Hamdija Kreševljaković - Stari bosanski gradovi

8/6/2019 Hamdija Kreevljakovi - Stari bosanski gradovi

1/38

HAMDIJA KREEVLJAKOVI

S T A R I B O S A N S K I G R A D O V I

VIEUX BOURGS BOSNIAQUES

U VOD

Iz vremena bosanske samostalnosti doprlo jedo naih dana vie l i s t i n a naih vladara i feudalne gospode, zatim vie hiljada s t e a k a,koja stotina razvalina g r a d o v a i utvrenihd v o r o v a vlastele. I to je, uglavnom, sva naa

batina iz srednjeg vijeka. Kulturni su spomeniciiz turskog perioda bosanske prolosti raznovrsniji.I njih ima lijep broj. Svi se ti spomenici danasmarljivo prouavaju i sistematski obrauju, uglavnom, u tri naa nauna zavoda: u Zemaljskom muzeju, u Zavodu za zatitu spomenika kulture i uOrijentalnom institutu. elim da ova moja radnjao bosanskim starim gradovima bude jedan malidoprinos prouavanju bosanske prolosti. U njoj

je iznesen kratak historijat utvrda u 84 mjestaBosne, koje nastadoe u vrijeme bosanske samostalnosti i pod turskom upravom.

Svaki bolji poznavalac nae prolosti odmah eopaziti da ovdje nisu obraeni svi stari gradoviu Bosni, a da meu ovim ima neto manje od polovine (39), koji su ve prije krae ili opirnijeobraeni. Ja sam uzeo u ovu radnju samo oneutvrde, za koje sam naao bar neto nova gradiva,pa su tako uzeti ovamo i gradovi o kojima je veranije pisano. Tako su, napr., uzeti gradovi Pru-sac i Travnik, o kojima je napisao na Mazali ci

jele studije, ili Jajce, o kome postoje dobre tr imonografije.

U ovoj radnji nema ni jednog grada Hercego vine, jer sam te gradove odluio obraditi s prof.Hamdijom Kapidiem u slijedeem broju ovogGodinjaka.

Na teritoriju Bosne i Hercegovine bilo je uzadnjim stoljeima pet vrsta utvrda: gradovi, palanke, kule, ardaci i arampovi.

Gradom se zove utvrda ozidana od kamena. Neki su gradovi imali kule i tabije, neki samokule, a neki opet samo tabije ili bastione.

Gradovi s kulama su iz starijeg vremena. Nainajstariji gradovi siu u XIII stoljee, napr., So-kolac, Podzvizd, Jezerski. Utvreni dvori feudalne

gospode nazivaju se takoer gradovima, napr., Vr-nogra, Hodidjed, Dubrovnik itd.

Palanka se zvala utvrda sagraena, uglavnom,od drvenog materijala, ponajee od hrastovine.Takve su, napr., bile utvrde u Kobau, Kupresu,Brkom itd. Danas ima vie lokaliteta u Bosni,koji se zovu Palanka. Do nas nije doprla nijednapalanka. Neke su palanke vremenom pretvorene ugradove, kao, napr., Tuzla, Duvno, a ima i jedansluaj da je grad vremenom propao i potom podignuta utvrda od drveta palanka. To se desilos ovkom.

Kule su graene od tesanog kamena na viekatova, a osnovica im je skoro uvijek kvadrat.Oko kula je dvorite opasano zidom (Bijela izmeu Brkog i Gradaca, Prkosi kod Kulen-Vakufa).U tim se kulama u gornjim bojevima stanovalo,a donji s pukarnicama mjesto prozora sluili suza obranu. Te su kule nasta le u tursko doba, agradili su ih veliki feudalci na svojim imanjimai kapetani po kapetanijama. Slina utvrenja soborom zaetak su gradova. U takvom je graduta kula citadela. Tim je kulama osnovica najprijekrug, a kasnije kvadrat.

ardak. ardaci su graeni po granici. Pr izemlje ardaka je ozidano od kamena, a prostorijena katu su od drveta. Ali bilo je ardaka sagrae

nih i na stupovima. I kule i ardaci su prekriveniatorastim krovom. O tim ardacima govore mnoginai izvori, a za njih znaju i nae narodne pjesme,kao i za kule na osam bojeva.

arampov, hendek je opkop oko neke zgradeili ispred zgrade. Takav je opkop kao utvrdu imala Bijeljina, Janja, Graanica u Sprei i Varcar- Vakuf. Negdje su arampovi bili utvreni palisa-dama (parmakluk).*

I neki su gradovi imali ispred svojih zidova(bedema) takve arampove ili hendeke. U neke su

* U poljskoj fortifikaciji palisade su obino 3 m dugi,na vrhu zailjeni kolci, koso zabijeni u zemlju ispod opkopa.

(3) 7


2/38

ovakve arampove naputali vodu, ako je grad biouz rijeku, napr., Biha, Banja Luka itd. Pred gradom Stara Ostrovica kod Kulen-Vakufa hendek

je isklesan iz ljutca kamena. I neki gradski hen-deci bili su utvreni palisadama. Moda su pali-

sade arkufele naih narodnih pjesama.Zapovjednici gradova u doba bosanske samo

stalnosti zvahu se katelani, a u tursko doba dizdari. Kraljevski gradovi Visoki, Bobovac i Vran-duk, a valjda i drugi, imali su svoga kneza.

Feudalna gospoda poslije 1463 nije imala svo jih gradova. Svi su gradovi pripadali dravi, aona je u njima drala i plaala posade. Tri suroda vojske bila zastupana po gradovima, i to mu-stahfizi ili uvari, topije i debedije. Ali bilo jeu nekim gradovima i drugih rodova vojske.. De

bedije su bili uvari municije u gradu, a kad jetrebalo prenijeti iz grada u grad ili na bojno polje

vrili su oni tu slubu. Dizdari i mustahfizi dobi

vali su za svoju slubu manja lena timare i potome se zvali timarlije i ubrajani su u spahije.Ostala dva roda vojnika (nefera) dobivali su plau u novcu. Topijski zapovjednici zvahu se topa- ge ili topibae, a debedijski dzebedzibase. Svaki vojnik i zapovjednik (aga, odobaa, buljukbaa)

a) Netampani

Manuscripta turcica u arhivu Orijentalnog

instituta u Sarajevu, Arhiv M. E. Kadia u Gazi Husrevbegovoj bi

blioteci u Sarajevu,Orijentalna zbirka Jugoslav. akademije u Za

grebu,Privatni arhivi,Sidili u Gazi Husrevbegovoj biblioteci i sidil

br. 922 u Orijentalnom institutu.

b) tampani

Bodenstein Gustav, Povijest naselja u Posavini

god, 17181739. Beschreibung von dem Konigre-ich Bosnien, Gl. Z. M. XX (1908), str. 95112.Ovaj Beschreibung zovem anonimni opis Bosne, a citiram Gl. Z. M. XX (1908).

H. Kreevljakovi, Prilozi povijesti bosanskihgradova pod turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih narodapod turskom vladavinom, II (1952). Citiram PriloziI I .

Curipeschitz B., Itin erari um der Botschafts-reise des Josif von Lamberg und Niclas Jurischitzdurch Bosnien, Serbien und Bulgarien nach Kon-stantinopel 1530. Aus einer gleichzeitigen Hand-schrift neuherausgegeben von Eleonore Grafin

Lamberg-Schwarzenberg, Innsbruck 1910.

postavljen je carskim beratom (dekretom) na pre-dlog dizdara, a ovaj na predlog bosanskog vezira.Bilo je i dizdara i mustahfiza, koji nisu imali timara, nego su dobivali plau kao i topije i de

bedije.

Gradovi po kapetanijama nisu uvijek imalisvoga dizdara, nego je njima zapovijedao jedanaga kao kapetanov ehaja. U takvim gradovima

bilo je i drugih rodova vojske, kao to su azabi ilistraari, pasbani (noni uvari), farisi (konjanici)itd.

Ove napomene uinio sam stoga, da se itaociove radnje to lake snau.

Uz gradove sam dodao meni poznate izvore iliteraturu. Pri navoenju literature nisam uzeo uobzir Poviest Bosne od V. Klaia, ni Historiju Bosne od V. orovia, kao ni Kratku uputu u prolost Bosne i Hercegovine od Baagia, jer mi se

to inilo suvino.Ovdje navodim samo one izvore i onu literaturu, koju citiram po vie puta, dok izvore i literaturu koja se odnosi na samo jedan ili dva gradaciti ram na dotinom mjestu, a ne unosim je uovaj popis.

Elezovi Glia, Turski izvori za istoriju Jugo-slovena, Bras tvo XXVI, Beograd 1932, str. 51 do125 (irilicom),

Fermendzin, Acta Bosnae potissimum eclesi-astica (9251752), Zagreb 1892 (Mon. spect. hist.Slav. merid. 23),

Georgiceo A., Relatione data ali' Imperatoredal Sing. Athanasio Georgiceo del viagio fatto imBosna l'anno 1626. Ovaj je izvjetaj objavio fraM. Batini u Starinama Jugosl. akademije, knj.XVIII, Zagreb, 1885, str. 116150. Cit ira m Sta rine XVII.

Ivi A., Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoji Slavoniji tokom XVI i XVII stoljea, I. deo, NoviSad 1910. Knjige Matice Srpske broj 36 i 37 (irilicom),

Ivi A., Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonijeu XVI i XVII vijeku, Starine Jugosl. akademijeXXXV, Zagreb 1916 (citiram Starine XXXV),

Kapidi H., Turski gradovi s one strane Une,Gajret XVIII (1937), str. 26 i 27 (irilicom). Citiram: Kapidi,

Kemura ejh S., Iz Sejahatname Evlije ele bije, Gl. Z. M. XX (1908), str. 183202 i 289312.Citiram: Gl. Z. M. XX (1908),

Lopai R., Spomenici Hrvatske Krajine, knj.I-III, Zagreb 1884, 1885 i 1889 (Mon. spect. hist.Slav. merid. 15, 16, 20),

Matkovi P., Putopis Catarina Zena od 1550god., Starine Jugosl. akademije X, Zagreb 1878,

str. 203246. Citiram: Starine X.,

I. IZVORI

8 (4)


3/38

Mikloi Fr., Monumenta serbica, Wienae 1858,Raki Fr., Prilozi za geografsko-statistiki opis

Bosanskog paaluka, Starine Jugosl. akademijeXIV, Zagreb 1882 (opis Bos. paaluka iz XVII vi-eka), str. 175,

Thalloczy L. i Horvath S., Also Slavoniai

okmanytar (Dubicza, Orbasz es Szana varmegyek),Budapest 1912 (Mon. Hung. hist. DiplomatariaXXXVI),

Thalloczy L. i Horvath S., Jajcza (bansag, vares varos) tortenete 14501527, Budapest 1915

(Mon. Hung. hist. Diplomataria XL).

II. LITERATURA

Asboth J.,Bosnien und die Herzegowina,Reisebilder und Studien, Wien 1888,

Blau O., Reisen im Bosnien und der Herzego- wina, Berlin 1877,

Bonjak kalendar za godinu 1886, 1887 i 1888,Sarajevo.

Boue A., La Turquie d' Europe II, Paris 1840,Curi V., Starine iz okoline Bos. Petrovca, Gl.

Z. M. XIV (1902), str. 220255,

Hoernes M., Dinarische Wanderungen. Cultur-und Landschaftsbilder aus Bosnien und der Her-zegowina, Wien 1888,

Jireek C. J., Die Handelsstrassen und Berg- werke von Serbien und Bosnien wahrend desMittelalters, Prag 1879,

Jireek K, Istorija Srba. Preveo i dopunio Jo van Radoni, III i IV, Beograd 1923 (irilicom),

Juki I. F., Zemljopis i poviestnica Bosne odSlavoljuba Bonjaka, Zagreb 1851,

Klai V., Bosna. Podaci o zemljopisu i poviestiBosne i Hercegovine. Prvi dio, zemljopis, Zagreb1878,

Klai V., Povjest Hrvata V, Zagreb 1911,

Kreevljakovi H., Cazin i okolina, Sarajevo1934. Separat iz Kalendara Narodne Uzdanice zagod. 1935,

Kreevljakovi H., Kulen-Vakuf, Sarajevo 1935Separat iz Kalendara Narodne Uzdanice za 1936,

Lopai R., Biha i Bihaka Krajina. Mjesto-pisne i poviestne crtice, Zagreb 1890,

Radimsky V., Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bia, Gl. Z. M. (1893), str. 3792. Isto u

Wiss. Mitteilungen aus Bosnien und Herzegowina,Band. III (1895), str. 39 i dalje,

Roskiewicz J., Studien uber Bosnien und dieHerzegowina. Leipzig und Wien 1868,

Sii F., Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini injegovo doba (13501416), Zagreb 1902,

Thalloczy L., Studien zur Geschichte Bosniensund Serbiens im Mittelalter. Ubers. von F. Eck-hart. Munchen und Leipzig 1914,

Thalloczy Lj., Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 14501527. Preveo dr. M. pl. ufflay,

Zagreb 1916,Truhelka ., Nai gradovi. Opis najljepih gra

dova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1904,Truhelka ., Kraljevski grad Jajce. Povijest i

znamenitosti, Sarajevo 1904.Osim ovdje navedenih izvora i literature sluio

sam se i svojim biljekama, koje su nastale priobilaenju podora tih naih utvrda. Osim Srebrenice, palanke Brko, Jasenovca i Prikovrha, obiao sam sva mjesta, u kojima su bili ovi gradovi.Za Jasenovac i Prikovrh dao mi je neto podatakaprijatelj Haim eri, na emu mu se i ovdje najljepe zahvaljujem.

Nakon podueg razmiljanja odluite sam sada ovdje obraene utvrde poredam po porjejima(slivovima) glavnih naih rijeka i po poljima, jermi se ini da je takav raspored najprikladniji.

U toku daljnjeg izlaganja bie navedeno na ko jim je gradovima do danas Zavod za zatitu spomenika preduzimao izvjesne opravke.

Jo da napomenem i ovo: kako su svi ovi gradovi kao spomenici kulture u ruevnom stanjumoraemo im posvetiti u pogledu zatite i konzer- vacije stalnu i naroitu brigu.

POPIS

u ovoj radnji obraenih gradova po alfabetu

Adai-Kebir (Otoka) Akhisar (Prusac ili Biograd)

1. Banja Luka (Stari i Novi grad)2. Biha

Berbir (Gradika)3. Bijeljina (arampov)4. Bilaj5. Bila Stina

Biograd (Akhisar, Prusac)Biograd (Biogradac, Glamo)Biogradac (Glamo)

Bobas

6. Bobovac7. Boac8. Brko (palanka)9. Brekovica

10. Brodar11. Buim (ava)12. Cazin13. Cajangrad

ava (Buim)14. Covka15. Derventa

16. Doboj

(5) 9


4/38

17. Dobor18. Dubica19. Dubrovnik

Duvno (Sedidedid)20. Disri Keb ir (Kulen-Vakuf)

21. Disri Sa na (Sanski Most pala nka)22. Glamo (Biograd, Biogradac)

Gol-Hisar (Jezero)23. Gradaac24. Gra di ka (Berbir)25. Havala26. Hlivno (Livno)27. Hodidje d (Star i Gra d)28. Izai29. Jajce30. Jasenica31. Jasenovac32. Jezero (Gol-Hisar)33. Jezerski

34. Kamengrad35. Kamiak36. Kladua, Mala37. Kladu a, Velika38. Klju na Sani39. Koba (palanka)40. Kotor (Bobas)41. Kozarac42. Krupa43. Kup re s ( palanka)44. Kulat

Livno (Hlivno)45. Maglaj46. Mutnik47. Novi (Novin)48. Novi u Pra i (Pavl ovac)

Novin (Novi)48. Oraac49. Ostroac50. Otoka (Adai-Kebir)51. Pav lov ac (Novi u Prai )

52. Pei, Peigrad, Pei Mihalja Turka53. Petrovac54. Podzvizd55. Pridor (Prijedor)56. Prikovrh

57. Pru sac (Biograd, Akhisa r)58. Ripa59. Samobor60. Sarajevo61. Soko u Usori62. Soko, Sokol u Plivi63. Sokolac kod Bi haa64. Srebrenica

Srebrenik kod Srebrenice65. Sr ebr eni k u Usori66. St ar a Ostrovi ca (Ostrovicai-Atik)

Stari Grad (Hodidjed)67. Stari Majdan68. Susid

69. Sturli70. Teoak71. Teanj72. Todor-Novi (Todorovo)73. Travnik74. Trac75. Tuzla76. Vina c (Vinac)77. Visoki78. Viegrad79. Vranduk80. Vratar u Zepi81. Vrn ogr a (Vranogra)82. Zveaj83. Zvornik84. epe

Zupan-Potok (Duvno)

Kako neki gradovi imaju po dva, pa i po triimena, unio sam i ta imena u ovaj popis, ali ihnisam oznaio rednim brojem.

10 (6)


5/38

I. GRADOVI OKO DRINE I NJENIH PRITOKA

PAVLOVAC kod Prae. U XIV i XV stoljeu bijae Praa na istoimenoj rijeci vaan trgu zemlji Pavlovia. Koja 3 km jugoistono odPrae vidi se ruevina grada Pavlovca, to ga jepodigao vojvoda Pavle Radinovi, i po kome jegrad i prozvan. Grad je svakako sagraen prije1415 g., jer je te godine poginuo vojvoda Pavle.Za vremena Radosava Pavlovia, sina vojvodePavla, zove se Pavlovac Novi grad u Prai, a sigurno se tako zvao i za ivota vojvode Pavla. Turci su zauzeli Pavlovia zemlju 1463, a s njome iovaj grad.

Blizu Pavlovca ima jedna nekropola, na kojoj je bilo u ljetu 1940 dvadesetak steaka. Vjero jatno su to grobovi onih Pavlovievih ljudi, kojisu sjedili u ovom gradu. Tu je bilo i nekoliko muslimanskih niana iz prvih decenija turskog vladanja, koje je porazbijalo susjedno stanovnitvoizmeu 1920 i 1940 g. To je bilo tzv. ehitsko groblje. Ljudi, koji su tu bili pokopani, ili su pali priosvajanju ovog grada, ili su to lanovi gradskeposade, ako su uope ovdje Turci krae vrijemedrali svoju posadu. Kaem krae vrijeme, jer sesigurno zna da je Pavlovac bio naputen prije1550 g.

Grad je sagraen na jednom strmom breuljku iznad lijeve obale Prae. U osnovici je nepra vilan viekut. Do metar debeli bedemi pasali su vrh ovog breuljka. Tragovi ovih bedema jo sedobro raspoznaju. Jugoistoni bedem bio je do 200m dug i najbolje je ouvan. Do 55 m toga bedemas nutarnje strane die se od 4 do 10 m u visinu.Unutar ovih bedema, na najviem vrhu breuljka, vide se tragovi zgrada i jedne kvadratne kule sastranicom od 8 m.

Sav je grad zarastao u lisnatu umu. Bezikakva napora moe pjeak doi iz Prae u ovajgrad za 45 minuta.

Izvori i literatura: Starine X, 206 Jireek, Die Han-delsstrasen 38 i 85 Dr. M. Mandi, Arheoloke crtice izBosne, Starinar, Beograd 1928, (irilicom).

SAMOBOR. Kod Ustiprae prima Drina desnipritok Janjinu. Kojih pet kilometara uz tu rjeicudie se klisura s podorom Samobora, grada San-dalja Hrania i njegova nasljednika hercega Stjepana. Ovaj je grad temeljito opisao pok. StevoDeli u Glasniku Zemaljskog muzeja pred ravnih60 godina, i taj opis vrijedi i danas, jer se na ovome gradu skoro nita nije promijenilo.

Samobor je bio jedan od glavnih gradova Po-drinja spomenutih velikaa, a stajao je u upiPribudu (Bribudo). Grad se prvi put spominje1397. U njemu je esto boravio Sandalj i tu primaorazna poslanstva. Godine 1430 primio je ovdjeSandalj poslanike Radosava Pavlovia, starcaDmitra sa dva patarena, koji su trai li njegovu intervenciju za mir s Dubrovnikom, a istegodine dolazio je ovamo i dubrovaki poslanikBenko Gunduli. Samobor se spominje medu gradovima hercega Stjepana u poznatim poveljamaod 1448 i 1454 g. Jednu povelju Dubrovanimaizdao je herceg u Meurijeju pod Samoborom 13oktobra 1461 g.

Tono se ne zna koje su godine zauzeli TurciSamobor. Od prvih godina vlade sultana Baje-zida II (14811512), pa sve do 1832 g. imao jeovaj grad stalnu posadu i svoga dizdara. U dunost uvara grada spadalo je i uvnje puta krozKova planinu, to drugdje nije poznato. Dizda-rev timar bio je u blizini Samobora.

U Samoboru su bila zastupljena sva tri glavnaroda vojske kao i po mnogim drugim gradovima.Oko 1800 g. bilo je ovdje 20 mustahfiza i oko 18debedija. O broju topija nije mi nita poznato.

Zadnji top iz Samobora prenesen je oko 1870 godine u Cajnie, gdje se i sada nalazi.God. 1832 dao je Husein kapetan Gradaevi

u Samoboru zatvoriti i nakon kratkog vremenapogubiti teanjskog muftiju Hasan-efendiju ele-biulia kao svoga protivnika.

Izvori i literatura: Mikloi 415 Jireek, Die Handels-strassen, 33, 40, 41, 60, 76 i 86 Asboth 33 St. DeliGl. Z. M. IV (1892), 255-263 i u Viss. Mitt. I. 402 M.Seidovi, Tuan spomen. Sar. List 1894, br. 68 od 13 IV Bonjak, kalendar za 1906 Dr. Truhelka; Konavoski ratGl. Z, M. XXIX (1917), 168 i 174 Dini, GlasCLIXXXI, 172.

BRODAR i Varoite danas su zaseoci selaDipe pokraj Meee, stanice na pruzi Sarajevo Viegrad-Beograd. Brodar lei na brijegu iznadlijeve obale Drine i to upravo iznad ua Lima uDrinu. Iznad desne obale Drine i Lima die se

brdo Bujak, ispod koga prolaze dva tunela (za Vi-egrad i Uvac).

U zaseoku Brodara vide se tragovi istoimenoggrada, koji je pripadao porodici Pavlovia. Na planini na Bujaku, prema naem gradu Brodaru

(7) 11


6/38

izdao je jednu povelju Dubrovanima Ivani Pav-lovi 29 septembra 1442 g. I to je jedini siguranspomen ovome gradu. Do grada je bila i varo, oemu svjedoi ime zaseoka Varoite. Oko obaova dananja zaseoka ima vie steaka.

Ovaj Brodar u Pavlovia zemlji nije identians Brodarom (Brodarium), to ga je s nekim drugim gradovima u Bosni zaposjela ugarska vojska1410. (Jireek, Die Handelsstrassen, str. 39, bilje

ka 117). Ovaj drugi Brodar bio je u zemlji Di-njiia, a naveden je i u ugovoru sklopljenom uTati 1426 izmeu Stefana Lazarevia i Kralja Zig-munda.

Izvori i literatura: Jireek 86, Hoernes 240 i dalje Hoffer, Poloaj nekih mjesta u povelji kralja Sigismundaod godine 1426, Gl. Z. M. V (1893), 553 i 554.

VIEGRAD se kao grad spominje prvi put1433 godine. Nastao je bez sumnje jo u XIV stoljeu, jer se njegovo predgrae Podviegrad spominje 1422 g. Podor ovoga grada stoji na breulj

ku iznad dananje varoice Viegrada, iznad desneobale Drine. Na obronku breuljka iznad Drine

vidi se podor okruglaste kule, koja je bila zidom vezana s gradom. Prije februara 1462 zauzeli suga Turci, jer je ve tada ondje sjedio kadija. Ma

loj posadi bio je na elu aga. Naputen je 1838 g.Tada je bilo ovdje pet dobrih topova.

Izvori i literatura: Jireek 86, Hoernes 240 i dalje Stratimir ovi u Gl. Z. M. 1891, 283-284 Starine XVII,148 Prilozi II, str. 183. Klai, Bosna, str. 156.

VRATAR u Zepi (kotar Rogatica). Ovaj jegrad stajao na jednom, moda i preko 400 m visokom grebenu, to se die iznad desne obale rjeiceZepe, lijeve pritoke Drine. Od ua Zepe udaljen

je do 5 km. Do grada se moglo doi samo s junestrane, pa i ovaj je pristup vrlo tegoban. Iz po-dora se vidi da je Vratar slino graen kao i Tori-an. Dvije okrugle kule s promjerom od 5 m, okrenute prema istoku i zapadu, spojene su s junestrane do 110 m dugim zidom, koji se do 10 mlomi na istonu i zapadnu stranu. Od sjevera nije

bilo zida. Izmeu tih kula bila je zgrada pra vokutnog oblika, udaljena od kula po 40 m. Predistonom kulom bila je jo jedna kula istog promjera, a od grada je odmaknuta 40 m. Mjestimicese ouvao zid do 3 m visok.

Selo ispod grada zove se Vratar. U poznatimispravama nema spomena gradu Vrataru. Stanovnici priaju da je grad zidala prokleta Jerina, ada ga je razorio i zauzeo neki Redep-paa. Na protivnoj obali Zepe ima dobro ouvana kula, za kojupredaja kae da ju je zidao Redep-paa. Kula jenaputena, ali je dobro ouvana. Sagraena je natri kata, a prizemlje je, po predaji, tamnica. Usvakom je katu po jedna prostorija. Po pukarni-cama se vidi da je prvi i drugi kat sluio za od-

branu, a trei za stanovanje, jer ima prozore i kamin gdje se vatra loila. Kuli je osnovica kvadratsa stranicom od 6 m, visoka je do 15 m, a ozidanatesanim kamenom. Zidovi su joj debeli do metar.

Vrlo je zanimljivo da je ulaz u ovu kulu 3 m iznad zemlje, kao u kakav Bergfrit.

Bila su jo dva grada ovog imena: Vratar u

upi Luka oko ua Neretve i Vratar u Sutjesci,na putu iz Gacka u dolinu Drine.

SREBRENICA se prvi put spominje 1376kao rudarsko mjesto i zbog velikog bogatstva sre

bra, olova i drugih minerala. Vie puta je mijenjala gospodara dok je ne zauzee Turci konano1463.

Danas su u Srebrenici razvaline dvaju grado va: gornji, srednjevjekovni, u narodu zvaniStarigrad, i donji, tzv. Turski grad, koji je, kako mu ve ime kae, nastao u tursko doba. Kada je krozSrebrenicu proao Evlija elebija 1660 g., bio je

12 (8)


7/38

ovdje samo jedan grad s posadom od 40 vojnikakojom je zapovijedao dizdar. I anonimni opis Bosne iz osamdesetih godina XVIII stoljea takoerzna samo za jedan grad. U oba ova sluaja govor

je o onom srednjevjekovnom gradu, za koji danasznamo da se zove Srebrnih, a njegovo predgrae

Srebrenica. Turski je grad nastao potkraj XVIIIstoljea. Prema popisu iz 1833 g. oba su grada bilau upotrebi. U gornjem gradu bilo je 5, a u donjem77 ispravnih i 5 pokvarenih topova. Godine 1776popravljen je Srebrnik. Prema jednom popisu iz1804 godine bilo je u Srebrenici oko trideset de-

bedija i trideset mustahfiza.

Srebrenica je imala svoga dizdara. Srebreni-ki dizdar bio je prije 1815 neki Hadi Mehme-daga, a umro je u Sarajevu 1816 i pokopan nagroblju na desnoj strani pri ulazu u ulicu Sagr-dije ikma.

Izvori i literatura: Jireek: Die Handelsstrassen, 50

F. ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba(13501416), 182, 192, 221, 223 Dr. M. Dini, Srebrnikkraj Srebrenice, Gla s S. K. A. (i r.) , CLX, 183196 Gl. Z. M. XX (1908), 107, 184; Prilozi II, 162.

KULAT ili Kulat stajae skoro na okomitoj, sto metara visokoj stijeni iznad ua Jadra uDrinjau, gdje mu se jo podor vidi. Prvi put sespominje 1345, a njegovo predgrae Podkulat1396, kao trg nadaleko poznat s dubrovakom kolonijom. Za rata kralja Sigismunda protiv Stjepana Ostoje predao je herceg Hrvoje ugarskoj

vojsci poetkom 1410 Srebrenik, Kulat, Brodari Susjed. Kulat su zauzeli Turci 1463. Evlija elebija kae, da ovaj grad nije mogao osvojiti sultan Fatih, nego ga je opsadom prisilio na predaju.Po Evliji posada je brojila 28 uvara s dizdarom.Na gradu je bilo pet topova. Evlija donosi kratakopis grada i spominje i predgrae, koje je i onda

bilo poznato. Anonimni opis kae, da je grad malen i sa malo slabih topova. Godine 1804 brojila

je posada do 15 uvara.

Godine 1804 bilo je u Kulatu 12 mustahfizatimarlija i 15 debedija.

Naputen je neto prije 1833.

Izvori i literatura: Jireek 81 Gl. Z. M. XVII(1905), 435; XX (1908), 107, 334, 335 Juki 44 Klai,Bosna 174 Prilozi II 162 Kodeks u Orijentalnoj zbirciHist. inst. Jugosl. akad. 142, folio 56 a.

ZVORNIK, grad uz lijevu obalu Drine s pod-graem istog imena, 74 km od ua ove rijekeu Savu i 53 km od Srebrenice, sredita bosanskogrudarstva srednjega vijeka, smatrao se kljuemDrine, a i u njegovoj okolici bilo je ruda. Zvornikse po prvi put spominje 1412 g. Od 1433 do padadespotovine 1459 bio je u sastavu Srbije. Turcisu ga zauzeli 1463. Zbog prelaza preko Drine imao

je Zvornik u srednjem vijeku kao i kasnije veliku vanost. Podgrae je prije turske okupacije, a ikasnije bilo spojeno kulama i zidinama s glavnomkulom, to je stajala na 407 m visokom Velavniku.Bio je to vrlo jak grad i branio je put prema Sre

brenici, Sarajevu i Tuzli.

Turci su grad proirili, i tako su ovdje nastaladva grada: Gornji i Donji. Podgrae se razvilo u veu varo. Po opisu Evlije elebije bila su ovdjedva grada s jednim dizdarom i 150 uvara. Tu je

bio ambar, atrnja i kula za municiju. Pred gradom stajao je top dug pedeset pedalj a, kroz kojise mogao ovjek provui. Ovaj top spominje iFrancuz Quiclet. Po njegovu opisu grad je bio uslabu stanju, to je lako shvatljivo, jer je Zvornikposlije 1526 izgubio svoju strateku vanost, ali

ju je ponovno zadobio nakon 1699. Poslije Karlo vakog mira zvorniki je grad bez sumnje vieputa popravljan, ali do nas su doprli pisani podaci o tome samo iz 1777 i 1849. Od XVIII stoljeaoba zvornika grada imaju svoje dizdare napose,a Zvornik je od istog vremena sijelo i kapetanije.

Dok je Zvornik bio u turskoj vlasti, etiri jeputa bio podsijedan. Godine 1464 podsijedali su gaMadari, a 1688, 1717 i 1737 Austrijanci.

Nakon to je Matija Korvin odbio Turke odJajca 1464 g., opsjeo je Zvornik. Opsada je trajalaod 8 X do 9 XI. Vojska je brojila 2630.000 momaka, a vodio ju je Mirko Zapolja. im je bosanski sandakbeg Mehmedbeg Minet-oglu saznao dakralj gradi most preko Save kod Rae, opremio jeu zvorniki grad 500 po izbor junaka pod zapo vjednitvom Skenderbega Mihal-oglu. Korvin je

doveo pod Zvornik brojne topove i druge spraveza opsadu. Poto je dobro osigurao put, kojim bimogla doi turska pomo, poeo je tui grad iz topova, a onda je zapovjedio juri. I sve je bilo uzalud. Zvornika je posada u tekom momentu saznala da joj se sprema pomo i to ju je silno ohra

brilo. Ova je vijest kod Madara stvorila paniku ikralj je digao opsadu i skoro u divljem bijegu po vukao se preko Save. U prikazivanju uzroka po vlaenju, kao i u kronologiji, poneto se razlikujuThalloczy i Truhelka.

Godine 1688 zauzeli su Austrijanci na krae vrijeme Zvornik. Oko 4000 izbjeglica sklonilo se uSarajevo i im su se Austrijanci povukli, oni sepovratie u svoj zaviaj. Druge dvije opsade bilesu bezuspjene. Pri zadnjoj opsadi zarobio je dapae Ahmed-paa neto vojnika i zaplijenio raznesprave. O ovim opsadama govore narodne pjesmeu Hormannovu zborniku (knj. I. br. 15 i 16).

Od zvornikih dizdara po imenu su mi poznati:Abdulgani-aga, sin Alijagin, 1711, Osmanaga 1803i Sulejmanaga, sin Mustafagin. Ovaj zadnji bio jedizdar Donjeg grada i umro je prije 23 III 1818.Timar Abdulgani-agin bio je u selu Tabundi (?).

Godine 1838 grad je pronaen u dobrom stanju. Tada je u ovom gradu bilo 85 topova, od toga46 u arsenalu. Osim toga bio je dobro snabdjeven

(9) 13


8/38

municijom i hranom. Turci su u njemu draliposadu do 1878. I austro-ugarska uprava drala jeu Zvorniku svoju posadu sve do 1918. Od 1878grad je znatno popravljen.

Od kraja XVIII stoljea smatrao se Zvorniknajtvrim gradom Bosne.

Izvori i literatura: Boue II, 345, 378 i 393 Juki 44,133 Roskiewicz 171 Blau 183 Klai, Bosna 174 Jireek 39 i 51 Star ine XIV, 187 Asboth, 131, 278 i402 Truhelka, Kraljevski grad Jajce, str. 19 Isti, Tur-sko-slovjenski spomenici, 198 Thalloczy-ufflay, 192-196 Gl. Z. M. XVII, 437; XVI II , 316 i 317, 576, 579-59i;XX, 108 i 135 Kadia arhiv br. 291 i 1059 Prilozi II,181 Manuscripta turcica br. 3587, 3592, 3663, 3565, 3588,4458, 51, 66, 250, 299, 334, 337, 338, 382, 394,: 408, 453, 482,594, 875, 1203, I2 27> 1608, 1610, 1614.

TEOAK je danas veliko selo to lei 46

km sjeverozapadno od Zvornika.Tu je nekada stajao grad Teoak, od koga se

vidi jo neto zida na jednom osamljenom breuljku iznad doline Tavne, lijeve pritoke Drine.

Grad je bio trokutne osnovice, a u svakom jeuglu bila po jedna kula. Ispod zapadne kule bio jeulaz u grad. S vrela Vodce bila je dovedena vodau ovaj grad. Taj su vodovod izgradili Turci. Kodnekadanje kapije je stara damija, a pred njom

je danas pet lijepo otesanih kugla od granita, spromjerom od 75 cm. Te su kugle snesene s gradaoko 1925 godine. Te su kugle odnekuda donesene,

jer ove vrste kamena nema u ovome kraju.

Teoak se prvi put spominje 1432 g. Taj je graddarovao ugarski kralj Despotu uru Brankoviu.U Podteoaku (Sotto Teozack) boravio je Despot28 VIII 1442 g.

Nakon pada Bosne zauzeo je i ovaj kraj MatijaKorvin. U njegovo ime vladao je u sjeveroistonojBosni kao kralj Nikola Iloki, a sjedite mu je biograd Teoak (14721477).

Tono se ne zna kada su Turci zauzeli Teoak.Od pada pod Turke pa do iza 1804 godine ovaj jegrad imao posadu. Potomci dizdara ovoga gradaive i danas u Teoaku i zovu se Dizdarevii. Posada se sastojala od mustahfiza, topija i debe-dija. Prvu sigurnu vijest o posadi u Teoaku ima

mo iz 1655. Grad je naputen izmeu 1804 i 1833g. Godine 1757 vren je popravak topova u Teo

aku. Jedan izvjetaj, napisan oko 1785 kae, da jeu gradu tada bilo nekoliko malih topova. Zadnjitop od tua nestao je za vrijeme prvog svjetskograta.

Predaja, koju sam uo u Teoaku 1940, kae,da je ovaj grad bio nekad davno u madarskoj vla

sti i da mu je bio gospodar neki grof, te da je on bio tako bogat da su i rogovi njegovih volova bilipozlaeni. Turci grad dugo nisu mogli osvojiti, jernisu znali gdje su gradska vrata. To su saznali odgrofove slukinje koju su uhvatili, kad je ila na vodu. Saznavi to, grof je upalio barut i grad digao u zrak. On je utekao, a njegova posada i turska vojska grdno je stradala.

Na tri mjesta oko Teoaka ima steaka.

Izvori i literatura: Jireek, Die Handelsstrassen, 40;Fermendzin, Acta Bosnae, 477; Gl. Z. M. XX (1908), 108;Thalloczy, Studien aus der Geschichte Bosniens und Serbi-ens, 118, 296, 297; Isprava o popravku topova u mene-

BIJELJINA nije imala nikada ni grada nipalanke, ali je imala arampov s palisadamaoko damije sultana Sulejmana II. i oko banje (ha-mama), koja je bila kraj damije. Osim tog bile suovdje dvije kule kao vlasnitvo dvojice spahija.Takvo je stanje bilo prije 1716 g.

Kada su u septembru 1716 g. prodrli Austri janci do Bijeljine, Bijeljinci su dali jak otpor.Nemajui tvrava, borili su se iz damije i banje.Obje ove zgrade bile su ozidane iz tesanog kamena. Neprijatelj je iz topova znatno otetio obje ove

zgrade, a jednu je kulu lagumom djelomino razorio. Tako je pala Bijeljina i ostala pod Austri jom do 1739 g.

Nakon povratka Bijeljine Porti i opet ovdjenije sagraen grad, nego je onaj arampov obno

vljen.Pri pregledu utvrda obavljenom 1838 odreeno

je da ovaj arampov ostane i dalje. On je doekaoi 1878 godinu. Njegov trag pokazao mi je imam

Ali efendija Alefendi 1950. Takav je arampov bio i u Janji.

Oba ova arampova imala su 1838 godine 2arka-topa i jedan akalos-top s neto municije.

Izvori i literatura: Gl. Z. M. XIX, 381 i 585 Sidilu Orijentalnom institutu, br. 922 Prilozi II, 165.

II. GRADOVI OKO BOSNE I NJENIH PRITOKA

HODIDJED (Stari grad). Podor grada Hodi-djeda vidi se i danas na bri jegu iznad sastavaPaljanske i Mokranjske Miljacke, dva sata istonood Sarajeva. Bio je to grad monog vlastelina bosanskog Pavla Radinovia. Turci ga otee od njegova sina Radosava Pavlovia 1428. Osam godinakasnije preote im ga na kratko vrijeme vojvoda

ugarsko-hrvatskog kralja Zigmunda Matko Talo-vac, bivi ban hrvatski, ali ga u augustu 1435osvoji turski vojvoda Barak. Od toga vremena padalje grad je u turskoj vlasti i nemogue je da je

bio u vlasti Hercega Stjepana, iako je to navedenou poveljama iz 1444 i 1448, u kojima se nabrajajugradovi i ume, u kojima je Herceg vladao. Si-

14 (10)


9/38

gurno od XVI vijeka, ako ne i prije, pa sve doiza 1800 sjedio je tu dizdar s posadom. Po Katarinu Zenu brojila je ta posada 1550 godine 50momaka. Dizdarev timar od 5700 aki bio je uselu Ljubogoi, nedaleko od grada, a u Kijevu je

bilo timara mustahfiza ovog grada.

, Mada su se u Hodidjedu neko kovali novci.To nasluujem po tome, to je 1565 u Hodidjedupohranjeno 8.520 drama (26.3 kg srebra) iz kre-evskih rudnika. Grad je naputen poslije 1811, aprije 1833 godine.

Ali Hodidjed je sluio i kao tamnica. S time u vezi naveu ovdje, po Skariu, jednu epizoduiz 1639 g. Ve deset godina je u bosanskim planinama hajdukovao neki Abdurahman vojvoda. Je-damput bude uhvaeno nekoliko hajduka, meunjima i neki Zuko iz Kladnja, i budu zatvoreni ugrad Hodidjed. Kada su ih htjeli posjei, ometeto tefterdar Mahmut efendija, koji se nadao dae mu hajduci povratiti jedan dio plijena, to suga nedavno oteli nekom Hadisinanoviu. Plijense sastojao od ohe i kumaa u vrijednosti odnekoliko tovara aki. Kada se ulo da je Zukouhvaen, dou iz Kladnja njegova mati i sestraprotestovati, to se Zuko dri u zatvoru bez sudske presude. One ostaju u Sarajevu nekoliko dana.Da spasu Zuku, one mu kriom, preko nekog seljaka hrianina, koji je u Hodidjed nosio kiselomlijeko i vodu, doture gvozednu kazmu (krampu),konopaca i drugih stvari. Dobivi to, hajduci jedne noi provale gradski zid i uteku. Gradski dizdar Kazgani Hadi Uvejs trebao je odgovarati zato, no kako je on bio u rodu s Vuom, koji se tada

povratio iz Albanije, ne bude mu nita. Ali vlastiuhvate Zukinu mater i sest ru i onoga seljaka, pa ihsve troje objese. Kad su to hajduci saznali, naumese osvetiti. Neposredno pred odlazak ahin Hasan-pain bio je kao obino vaar u Ravnom, koji jetrajao nedjelju dana. Iz Sarajeva je otilo na vaar mnogo trgovaca i zanatlija. Poto je vaar proao, krene jedna karavana od 400 ljudi u Sara

jevo. Ili su nemarno, bez voe i bez reda. Kadasu doli na jedan proplanak u jednom tjesnacu,gdje je bilo jedno vrelo, doeka ih Abdurahman iZuko sa 30 drugova. Hajduci bijesno napadnu, naroito Zuko, koji je elio osvetiti mater i sestru.Tu pogibe 19 trgovaca i mnogo ih se rani. Hajduci

se s plijenom povukoe u umu, pa poslije krenudalje k sjeveru. Kada su prolazili kraj Prusca, napoziv prusakog kadije doeka ih narod iz oblinjih sela i razbije ih. Sva pljaka bude hajducimaoteta. Nato ahin-paa poalje svoje ljude u Pru-sac da stvar ispitaju, a zatim on krene u Sarajevo,gdje stigne 15 jula 1639. Odmah sjutradan zapo

vjedi da se tefterdar Mahmut efendija posijee(Skari, Sarajevo, str. 8990).

Od dizdara Hodidjeda poznati su mi ovi:

Hadi Ejnehan-aga Topalovi bio je prije 1556i poslije 1565 i sagradio je damiju u Sarajevu,koja se i danas njegovim imenom zove;

1639 g. Kazgani Hadi Uvejs;1704 Mehmed-aga, na 20 V prodao je svoju

kuu u Sarajevu;1142 (1729/30) Mustafa aga rodom iz sela Za

bra. U posjedu ovog dizdara bila je jedna knjigaerijatskopravne sadrine, a prepisao ju je softa

Smail, sin Mehmedov, iz Tuzle 1138, sada u GaziHusrevbegovoj knjinici u Sarajevu br. 416. Dizdar je svojom rukom zabiljeio na ovoj knjizi uzsvoje ime mjesto, odakle je i jedan distihon, kojiu prijevodu glasi: Ima vrlo mnogo devletskih (carskih) kua, u kojima je sada uvar sova, a paukvratar!

1743 u oktobru Hasan-aga;1750, 14 XII postavljen je Mehmed-aga, sin

Mahmuda Foaka (Foevi) mjesto umrlog Hasana,koji nije iza sebe ostavio muke djece;

1780 Salih-aga, a po njegovoj smrti postavljen je 7 V 1766 njegov sin Ahmed;

1823 u oktobru postavljen je Mehmed-aga mje

sto Bektaa, sina Mehmedova.Hodidjed je naputen prije 1833 godine, a po

prilici oko 1825, a uvari premjeteni u sarajevskigrad. Na ovo me mnijenje navodi pismo od 10reb. I 1241 (24 V 1825), to ga je pisao sarajevski dizdar Mehmed Memi sarajevskom trgovcuHadi Mustafi Kirdaliji u Carigrad, kojim ga podsjea da ne bi zaboravio izvaditi mu iz carske def-terhane popis mustahfiza grada Hodidjeda. Inaene znam emu bi mogao sluiti taj popis sarajevskom dizdaru i zato bi se on zanimao za tu stvar.(Kadia arhiv broj 310).

U zadnje doba, svakako nakon to je grad bionaputen, naziva se Hodidjed Starim gradom, atako ga nazivlju i neki nai pisci, a neki opet upotrebljavaju oba imena. Jedan od naih pisaca misli da Stari grad i Hodidjed nije jedno te isto, priemu svakako grijei.

Izvori i literatura: Klai, Bosna, 150 Jireek, DieHandelsstrassen 85 eno, Starine X, 206 Hoernes, Din.

Wanderungen, 80 i 81 Truhelka, Tursko-slovj. spomenici,188, 191 i 192 . Mazali, Gl. Z. M. LI (1939), 16-2 M. Dini, Glas CLXXXII, 217-223 Sidil 2, str. 102 Kadia arhiv 20 Jireek-Radoni IV, 104 i 105.

SARAJEVO je imalo malu tvravicu, koja sekao i naselje pod njom zvae Vrhbosna jo prijepada pod Turke 1435. U tu su tvravicu staviliTurci posadu s dizdarom na elu. Srednjevjekovni

je grad neto proiren i u njemu je sagraeno viezgrada (mala damija, ambar i kua za dizdara).Posada je brojila 150 nefera krajem XVII stoljea.Na ovaj je gradi svrnulo svoju panju vie stranih putnika. Jo 1655 istie jedan putnik da Sarajevo ima mali kastel, ali zidova nema. Bolji opisovoga grada dao je Evlija elebija. Tek nakonPoarevakog mira osjetile su Sarajlije potrebuda se jedan dio ehera opae bedemom. Na osno

vu fermana rad je zapoeo na Spasovdan 1729 i

(11) 15


10/38

s prekidima zavren tek 1739 godine. Toga vremena nastadoe i one tri kule. Kasnije je prizi-dano pet tabija.

Tvrava je vie puta popravljana, i to, kolikose zna, 1659, 1771, 1777, 1785, 1797, 1816, i 1899.

Vie puta je u kulu s barutom udario grom. Jae

su eksplozije bile 1796/97, 1805, 1813, 1835.I ovaj je grad sluio kao zatvor. Od druge polovine XVII stoljea pa do 1851 desilo se u Sara

jevu vie pobuna i kroz to vrijeme u ovome je gradu nalo smrt kojih stotinu Sarajlija.

U raznim ispravama spominju sa ovi sarajevski dizdari:

Mustafa 1564,Bekta 1729,Mehmed od 1756 do smrti 1782,Salihaga od 1782 do 1791,Mustafa 1791,Ahmed 1797 i 1799,Mehmed Memi 1825,Ibrahim do 1835. Ovo je bio zadnji sarajevski

dizdar. Umro je 1878 od rana to ih je zadobio 19augusta u borbi s okupacionim etama.

Sarajevski je grad bio uvijek dobro snabdje ven orujem i municijom, i iz njega su se opskr- bljavali drugi gradovi po Bosni, naroito od poetka XVIII stoljea. Ovaj grad dosada nije bionikada naputen.

Godine 1833 bilo je u sarajevskom gradu i ve-zirskom dvoru na Gorici 46 topova.

Jedan jedini put vodile su se borbe oko ovogagrada s neprijateljem. To je bilo 19 augusta 1878godine.

U ovaj je grad oko 1825 premjetena posadaiz Hodidjeda, kada je ovaj bio naputen./

Izvori i literatura: S. M. Tralji, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo, 1937 Skari, Sarajevo od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije. Sarajevo, 1937 Gl. Z.M. XX (1908), 95, 185 Prilozi II, 168-173.

DUBROVNIK (Doborwnich, Dobrownyk) zvaese gradi na vrlo strmom i krevitom izdankuHuma, to se die iznad sastavka potoka Zenikas rjeicom Misoom, koja utjee u Bosnu kod Ili-

jaa. Danas se vide samo neki tragovi ovog gradia ili, pravije reeno, utvrenog dvorca, u komesu stanovali gospodari ovog kraja, od kojih je posvoj prilici potekao visoki knez Bati. Bati je

je i pokopan u selu Kopoii, udaljenom etvrtsata hoda od Dubrovnika. O postanku ovog gradaima vie verzija po kojima su ga osnovali stanovnici republike sv. Vlaha.

U vezi s trgovinom Dubrovana u Bosni spominje se ovaj na Dubrovnik pri put 11 VI 1404 g.I to je zasad jedini spomen ovome gradu iz vremena bosanske samostalnosti.

Bobovac i Visoki zauzeli su Turci 1463 g., pa je po svoj prilici i Dubrovnik osvojen iste godine.

U doba sultana Mehmeda II imao je svoju posadu. Na ime spomenutog sultana sagraena je uovome gradu jedna damija. U oba tursko-ugar-ska ugovora (1403 i 1519) spominje se i ovaj grad,a spomenut je i u Gazi Husrevbegovoj zakladniciod 1531 g. Okolna nahija (upa) zvae se takoer

Dubrovnik.Od prije 1555 g. do iza 1565 g. bio je dizdar

Dubrovnika Daferaga, sin solaka Skendera. Ovaj je grad imao svoju posadu jo 1655 g., ali iza toga je uskoro bio naputen, a njegova posada nekudpremjetena.

Godine 1709 naputena je i damija kao ru-evna, a kako nije bilo posade u gradu, nije bilopotrebno da se ona popravi. Sarajevski kadija podnio je 12 XII 1709 g. prijedlog, da se jedan slubenik premjesti za feraa Careve damije u Sarajevu i to obrazlae time, to je gradska damijaruevna, a obje damije pripadaju istome vakufu.

Govorei o Dubrovniku Juki kae da su ovdjeDubrovani topili rudu i da su ga oni i sagradiliprivolom Kulina bana. Juki se sigurno oslanjaona Lukarevia.

Izvori i literatura: Juki, 35; Theiner, Mon. Hung. II626; Jireek, Die Handelsstrassen, 44; Thalloczy-Horvath,

Also Slavoniai okmanytar, 281; F. Spaho, Turski rudarskizakon, Gl. Z. M. XXV (1913), 136; Dr. M. Filipovi, Du

brovnik u Bosni (ir.), Gl. Z. M. XXXVI (1924), 101-104;. Mazali, Starine po okolini Sarajeva, (ir.), Gl. Z. M.sv. I XLI (1939), 28-35; M. Dini, Dubrovaka srednje-

vekovna karavanska trgovina (ir.), J. I. . III (1937), 128;Kadia arhiv Sidil iz 1555 i sidil br. 2.

VISOKI. Tako se zvao grad, to je stajao iznad dananje varoi Visoko, na brdu koje se sadazove Grad. Na vrhu toga brda vidi se jo netotoga grada.

Visoki je bio kraljevski grad, u kome su esto boravili bosanski vladari. Pod gradom je bilo pod-grae i zvae se Podvisoki. Visoki se spominje prviput 1 septembra 1355. U Visokom su drani sa

bori, primani strani poklisari i izdavane povelje.Najvaniji je sabor bio onaj od 1404, kada je bosanska feudalna gospoda zbacila kralja Ostoju iizabrala Tvrtka II.

Visoki je imao svoga kneza. Izmeu 1402 i 1420 bili su knezovi Pavao Klei, Vuk i Bati.

Turci su zauzeli Visoki 1463. Dursunbegkae da se grad predao bez borbe odmah nakonpada Bobovca.

Ako su Turci u ovome gradu drali kakvu posadu, ona je dignuta prije 1503, jer se Visoki nespominje u poznatom turskougarskom ugovoru odte godine. I A. Georgiceo spominje Visoki 1626meu naputenim gradovima.

Izvori i literatura: Juki 34 Jireek 37, 39, 61, 80 Klai 154 Asboth 41 Stratimirovi, Gl. Z. M. III (1891)

16 (12)


11/38

22o; Wiss. Mitt. II, 323 Truhelka, Nai gradovi 92-96 Dr. J. Jeleni, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole,Sarajevo 1906. U dodatku je zbirka visokih diplomatskihpisama (str. 129-147) Elezovi, Turski izvori za istorijuJugoslovena, Brastvo XXVI, 113. Novi Prijatelj Bosne I(1888), str. 1821.

BOBOVAC je bio najvaniji grad u sredovjenoj Bosni. Do ovoga grada dolazimo od mjesta a-tia na pruzi Sarajevoamac, cestom do Sutjeke (9 km), a odavde loim putem uz potok Trste-nicu i dalje na Poljansku rijeku i njenu vrlo uskudolinu, koja se mjestimice toliko suuje, da je valjalo u stijeni isjei stepenice, kojima se penjeuz kr zvani Ljestovae. Proav taj tjesnac (Su-tjesku) dolazimo do sastava pritoka Borovice iMiokovice, koji ine Poljansku rijeku. Odavde se

vidi strma, krevita kosa i na njoj podor neko

slavnog grada Bobovca. Podor grada, na vrhu tekose, zovu stanovnici onog kraja Gornji grad, apodor na stepenici ispod njega Donji grad.

Zub vremena unitio je tvrdi Bobovac tako, da bi bilo vrlo teko doi do tlorisa. Najvei dio jezarastao u umu. U gornjem gradu se jo vidi komad oka velike etveraste kule, a u donjemprostrano, zidom opasano dvorite, i u sredini serazabire trag zdenca. Oba su grada bila spojenazidom.

Bobovac bijae vaan i slavan grad, u kome surado boravili bosanski vladari. U njemu se u

vala i kraljevska kruna. Kralj Stjepan Ostoji spo-

minje ga u svojim listinama slavni dvor kraljevstva mi u gradu Bobovcu, a Stjepan Toma nazi va Bobovac nae stono mjesto.

Sredinom XIV stoljea povijest (biljei prvuepizodu koja se odigrala oko Bobovca. Ban Stjepan Kotromani, slijedei primjer svoga oca, iao

je za tim, da svoju banovinu to vie proiri. Godine 1349 ote on Srbima Travuniju, kojom su dotada vladali knezovi srpski, te je pripoji svojojmladoj dravi, a car Duan, da se osveti banu,provali s vojskom u Bosnu i pade pod Bobovac,koji je ve onda bio glavna tvrava u Bosni. Car

je uzalud opsijedao tvrdi grad. Ne mogavi ga zauzeti, die opsadu i povrati se u svoju zemlju.

Ovom epizodom ulazi Bobovac u povijest Bosne, a i kasnije se esto spominje.U Bobovcu su banovi i kraljevi izdali vie li

stina i primili brojna strana poslanstva". O svemutome govori podrobnije dr. iro Truhelka u djeluNai gradovi. I Sutjeska i Bobovac izgubili sudonekle svoju vanost stupanjem posljednjeg bosanskog kralja Tomaevia (14611463) na prije-sto, jer je on 1461 uinio Jajce svojom prijestolnicom.

Koliko je bila dina prva pojava Bobovca uhistoriji, toliko je bila alosna epizoda, kojom Bo bovac zakljuuje svoju egzistenciju. Kada je, naime, g. 1463 silni osvaja Mehmed II preao Drinu

da osvoji Bosnu, pade mu vojska pod Bobovac.Kralj je bio poao u Jajce da okupi tamo vojskuoko sebe, koja bi imala suzbiti Osmanlije, a u Bo

bovcu osta neto posade pod zapovijedi kneza Ra-daka.

Radak, nadajui se u turskoj slubi svojoj srei, i ne pomisli na odbranu, ve ponudi sultanusam predaju grada. Sultan uze grad a izdajicudade u ime plae strmoglaviti niz jednu stijenu uponor, a proglaujui tu osudu govorae, kako lie Radak njemu sluiti, kada je svome roenome

vladaru bio izdajica.Narod oko Bobovca jo i danas pokazuje onu

stijenu, pod kojom je izdajica naao svoju plau,te je po njemu zove Radakovicom.

Osvajai ne ostavie u Bobovcu ni kamen nakamenu, ve ga do temelja razorie, a grada nestaje gotovo sa povrine zemlje, te mu u daljnjojpovijesti Bosne nema vie ni spomena.

Ono malo podora, to je jo ostalo na onom pustom, strmom kru, to se na buri i vjetru raza-sulo, tek je jedna od najsvetijih relikvija bosanskih, jer je svaki kamen tamo svjedok nekadanje slave bosanske, ali i rasula Bosne. (Truhelka, 92).

Skoro svi nai historiografi sloni su u tome,da je Bobovac propao kobne 1463 godine. A ipaknije bilo tako.

Iz kronike Konstantina Mihajlovia znamo dasu Turci pod Bobovcem salili velike topove, zauzeli grad i u nj smjestili posadu. Tu o izdaji Ra-dakovoj nema ni spomena. Konstantin je kao je-

niar sudjelovao pri opsadi i zauzeu ovog grada.Turski kroniar Dursunbeg bio je upravitelj

finansija za vlade sultana Mehmeda Fat iha i pored svoje slube pisao je kroniku, u koju je unosio ono to je sam vidio ili od oevidaca uo. Opohodu sultanovu na Bosnu pie Dursunbeg meuinim i ovo: I tako konak po konak, katkad prekoplanine, nekad opet poljem i dolinom, preoe put,po prilici za dva mjeseca. Carski je ador bio razapet na granici te zemlje. Prethodnica pobjedonosne vojske stie pod grad Bobovac, koji je najistaknutiji grad zemlje Bosne. Ueem obiju strana razvi se golema bitka, neobino veliko krvoprolie. Ali unato svekolikoj njegovoj jaini i ne-

osvojivosti, prije no to je i stigao sultan, da ga vidi, bojom pomou carske vojskovoe oruanomrukom otvorie mu kapije tako lako kao to jutarnji povjetarac lako otvara njene pupoljke.

Koliko je Bobovac nastradao ovom prilikom,ne zna se, ali svakako puno nije, jer se u obatursko-ugarska ugovora, sklopljena 1503 i 1519 g.spominje meu gradovima u onom dijelu Bosne,kojim su Turci tada vladali. U gradu je bila i posada, kojoj je zapovijedao jedan aga (dizdar) iimao svoga ehaju (zastupnika).

Gradu, odnosno posadi, pripadao je ogromanposjed oko Bobovca. To potvruje jedna ispravakadije u Brodu (Zenica), napisana sredinom mu-

2 Nae starine 17


12/38

harema 908 (21 juli 1502), koja prua i druge dragocjene podatke iz onog tamnog perioda bosanskeprolosti. Ova se isprava ouvala u jednom seluu neposrednoj blizini Bobovca i to u originalu iprijepisu. Original je napisan na papiru dugom

26, a irokom 20 cm, nalijepljenom na svilenomplatnu, a prijepis na papiru 22/24 cm. Oba su primjerka poneto oteena, ali svaki na drugom mjestu, pa je tekst potpun. Ovdje donosim doslovanprijevod, kako mi ga je napravio rahmetli profesor H. Mehmed ef. Handi. Taj prijevod glasi:

ta je u ovom, slae se sa originalom. Prenioga je siromah Dervi Ali b. ejh Bedrudin, mevla(kadija) u mjestu boraca, kadiluku Brod. Bog muoprostio!

Ovo je napisano radi slijedeeg:Neferi (vojnici) sa ehajom i agom tvrave Bo

bovca, koja pripada brodskom kadiluku (kotaru),doli su erijatskom sudu i izjavili slijedee: Mi

traimo da se odrede granice zemlje, kojom miraspolaemo u okolici spomenute tvrave. Premaizvjetaju obavijetenih te granice zemlje u susjedstvu spomenute tvrave, kojom mi raspolaemo, jesu slijedee: Najprije ispod Ljestovake uprije niz potok, pa odatle gore na klanac, koji idesredinom stijena, odatle opet gore prema Ljesto- vakim glavicama, pa po stijenama do vinograda.Onda do drugog vinograda na stijenama, odatleopet do stijene, gdje se orlovi legu, odatle na Po-gledski put, pa gore na Okvrgu Glavu, pa odatleHridu i Kiraul gradini, Okvrginom Samoboru injivi Sulejmana, a onda upravo strmo prema guv-nu, pa opet strmo guvnu Kalimdia Muslihudina,

pa na guvno apala Mehmeda, a odatle krilomCrvene Stijene do mlinskog jaza (benta) i prelazipreko prelaza na potoku, pa do benta mlinskogupravo gore prema Hridskom prelazu, pa krovomCrvenih Stijena do Branice, mjesta na kojem seteferii, po putu koji dolazi iz grada, pa meamanjiva uz gornju stranu puta gore Okvrgi, pa na vrh Okvrge, pa preko Mijakovia, Dragovia i pu-teva, koji dolaze iz grada, strmo prema malom potoku silazi, a odatle strmo do benta gradskog mlina, a onda gore s gornju stranu Barak-baine baedo Suhodola, pa preko malog Popravolja izlazina Okvrgu, a onda upravo gore glavi Okvrge doKraljeva Gumna, zatim rubom ume s gornju stranu Karaule do Hamzine krevine s gornju stranuesme, s gornju stranu jame iznad Klokota, na

vrhu stijene, a odatle strmom stijenom do potokai zavrava se kod prelaza ispod uprije.

Posjed tvrave u starim granicama nije udruen sa stanovnicima okolnih sela. Ovo se saznalood obavijetenih ljudi iz sela Koeve, koji su ostali od osvojenja sultana Mehmeda: Grgur Olovi,Ratko Petrein; iz Mijakovia: Kolak Mahmut,Karaoz Jakub i Hamza; iz Dragovia: Zivan i njegovi sinovi, Saruda Hasan, Dobreinov sin Alija,Rodni Stepan, Pavle, Bogilja, Vuka i njegovi sinovi, Saruda Nikola; iz Glumia: stari Mihovil,

Boidar i Miladin; iz Rotanja: stari Juraj i Milo-

rad; iz Poljana: stari Juraj s rodom, i avi Ivankoji je muselim i brat mu Vladislav, kova Petar;iz Luia: ilja i sin mu Nesuh, Doli Mihovil; izTeave: stari Rodim; iz Riica: Suda Alados iBajramlu; iz Sutiske: Telal Husein i knez; iz Sla

vina: stari Nesuh.Ti starci i pouzdani i izabrani sijedi ljudi dalisu izvjetaj, i spomenuta ograniena zemlja osta vljena je ljudima iz tvrave i ovo je na zahtjev usidil uneseno sredinom muharema 908 godine.

Svjedoci:

Stari irmerd Pui,Lufti-elebi sin Balibegov, Ali-elebi sin Balibegov,Dana Halil,

Vinitmi sin Dana Halilov,Bekir-lu Sandak,

Musa halifa,Mehmed-elebi iz Motanice,Sulejman spahija,ie Jusuf beg,

Aga Vrlice Alijaga,Dobojski dizdar Mustafa-aga i drugi.

Daljim napredovanjem Turaka u Bosni i u ostalim hrvatskim zemljama Bobovac je izgubio svakustrateku vanost, pa je naputen i preputen zubu vremena, a njegova posada premjetena u nekizasada nepoznati grad blie granici. Desilo se toprije 1626 g., jer se te godine navodi meu drugim naputenim gradovima u Bosni.

Iz jednog zenikog sidila znam da je dizdarBobovca neki Osmanaga nepoznate godine sagradio damiju u selu Janjii u nahiji Zenici. U tudamiju postavljen je carskim beratom novi imamMehmed-halifa 27 zilkade 1209 (14 VI 1795 god.

\

Izvori i literatura: Sendtner, Uber die Natur-Verhal-tnisse Bosniens, Ausland 1848, br. 165, str. 658 Juki 34 Bosanski Pri jatelj I (1850), 21 Mikloi, Mon. serb.184, 185 i 385 Roskiewicz, 123 Schematismus misiona-riae provinciae Bosnae Argentinae pro anno 1877, Mostar1877, 21 Klai, Bosna, 155 Jireek, Die Handelsstras-

sen, 31, 37, 73 Asboth, 52, 88 Stratimirovi, Gl. Z. M.III (1891), 203 Wiss. Mitt. II, 325 Fermendzin, ActaBosnae, 82, 87, 106, 146, 185, 231, Truhelka, Nai gradovi,88 Dr. M. Mandi, Napredak, kalendar za 1910 godinu,61 Faksimili spomenutih isprava u mene. Novi Prijatelj Bosne I (1888), str. 918. Zeniki sidil u arima-movia u Zenici.

AJANGRAD i ajanski grad zove stanovnitvo Graanice, Velikog i Malog ajna i drugihsusjednih sela podor grada to lei lijevo od starogputa Podvisoko-Sutiska. Od dananjeg Visokog

udaljen je oko 7, a od Sutiske 21 km. Iz sela Malo

18 ( 1 4)


13/38

ajno vodi dosta rav, ali ne ba naporan put doovog podora, koji se laganim korakom prevali zadobar sahat. Podor ajangrada zarastao je u gustuikaru.

To je bio grad kome je osnovica pravokutnik,a u jednom uglu vidi se jo neto zida okruglekule, koja je stajala do ulaza u grad i s te (zapadne) strane moglo se pristupiti gradu, dok je sostalih strana pristup upravo nemogu. I s a

jangrada otvara se vidik na sve strane, s njegase vidi Bobovac na sjeveru i Visoki na jugu. Nijestoga iskljueno, da je ajangrad vrio i optiku vezu izmeu Bobovca i Visokog.

Ovo je bio kraljevski grad. Na to nas sjeajudva lokaliteta na junoj strani: Kraljev Do i Kraljevo Guvno. U izvorima mu nema spomena, pa sene zna ni kako se pravo zvao.

U ravnici ispod ovog grada, desno od starog

puta, a uz lijevu obalu jednog potoka ima malogroblje zvano ehitluci. Tu je u ikari pet muslimanskih grobova i, sudei po nadgrobnim spomenicima, vrlo je lako da potjeu iz XV, ili najkasnije XVI stoljea. Po predaji tu lee vojnicisultana Mehmeda II, koji su pali pri zauzeu ovoggrada.

TRAVNIK se prvi put spominje 1463 godinekao mjesto u kome se krae vremena zadrao sultan Mehmed II, osvaja Basne, na putu u Jajce.Grad je sagraen na jednom breuljku Vlaia.

U osnovici je nepravilan viekut, a dijeli se u tridijela: gornji s tamnicom, srednji s kulom za municiju i donji grad. Ti se dijelovi niu od sjeveraprema jugu. Gradska su vrata u srednjem dijelu,i to sa zapadne strane, a do njih se danas dolazipreko kamenitog, na svod sagraenog mosta, ispodkoga protie Hendek, lijevi pritok Lave. Vrlo je

vjerojatno da je na istome mjestu bio nekad pomini most.

Tehnika je travnikog grada sredovjena, alinije dokumentarno zajameno da je grad sagradioTvrtko II, iako to neki pisci navode. Prvu sigurnu vijest o gradu Travniku nalazimo u tursko-ugar-skom ugovoru iz 1503 godine, ali grad je svakako

sagraen prije 1463 g. Evlija elebija zabiljeio jepo prianju da je grad zidao latinski kralj Du brovnik, a to e rei da je podignut prije padaBosne. Isti pisac navodi da je onda (1660) u gradu

bilo vie soba i prostorija za municiju, te da je tustajao dizdar s posadom. Ne moe biti tono da jeu ovome gradu 1626 g. bilo 50 ognjita (kua),kako kae Georgiceo. Bie, da je posada brojila50 momaka.

Kako je u ovom gradu damija sagraena naime sultana Bajezida II (14811512), to je toga vremena stavljena u ovaj grad stalna posada. Toj je posadi pripadao i Sulejman sin Bajezidov, koji je 1554 drao pod zakup jednu parcelu Sofi Meh-

med-paina vakufa u Banjoj Luci.

Pjesnik Bulbuli opjevao je 1102 (16901691)Travnik i meu inim istie tvravu i hvali hra brost travnikog dizdara, ali mu imena ne spominje.

Sve do 1833 nemamo tonih podataka o orujui municiji ovoga grada. Po anonimnom opisu ugradu nije bilo ba mnogo topova. Po jednom francuskom izvjetaju bila su u gradu godine 1806samo etiri topa, to je upravo teko vjerovati, jer

je 1833 pored 17 uporabljivih topova bilo jo 22stara topa. Juki pie, da je po tradiciji grad sagradio Tvrtko II, da u gradu ima damija, tri kue,nekoliko kasarna, 12 topova, topija i 30 nizamai dosta municije, ali primjeuje da je grad odmale vanosti, jer je tijesan, slabih zidova, a uzto se moe tui iz topova od Gueva i Bukovice.

V. Klai zabiljeio je kako je 1867 Topal Osman-paa dao 27 starih topova s natpisima slupati i uCarigrad otpremiti.

Godine 1838 ovaj je grad bio u dobrom stanju,i danas je relativno dobro ouvan, jer je iza 1878popravljan. U njemu je i okupacija zatekla tursku posadu.

Dok je Travnik bio sijelo bosanskih vezira, tj.od poetka XVIII stoljea do 1851., esto su gradsku tamnicu naseljavali neposluni bosanski begovi i age, od kojih su neki ovdje i glavom platili . Tako je g. 1806 umoren tu i aga bosanskih

jeniara uz pucanje topova. Do pedesetak bosanskih prvaka platilo je ivotom u Travniku.

Godine 1102 (168990) bio je u Travniku dizdar Ahmed -aga, 1721 Osman-aga, a 1764 Ahmed-aga, koji se navodi kao dunik u popisu dunika

jednog vakufa u Vranduku, 1787 bio je dizdarMehmed-aga, a 1791 Ahmed-aga.

Izvori i literatura: Boue II. Juki 22 I. Kukulje- vi, Putovanje po Bosni, Zagreb 1858, 34 Klai, Bosna,158 Jireek, Die Handelsstrassen, 61 i 84 Starine XVII147 Gl. Z. M. (1908), 99 i 183 . Mazali, Travniki Torian, Gl. Z. M. 1948, 145 do 166 Dr. M. Mandi,

Vezirski grad Travnik, Zagreb 1931 G. Elezovi, Turskidokumenti za istoriju Jugoslovena, Beograd 1932, 115 (ir.) Manuscripta turcica br. 4913 Bulbulina pjesma u Kronici M. E. Kadia,

VRANDUK se prvi put spominje 1410 g. Bio je to kraljevski grad. Godine 1410 sjedio je uzkralja Ostoju Pavao Beina kao kastelan, koga je

bio postavio kralj Sigismund nakon poraza plemstva pod Doborom (1408). Kralj Toma postavio jesvoga brata Radivoja za kneza. Turci su ga zauzeli1463 i od one godine sve do 1887 sjedila je ondjesad vea, sad manja posada. Od god. 1702 do oko1760 Vranduk je sijelo vranduke kapetanije. God.1838 naveden je meu gradovima koje treba popraviti.

U raznim ispravama spominju se ovi vran-

duki dizdari: Alijaga, sin Osmanagin, 1678, Fet-

(15) 19


14/38

hulahaga 1740, Beiraga 1744, Hadi Mehmedaga1760, Hasanaga 1788, Mehmedaga 18251835 i Be-irbeg 1840.

Poznato mi je i nekoliko zapovjednika topijaili topibaa. Beratom od safera 1154 (aprilmaj

1741) postavljen je za topibau Hasan, sin umrlogtopibae Osmana. Mjesto umrlog topibae Mu-stafe postavljen je njegov sin Hasan (berat oddum. I. 1200 (mart 1786). Na mjesto umrlog Ha-sana postavljen je njegov strievi Ibrahim (berat 3 reb. I 1240 26 X 1824).

Da jo neto spomenem o ovome gradu. Kakose iz sauvanih isprava vidi, Vranduk je sluio uXVIII i prvih godina XIX stoljea, a moda i pri

je, kao zatvor za politike krivce, i to mahom zakolovane ljude, kao to su kadije i muftije, i otuda i ona narodna: Otiao u Vranduk na kadilukili samo: U Vranduk na kadiluk. Evo nekoliko primjera. Oko god. 1736 umro je u Vranduku u pro

gonstvu kadija Abdulah efendija Habibovi iz Sarajeva. Baeskija je zabiljeio sub 1194 (1780)progonstvo travnikog muftije Jahja efendije Ha-fizadia iz Jajca u isti grad zbog politike. On jepodnio bosanskom veziru molbu u kojoj ga molida ga pusti, a on se odrie svih protudravnih poslova. Bujruldijom od 29 reb. I 1208 (4 XI 1793)nalae vezir vrandukom dizdaru da ga pusti.

Godine 1802 stavio je zeniki naib zahtjev dase u Vranduku zatoi mahalbaa sela GraaniceMahmut, jer podstrekava narod na ustanak. Istegodine stavlja se isti predlog za Mustafu Tiru izPrusca. Godine 1810 uputio je vrandukom dizdaru

teskeru, kojom nalae da se njemu upute dva zatoenika iz Zenice. Godine 1824 izdao je SelimSiri-paa kao bosanski vezir bujruldiju, da se u

Vranduk zatoi Hasan efendija, kadija u Prozoru, jer rovari protiv drave.

Godine 1833 naena su ovdje samo 4 topa.Pri provali Eugena Savojskoga u Bosnu 1697

Austrijanci nisu mogli zauzeti ovaj grad, nego suga zaobili.

Vranduk spada i danas u bolje ouvane gradove. Njegove su kule prekrivene 1914, a ponovnoih je prekrio i na Zavod za zatitu spomenikakulture 1948.

Izvori i literatura: Truhelka, Nai gradovi, 84-88 Gl. Z. M. XX (1908), 97 H. Kreevljakovi, Hadi Ali-

jagin vakuf, Kalendar Narodna Uzdanica 1944, 32-36. Gl.Z. M. 1918, 63 Manuscripta turcica broj 90, 98, 105, 106,108, 112, 140, 179, 292, 838, 866, 4917, 4918, 4919, 4932. Prilozi II, 165. Novi Prijatelj Bosne II (1891), str. 23-24.

EPE se prvi put spominje 1458 godine. Dali je tada bio ovdje kakav gradi, ne zna se. U obatursko-ugarska ugovora (1503 i 1519) nema spa-mena epu. Prva sigurna vijest o gradu Zepupotjee iz 1697. Tad je grad od kopnene strane bio

opasan sa dva reda palisada i jednim jarkom, a od

obale Bosne jednim redom palisada. Kako su ep-aci prvi dali otpor vojsci Eugena Savojskog, on

je nou 18 oktobra iz topova zapalio grad, a prineva vojska prodrijevi u grad sasjekla je posadune tedei ni starce, ene ni djecu, koji su se tu

sklonili. Medu palim napadaima bio je i jedanoficir.U XVIII stoljeu nalazimo u epu grad ozidan

od kamena tik lijeve obale Bosne. Osnovica mu jepravokutnik. U tom gradiu bila je jedna kula.Oko 1750 godine sastojala se posada od 107 vojnikai 4 age. Godine 1833 bila su samo dva topa. Ovaj

je grad 1838 ubrojen meu one koje treba napustiti, ali ipak nije bio naputen i u njemu je biloneto vojske sve do 1878.

Poruen je 1891.

Izvori i literatura: H. Kreevljakovi, epe, Sarajevo

1936 (separat iz kale ndara Napre dak za 1937).

MAGLAJ je najprostraniji grad u dolini rijekeBosne, na njenoj desnoj obali ispod Ozren-planine.Prvi se put spominje 20 augusta 1503 i ve je tada bio u turskoj vlasti. Posadom je zapovijedao dizdar. 1697 posada je brojila 200 vojnika zajedno sazapovjednicima (4 age i 2 bega), a od oruja su

bila tri mala topa, jedan havan, neto praha i olo va. Godine 1728 popravljena je u ovome gradu ba-ruthana, pet kula i pet karaula.

Jo godine 1529 spremao se Ferdinand Hab-sburgovac da napadne Bosnu. U to ime pisao je

24 III iste godine arku od Maglaja i Jurainuod epa:Kada zauje da smo poslali nau vojsku u to

nae kraljevstvo (Bosnu) i da hoemo napasti Turke, odmah se podigni sa svim svojim silama i narodom protiv Turaka i poslui nam vjerno istalno do kraja naeg pothvata. Ako tako uini,kako mislimo, obasuemo te svim milostima i obilno nagraditi tvoju spremnost i pomo posjednikim pravima i dobrima u spomenutom kraljevstvu ili u njemu pridruenim dijelovima i osimtoga potvrdiemo ti to ve posjeduje, zadratii braniti u posjedu . ..

Ali od svega toga nije bilo nita, jer je sultan

Sulejman provalio u Ugarsku. Mnogo kasnije zauzeli su Austrijanci Maglaj dva puta na vrlo kratko vrijeme, i to 1697 i 1789 g. Koju godinu predovaj drugi pohod Austrijanaca napisan je onajanonimni izvjetaj u kome se kratko opisuje Maglaj i navodi da u gradu ima samo osrednjih topova.

Negdje oko sredine XVIII stoljea Maglaj jesijelo kapetana. Grad je imao neto posade svedo 1878.

Od maglajskih dizdara poznati su mi: Sulejmanaga 1790 i Mahmut Atif 1834/35. Oko 1800 godine

bilo je u Maglaju 8 mustahfiza timarlija. Godine

1833 bilo je ovdje 8 topova.

20 (16)


15/38

Izvori i literatura: Truhelka, Nai gradovi, str. 80-84 Dr. A. Ivi, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatsko j iSlavoniji, I. deo (irilicom), Novi Sad 1910, str. 12-13 Gl. Z. M. 1908, str. 97 Kalendar Narodna Uzdanica za1938, str. 142-144 Prilozi II, 164 Kodeks u Orijental

noj zbirci Jug. akad. 1420, folio 56a. Manuscripta turcica86, 147, 176, 180, 190, 197, 602, 91, 92, 181.

DOBOJ u Usorskoj banovini prvi se put spominje g. 1415. Turci su ga zauzeli prije februara1503. Ovaj grad spada u bolje ouvane gradove.Godine 1915 vreni su veliki popravci na ovomegradu, isto tako popravljao ga je i Zavod za zatitu spomenika kulture BiH god. 1950 i 1951.

Posadom je zapovijedao dizdar. Godine 1657 brojila je posada samo 30 uvara s pet aga, a toznai, da je jedan dio uvara bio otiao na bojite.Tada je bio u Doboju samo jedan top i jedan ha-

van, pet bureta praha, neto olova i etiri bajraka.Oko 1785 grad je bio prilino tvrd, ali artiljeri

jom nije bio prejak. Godine 1800 bilo je 10, a godine 1804 15 uvara. God. 1833 u ovome je gradu11 topova.

Dva su puta na krae vrijeme zauzeli Austri janci Doboj, i to 1697 i 1718 g.

Od prvih godina XVIII stoljea Doboj je sijelokapetanije.

God. 1502 bio je dizdar neki Mustafaga, oko1750 takoer neki drugi Mustafaga, 1832 Omeraga. U junu te godine posjetio je Omeraga novog

vezira Kara Mahmut-pau u Sarajevu i povratio

se s njegovom propusnicom, izdanom 26 juna.Prije izgradnje tvrdog grada u Tuzli slani suovamo buntovnici u zatvor.

Izvori i literatura: Novi Prijatelj Bosne BI, Zagreb,1890, 18 Truhelka, Nai gradovi, 77-80 Gl. Z. M. XX(1908), 97; XLV (1933), 71, 72, 74 Kadia arhi v broj968; Kodeks o Orijentalnoj zbirci Jugoslav . akad. 1420,folio 56a Prilozi II, 161 Manuscripta turc. 604, 609.

TEANJ, grad u Usorskoj banovini, sagraen je na strmom breuljku to se die u sredini dananje varoice istog imena. Gornji je dio gradanastao jo u srednjem vijeku, a donji sagradieTurci 1115 (170304) za vlade sultana Mustafe i

bosanskog vezira Mahmed-pae. Grad je prostrani prilino ouvan. U gornjem je gradu bilo jo1940 g. nekoliko kamenih dunleta.

Teanj se prvi put spominje 1461 u jednoj ne ba pouzdanoj povelji. Turci su ga zauzeli oko1512. Posadom je zapovijedao dizdar, a od prvihgodina XVIII stoljea Teanj je sijelo i kapetana.

Anonimni opis Bosne navodi da u gradu imaju tri baterije i 15 velikih topova. Godine 1833 bio jetu 31 top.

Godine 1804 bilo je u ovome gradu oko 20 u

vara. Neki Emin Ahmed Misri bio je baau i tu-

fekija u gradu Tenju 1198 (1793). On je uvaku-fio jednu knjigu koja je kasnije dospjela u GaziHusrevbegovu biblioteku u Sarajevu i nosi broj649. Grad je bio 1838 potreban popravku i nije naputen sve do 1840 g.

Prije 1638 i poslije 1641 bio je dizdar Hasanaga,1758 Alijaga.Na ovom je gradu izveo neke konzervatorske

radove 1950 Zavod za zatitu spomenika kultureNR BiH.

Izvori i literatura: Gl. Z. M. XX (1908), 97 Sidil73 Prilozi II 161 Manuscripta turcica, 97, 167 i 214. Novi Prijatelj Bosne II (1891), str. 20-23.

DOBOR. Podor ovog grada stoji na jednomhumku Vujak-planine, iznad lijeve obale Bosne,

nedaleko varoice Modria.Taj se grad sastojao od dvije kule spojene sadva paralelna, po 18 m duga bedema. Na tom semjestu probija rijeka Bosna kroz klanac, to gazatvaraju ogranci planina Vujaka i Trebovca.

Dobor je sagradio oko 1387 hrvatski ban Iva-ni Horvat da odavle lake vri upade u Slavoniju. On je pod Doborom bio i poraen 1393 ili1394. Dobor je spadao nekada medu strategijskinajvanije bosanske gradove. Dobor je naroitopoznat po onoj katastrofi bosanskog plemstva iz1408. Krajem XV i poetkom XVI stoljea Dobor

je bio u vlasti Berislavia, najmonijih slavonskihplemia toga vremena. Husrevbeg je zauzeo Do

bor 1536. U grad je smjetena posada od 40 u vara, koji su ovamo doli iz apca. Medu tim vojnicima bio je neki Muhjudin, sin Iljasov, i ostao uDoboru do smrti, dok su ostali uvari nekud premjeteni, a na njihovo mjesto doli su drugi.

Muhjudin se bavio pored svoje slube i pelarstvom. Moda je Muhjudin bio pelar Husrevbe-gov, jer se zna da je ovaj u prvoj polovini 1537god. uvakufio 150 konica u Doboru. Muhjudin jekasnije postao dizdar Dobora i u tome svojstvu iumro 1587 g. Naslijedio ga je sin Jusuf-aga i tuslubu vrio 23 godine. Umro je u Doboru 1019(1610) u 80 godini ivota, a kad je s ocem doao uDobor, bilo mu je 7 godina.

Jusuf-agu naslijedio je sin, kome imena neznamo. Berat je dobio za ovo mjesto za vezirova-nja Ibrahim Hana na Bosni uz pomo Kasim efendije, tefteremina, koji je bio iz kraja oko Dobora.Ovaj, po imenu nepoznati dizdar blagosilje Kasimefendiju, a tui se na Ibrahim Hana kao ovjeka,koji ba nije volio pravdu. Podrugu godinu ostao

je dizdar, a onda je to mjesto predao nekom drugom i primljeni novac uvakufio, a on se primioslube u damiji u Jakeu. Ovaj Jusuf-agin sin bio

je dervi, uz to ovjek vrlo uen i poboan, pa munije bila ugodna sluba dizdara. Slubu imamau Jakeu vrio je 7 godina, a onda je istu slubu

vrio u Modriu, u novosagraenoj damiji bos.

(17) 21


16/38

tefterdara Osman efendije. Ovaj Jusuf-agin sinpreveo je s perzijskog na turski jezik pjesnikodjelo Damasabnamu i iz tog djela saznajemogornje podatke o doborskim dizdarima. Djelo jepisano za druge vlade sultana Mustafe (1622 do

1623), ali nije potpuno ouvano.Za prvog rata Karla VI s Turcima (1716 do1718) pao je i Dobor u austrijske ruke. Grad sepredao 1716, a posadi od 200 ljudi s jednim begom bilo je dozvoljeno da se povue u Graanicu. Pomiru u Poarevcu ostao je Dobor u turskoj vlasti,ali u nj nije vie vraena posada.

Po jednom austrijskom izvjetaju iz 1785 Do bor je star, prilino vrst i naputen grad.

Ulogu Dobora preuzela je Derventa.

Izvori i literatura: Juki, 40 Klai, 183 Jireek,Die Handelsstrassen, 30 i 87 Raki, O gradu Doboru uBosni, I. Kukuljevi, Dobor, Bos-herc. Novine od 29 VII I

1880, broj 70 F. ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini,95 i 240 Fermendzin, Acta Bosnae, 58, 87, 116 i 477 Truhelka, Nai gradovi, 44 do 47 Gl. Z. M. XVI (1904),254; XIX (1907), 576; XX (1908), 98; XXIV (1912), 230 Dr. A. Ivi, Spomenici Srba u Ugarsko j, Hrv atsko j iSlavoniji, Novi Sad, 1910, 163 Thalloczv, Studien aus derGeschichte Bosniens und Serbiens, 131, 132, 146, 290 Dr.M. Filipovi, Modrica, Beograd 1932, 23 Rukopis De-masabnama u Osmana Asafa Sokolovia u Sarajevu. NoviPrijatelj Bosne II (1891), str. 13-18.

DONJA TUZLA. Danas nema traga gradu

u Tuzli. Neko je taj grad stajao na onom trgupred dananjom zgradom Gradskog narodnog od bora. Grad je bio u osnovici pravokutnik s visokim zidovima. Na etiri ugla bile su etiri tabijei pod njima prostorije presvoene kubetima. Udvoritu su bile dvije kule za municiju i ambar zaito. U zapadnom zidu bila su vrata. Osim ovogagrada bio je vei dio varoi opasan zidovima. Utaj vanjski grad ulazilo se kroz etvera vrata, azvahu se: Stara, Dindijska, Jalska i Poljska kapija. Nad svakom kapijom bila je po jedna prostorija, a ona iznad Dindijske kapije sluila jesve do 1886 kao hazna (dravna blagajna). Osimove kapije ostali je dio vanjskog grada poruen1870.

Tuzlanski je grad sagraen poslije Karlovakogmira, i to najprije od brvna, a kasnije ozidan odkamena.

Posebnim fermanom nareeno je da se tuzlanski grad ozida od kamena. Tome se pristupilo poslije 1760 g. Rad je zapeo 1765 zbog pobune seljaka Spree, urevika i Banovia, koji ne htje-doe dotjerati 6000 kola kamena, to im je bilo

odreeno. Bosanski je vezir izdao nalog spomenutim selima da kamen dotjeraju. Iz izvjetaja odkonca zilhide (prije 18 V 1768) vidi se, da jeiz Prijepolja upueno u Tuzlu 40 erahora, toznai, da se grad zidao jo u maju 1768. Godine

1833 bila su u gradu 24 ispravna i 3 neispravnatopa. Godine 1838 bio je tuzlanski grad u dobromstanju.

Gradom je zapovijedao dizdar, a Tuzlom kapetan.

Izvori i literatura: F. Spaho, Pobune u tuzlanskom srezupolovinom XVIII vijeka, Gl. Z. M. 1933, str. 73 RukopisOrijentalnog instituta u Sarajevu broj 1794 - Prilozi II164 Manuscripta turcica, 301, 599, 784.

SOKOL (Soyon, Sochol) u Usori spominjese prvi put 1449. To je bio grad kneza Radivoja,sina kralja Ostoje. Na 2 juna 1449 vjenao se Ra-divoj u Budimu s Katarinom, kerkom Nikole od

Velike u Poekoj upaniji i tom prilikom oporu-io je Nikola od Velike treine svih svojih posjeda u svoje ime i u ime svoje ene Margarite knezu Radivoju i njegovoj supruzi s pravom doivotnog uivanja, a Radivoj je opet vinkulirao tastu ipunici polovinu Sokola i svih svojih imanja uBosni i Slavoniji. Bie da je Sokol pao pod tursku vlast 1512, kad i ostala Srebrenika banovina. Priosnutka gradaake kapetanije uao je i Sokol unjen sastav. Sokolom je upravljao dizdar. Godine

1777 grad je popravljao gradaaki kapetan Meh-med. Godine 1838 ustanovljeno je da je potrebanmali popravak, ali nije popravljen, nego naputeniza 1840. Godine 1833 bilo je na Sokolu 7 topova,a po predaji bio je ovdje i top Krnjo, koji seesto spominje u narodnim pjesmama.

Oko 1716 bio je dizdar u Sokolu neki Hasa-naga. Sokol je imao i topijskog agu. U okoliciSokola ive porodice s prezimenom Dizdareviii Topagii.

Godine 1940 vidio sam u Osman-kapetanovojmedresi u Gradacu prepis komentara jednojarapskoj pjesmi pjesnika Tantaranije, to ga je

sainio Mehmed, sin Muratov, u gradu Sokolu poetkom muharema 1195 (konac 1780).Neto ruevina ovoga grada vidi se i danas na

jednom vrlo strmom breuljku to se die iz doline rjeice Graanice, kojih 30 minuta lijevo odceste Graanica-Gradaac.

Izvori i literatura: Juki, 41 Klai , Bosna 176 Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens imMittelalter 80 Gl. Z. M. XX (1908), 98. Prilozi II 168.

22 (18)


17/38

III. GRADOVI OKO VRBASA

SUSID (Zuzid) zvao se gradi u upi Uskoplje,a stajao je na jednom breuljku, koji se skoro

okomito obara u dolinu rjeice Graanice, koja seulijeva u Vrbas kod istoimenog sela, udaljenog7 km od Bugojna idui prema Gornjem Vakufu.Od sela Graanice udaljen je ovaj gradi koja etiri kilometra.

Grad je etvorokutne osnovice s jednom skoroporuenom kulom kvadratne osnovice. God. 1940naao sam u selu Kordiima tri starca, koji supamtili ovu kulu kad je jo bila pod krovom. Ugradskom oboru vide se tragovi neke zgrade.

U poznatim ispravama iz vremena bosanskesamostalnosti nema spomena ovome gradu. Prvise put spominje 1403 god. u tursko-ugarskom ugo voru i tada je ve bio u turskoj vlasti. Spomenut

je i u zakladnici Mustafabega Skenderpaia od1517 god.

U tursko doba Susid je imao dizdara i maluposadu. Oko 1800 god. bilo je ovdje pet mustah-fiza timarlija. Na dizdara nas sjea Dizdarev potok, desni pritok Graanice, i pred gradom Dizda-revo Polje. Grad je naputen prije 1833 godine.

Po predaji izgleda da je Susid bio kraljevskigrad. Neto podalje od ulaza u grad ima u kamenuuklesana stolica, koju zovu kraljevom, ouvao sespomen u Kordiima na kraljicu Jelenu. Za njupriaju kako bi tjesnac pod gradom zajazila volovskim koama i kako bi se onda po jezeru vo

zala u amcu.Juki, a po njemu i Klai, kae da Susid leina Vrbasu.

Izvori i literatura: Thein er, Mon. Hung. I I. 626 Juki, 27 Klai, Bosna, 163 Zakladn ica MustajbegaSkenderpaia u Gl. Z. M. XXII (1810), 596 i 598 Kodeksu Orijentalnoj zbirci Hist. instituta Jugosl. akad. broj 1420,fol. 56a.

AKHISAR - BIOGRAD - PRUSAC. Razvalineovoga grada vide se na jednom strmom brijegu

kojih 5 km juno od Donjeg Vakufa. Pod gradom je bila varoica, na koju nas sjea dananje Varoite, na ijem je prostoru prije 25 godinasagraena osnovna kola. Gradi i varoicu Prusan(mjesto Prusac) spominje Kuripei, koji je onudaproao 1530 godine.

Na Pruscu gradu napisao je bosanski sandakSkenderbeg jedno pismo Dubrovanima 29 julija.Godina nije napisana, a dr. Truhelka stavio je ovopismo u 1478 godinu. I to je prvi spomen Prusca.Pod imenom Biograd dolazi prvi put u tursko-ugarskom ugovoru od 1503 i 1519. Katarino Zenoprevodi Biograd u Castel bianco, a i turski naziv

Akhisar isti je prevod (ak, bijel i hisar, grad).

U svim ispravama i drugim opisima na turskom iarapskom jeziku uvijek se pie Akhisar.

Srednjevjekovni gradi proirili su Turci opa-savi mu zalee bedemom. Opis grada ouvao seu putopisu Evlije elebije. U anonimnom opisuBosne nema Prusca.

Naputen je 1838 god.Jedan dio prusake posade uivao je timare, a

ostali primao ulefu.Prvi po imenu poznati dizdar, Hasanaga, vrio

je tu slubu do 1768, a onda je otiao na had i vraajui se iz Egipta umro na moru. Tako je za biljeio njegov sin i nasljednikMustafa-aga, roen 23 III 1130 (25 II 1718), a dizdarem morao je postati prije oeve smrti. Tu je slubu vrio do

iza 1773. Ove godine pie ovaj dizdar kako mu seu subotu 17 muharema 1178 (10 IV 1773) rodiosin Muharem i primjeuje da mu je to dvadeseti drugo dijete. Osim ovoga zabiljeio je jo godinuroenja dvaju sinova: Abdulaha, roenog 1155,(1742) i Sulejmana 1177 (1763). Zadnji dizdar bio

je Abdulahaga Rustempai.Godine 1833 bilo je u Pruscu 7 topova.

Izvori i literatura: Boue II, 377 Juki 27 Jireek,82 Viestnik Hrv. ark. drutva 1879, 30 Hoernes, Din.

Wanderungen, 279 Starine X, 205, XVII, 141 Rad,LVI, 158 GI. Z. M. XX, 154 Truhelka, Turskoslovj.spomenici dubrovake arhive, Gl; Z. M. XXI II , 49-50 i

202-203 Kuripei, Itinerarium, II. izdanje, 30, 31, 73 Thalloczy-ufflay, Povijest Jajca, 232 Mazali, Biogradili Prusac, Gl. Z. M. 1951, 147-189 J edan medicinskirukopis u Osmana A. Sokolovia u Sarajevu Prilozi II166.

VINAC, Vinac, Koszeruvar, gradi 13 kmod Jajca na jug na strmom kru iznad desne obale Vrbasa, pripada vrsti gradova koje njemaka znanost zove Burgstall. Vinac spada u red gradovakoji su branili pristup Jajcu. Pod gradom je bilopodgrae (Sotto Vinazac). Prviput se spominje1453 g. Grad je imao svoga kapetana. Turci su gazauzeli 1498. U oba tursko-ugarska ugovora (1503i 1519) spominje se Vinac meu gradovima kojipripadaju Turcima, pa nije tono to Evlija kaeda je Vinac zauzeo Gazi Husrevbeg 1527. Turska je posada brojila 50 lanova s agom na elu. Godine 1693 gradom je zapovijedao ehaja jajakogkapetana. Naputen je neto prije 1833, a Jukikae da je skoro naputen.

Izvori i literatura: Juki , 24. Roskiewicz, 107. Klai, Bosna 166. Truhelka, Jajce 69. Thalloczy-uf-flay, 233. Gl. Z. M. XX. (1908), 292; XXIV (1912), 114;XXX (1918), 160. Prilozi II 154.

(19) 23


18/38

JAJCE. Grad lei na jednom breuljku iznad ua Plive u Vrbas.

Utvrenje grada Jajca sastoji se iz glavne citadele, koja zahvata etvrtasti prostor vrha uzvi-enja i zida, iji je oblik uslovljen konfiguracijomzemljita. U samoj citadeli su danas poruene sve

gradnje, vidi se jo samo mjesto tabija u jugoistonom uglu citadele, koje su zamijenile na tommjestu nekadanje kule. Dri se, da je dvor citadele bio na istonoj strani. Ulaz u citadelu s reljefom grba nalazi se na junoj strani, dok na zapadnom zidu citadele postoji tajni ulaz. Bedemoko varoi polazi od jugozopadnog i sjeveroistonog ugla citadele i ide sve do obale Vrbasa, uzkoji je nekad takoer postojao zid, ali mu se danas vide jo samo tragovi. Zid, koji polazi od jugozapadnog ugla citadele i ide uz rijeku Plivu, imadvije kule: okruglu Medvjed-kulu i nie jednukapi-kulu. Drugi zid bedema ima danas jo samodvije vidljive kule s ulazom, jednu blizu Vrbasa

s kapijom, a druga kula, koja je ispod same citadele, pretvorena je u tabiju. ini se, da su naovom zidu u srednjem vijeku postojale jo dvijekule.

Temelje dananjem Jajakom gradu udario jeHrvoje Vuki Hrvatini izmeu 1391 i 1404 god.Sva je prilika da je on sagradio samo citadelu, ada je prije toga postojala Medvjed-kula. Ostali diograda izgradil i su bosanski kraljevi, Madari u vri jeme Jajake banovine (14641527) i kasnijeTurci.

U Jajcu je rezidirao zadnji bosanski kralj Stjepan Tomaevi. Turci su zauzeli Jajce u junu 1463god. i drali ga do 24 XII iste godine. Od 1464 do1527 g. Jajce je sijelo tzv. Jajake banovine. Vieputa kuali su Turci zauzeti ovaj grad. Sva nasto

janja ostala su uzaludna do decembra 1527 godine.Za pad Jajca saznalo se u Mlecima i u Beu izmeu 2028 januara 1528 god. Poslije bitke na Moau palo je i Jajce. Turci su u ovom gradu draliposadu s dizdarom na elu. U drugoj poloviniXVII stoljea spominje se i kapetan jajake kapetanije.

Zadnji dizdar Jajca bio je Sulejmanbeg Kule-novi, pristaa pokreta Husein kapetana Grada-evia. Godine 1833 bilo je u gradu 12 topova i 4.prangije.

Oko ovoga grada vodile su se borbe 1851 i 1878godine.Nakon sloma pokreta Husein kap. Gradaevia

1832 god. opremio je novi bosanski vezir MahmutHamdi-paa neto nizama Arnauta u Jajce, koji suostali ovdje do 1833 godine. Ovi su nizami zauzelii damiju sultana Sulejmana II (bivu crkvu sv.Luke) za svoje potrebe, i nepanjom Arnauta dolo je do poara, u kome je ova damija stradala.

. Mazali miljenja je da je i prije Hrvojaovdje postojao neki grad.

Izvori i literatura: Boue, II, 377 Juki, 24, 134 Roskievvicz, 107 B lau , Reisen, 117 Jireek, Die Handels-

24

strassen, 37, 41 Klai , Bosna, 163-166 Hernes, Din. Wanderungen, 304 Asboth, 24 i 426 Truhelka, Kr.grad Jajce, Sarajevo 1904. Isto i njemaki ii, VojvodaHrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350-1416), Zagreb1902 Gl. Z. M. IV (1892), 57, 189 i 315 Wiss. Mitt.II, 87 i 94 Gl. Z. M. XX (1908), 100, 292 V. Klai,

Pad Jajca i jajake banovine. Vjesnik zemalj. arhiva u Zagrebu, VII (1905) str. 57-66. Thalloczv, Monum. Hungariaehistorica. Diplomataria, XL, Budapest 1915 Thalloczy-ufflay, Povijest (banovine, grada i varoi) Ja jca 1450 do1527, Zagreb 1916 Truhelka, Pabirci iz jednog jajakogsidila, Gl. Z. M. XXX (1918) Prilozi II 152 . Mazali, Stari grad Jajce, Gl. Z. M. Nova serija sv. VII (1952),str. 59-100. Manuscripta turcica 781, 1020 i 1134.

SOKOL (Sokolac) u Plivi, dobro poznatigrad, gdje je u julu 1363 porazio ban Tvrtko monog ugarskog kralja Ljudevita. Sokol se prvi put

spominje 1357. Turci su ga najprije zauzeli u junu1496 i konano 1518, dok se to po Hammeru desilo1521 g. Turci su u Sokolu drali posadu sve do neto prije 1833. Juki pie 1850 g. da je Sokol skoro naputen i kae da mu je dizdar jo na ivotu.

Grad Sokol (Kuripei, Itinerarium)

(20)


19/38

U Kuripeievom putopisu ima kratak opis i slika(crte) Sokola iz godine 1530, koji ovdje donosim.Danas gotovo nema ni traga ovome gradu.

Izvori i literatura: Truh elka , Jajce, 67 Thalloczy -ufflay, 233 Ham mer , Geschichte des osmanischen Rei-ches, III, str. 11 Juki, 26 Rad Jug. akademije 56, str.154 i 157 Starine XXI, str. 82. Kuripei, str. 30.

JEZERO - GOL-HISAR. U dananjem mjestuJezeru na Plivi, nedaleko Jajca, bila su dva grada: jedan sredovjeni, zvan Jezero, a drugi turski,prozvan Gol-Hisar.

Grad Jezero stajao je na brdu Vaganj a podnjim je bila varo s jednim samostanom. Ovaj segrad prvi put spominje 1492 godine, dok se jezerski samostan spominje neto prije (1469). Turci suga zauzeli 1518. Ovom godinom nestaje spomena

gradu Jezeru.Na otoku Plive sagradili su Turci novi grad

koji se u turskim ispravama zove Gol-Hisar (gol-jezero, hisar-grad. Grad je bio u osnovici pravilanetverokut s visokim bedemima. Na sjevernoj strani bila su malena dvostruka vrata. Prelazilo se skopna na otok viseim mostom na lance koji sustraari nou dizali koloturom i uz vrata prislanjali.

Ovaj se grad prvi put spominje 1660. Tada jeu njemu bio dizdar sa 70 uvara. U XVIII stoljeupripadao je Kljukoj kapetaniji. Oko 1800 bilo jeovdje 7 mustahfiza timarlija. Napu ten je prije1833.

Izvori i literatura: Gl. Z. M. XX (1908), str. 293 Thalloczy-ufflay, 230 Juki 25 Truhelka, Jajce, str. 64

BOAC je gradi na lijevoj obali Vrbasa,na pola puta iz Banje Luke u Jajce. Podor mu jeopisao dr. Truhelka u svome djelu Kraljevski gradJajce (str. 7172). Grad se prvi put spominje 1494godine, a 1516 nalazio se u turskoj vlasti. Turci suga utvrdili i u nj stavili posadu.

Iz anonimnog opisa Bosne saznajemo da je Bo-ac bio onda tvrdi grad s malo topova.

Ovaj je grad naputen neto prije 1833. Nespominje ga popis od 1838. Juki kae da su unjemu bila dva topa oko god. 1850, ali ovaj je grad bio naputen prije 1833, jer je u popisu navedenkao prazan.

Prvi poznati dizdar bio je Smailaga, sin Mu-hamedov, a vrio je ovu slubu od prije sredinemaja 1617 do iza marta 1626. Prije maja 1617 sagradio je u selu Triskovini, izgleda svom rodnommjestu, damiju, mekteb i tekiju i za uzdravanjetih zadubina uvakufio je trideset hiljada aki ugotovu, svoj posjed kao milk i dva ifluka: Poniri Ponikve u istom selu, koje se kasnije prozvale

Agii. Tu ive njegovi potomci i zovu se Smaila-gii. Oba ova ifluka mulkizirana su beratom odmjeseca redeba 1035 (1626). Iz zakladnice oddum. I. 1026 (maj 1617) znamo, da je uz Boac

bila varo. Smailaga je imao sina Aliju.

Godine 1704 dizdar je Mehmedaga, sin Alija-gin, 1793 Mustajaga, a godine 1815 opet drugi Mehmedaga.

Izvori i literatura: Thalloczy-ufflay, Povijest Jajca229. Truh elka , Gazi Husrevbeg, Gl. Z. M. 1912, 114,117. Juki, 25 Zakladnica u Vakufskoj direkciji u Sarajevu. Berat u Smailagia u Bocu. Kadia arhiv br.287. Monumenta turcica, vie isprava o plaama vojnika. Prilozi II 154.

ZVEAJ. Razval ine ovoga grada stoje na

lijevoj obali Vrbasa, iznad dananje ceste Jajce Banja Luka. Od Jajca je udaljen 40 km. PodorZveaja opisao je dr. . Truhelka u djelu Kraljevski grad Jajce (str. 73 i 74).

Zveaj se spominje prvi put 15 I 1404. To jetada bio dvor hercega Hrvoja. Toga je dana ovdjesklopio Hrvoje s Dubrovanima savez protiv kraljaOstoje. Petnaest godina kasnije (5 III 1419) primio je ovdje Ostojin sin Stjepan dubrovake poslanikei potvrdio im privilegije.

Nakon pada Kljua 1463 g. zauzeli su Turci iZveaj i stavili u nj posadu od 50 jeni ara i 30drugih vojnika, a zapovjednikom te posade ui-

nie Konstantina iz Ostrovice, pisca poznate kronike. Krajem iste godine zauzeo je kralj MatijaKorvin uz neke druge bosanske gradove i Zveaji stavio u nj posadu. Za Matijine vojne na Bosnu1480 g. boravio je on u Zveaj u. U tursko-ugar-skom ugovoru od 1519 g. spominje se Zveaj sgradovima Banjom Lukom i Vrbasom (Orbasz),koji su pripadali kralju Ljudevitu II.

Zveaj su zauzeli Turci 1528 g. za vlade bosanskog namjesnika Gazi Husrevbega. Bez borbeZveaj je predao njegov kapetan Andrija Dresne-ky. Zbog toga je kralj Ferdinand proglasio Dre-nekya izdajicom i liio ga njegovih posjeda u Poekoj upaniji. Izprava o tome napisama je u

Ostrogonu 10 II 1528 godine.Ne zna se da li su Turci poslije 1528 u Zveaju

ikada drali posadu.

Izvori i literatura: Juki, 47 Klai, Bosna, 180 Mikloi, Mon. serb. 252 i 282 Thalloczy-Horvath, AlsoSlavoniae 281 Klai, Povjest Hrvata V., 83 F. ii,

Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini, 180 Dr. Truhelka,Gazi Husrevbeg, Gl. Z. M. XXIV (1912), 130 Thalloczy-ufflay, Povijes t Jajca , 232 i 233 G. Elezovi, Tu rskiizvori za istoriju Jugoslovena, Brastvo XXVI (1932), 117(ir.).

(21) 25


20/38

BANJA LUKA se prv i put spominje 1494g. kao grad u onovremenoj Jajakoj banovini iiza Jajca najvaniji i najtvri grad u dolini Vr

basa, koji je s Jajcem zajedno najdue prkosioturskom rasezanju i tek krajem 1527 ili prvih dana1528 pao u turske ruke. U jednoj ispravi kralja

Vladislava II Jagelovia od 6 februara 1494 spominje se Juraj Mikulasi kao katelan BanjeLuke. Pod gradom bila je varo s jednim katolikim samostanom. Za vrijeme turskog pustoenja1494/95 dobivali su graani pomo od kralja. Godine 1519 spominje se Banja Luka zajedno s gradovima Vrbasom i Zveajem (Banya Lwka, Zwe-czay cum castro Verbaz). Podor grada Banje Luke vidi se jo danas na breuljku iznad lijeve obale Vrbasa u Gornjem eheru.

Za turske vlade bila su jedno vrijeme (XVIIstoljea) u Banjoj Luci dva grada (dvije tvrave), jedan u Gornjem, a drugi u Donjem eheru. Tadva grada spominju A. Georgiceo 1626, Hadi

Kalfa oko 1650, biskup Maravi 1655 i Evlija elebija 1660 godine.

Gornji eher je onaj dio dananje Banje Luke,koji je postojao prije turske okupacije i, kako je ve reeno, sastojao se od grada i varoi. Turskaga vrela zovu Eski Banja Luka (Stara Banja Luka). Reeno je da se vidi neto podora ovoga grada na lijevoj obali Vrbasa iznad mosta preko potoka Sutulije. Po Evliji elebiji taj grad dopirao

je do Vrbasa, a u novije doba naeni su tragovizida ba do obale te rijeke. Taj grad i Podgraespominje i Sofi Mehmed-paina zakladnica, napisana 1554 g. Hadi Kalfa zove ga Gornji Grad zarazliku od onoga u Donjem eheru i, to je vano,on napominje da je uzet od nevjernika. Tada jeimao svoju posadu i svoga dizdara, i bio je samostalan. Ne zna se kada je naputen. To je moglo biti poslije 1688. Sigurno je da nije postojao prinavali princa Hildburghausena 1737 g.

Bilo je historiara, koji su ovaj grad u dananjem Gornjem eheru identificirali s VrbakimGradom (Verbaz, Orbasz, Urbaz, Vrbaz, Wrbaz).Budui da se 1518 godine spominje napose gradBanja Luka, a napose grad Vrbas, jasno je da suto dva grada. To je smetalo i poznatog historiaraThalloczy-a, pa je ovo pitanje ostavio nerijeeno.

Drim da e daljnje izlaganje unijeti neto vie

svjetla u ovo pitanje.Jasno je da je jo prije turske okupacije nateritoriju dananjeg Gornjeg ehera bio grad ipod njim varo i da se oboje zvalo Banja Luka.Gdje je onda bio grad Vrbas?

Donji Seher osnovao je Ferhat-paa Sokoloviizgradnjom svo

Documents

Hamdija Kreševljaković - Stari bosanski gradovi