HRVATSKA KNJIGA I PISMO U DOBA HUMANIZMA I RENESANSE

SAETAK

Problematika ovog istraivanja obuhvaa kulturnu povijest humanizma i renesanse, a predmet istraivanja konkretno je vezan za hrvatsku knjigu i pismo u navedenom razdoblju. Svrha istraivanja bila je prouavanje svih dostupnih izvora i literature koji su od relevantnosti za navedeni predmet, a glavni cilj je bio odgovoriti na pitanje kako su se hrvatska knjiga i pismo razvijali u razdoblju humanizma i renesanse. Rad je podijeljen u tri glavna dijela. Prvi dio istaknuo je vanost tradicije hrvatskog jezika, tj. njegov razvoj od najranijih vremena do razdoblja humanizma i renesanse, ukljuujui i spomenuto. Razvoj jezika uvjetovao je i razvoj knjievnosti i knjine produkcije, pa se tako u petnaestom stoljeu susree vrlo iva aktivnost kada je rije o tim aspektima. Tako, razdoblje humanizma i renesanse u hrvatskoj knjievnosti specifino je, ali moe ga se svrstati u europski kontekst, posebno zbog talijanskog utjecaja. Knjievni krugovi koji se okupljaju oko poznatih linosti, posebice oko znaajnih knjievnika i filozofa daju svoj doprinos razvoju hrvatske knjige i pisma. Jedan od vrlo estih motiva u djelima knjievnika je motiv ene koja se prikazuje ili kao aneo ili kao vrag. esto je se usporeuje s madonnom. Ipak, bez obzira na taj est motiv, pitanje ravnopravnosti ene i mukarca jo uvijek nije otvoreno. Najee knjige su zbirke pjesama, knjige nabonog karaktera, romani, ali i razliita filozofska i znanstvena djela. Glagoljica, latinica, irilica i gotica etiri su pisma koja se u ovom razdoblju u Hrvatskoj upotrebljavaju.

Kljune rijei: hrvatska knjiga, hrvatsko pismo, razvoj jezika, humanizam, renesansa, renesansna knjievnost

SUMMARY

The problem of this research is cultural history of Humanism and Renaissance, and the subject of the same is related to the development of Croatian book and alphabet in the same period. The purpose of this research was to explore all the resources on the disposition that were relevant for the subject, and the main goal was to respond on the question how the Croatian book and alphabet developed during the Humanism and Renaissance. the paper is divided in three main parts. The first one put an accent on the importance of the tradition of Croatian language and showed the development of the same frome the earliest times to the Humanism and Renaissance period (including that period, too.). the development of the language created also the conditions for the development of the literature and book production, so in 1400s there was a very vivd activity when it comes to those aspects. So, Humanism and renaissance in Croatian literature are spcific, but the literature can enter into the European context, especially because of the Italian influence. Literary circles gathered around the well- known personalities, like writers and philosophers, give their contribution to the development of Croatian book and alphabet. One of the very frequent motifs in the works of Renaissance and Humanist writers is a woman that is depicted as angel or devil. Very often, woman is compared to Madonna. Altough woman was very present in those works, the question of gender equality wasn't yet opened. The books most published were poem collections, ecclesiastical books, novels, but also the different philosophical and scientific works. Glagolitic, Latin, Cyrillic and Gothic alphabet were used in Croatia during this period.

Keywords: croatian book, croatian alphabet, language development, humanism, renaissance, renaissance literature

SADRAJ

1. UVOD11.1. Problem i predmet istraivanja11.2. Svrha i ciljevi rada11.3. Struktura rada12. RAZVOJ HRVATSKOG JEZIKA I KNJIEVNOSTI DO HUMANIZMA I RENESANSE22.1. Tradicija hrvatskog jezika i razvoj do razdoblja humanizma i renesanse22.2. Hrvatska knjievnost u petnaestom stoljeu42.2.1. Osnovne karakteristike hrvatske renesansne knjievnosti53. KNJIGA I KNJIEVNOST U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU HUMANIZMA I RENESANSE73.1. Hrvatska renesansa73.2. Hrvatska knjiga i pismo u europskom kontekstu83.2.1. Knjievni krugovi93.2.2. Pitanje ena i spolne ravnopravnosti123.3. Karakteristike hrvatskog humanizma u knjievnosti i knjinoj produkciji143.3.1. Knjievni anrovi164. UPOTREBA PISMA U RAZDOBLJU HUMANIZMA I RENESANSE184.1. Glagoljica184.2. irilica184.3. Latinica194.4. Gotica195. ZAKLJUAK206. LITERATURA22POPIS PRILOGA23

1. UVOD1.1. Problem i predmet istraivanjaKulturna problematika vezana za razdoblje humanizma i renesanse dosta je zanimljivo podruje, najvie zbog toga to obuhvaa mnogo aspekata koji su vrijedni prouavanja. Jedan od tih aspekata je razvoj hrvatske knjige i pisma u navedenom razdoblju. Upravo su hrvatska knjiga i pismo predmet navedenog istraivanja. Unutar tog konteksta istraivanje zanima najprije kako su se openito razvijali hrvatski jezik i knjievnost u navedenom razdoblju. Taj razvoj je polazite istraivanja i na njega e se nadograditi konkretna situacija koja se odnosi na knjigu i na pismo.

1.2. Svrha i ciljevi radaSvrha ovog rada je prouiti sve dostupne izvore i literaturu koji se odnose na navedenu problematiku kako bi se odgovorilo na glavno istraivako pitanje koje glasi:

* Kako su se hrvatska knjiga i pismo razvijali u razdoblju humanizma i renesanse?

Dakle, glavni cilj istraivanja je dobiti uvid u kulturne znaajke humanizma i renesanse to se u prvom redu odnosi na jezik i pismo, te knjievnost i knjinu produkciju. Osim toga, cilj istraivanja je dobiti informacije o utjecaju openite politike i drutvene situacije toga vremena na razvoj jezika, knjievnosti, pisma, te knjine produkcije u Hrvatskoj.1.3. Struktura radaCijeli rad podijeljen je u tri glavna dijela. U prvom dijelu dat e se osvrt na openiti razvoj hrvatskog jezika i knjievnosti do razdoblja humanizma i renesanse (ukljuujui i ta dva razdoblja). Drugi, glavni dio govorit e o knjizi i knjievnosti u ovom razdoblju, pa e se u ovom kontekstu najprije dati osvrt na karakteristike hrvatske renesanse iz spomenute perspektive, zatim e se problematika sagledati u europskom kontekstu i nakon toga e se opisati karakteristike hrvatskog humanizma u knjievnosti i knjinoj produkciji. Trei dio govorit e o uporabi etiriju pisama u ovom razdoblju. Na kraju rada iznijet e se zakljuna razmatranja.

2. RAZVOJ HRVATSKOG JEZIKA I KNJIEVNOSTI DO HUMANIZMA I RENESANSE2.1. Tradicija hrvatskog jezika i razvoj do razdoblja humanizma i renesanseHrvatski jezik ima bogatu tradiciju i razvio se iz staroslavenskog koji je jezik prvih pisanih spomenika. U 9. stoljeu su ovaj jezik Konstantin i Metod zabiljeili u svojim prijevodima Biblije koji su nainjeni za misionarske misije koje su se odvijale meu Slavenima. Takoer, u kasnijim razdobljima staroslavenski je jezik doivio mnoge redakcije u slavenskim zemljama, te je i utjecao na formiranje nacionalnih knjievnih jezika, meu kojima i hrvatskog. U takvoj situaciji i Hrvati su naslijedili staroslavensku knjievnu batinu koju su tijekom vremena razvijali. Tako je jezik prvih hrvatskih spomenika koji su pisani glagoljicom u osnovi staroslavenski.

Ipak, od poetka se gube neke njegove tipine osobine meu kojima se moe istaknuti da nazalni glasovi e, o i y se zamjenjuju glasovima e, u i i.[footnoteRef:2] Osim navedenog, sve se vie zamjenjuju i neki drugi stari glasovi, oblici i rijei sa osobinama koje su karakteristine za hrvatski narodni jezik. Na taj nauin stvorila se norma hrvatske redakcije staroslavenskog jezika. Ukratko, kada se gleda iz povijesne perspektive, u sedmom stoljeu poinju se upotrebljavati latinski jezik i latinica, u devetom staroslavenski jezik i glagoljica hrvatske redakcije, u dvanaestom stoljeu bosanica ili bosanica i to na jugu Hrvatske. Tada se susreu i prvi poznati spomenici kao to je Povaljska listina, Poljiki statut, te Libro od mnozijeh razloga. U petnaestom stoljeu uvodi se latinica kao nacionalno pismo. Kada se govori konkretno o spomenicima, Baanska ploa (Slika 1.) javlja se oko 1100. godine i predstavlja prijelazni tip s oble na uglatu glagoljicu.[footnoteRef:3] Vinodolski zakon (Slika 2.) iz 1288. godine najstariji je hrvatski zakonski spomenik.[footnoteRef:4] Ljetopis popa Dukljanina pisan je latinskim jezikom i preveden u XIV. stoljeu. Poljiki statut iz 1444. godine pisan je hrvatskom irilicom narjejem akavskog podrijetla.[footnoteRef:5] Lucidar je bio tip srednjovjekovne enciklopedije, a zapis popa Martinca 1493. godine predstavlja biljeku u brevijaru. [2: Ssv.hr. Povijest jezika. URL: http://www.ssv.hr/nastava/Hrvatski%20jezik/prof.%20Karacsonyi/4%20razred/POVIJEST%20JEZIKA.doc (2015-09-14).] [3: ibid.] [4: ibid.] [5: ibid.]

U esnaestom stoljeu u Hrvatskoj su zavladale dosta nepovoljne politike prilike zato to je zemlja bila podijeljena na nekoliko dijelova kojima su vladali Turci i Mleani. Obala se uglavnom nalazila u rukama Mleana, a Slavonija pod Turcima. Banska Hrvatska nalazila se u sastavu Habsburke Monarhije. Jedino je Dubrovnik slobodan. Ovo razdoblje ipak se naziva zlatnim razdobljem dalmatinske renesansne knjievnosti.[footnoteRef:6] [6: ibid.]

Slika 1. Baanska ploaIzvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6a/Bascanska_ploca.jpg, 17.09.2015.

Djela na akavskom narjeju su u dominaciji, a najpoznatiji autori su Marko Maruli koji je napisao Juditu, Hanibal Luci sa svojim djelom Robinja, Petar Hektorovi sa Ribanjem i ribarskim prigovaranjem, Brne Karnaruti sa Vazetjem Sigeta grada, Petar Zorani sa planinama i sl. Dubrovaka knjievnost u ovom razdoblju doivljava poseban procvat jer se u tom kontekstu razvija bogata knjievnost na tokavskom narjeju, a pisci u svoja djela unose i akavske elemente.

Slika 2. Vinodolski zakonIzvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f6/Vinodol.jpg/682px-Vinodol.jpg , 17.09.2015. Navedeno se posebno vidi u djelima hrvatskih petrarkista meu kojima se moe izdvojiti Zbornik Nike Ranjine iz 1507. godine u kojem su zapisane pjesme Dore Dria i ika Menetia i sl. Isto tako, spomenuto se moe vidjeti i u djelima najveeg hrvatskog komediografa iz razdoblja renesanse, a to je Marin Dri meu ija se najpoznatija djela ubrajaju Novela od Stanca, Skup, te Dundo Maroje. to se tie knjievnosti na kajkavskom narjeju, ona je postojala i ranije i sredita su joj bila Varadin i Zagreb, a meu radovima je najznaajniji prijevod latinskog djela Ivana Pergoia Decretum tripartitum iz 1574. godine, te Kronika kratka iz 1578. godine i postila iz 1586. Prvi hrvatski rjenik nastao je krajem 16. stoljea i to je rjenik koji je sastavio Faust Vrani i nosi naslov Dictionarum quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae.[footnoteRef:7] Taj je rjenik objavljen u Veneciji 1595. godine. [7: ibid.]

2.2. Hrvatska knjievnost u petnaestom stoljeuPetnaesto stoljee u hrvatskoj knjievnosti predstavlja jedno specifino razdoblje, tj. vrijeme u kojem dolazi do jasnih sinteza vremena na izmaku, ali isto tako i jasnih vizura epohe koja dolazi. Kada je rije o knjizi, smatralo se da je sve zapisao dio boanskog poretka.[footnoteRef:8] U ovom stoljeu odigrale su se velike promjene i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, pa ak se moe rei i vee nego u stoljeima do tada. Petnaesto stoljee, kada je rije o knjizi i knjievnosti, od velike je vanosti i znakovitosti.[footnoteRef:9] Ono je s jedne strane oznaeno kumulacijom tradicije, a s druge strane raanjem novih kvalitetau hrvatskom knjievnom ivotu. [8: Stipevi, A. Povijest knjige. Zagreb: Matica hrvatska, 2006., str. 10.] [9: Bogii, R. Petnaesto stoljee u hrvatskoj knjievnosti. // Mogunosti 38, 1 (1991), str. 5.]

Tako se u ovom stoljeu odvija jedan neobian proces jer u istom stoljeu i u istom kulturnom ozraju se javlja vie razliitih pravaca, tj. vie razliitih knjievnosti. To su srednjovjekovna latinika i glagoljaka knjievnost starocrkvenoslavenske batine i orijentacije, humanistika knjievnost koja je napisana na latinskom jeziku i renesansna petrarkistika knjievnost koja je napisana na narodnom jeziku. U isto vrijeme se na taj nain afirmiraju i u punom sjaju traju knjievne kvalitete koje su bitno razliite i koje predstavljaju pojave koje su u mnogim temeljnim relacijama meusobno suprotstavljene, ali su one opet sainjavale jedinstvenu epohu, pa u nekim vanim kvalitetama su oitovale i unutarnje jedinstvo. Zanimljiva je injenica da u razdoblju humanizma i renesanse svoj puni procvat doivljava hrvatska srednjovjekovna knjievnost glagoljakog i latinikog tipa.

Moe se takoer rei da ova knjievnost u ovom razdoblju doivljava i vrhunac svojeg punog postojanja. Ona i dalje postoji u svojoj tematskoj i idejnoj osnovi, a i s obzirom na knjievni oblik, na vidljivu putu i na temeljima na kojima je od poetka nastala i izrasla. Ona slijedi kulturnu i knjievnu orijentaciju i doktrinu prvih uitelja, ali u navedenom razdoblju je ponesena snanim impulsima iz zapadnoeuropske katolike, te kulturne i knjievne sfere. U takvoj situaciji doivljava i ostvaruje stvaralake poticaje. to se tie knjiga i publikacija u ovom razdoblju, bitno je naglasiti da su mediteranski i zapadnoeuropski izvori proizveli u hrvatskoj glagoljakoj i latinikoj knjievnosti srednjeg vijeka djela preraivake, originalne i prevodilake literature. Takva djela se javljaju i u razdoblju humanizma i renesanse, tj. javljaju se, piu i prerauju stari oblici, liturgijski i poluliturgijski tekstovi, te kodeksi koji spadaju meu najuglednije onoga doba, poput primjerice, Hrvojeva misala, Moskovskog, Vrbnikog, Vatikanskog i drugih.[footnoteRef:10] [10: ibid.]

Petnaesto stoljee je takoer obiljeilo i nastanak mnogih djela koja su bliska autentinom knjievnom stvaranju, pa se hrvatska knjievnost ovog stoljea obogatila razliitim apokrifima, legendama, priama, apokalipsama, te razliitim drugim proznim oblicim i anrovima poput moralistike, didaktike, te historijske proze, ali i pripovijetki i romana.[footnoteRef:11] Fundamentalna djela ovog razdoblja u velikoj su mjeri takoer sauvana u zbornicima poput Petrisova, Vinodolskog, Rapske pjesmarice i sl. Hrvatski humanizam i renesansa bili su svestrani i to se oitovalo u produktivnosti autora, ali i u skupljanju starih rukopisa i nakladnikoj djelatnosti. To se odnosi ne samo na djela fikcije, nego i na neknjievna djela (Fridrik Grisogono, Matej Ranjina, Ludovik i Koriolan Cipiko i sl.). Tako, prevode se i tiskaju klasici, izraava zanimanje za filologiju, historiografiju, pjesnitvo i sl. [11: ibid., str. 16.]

2.2.1. Osnovne karakteristike hrvatske renesansne knjievnostiHrvatska renesansna knjievnost je po mnogim impulsima dio europske knjievnosti toga vremena. Ona je takoer i vezana za talijansku renesansu koja na nju neposredno i trajno utjee. Hrvatsku renesansnu knjievnost takoer odreuju i prostor i vrijeme jer historijski vrtlog u kojemu su se nale istona obala Jadrana i Hrvatska i domaa knjievna glagoljaka tradicija viestoljetne tradicije jako su utjecali na spomenuto. Tako, renesansne knjievnosti na ovim prostorima nije moglo ni biti da nije bilo uvjeta koji su omoguili njezin rast.[footnoteRef:12] mogunosti nisu bile velik, ali su postojale zato to se u tim okvirima renesansna knjievnost i pojavila i trajala u odreenom kontinuitetu, bila narodno usmjerena, te puki obojena. Ako je humanizam znaio otkrivanje klasike i okretanje kulturnoj batini, onda je ta knjievnost na ovom tlu, osim klasike i treentistike i kvatroentistike, te srednjovjekovne latinske knjievnosti, bila i petstoljetna, preteito glagoljska pismenost i bogata usmena knjievnost na hrvatskom jeziku. Ovdje je renesansa u knjievnosti znaila otkrivanje jedne male zemlje koja se nalazila u neprijateljskom okruenju. [12: Franievi, M. Odrazi puke svijesti u hrvatskoj renesansnoj knjievnosti. // Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 10, 1 (1977), str. 405.]

Tako se u ovo vrijeme okree narodnom jeziku to nije izazvala samo Danteova obrana vulgarnog jezika, nego i primjer Petrarke.[footnoteRef:13] Pismenost na narodnom jeziku na hrvatskoj obali kontinuirano traje najmanje pet stotina godina. Od Baanske ploe i mnogih historijskih i pravnih spomenika i zapisa, preko mnogobrojnih biblijskih i liturgijskih tekstova, apokrifa, vizija i legendi, do pria i romana, te stihova i crkvenih prikazuanja, put vodi ravno do Jerolima Vidulia, Marka Marulia, te Dore Dria. Ipak, Split nije jedini primjer razvijenosti kada je rije o knjizi i knjievnosti. Relativno svi hrvatski primorski gradovi bili su formirani kao autonomne plemike komune i imali su svoje zatvorene kaptole i samostane i patricijate koji su bili sredita pismenosti, ali i samostanske, kaptolske, komunalne i javne humanistike i gramatike kole od kojih se ona u Zadru ve u XVI. stoljeu naziva gimnazijom. Razvitku knjige, knjievnosti i pismenosti u ovom trazdoblju svoj su doprinos dale i biblioteke, ali i kazaline priredbe u kojima su sudjelovali zainjavci i sonatori. Sve to uvjetovalo je stvaranje bogate knjievnosti renesanse i humanizma, ali i bilo zalog ouvanju knjige toga razdoblja koja je njezin najpouzdaniji svjedok. [13: ibid., str. 406.]

3. KNJIGA I KNJIEVNOST U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU HUMANIZMA I RENESANSE3.1. Hrvatska renesansaKada je rije o hrvatskoj renesansi treba naglasiti da jo uvijek ne postoji cjelovit povijesnokritiki uvid i sustavni pregled kompleksa. Neki rezultati historiografskih istraivanja knjievnopovijesnog, estetikog, kulturolokog i drugog karaktera postavljaju istraivau metodoloke i problemsko-sadrajne izazove.[footnoteRef:14] Oni su povezani s onim to su europski profesionalni historiografi, povjesniari kulture i teoretici razliitih i esto meusobno suprotstavljenih stjalita, optika, usmjerenja, i kola podrazumijevali pod pojmom problema renesanse. [14: Schiffler, Lj. Renesansa kao problem. // Prilozi 37- 38 (1993), str. 210.]

Spomenuto se takoer odnosi i na vieznanost mnogih fenomena u kojima se oituju znaajke i duh renesanse, poput renesansnog humanizma, te knjievnog, znanstvenog, edukativnog humanizma, te njegovih poetaka, motiva, komponenti (posebno se to odnosi na skolastiku i srednjovjekovlje) i vidova njegova razvoja, a konano i njegove europske dimenzije. Historiografima renesanse, a posebno hrvatskima vrlo su vane indikativne, nezaobilazne i vane misaone naznake nekih autora koji su na poetkuv prolog stoljea zacrtali smjernice novijem historiografskom istraivanju, te disciplinarnim i teorijskim inovacijama koja podrazumijevaju pitanje odnosa renesanse i drugih opekulturnih pokreta, poput reformacije, protureformacije, baroka i sl.

Do sada se kod istraivanja esto koristio jednostrani i generalni pristup koji takoer karakteriziraju brojne pukotine, pa se esto u istraivanjima javljaju hipoteze koje nisu niim dokazane.[footnoteRef:15] Kao primjer moe posluiti stav enciklopedista o srednjovjekovnoj filozofiji kao pseudoznanosti ili miljenja u kojima je rije o kontrastivnim kategorijama (filozofija- teologija, vjera- razum i sl.) uz pomo kojih se jednoznano tumai filozofska tradicija srednjovjekovlja ui renesanse. Djela koja su za navedenu problematiku od temeljnog znaenja su dvije studije uglednog nizozemskog povjesniara kulture Johana Huizinge (Problem renesanse, Renesansa i realizam). Huizinga se bavi povijeu srednjovjekovnog i renesansnog razdoblja. On je sebi u historiografiji osigurao visoko mjesto i to ponajvie zahvaljujui intenzivnim bavljenjem povijeu od svojih mladih dana. Huizinga je stvorio djelo od kapitalnog znaenja koja imaju revolucionarni karakter. Huizinga je viestruko obrazovana linost koja ima iroke spekulativne interese za mnoge probleme i razliita podruja istraivanja, pa tako on nije samo historiograf, nego i orijentalist, lingvist, germanist, poznavatelj arapskog, sanskrta, povjesniar religija i knjievni teoretiar. Huizinga u svojim mnogobrojnim povijesnim i knjievnim studijama oblikuje jedan vlastiti model pojmljivosti historinosti prema kojemu sve to je prolo nije historija i tako obznanjuje svoju koncepciju povijesti kao duhovne forme i ne proputa upozoriti na relativno znaenje povijesnih fenomena. Pod utjecajem francuskih, belgijskih i njemakih filozofa i povjesniara kulture Huizinga kritiki ispituje razliite pristupe problematici kulturne povijesti. Prema Huizingi, renesansa nije neto to stoji u suprotnosti sa srednovjekovljem i barokom, nego se s njima ispreplee. Tako, hrvatska knjiga i pismo renesanse nastavak su knjige i pisma srednjovjekovlja, te su otvorili prostor za daljnji razvoj u razdoblju baroka. [15: ibid., str. 211.]

3.2. Hrvatska knjiga i pismo u europskom kontekstuHrvatska knjiga i pismo u doba humanizma i renesanse ne mogu, a da se ne promotre u europskom kontekstu. Tako se europski kontekst hrvatske renesansne knjievnosti moe okarakterizirati slino kao i knjievnosti ostalih naroda u europskom kontekstu, a to je iv dodir s talijanskim i antikim modelima i uzorima.[footnoteRef:16] to se Hrvatske, posebno obale tie, treba naglasiti da su prometne, trgovake i administrativne veze s Italijom tome pogodovale, a isto tako jedan veliki dio Dalmacije bio je pod mletakom upravom, pa su kulturne veze bile jo naglaenije. [16: Tomasovi, M. Hrvatska renesansna knjievnost u evropskom kontekstu. URL: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/tomasovic.htm (2015-09-10).]

Renesansni narataj umjetnika teio je Italiji i putovanju njezinim sreditima. To je stvaralo sasvim nove knjievne trendove toga vremena. U panjolskoj je primjer Garcilaso de la Vega, u Portugalu Francisco Sa de Miranda, u Francuskoj Joachim du Bellay, u Poljskoj Jan Kochanowski i dr.[footnoteRef:17] U Hrvatskoj su se spomenute tenje mnogo lake ostvarivale zato to je postojala geografska blizina, a i Dalmacija je bila vie upuena na susjednu obalu. Osim toga, bitna je i injenica da su talijanski humanisti ve od etrnaestog stoljea djelovali u jadranskim gradovima poput Giovannija di Conversina, a isto tako u petnaestom stoljeu su bili angairani kao pedagozi, pa se meu najistaknutijim pedagozima toga razdoblja susreu Philippus de Diversis, Tideo Acciarini, te Carotus Vitalis.[footnoteRef:18] Osim toga, vano je naglasiti i da je u esnaestom stoljeu dubrovaki nadbiskup bio Lodovico Beccadelli koji je bio petrarkist i prijatelj Michelangela i Bemba. Takoer, brojni su talijanski umjetnici radili na hrvatskom prostoru, a brojni renesansni knjievnici boravili su u Italiji zbog kolovanja ili posla. Oni su se na talijanskim uilitima nalazili u krugu humanista i tu su primali nove utjecaje. Ivan esmiki nalazio se u Guarinijevoj koli, Ilija Crijevi u krugu Pomponija Leta i sl . [17: ibid.] [18: ibid.]

Oni su se isticali svojom darovitou, a neki su takoer uspjeli doi i do asti studentskog rektora poput Marina Dria ili Dominka Zlataria. Prilog europskom petrarkizmu dali su i Sabo Bobaljevi Mieti, Dinko Ranjina, uro Bizanti, Ludovik Paskali, te Miho Monaldi.[footnoteRef:19] Osim knjievnosti, u ovo vrijeme postojalio su i razliiti latinski spisatelji koji su djelovali izvan zaviaja i koji su se potvrdili kao autoriteti u raznim disciplinama. To su, primjerice Matija Vlai ili Faust Vrani. Oni su bili ovisni o talijanskim utjecajima i ta je ovisnost u prouavanju i interpretiranju hrvatskog renesansnog pjesnitva esto bila neznanstveno tretirana. Ona je po svim temeljnim obiljejima srodna procesu talijanizacije u drugim europskim knjievnostima gdje je taj proces bio poticajuan i gdje je redovito uspostavljao novi senzibilitet i strujanja. Takoer, u nekim zemljama kao ti su Portugal i panjolska talijanizacija je ak bila i intenzivnija i zahvaala je i samu pjesniku strukturu, tj. metrike i strofike oblike.[footnoteRef:20] [19: ibid.] [20: ibid.]

3.2.1. Knjievni krugoviHrvatska knjievna znanost kod obiljeavanja nekih osobitosti renesansnih i humanistikih knjievnih i kulturnih sredina koristi naziv knjievni krug. Pojam knjievnog kruga ima prostorno- geografske karakteristike, tj. vezan je obino uz neku gradsku ili regionalnu sredinu. Vremensko odreenje mu je rastezljivo i ono je ponekad ue, a ponekad ire to je vidljivo tek iz konteksta u svakoj pojedinoj prilici. S obzirom na znaenje rijei krug koja karakterizira skupinu ljudi koji su povezani razliitim vezama i interesima ili profesionalnu zajednicu ljudi ini se da je to najsretniji naziv za znaenje zato to zadovoljava vieznaan i nedovoljno preciziran pojam. Osim toga, treba uzeti u obzir i injenicu da su se termini humanistikog i renesansnog knjievnog kruga pojavili tek u radovima iz knjievne znanosti.

Ovaj termin nisu uveli, nazvali ni definirali pripadnici istih. Bez obzira na spomenuto, termin je u suvremenim istraivanjima nezaobilazan i to posebno kada se njima ele istaknuti razliite osobitosti jedne kulturne i knjievne sredine humanistikog i renesansnog razdoblja. U novije vrijeme termini su se proirili i na ostala razdoblja, pa se tako spominju, primjerice, ozaljski knjievni i jezini krug i sl.[footnoteRef:21] Spomenuto se vezuje i za suvremene organizirane aktivnosti u pojedinim sredinama. Kod razliitih prikaza krug vrlo esto oznaava skupinu pjesnika koji obino potjeu iz jednog gradskog sredita koje se odlikuje odreenim knjievnim i kulturnim vezama. Tim se nazivom obuhvaaju takoer i svi pripadnici jedne takve sredine u duem vremenskom rasponu, primjerice od petnaestog do sedamnaestog stoljea. [21: Kolumbi, N. Humanistiki krugovi kao imbenici europske i nacionalne duhovne integracije. // Dani Hvarskoga kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu 17, 1 (1991), str. 17.]

Tako vieznana i proizvoljna potreba pokazuje kako humanistiki ili renesansni krug ne predstavlja neku organiziranu, kompaktnu i jednovremenu skupinu koja ima vrsto zacrtana pravila i program. Naziv se takoer nije ni prihvatio ni afirmirao bez razloga jer se nametnuo u prvom redu kao mogunost za oznaavanje raznolikosti i specifinog bogatstva hrvatske knjievnosti jednog razdoblja. Tako humanistiki i renesansni krug najvie oznaava spontano okupljanje pjesnika i drugih intelektualnih djelatnika jedne sredine ije pripadnike karakterizira prisna meusobna povezanost, bilo druenjem, razmjenom pisama, pohvala i sl. Takvi krugovi bili su sredita i mjesta istovremenog okupljanja pripadnika jedne kulturne sredine u razliitom vremenskom rasponu.

Kao primjer moe se takoer istaknuti i zadarski humanistiki krug koji se okupljao oko opata Petra Krsave poetkom 15. stoljea, u okviru opatije Sv. Krevana, zatim krug oko opata Verniera sredinom istog stoljea, te krajem stoljea krug oko ninskog biskupa Jurja Divnia. Pripadnici irokog humanistikog kruga su se okupljali i oko Marka Marulia (Slika 3.).[footnoteRef:22] Takoer, prve znatne manifestacije humanizma na hrvatskom sjeveru vezane su uz Korvinov krug, tj. oko Matije Korvina sakupljao se veliki broj knjievnika, znanstvenika, filozofa, teologa i umjetnika iz svih krajeva Hrvatske.[footnoteRef:23] Osim toga, pojam kruga podrazumijeva i pripadnike pojedinih gradskih sredina u nekoliko generacija koje meu sobom nisu mogle imati nikakvih izravnijih veza. [22: ibid., str. 18.] [23: ibid.]

Slika 3. Naslovnica prvog izdanja Judite Marka MaruliaIzvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Judita-str1.gif, 17.09.2015.

Poznata je takoer i informacija da je ibenskom krugu pripadao itav niz imena, od igoria u 15. stoljeu do Zavorovia koji je djelovao na kraju 16. stoljea. Neka od tih arita nastala su okupljanjem oko poznate linosti, kole, kurije i sl. Osim toga, neki strunjaci danas definiraju knjievne krugove kao okupljalite pojedinaca koji su zdrueni oko istih intelektualnih zadataka i koji imaju slina gledita u vremenskom kontinuitetu od nekoliko generacija. Tako je, primjerice, Maruliu i ostalim knjievnicima splitskog kruga prethodila relativno iroka pismenost i razvijena religiozna knjievnost koja je ve imala oblikovan izraz. Takoer, u Zadru se u 14. stoljeu okupio krug sakupljaa ili prepisivaa starih kodeksa. Sve to ukazuje na vanost koju su ovi krugovi imali kada je bila rije o ouvanju dokumenata pisane rijei, a samim time i tradicije hrvatskog jezika.

3.2.2. Pitanje ena i spolne ravnopravnostiVrlo zanimljiva tema kojoj se u posljednje vrijeme posveuje pozornost je i uloga biblijskih ena u srednjovjekovnom, ali i renesansnom razdoblju. Poloaj ene i drutveni odnos prema slabijem spolu uvelike je odreivao izbor knjievnih junakinja u ovom razdoblju. Takoer treba naglasiti, da iako je pripadala srednjoeuropskom kontekstu, hrvatska knjievnost i njezino drutveno okruenje nisu u svemu slijedili model drugih naroda zapadne Europe koji pokazuje jasnu tendenciju dvojnog pristupa eni koji je imao tradiciju od vie stoljea.

Tako se u tome kontekstu ena divinizira ili sotonizira. Kod hrvatskih srednjovjekovnih ili renesansnih pisaca izbor biblijskih junakinja nije uvjetovan negativnim odnosom prema eni i nema, osim poneke iznimke, njezine sotonizacije.[footnoteRef:24] Iznimno je razvijen kult Djevice Marije, a ostale junakinje su se birale prema naelu neporonosti ili uzoritosti. Pristup eni razlikuje se u srednjovjekovnoj hrvatskoj knjievnosti u kojoj ena uglavnom uti, od renesansnog pristupa gdje se ena tuje kao junakinja zato to je ona hrabra i eli promijeniti svijet oko sebe. On najranijih razdoblja hrvatske knjievnosti Biblija je vrelo literarnog nadahnua. takvo se nadahnue vidi kod svih knjievnih anrova, a predmet zanimanja nisu samo teme vezane uz crkvene obrede, nego i uz vjerske blagdane. Junakinje stare hrvatske renesansne knjievnosti bile su specifine i o toj je specifinosti ovisio izbor njihovih djela. Kod razmatranja te injenice najprije u obzir valja uzeti odnos prema eni u razmatranom razdoblju. [24: Delbianco, V. Biblijske ene u hrvatskoj knjievnosti srednjega vijeka i renesanse.// Narodna umjetnost 43, 2 (2006), str. 136.]

eni se pristupa dvojako, tj. ili je to njean pristup uz divinizaciju kada je uzor Djevica Marija koju ne zaboravlja ni renesansno razdoblje u kojem pjesnici uzdiu za lijepom i uzoritom svjetovnom gospojom i koju vole kao svoju madonnu.[footnoteRef:25] Druga krajnost jest ta da u ovom razdoblju dolazi odbojnost i sveopa sotonizacija ene. Jo jedna bitna injenica koju treba istaknuti jest ta da se mukarac tijekom povijest bojao slabijeg spola. U tom kontekstu treba istaknuti da je predrasuda duge tradicije kada se radi o srednjovjekovnom razdoblju bila oslikavanje srednjovjekovnog razdoblja kao mranog i neukog razdoblja ljudske civilizacije, pa je u usporedbi s njim poetak ranonovovjekovlja s humanizmom i renesansom oznaavan kao njegova suprotnost, tj. simbol novoga i naprednoga. [25: ibid.]

U spomenutom kontekstu moe se oekivati da se s razvojem tiskarstva, irenjem humanistikog obrazovanja i nastankom brojnih djela umjetnosti i knjievnosti, mnoga drutvena pitanja tog novog doba daju sasvim drugaije odgovore, pa ako se radi i o odnosu drutva prema eni. Ipak, povijesne injenice potvruju da se dvojni srednjovjekovni pristup ne nastavlja samo u renesansi, nego i jaa njegova negativna strana. Francuski povjesniar Jean Delumeau daje zanimljivu tezu i on smatra da su korijeni mukareva straha od ene brojniji i sloeniji nego to je to mislio Sigmund Freud. Sigmund Freud svodio ga je na strah od kastracije i utvrdio da je ena mukarcu stalna zagonetka i vjena proturjenost.[footnoteRef:26] ena eli da mukarac bude heroj, ali ga pritom nastoji zadrati u kui i spremna je na prijezir ako joj podlegne. [26: ibid.]

Delumeau takoer upozorava na temeljnu dvosmislenost ene kao bia koje daje ivot i nagovjetava smrt to se osjealo stoljeima i to je posebno bilo naglaeno u kultu boginje- majke. Zemlja- majka trbuh je koji hrani, ali je ujedno i carstvo pokojnika koje je smjeteno ispod zemlje ili u dubokoj vodi. Nije stoga udno to su u mitologiji tako brojna imena boginja smrti i enska udovita. U ovom razdoblju tako su jo uvijek aktualni primjeri ena koje su za mukarce fatalne i koje predstavljaju zlo, uivanje, te opasnost i varljivost. Biblijska eva poinila je iskonski grijeh zato to je jela zabranjeno voe, a nakon toga je i Adama navela da zaboravi Boje upozorenje.[footnoteRef:27] Pandora je takoer kriva jer je otvorila kutiju u kojoj su bila sva zla ovog svijeta.[footnoteRef:28] ovjek je tako traio krivca za patnju i nestanak zemaljskog raja, pa je naao enu. [27: ibid.] [28: ibid., str. 137.]

Svakako, u svakodnervnom ivotu nije zaivjela ideja o ravnopravnosti spolova, nego su prihvaeni oni dijelovi Biblije u kojima se eni savjetuje bezuvjetna pokornost muu koji e biti glava i spasitelj njezina tijela. Tako je bilo opeprihvaeno stajalite da ena stalno nosi crninu, da bude ogrnuta platem i da ivi u kajanju zato to je ljudski rod gurnula u propast i prekrila time boanski zakon.[footnoteRef:29] U knjigama ovog razdoblja, najvie onima nabonog karaktera susreu se slike ene kao zavodnice koja predstavlja tjelesnu napast i strah za muarca. Kao suprotnost tjelesnoj napasti, promicalo se njezino djevianstvo. Takve se slike, primjerice, susreu u Tkonskom zborniku iz prvih desetljea XVI. stoljea. [29: ibid.]

3.3. Karakteristike hrvatskog humanizma u knjievnosti i knjinoj produkcijiStruni termin humanizma u knjievnoj historiografiji se upotrebljava na dva osnovna naina. Prvi znai da se koristi kao oznaka kljunog idejnog aspekta renesanse, te je u tom smislu podreen pojmu renesanse, a drugi znai da se koristi kao oznaka knjievnoperiodizacijskog termina kojim se pokriva latinska knjievnost petnaestog stoljea koja prethodi renesansi. Bez obzira na to to istraivanja idu u prilog prvome nainu, u povijesti hrvatske knjievnosti najee se upotrebljava termin humanizma u drugom znaenju, tj. spomenutim se terminom obuhvaa latinska knjievnost hrvatskih pisaca koja je nastala u 15. i 16. stoljeu.

U svakidanjoj komunikaciji humanizam jo uvijek predstavlja istoznanicu koja je usmjerena pohvalnoj osobini ljudskosti, dok je 15. stoljeu pojam humanist oznaavao studenta ljudskih nauka, tj. studenta latinskog i grkog jezika. Doba humanizma bilo je doba velikog ugleda latinskog jezika, te se i latinski jezik u srednjovjekovnom razdoblju afirmirao kao jezik crkve i uenosti, tj. historiografije i uenih rasprava. sve to ilo je na tetu hrvatske proze koja e se sauvati kao podruje nabone knjievnosti, uz neke grane beletristike poput komedije ili romana. Hrvatski latinisti toga vremena dali su znaajan doprinos europskom humanizmu, te produktivnom oduevljenju za klasine jezike, te za oivljavanje antike knjievnosti. Oni su se uglavnmom kolovali u Italiji, te su za svoga ivota prebivali izvan domovine. U to vrijeme talijanski je jezik zadobio znaenje svjetskog jezika i hrvatskim je piscima obeavao europski publicitet.

Tako je na talijanskom pisao Nikola Gueti (pisac dijaloga O Ljubavi i Ljepoti) i sudionik njegova dijaloga lik je Cvijete Zuzori.[footnoteRef:30] U hrvatskoj knjievnosti vei je odmak od srednjovjekovlja vidljiv tek u 15. stoljeu kada hrvatska knjievnost dolazi pod utjecaj visokorazvijene talijanske renesansne knjievnosti. Jedan od vanijih preduvjeta za razvoj knjievnosti visokoga stila bilo je postojanje kulturno razvijenijih gradskih sredina, pa je utjecaj talijanske renesanse naiao na plodno tlo u mletakim gradovima na istonoj obali Jadrana, te u Dubrovniku koji od 1358. godine postaje nezavisnom republikom. Takoer, kulturni uspon u ovo vrijeme doivljavaju i Split, Hvar, Zadar, ibenik i Dubrovnik koji e jo dugo ostati kulturna sredita Hrvatske. [30: Hrvatski jezik.eu. Hrvatski humanizam. URL: http://hrvatskijezik.eu/hrvatski-humanizam/ (2015-09-10).]

U to vrijeme hrvatsku knjievnost predstavljaju zainjavci za koje se pretpostavlja da su bili pisci nabonih drama i kompilatori legenda i tada u ibeniku djeluju Juraj igori, u Splitu Marko Maruli, te u Dubrovniku Ilija Crijevi. U humanizmu raste interes za otkrivanje i skupljanje starih zbornika i rukopisa, te za otvaranje knjinica. Najvie podataka potjee iz Dubrovnika gdje su postojale privatne zbirke u dominikanskom i franjevakom samostanu, ali i javne knjinice meu kojima se istie bogata knjinica benediktinskog samostana sv. Jakova na Vinjici gdje je do 1527. godine ivio poznati povjesniar Alojzije Crijevi Tubero, a kasnije ivio i radio Ignjat urevi.

Humanistima se mogu zahvaliti i prvi ivotopisi znamenitih i poznatih osoba meu kojima se mogu izdvojiti onaj Marka Marulia, Petra Berislavia, te Antuna Vrania, ali isto tako i razvoj epistolografije. U to doba bilo je vrlo cijenjeno i govornitvo, pa su tako sauvani brojni govori Ilije Crijevia. Juraj igori takoer u ovo doba objavljuje prvu tiskanu knjigu latinskih pjesama, naslovljenih Elegiaruim et carminarum libri III.[footnoteRef:31] On je takoer napisao i prozni spis o povijesti i zemljopisu vlastitog zaviaja u kojem hvali narodne obiaje koji je u rukopisu ostao do 1899. godine. [31: ibid.]

Jedan od poznatijih znanstvenika i teoretiara koji su se bavili hrvatskom knjigom i knjievnou humanizma i renesanse bio je Mirko Tomasovi[footnoteRef:32] koji je bio jedan od najvrsnijih poznavalaca Marulieva opusa. On je na sintetiki nain prikazao povijest hrvatskog pjesnitva. Tako je u svojim djelima obradio humanizam, renesansu, barok, poeziju osamnaerstog stoljea, romantizam i modernu. Tako on kae da su kod hrvatske knjige iz razdoblja humanizma najznaajniji biblijsko- vergilijanski epovi Marka Marulia u kojima je Maruli na humanistiki nain od biblijskih linosti stvorio epske junake po modelu Vergilija.[footnoteRef:33] Vanost Judite prepoznata je po promotivnoj ulozi u poeziji na hrvatskom jeziku kao i u sloenom versifikatorskom postupku. Osim Marulia, hrvatsku poeziju humanizma obogatili su i latinski stihovi Jana Panonija, Jurja igoria, Karla Pucia, ilije Crijevia i Jakova Bunia. [32: Bali, D. Umijee sintetikog prikaza hrvatske kulture. // Prilozi 49- 50 (1999), str. 232.] [33: ibid.]

U esnaestom stoljeu, glavni model hrvatske poezije jest petrarkizam, pa se tako mogu izdvojiti prepjevi Kanconijera, lirika, te pomno oblikovan i biran izraz kao i versifikatorska odnjegovanost. To su obiljeja pjesnitva Dore Dria, ika Menetia, Hanibala Lucia, Dominka Zlataria i Dinka Ranjine. Takoer, usporedo s petrarkizmom, hrvatska poezija esnaestog stoljea uspostavila je i druge renesansne anrove i vrste. Prisutni su tako ep, maskerata, komedija, pastirske igre i crkvena prikazanja to po Tomasoviu doputva tvrdnju da se je hrvatska knjievnost u XVI. stoljeu konstruirala i da se taj kontinuitet odrao i u drugim epohama koje su uslijedile u kasnijim razdobljima.[footnoteRef:34] [34: ibid., str. 233.]

3.3.1. Knjievni anroviPavao Pavlii bavi se razvojem anrova hrvatske knjievnosti i on istie razliitost anrova hrvatske knjievnosti spram analognih knjievnih vrsta u drugim europskim literaturama, kako po svojoj strukturi, tako i po svojoj funkciji. Prema njemu, u najmanjoj mjeri odstupa renesansna epika, ali Zoranieve Planine (Slika 4.) i Hektorovievo Ribanje i ribarsko prigovaranje, bez obzira na to to su protkani Sannazarovom Arkadijom, te stihovima Ovidija, Vergilija i Petrarke, ipak odudaraju od svojih uzora.[footnoteRef:35] Zorani opisuje sasvim konkretne lokaliotete koji ukljuuju i domau politiku situaciju koju karakterizira turska opasnost, ali jo vee odstupanje moe se nai u Hektorovievu djelu gdje suputnici Paskoj i Nikola nisu ni humanisti ni filozofi, nego samo ribari i pri tome je zanemarena i ljubavna tematika, pa tako temelj djela ini vrlo precizan opis autorova putovanja dalmatinskim otocima.[footnoteRef:36] Openito, u literaturi se epskim stilom opisuju suvremena zbivanja jer nedostaje likova i radnje koju bi karakterizirala kontinuiranost. Treba jo naglasiti da je poezija predstavljala otpor stanju duha i onodobnoj drutvenoj i politikoj stvarnosti.[footnoteRef:37] [35: ibid.] [36: ibid., str. 234.] [37: rnja, Z. Kulturna povijest Hrvatske: eseji i panorame. Rijeka: Otokar Kerovani, 1978., str. 11.]

Slika 4. Naslovnica prvog izdanja romana Planine Petra ZoraniaIzvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/15/Petar_Zoranic_Planine.gif, 17.09.2015. 4. UPOTREBA PISMA U RAZDOBLJU HUMANIZMA I RENESANSE4.1. GlagoljicaMoe se slobodno rei da upotreba pisma kod Hrvata zapoinje kada i prosvjeta. Pokrtavanje hrvata obavilo se od strane brae irila i Metoda i njihovih uenika. Oni se smatraju i prvim uiteljima hrvatskog naroda koji su im za crkvenu slubu priredili i obred i prve potrebite knjige. Ove knjige ipak nisu bile napisane hrvatskim jezikom, nego jezikom koji je srodan i slian hrvatskom, a to je staroslavenski. Knjige su pisane glagoljskim pismom koje je bilo slino grkom.[footnoteRef:38] [38: Strohal, R. Kakvim su pismom Hrvati pisali od poetka svoje prosvjete do danas?. // Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu 14, 1 (1919), str. 173.]

Ovdje u obzir treba uzeti injenicu da su braa iril i Metod svoje knjige napisali prije nego to su poli na svoje apostolsko putovanje i da im je cilj bio apostolski uspjeh, a ne propaganda. Braa iril i Metod prireenim su pismom pisali sve svoje knjige, a najbolji dokaz tome jest taj da se pismo sauvalo ba u onim krajevima u kojima su djelovali, najvie kod Moravaca, eha, te kod Hrvata.

Kako su se u to vrijeme knjige pisale i na gotikom pismu, pokrteni Slaveni to su pismo nazvali njemakim, nijemim ili nerazumljivim. Tako je glagoljica prvo i najstarije hrvatsko pismo koje se tijekom vremena mijenjalo. Prvu znalajniju promjenu doivjelo je u spisima za dnevne svjetovne potrebe u drugoj polovici 16. stoljea. Ovo pismi u esnaestom stoljeu polagano poinje izlaziti iz uporabe i to najprije u Slavoniji nakon Mohake bitke. U razdoblju humanizma i renesanse ovim su se pismom pisali i objavljivali uglavnom crkveni spisi i knjige. U XVII. i XVIII. stoljeu njegova uporaba nestaje u svim dijelovima Hrvatske.

4.2. irilicaDrugo pismo kojim sus se Hrvati sluili, ali samo djelomino bilo je irilsko pismo ili irilica. Nakon to su umrli moravski knez Rastislav i panonski knez Kocel koji su se pokazali gostoljubivima prema brai irilu i Metodu i kada su poslije njihove smrti nastale nepovoljne prilike u Moravskoj i Panoniji za uenike brae irila i Metoda, ti su uenici zaklonite nali kod bugarskog cara Simeona.[footnoteRef:39] Car je pokuao reformirati i reorganizirati mladu slavensku knjigu i u istu je uveo kieni, ali teki bizantinski stil i na taj nain dao pobude za izum novoga i spretnijega slavenskoga pisma koje je bilo poznato pod nazivom irilica. Bez obzira na to to je veliki broj uenih ljudi glagoljicu drao mlaim pismom od irilice, spomenuto je dokaz da je ona starija. [39: ibid., str. 174.]

irilsko pismo brzo je istisnulo glagoljsko pismo i iz Bugarske se rairilo meu Srbe i Ruse, a preko Srba i meu neke dijelove hrvatskog naroda, posebice one u Bosni, Hercegovini i junoj Dalmaciji. U Bosnu se rairilo ve u XII. stoljeu, a u junu Dalmaciju neto kasnije. Ovim pismom prvi su se poeli sluiti bosanski franjevci koji su je koristili za svoj knjievni i nakladniki rad. Oni su je tijekom vremena prilagodili puku kojem je veina njihovih publikacija bila namijenjena.

4.3. LatinicaTree pismo kojim su se Hrvati sluili u svojim knjigama i spisima bilo je latinsko pismo ili latinica. U razdoblju huimanizma i renesanse, Hrvati su se spomenutim pismom sluili u poveanoj mjeri u svojim knjigama i spisima. U Dalmaciji se ovo pismo najbre irilo. Iz Dalmacije se iri na podruje dananje Zagrebake, Varadinske, i Bjelovarsko- krievake upanije, a zatim i na ostatak hrvatskog teritorija.

4.4. GoticaOsim spomenutog, Hrvati su se u svojim knjigama i spisima sluili i jo jednim pismom, a to je gotica. U svezi s ovim treba istaknuti injenicu da su se prve hrvatske tiskane knjige kao to je lekcionarij Bernardina Splianina i prvo izdanje Marulieve Judite tiskale gotskim pismom jer su prvi knjigotiskari bili Nijemci koji su svojim pismom tiskali sve knjige i u Njemakoj i u Italiji. Takoer, goticom se piu i spisi, posebice na sjevernom podruju Hrvatske, u vrijeme kada se glagoljica poela lagano naputati.

5. ZAKLJUAK

Problem ovog istraivanja bila je kulturna problematika vezana za razdoblje humanizma i renesanse. Konkretno, predmet istraivanja bili su hrvatska knjiga i pismo u navedenom razdoblju. U istraivanju se pokualo odgovoriti na pitanje kako su se hrvatska knjiga i pismo razvijali u razdoblju humanizma i renesanse. U tom kontekstu treba istaknuti da hrvatski jezik ima bogatu tradiciju i da se razvio iz staroslavenskog koji je bio jezik prvih pisanih spomenika.

U 9. stoljeu na taj su jezik braa Konstantin i Metod preveli Bibliju u misionarske svrhe. Od ovog stoljea pa na dalje javljaju se prvi pisani spomenici poput Baanske ploe, Vinodolskog zakona, Ljetopisa popa Dukljanina i sl. Svi ti spomenici svjedoe razvitku knjievne kulture Hrvata od najranijih razdoblja i otvorili su prostor za daljnji razvoj. Marko Maruli, Hanibal Luci, Brne Karnaruti samo su neki od poznatih autora ovog razdoblja. Oni stvaraju, prevode i skupljaju stare rukopise, te na taj nain daju svoj doprinos ouvanju knjievne batine.

Neki od njih, poput Marulia, okupljaju oko sebe krugove koji su opet dali dodatan poticaj razvoju knjievnosti i knjinoj produkciji. Kada je rije o takvim aktivnostima, tu se isprepleu tradicija i novi knjievni trendovi. Hrvatska knjievnost humanizma i renesanse takoer se moe ubrojiti u europski kontekst jer se neposredno vezuje za talijansku renesansu koja na nju neposredno utjee i na taj nain stvara uvjete za njezin rast, a samim time i za rast knjine produkcije i razvoj pismenosti.

Marin Dri, Dominko Zlatari ili Dinko Ranjina samo su neki od knjievnika na koje je utjecala renesansna Italija i koji su prihvatili talijanski nain ivota, pa kada je i rije o kulturi, odnosno knjizi. Jedan od vrlo zanimljivih motiva koji se pronalaze u renesansnim publikacijama jest i uloga ene, tj. pitanje ravnopravnosti spolova. Moe se rei da to pitanje u ovo vrijeme jo uvijek nije otvoreno jer se ena ili divinizira ili sotonizira, tj. vrlo esto prikazuje kao zavodnica ili je se usporeuje s madonnom.

to se humanizma tie, to je vrijeme velikog ugleda latinskog jezika koji se afirmirao kao jezik crkve i uenosti, pa se u tom razdoblju pronalaze brojne knjige tiskane na tom jeziku, ali i spisi. Spomenuto se uglavnom odnosi na publikacije crkvenog karaktera. to se talijanskog tie, ovaj je jezik imao karakter svjetskog jezika. Publikacije se najee objavljuju na latinici, irilici i gotici, dok glagoljica u ovom razdoblju lagano izlazi iz upotrebe.

Dakle, humanizam i renesansa na hrvatskom podruju kada je rije o knjizi i upotrebi pisama biljee ivu aktivnost znanstvenika i umjetnika koji objavljuju svoja djela i tako obogauju knjievnu batinu. Situacija koja se susree u ovom razdoblju oslikava politiku i drutvenu situaciju (Venecija i Turci u prvom redu), ali bez obzira na to, blizina talijanske obale, te politike, drutvene i ekonomske veze s tom zemljom imale su znaajan i pozitivan utjecaj na razvoj hrvatske knjige i pismenosti.

6. LITERATURA

1. Bali, D. Umijee sintetikog prikaza hrvatske kulture. // Prilozi 49- 50 (1999), str. 231- 250.

2. Bogii, R. Petnaesto stoljee u hrvatskoj knjievnosti. // Mogunosti 38, 1 (1991), str. 5- 16.

3. rnja, Z. Kulturna povijest Hrvatske: eseji i panorame. Rijeka: Otokar Kerovani, 1978.

4. Delbianco, V. Biblijske ene u hrvatskoj knjievnosti srednjega vijeka i renesanse.// Narodna umjetnost 43, 2 (2006), str. 135- 148.

5. Franievi, M. Odrazi puke svijesti u hrvatskoj renesansnoj knjievnosti. // Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 10, 1 (1977), str. 405- 418.

6. Hrvatski jezik.eu. Hrvatski humanizam. URL: http://hrvatskijezik.eu/hrvatski-humanizam/ (2015-09-10).

7. Kolumbi, N. Humanistiki krugovi kao imbenici europske i nacionalne duhovne integracije. // Dani Hvarskoga kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu 17, 1 (1991), str. 17- 27.

8. Schiffler, Lj. Renesansa kao problem. // Prilozi 37- 38 (1993), str. 209- 221.

9. Stipevi, A. Povijest knjige. Zagreb: Matica hrvatska, 2006.

10. Ssv.hr. Povijest jezika. URL: http://www.ssv.hr/nastava/Hrvatski%20jezik/prof.%20Karacsonyi/4%20razred/POVIJEST%20JEZIKA.doc (2015-09-14).

11. Strohal, R. Kakvim su pismom Hrvati pisali od poetka svoje prosvjete do danas?. // Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu 14, 1 (1919), str. 172- 175.

12. Tomasovi, M. Hrvatska renesansna knjievnost u evropskom kontekstu. URL: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/tomasovic.htm (2015-09-10).

POPIS PRILOGA

Slika 1. Baanska ploa3Slika 2. Vinodolski zakon4Slika 3. Naslovnica prvog izdanja Judite Marka Marulia11Slika 4. Naslovnica prvog izdanja romana Planine Petra Zorania17

17