od otoka Osora 80 stadija. 3. Mljet je od Korule udaljen 90 stadija. 4. Korula je od Visa udaljena 50 stadija. Prebaci u odreeni pade sintagme: 1. duo milia militum - u gen. 2. tria milia militum - u dat. 3. quattuor milia equorum - u akuz. Nadopuni: cum ______ _______ ________ (sa 2000 ljudi) contra ______ ______ _____ (protiv 3000 vojnika) Napii rimskim brojkama: 19, 29, 41, 52, 77, 101, 500, 1000, 10000. Napii rijeima ove rimske brojke: IV, XI, XXVIII, LXX, XC, CC, CD, CM, IIM, IIIM Kakva je deklinacija Apsoros, -i, f. ? To je grka rije, koja se moe deklinirati po latinskoj 2. deklinaciji, osim N. - os umjesto na -us. Ako se deklinira po grkoj deklinaciji, u A. -on, a u srednjem rodu N/A/V - on. Deklinirajmo Apsoros po latinskoj i po grkoj deklinaciji. N. Apsoros G. Apsori D. Apsoro A. Apsorum ili Apsoron V. Apsore Ab. Apsoro M = mille, pojam za 1 tisuu, ne deklinira se IIM = duo milia, 2000 milia se deklinira po 3. dekl. -i osnove, sr.rod, naravno samo u mnoini! Uz imenicu milia, za razliku od ostalih brojeva, imenica uvijek stoji u genitivu plurala. npr. 2000 vojnika = duo milia militum, 1000 vojnika = mille milites 3000 ljudi = tria milia hominum, 1000 ljudi = mille homines Zadaci: 1. prevedi: Imamo tri tisue knjiga. Putovao je s dvije tisue vojnika. (putovati: iter facere) 2. Dekliniraj: 2000 rua i 3000 laa 3. Napii latinskim rijeima: 2345, 6789, 7542, 1997, 3688. 4. Koji su danas gradovi: Epidaurus, Ancona, Iader, Brundisium, Dyrachium

5

Prijedlozi Prijedlozi su nepromjenjljiva vrsta rijei, esto su vrlo kratki (o, u, s, bez, od, iz, itd.) i temeljno im je odreenje u reenici da ne mogu stajati bez neke imenske rijei. Prijedlog i imenska rije zajedno ine prijedloni izraz, a u reenici ima funkciju prilone oznake. Prijedlog odreuje u kojem e padeu biti imenska rije. U latinskom pravi prijedlozi stoje samo s akuzativom ili/i s ablativom. 1) Prijedlozi s ablativom su: a (ab, abs), e (ex), de, cum, sine, pro i prae, absque, coram, clam i tenus - prae - pred, zbog; absque - bez, coram - pred, pred licem; clam - potajno od, tenus - do (tenus postpozitivno) 2) Prijedlozi s ablativom i akuzativom su: in, sub, super, supter / supter - kao i sub Da li e doi ablativ ili akuzativ ovisi da li elimo izrei mjesto ili cilj, smjer. Npr. in urbem (u grad - pokazuje smjer), in urbe (u gradu - pokazuje mjesto) sub mare ili sub mari, super navem ili super nave 3) Prijedloga s akuzativom ima najvie: 28. Ue se napamet u obliku pjesmice. ante, apud, ad, adversus circum, circa, citra, cis, erga, contra, inter, extra, infra, intra, iuxta, ob, penes, pone, post i praeter, prope, propter, per, secundum, supra, versus, ultra, trans.

U tekstovima smo dosada ve uili mnoge prijedloge s akuzativom. To su: ante (prije, ispred), apud (kod), ad (k,na,do,za), circum i circa (oko), contra (protiv), inter (izmeu), extra (izvan), iuxta (uz), pone (iza), post (poslije), prope (blizu, uz), per (kroz, po), trans (preko). Ostali su prijedlozi u znaenju: adversus - nasuprot, protiv citra - s one strane cis - s ove strane erga - prema infra - ispod intra - unutar ob - zbog penes - u vlasti praeter - osim, mimo propter - zbog secundum - uzdu, prema supra - iznad versus - prema, protiv ultra - s one strane 4) causa i gratia nisu pravi prijedlozi, ve ukoeni ablativi imenica causa,-ae, f. i gratia,-ae, f. Uz causa i gratia, u znaenju radi ili zbog dolazi genitiv. Imenska rije ovdje stoji ispred prijedloga (postpozitivno). npr. honoris causa, dominationis gratia, amicorum causa Poslovice Hannibal ad portas. Ad acta. Post festum. Inter nos. Per acclamationem. Ab ovo. Deus ex machina. Cum grano salis. Pro domo sua. Sine ira et studio. In medias res. In dubio pro reo. In statu quo ante. In flagranti.

6

Via Appia protezala se na jugoistok od Rima preko Kapue, Beneventa i Tarenta do jadranske luke Brindizija. Ceste su obino nosile naziv po dravnim inovnicima koji su ih dali sagraditi ili prema mjestu u koje su vodile. Apijeva cesta dobila je naziv po cenzoru Apiju Klaudiju Ceku (Appius Claudius Caecus). Vjebe Nadopuni i prevedi: 1) _____________________ consuli (nijedan od dvojice) 2) _____________________ homines (drugi od vie njih) 3) ______________________ urbis (itav) 4) ______________________duci (koji od dvojice) 5) ______________________ re (ijedan) 6) ______________________exercitui (i jedan i drugi) Nadopuni prijedlone izraze: apud____________________ (dva kralja) ad ______________________ (jedan grad) cum _____________________ (3000 ljudi) ante _____________________ (1500 godina) pro ______________________ (dvije stvari) contra ___________ (200 laa) de __________________ (1600 uenika) ____________________causa (dvije legije) sine ________________ (oba konzula) ____________________gratia (dva cara) cum ________________ (1800 vojnika) ex __________________(dvije zemlje) in __________________ (300 dijelova)- cilj inter __________________ (819 knjiga) circum ___________________(1000 dijelova) propter _____________________ (obje stvari) prope _____________________(oba grada) post ______________________(502 godine) ___________________________causa (tri graana) de ________________________ (nijedan od dvojice careva) super ______________________ (koja od dvije lae) Navedi zadane brojeve rimskim brojkama i latinskim rijeima (kao glavne i redne brojeve) 1889, 765, 2338, 999, 5329, 668, 9578, 219 Nadopuni i prevedi: apud ______________(mercator, sg) = cum ______________ (equitatus, sg.) = ob _______________ (epistula, sg.) = sub _______________ (mare, sg., mjesto = ad ________________(frater, sg.) = prope _____________ (iter, pl.) = pro _____________ (libertas, pl) = Provjerite znanje vokabulara! imenice: mors, gloria, itinerarium, iter, ora, finis, consul, equitatus, salus, panis, caliculus, caseus, mercator, frater, vas, stadium, biduum, murus, cena, nox, pigritia, mora, culina, comes, porta, oppidulum, caupona, festinatio, refectio, adversarius, classis, cognomen, navis, elephans, clades, legio vlastita imena: Epidaurus, Ancona, Iader, Brundisium, Dyrrachium, Corinthus, Aegyptus, Alpes, Pola, Apsoros, Carthaginienses, Corcyra Nigra, Melita, Issa, Carthago Hamilcar, Hasdrubal, Hannibal, Phamea, Publius Cornelius Scipio (Africanus) glagoli: vasto, possum, cedo, suscipio, absum, impono, oppugno, dimico, praesum, rescribo, recipio, facio, debeo, mitto, accipio, emo, demonstro, condo, vinco, duco

7

pridjevi: difficilis, carus, peritus, proprius prilozi i veznici: nunc, si, quia Perfektna osnova i izvedeni oblici U latinskom postoje tri glagolske osnove : prezentska, perfektna i participska osnova. Perfektna osnova ima razliite naine tvorbe. Predvidljivi oblici na -avi, -atum kod 1. konjugacije i -ivi, -itum kod 4. konjugacije ne navode se u rjeniku. Npr. amo,1. am-avi, am-atum ili punio,4. pun-ivi, pun-itum. Ostale se tvorbe navode: npr. scribo,3. scripsi, scriptum Latinski glagoli (osim deponentnih, semideponentnih, onih koji nemaju pasiva i nepotpunih glagola) navode se na isti nain: 1.l.sg.prez.akt., inf.prez.akt.,/ 1.lice sg. perfekta aktivnog,/ sr.rod participa perfekta pasivnog npr. capio 3. (capere) cep-i captum Od perfektne osnove tvore se samo aktivni oblici: pf., plpf. i fut.2 akt., te inf. pf. akt. Naini tvorbe perfektne osnove: 1. -vi ; predvidljivi na -avi (veinom 1. konj.) i - ivi (veinom 4. konjugacija) ne navode se u rjeniku, ostali se navode, npr. nosco, 3. novi, notum 2. -ui (veinom 2. konjugacija), npr. habeo,2. habui, habitum 3. tvorba dodavanjem s ili sigmatska tvorba, npr. scribo, 3. scripsi, scriptum 4. tvorba reduplikacijom ili podvostruavanjem sloga, npr. tango, 3. tetigi, tactum ili condo, 3. condidi, conditum 5. tvorba promjenom vokala osnove (prijevoj), npr. video, 2. vidi, visum ili venio, 4. veni, ventum Ispii u rjenik te naui ove glagole: laudo, audio, dico, do, lego, venio, video, vinco, capio, facio, sedeo, mitto, condo, deleo, moneo, habeo, doceo, disco, cupio, duco. Dakle, kada navedemo neki glagol u 4 oblika, on u perfektnoj osnovi uvijek zavrava na-i. To je 1.l.sg. perfekta aktivnog. Koji su ostali nastavci za perf. akt.? 1. -i 1. -imus 2. i 3.l. sg., te 3.l.pl. imaju dug vokal u 2.slogu od kraja, 2. -isti 2. -istis te je naglaen! 3. -it 3. -erunt gl. sum, esse - perf. osnova glasi fui (tj. fu-, nastalo od bhu-, gdje se vidi na korijen gl. biti) Navedimo perfekt glagola rogo,1., enoto, 1., excito,1, i gl. esse Perfektom, za razliku od imperfekta, koji iskazuje nesvrenu prolu radnju, iskazujemo prolu svrenu radnju, te ga moemo prevesti kao i imperfekt na dva naina: naim aoristom, ili naim perfektom svrenog glagola. Npr. veni = dooh ili doao sam za razliku od veniebam = dolaah ili dolazio sam. Napravite 1.l.sg. perfekta i imperfekta gl. vinco te prevedite na oba naina. Konjugiraj u perfektu i prevedi svako lice: gl. venio, video, vinco Prevedi: Napisao sam i poslao pismo.Doao si u kolu. Dobro je rekao. Sve smo uli. Dali ste nam najljepi dar. Nauili su latinski jezik. Opomenuo si me. Sjeli ste i dugo ste sjedili. (dar = donum,-i,n., dugo = diu, moneo, 2 opomenuti) Koga (ega) su zatitnice Dijana i Minerva? to je villa suburbana? Kako su izgledale te villae? to je villa rustica? Kako je izgledala? Tko je upravljao imanjem? to su latifundije? Pluskvamperfekt aktivni je pretprolo vrijeme, njime se iskazuje radnja koja se dogodila prije druge prole radnje. Nastavci za plpf. jednaki su oblicima imperfekta gl. esse (eram, eras, erat...) i stavljamo ih na perfektnu

8

osnovu. Dakle od perfektne osnove tvore se perfekt, pluskvamperfekt i futur 2. aktivni (vremena), te infinitiv perfekta aktivnog. Gl. esse ima plpf. : fueram, fueras, itd. Sloenice gl. esse imaju uglavnom pf. osnovu kao i esse, osim possum, posse koji ima potui. Futur 2. aktivni - tvori se od perfektne osnove i nastavaka -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint prevodi se naim futurom drugim ili svrenim prezentom, ponekad i futurom prvim. npr. Si didicero, sciam. Ut sementes feceris, ita metes. Discipuli, qui diligenter didicerint, scriptores Latinos facile legent. Vjebe: napravi 2.l.sg. svih vremena perfektne osnove glagola nosco, capio, vinco, rogo, reddo, audio. Participska osnova, participi - tvorba participske osnove, tvorba i upotreba participa perfekta pasivnog i participa futura aktivnog, ponavljanje participa prezenta aktivnog Participska osnova je etvrti oblik glagola, moe zavravati na -tum ili - sum (scriptum, visum); od participske osnove se tvore: participi perfekta pas. i fut.akt., perfekt, plpf. i fut.2. pasivni , infinitivi pf.pas., fut. akt. i pas. i supini um/-u scribo,3. scripsi, scriptum - od scriptum tvorimo: - scriptus,3 - particip perfekta pas. - scripturus, 3 - particip futura akt. umetanjem sloga -ur- scriptus,3 znai napisan (a,o), dakle odgovara naem glagolskom pridjevu trpnom - Kako biste onda preveli: amatus, monitus, lectus, missus, datus? Participi su glagolski pridjevi, dakle mogu se mijenjati po rodu i deklinaciji. Zadatak: poveite particip s imenicom: urbs (osnovan), urbes (osnovani), amicae (voljene), nomina (napisana), oppidum (razoren), in urbe (osvojenom), inter (pobjeenih) hostes, itd. Particip futura moe se prevesti opisno: onaj koji e... (neto raditi), npr. scripturus je onaj koji e pisati a lectura ona koja e itati. Osim toga moe se prevesti i hotei ili kanei ili namjeravajui itati. Obino se koristi u perifrastinoj konjugaciji aktivnoj. izvedi i prevedi u N. sg. sve participe glagola video, vinco, scribo, deleo, lego, do, capio, mitto, dico, tango. (npr. od amo - amans, amatus, amaturus = volei ili onaj koji voli, voljen, onaj koji e voljeti ili namjeravajui voljeti) Vremena participske osnove Od participske osnove tvore se perfekt, pluskvamperfekt i futur 2. pasivni. To su sloena vremena; uz particip perfekta pasivnog imamo oblike gl. esse, i to za perfekt prezent, za plpf. imperfekt i za futur 2. futur 1. gl. esse. Dakle, od gl. vinco perf.pas.: victus, 3 sum, es, est - pobjeen/a/o sam, si, je victi, -ae, - a sumus, estis sunt - pobjeeni/e/a smo, ste, su Plpf. pas. bio bi: victus, 3 eram, eras, erat - pobjeen/a/o bijah ili bio sam, bijae ili bio si, bijae ili bio je victi, -ae, -a eramus, eratis, erant - pobjeeni/e/a bijasmo ili bili smo, bijaste ili bili ste, bijahu ili bili su Fut.2. pas. bio bi: victus, 3 ero, eris, erit - pobjeen/a/o budem, bude, bude victi,-ae,-a erimus, eritis, erunt - pobjeeni/e/a budemo, budete, budu

9

Vjeba: Odredi gl. oblik, prevedi, prebaci u pasiv, u isto vrijeme i lice, prevedi: annotavistis, acceperant, appellaverit, scripsit, dederunt, legerint, laudavi, vocavisti, miseramus, dixerat. VJEBE za participe i infinitive 1. Prema zadanom obliku participa napiite participe koji nedostaju: particip prezenta aktivnog particip perfekta pasivnog habitans habitatus monenti iuvantes punituri missos scripta 2. Prevedite: vocans_______________motus_______________missurus accipiens _____________venturus_____________spectatus capturus ______________ponens______________nuntiatus 3. Prevedite: naves navigantes_________________ducem iussurum illi oppugnati____________________urbes captae templa aedificata_________________pacem petentes flumina currentia_________________pecuniam accipiens 4. Dopunite: epistulam_____________= napisano pismo ex amicis_____________= od prijatelja koji dolaze dominus______________= gospodar koji e kazniti servi ___________= kanjeni robovi 5. Prevedite: Canem currentem specto. _________________________________________ Multi pueros cantantes diligenter audiverunt. __________________________ Librum tibi valde profuturum mitto. _________________________________ Romani Carthaginem expugnatam deleverunt. _________________________ Magister discipulum discentem laudabit.______________________________ 6. Evo nekih rijei koje su izvorno latinski participi. S kojim ih glagolima moete povezati i kako objanjavate tu vezu? konkurent absolvo, 3 razrijeiti disident stimulo, 1. poticati konzervans detergeo, 2. obrisati stimulans conservo,1. sauvati apsolvent solvo, 3 .platiti student studeo, 2. baviti se (znanou) solventan dissideo, 2. ne slagati se deterdent concurro, 3. sastati se 7. Promijenite stanje infinitiva: peti ___________ defendisse _______________ portari ___________________ videre__________ captus esse _______________ iuvare ___________________ particip futura aktivnog habitaturus amatura

10

facturus esse ______________ dicere ___________ sciri ____________________ vocatum iri ___________________ narrare ___________ pugnavisse___________ Deponentni glagoli naziv dolazi od gl. depono,3 to znai odloiti; ti glagoli odlau svoje aktivne oblike i svoje pasivno znaenje, tj. imaju samo pasivne oblike vremena i samo aktivno znaenje. potiem hortor, poticati potaknuo sam 1.(hortari) hortatus sum - hrabriti, poticati prez.osn. participska osnova

Navodi se u 1.l. sg. prez. pasivnom, infinitivu prez. pas., i u 1.l.sg. perfekta pasivnog Nastavci za tvorbu inf. prez. pas. 1. -ari amare - amari 2. -eri monere - moneri 3. -i mittere - mitti 4. -iri punire - puniri voljeti - biti voljen opominjati - biti opominjan slati - biti slan kanjavati - biti kanjavan

Dakle, ako elimo, npr. na latinski prevesti gl. oblik potiemo, to e biti 1.l.pl.prezenta pasivnog - hortamur, i obratno - npr. hortabaris, tj. 2.l.sg.impf.pas. prevesti emo aktivno, tj. (ti) si poticao, za razliku od drugih glagola, gdje aktiv prevodimo aktivom, a pasiv pasivom. Gl. hortor, 1. u 2.l.sg svih vremena indikativa: hortaris - potie hortabaris - poticao si hortantur - potiu hortabantur - poticali su hortatus es - potaknuo si hortati sunt - potaknuli su hortatus eras - bio si potaknuo hortati erant - bili su potaknuli hortaberis - potaknut e hortabuntur - potaknut e hortatus eris - bude potaknuo hortati erunt - budu potaknuli

Deponentni glagoli - imperativ i participi 1. Imperativ dep. glagola 1. 2. 3. 4. 2.l.sg. -are -ere -ere -ire 2.l.pl. -amini -emini -imini -imini Dakle, 2.l.sg.imperativa jednako je zamiljenom inf. prez. akt., a 2.l.pl. jednako je 2.l.pl. prezenta samog glagola. Napravimo i prevedimo imperative gl. hortor, reor, sequor, loquor, patior i mentior. Audi multa, loquere pauca! 2. Participi Deponentni glagoli imaju participe kao i ostali glagoli, samo se kod njih particip perfekta prevodi aktivno, a ne pasivno. Napravimo participe gl. loquor i hortor loquens,ntis , locutus, 3 i locuturus,3 hortans,ntis, hortatus, 3 i hrabrei ili onaj koji hrabri ohrabrivi

hortaturus, 3 onaj koji e hrabriti ili kanei h.

Dakle, ptcp. pf. u N/n prevodimo -vi, a to je hrvatski glag. prilog proli.

11

npr. Milites suos hortati duces proelium commiserunt. Neque loquens neque tacens. Napravimo participe gl. patior. Prevedimo ih. Antika knjiga U antici su postojala dva osnovna oblika knjige: codex (caudex) i volumen. 1. Kodeks je bio spoj vie ploica (obino votanih) ili pak spoj vie listova pergamene (koe). 2. Volumen ili svitak bio je papirus savijen oko tankog tapa. (umbilicus). Materijali na kojima se pisalo: 1. votane ploice, tj. male drvene tablice, izdubljene i s uzdignutim rubom na sve etiri strane, u koje bi se nalio obojeni ili neobojeni vosak; povrina voska bi se izgladila i onda su se slova urezivala nekim otrim, zailjenim predmetom, obino stilusom (pisaljkom) koji je na drugoj strani bio proirena ploica pomou koje bi se malo zagrijani vosak opet izgladio i pripremio za pisanje. Votane ploice su se upotrebljavale u svakodnevnom ivotu. Album - ploice s gipsom. (albus,3 - bijel) 2. pergament - utavljena i obraena ivotinjska koa se rezala u listove, koji su se spajali i umetali u korice. Pergament se mogao obojiti, a pisalo se trskom (calamus) ili perom ptice, tintom (atramentum) crnom ili crvenom za isticanje (rubrica - ruber - crven) Prvotni tekst se mogao skinuti i ponovo pisati (palimpsest). 3. papyrus - dobivao se od egipatske biljke (srike papirusa). Rezale su se trake, premazivale vlanim ljepilom, suile i glaale - charta. Zatim se charta savijala u svitak oko tankog tapa (umbilicus) s ruicama (cornua). Na malom listiu od koe esto je bila oznaka sadraja (index). Svitak se uvao u koveiu ili obloj kutiji (capsa, scrinium). Pisalo se uglavnom na jednoj strani, u stupcima; pisalo se cjevicom od trske i tintom (crnom). Kad je cijeli volumen bio ispisan, njegov se kraj prilijepio za tapi i namatao tako da je poetak ostajao izvana. Semideponentni glagoli i gl. fio - samo ime kae da su to poludeponentni, to znai da je pola glagola aktivno, a pola pasivno po obliku. Prezentska osnova je aktivna, tj. prezent, imperfekt i futur 1. su samo aktivni, perfektnu osnovu nemaju kao i deponentni, a od participske tvorimo perfekt, pluskvamperfekt i futur 2. pasivni. Sva se vremena prevode aktivno. Tih glagola ima samo est, i to su: audeo, 2. ausus sum - usuditi se (audacia) gaudeo, 2. gavisus sum - veseliti se, radovati se soleo, 2. solitus sum - obiavati fido, 3. fisus sum - pouzdati se u (D/Ab) confido, 3. confisus sum - pouzdati se diffido, 3. diffisus sum - ne pouzdati se Uzmimo za primjer glagol gaudeo u 3.l.pl. gaudent - vesele se gaudebant - veselili su se gaudebunt - veselit e se gavisi sunt - razveselili su se gavisi erant - bili su se veselili gavisi erunt - budu se veselili

Participi: kao kod dep. glagola: gaudens - veselei se, gavisus - razveselivi se, gavisurus - onaj koji e se veseliti, namjeravajui se veseliti Prevedimo participe perfekta drugih semideponentnih glagola: ausus - usudivi se, fisus - pouzdavi se * solitus - uobiajen 3. glagol fio, fieri, factus sum - postati, nastati, bivati, zbivati se, dogaati se

12

slui kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum u prezentu ima : 1.fio, 2.fis, 3. fit, 1. / 2. / 3. fiunt imperf. fiebam, itd , futur 1. fiam, itd., inf. prez. fieri perf. factus sum, plpf. factus eram, fut. 2. factus ero; ptcp. pf. factus = postavi Vjebe Reenice: 1. Orator fit, poeta nascitur. 2. Nihil sine causa fit, omnia certis legibus fiunt. 3. Quidquid Midas tetigerat, aurum fiebat. 4. Labores difficillimi diligentia faciles fient. 5. Quod factum est, infectum fieri nequit. 6. Amici Alexandri Magni post eius mortem reges facti sunt. 7. Nita ne biva bez uzroka. 1. Antonius eiusque uxor Fulvia nece Ciceronis valde gavisi sunt. 2. Alexander Magnus in Asiam proficisci ausus est. 3. Pouzdajte se samo u vjerne prijatelje! 4. Tko se usuuje, pobjeuje. Tko se usuivao, pobjeivao je. Tko se usudio, pobjedio je. Tko se bio usuivao, bio je pobjeivao. Tko se bude usudio, pobjedit e.

Supini Supini su glagolske imenice. Supin -um je zapravo akuzativ 4. deklinacije, a supin -u dativ, tj. ablativ. Tvore se od participske osnove. 1. Supin - um je akuzativ cilja, dolazi uz glagole kretanja, npr. venio, mittio, iter facio, itd. Izraava namjeru, prevodi se infinitivom ili namjernom reenicom. Npr. Eo dormitum. = Idem spavati. (Idem na spavanje) 1. Catilina et comites eius coniuraverunt rem publicam invasum. 2. Veni te visum. 3. Venimus clarissimum cantorem auditum. 4. Hannibal in Africam revenit Carthaginem defensum. 5. Cicero in insulam Rhodum profectus est Molonem auditum. 6. Voa je poslao Cezaru poslanike da trae mir. * u latinskom se namjera moe izrei na 8 naina. 2. Supin - u dolazi kod malog broja glagola, obino kod glagola dico, facio, video, audio i cognosco. - dictu, factu, visu, auditu, cognitu. Prevode se infinitivom ili za + infinitivom (pitanje za to? emu?) Dolaze uz pridjeve ( npr. iucundus, facilis, difficilis, mirabilis, horribilis, incredibilis) 1. Multa faciliora sunt dictu quam factu. 2. Quid difficilius est cognitu quam futura? 3. Nihil est laudibus iucundius auditu. 4. Multi iuvenes Rhodum veniebant clarissimos oratores et philosophos auditum. 5. Caesar milites aquatum misit. 6. Augustus Tiberium in Illyricum misit bellatum. 7. Faciemus quod optimum factu est. 8. Scipio in hoc balneolum veniebat lavatum.

13

PERIFRASTINA ili OPISNA KONJUGACIJA AKTIVNA - sastoji se od participa futura i gl. esse u konjugaciji, a prevodi se na hrvatski dodavanjem glagola hou, kanim, namjeravam. Taj nain izraavanja budunosti sasvim je blizak futuru prvom. npr. Sribam. = Pisat u. Scripturus sum. = Kanim (hou, namjeravam) pisati. Npr. Romam profecturus sum. - Kanim otputovati u Rim. 1. Senatori su namjeravali ubiti Cezara u zgradi senata. Senatores Caesarem in curia necaturi erant. 2. Kanila sam poslati ovo pismo. Hanc epistulam missura fui. Dakle, particip futura je uvijek u nom., slae se u broju sa subjektom, u prijevodu su glagoli hou ili kanim ili namjeravam uvijek u licu i vremenu gl. biti. Zadaci: 1. Navedi cijeli prezent perifrastine konjugacije aktivne gl. neco,1. 2. Navedi i prevedi cijeli imperfekt PKA glagola lego,3. 3. Prevedi: Ciceron je namjeravao pobjei iz Italije. Cezar je kanio osvojiti cijelu Galiju. 1. Za Kalpurnijevog konzulata, Rimljani, htjeli ste orujem svladati Jugurtu. 2. Kanio sam vam pristupiti. 3. Iniuriam qui facturus est, iam fecit. 4. Caesar non solum Galliam, sed etiam Britanniam imperio Romano adiecturus fuit. Cezarov opis Galije Vocabula: glagoli: incolo,3. incolui, incultum, differo, differre; commeo,1., effemino,1.; importo,1.; gero,3. gessi, gestum imena: Belgae, Aquitani, Celtae, Galli, Garumna, Matrona, Sequana OPIS GALIJE Commentarii de bello Gallico, liber primus, caput I [1] Gallia est omnis divisa in partes tres, quarum unam incolunt Belgae, aliam Aquitani, tertiam qui ipsorum lingua Celtae, nostra Galli appellantur. Hi omnes lingua, institutis, legibus inter se differunt. Gallos ab Aquitanis Garumna flumen, a Belgis Matrona et Sequana dividit. Horum omnium fortissimi sunt Belgae, propterea quod a cultu atque humanitate provinciae longissime absunt, minimeque ad eos mercatores saepe commeant atque ea quae ad effeminandos animos pertinent important, proximique sunt Germanis, qui trans Rhenum incolunt, quibuscum continenter bellum gerunt. Qua de causa Helvetii quoque reliquos Gallos virtute praecedunt, quod fere cotidianis proeliis cum Germanis contendunt, cum aut suis finibus eos prohibent aut ipsi in eorum finibus bellum gerunt. Gaj Julije Cezar: dravnik i pisac, roen je 100. godine prne., ubijen na Martovske Ide 44. g. prne. Napisao je komentare o galskom ratu (Commentarii de bello Gallico) u kojima prikazuje svoja vojna djelovanja u Galiji, ali koji obiluju i podacima o nerimskim narodima u Evropi. U djelu o graanskom ratu (Commentarii de bello civili) iznosi zbivanja iz razdoblja graanskog rata s Pompejem, od prelaza preko Rubikona do Pompejeve smrti i svoje pobjede. Prijevod:

14

Konjunktivi Konjunktiv je nain radnje, kao imperativ i indikativ. Rije konjunktiv dolazi od glagola coniungo, 3. coniunxi, coniunctum, u znaenju povezati. Konjunktiv, za razliku od indikativa, koji oznaava stvarnu radnju, stanje ili zbivanje, neto to se objektivno dogaa ili se dogodilo, ili e se tek dogoditi, konjunktiv izraava neki odnos, i to odnos pisca ili govornika prema radnji - subjektivno prikazivanje (nezavisna upotreba) ili odnos prema glagolu u glavnoj reenici (u zavisnim reenicama). Biljeka: uz konjunktiv, u starogrkom postojao je i optativ (eljni nain), koji je u latinskom sauvan u konjunktivu gl. esse (sim) i volo (velim). Nas zanima upotreba konjunktiva u nezavisnim reenicama: konjunktivom moemo izraziti poticanje na radnju (Uimo!), naredbu (Ui!), zabranu (Ne ui! Da nisi uio!), sumnju ili kolebanje (Zar da uim?), mogunost (Mogli biste uiti.), elju (O kad bi uio!), doputanje i nestvarnost. Pregled konjunktiva u nezavisnoj upotrebi VRSTA LICE VRIJEME nega doda PRIMJER KONJUNKTIVA cija tak 1. adhortativni 1.l.pl. prezent ne ! 1. Amemus!= Volimo! (poticanje) 2. Ne desperemus! = Ne oajavajmo! 3. Ingrediamur! = Uimo! 2. jusivni 2./3.l. prezent ! 1. Discipulus legat! = (zapovijed) sg.i pl. Uenik neka ita! 2. Rem tuam agas! = Radi svoj posao! 3. Loquamini! = Govorite! 3. prohibitivni 2./3.l. prezent ne ! 1. Aurum summum bonum ne (zabrana) sg.i pl. (obina) habeas! = Ne smatraj zlato najveim dobrom! 2.l.sg.i perfekt 2. Aurum summum bonum ne pl. (stroga) habueris! = Da nisi smatrao zlato najveim dobrom! 4. deliberativni sva prezent ? Quid agam? = to da radim? ili dubitativni (sadanjost) Num moriar? = Zar da umrem? (kolebanje ili imperfekt Quid agerem? = to sam trebao sumnja) (prolost) raditi? Num morerer? = Zar sam trebao umrijeti? 5. potencijalni sva prezent ili non . Dicat quis. Dixerit quis. = (mogunost) perfekt Rekao bi tko. Mogao bi tko rei. (sadanjost) Diceres. = Mogao si rei. imperfekt Crederes. = Mogao si vjerovati. (prolost) 6. optativni sva Ispunjiva ne o...si = (elja) elja: o...kad prezent utinam = Sis felicior Augusto! = Budi sretniji (sadanjost) kamo od Augusta! perfekt sree da Utinam iam venerit! = Kamo sree da (prolost) je ve doao! Neispunjiva elja: imperfekt Utinam semper beatus vivere (sadanjost) possem! =

15

pluskvampf. (prolost) TVORBA KONJUNKTIVA PREZENTA

Kamo sree da uvijek mogu blaeno ivjeti! Utinam Carthago ne deleta esset! K a m o sre e d a K a rtag a n ije ra z oren a !

Konjunktiv prezenta tvori se pomou formanta, tj. vokala e ili a i linih nastavaka za aktiv ili pasiv. Dakle, osnova + -e/a- + lini nastavak, npr. am-e-m je 1.l.sg. konjunktiva prezenta aktivnog. Formant -e- je za 1. konjugaciju, u ostalima je -a-. 1.konj. 2.konj. 3.konj. 3.-io konj. 4. konj. esse 1. l.sg. -em -e-am -am -i-am -i-am sim Napravimo itav konjunktiv prezenta aktivnog i pasivnog od gl. amo,1., habeo,2, pono,3 i venio,4. Konjunktiv prezenta gl.esse glasi: sim, sis, sit, simus, sitis, sint. Konjunktiv prezenta koristi se: 1. za poticanje, samo u 1.l.pl. (adhortativni konjunktiv) - npr. Videamus!, Admiremur! Audeamus! 2. za zapovijed, u 2. i 3. l. sg. i pl. (jusivni konjunktiv) - npr. Veritatem loquaris! Discipuli audiant! 3. za zabranu, (prohibitivni konjunktiv) - npr. Ne id facias! Ne mendacia loquamini! 4. za sumnju ili kolebanje (dubitativni ili deliberativni konjunktiv) za sadanjost - Quod faciam? Num discam? 5. za mogunost (potencijalni konjunktiv) i to za sadanjost - Dicat quis. 6. za elju (optativni konjunktiv) i to za ispunjivu elju u sadanjosti - O si linguam Latinam sciam! PRIMJERI 1. Adhortativni: Legamus! Scribamus! Loquamur! Ne desperemus! Laboremus! Linguam Latinam diligenter discamus! Amicis adsimus! Amemus! Vivamus! Ne timeamus! Ne irascamur! Regem liberemus! Hrabrimo! Pouzdajmo se! Veselimo se! Govorimo istinu! Ne laimo! Pronaimo prijatelje! 2. Jusivni: Quidquid agis, prudenter agas et respice finem! Cedant arma togae! Audiatur et altera pars! Credas! Prudenter vivas! 3. Prohibitivni: Ne mentiamini! Ne ludatis! Amicum ne relinquas! Ne id facias! Ne loquaris! 4. Dubitativni ili deliberativni: Num fame cruciatus moriar? Quid faciam? Quam viam sequar? Num proficiscar? Quid loquamur? 5. Optativni: Sis melior Traiano, felicior Augusto! Sit modus in rebus! Utinam bonos amicos habeam! Utinam illum diem videam, cum tibi agam gratias, quod me vivere coegisti O si famem et sitim ne sentiam! 6. Potencijalni: Quis linguam Latinam non sciat! Quis stellas caeli enumeret!

16

GAJ VALERIJE KATUL Prvi veliki rimski liriar roen je u Veroni 87.g.prne., u uglednoj i bogatoj obitelji. Kao mladi odlazi u Rim, gdje se bavio poezijom. 57.g.prne. odlazi kao pratilac propretora Gaja Memija u novoosnovanu provinciju Bitiniju, a nakon povratka u Rim, oko 54.g.prne., umire. Katulove su pjesme (Carmina), a ima ih sauvanih 116, sakupljene u jednoj knjizi i rasporeene prema oblicima: stihovi u razliitim metrima, nekoliko veih pjesama, na kraju su epigrami u elegijskom distihu. Katul je pripadao grupi mladih rimskih pjesnika, neoterika (poetae novi, novi pjesnici), koji su bili pod jakim utjecajem aleksandrijske helenistike poetike, a helenistiki pjesnici su obraivali uene i mitoloke sadraje kombinirajui ih s erotikom, njegovali su lirske i male epske forme, obnovili su elegiju, i osobito su pazili na jezini izraz. U epigramima se poesto otro obraunavao sa svojim protivnicima na knjievnom ili ivotnom polju, sluei se pri tome ne uglaenim jezikom pjesnika, nego nerijetko govorom rimske ulice. Ljubavne su pjesme upuene veem broju ena, no okosnicu zbirke predstavlja ljubav prema rimskoj ljepotici i zavodnici Klodiji (Katul je u ast Sapfe, pjesnikinje s otoka Lezba, naziva Lezbijom). U nizu pjesama moemo pratiti tok te ljubavi od idilinog poetka preko razoaranja i boli do konanog raskida. C. Valerii Catulli Carmina Vivamus atque amemus! Vivamus mea Lesbia atque amemus Rumoresque senum severiorum Omnes unius aestimemus assis. (Soles occidere et redire possunt: nobis cum semel occidit brevis lux nox est perpetua una dormienda. Da mi basia mille, deinde centum Dein mille altera, dein secunda centum, deinde usque altera mille, deinde centum. Dein, cum milia multa fecerimus, conturbabimus illa, ne sciamus aut ne quis malus invidere possit, cum tantum sciat esse basiorum.) Knjievni prijevod ivot, Lezbijo, ljubav neka bude za nas staraca strogih zlobni apat niti prebite pare ne vrijedi! Sunce zalazi pa se opet raa; a kratkotrajnu naeg dana svjetlost vjena smjenjuje no i san bez jave. Daj mi tisuu poljubaca, jo sto, drugu tisuu, zatim daj mi jo sto, opet tisuu novu, zatim jo sto, a kad tisue mnoge prebrojimo, tad ih pomijeajmo kako sami znali ne bismo - niti zavist ija zla - koliko smo poljubaca dali.

Filoloki prijevod: ivimo, moja Lezbijo i volimo a ogovaranja stroih (ozbiljnijih) staraca sva cijenimo kao jedan as (novi). Sunca (dani) mogu zalaziti i vraati se: ali kada nama jednom nestane kratko svjetlo moramo spavati jednu vjenu no. Daj mi tisuu poljubaca, zatim sto, zatim drugu tisuu, zatim drugu stotinu, zatim opet jednu tisuu, zatim sto. Zatim, kad budemo nainili mnoge tisue, pomijeat emo ih, da ne bismo znali ili da ne bi tkogod zao mogao zavidjeti, kad bude znao da je toliko poljubaca. Pitanja: Koja vrsta nezavisnog konjunktiva se nalazi u prva tri stiha? U kojem licu?

17

Domaa zadaa: Izbor reenica iz nezavisnih konjunktiva. Konjugiraj u konj. prez. akt. i pas.: laudo, habeo, vinco, capio, punio. Ponovi Vivamus atque amemus! NEPOTPUNI GLAGOLI Nepotpuni glagoli nemaju prezentsku ni participsku osnovu, dakle navode se u 1.l.sg perfekta aktivnog i infinitivu perfekta aktivnog s nastavkom -isse. To su: coepi, coepisse - poeo sam memini, meminisse - sjeam se odi, odisse - mrzim Posljednja dva glagola imaju prezentsko znaenje, tj. perfekt se prevodi prezentom, pluskvamperfekt imperfektom, a futur 2. futurom 1. npr. memineram - sjeao sam se meminero - sjeat u se oderitis - mrzit ete Infinitivi odisse i meminisse prevode se infinitivima prezenta, tj. mrziti i sjeati se. Uz glagol memini dolazi GENITIV SJEANJA, takoer i uz glagol obliviscor,3. oblitus sum - zaboraviti. Primjeri: 1. Memini etiam quae nolo, oblivisci non possum quae volo. 2. Iniuriarum antiquarum melius est oblivisci quam meminisse. 3. Oderint dum metuant. 4. Memento mori. 5. Post cladem Cannensem Romani desperare coeperunt. 6. Senes omnes temporis acti libenter meminerunt. 7. Odi et amo. Glagol memini jedini ima imperativ perfekta, koji glasi memento, mementote - sjeti se, sjetite se! 8. Boni homines beneficiorum meminerunt. 9. Dimidium facti, qui bene coepit, habet. 10. Sulla omnes, quos oderant, morte multabat. 11. Sjeam se tebe, sjeaj se mene! 12. O rex, memento Atheniensium! 13. Ulixes in longo itinere suae patriae meminerat. 14. Iuno Paridi irata, Aeneam et omnes Troianos oderat. D.z. Reenice br. 2,6,8,10,11., prevedi: mrzili smo, mrzite, sjeaju se, sjeat e se

18

Pompeji Pompeji (Pompei,-orum,m.), antiki grad u Kampaniji, smjetenoj juno od Lacija, ispod vulkana Vezuva koji ih je zatrpao 79.g.ne. U poetku su Pompeji bili trgovaki grad s rijenom lukom, ali kasnije su bogati Rimljani u njima gradili raskone vile (villae suburbanae), jer su Pompeji imali blagu klimu i prirodna bogatstva. Ne zna se tono kada su osnovani, ali su vjerojatno postojali ve u 7. st.prne. Tada su ih naseljavali Osci, italsko pleme, koji su govorili oskikim jezikom (indoeuropski jezik, italski i to iz oskiko-umbrijske grane) koji je nestao, a govorio se na podruju istono i juno od Rima (u Picenu, Samniju, Kampaniji, Lukaniji, Kalabriji i Bruciju). U Pompejima su naeni natpisi na oskikom, koji datiraju od 3. st.prne. do 1.st.n.e. U 6. st. prne. Pompeji se razvijaju pod utjecajem Etruana i Grka. Oko 80. g. Pompeje je zauzeo Sula, te su postali rimska kolonija. Bili su naseljeni veteranima, a nazivaju se Colonia Cornelia Veneria Pompeianorum. Zatitnica grada bila je Venera, to se moe zakljuiti i iz samog imena. ivot se u Pompejima odvijao mirno, bez veih politikih ili ekonomskih promjena. U 1.st.ne., 62.g. Pompeji su djelomino razrueni potresom, no odmah su bili i obnovljeni. Ve 79.g.ne., za rimskog cara Tita (79. 81-g.) Pompeji su zajedno s Herkulanom i Stabijama zatrpani lavom u katastrofalnoj nesrei izazvanoj erupcijom vulkana Vezuva. Rimski pisac Plinije Mlai (62. 113.) opisuje u svojim pismima propast Pompeja i smrt svoga ujaka, Plinija Starijeg (23. 79.), poznatog po opirnom djelu Naturalis historia (Prirodoslovlje), koji je poginuo u provali Vezuva, elei izbliza vidjeti ovaj prirodni fenomen.: Iam dies alibi erat, illic nox omnibus noctibus nigrior et densior, quam tamen faces multae variaque lumina illuminabant...Deinde flammae et odor sulpuris alios in fugam verterunt, illum excitaverunt, ut propius accederet...Assurexit et statim concidit spiritu obstructo. Ubi dies revenit, inventum est corpus eius integrum et illaesum. Ve je drugdje bio dan, a ondje no crnja i gua od svih noi, koju su ipak osvjetljavale mnoge baklje i razna svjetla.... Zatim su vatre i miris sumpora druge natjerali u bijeg, a njega su potakli, da doe jo blie. Ustao je i odmah pao presjeena daha. Kad je ponovo doao dan, pronaeno je njegovo tijelo neoteeno i neozlijeeno. Arheoloka istraivanja Pompeja zapoela su tek u 18. st., a sistematinije se poelo iskapati u 19.st. Prema arheolokim ostacima vidi se da su Pompeji bili i bogat grad (vjerojatno zbog razvijenog obrta i trgovine) sa mnogo kua ukraenih freskama, mozaicima i ostalim ukrasima. Pompejanske zidine imale su osam gradskih vrata od kojih su vodile ceste do susjednih mjesta. Ulice su unutar zidova veoma simetrine i tvore svojim rasporedom svojevrsne gradske etvrti, a moe se govoriti i o dvije glavne ulice u smjeru istok-zapad (struni naziv za takvu ulicu je decumanus) i o jednoj glavnoj ulici koja u smjeru sjever jug presijeca grad, a naziva se cardo. Te su ulice pod pravim kutom i vode od jednih do drugih vrata. Ulice u Pompejima poploane su velikim kamenim blokovima s plonikom izraeno odvojenim od kolnika. Kao i veina drugih gradova i Pompeji su imali amfiteatar, vjebalite (palestru), Veliko i Malo kazalite, te neizostavne terme. Veina je hramova bila posveena bogovima (Veneri, Apolonu, Jupiteru), ali jedan je posveen i caru Vespazijanu (69. 79.g.ne.). U gradu su sauvane brojne radionice i trgovine (officinae et tabernae) koje nam svjedoe o obrtnikim i trgovakim zanimanjima kojima su se graani bavili. Obiteljski ivot vjerno nam prikazuju ostaci mnogih kua iskopanih u Pompejima. Takav tip kua danas se naziva domus Pompeiana, ili samo domus. Domus vue porijeklo iz etrurske, odnosno staroitalske kue i ima temeljno znaenje za rimsku civilizaciju bez obzira na kasnije pronaene tipove kua u Herkulanu, Ostiji i Rimu. Osnovno obiljeje domusa je u tome da je zatvoren visokim zidovima prema vanjskom svijetu. Glavni je prostor takve kue atrij (atrium). Smjeten je u sredini kue i u njemu je bazen (impluvium) pod vedrim nebom da bi u njega padala kia. Krov atrija je ili nagnut prema unutranjosti i tada se voda slijeva u bazen, ili je nagnut prema vanjskoj strani, a tada se voda slijeva u oluke koji vode na cestu.

19

Krov su mogli drati i stupovi, ali tada je atrij postajao peristil. Atrij je morao biti dovoljno svijetao da se za osvjetljenje kue ne bi morali otvarati prozori na ulicu. Oko atrija su simetrino rasporeene ostale prostorije. Do atrija se dolazilo kroz vrata (ostium) i kratak hodnik (fauces). U blizini atrija nalazio se tablinum koji su smatrali prostorijom u kojoj se odvija obiteljski ivot. Na to su se nastavljale ostale prostorije. Takva je bila veina kua u Pompejima. Neke su kue u svom stranjem dijelu proirene na grki nain peristilom. Jedna od najpoznatijih kua u Pompejima je Faunova kua u kojoj je na staru kuu s atrijem nadovezan i peristil. Naime, ta se kua sastoji od niza veih ili manjih atrija koji su povezani ostalim prostorijama. Najvei je atrium tetrastylum koji su rimski arhitekti nazvali korintskim atrijem, a njegovu krovnu konstrukciju dre etiri velika stupa (otuda i naziv). U Faunovoj kui takoer je sauvan prekrasan mozaik s detaljima iz rata s Aleksandrom. Ostale poznate kue su: kua Vetijevaca, Salustijeva kua, kua srebrnog pira, kua tragikog pjesnika i kua kirurga. I izvan zidina Pompeja, koje su priblino ovalnog oblika, graene su vile, odnosno vikendice bogatih Rimljana, a zapadni je gradski zid uklonjen jo u antiko doba da bi se mogle graditi stambene zgrade. Villae suburbanae kue za odmor Rimljana bile su naroito lijepo i bogato ureene. Jedna od najpoznatijih je tzv. Vila Misterija. Ona se nalazila izvan Pompeja, u blizini Herkulanskih vrata. Poznata je po lijepim i izvrsno sauvanim freskama koje prikazuju mistini religiozni obred. Na osnovi tih fresaka moemo zakljuiti da je rimsko slikarstvo umnogome ovisilo o helenistikom slikarstvu . Freske su naslikane u etiri razliita stila. Najvei broj pompejanskih fresaka nastao je izmeu 62. i 79. g.ne., dakle u kratkom vremenskom periodu. Vrlo je teko vjerno opisati Pompeje. Naime, im uete u Pompeje, osjetite duh antike, izgubite pojam o sadanjem vremenu; gledajui okamenjena tijela, zateknuta veinom u snu, ili pri buenju, eui pompejanskim ulicama i zavirujui u njihova svetita, spavaonice i radionice, ini vam se da ste i vi sami trgovac, zanatlija ili bogati Rimljanin na odmoru. Odgovori 1. Provala Vezuva dogodila se ________ g., za vladavine cara _________, u kojoj su osim Pompeja zatrpani i gradovi__________i__________. Rimski pisac __________________ u jednom pismu opisuje smrt svoga ujaka ______________________, koji je poginuo za provale Vezuva, jer je elio ___________________________ a umro je od ____________. 2. U 7.st. prne. Pompeje je naseljavalo italsko pleme____________________ Postali su rimska kolonija kad ih je zauzeo diktator ______________. Zatitnica grada bila je ____________. Jedan od hramova u gradu bio je posveen i caru ________________. 3. Glavna ulica u smjeru I Z nazivala se ______________, a u smjeru S J ____________. Jedna od najljepih vila izvan zidina Pompeja je vila _________________. koja je poznata po lijepim i izvrsno ouvanim ____________________. 4. Glavni prostor domusa je _______________. Impluvium je ________________________. Vrata su ______________, a hodnik _______________.

Konjunktiv imperfekta

20

infinitiv prezenta aktivnog -re i lini nastavci npr. amo,1. amare-m ili amare-r; moneo,2. monere-m ili monere-r loquor,3 loquere-r; sum, esse - esse-m possum, posse - posse-m Koristi se za izraavanje sumnje, mogunosti i elje. Kod dubitativnog ili deliberativnog konjunktiva koristi se za izraavanje sumnje ili kolebanja za prolost. Prevodi se dodavanjem gl. trebati. Npr., Num discerem? Quid loquerer? = Zar sam trebao uiti? to sam trebao govoriti? U potencijalnom konjunktivu koristi se takoer za prolost, npr. Diceres. Crederes. = Mogao si rei. Mogao si vjerovati. Kod optativnog konjunktiva izraava neostvarivu elju za sadanjost. Npr. Utinam immortalis essem! Utinam frater meus viveret! = Kamo sree da sam besmrtan! Kamo sree da moj brat ivi! Pria o kralju Midi (prema Ovidijevim Metamorfozama) Mida, frigijski kralj, sreo je u polju Silena, pratioca Bakhovog i vratio ga Bakhu, koji mu je za nagradu ispunio elju da se sve njegovim dodirom pretvori u zlato. DE MIDA I Olim Mida, Phrygiae rex, Silenum, magistrum et comitem Bacchi in campo invenit et deo reddidit. Opta aliquid, sed ne roges stulte! - dixit ei deus pro beneficio gratus. O tactu meo in aurum omnia si vertere possim! - rex petivit. Omnia tactu regis in aurum vertantur! - dixit Bacchus et risit. Rex primum ludens ut puer modo haec modo illa tangens postremo famem et sitim sensit; tum donum exitiabile agnoscit. Utinam ne tam stultus sim! Quid faciam auro inutili? Num fame et siti cruciatus moriar? Istud ne deus sinat! Prevedi:

Vocabula: 1. Verba: invenio, reddo, opto, rogo, dico, verto, possum, peto, rideo, ludo, tango, sentio, agnosco, facio, morior, sino. 2. Alia: Mida, Phrygia, Silenus, Bacchus; comes, campus, beneficium, tactus, fames, sitis, donum ; stultus, exitiabilis, inutilis, cruciatus; olim, modo...modo, tum, tam, utinam, num. Navedite konjunktiv imperfekta glagola rogo, reddo, peto, sentio, possum, morior. U kojim vrstama konjunktiva koristimo konjunktiv imperfekta? 1. Kako prevodimo sumnju ili kolebanje u prolosti? Kako bi preveo: Num discerem? Num morerer? Num veritatem loquamur? Num a deo donum petam? Num a deo donum peterem? Num Sulla caede et sanguine civium Romam compleret? Quid faceremus? 2. to izraavamo konjunktivom imperfekta u optativnom konjunktivu? Kako biste preveli: Utinam discere possem! Kakva bi to elja bila? ili Utinam homines semper veritatem loquerentur! (Za razliku od O...si..saepius... loquantur!) Utinam vita humana finem ne haberet! Utinam homines totius orbis terrarum pacem cuperent! Konjunktiv perfekta i pluskvamperfekta aktivnog

21

Konjunktiv perfekta i pluskvamperfekta aktivnog, tvore se, kao i indikativi istih vremena od perfektne osnove, dodavanjem nastavaka -erim, -eris,-erit, -erimus, -eritis,- erint za perfekt i -issem, -isses, - isset, - issemus, -issetis, -issent za pluskvamperfekt aktivni. Napravimo konj. pf. akt. od gl. habeo - habuerim, od glagola dono - donaverim, itd. Napravimo konj. plpf. akt. od gl. sum, esse - fuissem, od possum - potuissem, od peto - petivissem itd. Konjunktiv perfekta koristi se za izraavanje stroge zabrane (prohibitivni konjunktiv), zatim kod potencijalnog konjunktiva za sadanjost (kao i konj. prezenta), te kod rijetkog izricanja ostvarive elje za prolost.(O iam venerit! - O da je ve doao!) Stroga zabrana: Konjunktiv perfekta u 2. l.sg. i pl. , npr. Ne petiveris aurum! - Amicum ne deserueris (reliqueris)! - Mendaci homini ne credideris! - Ne veneris! Ne didiceritis! Ne id feceris! Ne id siveritis! Ne habueris aurum summum bonum! Mogunost: Dixerit quis. Credideris. Demosthenem perfectum oratorem facile dixeritis. Nullam Caesaris virtutem magis laudaverim quam celeritatem. Konjunktiv pluskvamperfekta koristi se za izricanje neostvarive elje u prolosti : - O prudentior si fuisses! Utinam Scipio Carthagini pepercisset! - Utinam hostes patriam nostram ne vastavissent! - Utinam ne triumviri Ciceronem interfecissent! Utinam ne tibi fidem habuissem! - Utinam Vercingetorix omnes Gallos contra Romanos duxisset! Konjunktiv perfekta i pluskvamperfekta pasivnog Od koje osnove tvorimo pf. i plpf. pasivni? Od participske osnove, tako da napravimo particip perfekta -us,-a,um i dodamo prezent gl. esse za pf. i impf. gl. esse za plpf. Na isti nain tvorimo i konjunktive tih vremena, tj. koristimo konjunktiv prezenta gl. esse (sim) za konjunktiv perfekta pasivnog i konjunktiv imperfekta gl. esse (essem) za konjunktiv pluskvamperfekta pasivnog. Dakle, konjunktiv pf. pas. , npr. od glagola vinco,3. glasio bi victus,3 sim, sis, sit i u pluralu victi,-ae,-a simus, sitis, sint. Konjunktiv plpf. pasivnog glasio bi victus,3 essem, esses, esset i u pluralu victi,-ae,-a essemus, essetis, essent. Napravimo oblike ovih konjunktiva od glagola rogo, audio, punio, deleo. 3. Drugi dio sata vjebamo na primjerima: 1. Ne mendacia locutus sis! Ne mendacia loquaris! 2. Utinam ne punitus essem! 3. Ne me secutus sis! Ne me sequaris! 4. Ne ausi sitis! Ne audeas! 5. Utinam Spartacus a Romanis ne victus esset! 6. Utinam parvis rebus in vita mea magis gavisus essem! 7. O si ameris! Utinam amatus esses! 8. Utinam amicis confisi essemus! 9. Utinam ne profecti essetis! O si ne proficiscamini!

DE

M I D A II

22

Statim deum precibus orat:O deus, da veniam! Adsis mihi! Ne poena tam atrox sit! Pauperrimus hominum sim, at vivus! Bacchus preces miseri regis audivit. O prudentior si fuisses et ne petivisses opes exitiabiles! Liberabo te ab hoc dono sed ne habueris aurum summum bonum! Ingredere in Pactolum flumen, procede usque ad fontem et ibi caput et corpus subde et ablue vim auri! Postquam rex mandata dei perfecit, vis auri de corpore humano cessit in flumen. Facile invenerit quis in Pactoli harena granula auri. Prevedi: Verba: oro, venio, adsum, audio, peto, libero, habeo, ingredior, procedo, subdo, abluo, perficio, cedo, invenio Alia: prex, venia, poena, atrox, pauper, miser, opes, exitiabilis, fons, vis, mandatum, harena, granulum, postquam

Nepravilni glagoli

23

1. eo, ire, ii, itum Uvodni dio: Nepravilni glagoli imaju esto razliite osnove, a i neki oblici im se tvore nepravilno. Kod glagola eo izmjenjuju se osnove eu, tj. e/i. Ind. prez. 1. eo 1. imus 2. is 2. itis 3. it 3. eunt Konj. prez. 1.eam 2. eas, itd. Ptcp. prez. iens, euntis Ind. impf. 1. ibam 2. ibas, itd. Konj. impf. 1. irem 2. ires, itd. Futur 1 1. ibo 2. ibis, itd

Imperativ 1. i 2. 2. i 2/3. ito 2. ite 2. itote 3. eunto

Infinitiv prez. a. i p. ire/iri

Pasiv: ima samo 3. lice, od prez. osnove tvori: itur - ide se, ibatur - ilo se, ibitur - ii e se, i konjunktive eatur, iretur. Perfektna osnova: -i Ind. pf. 1. ii 1. iimus 2. isti 2. istis 3. iit 3. ierunt Konj. pf. 1. ierim, itd. Ind. plpf. 1. ieram, itd. Inf. pf. a. - isse Fut. 2. 1. iero, itd.

Konj. plpf. - 1. issem, itd.

Participska osnova (itum): itum est - ilo se, itum erat - bilo se ilo, itum erit - bude se ilo, iturus, 3 - onaj koji e ii Sloenice: 1. abeo, abire, abii, abitum - otii Hieme hirundines in calidiores regiones abeunt. 2. adeo, adire, adii, aditum - pristupiti Socrates accusatus tranquillo vultu iudices adiit. 3. exeo, exire, exii, exitum - izai Si exire vis, exi celeriter! 4. intereo, interire, interii, interitum - propasti Omnia mutantur, nihil interit 5. redeo, redire, redii, reditum - vratiti se Tempora anni eunt et redeunt. 6. transeo, transire, transii, transitum - prijei Sic transit gloria mundi. 7. pereo, perire, perii, peritum - propasti Utinam Troia ne perisset! 8. praetereo, praeterire, praeterii, praeteritum - mimoii

Vjebe:

24 1.

2. 3. 4. 5. 6. 7.8.

O kad bi uvijek iao putem vrline! Zar sam trebao otii i ne vratiti se? Da nisi izaao! Ciceroni ex exilio redeunti tota urbs obviam exierat. Salve! Quo is, amice? Ambulatum eo. I mecum! Sic itur ad astra. Aestate libenter itur ad litora maris. Matrem redeuntem ibimus salutatum. Pueri cotidie eant lusum (multi et lavatum!)! Ibis redibis numquam in bello peribis.

9. 10.

P. Ovidii Nasonis Elegiae 1. Venturae memores iam nunc estote senectae Ve sad mislite na nadolazeu starost 2. Sic nullum vobis tempus abibit iners (Tako vam nijedno vrijeme nee otii lijeno) Tako vam vrijeme nikad nee prolaziti neiskoriteno. 3. Dum licet, et virides etiamnum degitis annos Dok se moe, i dok jo sada provodite mlade godine 4. Ludite! Eunt anni more fluentis aquae. Igrajte se! Idu godine poput vode koja tee. 5. Nec, quae praeteriit, iterum revocabitur unda I nee se po drugi put vratiti val, koji je proao mimo 6. Nec, quae praeteriit, hora redire potest. I ne moe se vratiti as, koji je protekao. 7. Utendum est aetate. Cito pede labitur aetas Treba koristiti vrijeme. Brzom nogom (brzo) propada vrijeme 8. Nec bona tam sequitur, quam bona prima fuit. I ne slijedi tako dobro, kako je dobro prvo (prije) bilo.

Katulove pjesme

25

Passer, deliciae meae puellae Vrape, djevojci mojoj ti si radost, quicum ludere, quem in sinu tenere, igra s tobom se esto, privija te, cui primum digitum dare adpetenti vrak prsta ti prua, kad ga trai, et acris solet incitare morsus, i na kljucanje otro potie te cum desiderio meo nitenti moja blistava ljubav, kad se eli carum nescio quid lubet iocari malo igrati ili nai moda et solaciolum sui doloris, neku utjehu svojoj tekoj patnji, credo, tum gravis acquiescet ardor. da bi smirila - mislim - plamen udnje. Tecum ludere sicut ipsa possem Kad bih mogao poput nje u igri et tristis animi levare curas! s tobom blaiti jade svoje due! Lugete, o Veneres Cupidinesque quantum - koliko; lugeo,2. luxi - tugovati et quantum est hominum venustiorum! venustus,3 ljubak, umiljat, lijep, zgodan Passer mortuus est meae puellae, mellitus,3 meden norat = noverat (nosco) passer, deliciae meae puellae, gremium,-ii,n. krilo, pipio,1. cvrkutati quem plus illa oculis suis amabat: circumsilio,4., -silui skakutati nam mellitus erat suamque norat tenebricosus,3 - mraan, taman ipsam tam bene, quam puella matrem,tenebrae, -arum, f. - mrak, tmina nec sese a gremio illius movebat, Orcus,-i,m. bog podzemlja, Ork sed circumsiliens modo huc modo illuc devoro,1. progutati, prodrijeti ad solam dominam usque pipiabat. abstulistis - od gl. aufero (odnijeti) Qui nunc it per iter tenebricosum flendo (gerund) - od plaa illud, unde negant redire quemquam. turgidulus,3 - otekao (umanjeno od At vobis male sit, malae tenebrae pridjeva turgidus Orci, quae omnia bella devoratis: rubeo,2 -ui - crveniti se tam bellum mihi passerem abstulistis. tua opera - zapravo zbog tebe O factum male! O miselle passer! Tua nunc opera meae puellae flendo turgiduli rubent ocelli. Proitajte prvu pjesmu u originalu i prijevodu. Zatim pogledajte drugu pjesmu i pokuajte prevesti tako da moete odgovoriti na pitanja: 1. Kome se sve obraa pjesnik u ovoj pjesmi (gramatiki gledano)? 2. to se dogodilo s vrapcem i iji je on bio ljubimac? 3. U kakvoj je vezi pjesnik s vrapcem? 4. Je li pjesnik ljubitelj ivotinja? (Vidi li se to iz pjesme?) 5. Kojim biste rijeima najbolje opisali pjesmu: ljubavna, tualjka, aljiva, ivotinjska i zato? 6. Nadopunite: Djevojka voli vrapca vie od ____________. 7. Na to se odnosi iter tenebricosum? to su malae tenebrae? 8. Odredite sintaktiki izraz oculis suis(5. stih) te oblik sit iz 13. stiha. 10. Odredite naslove pjesmama. 11. Pridruite imenske i pridjevske atribute imenici passer (iz pjesme). 12. Pronaite deminutive u pjesmi.

5

10

1. Kome se sve obraa pjesnik u ovoj pjesmi (gramatiki gledano)? Gramatiki gledano pjesnik se obraa Venerama i Kupidonima (u 1. stihu) mislei najvjerojatnije na sve zaljubljene, to pojanjava i u 2. stihu (i koliko god da vas je, umiljati ljudi - slobodan prijevod). Vokativom se obraa i zlim silama boga podzemlja (13. stih), te jadnom vrapcu (16. stih: O miselle passer!) 2. to se dogodilo s vrapcem i iji je on bio ljubimac?

26

Vrabac je uginuo, a bio je ljubimac pjesnikove djevojke (o njihovom odnosu vie doznajemo iz prve pjesme: on joj je pruao utjehu, drutvo, radost.) 3. U kakvoj je vezi pjesnik s vrapcem? Pjesnik tuguje za vrapcem: iz prve pjesme saznajemo da je i on prieljkivao imati takav odnos s pticom (Kad bih mogao poput nje u igri s tobom blaiti jade svoje due), a vrapeva smrt sigurno je jako rastuila njegovu djevojku iz ega proizlazi da i sam pjesnik pati. 4. Je li pjesnik ljubitelj ivotinja? (Vidi li se to iz pjesme?) Ne moemo rei da je pjesnik openito ljubitelj ivotinja jer to se ne moe iz ovih pjesama otkriti: on izraava svoje osjeaje prema vrapcu, a oni vie proizlaze iz ljubavi koju osjea prema djevojci, i vlastite alosti zbog njezine patnje i bola. 5. Kojim biste rijeima najbolje opisali pjesmu: ljubavna, tualjka, aljiva, ivotinjska i zato? Prije svega pjesma nosi obiljeja tualjke jer pjesnik izraava tugu za vrapcem, ali vie ga od vrapeve smrti pogaa tuga djevojke kojoj je njen ljubimac tako mnogo znaio, a sada ga vie nema. Moemo rei da se ujedinjuju elementi tualjke i ljubavne pjesme (smatram da je pjesnikova ljubav osnovni motiv ove pjesme). 6. Nadopunite: Djevojka voli vrapca vie od svojih oiju. 7. Na to se odnosi iter tenebricosum? To je mraan put kojim vrabac kroi u smrt, tj. njegov odlazak u podzemlje. 8.to su malae tenebrae? To je smrt i podzemlje, koje je prodrlo vrapca; njih pjesnik proklinje, jer su mu odnijele tako lijepog vrapca (15. stih). 9. Odredite sintaktiki izraz oculis suis (5. stih), te oblik sit iz 13. stiha. Oculis suis je ablativ usporeivanja, stoji uz komparativ (plus) Sit je zapovjedni konjunktiv (jusivni), odnosi se na malae tenebrae 10. Odredite naslove pjesama. 1. pjesma: Passer vitae - vrabac predstavlja djevojci radost, utjehu, prijatelja, ivot. 2. pjesma: Mors vitae 11. Pridruite imenske i pridjevske atribute imenici passer. imenski: deliciae (meae puelllae) pridjevski: mellitus, bellum, misellus 12. Pronaite deminutive u pjesmi. misellus (jadniak) - deminutiv od miser turgidulus - deminutiv od turgidus (otekao) ocellus (okace ili moda okeco, op.prof.) - deminutiv od oculusNa pitanja odgovorila RUICA ORI, 2.C (multos ante annos)

2. fero, ferre, tuli, latum i sloenice

27

Glagol fero ima razliite osnove (prezentska fero, perfektna tuli i participska latum). Neki oblici tvore se bez vokala osnove (npr. 2.l.sg. prez. fers) Ind. prez. akt. Ind. prez. pas. Inf. prez. akt. ferre, inf. prez. pas. ferri fero ferimusferor ferimur Konj. prez. akt. feram, pas. ferar fers fertis ferris ferimini Konj. impf. akt. ferrem, ferres, itd. fert ferunt fertur feruntur Konj. impf. pas. ferrer, ferreris, itd. Imperativ 1. fer ferte Imperativ 2. ferto fertote ferunto Ostali oblici tvore se pravilno, npr. particip prezenta (ferens, ferentis) Osim glagola fero, jo i glagoli dico, duco i facio imaju 2.l.sg. imperativa 1. bez krajnjeg vokala To su oblici dic, duc, fac i fer. (reci, vodi, uini i nosi) Oblici tvoreni od perfektne i participske osnove tvore se pravilno, npr. tuleram je plpf., a laturus je particip futura aktivnog. Vjeba: Prevedi: nosi, biva noen, nosimo, nosimo!, neka nose, nosite, odnesen, budem nosio. Primjeri u poslovicama i reenicama: 1. In silvam ligna ferre. 2. Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes! 3. Graecia capta ferum victorem cepit et artes intulit agresti Latio. 4. Semper dic verum, vacuam duc crimine vitam, fac sapienter opus, fer patienter onus. 5. Verres e Siciliae templis multas tabulas abstulis. 6. Relata refero. Sloenice gl. fero: affero, afferre, attuli, allatum - donijeti aufero, auferre, abstuli, ablatum - odnijeti refero, referre, retuli, relatum - javiti confero, conferre, contuli, collatum - usporeivati infero, inferre, intuli, illatum - unositi, nanositi

3. volo, nolo, malo

28

Nepravilna je konjugacija prezenta (indikativ i konjunktiv), infinitiv prezenta, pasivnih oblika nema. 1. volo, velle, volui - htjeti, eljeti 2. nolo, nolle, nolui - ne htjeti, ne eljeti 3. malo, malle, malui - vie voljeti volo Ind. prez. 1. volo 1. volumus 2. vis 2. vultis 3. vult 3. volunt Konj. prez. 1. velim 2. velis, itd. inf. prez. velle ptcp. prez. volens

nolo ind. prez. 1. nolo 1.nolumus Konj. prez. inf. prez. nolle 2. non vis 2. non vultis 1. nolim ptcp. prez. nolens 3. non vult 3. nolunt 2. nolis, itd. gl. nolo ima i imperativ 1. i 2., koji se koristi za izricanje zabrane (obine) imperativ 1. 2. noli 2. nolite malo ind. prez. 1. malo1. 2. mavis 3. mavult imperativ 2. 2. nolito 2. nolitote Konj. prez. 1. malim 2. malis, itd. inf. prez. malle

malumus 2. mavultis 3. malunt

Izricanje zabrane u latinskom: 1. obina zabrana: 1. Ne roges stulte! - konjunktiv s negacijom ne - Ne pitaj glupo! 2. Ne rogato stulte! - imperativ 2. s negacijom ne - Ne pitaj glupo! 3. Noli rogare stulte! - imperativ gl. nolo i infinitiv prezenta - Nemoj pitati glupo! 2. stroga zabrana: Ne rogaveris stulte! - konjunktiv perfekta i negacija ne D.z. Prevedi na 3 naina: Ne diraj moje krugove! i Da nisi dirao moje krugove! Reenice: 1. Idem velle atque idem nolle ea demum firma amicitia est. 2. Omnia pati homines semper maluerunt quam mori. 3. Athenienses in pugna cadere maluerunt quam vinci. 4. Homo alios amare nolens saepe ipse non amatur. 5. Fac alteri quod tibi fieri velis. 6. Volens - nolens.

RIMSKA RELIGIJA

29

U rimskoj religiji bilo je duhova i bogova za sve, Rimljani su svakoj stvari i dogaaju davali boanski karakter. Utjecaj stranih religija bio je velik a grki utjecaj najvei. Taj utjecaj poinje ve za Tarkvinija. Tada poinje i predstavljanje bogova u ljudskom obliku, a najvii dravni bogovi postali su Jupiter, Junona i Minerva, koji su imali i zajedniki hram na Kapitoliju. Dvanaest glavnih boanstava bila su: Iuno, Vesta, Ceres, Diana, Minerva, Venus, Mars, Mercurius, Iovis, Neptunus, Vulcanus, Apollo Najvii bog bio je Jupiter, koji se kasnije identificira sa Zeusom. On alje kiu, daje plodove, titi stoarstvo i zemljoradnju, donosi pobjedu, goni krivokletnike, uvar je narodnog prava. Svoju volju pokazuje munjom, posveen mu je orao. Osobito su ga tovali vinogradari, za vrijeme sua molili su mu se za kiu. On je zatitnik rimske drave, bog koji donosi pobjedu (Juppiter Victor) i koji zaustavlja neprijatelje (Iuppiter Stator). Junona (Iuno Regina), Jupiterova ena, bila je najvea enska nebeska sila. Boginja svjetlosti, zatitnica ena i djevojaka, zatitnica braka, vjenanja, poroaja, pa i itavog rimskog naroda i drave. Njoj su bile posveene kapitolijske guske, koje su, prema legendi, spasile Rim za provale Gala.(gr. Hera) Minerva, boginja razuma, bila je zatitnica svih vjetina i umjetnosti. Obrtnici i aci tovali su je kao svoju boicu. Prikazivana je s kopljem u ruci i titom. Prema grkoj prii rodila se tako da je iskoila ravno iz Zeusove glave. Njena je sveta ptica sova. (gr. Atena) Dijana, boginja svjetlosti. Kasnije se sasvim izjednaila sa Artemidom, te je dobila i njena svojstva kao boica mjeseca i lova. Bila je Apolonova sestra, boginja ume i lova, prikazivana je kao djevojka u kratkoj tunici s lukom i strijelama. Poput svog brata Apolona, koji mukarce kanjava svojim strijelama, ona istim orujem donosi smrt enama. Mars je isprva bio, moda, bog sunca, ali je kasnije bio bog rata i izjednaio se sa grkim bogom Aresom.Prema legendi on je praotac rimskog naroda. Iz njegove veze s Rejom Silvijom rodili su se blizanci Romul i Rem, od kojih je kasnije Romul osnovao grad Rim. Osim toga, Mars je bio i bog rata, a Rimljani su gotovo u itavoj svojoj povijesti neprestano ratovali i vodili borbe s okolnim ili udaljenim narodima. Za vrijeme Marsove svetkovine njegovi sveenici (Salii) izvodili su plesove pod orujem. Od ivotinja bio mu je posveen vuk. Pod imenom Venus (Venera) potivala se boica proljea i ljubavi. Osobito se potovala kao pramajka rimskog naroda i julijevskog roda preko sina Eneje i unuka Jula. Prema grkoj prii rodila se iz morske pjene, a po rimskoj legendi bila je majka trojanskog junaka Eneje, iji je potomak bila Rea Silvija (gr. Afrodita) Vesta se potovala kao boica vatre na ognjitu, zatitnica kunog ivota. Kao zatitnicu hrane tovali su je osobito mlinari i pekari.(gr. Hestija) Vulkan je bio simbol korisne i razorne sile vatre. tovan je kao zatitnik od poara, bog kovake vjetine. Prikazivali su ga kao hroma i runa, ali vrsna umjetnika u stvarima za iji je postanak potrebna vatra. ena mu je najljepa meu boicama, Venera. (gr. Hefest) Merkur, bog trgovine, primio je sva svojstva grkog Hermesa. Bio je bog trgovine, zatitnik putnika, pa i drumskih lopova. On je glasnik bogova i vodi mrtvih u podzemni svijet. Prikazivan je s krilatim izmicama i s putnom kapom na glavi. Cerera (Ceres) je bila boica zemljoradnje i plodova, Jupiterova sestra, tovana kao boginja plodnosti, etvenih radova i zatitnica svih usjeva. Pod njenim su okriljem plodovi koje raa zemlja. Prikazivali su je kao enu s klasjem u ruci i vijencem od ita na glavi. Apolon je bog ljenitva, zatitnik umjetnosti, posebno muzika i nauke, voa muza.

30

Sin Zeusa i Lete, jedini je od 12 glavnih bogova kojega su Rimljani preuzeli od Grka s njegovim izvornim imenom, jer u svojoj mitologiji nisu imali za nj odgovarajue boanstvo. tovali su ga osobito kao boga zdravlja. U grkom je mitu Apolon prekrasan mladi, bog sunca. Pod njegovom su zatitom lovci, pastiri i putnici. Apolon kroz svoja proroita, od kojih je najpoznatije bilo u Delfima, predskazuje ljudima budunost. Prikazivan je s lukom i strijelama ili s lirom. Neptun je bio bog mora, staro italsko boanstvo tekue vode koja donosi plodnost poljima. Kasnije, kad je poistovjeen s grkim Posejdonom, postao je i bog mora i prekomorske trgovine. Kuni bogovi: Penati(Penates) su bili bogovi koji donose sreu i tite obitelj. rtvenik im je bio ognjite pored kojeg su postavljeni i njihovi kipovi. I drava je imala svoje penate. Lari (Lares) su prvo bili bogovi uvara zemljita. Kasnije su smatrani duhovima pokojnika. Svaka kua je imala duha uvara porodice. (Lar familiaris) Mani (Dii Manes) bili su duhovi pokojnika, za koje su vjerovali da u podzemnom svijetu dalje ive i da su besmrtni. Na nadgrobnim spomenicima vrlo esto pie D M: Dis Manibus. Sveenici: Sveenik koji je vrio bogosluje u ime roda zvao se flamen, izabran meu lanovima roda. Pontifex Maximus bio je vrhovni sveenik kojeg je biralo vijee pontifika. Pontifici su nadgledali bogosluje i sveenike, ureivali su kalendar, sastavljali popise konzula, pisali ljetopise, itd. Flamines su bili sveenici pojedinih bogova. Glavni im je posao bilo svakodnevno prinoenje rtve bogu iji su sveenici. Najvii od njih bio je flamen Dialis - Jupiterov sveenik. Vestalke (Virgines Vestales) su bile Vestine sveenice. U slubi su morale ostati 30 godina. Stanovale su u Vestinom hramu, gdje su odravale vjenu vatru. Bile su vrlo potovane. Auguri (Augures) bili su sveenici koji su gledali let ptica i prema tome tumaili volju bogova. Haruspici (Haruspices) su tumaili volju bogova prema utrobi rtvenih ivotinja.

Konstrukcije s infinitivom

31

U latinskom jeziku ne postoje izrine ili izjavne reenice. To se u latinskom iskazuje konstrukcijom s infinitivom. I u drugim jezicima postoje konstrukcije s infinitivom. Npr. I suppose her to be ill. Ich sehe den Freund trauern. Ich hore dich singen. Teko je siromanu biti. ujem pticu pjevati. Npr. Scio me nihil scire. = Znam da nita ne znam. Videris errare. = ini se da grijei. Subjekt ovih konstrukcija moe biti u akuzativu ili nominativu. One ovise o glavnom glagolu, koji je kod ACI u aktivu, a kod NCI u pasivu. Akuzativ s infinitivom: Prvotno su i akuzativ i infinitiv bili shvaeni kao objekti glavnog glagola, a kasnije se razvila reenica. ujem pticu. ujem pjevati (pjevanje). ujem pticu pjevati. Audio avem. Audio cantare. Audio avem cantare. Dakle, konstrukcija akuzativa s infinitivom ima ove dijelove: latinski: glavni glagol Puto veznik da akuzativ (subjekt) Marcum nominativ (subjekt) Marko infinitiv discere. glagol u licu subjekta ui.

hrvatski: glagol (glavna reenica) Mislim

Dakle, akuzativ s infinitivom ovisi o glavnom glagolu, subjekt hrvatske izrine reenice je u akuzativu, a infinitiv prevodimo glagolom u licu subjekta i u vremenu infinitiva. 1) Infinitivi Da bismo mogli razumjeti i prevoditi akuzativ i nominativ s infinitivom, prvo moramo nauiti infinitive, kojih u latinskom ima 6, i to prezenta, perfekta i futura u aktivu i pasivu. Infinitivi prezenta tvore se od prez. osnove, infinitiv pf. akt. od perfektne osnove, a ostali od participske. Dakle, npr. od gl. amo, 1. amavi, amatum: aktiv inf. prez. amare inf. perf. amavisse inf. futura amaturus,3 esse pasiv amari amatus,3 esse amatum iri

napravi infinitive gl. fero, lego, scribo, vinco,do. Od glagola esse infinitivi glase: esse, fuisse i futurus,3 esse ili fore. 2. Glavni glagol mora biti iz grupa glagola: 1. govorenja (verba dicendi) : dico, narro, loquor, trado, nuntio, scribo, respondeo, polliceor, doceo 2. osjeanja (verba sentiendi) : scio, video, audio, sentio, nescio, puto, existimo, reor, credo, spero, memini, obliviscor 3. osjeaja (verba affectuum) : gaudeo, doleo, miror, laetor, lugeo, irascor, admiror 4. htijenja (verba voluntatis) : volo, nolo, malo, cupio 5. bezlini glagoli i izrazi s gl. esse : fama est, necesse est, dignum est, verum est, turpe est, fas est, nefas est, oportet, constat, decet, apparet 6. glagoli iubeo, veto, sino, patior 3) Glavni glagol uz akuzativ s infinitivom mora imati aktivno znaenje. Iznimka od toga pravila su sloena pasivna vremena glagola dicendi i sentiendi. Nuntiatum est hostes appropinquare. Prevedimo!

32

Mislim da prijatelj/prijatelji dolazi/dolaze. = Puto amicum/amicos venire. Mislim da je prijatelj doao/ su prijatelji doli. = Puto amicum/amicos venisse. Mislim da e prijatelj/ prijatelji doi. = Puto amicum/amicos venturum esse/venturos esse. Mislim da e prijateljica/prijateljice doi. = Puto amicam/amicas venturam/venturas esse. 1. Govore da se ovaj lijepi grad razara. Govore da je ovaj lijepi grad razoren. Govore da e ovaj lijepi grad biti razoren. 2. Kae da sam pogrijeio. 3. Mislim da e se mnogi rimski vojnici vratiti u grad. 4) Slaganje subjekta s pridjevskim atributima Dakle, onaj dio infinitiva koji se deklinira biti e u akuzativu ,a u rodu i broju slagat e se sa subjektom.(To se odnosi na infinitive perfekta pasivnog i futura aktivnog, koji se sastoje od participa perfekta, odnosno futura.) Svi pridjevski atributi subjekta bit e u akuzativu. Vjeba : Vjerujem da si dobra. (da si bila dobra, da e biti dobra) Vjerujem da ste dobri. (da ste bili dobri, da ete biti dobri) 5) Ukoliko je subjekt konstrukcije i glavnog glagola isti i u 3. licu, iskazuje se zamjenicom se, ukoliko je razliit, zamjenicom is,ea,id u akuzativu. U hrvatskom jeziku to se ne vidi. Npr. Nada se da e pobjediti. (on sam) = Sperat se victurum esse. Nada se da e pobijediti. (netko drugi) = Sperat eum victurum esse. Primjeri: Caesar putabat legiones suas vicisse./ Caesar putabat legiones eius vicisse. Discipulus putat se didicisse./eum (eos) didicisse. Sokrat zna da nita ne zna. (on sam i netko drugi). Reenicu prebacujemo u pasiv kad bi u aktivu bila nejasna: to se obino dogaa kada se radi o dvije osobe. Nije dobro: Legimus Hectorem Patroclum interfecisse. Tono je: Legimus Patroclum a Hectore interfectum esse. Znamo da je Cezar pobijedio Pompeja. Vjerujem da e Rimljani savladati Kartaane. Priaju da je Scipion pobjedio Hanibala. Scipionis Nasicae facetiae 1. Publio Scipioni Nasicae ad poetam Ennium venienti et ab ostio dominum quaerenti ancilla dominum domi non esse respondit. Sensit Scipio illam domini iussu dixisse et illum domi esse. Paucis post diebus ad Nasicam Ennius venit et eum ad ostium quaesivit sed Nasica exclamavit se domi non esse. Tum Ennius:Quid? Ego non cognosco vocem tuam? Huic Nasica: Homo es impudens! Ego ancillae tuae credidi te domi non esse, tu mihi non credis ipsi! a) Obeao je da e (on sam) doi u Rim da u senatu trai pomo. Aleksandar je vjerovao da je on (sam) Jupiterov sin. Vjerujem da si uo da je Platon otputovao u Egipat i da e zatim otputovati u Italiju b) Milies tibi dicebam, Obelix, te infantem in magicam potionem incidisse. 2. Servus dicit: Per omnes deos iuro me vobis viam ad libertatem monstraturum (sc. esse)! 3. Obelix dixit se somnum horribile vidisse. 4. Nemo providere potuit Romanos impetum facturos esse. 5. Credo te nautam optimum esse. 6. Nos numquam de hac re narraturos (sc. esse) iuramus. 7. Vobis dixi me reventurum esse, cum magnus atque bene confirmatus ero! 8. Hanc aquam maxime calcariam fuisse credo!

33

9. Credo nos denuo delectari posse, Idefix! 10. Memento mihi lagunculam potionis superesse! 11. Revera mirum est neminem nos salutare nisi infantes! 12. Hanc insulam fabulosam ante longum tempus mari haustam esse credebam! 13. Dic mihi hoc verum non esse! 14. Per inferos! Te quoque navem tuam in locum tutum ab illis barbaris transtulisse spero! 15. Ludos circenses tibi placituros spero, nauarche! 16. Mirum mihi videtur aliquem senescere velle. 17. Me deum esse puto, per Iovem! Nominativ s infinitivom Antiqui auctores dicebant Herculem magnum heroem esse. Poeta autem Ovidius Herculis uxorem Deaniram noxiam mariti mortis fuisse scribit. Valde misera gaudebat se bene facturam esse. Mislimo da emo sutra doi. Bogovi zabranie Orfeju da u Hadu gleda Euridiku. Pria se (pria je) da je boica Dijana spasila Ifigeniju od smrti. Uvod: Za razliku od konstrukcije akuzativa s infinitivom, nominativ s infinitivom je 1. lina konstrukcija, to znai da se subjekt konstrukcije (lice subjekta) vidi iz glavnog glagola. 2. glavni glagol je uvijek u pasivu, a prevodi se bezlino (3.l.sg). 3. subjekt konstukcije ne mora biti naveden, ako je, onda je u nominativu. npr. Govori se da odlazi. (doslovno ti si govoren odlaziti.) - u lat. Abire diceris. ili Zapovjeeno je da napustite tabor. - u lat. Castra relinquere iussi estis. Glavni glagoli su u pasivu, navode se kao deponentni glagoli, prevode se bezlino. Nominativ s infinitivom dolazi uz glagole: dicor,3 - govori se da, narror,1 - pria se da, videor, 2 - ini se da existimor,1, putor,1 - misli se da, smatra se da, credor,3 - vjeruje se da, iudicor,1 doslovno prosuuje se, sudi se da, tj. smatra se da, misli se da audior,4 - uje se da, nuntior,1 - javlja se da iubeor,2 - zapovjeda se da, vetor,1 - zabranjuje se da, sinor,3 - doputa se da fertur, traditur, feruntur, traduntur - govori se da, pria se da (samo u 3.licu) Vjebe: 1. ini se da sam pogoen Amorovom strijelom. ( u svim licima - da si, da je, itd.) 2. Galima je bilo zabranjeno putovati rimskom provincijom. 3. Boni discipuli sumus. a) govore, b) govori se 4. Sol multo maior luna est. (putari) 5. Pria se da su prvi ljudi stvoreni od Prometeja. 6. Govori se da si ljudima odnio vatru. 7. Doputa se da pjeva. /pjevate. 1. Aliquo modo erravisse videor. 2. Obelix in periculo esse videtur. 3. In Atlantide insula manere volumus, ubi tanta libertas regnare videtur. 4. Aliquid illius fabulosae potionis Gallorum invictorum bibisse videmini. 5. Soli liberi ex hac difficillima condicione fructus capere videntur. SINTAKSA PADEA

34

Uvod: Sintaksa je rije grkog porijekla od gl. syntatto, koji znai redam, slaem, zajedno slaem. Sintaksa padea je funkcija padea u reenici, odnos izmeu rijei u reenici, tj. prijevod odreenog padea na hrvatski odreen je sintaktikom okolinom,isti pade prevodimo drugaije ovisno o sintaktikoj okolini. Osnovna pitanja za padee su nam poznata. N. i V. nazivaju se uspravni padei, jer imaju uglavnom jednoznanu funkciju u reenici: nominativ je subjekt, vokativ je pade dozivanja. Ostali padei nazivaju se kosi ili zavisni padei, jer njihovo znaenje ovisi o ostalim rijeima. GENITIV: osnovno pitanje je koga, ega, iji? U latinskom jeziku genitiv moe biti posvojni, dijelni, objektni (za razliku od subjektnog), genitiv svojstva, sjeanja, krivnje. 1. Posvojni i subjektni gen. (koga, ega, iji) - liber Marci = Markova knjiga; odium inimicorum - neprijateljska mrnja 2. Dijelni gen. (od koga, ega - izraava cjelinu od koje je izdvojen dio) - optimus omnium = najbolji od sviju 3. Objektni gen. (na koga, to; prema komu, emu) - odium inimicorum = mrnja prema neprijateljima - amor libertatis = ljubav prema slobodi 4. Gen. svojstva (kakav) - miles magnae fortitudinis = vojnik velike hrabrosti 5. Gen. sjeanja (koga, ega se sjeam ili zaboravljam) - Beneficiorum tuorum semper memini. 6. Gen. krivnje (zbog ega sam optuen ili na to) - Athenienses Anaxagoram impietatis accusaverunt. 7. Gen. cijene: uz gl. esse - vrijediti, aestimare, facere - cijeniti; najei su: magni - mnogo, parvi - malo, tanti-quanti - koliko - toliko. 8. Kada uz genitiv posvojni imenice u reenici stoji gl. esse i infinitiv, taj genitiv prevodimo dodajui svojstvo, obiaj, dunost, karakteristika, ili sl.) Npr. Magistri est docere, discipuli est discere. Uiteljevo je poduavati, uenikovo uiti, tj. Dunost je uitelja poduavati, a uenika uiti. Primjeri i vjebe: 1. Stulti est sine causa ridere. 2. Iuventutis est pericula despicere. 3. Obiaj Spartanaca bijae hrabro se boriti i govoriti malo rijei. 4. Svojstvo je mudrog ovjeka razborito govoriti. 5. Omnium Romanorum eloquentissimus Cicero fuisse existimatur. 6. Sokrat bijae najmudriji od svih Grka. 7. Quis vestrum fecit pensum domesticum? Quis nostrum non amat musicam? 8. Obiaj Grka bijae svake etvrte godine slaviti Olimpijske igre. 9. Hominum bonorum est boni meminisse, mali oblivisci. 10. Hannibalis odium Romanorum magnum erat. 11. Spes victoriae, desiderium patriae, amor parentum 12. Seneca vir excellentis ingenii erat. 13. vir ordinis senatorii, cursor eius generis, homo sui generis 14. Romani Tarquinium superbiae accusavisse narrantur. 15. Civium erat patriam defendere. 16. Caesar Cleopatrae dicit: Ante oculos tibi astat bos stultissimus Romanorum, Cleopatra! DATIV latinski 1. posvojni: dativ + esse + nominativ Caesari boni milites erant. hrvatski nominativ + imati + akuzativ Cezar je imao dobre vojnike.

Posvojni dativ oznaava komu neto pripada, ije je neto ili netko. 1. Samnitibus Pontius dux erat.

35

2. Stari su narodi imali velik broj bogova. 3. Mihi nomen est Iulius. 4. Odisej je imao dobre prijatelje. 5. Senatui Romano antiquis temporibus centum senatores erant. 6. Optimi oratores Graecis erant. 7. Polyphemo unus oculus erat. 8. Romanis legionariis sunt castra bene munita. 2. Dativ svrhe: oznaava u koju, u kakvu svrhu, za to se neto ini. Najei su dativi svrhe: honori esse, perniciei esse, exemplo esse, dono dare, auxilio venire ili mittere, tj. biti na ast, biti na propast, biti za primjer, dati na dar, doi ili poslati u pomo. 1. Amor libertatis omnibus civibus honori esse debet. 2. Eo tempore praedictio rerum futurarum aliquibus hominibus perniciei erat. 3. Fortitudo Lacedaemoniorum exemplo est multis gentibus. 4. Equus ligneus Troianis dono datus est. 5. Eo tempore Romanis auxilio venistis. 6. Illa pugna tibi usui (honori) non fuit. 3. koristi i tete: oznaava u iju korist ili tetu se neto ini. Non scholae, sed vitae discimus.Sibi quisque peccat. Non sibi solis vivimus. 4. kao objekt uz odreene glagole, npr. parce tempori - tedi vrijeme. AKUZATIV - odgovara na pitanje koliko dugo? (akuzativ vremena) i koliko dug, visok, irok? (akuzativ prostora). Dakle, akuzativom izraavamo prostorne i vremenske dimenzije. 1. Dux Romanus nongentos passus ab Helvetiis castra posuit. 2. Caesar quadraginta dies piratarum captivus fuit. 3. Apijeva cesta bijae iroka 25 stopa. 4. Vojnici su se borili neprestano pet sati. ABLATIV Funkcije ablativa moemo podijeliti u 3 glavne grupe: 1. pravi ablativ (odvajanje) koji odgovara na pitanje od koga, ega; naziv za ablativ potjee od glagola aufero (ablatum) - odnijeti, tj. odvojiti 2. lokativni ablativ (mjesto, vrijeme) koji odgovara na pitanje gdje i kada 3. instrumentalni ablativ koji odgovara na pitanje (s) kim, im 1. Pravi ablativ: a) stoji uz glagole i pridjeve koji oznaavaju neko odvajanje ili liavanje libero, exuo, privo; liber, vacuus, nudus 1. Lucius Brutus Romam dominatu regio liberavit. 2. Nemo vitiis liber est. 3. Ahilej i Hektor bili su bez straha. 4. Ulixes Polyphemo oculo privavit. 5. Scientia homines superstitione liberat. b) stoji uz participe (pridjeve) koji znae roen, potekao (natus, ortus, genitus) a dolazi kod imenica koje oznaavaju rod i porijeklo (familia, genus, gens, locus - u znaenju stale) - naziva se ablativ porijekla 1. Caesar nobilissimo genere natus est. c) stoji uz komparativ (quam + nom.). U ablativu stoji ono to se usporeuje.

36

- naziva se ablativ usporeivanja 1. Felicior sis Augusto, melior Traiano. 2. Exegi monumentum aere perennius. 3. Nitko od Rimljana nije bio rjeitiji od Cicerona. d) dolazi kod imena gradova i manjih otoka, kod imenica domus, rus i humus (domo, rure, humo), uz glagole kretanja, oznaava polazite (ishodite) - vidi str. 36 2. Lokativni ablativ: a) ablativ mjesta: oznake mjesta s rijeima locus i totus, izraz terra marique, imena mjesta bez prijedloga (gradovi, manji otoci osim singularia tantum 1.i 2. dekl., kod kojih dolazi stari lokativ). 1. Omnibus locis acriter pugnatum est. 2. Caesar tota provincia dilectum habuit. 3. Exercitus Romanus idoneo loco castra ponebat. 4. Romani Carthaginienses terra marique devicerunt. b) ablativ vremena: kod imenica koje oznaavaju vrijeme, dob i sl., npr. media nocte, antiquis temporibus, vere, aestate, hieme, Kalendis Ianuariis, Idibus Martiis 1. Graeci decimo obsidionis anno Troiam expugnaverunt. 2. Bello Iugurthino Marius consul factus est. 3. Instrumentalni ablativ: njime izraavamo drutvo i sredstvo, uzrok, nain, obzir, svojstvo a) drutvo i sredstvo: 1) Crassus cum filio domum rediit 2) Templum donis ornabimus. b) uzrok: pokazuje uzrok zbog kojeg se vri neka radnja; esti su ablativi uzroka: ira - od srdbe, amore - iz ljubavi, metu - od straha, iz straha, odio - iz mrnje, timore - zbog bojazni, itd. 1. Servi Romani miseri erant superbia dominorum. 2. Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. 3. Bella, quae libertatis cupidine oriuntur, iusta sunt. 4. Timore poenae homines saepe leges observant. 5. Avaritia homines iam multa scelera fecerunt. c) nain: pokazuje nain na koji se vri neka radnja; esti su ablativi naina (koje esto prevodimo prilogom) : modo i more - poput, kao; casu - sluajno lege - po zakonu; iure - s pravom, vi - silom, consilio - po odluci, po nakani, condicione - pod uvjetom 1. Nautae Illyrii more piratarum vivebant. 2. Lege et iure vicistis. 3. Consilio regis punitus es. 4. Alexander Magnus more Persarum vixit. 5. Servorum modo vivere nolumus. d) obzir: odgovara na pitanje s obzirom na to, po emu? esti su ablativi obzira: nomine - po imenu, re - po stvari, natione - po narodnosti, genere - po rodu, sententia - po miljenju 1. Nemo Graecorum Demostheni par fuit eloquentia. 2. Spartacus natione Thrax fuit. 3. Magnos homines virtute metimur, non fortuna. 4. Quintiliani iudicio Vergilius Homerum optime imitatus est. e) svojstvo: odgovara na pitanje kakav? (sjeti se gen. svojstva) 1. Caesar excelsa statura, colore candido, nigris oculis, capite calvo fuisse traditur. 2. Aristoteles, vir summo ingenio, prudentiam cum eloquentia iunxit. 3. Spartacus vir magna fortitudine erat. IMENA MJESTA BEZ PRIJEDLOGA (stari lokativ, abl. mjesta i ishodita, akuz. cilja)

37

UBI- gdje? - MJESTO prijedlog in + ablativ in Italia sum, in urbe sum ABLATIV LOKATIV +gl. mirovanja -------------------------------------maneo Athenis (u Ateni) maneo Delphis itd. vivo Carthagine L: habito Romae (u Rimu) habito Corinthi itd. vivo Rhodi ruri = na selu domi = kod kue humi = na zemlji terra marique = na kopnu i na moru; domi militiaeque = u miru i u ratu; eo loco = na onom mjestu toto orbe terrarum = na itavom svijetu prijedlog nije potreban: kod imena gradova i manjih otoka kod imenica domus, rus, humus, locus i kod pridjeva totus LOKATIV: imena gradova i manjih otoka koja su singularia tantum 1. i 2. deklinacije, domi, ruri, humi, ostalo u ablativu. izrazi: domi militiaeque terra marique

UNDE-odakle? - ISHODITE prijedlozi ab, ex, de + abl. ex urbe venio, ab Italia venio ABLATIV + gl. kretanja -----------------------------------redeo Athenis (iz Atene) venio Delphis itd. redeo Cathagine profectus sum Roma (iz Rima) abeo Corintho proficiscor Rhodo rure = sa sela domo = od kue humo = sa zemlje

QUO - kuda?- CILJ prijedlog in + akuzativ in Italiam eo AKUZATIV + gl. kretanja -----------------------------------eo Athenas eo (u Atenu) profectus sum Delphos itd. eo Carthaginem venio Romam (u Rim) eo Corinthum abeo Rhodum rus = na selo domum = kui SUPIN - um Eo lavatum. Eo dormitum. prijedlog nije potreban: imena gradova i manjih otoka, rus, domus i supin-um

eo loco = sa onog mjesta tota urbe = iz itavog grada prijedlog nije potreban: imena gradova i manjih otoka rus, domus, humus, locus, pridjev totus - u ablativu s glagolima kretanja

Dakle, kod imena gradova i manjih otoka nije potreban prijedlog za izraavanje mjesta, ishodita i cilja. Isto vrijedi i za imenice rus i domus (i humus). Stari lokativ, kojim izraavamo mjesto, zavrava ae ili i , dakle kao G. sg. 1. i 2. deklinacije Dolazi kod onih imena gradova i manjih otoka koja su singularia tantum 1. i 2. deklinacije (tipa Roma, -ae ili Corinthus, -i) i kod imenica domus, rus i humus. Kod ostalih imena gradova i manjih otoka koristi se ablativ za izraavanje mjesta (npr. Carthago, koja je 3. dekl. ili Athenae, koja je plurale tantum). KRATAK PREGLED SINTAKSE PADEA 1) GENITIV 1. Posvojni: liber Marci (Markova knjiga), s gl. esse i infinitivom - Magistri est docere. = Uiteljevo je poduavati, tj. Dunost uitelja je poduavati.(dunost, svojstvo, obiaj, itd.) 2. Dijelni: optimus omnium (najbolji od svih) - izraava se cjelina od koje je uzet dio 3. Objektni: amor libertatis = ljubav prema slobodi, amor parentum = ljubav prema roditeljima, ali se moe prevesti i posvojnim (subjektnim) gen. roditeljska ljubav. 4. Genitiv svojstva: miles magnae fortitudinis = vojnik velike hrabrosti 5. Genitiv sjeanja: uz gl. memini i obliviscor, beneficiorum memini = sjeam se dobroinstava 6. Genitiv krivnje: uz gl. optuujem, osuujem - Socrates impietatis accusatus est. = Sokrat je optuen zbog bezbonosti. Is capitis damnatus est. = On je osuen na smrt. 2) DATIV

38

1. posvojni : Patri est domus. = Ocu je kua, tj. otac ima kuu. komu neto pripada, ije je neto, iji je netko? 2. koristi ili tete: Sibi quisque peccat. = Svatko grijei sebi na tetu. Non scholae, sed vitae discimus. = Ne uimo za kolu, nego za ivot. (u korist kole,...) u iju korist ili tetu? 3. svrhe: Auxilio nobis venistis. = Doli ste nam u pomo. u koju, kakvu svrhu? za to? usui esse biti na korist, gaudio esse biti na veselje, exemplo esse biti na ili za primjer, auxilio venire ili mittere - doi ili poslati u pomo, dono dare dati na dar honori esse biti na ast, perniciei esse biti na propast 4. objekta uz odreene glagole, npr. parce tempori = tedi vrijeme 3) AKUZATIV 1. Kamo? sa ili bez prijedloga: Eo Romam. Venio ad te. - akuzativ CILJA + gl. kretanja 2. Koga,to? prelazni glagoli: Librum lego. - akuzativ BLIEG OBJEKTA 3. Koliko dugo? Tres horas apud te fui. - akuzativ VREMENA - trajanje u vremenu 4. Koliko dug, visok, irok? Murus est trecentos pedes longus. - prostorne dimenzije - akuzativ PROSTORA 5. uenje, bol, estitanje - Heu me infelicem! Felicem annum novum! - akuzativ UZVIKA 4) ABLATIV 1. pravi - odvajanje (odgovara naem genitivu) 2. lokativni - mjesto i vrijeme, gdje i kada (odgovara lokativu) 3. instrumentalini - sredstvo, drutvo, s kim, im (odgovara instrumentalu) 1. ODVAJANJE a) od koga, ega/koga, ega - uz glagole i pridjeve koji oznaavaju neko odvajanje ili liavanje - liber servitute b) od koga, ega, iz koga, ega, odakle (sam roen, postao): Marte natus est. - ablativ PORIJEKLA c) od koga, ega, nego tko, to: Nemo Iove sapientior est. - ablativ USPOREIVANJA d) odakle: Athenis (iz Atene) redeo. Ex urbe venio. ( uz glagole kretanja, sa ili bez prijedloga) - ablativ ISHODITA 2. LOKATIVNI a) GDJE (sa ili bez prijedloga, glagoli mirovanja) : Athenis (u Ateni) vivo. In urbe sum. omnibus locis urbis, toto urbe - ablativ MJESTA b) KADA : vere, aestate, Idibus Martiis, antiquis temporibus, - ablativ VREMENA 3. INSTRUMENTALNI: a) KIM, IM - ablativ SREDSTVA - Templum donis ornatis. b) S KIM, IM - ablativ DRUTVA - Cum filio domum redeo. c) RADI EGA, OD EGA, ZATO - ablativ UZROKA - Amore patriae pugnabamus. d) KAKO, NA KOJI NAIN - ablativ NAINA e) S OBZIROM NA TO, PO EMU - ablativ obzira - Nemo Demosthenes par fuit eloquentia. f) KAKAV - ablativ SVOJSTVA - Caesar fuit nigris oculis. g) KOLIKO - ablativ MJERE h) ZA KOLIKO - ablativ CIJENE STARI LOKATIV - GDJE? Dolazi samo kod imena gradova i manjih otoka koja su singularia tantum 1.i 2. deklinacije, te kod imenica domus, rus, humus (domi, ruri, humi), ima nastavak -ae ili -i.VJEBE konstrukcije s infinitivom, sintaksa padea, imena mjesta bez prijedloga

39

1. Scimus neminem Romanorum Ciceroni parem eloquentia fuisse. G, AB 2. Metu poenae, cives, leges colere videmini. AB, G 3. Omnes dicebant se mori