TRILOGIJANaslov izvornikaHenry Milier BLACK SPRINGHENRY MILLERCRNO PROLJEES engleskoga preveo ZLATKO CRNKOVIC1978 OTOKAR KEROVANI - RIJEKACRNO PROLJEETisak: RIJEKA TISKARA, RijekaMogu li biti kakav mislim da jesam ili kakav drugi misle da jesam? Evo ovdje ovi reci postaju ispovijed pred mojim neznanim i nepojmljivim Ja, neznanim i nepojmljivim za mene. Evo ovdje stvaram legendu u kojoj moram sahraniti sama sebe.Miguel de UnamunoETRNAESTI OKRUGSTO NIJE NA OTVORENOJ ULICI LA2NO JE, IZVEDENO, TO CE RECI LITERATURA.Ja sam patriot etrnaestog okruga u Broo-klynu gdje sam odrastao. Ostatak Sjedinjenih Drava ne postoji za mene osim kao pojam ili historija ili literatura. Kad mi je bilo deset godina, iupali su me iz rodne grude i presadili na groblje, lute-r a n s k o groblje gdje su nadgrobni spomenici bili uvijek u redu, a vijenci nisu nikad venuli.Ali sam se rodio na ulici i odrastao na ulici. Posttehnika otvorena ulica gdje najljepa i naj-sablasnija eljezna vegetacija itd.... Roen pod znakom Ovna koji daje vatreno, aktivno, snano i poneto nemirno tijelo. S Marsom u devetoj kui!'Roditi se na ulici znai skitati se cio ivot, biti slobodan. Znai nesreu i nezgodu, dramu, kretanje. Znai nadasve san. Harmoniju irelevantnih injenica koja daje vaem skitanju metafiziku pouzdanost. Na ulici nauite kakvi su uistinu ljudi; inae, ili poslije, izmiljate ih. to nije na otvorenoj ulici lano je, izvedeno, to e rei literatura. Nita od onoga to se naziva pustolovinom ne moe se mjeriti s ari ulice. Svejedno je letite li na1 U horoskopu postoji dvanaest kua koje predstavljaju pojedine planete. (Prev.)11Pol, sjedite li na dnu oceana s notesom u ruci, obi-ete li devet gradova jedan za drugim ili, kao Kurtz1, plovite uz rijeku i poludite. Ma koliko bio napet, ma koliko bio nesnosan poloaj, uvijek ima izlaza, uvijek ima poboljanja, utjeha, naknadi, novina, vjera. Ali nekad nije bilo niega od svega toga. Nekad je ovjek bio slobodan, divalj, krvoloan ...Djeaci koje si oboavao kad si prvi put siao na ulicu ostaju s tobom do kraja ivota. Oni su jedini pravi heroji. Napoleon, Lenjin, Al Capone sve je to izmiljotina. Meni Napoleon nije nita prema Eddieju Carneyju od kojeg sam dobio prvu modricu ispod oka. Nijedan ovjek kojeg poznajem ne ini mi se toliko velianstven, toliko dostojanstven, toliko plemenit koliko Lester Reardon koji je, e-tajui se samo niz ulicu, ulijevao strah i divljenje. Jules Verne nije me nikad odveo na mjesta koja bi Stanley Borowski istresao kao iz rukava kad bi pao mrak. Robinsonu Crusoeu nedostajalo je mate u usporedbi s Johnnyjem Paulom. Svi ti djeaci iz etrnaestog okruga imaju jo ari. Nisam ih izmislio ni zamislio: bili su ivi. Imena im zvee kao zlatnici Tom Fowler, Jim Buckley, Matt Owen, Rob Ramsay, Harry Martin, Johnny Dunn, a da i ne spominjem Eddieja Carneyja ili velikog Lestera Rear-dona. Pa ak i sad, kad kaem Johnny Paul, imena svetaca ostavljaju mi trpak okus u ustima. Johnny Paul je bio ivi Odisej etrnaestog okruga; to je kasnije postao voza teretnjaka, irelevantna je injenica.1 Glavna osoba iz romana Josepha Conrada Srce tame*. (Prev.)12Prije velike promjene ini se da nitko nije primjeivao da su ulice rune ili prljave. Ako su glavni kanali bili otvoreni, zaepio si nos. Ako si brisao nos, naao si u rupiu bale, a ne svoj nos. Bilo je vie unutranjeg mira i zadovoljstva. Bilo je krmi, hipodroma, bicikla, lakih ena i konja kasaa. ivot je jo bezbrino tekao. Bar u etrnaestom okrugu. U nedjelju ujutro nitko nije bio obuen. Ako je gospoa Gorman sila u kunoj haljini, sa sramotom u oima, da se pokloni sveeniku Dobro jutro, oe! Dobro jutro, gospoo Gorman! ulica se oistila od sveg grijeha. Pat McCar-ren nosio je rupi na repu svog redengota; tu je lijepo pristajao i bio mu pri ruci, kao djetelina u njegovu zapuku. Na pivu je bilo pjene i ljudi su zastajkivali da poaskaju.U snovima se vraam u etrnaesti okrug kao to se paranoik vraa svojim opsesijama. Kad mislim na one elinosive bojne brodove u Mornarikom arsenalu, vidim ih kako lee ondje u nekoj astrolokoj dimenziji u kojoj sam ja popravlja topova, kemiar, trgovac snanim eksplozivima, pogrebnik, istraitelj o uzrocima smrti, rogonja, sadist, odvjetnik i stranka, uenjak, nemiran duh, blesan i bezonik.Dok se drugi sjeaju iz mladosti nekog lijepog vrta, njene majke, boravka na moru, ja se sjeam, ivo kao da mi je kiselinom urezano u pamenje, sumornih aavih zidova i dimnjaka valjaonice lima preko puta i sjajnih, okruglih komadia lima to su leali razasuti na ulici, neki sjajni i svjetlucavi, a neki zarali, mutni i bakrenasti tako da su ostavljali mrlje na prstima; sjeam se topionice gdje se13arila usijana visoka pe i ljudi prilazili uarenom otvoru pei s golemim lopatama u rukama, a vani su stajali plitki drveni kalupi, poput lijesova, pro-bodeni motkama o koje bi ovjek ogulio sebi go-ljenice ili slomio vrat. Sjeam se crnih aka ljevaa eljeza, pijeska to im se bio toliko duboko uvukao pod kou da ga nita nije moglo istjerati, ni sapun, ni trljanje, ni novac, ni ljubav, ni smrt. Kao crni ig na njima! Ulazili su u visoku pe kao vragovi crnih ruku a poslije su, s cvijeem na sebi, leali hladni i ukoeni u svojim nedjeljnim odijelima, ak ni kia nije mogla isprati pijeska s njih. Sve te lijepe gorile to odoe Bogu na raun s nabreklim miiima i lumbagom i crnim akama ...Za mene je cijeli svijet bio obuhvaen granicama etrnaestog okruga. Ako se dogodilo ta izvan njega, ili se nije uope dogodilo, ili nije bilo vano. Ako mi je otac otiao izvan toga svijeta u ribolov, to me nije ni najmanje zanimalo. Sjeam se samo njegova pijana daha kad bi se naveer vratio kui, i kako otvara veliku zelenu koaru iz koje ispadaju na pod buljooka udovita to se praakaju. Kad bi neki ovjek otiao u rat, sjeam se samo da bi se vratio u koju nedjelju poslije podne i, stojei ispred pastorove kue, izbljuvao sve to je bilo u njemu i onda to obrisao svojim prslukom. Takav je bio Rob Ramsay, pastorov sin. Sjeam se da su svi voljeli Roba Ramsayja on je bio crna ovca svoje obitelji. Voljeli su ga zato to je bio propalica i to se nije zbog toga nimalo ustruavao. Njemu je bilo svejedno je li nedjelja ili srijeda: uvijek ste ga mogli vidjeti kako ide niz ulicu ispod sputenih platnenih krovova s kaputom prebaenim preko ruke i saI14znojem to mu je lijevao niz lice; slabo se drao na nogama i klatio se onako polako i neprekidno kao mornar kad nakon duge plovidbe stupi na kopno; sok od duhana cijedio mu se niz usta, uz srdite i tihe psovke,-a katkad i glasne i rune. Posve nemaran, lakouman ovjek, prostak, bogohulnik. Nije bio Boji ovjek, kao otac mu. Nije, nego ovjek koji je ulijevao ljubav! Njegove su slabosti bile ljudske slabosti i on ih je nosio gizdavo, izazovno, razmetljivo, kao banderilje. Doao bi toplom otvorenom ulicom u kojoj je glavni kanal pukao i zrak bio pun sunca i govna i psovki, i moda bi mu prorez na hlaama bio otvoren i naramenice otkopane, ili bi mu se moda prsluk sjajio od bljuvotine. Katkad bi srnuo ulicom, kao bik to se sklize na sve etiri, i tada bi se ulica kao nekim udom ispraznila, kao da su se otvori kanalizacije rastvorili i progutali otpatke. Ludi Willy Maine stajao bi na baraci iznad trgovine bojama, spustio hlae i drkao sve u esnaest. Tako su stajali usred suha, elektrinog pucketanja otvorene ulice u kojoj je pukao glavni kanal. Tandem koji je slomio srce pastoru.Takav je on bio tada, Rob Ramsay. ovjek koji je bio vjeito dobre volje. Vratio se iz rata s odlikovanjima i s ognjem u utrobi. Pobljuvao se pred vratima vlastite kue i obrisao bljuvotine vlastitim prslukom. Mogao je isprazniti ulicu bre nego mitraljez. Mii mi se s puta! Tako je on radio. A malo poslije, onako dobra srca, onako lijepo, nehajno kako je umio, zakoraio je preko ruba gata i utopio se.15Sjeam se dobro njega i kue u kojoj je stanovao. Jer smo se ba na pragu kue Roba Ramsayja obino sastajali za toplih ljetnih veeri i gledali ta se zbiva iznad krme preko puta. Po cijele su noi dolazili i odlazili, a nitko se ne bi potrudio da spusti zastore. Mogao si se kamenom dobaciti do malog kabarea zvanog Rit. Posvuda oko Riti bile su krme, a u subotu uveer stajao je ispred kabarea dugaak red ljudi koji su se pomicali i tiskali i komeali ne bi li doli do karata. U subotu uveer, kad je Djevojka u plavom bila na vrhuncu slave, bilo je sigurno da e neka divlja mornarina iz Mornarikog arsenala skoiti sa svog sjedala i istrgati Millie de-Leon jednu podvezicu. A malo kasnije te veeri bilo je sigurno da e oni naii ulicom i svratiti unutra na obiteljsko vijeanje. I uskoro bi stajali u spavaoj sobi iznad krme skidajui tijesne gaice, a ene bi odbacivale grudnjake i e-ale se kao majmuni, dok su oni dolje lokali pivo i odgrizali jedan drugome ui i susprezali divlji, vri-tavi smijeh kao da hlapi dinamit. Sve to vieno s praga kue Roba Ramseyja dok se starac gore molio nad petrolejkom, molio se kao kakva pogana koza da mu doe kraj, a kad bi mu dodijalo moliti, siao bi u nonoj koulji, kao kakav stari kuni duh, i mlatio po nama drkom metle.Od subote poslije podne do ponedjeljka ujutro bilo je razdoblje bez kraja, jedna se zgoda pretapala u drugu. Ve u subotu ujutro kako se to dogaalo sam bog zna mogao si osjeati ratne brodove to bijahu usidreni u velikom sidritu. U subotu ujutro srce mi je bilo u grlu. Vidio sam kako ribaju palube i iste topove, a teret onih mor-16skin udovita to su poivala na prljavom stakle-nastom jezeru sidrita bijae sladak teret na meni. Ve sam sanjario da pobjegnem, da odem nekamo daleko. Ali sam dopro samo do druge obale rijeke, otprilike do Druge avenije i Dvadeset osme ulice na sjeveru, krunom linijom tramvaja. Tu sam svirao valcer Naranin cvat, a u meuinovima sam prao oi u eljeznom slivniku. Klavir je stajao u stranjoj prostoriji krme. Tipke su bile veoma ute, a ja nisam mogao dosegnuti nogama pedale. Nosio sam barsunsko odijelo jer je barun bio u modi.Sve to se zbivalo na drugoj obali rijeke bila je puka ludost: pod ostrugan pijeskom, svjetiljke s krunim plamenom, slike od tinjca na kojima se snijeg nije nikad topio, aavi Holanani s vrevima u rukama, eljezni slivnik na kojem se uhvatila debela mahovinasta kora prljavtine, ena iz Hamburga kojoj je guzica uvijek visila preko sjedalice, dvorite zakreno kiselim kupusom... Sve u tro-etvrtinskom taktu koji vjeito odzvanja. Hodam izmeu roditelja, s jednom rukom u majinu mufu, a s drugom u oevu rukavu. Oi sam vrsto stisnuo, vrsto kao koljke kapice koje diu kapke samo kad plau.Sav promjenljivi vodostaj i vrijeme kakvo je bilo na rijeci meni su u krvi. Jo osjeam kako je bila skliska velika ograda na koju sam se naslanjao u magli i kii hladnim elom, kako mi je u uima odjekivalo prodorno tuljenje feribota koji se odmicao od pristanita. Jo vidim kako se daske obrasle mahovinom na pristanitu feribota ugibaju dok mu velik okrugao pramac ee bokove, a zelena se, sona voda prelijeva preko dasaka pristanita, koje se na-2 Crno proljee J7dimaju i stenju. A gore galebovi krue i sunovraaju se isputajui nepriline glasove iz neistih kljunova, promukle, grabeljive glasove neljudskog goenja, usta prikovanih uz otpatke, krastavih nogu to bu-kaju zelenozapjenjenu vodu.ovjek prelazi neprimjetno iz jednog prizora, iz jednog doba, iz jednog ivota u drugi. Iznenada, hodajui ulicom, bila ona stvarna ili u snu, ovjek prvi put pojmi da su godine minule, da je sve to zauvijek prolo i da e ivjeti jo samo u pamenju; i onda se pamenje okree u sebe blistajui nekako udno, neodoljivo, i ovjek prebire te prizore i zgode neprestano, u snu i u snatrenju, dok hoda ulicom, dok lei s nekom enom, dok ita neku knjigu, dok razgovara sa strancem ... iznenada, ali uvijek strahovito nametljivo i uvijek strahovito tano, ta sjeanja salijeu ovjeka, izranjaju kao dusi i proimaju mu svaku ilicu. Od tada nam se sve kree na razinama to se mijenjaju nae misli, nai snovi, naa djela, cio na ivot. Paralelogram u kojem se sputamo s jedne platforme svoje skele na drugu. Od tada hodamo podijeljeni na bezbroj fragmenata, kao kakav kukac sa stotinu nogu, stonoga koja polagano mie nogama i koja upija atmosferu; hodamo s osjetljivim vlakancima koja pohlepno upijaju prolost i budunost, i sve se stapa u glazbu i tugu; hodamo uz jedinstveni svijet potvrujui svoju podijeljenost. Sve se, dok hodamo, raspada kod nas u bezbroj fragmenata to se prelijevaju. Veliko raspadanje zrelog doba. Velika promjena. U mladim smo danima bili itavi, i strahota i bol svijeta proimali su nas skroz-naskroz. Radost i tuga nisu bile otro razdvojene: stapale su se u jedno, kao to nam se18java stapa sa snom. Ustajali smo kao jedno bie ujutro, a nou smo silazili u ocean, posve zaglueni, grabei zvijezde i uzbuenja toga dana.A onda doe vrijeme kad se iznenada ini da se sve okrenulo naopako, ivimo u duhu, u mislima, u fragmentima. Ne upijamo vie divlju glazbu izvana, s ulica, nego se samo s j e a m o. Kao kakav monomanijak, ponovo proivljavamo dramu mladosti. Kao pauk koji vie puta iznova uzima nit i izbacuje je iz sebe, prema nekom opsesivnom, logaritamskom uzorku. Ako nas uzbude neka debela enska prsa, uzbudila su nas debela prsa kurve koja se jedne kiovite noi sagnula i pokazala nam prvi put udo velikih mlijenih kugli; ako nas uzbude razmiljanja o vlanom ploniku, to je zato to nas je u naoj sedmoj godini iznenada proela slutnja budueg ivota dok smo bez misli buljili u to sjajno, tekue zrcalo ulice. Ako pogled na okretaa vrata probudi u nama radoznalost, to je zbog sjeanja na jednu ljetnu veer kad su se sva vrata lagano okretala, a ondje gdje je svjetlo padalo da pomiluje sjenu bijahu zlaani noni listovi i ipka i svjetlucavi suncobrani, a kroz pukotine vrata to su se okretala prodirala je, kao sitan pijesak to sipi kroz leite rubina, glazba i tamjan velebnih neznanih tjelesa. Moda, kad su se ta vrata odkrinula i kad nam je zastao dah od pogleda na taj svijet, moda smo tada prvi put naslutili veliku mo grijeha, prvi put naslutili da tu, za malim okruglim stolovima to se vrte na svjetlosti, dok lijeno struemo nogama po pilovini i dodirujemo rukama hladni drak ae, da tu, za tim malim okruglim stolovima koje emo kasnije gledati s toliko enje i potovanja, da emo19ku, ili praznu teretnu brodicu; svijet prolazi okrenut naopake dok bol i svjetlost prodiru iznutricu, slabine pucaju, koplja se utiskuju u hrskavicu, sam oklop tijela otjee u nitavilo. Prolaze kroz tebe lude rijei iz nekadanjeg svijeta, znakovi i znamenje, slova na zidu, pukotine u vratima krme, kar-tai sa svojim glinenim lulama, kukavno stablo uz valjaonicu lima, crne ruke umrljane ak i poslije smrti, ovjek hoda nou ulicom, a most je na pozadini neba nalik na harfu, i upaljene oi sna propa-ljuju potleuice, defloriraju zidove; stube se rue u gustom dimu, a takori skau po stropu; jedan je glas prikovan za vrata i dugaka jeziva bia s dlakavim ticalima i tisuu nogu ispadaju iz cijevi kao graci snoja. Radosni, krvoloni dusi to zavijaju kao vjetar po noi i psuju kao ljudi toplih nogu; niski, plitki lijesovi u kojima su leevi probodeni motkama; pljuvaka od alosti to se cijedi u hladno, votano meso, saie mrtve oi, tvrde, ispucale kapke mrtvih koljki kapica, ovjek hoda naokolo u okruglu kavezu na razinama to se mijenjaju, zvijezde i oblaci su ispod pominih stepenica, a reetke kaveza okreu se, i nema mukaraca ni ena bez repova i pandi, i preko svih su stvari ispisana slova abecede eljezom i permanganatom. ovjek hoda okolo naokolo u okruglom kavezu, uz tutnjavu brze topovske paljbe; kazalite gori, a glumci i dalje izgovaraju rijei svojih uloga; mokrani mjehur puca, zubi ispadaju, ali je klaunovo kukanje takvo kao da prhut pada. ovjek hoda naokolo, po noi bez mjeseine, u dolini kratera, u dolini ugaenih va-tara i pobijeljelih lubanja, ptica bez krila. Okolo naokolo ovjek hoda traei stoer i vorite, ali22su vatre posve ugaene i spol bia je skriven u prstu jedne rukavice.A onda, jednog dana, kao da se najednom meso raspalo, a krv se ispod mesa stopila sa zrakom, najednom cijeli svijet opet hui i sam se kostur tijela topi poput voska. Takav moe biti dan kad prvi put naiete na Dostojevskoga. Sjeate se mirisa stol-njaka na kojem lei knjiga; gledate na sat i svega je pet minuta do vjenosti; brojite predmete na kaminu zato to vam je zvuk brojeva posve nov zvuk u ustima, zato to je sve novo i staro, ili dotaknuto i zaboravljeno, vatra i mesmerizam. Sad su sva vrata kaveza otvorena i, kuda god poao, vodi te prav put do beskraja, prav, ispucao put preko kojeg hue valovi i okomljuju se veliki rokovi1 boje mramora i indiga da snesu grozniava jaja. Iz fosforescentnih valova to udaraju o obalu izlaze, ponosno i propi-njui se, kieni konji koji su stupali s Aleksandrom, ponosno utegnuti trbusi im blistaju od kalcija, noz-drve im umoene u laudanum. Sad je sve snijeg i ui, a velika je Orionova traka prebaena preko oceanskih ralji.Bilo je tano sedam sati i pet minuta, na uglu Broadwaya i Kosciuskove ulice, kad je Dostojevski prvi put sijevnuo na mom obzorju. Dva mukarca i jedna ena ureivali su neki izlog. Od sredine bedara nadolje lutke su bile od same ice. Prazne kutije od cipela leale su na gomili uz izlog kao lanjski snijeg...Tako se pojavilo ime Dostojevskoga. Neupadljivo. Kao kakva stara kutija za cipele. idov koji1 Legendarna ptiurina iz arapskih pria. (Prev.)23mu je izgovorio ime preda mnom imao je debele usne; nije mogao izgovoriti Vladivostok, na primjer, ni Karpati ali je Dostojevski izgovarao boanstveno. Cak i sad, kad kaem Dostojevski, vidim opet njegove velike, ispupene usne i tanku nit pljuvake koja se rastee kao gumena vrpca dok izgovara tu rije. Izmeu njegova dva prednja zuba bilo je vie mjesta nego to je normalno, a upravo je usred te upljine podrhtavala i rastezala se rije Dostojevski, tanka prevlaka sputuma koja se prelijevala i u koju se zbilo sve zlato sumraka jer je sunce upravo zalazilo vie Kosciuskove ulice, i gibanje se gore pretvaralo u proljetnu jugovinu, nekakvo vakanje i mljevenje kao da lutke na svojim icanim nogama prodiru jedna drugu ivu. Neto kasnije, kad sam doao u zemlju Houyhnhnma1, opet sam uo odozgo to isto vakanje i mljevenje, i opet je pljuvaka u ustima jednog ovjeka podrhtavala i rastezala se i blistala prelijevajui se na suncu to je gasnulo. Ovaj put je to u Zmajevu drijelu: jedan ovjek stoji preda mnom s trskovcem u ruci i lupa smjekajui se pomamno kao Arapin. I opet, kao da mi je mozak uterus, zidovi svijeta su popustili. Swiftovo ime bijae nalik na jasno, resko pianje po limenom poklopcu svijeta. Gore zeleni guta vatre kome su osjetljiva crijeva omotana nepromoivim platnom; dva golema, kao mlijeko bijela zuba to grizu remen s crno namazanim zupcima, koji je spojen sa streljanom i turskom kupelji; remen sa zupcima to klizi preko kostura izblijedjelih kostiju. Zeleni zmaj od Swifta kree se po zupcima proizvodei neprekidno1 Houyhnhruni su konji obdareni razumom, iz etvrtog dijela Gulliverovih putovanja Jonathana Swifta. (Prev.)24um nalik na pianje, meljui sitno i skraeno patuljke ljudske veliine koje usisava u sebe kao ma-karone. U jednjak i iz njega, gore-dolje i oko lopatica i mastoidne delte, pada kroz jamu ponutrice bez dna, ispire grlo i izlijeva se, prepone se ire i skliu, zupci se neumoljivo kreu dalje, vau ive sve one sitne, skraene makarone to vise na dlakama iz zmajeva crvena drijela. Gledam kao mlijeko bijeli smijeak lajavca, taj fanatini arapski smijeak koji je potekao iz vatre arobnog carstva, a onda mirno stupam u zmajev otvoreni trbuh. Izmeu klimavih rebara kostura koji dri zupce to se obru, prostire se preda mnom zemlja Houyhnhnma; ono itanje, pianje odjekuje mi u uima kao da je jezik tih ljudi od kisele vode. Gore-dolje povrh masnog crnog remena, povrh turskih kupelji, kroz kuu vjetrova, povrh nebeskiplavih voda, izmeu glinenih lula i srebrnih kugli to pleu na mlazovima tekuine: infraljudski svijet niskih eira i bendoa, svilenih rupia i crnih cigara; karamela to se protee od pjega do Winnipega, pivske boce to pucaju, vlaknasta melasa i ljuti tamale1, huka valova i cvranje u tiganju, pjena i eukaliptus, blato, kreda, konfeti, bijelo bedro jedne ene, slomljeno veslo; egrtanje drvenih rebara, eljezni dijelovi za sastavljanje igraaka, smijeak koji nikad ne silazi s lica, divlji arapski smijeak s riganjem vatre, crveno drijelo i zelena utroba...1 Jelo od kukuruza, mesa i bibera, pripravljeno na ulju. (Prev.)25O, svijete, ugueni i propali, gdje su ti snani bijeli zubi? O, svijete to tone sa srebrnim kuglama i epovima i pojasevima za spaavanje, gdje su ti ruiasti skalpovi? O, glatki i bjelanasti, o, oravi svijete, savakan sad na sitne komadie, pod kojim mrtvim mjesecom lei, hladan i blistav?TREI ILI ETVRTI DAN PROLJEAI PISATI TOPLO I PITI HLADNO, TONO REE TRIMALHION, ZATO STO JE NASA MAJICA ZEMLJA U SREDINI, ZAOKRUGLJENA KAO JAJE, I KRIJE SVE DOBRE STVARI U SEBI, KAO SAEPTKua u kojoj sam proveo najvanije godine svog ivota imala je svega tri sobe. Jedna je bila soba u kojoj mi je umro djed. Na sahrani je bol moje majke bila toliko snana da je malne izvukla djeda iz lijesa. Izgledao je smijeno, moj djed, plaui suzama svoje keri. Kao da je plakao to ga sahranjuju.U drugoj je sobi tetka rodila dvojke. Kad sam uo dvojke, a ona je bila onako mrava i jalova, rekao sam u sebi zato dvojke? Zato ne trojke? Zato ne etvorke? Zato da stane? Ona je bila tako mrava i kotunjava, a soba tako mala sa zelenim zidovima i prljavim eljeznim slivnikom u kutu. Pa ipak je to bila jedina soba u kui, koja je mogla donijeti na svijet dvojke ili trojke, ili magarce.Trea je soba bila alkoven gdje sam ja dobio ospice, vodene kozice, arlah, difteriju i tako dalje: sve one divne bolesti iz djetinjstva zbog kojih se vrijeme otee u vjeitu blaenstvu i patnji, pogotovo kad se providnost pobrinula za prozor iznad postelje s reetkama i divovima-ljudoderima koji ih nadziru i s kojih se liju kaplje znoja krupne kao alem-kamenovi, koji su brzi kao rijeka i koji niu, niu kao da je uvijek proljee i kao da su u tropi-29ma, s debelim komadima peenja umjesto ruku i s nogama teim od olova ili laganim kao snijeg, razdvojenih ruku i nogu oceanima vremena ili neizmjernim irinama svjetlosti, a mala kvrga od mozga skrivena je kao zrno pijeska i nokti na nogama blaeno trunu pod ruevinama Atene. U toj sobi nisam uo nita doli prazne rijei. Sa svakom novom, divnom boleu roditelji su mi postajali sve upljo-glaviji. (Pomisli samo, kad si bio mala beba, odnio sam te do sudopera i rekao sam ti mali moj sad vie nee piti iz boce je li a ti si rekao neu i ja sam razbio bocu u sudoperu.) U tu je sobu laganim korakom (laganim korakom, rekao je general Smerdjakov) dola gospoica Sonowska, usidjelica neizvjesne dobi, u zelenocrnoj haljini. A s njom je doao vonj starog sira spolovilo joj se ueglo pod haljinom. Ali je gospoica Sonowska donijela sa sobom i pljaku Jeruzalema i avle koji su tako probili Isusu ruke da su rupe zauvijek ostale. Poslije kriarskih pohoda Crna smrt; poslije Kolumba sifilis; poslije gospoice Sonowske izofrenija.izofrenija! Nitko vie ne misli na to kako je krasno to je cijeli svijet bolestan. Nema orijenta-cione take, nema sistema zdravlja. Bog bi isto tako mogao biti i trbuni tifus. Nema apsoluta. Samo svjetlosne godine zadranog progresa. Kad pomislim na ona stoljea u kojima se Evropa borila s Crnom smrti, shvaam kako moe biti sjajan ivot, samo ako smo ugrizeni u pravo mjesto! Ples i groznica usred onog truljenja! Evropa nee moda nikad vie tako radosno plesati. A sifilis! Dolazak sifilisa! Pojavio se kao zvijezda danica to lebdi iznad ruba svijeta.30^Godine 1927. sjedio sam u Bronxu1 i sluao jednog ovjeka kako ita dnevnik nekog narkomana. Taj je ovjek jedva mogao itati, toliko se smijao. Dvije pojave potpuno razliite: ovjek koji lei u lu-. minolu, toliko istegnut da mu noge vire kroz prozor, a gornji mu je dio tijela u ekstazi; drugi ovjek, koji je isti taj ovjek, sjedi u Bronxu i pia od smijeha zato to ne razumije.Jest, veliko sunce sifilisa zalazi. Slaba vidljivost: prognoza za Bronx, za Ameriku, za cijeli suvremeni svijet. Slaba vidljivost praena jakim burama smijeha. Bez novih zvijezda na obzorju. Katastrofe... same katastrofe!Mislim na ono budue doba kad e se Bog iznova roditi, kad e se ljudi boriti i ubijati za Boga kao to se sad bore i kao to e se jo dugo boriti, za hranu. Mislim na to doba kad e se zaboraviti na rad i kad e knjige zauzeti svoje pravo mjesto u ivotu, kad moda nee vie biti knjiga, nego samo jedna velika debela knjiga biblija. Za mene je knjiga ovjek i moja je knjiga ovjek kakav .sam ja, zbunjen ovjek, nepaljiv ovjek, nemaran ovjek, pohotljiv, razvratan, hvalisav, zamiljen, obziran, laljiv, vraki istinoljubiv ovjek kakav sam ja. Mislim da u to budue doba neu izmai panji. Tada e moja povijest postati vana, a peat koji ostavljam na licu svijeta imat e znaenje. Ne mogu smetnuti s urna da stvaram povijest, povijest po strani koja e, kao ankir, izjesti ostalu beznaajnu povijest. Ja sebe ne smatram za knjigu, zapis, dokument, nego za povijest naeg doba povijest svih doba.1 etvrt New Yorka. (Prev.)31Ako sam bio nesretan u Americi, ako sam ez-nuo za vie prostora, za vie pustolovina, za veom slobodom izraavanja, bilo je to zato to mi je sve to bilo potrebno. Zahvalan sam Americi to mi je pomogla da shvatim svoje potrebe. Ondje sam bio na izdravanju kazne. Sad vie nemam potreba. Ja sam ovjek bez prolosti i bez budunosti. Ja jesam i to je sve. Mene se ne tie ta se vama svia, a ta ne svia; ja ne marim jeste li vi uvjereni da je ovo to kazujem istina, ili niste. Meni je potpuno svejedno hoete li me ovoga istog trenutka ostaviti. Ja nisam raspriva iz kojeg moete istisnuti tanak kropac nade. Ja vidim kako Amerika iri nesreu. Ja vidim Ameriku kao crno prokletstvo svijeta. Vidim kako nastupa duga no i kako se ona gljivica koja je otrovala svijet sui u korijenu.I tako slutei kraj bio on sutra ili za tri stotine godina grozniavo piem ovu knjigu. I tako od vremena do vremena sipam misli, moram vie puta nanovo paliti taj plamen, ne pukom hrabrou, nego i oajem jer nema nikoga u koga bih se mogao uzdati da e sve ovo izrei mjesto mene. Moje spoticanje i pipanje, moje traenje bilo kojeg i svakog sredstva izraavanja neka je vrst boanske mucavosti. Ja sam zablijeten velianstvenim propadanjem svijeta!Svake veeri, nakon veere, nosim smee u dvorite. Vraajui se, stanem s praznom kantom pred prozorom na stubitu i zurim u Sacre Coeur, visoko gore na brdu Montmartrea. Svake veeri kad nosim dolje smee, mislim kako stojim na visoku brdu u blistavoj bjelini. Nikakvo me sveto srce ne32nadahnjuje, ni na kakva Krista ne mislim. Mislim na neto vee od Krista, na neto vee od srca, na neto iznad Boga Svemogueg NA SEBE. Ja sam ovjek. To mi se ini dovoljno.Ja sam boji ovjek i avolji ovjek. Svakom svoje. Nita vjeno, nita apsolutno. Preda mnom je uvijek slika tijela, naeg trojnog boga penisa i testisa. Zdesna Bog Otac; slijeva visi neto nie Bog Sin; a izmeu njih i iznad njih Sveti Duh. Nikad ne mogu smetnuti s uma da je to sveto trojstvo ovjekovo djelo, da e pretrpjeti bezbrojne promjene ali dok god budemo izlazili iz utroba s rukama i nogama, dok god bude zvijezda iznad nas da nas zaluuju, i trave pod naim nogama da ublauje udo u nama, dotle e ovo tijelo odgovarati svim napjevima koje budemo zvidukali.Danas je trei ili etvrti dan proljea i ja sjedim na Place Clichy na suncu. Danas, sjedei ovdje na suncu, kaem vam da nije ni najmanje vano ide li svijet k vragu ili ne ide; nije vano je li svijet prav ili kriv, dobar ili lo. On jest i to je dovoljno. Svijet je onakav kakav jest i ja sam ovakav kakav jesam. Ja ovo ne kaem kao Buddha to sjedi prekrtenih nogu, nego iz vesele, nepokolebljive mudrosti, iz neke unutranje sigurnosti. Ovo ovdje vani i ovo u meni, sve to, sve, rezultanta neobjanjivih sila. Kaos iji red nadmauje sposobnost shvaanja. Nadmauje ljudsku sposobnost shvaanja.Kao ljudski stvor koji hoda okolo u suton, u zoru, u neobine sate, u nezemaljske sate, osjeanje da sam sam i jedini toliko me okrepljuje da, kad hodam s mnotvom i kad se ini da nisam vieI Crno proljee 33ljudski stvor nego puki trunak, ispljuvak, pomislim da sam sam u prostoru, jedno jedino bie okrueno najvelebnijim praznim ulicama, ljudski biped to hoda meu neboderima poto su se svi stanovnici razbjeali, pa sam hodam, pjevam, vladam zemljom. Ne moram gledati u dep svoga prsluka da naem svoju duu; ona je neprestano u njemu, udara me u rebra, nadima se, nabrekla od pjesme. Ako sam upravo napustio skup na kojem su se svi sloili da je sve mrtvo, sad dok hodam ulicama, sam i istove-tan s Bogom, znam da je to la. Oitovanje smrti neprestano mi je pred oima; ali ta smrt svijeta, smrt koja se neprestano zbiva, ne kree se s periferije unutra, da me proguta, ta mi je smrt pred samim nogama, kree se iz mene napolje, moja je vlastita smrt uvijek korak ispred mene. Svijet je odraz mene dok umirem, svijet ne umire nita vie nego to ja umirem, ja u biti ivlji za tisuu godina nego to sam u ovom trenutku, a ovaj svijet u kojem sad umirem bit e takoer ivlji tada nego to je sada, iako e biti mrtav tisuu godina. Kad se svaka stvar doivi dokraja, nema smrti i nema aljenja niti ima lanog proljea; svaki proivljeni trenutak otvara vee, ire obzorje iz kojeg nema drugog spasa doli ivljenja.Sanjari sanjare od vrata nagore, tijela su im vrsto svezana remenjem za elektrinu stolicu. Zamiljati novi svijet znai ivjeti svaki dan u njemu, svaka misao, svaki pogled, svaki korak, svaka kretnja ubija i ponovo stvara, smrt je uvijek jedan korak naprijed. Nije dovoljno pljunuti na prolost. Nije dovoljno proglasiti budunost, ovjek mora postupati tako kao da je prolost mrtva, a budu-34nost neostvariva. ovjek mora postupati tako kao da je idui korak posljednji korak, kao to i jest. Svaki je korak naprijed posljednji i s njim umire jedan svijet, ukljuujui i sama sebe. Mi ovdje pripadamo zemlji koja nee nikad propasti, prolost nikad ne prestaje, budunost nikad ne poinje, sadanjost nikad ne svrava. Svijet nedoije koji drimo u svojim rukama i vidimo, a ipak nije mi. Mi smo ono to se nikad ne zavrava, to se nikad ne oblikuje da bi se moglo poznati, sve to postoji, pa ipak nismo cjelina, dijelovi su toliko vei od cjeline da samo Bog matematiar moe to izraunati.Smijeh savjetovao je Rabelais. Za sve vae nevolje smijeh! Ali je, zaboga, teko slijediti njegovu zdravu, veselu mudrost nakon svih onih na-drilijekova koje smo sasuli niz grlo. Kako se ovjek moe smijati kad mu je podstava eluca istroena? Kako se ovjek moe smijati nakon sve one bijede kojom su nas zatrovali bljedunjavi, ispijeni, tuni, patniki, sveani, ozbiljni, aneoski duhovi? Ja razumijem obmanu koja ih je nadahnjivala. Opratam im njihovu genijalnost.Kad pomislim na sve one fanatike koje su raspeli, i na one koji nisu bili fanatici, nego obini idioti, na sve koje su poubijali radi ideja, usne mi se razvlae u osmijeh. Zakrite sve putove spasa, kaem vam. Spustite poklopac na Novi Jeruzalem! Dodirujemo se trbusima, bez nade! Oprani i neoprani, ubojica i putujui propovjednik, ispijeni tipovi i uti mjeanci, prevrtljivci i tvrdoglavci neka se samo to vie zbiju, neka se nekoliko stoljea frigaju u ovom orsokaku!35Ili je svijet odvie labav ili ja nisam dovoljno krut. Kad bih postao nerazumljiv, odmah bi me razumjeli. Razlika izmeu shvaanja i neshvaanja sitna je kao zrno, jo sitnija, razlika od jednog milimetra, od niti prostora izmeu Kine i Neptu-na. Bez obzira koliko sam ja zabrazdio, razmjer ostaje isti; to nema nikakve veze s jasnoom, preciznou i tako dalje. (Ovo i tako dalje je vano!) Um grijei zato to je odvie precizan instrument; niti pucaju na kvrgama mahagonija, na cedrovini i ebanovini razliite materije. Govorimo o stvarnosti kao da je to neto samjerljivo, vjeba na klaviru ili predavanje iz fizike. Crna smrt se pojavila s povratkom kriara. Sifilis se pojavio s povratkom Kolumba. I stvarnost e se pojaviti! Sr stvarnosti, kae moj prijatelj Cronstadt. U pjesmi napisanoj na dnu oceana ...Prognozirati tu stvarnost znai pogrijeiti za milimetar ili za milijun svjetlosnih godina. Razlika je kvantum stvoren presijecanjem ulica. Kvantum je funkcionalan poremeaj nastao nastojanjem da se ovjek stisne u koordinatni sistem. Koordinata je otkaz od strane starog poslodavca, to e rei gnojna sluz od stare bolesti.Ovo su misli koje je rodila ulica, genus epi-1 e p t o i d. Izie s gitarom i ice popucaju zato to ideja nije morfoloki usaena. Da bi se prisjetio sna, ovjek mora muriti i ne smije se micati. Na najmanji pomak raspada se cijelo tkivo. Na ulici se izlaem razornim, razlunim elementima koji me okruuju. Ja putam da me sve upropatava kako hoe. Saginjem se da zavirim u tajne procesa, vie da se pokoravam nego da zapovijedam.36Ima velikih gromada moga ivota koje su se zauvijek izgubile. Velike su se gromade izgubile, rasule, potratile u razgovoru, djelovanju, prisjeanju, snivanju. Nije nikad bilo doba u kojem bih ivio jednim ivotom, ivotom mua, ljubavnika, prijatelja. Gdje sam god bio, ime sam god bio zaokupljen, vodio sam viestruk ivot. I tako, to god odabrao da smatram za svoju povijest, izgubljeno je, utopljeno, nerazdvojno stopljeno sa ivotima, dramom, priama drugih.Ja sam ovjek staroga svijeta, sjeme koje je prenio vjetar, sjeme koje nije moglo procvasti u amerikoj oazi gljiva. Ja pripadam bujnom drvetu prolosti. Ja sam vjeran, tjelesno i duhovno, ljudima Evrope, onima koji su neko bili Franci, Gali, Vikinzi, Huni, Tatari, ta ja znam tko. Podneblje je za moje tijelo i duu ovdje gdje vladaju hitrina i pokvarenost. Ja sam ponosan to n e pripadam ovom stoljeu.Za one zvjezdoznance koji ne mogu slijediti in otkrivenja dodajem nekoliko horoskopskih poteza kistom na rubu mog Svijeta smrti...Ja sam ankir, rak koji ide na stranu i natrag i naprijed, kako ga je volja. Kreem se u udnim tropima i trgujem jakim eksplozivima, tekuinom za balzamiranje, jaspisom, mirhom, smaragdom, i-Ijebljenim mrkljima i dikobrazovim pandama. Zbog Urana koji presijeca moju uzdunu liniju neobino volim piku, paprene tripice i mjeine. Neptun dominira mojim horoskopom. To znai da se sastojim od vodenaste tekuine, da sam nepostojan, sklon donkihoteriji, nepouzdan, samostalan i nestalan. I svadljiv. S toplim jastukom pod guzicom37mogu izigravati hvalisavca ili lakrdijaa kao bilo tko drugi, bez obzira pod kojim je znakom roen. To je autoportret koji prikazuje samo dijelove koji nedostaju sidro, zvono za veeru, ostatke brade, stranji dio krave. Ukratko, ja sam lijenina koja krade bogu dane. Ja nemam ama ba nita da pokaem od svoga rada osim svog genija. Ali doe vrijeme, ak i u ivotu lijenog genija, kad mora prii prozoru i izbljuvati suvini prtljag. Ako si genij, mora to uiniti ako ni zbog ega drugoga a ono zbog toga da sagradi svoj vlastiti mali shvatljivi svijet koji nee stati kao kakav sat to se navija svakih osam dana! I to vie balasta odbaci, to se lake izdigne nad potovanje svojih susjeda. Dok se ne nae sam u stratosferi. Onda privee kamen oko vrata i skoi na noge. To dovodi do potpunog unitenja anagogijskog tumaenja snova, a i stomati tisa koji je prouzroilo mazanje ivinim preparatima. Ima san za no i konjski smijeh za dan.I tako, kad stojim za tezgom Malog Palia i vidim ta lica iz poluprofila kako ulaze kroz paklena vrata u podu, koloturima i skobama, vukui lokomotive i klavire i pljuvanice, kaem sam sebi: Sjajno! Sjajno! Sva ta starudija, sva ta mainerija dolazi mi na srebrnu tanjuru! To je sjajno! To je bajno! To je pjesma koja je nastala dok sam spavao.Ono malo to sam nauio o pisanju svodi se na ovo: pisanje nije ono to ljudi misle da jest. Ono je neto posve novo svaki put kod svakog pojedinca. Valparaiso, na primjer. Kad ja kaem Valparaiso, to znai neto sasvim drugo od onoga to je ikad znailo. Moe znaiti jednu englesku piku koja je izgubila sve prednje zube, apipniar stoji nasred ulice i trai goste. Moe znaiti anela u svilenoj koulji koji prebire svojim ipkastim prstima po crnoj harfi. Moe znaiti oda-lisku s mreom protiv komaraca oko guzice. Moe znaiti bilo ta ili nita od svega toga, ali ta god znaio, moete biti sigurni da je neto razliito, neto novo. Valparaiso je uvijek pet minuta prije kraja, malo na ovu stranu Perua ili moda sedamosam centimetara blie. To su dva i pol kvadratna centimetra koje grozniavo razgleda zato to ima vru jastuk pod guzicom i Svetog Duha u crijevima ukljuujui i ortopedske greke. To znai piati toplo i piti hladno, tono rese Trimalhion, jer je naa majica zemlja u sredini, zaokrugljena kao jaje, i krije sve dobre stvari u sebi, kao sae.A sad, moje dame i gospodo, ovim malim univerzalnim kljuem za konzerve koji drim u rukama otvorit u konzervu sardina. Ovim malim kl ju em za konzerve koji drim u rukama svejedno je hoete li otvoriti kutiju sardina ili ljekarnicu. Trei je ili etvrti dan proljea, kao to sam vam ve nekoliko puta rekao, i mada je ovo neko jadno, otrcano proljee koje podsjea na druga proljea, poaavit u dokraja od toplomjera. Vi ste mislili da ja sjedim neprestano na Place Clichy i da pijem aperitif, moda. Zapravo sam doista sjedio na Place Clichy, ali je to bilo prije dvije-tri godine. I doista sam stajao za tezgom Malog Palia, ali je davno tome, a od tada mi jedan rak nagriza vitalne organe. Sve je to poelo u Metrou (prvi razred) reenicom l'homme que j'etais, je ne le suis plus.11 Nisam vie ovjek koji sam negda bio. (Prev.)39Dok sam prolazio pored ranirne stanice, muile su me dvije bojazni prva, da e mi oi, ako dignem pogled malo vie, iskoiti iz glave; druga, da mi ispada upak. Napetost tako velika da je sva ideacija u tren oka postala romboedarska. Zamislio sam kako cijeli svijet proglaava blagdan da razmilja o atmosferskim smetnjama. Na taj bi dan bilo toliko samoubojstava da ne bi bilo dovoljno kola da pokupe sve mrtvace. Prolazei pored ranirne stanice na Porte, osjeam odvratan smrad iz vagona za stoku. To je ovako: danas cijeli dan i juer cijeli dan prije tri-etiri godine, naravno stoje tu, tijelo uz tijelo, u strahu i znoju. Tjelesa su im proeta zlom kobi. Dok prolazim pored njih, glava mi je strano bistra, misli su mi kristalno jasne. Toliko se urim da istresem svoje misli da trim mimo njih u mraku. I ja sam u veliku strahu. I ja se znojim i daem, edan, proet zlom kobi. Idem pored njih kao pismo kroz potu. Ili ne ja, nego stanovite ideje iji sam ja vjesnik. A na te su ideje ve prilijepljene naljepnice i privezane cedulje, ve su zapeaene i igosa-ne obinim i vodenim igovima. Teku u serijama, moje ideje, kao kalemovi elektrine ice. ivjeti iznad iluzije ili s njom pitanje je sad. U meni je jeziv dragulj koji se nee istroiti, dragulj koji grebe okna na prozorima dok bjeim kroz no. Stoka mue i bleji. Stoji u toplom smradu vlastitih iz-metina. Sad opet ujem glazbu kvarteta u A-molu, samrtnike trzaje ica. U meni je jedan luak koji cijepa i cijepa i cijepa dok ne udari posljednji di-skord. isto razaranje, za razliku od manjih, prljavijih razaranja. Nema se ta oprati poslije.40Kota svjetlosti to se valja put ponora u jamu bez dna. Ja, Beethoven, ja sam ga stvorio! Ja, Beethoven, ja ga unitavam!Od sada, moje dame i gospodo, vi zabavljate Meksiko. Od sada e sve biti arobno i lijepo, arobno lijepo, arobno divno. Sve arobnije lijepo i divno. Od sada nema vie ueta za rublje ni podvezica ni flanelskog donjeg rublja. Uvijek samo ljeto i sve vjerno originalu. Ako je konj, onda je konj za sva vremena. Ako je apopleksija, onda je apopleksi-ja, a nije vidovica. Nema kurvi u rano jutro, nema gardenija. Nema mrtvih maaka u jarku, nema znoja ni znojenja. Ako je neto usna, onda mora biti usna koja vjeno podrhtava. Jer u Meksiku, moje dame i gospodo, uvijek je tano u podne, a to se sjaji, to je fuksija, a to je mrtvo, mrtvo je i nema peruki za brisanje praine. Lei na betonskoj postelji i spava kao acetilenska lampa. Kad ti upali, puna aka brade. Kad ti ne upali, bijeda, j o gore od bijede. Nema arpeda, nema ukrasnih nota, nema kadenci. Ili dri klju ili ne dri klju. Ili pone istom melodijom ili pone lizo-lom. Ali bez istilita i bez eliksira, etvrta ekloga ili Trinaesti arrondissement!11 Gradski okrug. (Prev.)SUBOTNJE POSLIJEPODNEOVO JE BOLJE NEGO ITATI VERGILIJA.Subota je poslije podne, a ova se subota poslijepodne razlikuje od svih drugih subotnjih poslije-podneva, ali nipoto kao ponedjeljak poslijepodne ili etvrtak poslijepodne. Ovoga dana, dok se vozim put mosta u Neuillyu, pored Robinsonova otoia na ijem je kraju hram, a u hramu mali kip nalik na kotiledon u otvoru zvona, imam takav osjeaj da sam kod kue da mi se ini nevjerojatno da sam se rodio u Americi. Mirna voda, ribarski amci, eljezni stupovi koji obiljeavaju maticu, teglenjaci to nisko lee i tromo zaokreu, crne teretne brodice i sjajni podupirai, nebo to se uope ne mijenja, rijeka to zavija i krivuda, breuljci to se ire i neprestano opasuju dolinu, panorama to se vjeito mijenja a ipak ostaje ista, raznolinost i gibanje ivota pod stalnim znakom trobojnice, sve je to povijest Seine koja mi je u krvi i koja e ui u krv onih koji e doi iza mene kad budu prolazili uz ove obale u jednu subotu poslijepodne.Kad sam preao most u Boulogneu, uz cestu to vodi u Meudon, okreem se i sputam niz brdo u Sevres. Prolazei nekom pustom ulicom, vidim malen restoran u vrtu; sunce se probija kroz kronju i obasjava stolove. Silazim s bicikla.45ta je bolje nego itati Vergilija ili uiti napamet Goethea (alies Vergangliche ist nur ein Gleichnis1 itd.)?Pa, jesti vani, ispod platnenog krova, u Issy-les-Moulineauxu za osam franaka. Pourtant je suis a Sevres.2 U posljednje vrijeme pomiljam da napiem Journal d'un Fou3 koji sam toboe naao u Issy-les-Moulineauxu. A kako sam taj fou uglavnom ja, ja ne jedem u Sevresu nego u Issy-les-Moulineauxu. I ta kae fou kad doe konobarica s velikim vrem piva? Ne brinite za greke kad piete! Biografi e razjasniti sve greke. Mislim na svog prijatelja Carla koji je posljednja etiri dana proveo zapoinjui opis ene o kojoj pie. Ja to ne mogu! Ja to ne mogu! kae on. Pa dobro, kae fou, dajte da vam j a to napravim. P o n i t e ! To je najvanije. Recimo da joj nos nije orlovski? Recimo da joj je boanski lijep? Kad portret loe poinje, to je zato to ne opisujete enu koju imate na umu: vie mislite na one koji e gledati portret, nego na enu koja vam pozira. Uzmite Van Nordena on je drugi sluaj. On se dva mjeseca sprema da pone pisati roman. Kad god ga sretnem, ima novi poetak za svoju knjigu. Juer mi je rekao: Vidi u emu je moj problem. Ne radi se samo o tome kako da ponem: prvi redak odluuje o obliku cijele knjige. Evo kakav sam poetak napisao neki dan: ,Dante je napisao pjesmu o mjestu H.' H i crtica zato to ne elim imati nikakva okapanja s cenzurom.1 Sve to je prolazno samo je prispodoba. (Prev.)2 Meutim, ja sam u Sevresu. (Prev.)3 Dnevnik jednog luaka. (Prev.)46Zamislite knjigu koja poinje sa H i crticom! Mali osobni pakao koji ne smije povrijediti cenzore! Primjeujem da Whitman, kad poinje pjesmu, kae: Ja, Walt, u svojoj 37-oj godini i u dobru zdravlju! ... Ja sam na putu sa svojom vizijom ... Ja sam ludo zaljubljen u sama sebe... Walt Whitman, kozmos, Manhattana sin, plahovit, od krvi i mesa, po-hotljiv, jedem, pijem i rasploujem... Izvadite brave iz vrata! Izvadite i sama vrata iz dovratka ... Sad ili ubudue, svejedno je meni... Ja postojim kakav ]esam, i to je dovoljno ....Kod Walta je uvijek subota posli-I e podne. Ako je enu teko opisati, on to prizna i stane u treem retku. Idue subote, ako bude lijepo vrijeme, moda e dodati zub koji joj nedostaje, ili gleanj. Sve moe ekati, vrebati priliku. Ja apsolutno prihvaam Vrijeme. A moj prijatelj Carl, koji je vitalan kao stjenica, pia u gae zato to su prola etiri dana, a on ima samo negativ u ruci. Ja ne vidim razloga, kae on, alo bih ja ikad umro izuzev kakvog nesretnog slu-i aja. A onda trlja ruke i zavlai se u svoju sobu da l>ioivi svoju besmrtnost. ivi i dalje kao stjenica u zidnim tapetama.arko sunce upire kroz platneni krov. Ja bun- am zato to umirem tako brzo. Svaka je sekunda vana. Ne ujem sekundu koja je upravo otkucala- hvatam se kao luak za ovu sekundu koja se jo inje oglasila... ta je bolje nego itati Vergilija? Ovo! Ovaj trenutak to se iri i to se nije odredio i kucaj ima ni udarcima, ovaj vjeni trenutak koji ponitava sve vrijednosti, stupnjeve i razlike. Ovoikljanje gore i napolje iz skrivena vrela. Nema isti-47na da se izreknu, nema mudrosti koja bi se mogla priopiti, ikljaj i ubor, govorenje svima ljudima u jedan mah, posvuda i na svim jezicima. Sad je najtanji veo izmeu ludila i duevnog zdravlja. Sad je sve tako jednostavno da se ruga ovjeku. S ovog vrhunca opijenosti ovjek se svali na visoravan dobra zdravlja gdje ita Vergilija i Dantea i Montaig-nea i sve ostale koji su govorili samo o ovom trenutku, o trenutku koji se iri i koji se uvijek uje... Pria svim ljudima u jedan mah. ikljaj i ubor. Ovo je trenutak kad prinosim au ustima promatrajui u isto vrijeme muhu koja mi je sjela na mezimac; a muha je isto toliko vana za ovaj trenutak koliko i moja ruka, ili aa koju ona dri, ili pivo koje je u ai, ili misli koje se raaju iz piva i umiru s pivom. Ovo je trenutak kad znam da se ne treba obazirati na znak na kojem pie Versailles^, ni na znak na kojem pie Suresnes, ni na bilo koji znak koji upuuje u ovo ili ono mjesto, nego da uvijek treba ii u mjesto za koje nema znaka. Ovo je trenutak kad pusta ulica u kojoj sam odluio da sjednem vrvi od ljudi, a sve su pune ulice prazne. Ovo je trenutak kad je svaki restoran pravi restoran, ako vam ga nitko nije pokazao. Ovo je najbolje jelo, iako je najgore koje sam ikad okusio. Ovo je jelo koje nee nitko osim genija dotai uvijek nadohvat ruke, lako se probavlja i ostavlja tek neu-taen. Je li bio dobar rokfor? pita me konobarica. Boanstven. Najpljesniviji, najcrvljiviji, naj-ugaviji rokfor koji je ikad proizveden, pun crvi Danteovih, Vergilijevih, Homerovih, Boccacciovih, Rabelaisovih, Goetheovih, svih crvi koji su ikad postojali i zavukli se u sir. Da bi jeo ovaj sir, ovjek48mora biti genijalan. Ovo je sir u kojem sahranjujem sama sebe, ja, Miguel Feodor Francois Wolfgang Valentine Miller.Pristup mostu je poploen kaldrmom. Vozim se toliko polagano da svaki kamen alje zasebnu i jasnu poruku mojoj hrptenjai i dalje gore, preko kraljenjaka, do one ispucale krletke u kojoj pa-modina pali svoje semafore. I dok prelazim most u Sevresu, gledajui desno i lijevo, prelazei bilo koji most, bilo to preko Seine, Marne, Ourqa, Aude, Loire, Lota, Shannona ili Liffeyja, East Rivera ili Hudsona, Mississipija, Colorada, Amazone, Orinoka, Jordana, Tigrisa, Irrawaddyja, prelazei bilo koji i svaki most, a ja sam ih sve preao, ukljuujui tu i Nil, Dunav, Volgu, Eufrat, prelazei most u Sevresu, ja viem, kao onaj mahnitac sveti Pavao: O, smrti, gdje ti je alac? Za mnom Sevres, preda mnom Boulogne, ali ovo to prolazi poda mnom, ova Seina koja je potekla odnekud bezbrojem istodobnih brizgova, ovaj mirni mlaz to tee iz milijuna, milijarde korje-nova, ovo mirno zrcalo to nosi sa sobom oblake i gui prolost, to tee sve dalje i dalje i dalje dok se izmeu zrcala i oblaka kreem poprijeko ja, jedno potpuno samostalno bie, svijet kojim se zavravaju nebrojena stoljea, ja i ovo to prolazi poda mnom i ovo to plovi nada mnom i sve to nadire kroza me, ja i ovo, ja i ono, zdrueni u jednom trajnom gibanju, ova Seina i svaka Seina koja je op-kroena mostom, udo je ovjeka koji je prelazi na biciklu.Ovo je bolje nego itati Vergilija...Vozim se natrag prema St. Cloudu, kota se okree veoma polagano, brzinomjer u ispucaloj si-4 Crno proljee49voj krleci pucketa kao filmski urnal. Ja sam ovjek iji je manometar neoteen; ja sam ovjek na stroju i imam vlast nad strojem; vozim se nizbrdo priti-ui konice; mogao bih isto tako zadovoljno tjerati mlin nogama i pustiti da zrcalo prolazi nada mnom, a povijest poda mnom, ili obratno. Vozim se na suncu, ovjek neosjetljiv za sve osim za pojave svjetlosti. Breuljak St. Clouda die se lijevo preda mnom, drvee se savija da me zatiti, put je ravan i beskrajan, mali kip poiva u zvonu jezera nalik na kotile-don. Svaki je Srednji vijek dobar, bilo u ovjeku, bilo u povijesti. Sunce grije i ceste se pruaju na sve strane i sve ceste vode nizbrdo. Ja ne bih poravnavao cestu ni uklanjao bilo kakve dombe. Svaki udarac alje novu poruku signalnom tornju. Pazio sam na sva mjesta u prolazu: da bih obnovio svoje misli, treba samo da obnovim u mislima svoj put, da ponovo osjetim ove dombe.Kod mosta u St. Cloudu zaustavljam se. Ne urim se mogu cijeli dan dangubiti. Ostavljam bicikl u stalku ispod drveta i idem u pisoar da se popiam. Sve je to divota, ak i pisoar. Dok stojim tu i gledam u kuna proelja, snebivljiva mlada ena naginje se kroz prozor da me gleda. Koliko sam puta stajao tako u ovom nasmijeenom, ljupkom svijetu, sunce se igralo na meni, a ptice ludo cvrkutale, i primijetio neku enu kako me gleda s otvorenog prozora, osmijeh joj se mrvio na mekane sitne komadie koje ptice skupljaju u kljunovima i pohranjuju kadikad na dnu pisoara, gdje voda umilno romoni, a onda naie mukarac s otvorenim prorezom na hlaama i izlije sadraj svoga mjehura, to50se pui, na mrvice to se rastvaraju. Stojei tako, otvorena srca i proreza na hlaama i mjehura, ini mi se da se sjeam svakog pisoara u koji sam ikad stupio sve sami ugodni osjeaji, sve sama bogata sjeanja, kao da mi je mozak golem divan zatrpan jastuiima, a ivot dug drijeme u jedno vrue, pospano poslijepodne. Ja mislim da nije ba udno to je Amerika postavila pisoar usred Parike izlobe u Chicagu. Drim da mu je tu bilo mjesto i drim da je to pohvala koju bi Francuzi morali cijeniti. Dodue, nije bilo potrebno izvjesiti trobojnicu na njega. Un peu trop fort, ca!1 Pa ipak, kako moe Francuz znati da je jedna od prvih stvari koja udari u oi posjetiocu Amerikancu, koja ga ushiti, koja mu razgali srce, taj posvuda-nji pisoar? Kako moe Francuz znati da je ono to se snano doima Amerikanca kad gleda p i s -sotiere ili vespasienne, ili kako god hoete da to nazovete, injenica da je usred ljudi koji priznaju potrebu da se ovda-onda pomokre i koji znaju isto tako da se piati ne moe bez piala, a ako se to ne ini javno, da e se initi potajno, i da nije nimalo neprilinije piati na ulici nego ispod zemlje, gdje neka stara podrtina pazi na vas da ne poinite kakvu sablazan.Ja sam ovjek koji pia mnogo i esto, to kau da je znak velike umne djelatnosti. Kako bilo da bilo, znam da sam na muci kad hodam ulicama New Yorka. Neprestance se pitam gdje e biti idua stanica i hou li moi toliko izdrati. Zimi je, dodue, kad si bez para i gladan, lijepo zadrati se ne-1 Tu su malo pretjerali! (Prev.)51koliko minuta u toploj okrepnoj stanici podzemne eljeznice, ali kad doe proljee, sasvim je drugaije, ovjek rado pia na suncu, meu ljudima koji te odozgo gledaju i smjekaju ti se. I mlada ena, kad sjedne da isprazni mjehur u porculanskoj koljci, nije moda prizor u kojem se moe uivati, nijedan ovjek koji ima imalo osjeaja ne moe rei da nije lijep pogled na mukarca koji stoji iza limene ploe i gleda svjetinu s onim zadovoljnim, mirnim, rasijanim smijekom na licu, s onim dugim zanesenim, ugodnim pogledom. Rasteretiti pun mjehur jedna je od velikih ljudskih radosti.Ima izvjesnih pisoara radi kojih idem zaobilaznim putem kao, primjerice, trona atrlja ispred Doma gluhonijemih, na uglu Rue St. Jacques i Rue de l'Abbe-de-l'Epee, ili onaj od Pneu Hutchinsona pokraj Luksemburkog parka, na uglu Rue d'Assas i Rue Guynemer. Tu sam, jedne mirisne proljetne noi, ne znam i ne marim kakvim spletom dogaaja, ponovo otkrio svoga starog prijatelja Robinso-na Crusoea. Cijelu sam no proveo u sjeanju, u muci i strahu, u radosnoj muci i radosnom strahu.udesa u ivotu ovoga ovjeka pie u predgovoru izvornom izdanju nadmauju sve to se moe nai na ovom svijetu; teko da ivot jednog ovjeka moe biti raznoliniji. Otok koji je sad poznat pod imenom Tobago, na uu grdnoga Orino-ka, trideset milja sjeverozapadno od Trinidada. Gdje je ovjek Crusoe ivio u samoi dvadeset i osam godina. Stope na pijesku, tako lijepo ispupene na koricama. Petko. Kiobran ... Zato je ta jednostav-52na pria toliko zatravila ljude osamnaestog stoljea? V o i c i1 Larousse:... Le recit des aventures d'un homme qui, jete dans une ile deserte, trouve les moyens de se suf-fire et mme de se creer un bonheur relatif, que complete l'arrivee d'un autre etre humain, d'un sau-vage, Vendredi, que Robinson a arrache des mains de ses ennemis ... L'interet du roman n'est pas dans la verite psyhologique, mais dans l'abondance des details minutieux qui donnent une impression saisis-sante de realite.2Dakle, Robinson Crusoe ne samo to je nekako progurao, nego je ak stvorio sebi neku relativ-n u sreu! Bravo! Jedan ovjek koji je bio zadovoljan relativnom sreom. Kako neanglosakson-ski! Kako pretkranski! Osuvremenjui priu, nasuprot Larousseu, mi tu imamo, dakle, pripovijest jednog umjetnika koji je htio sam sagraditi jedan svijet, priu moda prvog pravog neurastenika, ovjeka koji je namjerno postao brodolomac da bi ivio i7van svog doba u vlastitu svijetu koji je mogao dijeliti s jo jednim ljudskim stvorom, m e m e u n sauvage.3 Vano je istai da je on, ostvarujui svoju neurotsku pobudu, doista naao relativnu sreu, iako je bio sam na pustu otoku, moda samo s nekom starom pukom i poderanim hlaama, ista1 Evo ta kae Larousse (francuska enciklopedija). (Prev.)2 . Prikaz pustolovina jednog ovjeka koji, baen na pust otok, uspijeva da se sam snae i da ak stvori neku relativnu sreu koju upotpunjava dolazak jo jednog ljudskog stvora, divljaka, Petka, kojeg je Robinson oteo iz i uku njegovih neprijatelja ... Zanimljivost romana ne lei u psiholokoj istinitosti, nego u obilju sitnih pojedinosti koie stvaraju snaan dojam stvarnosti. (Prev.)1 Cak i divljakom. (Prev.)53ploica, sa dvadeset i pet tisua godina postmag-dalenskog progresa zapretanim u njegovim ivanim stanicama. Pojam relativne sree u osamnaestom stoljeu! I kad doe Petko, iako je Petko, ili V e n -d r e d i, puki divljak i ne govori Crusoevim jezikom, krug se zatvara. Volio bih opet proitati tu knjigu a moda i hou jednog kinog dana. Izvanredna knjiga koja se pojavila na vrhuncu nae divne faustovske kulture. Ljudi kao Rousseau, Beethoven, Napoleon, Goethe na obzorju. Cijeli civilizirani svijet ostaje budan noi i noi da je proita na devedeset i sedam razliitih jezika. Slika stvarnosti u osamnaestom stoljeu. Od tada nema vie pustih otoka. Od tada, gdje god se ovjek sluajno rodi, tu je i pust otok. Svaki je ovjek svoja vlastita civilizirana pusto, otok svoga Ja na kojem je doivio brodolom: srea, relativna ili apsolutna, ne dolazi u obzir. Od tada svatko bjei od sama sebe ne bi li naao kakav imaginaran pust otok, ne bi li doivio taj san Robinsona Crusoea. Pratite klasine bjegove kod Melvillea, Rimbauda, Gaugina, Jacka Londona, Henryja Jamesa, D. H. Lawrencea... ima ih na tisue. Ni jedan od njih nije naao sreu. Rimbaud je naao rak. Gaugin je naao sifilis. Lawrence je naao suicu bijelu kugu. Kugu tako je! Bio to rak, sifilis, tuberkuloza ili ta mu drago. Kuga! Kuga Suvremenog progresa: kolonizacija, trgovina, besplatne biblije, rat, bolest, proteze, tvornice, robovi, ludilo, neuroze, psihoze, rak, sifilis, tuberkuloza, anemija, trajkovi, otputanje radnika, gladovanje, ni-tavilo, ispraznost, nemir, napor, oaj, amotinja, samoubojstvo, steaj, arterioskleroza, megalomanija, izofrenija, hernija, kokain, cijanovodina kiselina,54smrdljive bombe, suzavac, bijesni psi, autosugestija, autointoksikacija, psihoterapija, hidro terapija, elektrina masaa, usisavai, pemikan, zobene pahuljice, hemoroidi, gangrena. Nema pustih otoka. Nema raja. Nema ak ni relativne sree. Ljudi toliko grozniavo bjee od samih sebe da trae spas pod ledenim santama ili u tropskim movarama, ili se pak penju na Himalaju ili se gue u stratosferi...Ono to je zatravilo ljude u osamnaestom stoljeu bila je vizija svretka. Dodijalo im je. Htjeli su se vratiti tamo odakle su doli, iznova se zavui u majinsku utrobu.OVO JE DODATAK LAROUSSEU ...Najvie me se dojmilo, u pisoaru pokraj Luksemburkog parka, kako malo znai to ta knjiga sadri, vaan je bio trenutak kad se itala, trenutak koji je sadravao knjigu, trenutak koji je konano i za sva vremena postavio knjigu u ivu sredinu jedne sobe s njenim sunanim zrakama, s njenom atmosferom prizdravljanja, s njenim obinim stocima, s njenom kiparom, s njenim mirisom od kuhanja i pranja, s njenim majinim likom to se die velik i nalik na totem, s njenim prozorima to gledaju na ulicu i bacaju u onu mrenicu ispremetane radnje lijenih, puzavih spodoba, kvrgava drvea, trolejbusnih hej, maaka na krovovima, pohabanih nonih mora sto pleu visei na uzetima za rublje, vrata krme