Hercigonja (Na temeljima) o jeziku Petrisova zbornika općenito:

-čakavska, ikavsko-ekavska osnovica uz crkvenoslavenske (i kajkavske) fonološko-fonetske,

morfološke, sintaktičke u stilske elemente, i neki sintaktički modeli preuzeti iz latinskog i talijanskog, i

elementi leksika (termini i posuđenice) iz latinskog i talijanskog (ponegdje i češkog, mađarskog)

-κοινή – hibridna književnojezična struktura, raznorodni elementi; u praksi glagoljaških pisaca

neliturgijskih tekstova potkraj XIV. stoljeća; „srednji stil“, prijelazni oblik između crkvenoslavenskog

jezika hrvatskog tipa (jezik hrvatskoglagoljičkih liturgijskih kodeksa) i jezik tekstova praktične prirode

pisanih narodnim jezikom, čakavštinom bez crkvenoslavenskog infiltrata =artificijelni knjiški čakavsko

(kajkavsko) - crkvenoslavenski koine

-1468. god.; 700 stranica (350 folija, papir, format 20 x 13,5 cm), oko 160 članaka tj. kapitola, ispisano

lijepom minuskulnom glagoljicom

-bilješke njegovih vlasnika i korisnika:

prve: granično čakavsko-kajkavsko područje sjeverne Hrvatske – ozaljska, pokupska regija

potkraj 16. st. – vjerojatno Krk,

poznata vrbnička notarska obitelj Petris – J. A. Petris – krčki kanonik (uz Vrbnički statut,

Kvarezimal popa Šimuna Grebla, Dijaloge pape Grgura)

sada: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

-neliturgijski tekstovi: ostavlja po strani teološko-dogmatske, doktrinarne predrasude; svrha – da se

olakša kateheza i pastorizacija, i kao građa za odgoj i teološko obrazovanje svećeničkog pomlatka

-članci općih srednjovjekovnih znanja (čak ulomci Fiziologa i Lucidara), moralizatorski spisi, upute iz

liturgike, djela srednjovjekovne pripovjedne proze (apokrifi, legende, mirakuli, moraliteti, vizije…),

sentencije, aforizmi, članci s područja crkvene retorike, ritualne upute, kronolozi, kalendarske upute,

svjetovne pripovijesti (o Akiru, Roman o Troji, anegdote iz Aleksandride), stihovi i kanonsko-pravna

kazuistika

-razmjer različitih jezičnih elemenata nije normiran, varira

-pretežit refleks e

-bitna stilistička značajka glagoljaških neliturgijskih spisa 15. st. jest: razvijena upotreba sinonima –

kontaktnih i distantnih – u svrhu podizanja književnog jezika iznad lokalnog narječja stapanjem

dijalekata

-jezik neliturgijskih tekstova 15/ 16. st. – suodnos sustavskih elemenata ovisi o činiteljima:

vanjski: odnos prema liturgijskom dijelu korpusa

unutarnji: odnos neliturgijskih žanrova među sobom

funkcionalna diferencijacija tekstova

jezik predloška (crkvenoslavenski, latinski, talijanski, češki)

vrijeme nastanka teksta

subjektivni faktor (književno i opće obrazovanje pisca, inteligencija, karakteristike skriptorija)

područje nastanka kodeksa

-dosljedne značajke čitavog kodeksa, bez obzira na pojedine dijelove:

uporaba silabičnog (bez sekundarnog vokala)

redovito e < ę iza č, ž, j

iste analoške adaptacije pri vokalizaciji slabog poluglasa

ista funkcionalna zastupljenost duala

sklonost unošenju kajkavskih crta (protetsko v-, kai…)

-Hercigonja predlaže dvije metodičke varijante proučavanja

O jeziku Viđenja Varuhova:

-provedba nekih karakterističnih glasovnih pojava i promjena:

refleksna fonacija staroga ě > e/i provedena u položajima određenim pravilima Jakubinskij-

Meyerove skale s otklonom, od tim pravilima normiranog refleksa ě > i , u pravcu refleksne

dublete ě > e – posljedica destabilizacije primarno ustanovljenih odnosa u kontekstu

čakavske „ikavsko-ekavske zakonitosti“ uvjetovane različitim unutarnjim sustavnim i vanjskim

razlozima

dosljedna zastupljenost silabičkoga |l|

ĵ je na mjestu glagoljičkoga 5 < |*di|

|ć|, |šć| na mjestu glagoljičkog ] = |št|

u svim dijelovima Pz – čakavska disimilativna mijena ę > a – pri distribuciji č + ę i k+ ę

ostvaruje se kao č + e i kl + e, a ne kao ča i kla;

u analognim sekvencijama j, ž + ę ostvaruje se u Pz u obje varijante (žaini : žeinih / jazik :

jezici)

u Pz je dosljedno proveden rotacizam = V + ž = e > V + r + e (možemo > moremo) – poznati

akomodacijski proces pri kojem se artikulacija intervokalnog ž realizirana s redukcijom

frikativnosti, približava mjestu i načinu izgovora fonema r (koje se ostvaruje bez titranja vrha

jezika)

-različito reflektiranje praslavenskog ê temelj je slavenskih međujezičnih i međudijalektalnih

diferenciranja – čakavska dijalektologija izdvaja usporedno postojanje obiju fonacijskih varijanata i

dubleta ê > e/i – vokalska infleksija – posljedica mehaničkog miješanja refleksa, utjecaja drugih

sustava, etimologije, akcenta – posljedica interferencije pograničnih izdanaka panonske (e) i

savskodinarske (i) migracijske struje (odvojeno se razvili refleksi i konsonantizam)

-prilikom proučavanja dvojake fonacije ê, važno je dovesti zaključak o:

1. stupnju usklađenosti fonacije ê s pravilima Jakubinskoga i Meyera tj. odnosu

varijante - oblici s fonacijom ê > e/i izvedenom prema pravilima JM skale i

dublete – oblici s refleksima ê nastalim bez obzira na ta pravila

2. na temelju prethodnog, stupanj narušavanja ikavsko-ekavske pravilnosti tj. razlozi:

unutarnji: djelovanje analogija, sustavske strukturne promjene, morfološka previranja – npr.

kod imenica: sužavanje baze deklinacijskih tipova (smanjenjem broja promjena,

izjednačavanjem gramatičkih morfema zbog djelovanja glasovnih promjena, postupnog

eliminiranja opreke po palatalnosti između nekadašnjih a- i ja-deklinacija ženskog roda – u

jeziku Pz dominantne su dublete gramatički morfemi ja-deklinacije ); kod pridjeva:

izjednačavanje palatalnih i nepalatalnih paradigma, izjednačavanje gramatičkomorfematskih

struktura pridjevske i zamjeničke deklinacije

vanjski: djelovanje crkvenoslavenskog jezika, mogući utjecaj kajkavštine, neikavsko-ekavskih

govora; u tekstovima 14/15. st – prevaga ekavizama u pravcu sjeverozapada i ikavizama u

pravcu jugoistoka; područje nastanka Pz – područje dodira čakavskog i kajkavskog dijalekta