Hakerska etika

Pekka Himanen

Urednik biblioteke Ognjen Strpiæ

Izdavaè Naklada Jesenski i Turk

Za izdavaèa Mišo Nejašmiæ

Grafièka urednica Renata Risek

Naslovnica Bo`esaèuvaj

Tisak Zrinski d. d., Èakovec

Naklada Jesenski i Turk

Uredništvo Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: naklada@jesenski-turk.hr

Prodaja Av. Dubrovnik 15, Zagrebaèki Velesajam, paviljon 25, Zagreb, tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: jesenski-turk@jesenski-turk.hrwww.jesenski-turk.hr

UDK 174.4 : 007007 : 174.4

HIMANEN, PekkaHakerska etika i duh informacijskog doba /

Pekka Himanen ; <prevela Mirjana Paiæ-Juriniæ>- Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002. –(Biblioteka 42)

Prijevod djela: The Hacker Ethic and the Spirit ofthe Information Age.

ISBN: 953-222-077-1

421017068

PEKKA HIMANEN

HAKERSKA ETIKA

i duh informacijskog doba

Naklada Jesenski i TurkZagreb, 2002.

Prevela Mirjana Paiæ-Juriniæ

IzvornikThe Hacker Ethic and the Spirit of the Information Age

Copyright © 2001 Pekka HimanenPrologue copyright © 2001 Linus TorvaldsEpilogue copyright © 2001 Manuel Castells

This translation published by arrangement with Random House Trade Publishing a division of Random House, Inc.

Copyright za hrvatsko izdanje © Naklada Jesenski i Turk

Sadrz-aj

PREDGOVOR vii

PROLOG Što pokreæe hakere? Ili: Linusov zakon (Linus Torvalds) xi

DIO PRVI RADNA ETIKA

1. POGLAVLJE Hakerska radna etika 32. POGLAVLJE Vrijeme je novac? 15

DIO DRUGI ETIKA NOVCA

3. POGLAVLJE Novac kao motiv 334. POGLAVLJE Akademija i samostan 47

DIO TREÆI NETIKA

5. POGLAVLJE Od netikete do netike 636. POGLAVLJE Duh informacionalizma 83

v

ZAKLJUÈAK

7. POGLAVLJE Poèinak 103EPILOG Informacionalizam i umre`eno društvo

(Manuel Castells) 115

DODATAK Kratka povijest kompjutorskog hakerstva 133

BILJEŠKE 141

BIBLIOGRAFIJA 173

ZAHVALE 191

Hakerska etika

vi

D I O P R V I

RADNA ETIKA

Hakerska radna etika

Linus Torvalds ka`e u svojem Prologu da je za hakera »samkompjutor razonoda«. To znaèi da haker programira jer gasamo programiranje veseli, jer mu je zanimljivo i uzbudljivo.

I drugi hakeri misle vrlo slièno. Torvalds nije jedini kojisvoj rad opisuje rijeèima poput »Hakeri na Linuxu rade zatojer im je to vrlo zanimljivo«. Vinton Cerf, na primjer, kojeg suprozvali ‘ocem Interneta’, komentira fascinaciju programerarijeèima: »Programiranje me nevjerojatno uzbuðivalo.«1 SteveWozniak, koji je naèinio prvo pravo osobno raèunalo, rekao jeo svojem otkriæu èuda programiranja: »Bio je to doista silnofascinantan svijet.«2 Na to mišljenje nailazimo posvuda: ha-keri programiraju zato što su im izazovi programiranja zani-mljivi. Problemi na koje nailaze pri programiranju bude unjima istinsku znati`elju, `elju da nauèe nešto novo.

Hakera osim toga njegov posao oduševljava, puni ga energi-jom. Od vremena MIT-a u šezdesetima haker se budi u ranoposlijepodne i radosno sjeda programirati. Zadubljen je u radsve do ranih jutarnjih sati. Dobar je primjer 16-godišnja irskahakerica Sarah Flannery, koja ovako opisuje svoj rad na tako-zvanom Cayley-Purserovu algoritmu, jednoj kriptografskojmetodi: »Osjeæala sam nevjerojatno uzbuðenje… Radila sam

3

1. P O G L A V L J E

po cijele dane i bila sam jako dobro raspolo`ena. Bilo je trenu-taka kad nisam htjela prestati.«3

Hakerski posao donosi i radost. Ta radost èesto je plod zai-grana istra`ivanja. Torvalds je u svojim porukama na Inter-netu opisao kako se Linux razvio iz malih eksperimenata skompjutorom koji je netom bio kupio. Svoju motivaciju darazvija Linux objasnio je jednostavnom reèenicom: »Rad mezabavljao.«4 Tim Berners-Lee, èovjek koji stoji iza World WideWeba, takoðer govori o tome kako je njegova zamisao poteklaiz pokušaja povezivanja »softvera za igrice«.5 Wozniak obja-šnjava koliko je svojstava kompjutora Apple »poteklo iz igre,a ugraðene funkcije za igru bile su tu samo zato jer su trebaleza jedan mali projekt, naime da se programira … igra koja sezvala Breakout i da se poka`e u klubu.«6 Sarah Flannery opi-suje kako se njen rad na razvoju kriptografske tehnologijeodvijao izmeðu prouèavanja teorema u knji`nici i praktiènogprogramiranja: »Kad bih imala neki posebno zanimljiv teorem… napisala bih program zato da dobijem primjere. … Svakiput kad sam nešto programirala, satima sam se igrala umjestoda se vratim papirima i nastavim kopati.«7

Katkada se ta zaigranost oèituje i u hakerovu ‘ovozemalj-skom `ivotu’. Tako je Sandy Lerner poznata ne samo kao jednaod hakerica iza Internet rutera, nego i po tome što voli jahatigola. Richard Stallman, bradati, dugokosi hakerski guru, dolazina kompjutoraška okupljanja u dugoj halji i iz strojeva svojihsljedbenika egzorcira komercijalne programe. Eric Raymond,poznati zagovornik hakerske kulture, takoðer je poznat ponestašnom naèinu `ivota: kao obo`avatelj koturaljki, vozi seulicama svoje rodne Pennsylvanije i po okolici prerušen udrevnog mudraca, rimskog senatora ili kavalira iz 17. stoljeæa.

U svojem opisu filozofije hakera na Unixu Raymond jedobro prikazao hakerski odnos prema `ivotu opæenito:

Da biste `ivjeli prema filozofiji Unixa, morate biti odaniizvrsnosti. Morate vjerovati u to da je softver zanat koji

Radna etika

4

zavreðuje svu vašu inteligenciju i strast. … Razvoj soft-vera i njegova primjena trebali bi biti vesela umjetnost i igra na visokoj razini. Èini li vam se to groteskno ilipomalo èudno, morali biste stati i razmisliti: upitajte sešto ste zaboravili. Zašto se bavite softverom umjesto dazaraðujete na neki drugi naèin i drugaèije provodite vri-jeme? Nekoæ ste sigurno mislili da je softver zavreðuje dabude vaša pasija…

Da biste doista `ivjeli prema filozofiji Unixa, to mi-šljenje morate imati (ili ga obnoviti). Mora vam biti stalo.Morate se igrati. Morate biti spremni istra`ivati.8

Sa`imljuæi hakerski odnos prema `ivotu, Raymond upotreb-ljava izraz pasija. On odgovara Torvaldsovoj razonodi, kako juje definirao u Prologu. Raymondov je opis mo`da još bolji, jerpremda oba pojma imaju konotacije koje u ovom kontekstunisu mišljene, pasija intuitivno izra`ava one tri razine o koji-ma smo govorili bolje nego razonoda: posrijedi je posveæenostjednoj djelatnosti koja je zanimljiva, koja nadahnjuje i donosiradost.

Takav pasioniran odnos prema radu ne nalazimo samomeðu kompjutorskim hakerima. Akademski je svijet u ovomkontekstu njegov mnogo stariji preteèa. Na slièan naèin pa-sionirano intelektualno istra`ivanje ogleda se u rijeèima što ihje o filozofiji prije 2500 godina izrekao Platon, utemeljiteljprve akademije: »Iznenada se u duši pojavi svjetlo kao zapa-ljeno od iskre koja odskoèi, te onda veæ samo sebe uzdr`ava.«9

Isto takvo gledište naæi æemo i u mnogim drugim podruèji-ma `ivota – meðu umjetnicima, obrtnicima i ‘informacijskimstruènjacima’, od menad`era preko in`enjera i ljudi u mediji-ma do dizajnera. Ne nalazi se ta ideja samo u hakerskom @ar-gonu. Na prvoj hakerskoj konferenciji, odr`anoj 1984. u SanFranciscu, taj je pojam Burrell Smith, haker koji stoji izaAppleova kompjutora Macintosh, definirao ovako: »Haker semo`e baviti gotovo bilo èime, a i dalje biti haker. Mo`ete biti

Hakerska radna etika

5

stolarski haker. Ne morate imati nikakve veze s visokomtehnologijom. Mislim da se radi o vještini i o tome da èovjeknije ravnodušan prema onome što radi.«10 U svojem vodièu»Kako postati haker« Raymond piše: »Postoje ljudi koji haker-ski odnos primjenjuju na druge stvari [osim softvera], pri-mjerice na elektroniku ili glazbu – zapravo, mo`emo ga naæina najvišim razinama bilo koje znanosti ili umjetnosti.«11

Promatramo li kompjutorske hakere na taj naèin, oni po-staju izvrstan primjer jedne opæenitije radne etike – koju æemonazvati hakerskom radnom etikom. U našemu umre`enom svi-jetu, u kojem uloga struènjaka za informacijsku tehnologijupostaje sve va`nija, ta etika stjeèe prednost. No premda se zaopis takva pristupa slu`imo nazivom koji su skovali kompju-torski hakeri, mogli bismo o njemu govoriti i posve neovisnoo kompjutorašima. Raspravljamo o jednom opæem društve-nom izazovu koji dovodi u pitanje protestantsku radnu etiku,koja je toliko dugo odreðivala naš `ivot i koja na nas još imavelik utjecaj.

Pogledajmo s kojim se to povijesnim i društvenim snaga-ma suoèava hakerska radna etika. Izraz ‘protestantska radnaetika’ potjeèe, dakako, iz znamenitoga eseja Maxa WeberaProtestantska etika i duh kapitalizma (1904–1905).12 Weber pišekako razumijevanje rada kao du`nosti le`i u biti kapitalistiè-koga duha koji je nastao u 16. stoljeæu: »U stvari, ona osobe-na, nama danas tako poznata a stvarno ipak tako malo posebi razumljiva misao du`nosti poziva, jedne obaveze kojupojedinac osjeæa i mora osjeæati prema sadr`aju svoje ‘pozi-tivne’ djelatnosti, svejedno u èemu se ona sastojala, svejedno,naroèito, hoæe li ona prirodnom osjeæaju morati izgledati kaoèisto iskorištavanje njegove radne snage ili pak samo njegovaposjeda stvarnih dobara (kao ‘kapitala’).« I dalje »Jer ovdje nesamo da je razvijeni osjeæaj odgovornosti apsolutno neopho-dan nego je uopæe isto tako neophodan i mentalitet koji se,barem za vrijeme rada, oslobaða stalno pitanja: kako da se uzmaksimum udobnosti i minimum radnog uèinka ipak dobije

Radna etika

6

obièna nadnica – i obavlja posao tako kao da je on apsolutnasvrha samom sebi, ‘poziv’.«13

Weber zatim pokazuje kako je druga velika snaga opisanau njegovu eseju, radna etika protestanata, koja takoðer po-tjeèe iz 16. stoljeæa, te ciljeve poduprla. Protestantski propo-vjednik Richard Baxter formulirao je tu etiku rada u njezinunajèišæem obliku: »Zbog radinosti Bog èuva nas i naše djelat-nosti; rad je i moralni i prirodni cilj moæi. Reæi: ‘@elim se moli-ti Bogu i razmišljati [a ne raditi]’, to je kao kad bi vaš slugaodbio vaš najveæi posao i vezao se za manji, lakši dio.«14 Bognije zadovoljan kad ljudi samo razmišljaju i mole – on `eli daljudi rade svoj posao.

Posve u kapitalistièkom duhu, Baxter savjetuje poslodavceda takav stav jaèaju kod svojih radnika, da svoj posao obav-ljaju najbolje moguæe i da to postane pitanjem savjesti: »Istin-ski pobo`an sluga u svemu æe slu`iti u poslušnosti premaBogu, kao da mu je sâm Bog naredio da to èini.«15 Baxter tostajalište sa`imlje govoreæi o radu kao ‘pozivu’,16 što je dobarizraz za tri kljuèna polazišta protestantske radne etike: rad seima smatrati svrhom po sebi, morate raditi najbolje što mo-`ete, i rad se mora do`ivljavati kao du`nost koju èovjek ispu-njava zato što se ispuniti mora.

Dok preteèe hakerske radne etike nalazimo u akademiji,preteèe protestantske etike Weber vidi samo u samostanu.Pogledamo li malo bolje Weberovu usporedbu, doista vidimomnoge sliènosti. Tako u benediktinskom redu nalazimo jednopravilo iz 6. stoljeæa prema kojem posao koji im je dodijeljensvi redovnici moraju do`ivljavati kao du`nost. Redovnike kojizaziru od rada upozorava se da je »dokonost neprijatelj du-še«.17 Redovnici su svoje zadaæe trebali prihvaæati bez pitanja.Kasijan, preteèa benediktinaca iz 5. stoljeæa, to je jasno izre-kao u svojem redovnièkom pravilu, u kojem s divljenjem go-vori o tome kako je neki redovnik imenom Ivan poslušaozapovijed svoga nadreðenog i gurao kamen koji je bio takovelik, da ga nitko nije mogao pomaknuti s mjesta:

Hakerska radna etika

7

Kad je druge trebalo pouèiti na primjeru njegova [Iva-nova] posluha, pozove ga starješina i rekne: »Ivane, po-makni i valjaj taj kamen što br`e mo`eš«; i on se smjestalati posla, podmeæuæi èas šiju èas èitavo tijelo i iz petnih`ila pokuša pomaknuti kamen, koji ni veliko mnoštvomu`eva ne bi moglo pomaknuti; nije mu samo halja bilanatopljena znojem, nego i vrat; i pritom i ne pomisli da jezadaæu nemoguæe obaviti iz poštovanja prema starcu i iznepatvorene jednostavnosti svoje slu`be, jer u sebi je vje-rovao da mu starac ne bi mogao nalo`iti da uèini ištabesmisleno ili bezrazlo`no.18

Taj sizifovski napor sadr`i u sebi jednu postavku koja jeodluèna za samostansko mišljenje: èovjek ne bi smio dovodi-ti u pitanje prirodu svoga rada.19 U Benediktovu redovnièkompravilu objašnjavalo se èak i to da priroda rada ne igra nika-kvu ulogu, jer najviši cilj rada ne le`i u tome da se nešto obavinego da se duša radnikova ponizi tako što mora uèiniti sve štomu se nalo`i – naèelo koje je u mnogim slu`bama, èini se, jošna snazi.20 U srednjem je vijeku taj prototip protestantskeradne etike postojao jedino u samostanima i nije utjecao navladajuæe stajalište Crkve, pogotovo ne na društvo u cjelini.Samostanski naèin mišljenja prekoraèio je samostanskezidine i proširio se svijetom tek s Reformacijom.

Weber meðutim istièe da je duh kapitalizma, doduše, u bitiimao religioznu potvrdu u protestantskoj etici, no poslije seona oslobodila od religije i poèela se razvijati prema vlastitimzakonima. Da se poslu`imo slavnom Weberovom metaforom:Postala je religijski neutralan `eljezni kavez.21 To je bitno ogra-nièenje. U našem svijetu globalizacije trebali bismo o pojmuprotestantska etika razmišljati onako kako razmišljamo o, pri-mjerice, izrazu platonska ljubav. Kad ka`emo da netko nekogvoli platonski, ne mislimo da je dotièni platonist – to jest, pri-staša Platonove filozofije i metafizike. Platonsku vezu mo`e-mo pripisati pripadniku bilo koje filozofije, religije ili kulture.

Radna etika

8

Jednako tako mo`emo, bez obzira na vjeru ili kulturu, govoritio neèijoj ‘protestantskoj etici’. U skladu s protestantskometikom tako mo`e djelovati i Japanac, ateist ili revan katolik.

Ne trebamo iæi daleko da bismo shvatili koliko je prote-stantska etika još jaka. Uobièajene izjave poput »Svoj posao`elim dobro obavljati« ili rijeèi što ih poslodavci izgovaraju prioproštaju s novopeèenim umirovljenikom kako je dotièni »uvi-jek bio marljiv/odgovoran/pouzdan/odan radnik«, naslijeðe suprotestantske etike jer pred sam rad ne postavljaju nikakve za-htjeve. Status rada kao najva`nije stvari u `ivotu – u ekstrem-nom sluèaju rad dovodi do ovisnosti i potpunog zanemarivanjabli`njih – još je jedan simptom protestantske etike. Tako seposao obavlja stisnutih zuba i u punoj odgovornosti; mnogeljude peèe savjest kad zbog bolesti ne mogu iæi na posao.

Gledano u širem povijesnom kontekstu, ta neprekidna pre-vlast protestantske etike i ne iznenaðuje. Moramo imati naumu da, premda se naše umre`eno društvo u mnogim pogle-dima razlikuje od svoga prethodnika, industrijskoga društva,njegova ‘nova ekonomija’ nije potpuno prekinula s kapitaliz-mom koji Weber opisuje; posrijedi je tek jedna nova vrsta kapi-talizma. U Informacijskom dobu Castells istièe da rad u smislumuke i truda, unatoè rajskim predviðanjima Jeremyja Rifkinau knjizi Kraj rada, i dalje postoji. Lako se èovjek zanese tomiluzijom da æe zbog tehnološkog napretka naš `ivot nekakoautomatski biti manje usmjeren na rad – ali bacimo li pogledna empirijske podatke o dosadašnjem razvoju umre`enogadruštva i projiciramo ih u buduænost, morat æemo se slo`ili sCastellsom: »Rad je središnja toèka u `ivotu ljudi, a to æe bitii ubuduæe.«22 Umre`eno društvo ne dovodi u pitanje prote-stantsku etiku. Prepušten samome sebi, duh usredotoèen narad u njemu lako zadr`ava prevlast.

S obzirom na sve to, radikalnost hakerskog odnosa prema`ivotu sastoji se u tome što u umre`eno društvo unosi alter-nativan pristup – jedan duh koji konaèno dovodi u pitanjevladajuæu protestantsku etiku. U tom kontekstu nalazimo

Hakerska radna etika

9

onaj jedini aspekt u kojem su svi hakeri pravi krekeri: poku-šavaju razbiti lokot na `eljeznom kavezu.

Svrha `ivota

Protestantska se etika ne mijenja preko noæi. Kao i kod svakedruge velike kulturne promjene, za to je potrebno vrijeme.Protestantska je etika tako duboko usaðena u našu svijest, daèovjek mo`e pomisliti kako le`i u ‘ljudskoj prirodi’. Naravno,to nije toèno. Na to nas podsjeæa èak i kratak pogled na pret-protestantski odnos prema radu. I protestantska i hakerskaetika jedinstvene su pojave u povijesti.

Pogledi Richarda Baxtera na rad bili su pretprotestantskojCrkvi potpuno strani. Prije Reformacije kler je vrijeme posve-æivao u razmišljanju o pitanjima kao što je »Postoji li `ivotnakon smrti?«, no mišlju o tome postoji li nakon smrti radnisu se zamarali. Rad se nije ubrajao u najviše ideale Crkve.Sam je Bog radio šest dana i sedmoga je poèinuo. Bio je to i zaljude najviši cilj: na Nebu ljudi neæe morati raditi, baš kao štone rade nedjeljom. U Raju nema rada. Moglo bi se reæi da jena pitanje »Što je svrha `ivota?« kršæanstvo isprva imalo ovajodgovor: Svrha `ivota je nedjelja.

Ne radi se tek o duhovitoj dosjetki. U 5. stoljeæu Augustinje naš `ivot doslovce usporedio s petkom, danom kada su,prema crkvenom uèenju, Adam i Eva zgriješili a Krist patio nakri`u.23 Augustin je pisao kako æemo na Nebu naæi vjeènu ne-djelju, dan u koji se Bog odmarao a Krist uzašao na nebo: »Bitæe to doista najveæi sabat; sabat koji nema kraja.« @ivot jesamo dugo èekanje na vikend.

Buduæi da su crkveni oci u radu vidjeli tek posljedicu isto-ènoga grijeha, Adamov i Evin `ivot u Raju opisivali su osobitopomno. Što god da su njih dvoje ondje èinili, ne bi se bašmoglo nazvati radom. Augustin istièe da u Edenskome vrtu»hvalevrijedan rad nije bio tlaka« – bio je tek ugodan hobi.24

Radna etika

10

Predreformacijski crkveni oci razumjeli su rad, ‘tlaku’, kaokaznu. U srednjovjekovnoj vizionarskoj knji`evnosti, u kojojse pripovijeda o crkvenim predod`bama Pakla, pokazuje sepravo lice rada kao sredstva muèenja: grešnike se ka`njavaèekiæima i drugim alatom.25 No postoji u tim vizijama Paklajedna kazna još okrutnija od tjelesnoga muèenja: vjeèni rad.Kad je pobo`ni brat Brendan u 6. stoljeæu posjetivši drugi svi-jet tamo vidio nekog radnika, smjesta je naèinio znamen kri-`a: shvatio je da je došao onamo gdje se ostavlja svaka nada.Evo opisa njegove vizije:

Kada su pošli dalje, èuli su nedaleko buku mjehova što subuèali poput grmljavine i udarce kovaèkoga bata po na-kovnju i `eljezu. Sv. Brendan naoru`a se na to znakomkri`a po cijelome tijelu i reèe: »O, Gospodine Isuse Krise,izbavi nas od ovoga zlokobnoga otoka.« Ne proðe dugo idoðe jedan od stanovnika raditi. Bio je kosmat i gnusan,garav od vatre i dima. Kad ugleda sluge Bo`je u bliziniotoka, povuèe se u svoju kovaènicu i glasno zavièe: »Jaomeni! Jao meni! Jao meni!«26

Ne ponaša li se èovjek u ovozemaljskom `ivotu dobro,tako se mislilo, u sljedeæem je osuðen na rad. I što je još gore,taj æe rad prema pretprotestantskoj Crkvi biti posve beskoris-tan i toliko besmislen, da to èovjek ne mo`e zamisliti ni u naj-gore svoje radne dane na zemlji.

Ta se tema kristalizira u apoteozi predreformacijskoga svje-tonazora, u Danteovoj Bo`anstvenoj komediji (koju je dovršionetom prije smrti 1321.), u kojoj su grešnici koji su `ivot po-svetili novcu – i rasipnici i škrtci – osuðeni da u vjeènu kruguguraju veliko kamenje:

Više no igdje tu ugledah ljudi; S dvije strane idu i, vièuæi jako,svak valja teret snagom svojih grudi.

Hakerska radna etika

11

Kada se skobe, okreæe se svako,i, valjajuæi natrag istom prugom,vièu: »Što dr`iš? i »Što bacaš tako?«

I vraæaju se tako mraènim krugom,K protivnoj toèci s dvije strane grnu,A sve se grde psovkama i rugom.

Kad tamo stignu, opet natrag srnuI svak se svojim polukrugom `uri.27

Tu ideju Dante posuðuje iz grèke mitologije. U Tartaru, kamose slalo one najgore, pohlepni je Sizif dobio najte`u kaznu.Bio je osuðen da vjeèno uzbrdo gura te`ak kamen, koji mu sestalno kotrljao nadolje.28 Nedjelja se Sizifu i grešnicima uDanteovu Paklu vazda osmjehuje, ali nikada ne dolazi. Osu-ðeni su na vjeèni petak.

Sada kad smo razmotrili tu povijesnu pozadinu, boljeæemo razumjeti koliko je protestantska reformacija izmijeni-la naš odnos prema radu. Alegorijski govoreæi, `ivotnu silute`u premjestila je s nedjelje na petak. Protestantska je etikatoliko preusmjerila ideologiju, da se odnos Raja i Pakla obrnuo.Kada je rad na zemlji postao samosvrhom, kleru je postaloteško razmišljati o Nebu kao mjestu dokonosti, gdje se ništane radi. Rad se više nije mogao predstavljati kao paklenskakazna. Tako reformirani sveæenik Johann Kaspar Lavater u 18.stoljeæu objašnjava da èak ni na Nebu »ne mo`emo biti bla-goslovljeni ako nemamo neko zanimanje. Imati zanimanjeznaèi imati poziv, neku du`nost, neku konkretnu, odreðenuzadaæu.«29 Baptist William Clarke Ulyat formulira to na po-èetku 20. stoljeæa kratko i jasno: »[Nebo] je praktièki radio-nica.«30

Protestantska se etika pokazuje tako moænom, da njezinausmjerenost na rad pro`imlje èak i našu imaginaciju. Najpo-znatiji je primjer roman Robinson Crusoe (1719) Daniela De-foea, pisca koji je uèio za protestantskog sveæenika. Nasukavši

Radna etika

12

se na pusti otok Crusoe ne ljenèari, nego sve vrijeme radi. Onje toliko pravovjeran protestant, da ne uzima ni nedjelju slo-bodno, iako se inaèe pridr`ava sedmodnevnog tjedna. Kadnekog divljaka spasi iz ruku njegovih neprijatelja, daje muprikladno ime Petko, pouèava ga protestantskoj etici i zatimga hvali rijeèima koje savršeno opisuju idealnog radnika teetike: »Nije nikad bilo èovjeka koji bi imao tako vjerna,privr`ena i odana slugu kao što je bio moj Petko. Osjeæajno jebio vezan za mene kao dijete za oca.«31

U satirièkoj verziji toga romana pod naslovom Petko Mich-ela Tourniera, napisanom u 20. stoljeæu, Petkovo je obraæenjena protestantsku etiku još potpunije. Crusoe odluèi iskušatiPetka i daje mu zadaæu koja je još više sizifovska od one kojunala`e Kasijanovo redovnièko pravilo:

Dao sam mu zadaæu koju se u svakom zatvoru na ovomesvijetu smatra najgorom vrstom šikaniranja: iskopatirupu i napuniti je sadr`ajem sljedeæe, zatim iskopati treæui tako dalje. Radio je to cio jedan dan, po nepodnošljivojvruæini. … Reæi da Petko nije nièim pokazao da ima neštoprotiv takva idiotskog posla, nije dovoljno. Rijetko samga vidio raditi tako zdušno.32

Sizif je doista postao junak.33

Pasionirani `ivot

Kada hakersku etiku postavimo u taj širi povijesni kontekst,lako æemo uvidjeti da ona – ne samo kao etika kompjutorskihhakera nego kao najširi društveni izazov – mnogo više slièipretprotestantskoj nego protestantskoj etici. Tako bismo mo-gli reæi da je smisao `ivota za hakere prije nedjelja nego petak.No, i to je va`no, on nije istovjetan s nedjeljom: hakerskaetika nije istovjetna s pretprotestantskom radnom etikom,

Hakerska radna etika

13

koja snatri o Raju u kojem se ništa ne mora raditi. Hakeri `elesvoje `elje ostvariti i prihvaæaju da obavljanje èak i zanimlji-vijih zadaæa ne mora uvijek biti èista sreæa.

Za hakere rijeè pasija opisuje duh njihova djelovanja, iakonjegovo ostvarivanje ne mora u svakom pogledu biti veselaigra. Tako svoj rad na Linuxu Linus Torvalds opisuje kao spojugodna hobija i ozbiljna rada: »Linux je prije svega hobi (ali unajboljem obliku: ozbiljan hobi).«34 Premda je pasionirano ikreativno, hakerstvo ukljuèuje i naporan rad. U svojem vodièu»Kako postati haker« Raymond piše: »Biti haker znaèi dobro sezabavljati, no to je oblik zabave koji iziskuje mnogo napora.«35

Napor je uvijek potreban `eli li se postiæi išta iole znaèajno.Kad mora, haker æe raditi i na manje zanimljivim dijelovimakoji su nu`ni za stvaranje cjeline. Smislenost cjeline, meðu-tim, daje smisao i njenim dosadnijim aspektima. Raymondpiše: »Naporni rad i predanost prije su neka vrst intenzivneigre nego muèenje.«36

Postoji razlika izmeðu stalne neveselosti i svijesti da smo u`ivotu našli neki interes za èije smo ostvarenje spremni obav-ljati i manje vesele, ali prijeko potrebne dijelove.

Radna etika

14

Vrijeme je novac?

»Vrijeme je novac«

Sljedeæi središnji aspekt osebujnog naèina rada hakera le`i unjihovu odnosu prema vremenu. Linux, Mre`a i PC nisu na-stali u nekom uredu od osam do èetiri. Kada je programiraoprvu verziju Linuxa, Torvalds je radio do u sitne sate, ustajaou rano poslijepodne i nastavljao raditi. Katkada uopæe nijeprogramirao, samo se igrao na kompjutoru ili se bavio neèimsasvim drugim. Slobodan odnos prema vremenu tipièan je zahakere, jer oni cijene individualan `ivotni ritam.

Max Weber u svojem slavnom eseju istièe organsku vezuizmeðu pojmova rada i vremena, pri èemu u svoje poimanjeprotestantske radne etike uvodi jedno osobito poimanje vre-mena. Navodi izreku Benjamina Franklina »Vrijeme je novac«.1Duh kapitalizma izrastao je iz toga odnosa prema vremenu.

Kad razmišljamo o tome kakav odnos prema vremenu pre-vladava u umre`enome društvu, oèito je da, premda se u mno-gim drugim pogledima razlikuje od starog industrijskog kapi-talizma, naša nova ekonomija ipak uglavnom slijedi nazoreprotestantske etike o optimizaciji vremena. Danas su sve kraæiodsjeèci vremena – novac. Castells s pravom govori o tenden-ciji komprimiranja vremena u umre`enome društvu.2

15

2. P O G L A V L J E

Optimizirano vrijeme

Optimiziranje vremena nosi posljedice koje nitko ne mo`eizbjeæi. Tako je predstavljanje poslovnih vijesti na televizijidobar kulturni pokazatelj kako za nas vrijeme pulsira svebr`e. Glazba koja se èuje u pozadini poslovnih vijesti naCNBC-u još je frenetiènija nego na MTV-u, a i brza vizualnaestetika premašuje svaki glazbeni spot. Gledatelj ne morarazumjeti sadr`aj vijesti da bi shvatio kako se radi o `urbi.Takoðer, ne mora razumjeti sadr`aj vijesti da bi shvatio kakota brza privreda – koja se u poslovnim emisijama predstavljakao u vremenskom izvještaju – odreðuje tempo našega djelo-vanja. I poslovni i vremenski izvještaj obavještavaju nas o‘vremenskim uvjetima’ kojima se jednostavno moramo prila-goditi: sunèano u New Yorku, ugodnih +80 na NASDAQ-u,opasnost od tajfuna i gubitaka u Tokiju…

U svojem djelu Informacijsko doba Castells empirijski poka-zuje kako se zaoštrava konkurencija u globalnoj informacij-skoj ekonomiji (ili, bolje reèeno, informatièkoj ekonomiji, jersvaka se ekonomija temelji na informacijama, dok naša poèivana paradigmi nove informatièke tehnologije; zato æemo izrazinformacijska ekonomija rabiti kao sinonim za to shvaæanje).3Zbog brzoga tehnološkog napretka nova se tehnologija morakupcima što prije dostaviti, prije no što nas pretekne konku-rencija. Ako ste spori, zaostat æete sa svojim zastarjelim pro-izvodima; još je gora zakasnjela reakcija na fundamentalnepromjene u tehnologiji.

Najbolji su primjeri za tu kulturu brzine Amazon.com,Netscape i Dell Computer, sadašnji simboli informacijskeekonomije. Jeff Beyos, burzovni mešetar koji je osnovao onlinetrgovinu Amazon.com, objašnjava zašto je va`no dr`ati ko-rak s tehnološkim napretkom: »Kad nešto raste 2300 posto nagodinu [kao Mre`a u vrijeme kada je Amazon.com osnovan],morate biti brzi. Osjeæaj za brzinu postaje vaš najveæi kapi-tal.«4 Jim Clark, koji je osnovao Netscape, drugu od njegove

Radna etika

16

tri kompanije teške milijarde dolara, opisuje svoj let iz Illino-isa, gdje je stvoren preglednik Mosaic, kljuèan za konaèni us-pjeh World Wide Weba, u Silicijsku dolinu, nakon što je shva-tio kakve moguænosti otvara Web: »Sat je otkucavao. Èak je itaj troipolsatni let iz Illinoisa u San Francisco bio izgubljenovrijeme. U usporedbi sa zakonom o kontinuiranom ubrzanju,èinio se Mooreov zakon sa svojim 18-mjeseènim prirastomgotovo le`eran [prema utemeljitelju Intela Gordonu Mooreu,djelotvornost mikroprocesora udvostruèuje se svakih osam-naest mjeseci].5 Mi smo imali mnogo manje vremena da na-èinimo posve nov proizvod, plasiramo ga na tr`ište… Neravnamo se više prema 18-mjeseènim razdobljima Mooreovazakona – u meðuvremenu je to postalo vjeènost! – nego pre-ma tempu kojim se svjetlost giba u optièkom kabelu.«6

Prema Clarkovu ‘zakonu kontinuiranog ubrzanja’, tehno-loški proizvodi moraju na tr`ište dolaziti sve br`e. I kapitalpoduzetnika koji su u tom podruèju uspješni mora se sve br`ekretati. Investicije se mijenjaju iz sata u sat, iz minute u minu-tu, èak iz sekunde u sekundu. Ne smije se dopustiti da kapitalstoji u skladištima ili u obliku prekobrojna osoblja: mora bitispreman za brza ulaganja u tehnološke novine ili u stalnopromjenjive ciljeve na financijskim tr`ištima.

Komprimiranje vremena danas je došlo do toèke u kojoj setehnološka i ekonomska utakmica sastoji od obeæanja da æetekonzumentima donijeti buduænost br`e nego vaša konkuren-cija. Novi se tehnološki izumi oglašavaju tvrdnjom da nambuduænost donose sada. Slièno tome, nitko se u privredi nezadovoljava mišlju da æe se obogatiti èekajuæi buduænost; zatosu se tvrtke na Mre`i obogatile u rekordnom roku, mnogoprije no što su mogle ispuniti svoja oèekivanja od buduænosti.

U ovome svijetu brzine jedna nagla promjena u okru`enju(na primjer tehnološki napredak ili neoèekivana fluktuacijana financijskom tr`ištu) mo`e donijeti poteškoæe èak i izvrs-nim poduzeæima i prisiliti ih da otpuštaju ljude koji su svojposao sjajno obavljali.

Vrijeme je novac?

17

Da bi se prilagodila tim brzim promjenama i ubrzanoj teh-nološko-ekonomskoj utakmici, poduzeæa su prešla na okretnijeoblike djelovanja. Okretnost se posti`e prije svega umre`ava-njem. Manuel Castells u svojem Epilogu govori o umre`enimpoduzeæima.7 Umre`ena se poduzeæa koncentriraju na svojejake strane i u skladu sa svojim promjenjivim potrebama grademre`e s partnerima i konzultantima. Predugo traje da svatkosvladava svaku vještinu, a dodatno osoblje poslije mo`e pos-tati teret. Umre`ena su poduzeæa èak spremna ulaziti u pro-jektne saveze sa svojim konkurentima, dok u ostalome ostajuoštri suparnici. Èak se i iznutra umre`ena poduzeæa sastoje odrazmjerno samostalnih radnih cjelina, koje zajedno rade narazlièitim projektima. Ljude se zapošljava uz fleksibilnije uvje-te nego u modelu stalnoga radnog mjesta. Castells ih nazivaflexworkers,8 fleksibilni radnici. Model umre`avanja omoguæu-je poduzeæu zaposliti samo one ljude koji su potrebni zatekuæe projekte. To znaèi da u novoj ekonomiji pravi poslo-davci nisu poduzeæa kao takva, nego projekti jednog ili višepoduzeæa.9

Drugo, djelovanje u umre`enome društvu ubrzava i opti-mizacija procesâ, koja se katkada naziva i rein`enjeringom,prema utjecajnom èlanku teoretièara menad`menta Micha-ela Hammera »Rein`enjering: ne radite automatski, brišite«,objavljenom 1990. u èasopisu Harvard Business Review.10 Prila-goditi se novoj ekonomiji ne znaèi samo dodati web stranicuna stari postupak; ta prilagodba zahtijeva promišljanje svegašto radite. Nakon promjene, èitav se proces mo`e sastojati odposve novih faza. Ako se to i ne dogodi, ukidaju se sve nepo-trebne meðufaze i zadr`avanje proizvodâ svodi se na najma-nju mjeru ili se potpuno ukida. U kulturi brzine, nepokretnostje još gora od sporosti.11

Treæe, automatizacija, koju poznajemo još iz industrijsko-ga društva, i dalje igra va`nu ulogu. Pouèno je da u vijestimao poslovanju u podruèju visoke tehnologije još uvijek èesto vi-ðamo ljude na tekuæoj vrpci. Kada je neki proces optimiziran,

Radna etika

18

njegovi se dijelovi moraju i dalje ubrzavati automatizacijom(optimiziranje i automatizacija procesa katkada teku obrnu-tim slijedom, a to lako dovodi do nepotrebnih ili èak potpunopogrešnih poslova.) I visoka se tehnologija još oslanja namaterijalnu proizvodnju, no u njoj se ljudima daju što manjeuloge koje oni uèe obavljati uza što veæu uštedu vremena.Dakle, jedna osuvremenjena verzija taylorizma, metode opti-miziranja vremena koju je Frederick Winslow Taylor razvio zaindustrijski kapitalizam, postoji i u umre`enome društvu.

Od tipiènoga radnika u informacijskom dobu kultura brzi-ne danas zahtijeva sve djelotvornije korištenje radnoga vreme-na. Radni je dan rascjepkan na niz kratkih termina i èovjekstalno juri s jednog na drugi. U neprestanoj utrci s rokovimaprojekata, ne ostaje mu vremena za igru. @eli li ostati na vrhu,svoje vrijeme mora koristiti optimalno.

Nedjelja postaje petak

Središnja uloga rada u staroj protestantskoj etici znaèila je dau radu ne ostaje vremena za igru. Apoteoza te etike u infor-macijskoj ekonomiji mo`e se vidjeti u tome što se ideal opti-miziranja vremena sada proširuje i na `ivot izvan radnogamjesta (ako takav `ivot još uopæe postoji). Pritisak optimi-ziranja u radnome `ivotu – ili, da se poslu`imo metaforamaiz prvoga poglavlja, pritisak na petak – postao je tako velik,da uklanja onaj drugi pol protestantske etike, zaigranost uslobodno vrijeme ili u nedjelju. Kada se radni `ivot jednompotpuno optimizira, zahtjev za perfekcijom proširuje se i nasva druga podruèja. Više ni u slobodno vrijeme ne mo`emojednostavno ‘biti’ – to ‘bivanje’ moramo posebno dobro obav-ljati. Tako se samo poèetnik odmara a da prije nije prošao teèajrelaksacije. Onaj tko se hobijem bavi tek tako, ‘hobistièki’,izaziva sa`aljive poglede.

Vrijeme je novac?

19

Zaigranost je prvo nestala iz rada, a zatim i iz igre. Ostaloje optimizirano slobodno vrijeme. Witold Rybcynski u svojojknjizi U oèekivanju vikenda navodi dobar primjer te promjene:»Nekoæ su ljudi ‘igrali’ tenis; danas ‘rade’ na backhandu.«12 Jošjedan na rad usmjeren naèin provoðenja slobodnoga vremenajest uèenje vještina koje su va`ne za rad. Ili se koliko je godmoguæe udaljavamo od rada kako bismo mogli nastaviti radi-ti u što boljoj formi.

U optimiziranu `ivotu dokolica poèinje slièiti radnomevremenu. Vrijeme kod kuæe pomno se planira i rasporeðujekao i radno vrijeme: 17,30–17,45 h: odvesti djecu na trening.17,45–18,30 h: teretana. 18,30–19,20 h: termin kod psihijatra.19,20–19,35 h: pokupiti djecu s treninga. 19,35–20 h: pripremaveèere i jelo. 20–23 h: zajednièko gledanje TV-a. 23–23,35 h:djecu staviti na spavanje, razgovor s partnerom. 23,35–0,35 h:gledanje noænog programa. 0,35–0,45 h: posvetiti dodatnupa`nju partneru (povremeno). Dan je, po uzoru na radni dan,oštro podijeljen na vremenske odsjeèke. Naravno, tu podjeludodatno uèvršæuje televizijski program. Vrijeme što ga èovjekprovodi kod kuæe èesto je vrlo slièno vremenu koje provodi naradnome mjestu: juri od jednog do drugog termina ne bi li sveobavio. Na pitanje novinara, jedna je majka vrlo dobro objas-nila da obitelji, prema njezinu mišljenju, danas imaju nov sta-tusni simbol: »Prije su to bili kuæa ili auto. Danas govorimo:‘Ti imaš mnogo posla? Trebao bi vidjeti koliko mi imamoposla.’«13

Sociologinja Arlie Russell Hochschild u svojoj knjizi Vre-menski škripac izvrsno opisuje u kojoj se mjeri za optimizira-nje vremena slu`imo metodama poslovnog svijeta. Promjenekoje se dogaðaju kod kuæe ne promatra u svjetlu informacij-ske ekonomije, no lako ih je smjestiti u širi kontekst ako ihshvatimo kao prilagodbe triju oblika optimiziranja vremenakoji se primjenjuju u ekonomskom `ivotu. I naš se `ivot kodkuæe ‘taylorizira’ ili automatizira kako bi zadaæe koje obavlja-mo bile što jednostavnije i lakše. Hochschild dobro primjeæuje

Radna etika

20

kako su roditelji kod kuæe izgubili ovlasti: gotova jela zamikrovalnu peænicu zamijenila su kuhane obroke prema do-maæem receptu. Obitelji više ne moraju razmišljati o tomekako æe se zabaviti – dovoljno je uzeti daljinski i prikljuèiti sedruštvenoj tekuæoj vrpci televizije. S dobro pogoðenom ironi-jom ona opisuje prizor: »Nakon veèere neke obitelji sjede uugodnoj tišini i gledaju komedije u kojima televizijske majke,oèevi i djeca `ustro razgovaraju.«14

U voðenju kuæanstva i obitelji u igru ulazi još jedna poslov-na strategija: umre`avanje, osobito u obliku vanjske pomoæi,od jela ‘za van’ do produ`enog boravka u školi (pripravljanjehrane i briga za djecu postaju ‘podugovornim poslovima’).Hochschild dobro opisuje novu sliku majke (ili oca) koja na-staje na taj naèin: »Majka koja je u stalnom vremenskomškripcu mora sve više birati hoæe li biti roditelj ili æe od drugihkupovati verziju majèinstva u obliku proizvoda. Oslanjajuæise na sve širu paletu dobara i usluga, sve više postaje mena-d`erica roditeljstva te nadgleda i koordinira prema van okre-nute dijelove obiteljskog `ivota.«15

Zatim slijedi optimizacija procesa. ‘Proces’ brige o djecièak se i kod kuæe optimizira uklanjanjem ‘nepotrebnih’ dijelo-va. Roditelji se više ne dru`e s djecom tek tako; sada s njimaprovode ‘kvalitetno vrijeme’. Poèetak i kraj toga kvalitetnogavremena jasno su odreðeni i u njegovu tijeku dogaða se iliposti`e nešto odreðeno (na primjer, dijete se vodi na školskoigralište, sportsko natjecanje ili u lunapark). U kvalitetnom sevremenu svaki neispunjen trenutak minimizira ili neèim is-punjava. Roditelji koji su potpuno pounutrili kulturu brzinemo`da èak vjeruju kako to i dijete smatra boljim od odnosa ukojem roditelji za njih imaju neogranièeno vrijeme. Kako ka`eArlie Hochschild: »Kvalitetno vrijeme krije u sebi nadu da pla-nirane, intenzivne faze zajedništva mogu kompenzirati opæe-nit gubitak vremena tako da odnos ne gubi na kvaliteti.«16

Vrijeme je novac?

21

Fleksibilno vrijeme

U informacijskoj je ekonomiji sav `ivot optimiziran na jedanza rad tipièan (i u prijašnja vremena netipièan) naèin. Ali, tonije sve. Uz optimizaciju vremena usmjerenu na rad, protes-tantska etika podrazumijeva i na rad usmjerenu organizacijuvremena. S protestantskom etikom došla je ideja redovitogradnog vremena u središte `ivota. Samoorganizacija je izgub-ljena i prenesena u podruèje koje je preostalo nakon rada: veèerkao preostatak dana, vikend kao preostatak tjedna i mirovinakao ono što još ostaje nakon radnoga vijeka. U središtu `ivotastoji rad koji se redovito obavlja i koji organizira sve druge na-èine provoðenja vremena. Weber opisuje kako je u protestant-skoj etici »nestalan rad, na koji je obièan nadnièar primoran,èesto neizbje`no, ali vazda ne`eljeno meðustanje. Èovjeku‘bez profesije’ upravo nedostaje sistematsko-metodski karak-ter koji, kako smo vidjeli, svjetovna askeza iziskuje«.17

Dosad se ta organizacija vremena u informacijskoj ekono-miji nije mnogo promijenila. Meðutim, rijetki ipak mogu od-stupati od strogih, redovitih radnih sati, unatoè èinjenici danove informacijske tehnologije ne samo komprimiraju vrije-me, nego ga èine i fleksibilnijim. (Castells to naziva ‘desekven-ciranjem vremena’). Uz tehnologije poput Interneta i mobi-tela, mo`emo raditi gdje `elimo i kad `elimo.

No, ta nova fleksibilnost ne vodi automatski cjelovitijojorganizaciji vremena. Zapravo, u informacijskoj se ekonomijifleksibilnost, èini se, razvija u smjeru daljnjeg jaèanja usmje-renosti na rad. Informatièari æe vrlo èesto tu fleksibilnost kori-stiti tako da rade i u slobodno vrijeme. U praksi, komad vre-mena koji je rezerviran za rad još je uvijek osmosatni (ili dulji)radni dan, a i slobodno je vrijeme isprekidano radom: pola satatelevizije, pola sata na e-mailu, pola sata izlaska s djecom, a sveto isprekidano raznim poslovnim razgovorima mobitelom.

Be`iène komunikacije – mobitel primjerice – same po sebijoš ne znaèe slobodu; one mogu biti i ‘tehnologija za hitne

Radna etika

22

sluèajeve’. Tako se svaki telefonski razgovor lako pretvori uhitan poziv, a mobitel u sredstvo kojim èovjek rješava hitnesluèajeve dana.

Gledano iz tog kuta, èinjenica da su prvi korisnici telefona(i fiksnog i mobilnog) bili struènjaci za hitne sluèajeve, poputpolicajaca, koji su morali reagirati u hitnim sluèajevima,doista je ironièna. Aronson i Greenbaum opisuju kako su, naprimjer, lijeènici koji su imali telefon »polako ali sigurno dobilimoralnu obvezu da budu dostupni u svakom trenutku.«18

Telefon se isprva èak i široj javnosti predstavljalo kao sredstvoza sluèaj opasnosti. U jednoj reklami iz 1905. godine opisujese kako telefon mo`e spasiti `ivot usamljenoj kuæanici: »Mo-derna `ena otkriva da se, zahvaljujuæi telefonu, više ne morabojati u sluèaju opasnosti. Ona zna da mo`e pozvati lijeèni-ka ili, ustreba li, policajce ili vatrogasce i to br`e no što jeobièno potrebno da pozvoni bedinerici.«19 Sljedeæa prednostsastojala se u tome što je poslovni èovjek mogao nazvatisuprugu i obavijestiti je da je iskrsnulo nešto nepredviðeno ida æe doæi kuæi kasnije. U reklami iz 1910. muškarac govorisupruzi: »Dolazim pola sata kasnije«, a `ena mu vedro odgo-vara: »U redu, Johne.« Tekst ispod ilustracije dalje objašnjava:»Nepredviðeni sluèajevi èesto zadr`e poslovnog èovjeka uuredu. S Bellovim telefonom na radnome stolu i aparatomkod kuæe, mo`e odmah nazvati svoje. Nekoliko rijeèi i obiteljje umirena.«20

Od prvih rijeèi što ih je njegov izumitelj Alexander GrahamBell 1876. telefonom rekao svojem pomoæniku (»G. Watsone,doðite, trebam vas«), telefon je povezan s kulturom `urbe.Paradoks je u tome što nas visokorazvijena tehnologija lakodovodi na najni`u razinu borbe za opstanak: neprestano smopripravni reagirati na hitne situacije. Slika elite u informacij-skoj ekonomiji dobro odra`ava tu tendenciju: prije je èovjekpripadao eliti kad više nije morao juriti amo-tamo i stalnoraditi; danas elitu èine ljudi koji su neprestano u pokretu, kojihitne poslove rješavaju mobitelom i stalno jure neke rokove.

Vrijeme je novac?

23

Petak postaje nedjelja

Slu`imo li se tehnološkim napretkom za to da se još više okre-nemo radu, tehnologije kakav je mobilni telefon lako vode dorastvaranja granice izmeðu rada i slobodnog vremena u koristrada. I optimizacija i fleksibilnost vremena mogu voditi tomeda se nedjelja sve više i više pretvara u petak.

Ipak, takav razvoj dogaðaja nije neizbje`an. Haker optimi-zira vrijeme kako bi mu više vremena ostalo za igru: tako Tor-valds misli da u jeku ozbiljnoga rada na razvoju Linuxa uvijekmora biti vremena za partiju karata ili eksperimentiranje sprogramima koji nemaju nikakav neposredan cilj. Takvo sta-jalište zastupaju hakeri još od vremena MIT-a u šezdesetima.U hakerskoj se verziji fleksibilnog vremena razlièita podruèja`ivota – posao, obitelj, prijatelji, hobiji i tako dalje – kombi-niraju le`ernije te rad nije uvijek u središtu. Haker æe se usreddana zadr`ati na objedu s prijateljima ili æe naveèer otiæi napivo i nastaviti raditi kasnije ili sljedeæega dana. Katkada onili ona odjednom spontano odluèe ništa ne raditi cio dan i ba-viti se neèim posve drugim. Prema hakerovu mišljenju, upo-treba strojeva za optimalno i fleksibilno korištenje vremenatrebala bi èovjeku omoguæiti `ivot koji je manje nalik na stroj– s manje optimizacije i rutine. Raymond piše: »Da biste seponašali kao haker, morate vjerovati u to [da se ljudi ne bismjeli ubijati zatupljujuæim, repetitivnim radom] dovoljnoda dosadne dijelove `elite što više automatizirati, i to ne samosebi, nego i svima drugima.« Kada se ostvari hakerski ideal vre-mena koje sami odreðujemo, tada æe petak (radni tjedan)postati slièniji tradicionalnoj nedjelji (‘preostacima `ivota’).

Povijesno gledano, preteèa te slobode da sami organizira-mo svoje vrijeme je akademija. Akademija je oduvijek branilaslobodu osobe da sama upravlja svojim vremenom. Odnosakademije prema vremenu Platon je definirao rijeèima da slo-bodan èovjek ima sholé, to jest »mnogo vremena. Kad govori,govori tiho i smireno, i vrijeme mu pripada: ‘Uvijek imaju vre-

Radna etika

24

mena te i svoje rasprave obavljaju udobno i u miru.’«21 Alisholé nije znaèilo tek ‘dokolicu’ nego i stanovit odnos premavremenu: kada `ivi akademskim `ivotom, èovjek svoje vrije-me mo`e sam organizirati – rad i dokolicu mo`e kombiniratipo volji. Premda se slobodan èovjek mo`e baviti odreðenimposlovima, nitko njegovim vremenom ne raspola`e. Kad èo-vjek svojim vremenom ne mo`e raspolagati – asholía – to jeravno zatoèeništvu (ropstvu).

U pretprotestantskom `ivotu ljudi su raspolagali svojimvremenom, èak i izvan akademije, više nego nakon Refor-macije. U knjizi Montaillou: katari i katolici u jednom francuskomselu 1294–1324. Emmanuel Le Roy Ladurie daje fascinantanportret `ivota u srednjovjekovnom selu potkraj 13. i poèet-kom 14. stoljeæa. Seljani nisu imali nikakvu moguænost egzak-tnog odreðivanja vremena. Kada su govorili o vremenu, slu`ilisu se maglovitim slikama pa bi rekli, na primjer, da se neštodogodilo one godine »kada je brijest prolistao« ili da je neštotrajalo »koliko treba da se izmole dva Oèenaša«.22 U Mon-taillouu nije bilo potrebe za toènijim odreðivanjem vremenajer `ivot u selu nije tekao prema nekom èvrstom radnomritmu.

Le Roy Ladurie piše: »Ljudi iz Montailloua nisu zazirali odteškoga rada i kad se moralo, znali su dobro zapeti; no strogoodreðen vremenski raspored nisu poznavali. … Tijekom danaèesto bi prekidali posao, sjeli bi s kakvim prijateljem, katkadai uz èašu vina. Kad sam to èuo, veli Arnaud Sicre, odlo`io samposao i otišao k Guillemette Maury. Ili drugom zgodom: PierreMaury poslao je po mene u radionicu, gdje izraðujem postole. …Guillemette mi poruèuje neka doðem pa uèinih tako. … Kad sam toèuo, pustio sam posao.«23

Tempo je u Montaillouu još uvelike odreðivao radnik, a nesat. Danas, postolar koji iz èista mira usred dana ostavi posaoi ode na èašu vina dobio bi otkaz, bez obzira na to koliko cipe-la naèinio i koliko dobro radi. Razlog je to što danas radnicinemaju onu slobodu i ne mogu svojim vremenom raspolagati

Vrijeme je novac?

25

onako kao postolar ili pastir u ‘mraènom’ Srednjem vijeku.Naravno, slika rada u Srednjemu vijeku nije potpuna ne spo-mene li se i kmetstvo, no zanemarimo li tu va`nu iznimku, zarad u Srednjemu vijeku mo`emo reæi da, sve dok se posaozadovoljavajuæe obavlja, nitko nije pazio kako æe radnik pro-voditi vrijeme.

Jedino je u samostanima rad bio vezan za otkucaje sata.Tako se povijesna preteèa protestantske etike ponovo mo`e naæiu samostanu. Zapravo, kad èovjek èita samostanska pravila,ima dojam da èita pravila koja vladaju u suvremenim podu-zeæima. Dobar je primjer Benediktovo pravilo. Prema njemu,svakodnevne se aktivnosti moraju »uvijek ponavljati u istomolitveno vrijeme i na potpuno jednak naèin«.24 To ‘molitvenovrijeme’ èinilo je sedam kanonskih èasova (horae canonicae):25

zora Jutarnja (laudes)9 ujutro Prvi molitveni èas (prima)podne Šesti molitveni èas (sexta)15 sati Deveti èas (nona)18 sati Veèernjica (vespera)sumrak Posljednji sat (completorium)noæ Zornica (matutinae)

Kanonski su sati odreðivali vrijeme za svaku djelatnost. Re-dovnik je u skladu s njima ustajao i odlazio na poèinak.26 Zarad, uèenje i jelo takoðer su bili propisani toèno odreðeni sati.

Odstupanje od utvrðena vremenskog rasporeda benedik-tinci su ka`njavali. Predugo spavanje bilo je za osudu: »Nekase uèini sve kako se to ne bi dogaðalo.«27 Nikom nije bilo do-pušteno samovoljno otiæi nešto pojesti: »Neka se nitko ne usu-di jesti ili piti prije ili poslije utvrðena vremena.«28 Kad bi tkozakasnio na molitvene sate, bio bi ka`njen – jedina iznimkaod zahtjeva za apsolutnom toènošæu bila je noæna molitva, nakoju se moglo doæi u svako doba do èitanja drugoga psalma(‘razmaknuti radni sat’).30

Radna etika

26

Protestantska je etika sat iznijela iz samostana i unijela gau svakodnevicu te tako postavila koncept modernoga radnikai s njime povezane predod`be o radnome mjestu i radnomevremenu. Nakon toga su Franklinove rijeèi vrijedile za sve:»Svaki dio moga posla ima svoje odreðeno vrijeme.«31 Unatoènovoj tehnologiji, informacijska se ekonomija još uglavnomtemelji na uredskom radnom vremenu u kojem nema mjestaza individualna odstupanja.

Èudan je to svijet, a prijelaz u nj nije prošao bez sna`naotpora. U èlanku »Vrijeme, radna stega i industrijski kapita-lizam« (1967)32 povjesnièar Edward Thompson opisuje pote-škoæe na koje se nailazilo pri prelasku na industrijski rad.Govori o tome kako su srednjovjekovni seljaci, primjerice, biliorijentirani na zadaæe. U njihovu tradicionalnom misaonomsklopu bilo je va`no obaviti zadaæu. Vremenski su uvjeti posta-vljali vanjske granice, ali su ljudi u tim granicama mogli radi-ti prema osobnim sklonostima. Industrijski je rad, na drugojstrani, bio orijentiran na vrijeme: rad se definirao prema vre-menu koje je u nj ulo`eno. Zamisao da se rad definira premavremenu a ne prema samome radu, bila je ljudima prije indu-strijalizacije strana i oni su joj se opirali.

Nova informacijska tehnologija nudi zanimljivo obeæanje:omoguæit æe jedan nov oblik rada orijentiranog na zadaæu. No,moramo imati na umu da to ne ide baš automatski. Zapravo,trenutaèno se ta tehnologija više upotrebljava za pojaèaninadzor nad radnicima u pogledu radnoga vremena, na primjerpomoæu kartica za evidentiranje vremena dolaska i odlaska sposla. (Apsurdnost toga izuma podsjeæa me na mjesec danakoje sam proveo u Indiji, zemlji koja se industrijalizira. Tuma-rajuæi danju ulicama, poèeo sam zamjeæivati èistaèe ulica kojisu od jutra do sutra bili na nogama a da ulice nisu bile ništaèišæe. Kada sam jednom svom prijatelju Indijcu rekao da meto èudi i upitao ga zašto njihovi šefovi ništa ne poduzimaju,objasnio mi je da na to gledam iz potpuno pogrešne perspek-tive. Ja sam, naime, pogrešno mislio da je zadaæa indijskih

Vrijeme je novac?

27

smetlara mesti ulice, ali ne, njihova je zadaæa besprijekorno po-stojati u svojstvu smetlara! To je takoðer dobar opis za ideologijukoja stoji iza kontrolne ure. Najrafiniranija koju sam vidio imadesetke šifri koje zaposleni moraju nauèiti kako bi pokazali okojoj se specijalnoj nijansi njihove besprijekorne egzistencijeu svakom trenutku radi. Odnosi se to i na stanje njihovaprobavnog sustava, koji je glavni razlog i izlika za stanke. Toje na vrijeme orijentirana primjena tehnologije u najèišæemobliku.)

Ritam kreativnosti

Ne mo`e se poreæi da se u našim poduzeæima još uvijek vodipreviše raèuna o izvanjskim èimbenicima rada, poput vreme-na i radnoga mjesta, umjesto da potièu kreativnost o kojoj imu informacijskoj ekonomiji ovisi uspjeh. Veæina menad`eranije razumjela dalekose`ne posljedice pitanja: »Je li smisaorada ‘odraðivati radno vrijeme’ ili proizvoditi nešto?« Poèet-kom 1970-ih Les Earnest iz Laboratorija za umjetnu inteligen-ciju na Sveuèilištu Stanford dobro je sa`eo odgovor hakera nato pitanje: »Mi ljude pokušavamo prosuðivati ne prema tomekoliko vremena troše, nego prema tome što posti`u u raz-mjerno dugom razdoblju od pola godine ili godine.«33

Taj odgovor mo`emo razumjeti i etièki i posve pragmati-èno. Pragmatièno je tumaèenje da je najva`niji izvor produk-tivnosti kreativnost. U radnom vremenu od osam do èetiri i ustalnoj jurnjavi ne mo`e se stvoriti ništa zanimljivo. Zato jeveæ iz ekonomskih razloga va`no dopustiti zaigranost i indi-vidualne oblike kreativnosti jer u informacijskoj ekonomijikontrola lako postane kontraproduktivna. Pritom je, naravno,va`no i to da u ostvarenju kulture projekata, orijentirane nazadaæu, rok nije prekratak – da èovjek nema krajnji rok kojimora bezuvjetno poštovati – pa je kreativan ritam doistamoguæ.

Radna etika

28

Naravno, etièka je dimenzija odgovora još va`nija: rijeè jeo `ivotu vrijednom `ivljenja. Kultura kontrole radnoga vre-mena kultura je koja dr`i da su odrasli odveæ nezreli da bimogli sami upravljati svojim `ivotom. Prema tom stajalištu,u nekom poduzeæu ili vladinu tijelu postoji tek nekoliko ljudikoji su dovoljno zreli da mogu preuzeti odgovornost za sebe;veæina odraslih to nije u stanju bez stalnog vodstva maleskupine osoba od ugleda i autoriteta. U takvoj je kulturi veæi-na ljudi osuðena na posluh.

Hakeri su oduvijek poštovali pojedinca. Oduvijek su biliantiautoritarni. Raymond ovako definira stajalište hakera:»Protiv autoritarnosti morate se boriti gdje god na nju naiðeteprije no što uguši i vas same i druge hakere.«34

Usred sveg tog kljaštrenja vrijednosti i slobode pojedincakoje se zbiva u ime ‘rada’, hakerska nas etika podsjeæa na to da`ivimo ovdje i sada. Rad je dio našega `ivota koji teèe i u ko-jem mora postojati prostor i za druge pasije. U reformi oblikârada ne radi se samo o tome da se poštuje radnike nego i sveljude kao ljude. Hakeri ne stoje iza izreke ‘vrijeme je novac’,nego ‘to je moj `ivot’. I to jest naš `ivot, `ivot koji moramo`ivjeti u punini, a ne neka njegova ogoljena beta-verzija.

Vrijeme je novac?

29