HranaJeloNajznaajnija hrana u Srbiji, u doba kneza Miloa, bio je hljeb. On je pravljen od kukuruza, osim Mave gdje se jeo penini hljeb, i osim imunijeg stanovnitva po varoima. Po selima se u posne dane najvie jeo grah i luk, a zimi, u mrsne dane, kiseo kupus i slanina, ljeti mlijeko, sir i jaja. Krompir je odnedavno bio poznat i malo se jeo. U dane kad se neto slavilo, ili su dolazili gosti, zimi se peklo prase, a ljeti janje, osim toga i urka, guska ili koko. Za Boi se pekla peenica, obino itavo krme ili ovca, kod siromanijih uran. Po selima bi se govee, kad onesposobi za rad, klalo i meso bi se suilo za pastrmu. Trpeza kneza Miloa i njegove brae bila je i obinih dana dosta obilata i raskona. Bogati ljudi su uvijek ovijeg mesa imali na kasapnicama, a goveeg i svinjeeg s vremena na vrijeme. Teletinu su Beograani nabavljali iz Zemuna. I po selima i po varoima bilo je mnogo voa, koje se jelo svjee i osueno. Evropska su jela jo u itavoj zemlji bila nepoznata. Po varoima su Turci pravili i prodavali u duanima ili po ulicama halvu, rahatlokum i razne druge poslastice. Pie Uz jelo se najee pila ljivovica. Osim uz jelo rakija se pila i inae, i to u velikoj koliini, te je predstavljala jedno veliko narodno zlo. ljivici su se bili toliko namnoili da je rakija bila vrlo jeftina, obino nije kotala vie od pet para oka. Zbog takve cijene pila se gotovo kao voda, i ne samo da se nije izvozila iz zemlje, ve ako ljive nisu rodile, uvozile bi se iz Ugarske. Osim ljivovice peklo se i neto jabukovae i komadare (rakija od hljeba). U mnogo manjoj mjeri nego rakija pilo se vino, jer se vinova loza slabo sadila, a strano vino se slabo uvozilo. Vino je bilo bilo skupo, pa su ga pili samo imuniji ljudi i to na gozbama. U krajevima u kojim je bilo smreke, brao se njen plod, od kojeg se pravila i pila turija. Ta se tenost zvala vodnjika. U selima je narod, osobito uz posne dane, pravio buzu od kukuruzna hljeba i vode i pio je. Imuniji su pili jo i kafu i erbet. Osim toga, po varokim su ulicama Turci prodavali salep i buzu. Pivo je u Beograd donoeno iz Zemuna, javno se toilo od 1834. godine. Nonja U Srbiji kneza Miloa niko nije nosio evropsko odijelo, ak i Srbi, doseljenici iz Austrije, da ih ne bi smatrali strancima nosili su srbijansko odijelo. Seoska muka nonja razlikovala se u pojedinim oblastima. Ako bi rekonstruisali muko seosko odijelo, ono bi izgledalo ovako: na glavi se nosila iljasta crvena kapa ili fes, ili crna ubara. Do tijela se nosila do koljena duga koulja, najee od kudelje. Ispod koulje noene su gae, ni uske, ni previe iroke. Od koljena nanie noene su dokoljenice. Preko koulje je noen zubun, a preko njega gunj. Za pojasom se nosio no. Zimi su preko gaa noene akire od bijelog vunenog sukna. Na nogama su noene arene arape, osim Mave gdje su noeni obojci. Preko arapa noeni su opanci. enska seoska nonja je svuda konzervativnija od muke. Najbolje opise enske nonje u Srbiji dao je J. Vuji. Jedan opis je iz okoline manastira Gornjaka, a drugi iz sela Vukovice u okrugu podrinjskom. Opisi se bitno razlikuju. U Gornjaku su ene nosile ispletenu kosu, ukraenu cvijeem, imunije su imale na glavi crvenu kapu. ene su na glavi nosile izvezen pekir, a na vratu erdan. Imale su koulju sa irokim rukavima, dugu do lanaka, zatim crveni, areni pojas i bijeli zubun od sukna. Na nogama su imale arape i opanke. Cjelokupno ensko odijelo, osim opanaka, i nekih ukrasa na glavi, izraivale su same ene. Muka djeca su po selima do deset godina vrlo ravo odjevana. Seoska odijela, i muka i enska, razlikovala su se od varokih. Dok su seosko odijelo i za ljude i za ene, najveim dijelom izraivale ene same, varoka muka i enska odijela, osim koulja i arapa, bila su zanatlijska izraevina, ili su pojedini dijelovi kupljeni u trgovinama. Za vladavine kneza Miloa nonja je pretrpjela izvjesne promjene. Osloboenjem je Srbija dola u tjenji dodir sa Evropom. Trgovci su sa sobom donosili, drugaiju modu, drugaiji kroj, pa i drugaija odijela. Nonja je promjene pretrpjela i nakon nekih naredbi kneza Miloa. U nekim krajevima bio je obiaj da se ene eljaju tako da glavu kasnije ne mogu okrenuti. Ovakvo eljanje zahtijevalo je puno vremena, pa su se ene eljale samo jednom ili dva puta mjeseno, zbog ega su gubile kosu i dobivale kona oboljenja. Zbog toga je knez Milo izdao naredbu da se prestane sa takvim nainom eljanja. U ovo vrijeme je za vojnike uvedena uniforma, za koje se materija izraivala na selu. Takoer, esto se poklanjalo odijelo u znak znak milosti i dobrih odnosa. Poklonjeno odijelo moralo je biti lijepo, otmjeno i skupocjeno. Ukoliko je bilo bolje, utoliko je bilo vei ponos za onoga ko ga daje. Sem odijela, poklanjao se i nakit. Na kraju, zanimljiva je jedna simbolika odijela u doba kneza Miloa. Oblaenje enskog odijela mukarcima znailo je sramoenje. Godine 1821. kanjena su u Kragujevcu dvojica uvara, jer im je pobjegao zatvorenik, tako to im je obueno ensko odijelo pa su onda provedeni kroz ariju.