HRVATSKA NARODNA BANKA Direkcija za bonitetnu regulativu i analizu bankovnog sustava

RREEZZUULLTTAATTII UUPPIITTNNIIKKAA OO NNOOVVOOMM BBAAZZEELLSSKKOOMM SSPPOORRAAZZUUMMUU OO KKAAPPIITTAALLUU

((BBAASSEELL IIII))

PPRRIIPPRREEMMIILLAA::

IIVVAANNAA MMAARRTTIINNJJAAKK

ZZAAGGRREEBB,, LLIIPPAANNJJ 22000044..

SADRŽAJ

1) UVOD.............................................................................................................................................3

2) KRATAK PREGLED BASELA II..............................................................................................3

2.1. STUP 1. – MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI ...........................................................................7

2.1.1. KREDITNI RIZIK ......................................................................................................................7

2.1.1.1. STANDARDIZIRANI PRISTUP MJERENJU KREDITNOG RIZIKA ....................................................7

2.1.1.2. INTERNI SUSTAV RASPOREĐIVANJA........................................................................................9

2.1.2. OPERATIVNI RIZIK................................................................................................................11

2.1.2.1. PRISTUP OSNOVNOG POKAZATELJA ......................................................................................13

2.1.2.2. STANDARDIZIRANI PRISTUP..................................................................................................13

2.1.2.3. PRISTUP NAPREDNOG MJERENJA – AMA..............................................................................13

2.2. STUP 2 – NADZOR NAD ADEKVATNOŠĆU KAPITALA .............................................................14

2.3. STUP 3 – TRŽIŠNA DISCIPLINA..............................................................................................15

3) REZULTATI UPITNIKA O BASELU II .................................................................................16

3.1. POZNAVANJE PODRUČJA I PRIMJENA BASELA II ...................................................................16

3.2. STUP 1: MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI ............................................................................24

3.3. NADZOR NAD ADEKVATNOŠĆU KAPITALA (STUP 2) I TRŽIŠNA DISCIPLINA (STUP 3) ............29

4) ZAKLJUČAK .............................................................................................................................30

1) UVOD

Početkom travnja 2004. godine Hrvatska narodna banka anketirala je banke o spremnosti za primjenu Novoga bazelskog sporazuma o kapitalu (Basel II). Cilj upitnika bilo je prikupljanje osnovnih informacija o tome kakvi su planovi banaka za primjenu Basela II i identificiranje područja koja bi pritom mogla biti problem kao i prikupljanje dodatnih informacija o stanju upravljanja rizicima u bankama. Anketiranje banaka jedan je od prvih koraka koji je Hrvatska narodna banka poduzela kako bi se kvalitetno pripremila i odredila strategiju za primjenu Basela II u Republici Hrvatskoj.

Izrazita dinamičnost financijskog tržišta koja se manifestira pojavom novih proizvoda i usluga, financijskih struktura te tehnika za upravljanje rizicima bila je jednim od važnih razloga za reviziju cjelokupnoga Bazelskog standarda o kapitalu. Bazelski odbor za bankovnu superviziju (dalje: Bazelski odbor) u fazi je finalizacije standarda o adekvatnosti kapitala za međunarodno aktivne banke, koji će u znatnoj mjeri izmijeniti postojeća pravila. Za Republiku Hrvatsku kao europsku državu kojoj je strateški cilj postati članicom Europske unije relevantna je direktiva EU-a koja regulira tu problematiku. Treba naglasiti da je pravni okvir reguliranja adekvatnosti kapitala u EU u velikoj mjeri zasnovan na bazelskim standardima, pa će i ekvivalentna direktiva EU-a (CAD3) u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađena s Baselom II. Jedna od bitnih razlika leži u obuhvatu primjene novih pravila. Dok se Basel II odnosi na međunarodno aktivne banke, CAD3 će se primjenjivati na sve kreditne institucije i investicijska društva u EU.

Prema priopćenju za javnost Bazelskog odbora od 11. svibnja 2004. konačni tekst Basela II bit će objavljen do kraja lipnja 2004. godine. Primjena standardiziranog pristupa i osnovnog pristupa internog raspoređivanja počinje od kraja 2006. godine. Primjena naprednih pristupa se odgađa za kraj 2007. godine jer Bazelski odbor smatra da je potrebno još neko vrijeme za analizu učinaka i paralelni obračun kapitalnih zahtjeva. Uzimajući u obzir rokove primjene i prednosti koje za banke i bankovni sustav donosi Basel II, krajnje je vrijeme da svi zainteresirani počnu ozbiljno razmatrati sadržaj standarda s ciljem donošenja odluke o načinu primjene.

Ovaj dokument je strukturiran tako da se u 2. poglavlju iznose najvažniji dijelovi Basela II kako bi se bolje razumjela postavljena pitanja i prikupljeni odgovori. U 3. poglavlju dani su odgovori banaka uz komentar i analizu. Tekst završava donošenjem zaključaka.

2) KRATAK PREGLED BASELA II

Postojeći Bazelski sporazum o kapitalu iz 1988. godine (Basel I), koji definira izračun jamstvenoga kapitala i ponderirane aktive, imao je vrlo pozitivan učinak na visinu kapitala banaka, odnosno zaustavio je negativan trend smanjivanja i doveo do povećanja kapitala banaka. Iako se usredotočuje uglavnom na kreditni rizik, implicitno su, ali u nedovoljnoj mjeri pokriveni i neki drugi rizici. Basel I je uvelike izmijenjen 1996. godine, kada su u njega uključeni kapitalni zahtjevi za tržišne rizike u knjizi trgovanja.

Taj je standard prihvaćen i primjenjuje se u više od stotinu zemalja. Međutim, bez obzira na pozitivne učinke koje je imao na sigurnost poslovanja banaka, posljednjih je nekoliko godina postalo jasno da su potrebne radikalne promjene Basela I želi li se postići da bonitetna regulativa zadrži svoj dosadašnji značaj za održavanje sigurnosti i stabilnosti bankovnog sustava u uvjetima velikog broja inovacija i razvoja novih tehnika upravljanja rizicima.

Slabosti postojećeg standarda:

• Adekvatnost kapitala se ne procjenjuje u odnosu na stvarni rizični profil banke (ograničena diferencijacija kreditnog rizika, operativni rizik nije obuhvaćen).

• Procjena rizika zemlje nije primjerena. • Ne pruža dovoljno motiva za primjenu tehnika za smanjivanje rizika. • Omogućuje regulatornu arbitražu putem sekuritizacije.

U lipnju 1999. godine Bazelski odbor je objavio prvi prijedlog novog standarda koji će zamijeniti Basel I. Mnogo detaljniji skup konzultativnih dokumenata izdan je u siječnju 2001. godine (CP2). Nakon intenzivne interakcije s predstavnicima banaka u travnju 2003. godine nastao je treći konzultativni papir. U procesu usvajanja konačne verzije Basela II Bazelski odbor je objavio i niz priopćenja za javnost i drugih dokumenata te do kraja lipnja ove godine namjerava objaviti konačan tekst. Time se donosi jedan sasvim novi mentalitet u načinu reguliranja poslovanja banaka, što će zasigurno obilježiti ovo desetljeće u bankarstvu i bankovnoj superviziji.

Basel II se zasniva na fleksibilnosti i sofisticiranim pristupima mjerenju kreditnog i operativnog rizika, što je nov način i pristup obavljanju supervizije. Bez obzira na složenost standarda, njegova bi primjena trebala pridonijeti stabilnosti financijskog sektora, jer će kapitalni zahtjevi utvrđeni novim metodama realnije odražavati visinu rizika kojima je izložena svaka pojedinačna banka.

Ključna karakteristika Basela II je njegova struktura koja se temelji na tri osnovna stupa:

1. minimalni kapitalni zahtjevi (Stup 1),

2. nadzor nad adekvatnošću kapitala (Stup 2),

3. tržišna disciplina (Stup 3).

Stupovi su međusobno komplementarni i svaki od njih omogućuje nešto što druga dva stupa nisu u mogućnosti pružiti i svaki je bitan za ostvarenje ukupnog cilja Basela II – na mikrorazini to je poboljšanje kvalitete sustava upravljanja rizicima, a na makrorazini doprinos financijskoj stabilnosti.

Stup 1 prije svega definira pravila za izračunavanje kreditnog i operativnog rizika. Bit leži u tome što se pokazalo da se poslovanje i rizici kojima su banke izložene među bankama dosta razlikuju pa zbog toga jednak način mjerenja rizika ne daje odgovarajuće rezultate u svih banaka. Stoga Bazelski odbor u ovom standardu nudi nekoliko opcija za izračunavanje kreditnog i operativnog rizika u Stupu 1, tako da svaka banka odabere onaj način koji je najprimjereniji njezinim specifičnostima.

Kako su banke izložene i nizu drugih rizika, kapitalni zahtjevi koji proizlaze iz Stupa 1 nisu dovoljni za pokriće ostalih rizika. Upravo je zato Stupom 2 definirano da banka

treba voditi računa o izloženostima ostalim rizicima i u skladu s tim osigurati adekvatne kapitalne zahtjeve. Uloga supervizora je ovdje posebno naglašena, pa im zakonodavnim okvirom treba odobriti diskrecijska prava pri odlučivanju o pojedinačnim bankama. Prema tome, Stup 1 i 2 su komplementarni i samo zajedno dovode do razine kapitala koja je optimalna za pokriće svih rizika neke banke.

Stup 3 također služi kao podrška Stupu 1. Naime, primjena najnaprednijih pristupa mjerenju kreditnog i operativnog rizika nosi obvezu objavljivanja dodatnih informacija prema Stupu 3. Jednako tako, veća transparentnost poslovanja banaka trebala bi pridonijeti većoj otpornosti financijskog sustava na šokove te time pozitivno utjecati na njegovu stabilnost, što je svakako jedan od ciljeva Basela II. Bazelski odbor smatra da tržište može biti snažan saveznik formalnoj superviziji i regulatoru. U nekim slučajevima tržišna disciplina može bankama postaviti veća ograničenja od samih regulatora. Ona treba djelovati kao korektivni čimbenik i davati dodatni motiv bankama za zdrav način poslovanja i kvalitetno upravljanje rizicima, što je također bit Stupa 2. No, transparentnost čini samo dio posla i za potpuni učinak mora se kombinirati s drugim dijelovima regulatorne politike (s ostalim stupovima).

SSTTRRUUKKTTUURRAA BBAASSEELLAA IIII

Standardiziranipristup

Internisustav

raspoređivanja

Kreditni rizik

Pristuposnovnog

pokazatelja

Standardiziranipristup

Pristupinaprednogmjerenja(AMA)

Operativni rizik

Standardiziranipristup

Internimodeli

Tržišni rizici

Ponderirana aktiva

Osnovni kapital Dopunski kapital

Jamstveni kapital

Minimalnikapitalnizahtjevi

Nadzor nadadekvatnošću

kapitala

Tržišnadisciplina

Tri osnovna stupa

2.1. STUP 1. – MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI Iako su mnogi elementi Basela I izmijenjeni, treba napomenuti da je kategorija jamstvenoga kapitala ostala ista u odnosu na postojeći standard. Podsjećamo da se stopa adekvatnosti kapitala izračunava kao omjer jamstvenoga kapitala banke i visine rizika kojima je banka izložena odnosno ponderirane aktive. Stopa izračunana na taj način ne smije biti manja od 8%1, prema Baselu I.

U okviru Stupa 1 predložene su dvije važne novine vezane za ponderiranu aktivu. Prva se odnosi na suštinske izmjene izračuna kreditnog rizika, a druga na uvođenje eksplicitnih pravila za mjerenje operativnog rizika koji će biti uključen u ponderiranu aktivu.

Kao što se iz prikaza strukture Basela II vidi, u oba se slučaja uvode različite opcije za izračunavanje tih rizika. Razlog tome leži u nastojanjima Bazelskog odbora da standard učini što fleksibilnijim, čime bi se trebala osigurati i veća učinkovitost jer svaka banka bira sebi najprimjereniji pristup.

2.1.1. Kreditni rizik Metode mjerenja kreditnog rizika predviđene Baselom II su sljedeće:

• standardizirani pristup • interni sustav raspoređivanja – osnovni pristup (FIRB) • interni sustav raspoređivanja – napredni pristup (AIRB).

2.1.1.1. Standardizirani pristup mjerenju kreditnog rizika Standardizirani pristup je sličan postojećem standardu po tome što banke svojim potraživanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno o karakteristikama potraživanja (npr. ovisno o tome radi li se o kreditu trgovačkom društvu ili stambenom kreditu). Kategorije potraživanja definirane u standardiziranom pristupu obuhvaćaju potraživanja od državnih institucija, banaka, trgovačkih društava, stanovništva te potraživanja osigurana zalogom nad nekretninama. Svakoj od ovih kategorija dodjeljuje se propisani ponder rizika ovisno o vanjskom kreditnom rejtingu te se na taj način postiže veća osjetljivost na rizike. Ako dužnik nema kreditni rejting, njegova potraživanja se ponderiraju ponderom 100% kao i prema postojećem standardu.

Sljedeća važna novina se odnosi na prošireni obuhvat kolaterala, garancija i kreditnih derivata kojima se banke mogu koristiti u okviru standardiziranog pristupa te na taj način smanjiti kapitalne zahtjeve.

1 Minimalna stopa adekvatnosti kapitala prema Zakonu o bankama (NN, br. 168/2002.) je 10%.

Tablica 1. i Tablica 2. sadrže pregled predloženih pondera rizika prema standardiziranom pristupu2.

Tablica 1. Ponderi rizika za potraživanja od državnih institucija i banaka

Vrsta potraživanja AAA do AA-

A+ do A- BBB+ do BBB-

BB+ do B- Ispod B- Nema

rejtinga

Državne institucije 0% 20% 50% 100% 150% 100%

Opcija 1 20% 50% 100% 100% 150% 100%

Opcija 2 20% 50% 50% 100% 150% 50% Banke

Opcija 2 kratkoročna potraživanja

20% 20% 20% 50% 150% 20%

Kao što se vidi iz Tablice 1., postoje dvije opcije za potraživanja prema bankama. Prema opciji 1 svim bankama sa sjedištem u određenoj zemlji dodjeljuje se ponder rizika koji je za jednu kategoriju viši od onog koji je dodijeljen državi u kojoj je sjedište banke.

Opcija 2 se temelji na ponderima rizika koji su izravno povezani s vanjskim kreditnim rejtingom same banke. Prema toj opciji povoljniji ponder rizika (jedna kategorija niže) može se dodijeliti potraživanjima s ugovorenim rokom dospijeća od tri mjeseca ili manje.

Tablica 2. Ponderi rizika za potraživanja od trgovačkih društava i stanovništva

Vrsta potraživanja AAA do AA-

A+ do A- BBB+ do BB- Ispod BB-

Nema rejtinga

Trgovačka društva 20% 50% 100% 150% 100%

Stanovništvo 75%

Potraživanja osigurana zalogom na stambeni objekt

35%

Potraživanja osigurana zalogom na komercijalnu nekretninu

100%

Prema nacionalnom diskrecijskom pravu može se primijeniti i ponder rizika 50% ako se zadovolje određeni kriteriji.

2 PricewaterhouseCoopers, 2004, Study on the financial and macroeconomic consequences of the draft proposed new capital requirements for banks and investment firms in the EU, Appendix 1 to Final Report, 8. travnja 2004, str. 6.

2.1.1.2. Interni sustav raspoređivanja

Interni sustav raspoređivanja (internal ratings – based approach, IRB) jedna je od najinovativnijih karakteristika Basela II. Takav pristup mjerenju kreditnog rizika uveden je s namjerom da potakne banke na daljnja ulaganja u interne sustave upravljanja rizicima, a ujedno je i sâm preuzet iz dosadašnje prakse velikih internacionalnih banaka. Takve sustave banke razvijaju kako bi poboljšale svoje konkurentske pozicije i kao zaštitu od gubitaka.

Banke koje će primjenjivati IRB pristup moći će kvantificirati ključne karakteristike dužnikove kreditne sposobnosti pri određivanju potrebne visine kapitalnog zahtjeva. Tu leži bitna razlika u odnosu na standardizirani pristup u kojemu sve parametre rizičnosti za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva zadaje regulator.

Prema pristupu internog sustava raspoređivanja banka razvrstava svoja potraživanja u sljedeće grupe prema zajedničkim karakteristikama rizičnosti:

• trgovačka društva • državne institucije • banke • stanovništvo • vlasnički vrijednosni papiri.

Unutar skupina trgovačkih društava i stanovništva potraživanja se dalje raspoređuju u nekoliko podskupina.

Za svaku skupinu potraživanja bitno je odrediti sljedeća tri ključna elementa:

1. Komponente rizika (određuju se interno ili ih je zadao supervizor): – vjerojatnost da dužnik neće uredno ispuniti svoje obveze (probability of default,

PD) – gubitak u trenutku nastanka neurednosti u izvršavanju obveza (loss given

default, LGD) – izloženost u trenutku nastanka neurednosti u izvršavanju obveza (exposure at

default, EAD) – efektivno dospijeće (effective maturity, M).

2. Funkcije pondera rizika – predstavljaju sredstvo kojim se komponente rizika za specifično potraživanje transformiraju u ponderiranu aktivu i potom u kapitalne zahtjeve. Funkcije su navedene u samom tekstu standarda Basela II.

3. Minimalni zahtjevi – minimalni standardi koje banke moraju ispuniti žele li primjenjivati IRB pristup.

Za većinu grupa potraživanja, Bazelski odbor je omogućio primjenu osnovne (FIRB) i napredne (AIRB) verzije internog sustava raspoređivanja. Te se verzije primarno razlikuju po tome određuje li komponente rizika banka prema vlastitim procjenama ili ih specificira supervizor. Sažeti prikaz tih razlika navodi se u nastavku.

Komponenta rizika FIRB AIRB

PD Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke

LGD Zadaje supervizor Vlastita procjena banke

EAD Zadaje supervizor Vlastita procjena banke

Dospijeće Zadaje supervizor Vlastita procjena banke

Iz prikaza je vidljivo da će AIRB banke imati maksimalnu fleksibilnost i u potpunosti će metodologiju izračuna kapitalnih zahtjeva prilagoditi svojem rizičnom profilu i internoj metodologiji.

Minimalni zahtjevi

Basel II dopušta da se IRB banke pouzdaju u vlastite procjene ključnih parametara rizika samo ako su zadovoljeni strogi kvalitativni i kvantitativni zahtjevi postavljeni u standardu. Naglasak se stavlja na sposobnost banke da rangira i kvantificira rizik na konzistentan i pouzdan način. Želi se osigurati da sustav procjene rizika omogući primjerenu procjenu karakteristika dužnika i transakcije, primjerenu diferencijaciju rizika te točnu i konzistentnu kvantitativnu procjenu rizika. Nadalje, treba osigurati integritet kritičnih ulaznih podataka i uvjeriti se da su ti inputi proizašli iz sustava koji banka rabi u svakodnevnim poslovima, a ne da oni služe samo za procjenu regulatornoga kapitala, dok banka svoje poslovne odluke temelji na nekim drugim podacima i pokazateljima. Banka mora imati jedinstven sustav i koristiti se njegovim rezultatima i za potrebe regulatora i u procesu donošenja poslovnih odluka.

S obzirom na to da postoje razlike u tržištima, metodologijama raspoređivanja, bankarskim proizvodima i praksama, banke i supervizori moraju operativne procedure prilagoditi svojim specifičnostima. Bazelski odbor nema namjeru diktirati oblik ili tehničke detalje politika i praksa upravljanja rizicima neke banke. No, supervizor će biti u obvezi razviti detaljne procedure kojima će osigurati adekvatnost sustava i kontrola tako da mogu poslužiti kao dobra osnova za primjenu IRB pristupa. Prema tome, primjena IRB pristupa nije moguća bez prethodne suglasnosti supervizora.

Neki od najvažnijih zahtjeva odnose se na dizajn i strukturu sustava raspoređivanja, njegovo operativno funkcioniranje, raspoloživost i kvalitetu podataka, nadzor nad sustavom te korporativno upravljanje.

Dizajn internog sustava raspoređivanja ključan je element njegove učinkovitosti. On mora osigurati kvalitetnu distribuciju izloženosti banke po različitim stupnjevima rizika bez prevelikih koncentracija. Da bi ostvarila taj cilj, banka mora imati najmanje osam rizičnih skupina za raspoređivanje svojih dužnika. Minimalni standardi za ovo područje propisani u Baselu II nadograđuju se na vodeću praksu upravljanja rizicima razvijenu u

bankarstvu. Pri uspostavljanju sustava raspoređivanja bankama je izazov jasno i objektivno utvrđivanje kriterija za raspoređivanje dužnika u pojedinu rizičnu skupinu i osiguravanje kvalitetne procjene kreditnog rizika.

Važno je napomenuti da dobro dizajniran interni sustav raspoređivanja sâm po sebi nije dovoljan – on mora biti integralni dio procesa upravljanja kreditnim rizikom. Od banaka se očekuje da IRB rabe ne samo pri donošenju odluke o odobravanju kredita već i pri određivanju cijene proizvoda, rezervacija i pri internoj alokaciji ekonomskoga kapitala. Što banka više rabi IRB, supervizor ima više povjerenja u njegove rezultate za procjenu potrebnih kapitalnih zahtjeva.

Nezaobilazno je pitanje kvalitete i raspoloživosti podataka potrebnih za procjene različitih komponenti rizika. Poznato je da je svaki sustav dobar onoliko koliko su dobri i kvalitetni njegovi ulazni podaci. Bankama je dopušteno koristiti se podacima iz internih ili eksternih izvora pod uvjetom da dokažu da su ti podaci relevantni za njihova potraživanja. Za određivanje parametara rizika potrebne su višegodišnje vremenske serije podataka i to je bankama zapravo jedna od najvećih prepreka za primjenu IRB pristupa.

Uloga uprave banke je od presudne važnosti i sve materijalno značajne aspekte procesa procjene rizika i određivanja rejtinga moraju odobriti uprava i nadzorni odbor. Upravljačke strukture banke moraju biti vrlo dobro upoznate s cijelim procesom dodjeljivanja rejtinga i pripadajućim sustavom izvještavanja. U tom smislu se pretpostavlja da će banke ulagati u izgradnju odgovarajućeg IT sustava koji će podržati cijeli proces procjene rizika i generirati odgovarajuće izvještaje za potrebe uprave i nadzornog odbora.

2.1.2. Operativni rizik Operativni rizik se definira kao rizik od gubitka koji nastaje zbog neadekvatnih ili pogrešnih internih procesa, pogrešaka koje su uzrokovale osobe i sustavi ili kao rezultat vanjskih događaja. Ova definicija obuhvaća pravni rizik, ali isključuje strateški rizik i rizik reputacije. U tekstu standarda ponuđene su tri metode za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik, od vrlo jednostavnih do složenih internih modela:

1. pristup osnovnog pokazatelja (The Basic Indicator Approach), 2. standardizirani pristup (The Standardised Approach), 3. pristup naprednog mjerenja (Advanced Measurement Approaches, AMA).

Eksplicitno uvođenje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik prvi put se pojavljuje s Baselom II. Kako je razina poznavanja ovog rizika na dosta niskoj razini, još nije razvijena ni regulativa iz tog područja. Naime, značaj rizika nije bio dovoljno osviješten sve dok se nisu pojavili slučajevi gdje je upravo neprepoznavanje i neadekvatno upravljanje operativnim rizikom banke dovelo do velikih gubitaka. U posljednje vrijeme sve više prevladava mišljenje da je operativni rizik drugi po značaju u bankovnom poslovanju.

Ovaj dio standarda bilo je najteže definirati s obzirom na to da ne postoji dugogodišnja praksa banaka u upravljanju tim rizikom. Stoga je to područje regulirano vrlo fluidno, posebice pristup naprednog mjerenja. U tekstu standarda je navedeno da će Bazelski odbor pratiti razvoj novih pristupa mjerenju operativnog rizika u bankarstvu do kraja 2006. godine kako bi se pronašli pristup i način mjerenja tog rizika koji bi producirao vjerodostojne i konzistentne procjene potencijalnih gubitaka. Nakon toga, postoji mogućnost da se revidira, bude li potrebno, taj dio standarda.

Zbog heterogene prirode operativnog rizika, neadekvatnih baza podataka i neodgovarajuće IT podrške teško je upravljati operativnim rizikom na jednoznačan način u svim poslovnim područjima banke, posebice ako se ne primjenjuje AMA pristup. S obzirom na to da bi primjena AMA pristupa trebala rezultirati adekvatnim kapitalnim zahtjevima, banke treba stimulirati da unapređuju svoje sustave upravljanja rizicima i što više primjenjuju AMA pristup za one dijelove poslovanja koje model pokriva. Iz tog proizlazi mogućnost da se dopusti djelomična primjena AMA pristupa za određeni segment poslovanja, dok se za ostale dijelove mogu primjenjivati preostale dvije metode navedene u standardu.

Pristup osnovnog pokazatelja

Standardizirani pristup

Pristup naprednog mjerenja

Niska

Razina složenosti

Osjetljivost na rizike

Visoka

2.1.2.1. Pristup osnovnog pokazatelja Pristup osnovnog pokazatelja najjednostavnija je metoda izračunavanja kapitalnih zahtjeva. Trogodišnji prosjek neto operativnog prihoda banke množi se s fiksnim alfa postotkom (15%). Kako je najjednostavnija metoda najčešće ujedno najmanje precizna, pristup osnovnog pokazatelja se ne preporučuje za velike međunarodne banke.

2.1.2.2. Standardizirani pristup Kapitalni zahtjevi se prema standardiziranom pristupu izračunavaju tako da se ukupne aktivnosti banke podijele na osam poslovnih linija (korporativne financije, trgovanje i prodaja, poslovanje sa stanovništvom, komercijalno bankarstvo, plaćanje i naplata, agencijske usluge, upravljanje imovinom, maloprodajna brokerska djelatnost), potom se neto operativni prihod svake poslovne linije množi s beta faktorom propisanim za svaku poslovnu liniju. Ukupni kapitalni zahtjev za banku izračunava se kao zbroj pojedinačnih kapitalnih zahtjeva za osam poslovnih linija.

Banke moraju zadovoljiti minimalne kvalitativne zahtjeve koje je propisao Bazelski odbor da bi mogle primjenjivati standardizirani pristup za izračun kapitalnih zahtjeva:

1. Banka mora formirati organizacijsku jedinicu koja će imati jasnu odgovornost za upravljanje operativnim rizikom.

2. Banka mora osigurati redovito praćenje podataka o operativnom riziku, uključujući značajne gubitke po pojedinoj poslovnoj liniji.

3. Viši izvršni menadžment banke, uprava i nadzorni odbor trebaju dobivati redovita izvješća o izloženosti operativnom riziku.

4. Sustav upravljanja operativnim rizikom treba biti dobro dokumentiran (interne politike, kontrole i procedure vezane uz sustav upravljanja operativnim rizikom).

5. Sustav upravljanja je potrebno redovito podvrgavati neovisnim provjerama.

2.1.2.3.Pristup naprednog mjerenja – AMA Pristupom naprednog mjerenja definira se da se za izračun kapitalnih zahtjeva rabe bankini interni sustavi za upravljanje operativnim rizikom pod uvjetom da su zadovoljeni kvantitativni i kvalitativni zahtjevi navedeni u standardu. Za korištenje AMA pristupa banka mora zatražiti i dobiti prethodnu suglasnost supervizora.

Kvalitativni zahtjevi su gotovo identični onima koje banka mora zadovoljiti da bi primjenjivala standardizirani pristup.

Kod kvantitativnih zahtjeva se ne navode specifični parametri modela niti se specificira neki određeni pristup za izračun kapitalnih zahtjeva jer upravljanje tim rizikom kontinuirano evoluira, što se na ovaj način dodatno potiče. Ipak, banka mora dokazati da je svojim modelom obuhvatila potencijalno ozbiljne "debele" krajeve distribucije koji obuhvaćaju mali broj gubitaka s katastrofalnim posljedicama.

Kvantitativni zahtjevi, nadalje, reguliraju obvezu redovitog prikupljanja internih podataka o gubicima i korištenje eksternih podatka u određenim slučajevima; angažiranje stručnjaka koji će provoditi scenarij analize. U obzir treba uzeti i ključne karakteristike okruženja i čimbenike interne kontrole koji mogu izmijeniti svoj profil operativnog rizika te korištenje tehnika za smanjivanje izloženosti operativnom riziku.

2.2. STUP 2 – NADZOR NAD ADEKVATNOŠĆU KAPITALA

Stup 1 specificira minimalne kapitalne zahtjeve i predstavlja izravni pristup obavljanju supervizije. Primjena uniformnih pravila koje on donosi i kojih se banke moraju pridržavati poboljšava transparentnost regulatornog procesa i bankama olakšava međusobnu usporedbu i stvaranje osjećaja o relativnoj visini solventnosti. S druge strane, jednaka pravila nose sa sobom dosta nedostataka. Obično su vrlo kruta i stoga onemogućuju ili ignoriraju inovativnost. Primjena takvih pravila je također potpuno nedjelotvorna za banke netipičnoga rizičnog profila.

Stup 2 nudi rješenja za neke od tih problema. On uvodi supevizorsku procjenu kao jedan od elemenata regulatorne politike. Supervizorima se dodjeljuju diskrecijska prava pri određivanju kapitalnih potreba banaka relevantnih za njihov poslovni i rizični profil. Upravo element diskrecije čini regulativni okvir fleksibilnim i otvorenim za različite promjene i inovacije. Ipak, preveliko oslanjanje na sustav koji dopušta bezgraničnu diskreciju nije poželjan ni u kojem slučaju. Korištenje diskrecijskih prava u odsutnosti ostala dva stupa dovodi do negativnih posljedica na ujednačenost uvjeta poslovanja jer bi banke poslovale prema različitim kriterijima. Takvo nešto ugrožava zdravu konkurenciju i tržišno natjecanje.

Bazelski odbor je identificirao četiri ključna načela na kojima se zasniva Stup 2:

1. Banke bi trebale imati uspostavljene procedure mjerenja adekvatnosti kapitala u odnosu na rizike kojima su izložene kao i strategiju održavanja potrebne razine kapitala.

2. Supervizori trebaju ocjenjivati interne sustave i strategije banaka u upravljanju kapitalom, kao i njihovu sposobnost da prate i osiguravaju poštivanje regulatornih kapitalnih pokazatelja. Supervizori bi trebali poduzeti korektivne mjere ako nisu zadovoljni nalazima takvih kontrola.

3. Supervizori očekuju od banaka da posluju iznad minimalnih propisanih kapitalnih pokazatelja, a trebali bi imati i mogućnost davanja naloga bankama da održe razinu kapitala iznad propisanih minimalnih vrijednosti.

4. Supervizori bi trebali djelovati preventivno, spriječiti negativne trendove u adekvatnosti kapitala pojedinih banaka te djelovati brzo i učinkovito na restrukturiranju banka s poteškoćama u poslovanju.

Bit Stupa 2 je, dakle, osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizičnim profilom svake pojedinačne banke. Supervizor očekuje od banke da prema svojoj vlastitoj metodologiji utvrdi kapitalne zahtjeve za sve rizike koji nisu obuhvaćeni pravilima iz

Stupa 1 (kreditni, operativni i tržišni rizici). Poznato je da je banka izložena i brojnim drugim rizicima osim onima striktno navedenima u Stupu 1. Možemo navesti neke od njih: kamatni rizik u bankovnom dijelu poslovanja, rizik likvidnosti, rizik koncentracije itd. Kako uprava banke vodi poslove banke, odgovorna je za njezino poslovanje i adekvatnost kapitala koja će obuhvaćati sve njezine rizike.

Primjena Stupa 2 nosi ozbiljne implikacije i za banke i za supervizore. Banka mora imati procedure za procjenu kapitalnih zahtjeva za sve svoje rizike i strategiju za održavanje potrebne visine kapitala. Supervizor, pak, ima prava i obvezu preispitati bankine procjene kapitalnih zahtjeva i po potrebi zahtijevati povećanje kapitala. Supervizor se ovdje nalazi u zahtjevnoj i izazovnoj situaciji jer mora raspolagati odgovarajućim brojem stručnjaka koji će obavljati nadzor. Naime, pravo banke na vlastitu metodologiju otežava rad supervizora jer mu se povećava posao s obzirom na to da se sâm mora prethodno dobro upoznati s određenom metodologijom da bi mogao procijeniti njezinu ispravnost.

2.3. STUP 3 – TRŽIŠNA DISCIPLINA Svrha odredbi Stupa 3 je pružanje potpore minimalnim kapitalnim zahtjevima (Stup 1) i nadzoru nad adekvatnošću kapitala (Stup 2). Kada banke objave dovoljno informacija o svojim aktivnostima, sudionici na tržištu mogu stvoriti snažne poticaje za zdrav način poslovanja. Tržište može nagraditi banke koje upravljaju rizicima na odgovarajući način i kazniti one koje održavaju kapital na preniskoj razini u odnosu na rizični profil. Treba napomenuti da tržište može biti vrlo neefikasno pa će pretjerano reagirati na neki mali događaj, dok, s druge strane, može potpuno ignorirati pojavu značajnih indikatora rizika. Uvažavajući ove činjenice, Stup 3 je samo jedan od tri temeljna stupa cjelokupnog standarda čiji je cilj međusobno nadopunjavanje.

Bazelski odbor podupire tržišnu disciplinu tako što je razvio set zahtjeva za objavljivanje podataka koji će sudionicima na tržištu omogućiti pristup ključnim dijelovima informacija o obuhvatu primjene Basela II, visini i strukturi kapitala, izloženosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala institucije.

Kako banke već imaju određenih obveza objavljivanja prema Međunarodnim računovodstvenim standardima koje su šire u obuhvatu od zahtjeva koji proizlaze iz Stupa 3, Bazelski odbor je uložio velike napore da ta dva zahtjeva uskladi. Podaci koji prelaze okvir računovodstvenih objavljivanja moraju se javnosti prikazati na neki drugi način, o čemu odlučuju same banke. Pritom se mogu koristiti internetskim stranicama i drugim medijima. Jednako tako, nema obveze revidiranja podataka koji nisu obuhvaćeni računovodstvenim zahtjevima za objavu.

Iz Stupa 3 za banke proizlazi jasna i nedvosmislena obveza donošenja formalne politike objavljivanja koju mora odobriti nadzorni odbor banke. Politikom se treba odrediti pristup banke pri odlučivanju o tome koji će se podaci i informacije objaviti.

Načelo materijalnosti primjenjuje se pri odlučivanju o tome koji su podaci relevantni za objavljivanje. Informacija se smatra materijalnom ako njezino izostavljanje ili pogrešno

iskazivanje može promijeniti ili utjecati na već donesenu procjenu ili odluku korisnika te informacije.

Informacije se u pravilu trebaju objavljivati na polugodišnoj osnovi, ali ima određenih izuzetaka od tog pravila. U skladu s tim, podaci koji se odnose na bankine ciljeve i politike upravljanja rizicima, izvještajni sustav i definicije mogu se objavljivati jednom godišnje. S druge strane, podaci koji se odnose na kapital banke i njegovu strukturu te na stopu adekvatnosti kapitala moraju se objavljivati tromjesečno. Isto se odnosi i na podatke koji su podložni brzim promjenama.

3) REZULTATI UPITNIKA O BASELU II

Cilj upitnika Hrvatske narodne banke bilo je prikupljanje informacija o stavovima banaka vezanim uz primjenu Basela II. U skladu s tim, upitnik je bio strukturiran tako da su u prvom dijelu postavljena pitanja o poznavanju područja i primjeni Basela II, dok su se pitanja u drugom dijelu odnosila na Stup 1., odnosno na minimalne kapitalne zahtjeve, i trebala su dati sliku postojećeg stanja upravljanja kreditnim i operativnim rizikom u našim bankama. Također je zatraženo mišljenje banaka o primjeni Stupa 2 i Stupa 3.

Rezultati upitnika su prezentirani na konsolidiranoj osnovi, iz čega proizlazi da je ukupan broj promatranih institucija bio 38 uključujući stambene štedionice. Sve grupe banaka/banke dostavile su popunjeni upitnik. Tijekom roka za dostavu odgovora nisu zatražena posebna objašnjenja postavljenih pitanja, no naknadno se pokazalo da su ipak postojale određene nejasnoće te da odgovori banaka u nekim dijelovima nisu odražavali činjenično stanje. Usmenom komunikacijom s bankama nejasnoće su otklonjene, a odgovori korigirani.

Tablični prikaz ukupnih odgovora na razini bankovnog sustava nalazi se u zasebnom dokumentu, također pod nazivom Rezultati upitnika o Novom bazelskom sporazumu o kapitalu, a u nastavku slijedi analiza podataka dobivenih upitnikom.

3.1. POZNAVANJE PODRUČJA I PRIMJENA BASELA II

3.1.1. Poznavanje sadržaja Novoga bazelskog sporazuma o kapitalu

Poznavanje sadržaja je osnovni preduvjet za kvalitetnu primjenu bilo kojeg standarda, pa tako i Basela II. S obzirom na njegovu kompleksnost, ovo pitanje dobiva na još većoj težini. Zbog iznimne opsežnosti standarda za potpuno razumijevanje potrebno je odvojiti dosta vremena, imati relevantna specijalistička znanja i visoko motivirano osoblje zaduženo za njegovu primjenu. Od presudne je važnosti da uprava banke postane svjesna svih mogućnosti i obveza koje proizlaze iz Basela II kako bi mogla donijeti utemeljenu odluku o tome koji pristup primijeniti. Njegova primjena zasigurno nosi velike troškove, posebice kod banaka s većim opsegom i razgranatijim poslovnim aktivnostima. Prema studiji učinaka primjene Basela II, koje je proveo PricewaterhouseCoopers, ukupni troškovi u Europskoj uniji u razdoblju između 2002. i 2006. godine procjenjuju se na 20 do 30 mlrd. EUR, s time da se za velike banke (više od 30 mlrd. EUR aktive) procjenjuje

da će uložiti 80 do 150 mil. EUR svaka, dok se za manje banke očekuju znatno niži troškovi. S obzirom na visinu investicija, podrška uprave je nezaobilazan i presudan čimbenik uspješne primjene Basela II.

Odgovori banaka: Osamnaest posto banaka izjasnilo se kao dobar poznavatelj sadržaja Basela II, 50% banaka svoje poznavanje ocjenjuje zadovoljavajućim, a 32% lošim. Ti odgovori nisu obećavajući jer iz njih proizlazi da manje od jedne petine banaka raspolaže odgovarajućim znanjem o navedenoj problematici. Promatrajući odgovore po grupama banaka usporedivih značajki3, dolazimo do zaključka da gotovo 88% banaka iz I. grupe (I. grupa čini 88% aktive bankovnog sustava) poznaju Basel II dobro ili zadovoljavajuće, dok svega jedna banka iz te grupe ne poznaje njegov sadržaj odnosno poznaje ga loše. Najlošije poznavanje je zabilježeno u IV. grupi odnosno u banaka s najnižom aktivom gdje se niti jedna banka nije izjasnila kao dobar poznavatelj standarda. Prema tome, gledajući s aspekta sistemski značajnih banaka odgovori poprimaju sasvim drukčiju konotaciju.

S jedne strane, takva struktura odgovora je bila očekivana i u neku ruku logična jer, kad su resursi u pitanju, velike banke su ipak u boljoj situaciji. One raspolažu većim brojem stručnjaka u odnosu na manje banke i uspostavile su i ekipirale svoje organizacijske jedinice za upravljanje rizicima koji se bave ovom problematikom. Velike banke u primjeni Basela II vide mogućnost za daljnji razvoj i primjenu internih modela za upravljanje rizicima, što je dodatni motiv za bržu provedbu.

3.1.2. Pripreme za provedbu Basela II

3 I. grupa banaka usporedivih značajki: banke s aktivom većom od 5 mlrd. kuna II. grupa banaka usporedivih značajki: banke s aktivom od 1 do 5 mlrd. kuna III. grupa banaka usporedivih značajki: banke s aktivom od 0,5 do 1 mlrd. kuna IV. grupa banaka usporedivih značajki: banke s aktivom manjom od 0,5 mlrd. kuna

18%

50%

32%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

% u

kupn

og b

roja

ba

naka

Poznavanje Basela II

DobroZadovoljavajućeLoše

Pripreme banke za provedbu Basela II podrazumijevale bi da je prije svega sadržaj standarda u velikoj mjeri apsolviran te da su u tijeku konkretni koraci za njegovu primjenu. Neke od pripremnih aktivnosti svakako obuhvaćaju edukaciju zaposlenika; razvijanje vlastite metodologije za izračun, mjerenje i upravljanje kreditnim i operativnim rizicima; provedbu analize učinaka primjene određenog pristupa mjerenju rizika u odnosu na dosadašnja regulatorna pravila; uspostavljanje adekvatnog IT sustava koji će osigurati potrebne podatke i biti podrška modelu upravljanja određenim rizikom; prilagodbu postojećeg ili uspostavu novog izvještajnog sustava za potrebe uprave i nadzornog odbora; definiranje različitih politika i procedura za upravljanje rizicima; kompletiranje baze podataka; uspostavu organizacijske jedinice za upravljanje operativnim rizikom i sl.

Odgovori banaka: Prema primljenim odgovorima 37% banaka je već započelo s pripremama, 18% banaka će uskoro započeti, dok 45% banaka još ne poduzima aktivnosti u tom smjeru. Jednako kao i u odgovorima na prethodno pitanje, dojam se sasvim mijenja kada se rezultati analiziraju prema usporedivim grupama. U 88% banaka iz I. grupe aktivnosti za provedbu Basela II su u tijeku. Sasvim je oprečna situacija u III. i IV. grupi, u kojima je samo po jedna banka poduzela korake za primjenu Basela II.

S obzirom na to da se primjena standarda i CAD3 u Europskoj uniji očekuje već krajem 2006. godine, njihove banke bi trebale biti u završnoj fazi s pripremama za primjenu. Za domaće banke još nije propisan datum primjene novog standarda, pa se ne može reći da kasne s pripremama. Također, uzimajući u obzir upravo iskustva europskih banaka, dolazimo do zaključka da primjena Sporazuma zahtijeva detaljne višegodišnje pripreme te se već poduzete pripremne aktivnosti u naših banaka nikako ne mogu smatrati preuranjenima. Bilo bi poželjno da ostale banke uskoro svakako pokrenu sličnu inicijativu.

3.1.3. Edukacija vezana uz Basel II

Edukacija je zasigurno područje koje zahtijeva posebnu pozornost. Uspješna primjena standarda nije moguća ako svi relevantni dijelovi banke nisu odgovarajuće educirani o svim aspektima primjene Basela II. Tek kada se stvori kritična masa kadrova koji raspolažu relevantnim znanjima i vještinama za provedbu standarda, može se govoriti o spremnosti institucije za potpunu primjenu. Osim toga, šire razumijevanje sustava upravljanja rizicima omogućuje banci da se osigura od jednog od najvećih rizika: gubitka institucionalnog znanja. Ako svega nekolicina osoba u banci poznaje i zna upravljati sustavom, tada to znanje može vrlo lako nestati s odlaskom tih osoba iz banke.

Trenutačno postoji velika potražnja za kvalitetnim načinima edukacije jer je ona potrebna bankarima i supervizorima. Međutim, postavlja se pitanje kompetencija pojedinih pružatelja konzultantskih i edukativnih usluga. Velike međunarodne banke sasvim sigurno raspolažu potrebnim znanjima i iskustvom u suvremenim tehnikama upravljanja rizicima budući da je postojeća praksa uobličena u standard. Tako su domaće banke, koje pripadaju grupacijama međunarodnih banaka, u ovom segmentu u povlaštenom položaju u odnosu na druge domaće banke, jer im grupacija kojoj pripadaju može pružiti potrebnu podršku.

Odgovori banaka: Na ovo pitanje banke su mogle dati više odgovora, pa stoga ukupan broj odgovora premašuje broj anketiranih banaka. Prema primljenim odgovorima najviše zastupljen konkretan oblik edukacije banaka je upravo edukacija koja se pruža na razini grupacije kojoj banka pripada (26% ukupnih odgovora). Oko 47% ukupnih odgovora na pitanje o načinu edukacije odnosi se na "ostalo", s tim da banke pritom uglavnom nisu precizirale o kojim se oblicima stručnog usavršavanja konkretno radi. Time nas navode u određenju sumnju o pouzdanosti samih odgovora. Ako tome dodamo činjenicu da 18% banaka (sve iz IV. grupe banaka) nije navelo nikakav odgovor na pitanje o edukaciji, uglavnom zato što se ona ni ne provodi, dolazimo do zaključka da edukaciju uglavnom provode samo banke koje pripadaju grupaciji stranih banaka. Dakle, banke su u potrazi za stručnim usavršavanjem zasad većinom orijentirane prema inozemnim izvorima budući da su brojniji i imaju relevantna znanja, no pretpostavljamo da će se s vremenom i na domaćem tržištu povećati broj stručnjaka za područja Basela II.

3.1.4. Pristupi mjerenju kreditnog rizika

Basel II nudi sljedeće opcije za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik:

• standardizirani pristup • interni sustav raspoređivanja – osnovni pristup (FIRB) • interni sustav raspoređivanja – napredni pristup (AIRB).

Cilj ovog pitanja bilo je prikupljanje mišljenja banaka o tome koji pristup preferiraju, računajući da banke mogu najbolje procijeniti koja bi metoda izračuna generirala optimalne kapitalne zahtjeve za pokriće kreditnog rizika. Dobiveni su odgovori važan input za Hrvatsku narodnu banku pri odlučivanju o strategiji provedbe Basela II u Republici Hrvatskoj.

Odgovori banaka: Odgovori banaka najbolje su ilustrirani na slici iz koje se vidi da najveći broj banaka pretendira na primjenu naprednijih pristupa mjerenja kreditnog rizika. Nastojanje banaka da imaju veću samostalnost pri utvrđivanju kapitalnih zahtjeva sasvim je legitimna, ali postavlja se pitanje mogućnosti da sve banke koje teže naprednim pristupima iste zaista i primijene s obzirom na brojne preduvjete koji pritom moraju biti zadovoljeni. Neke banke planiraju najprije primijeniti jednostavnije pristupe, a potom s vremenom i one složenije. Međutim, ovdje su prikazani njihovi odgovori o tome koji pristup smatraju najprimjerenijim ne vodeći računa o rokovima primjene.

32%

45%

13% 11%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

% u

kupn

og b

roja

bana

ka

Pristupi mjerenja kreditnog rizika(prema broju banaka)

Standardizirani pristupFIRBAIRBNIje odlučeno

Klasificirajući iste odgovore prema veličini aktive banaka dolazimo do rezultata prikazanih na sljedećoj slici. Zastupljenost pojedine opcije prema veličini aktive pokazuje nam da će pristupi internog raspoređivanja biti prevladavajući način izračunavanja kapitalnih zahtjeva. U skladu s očekivanjima možemo zaključiti da će u pravilu veće banke birati sofisticiranije pristupe, dok će manje banke izabrati jednostavnije tehnike mjerenja rizika. Slična je situacija i u europskim, razvijenim bankovnim sustavima gdje će mali broj velikih banaka primjenjivati napredne metode mjerenja rizika.

3.1.5. Pristupi mjerenju operativnog rizika

Jednako kao za kreditni rizik Basel II nudi nekoliko opcija i za mjerenje operativnog rizika:

• pristup osnovnog pokazatelja (The Basic Indicator Approach) • standardizirani pristup (The Standardised Approach) • pristup naprednog mjerenja (Advanced Measurement Approaches, AMA).

Odgovori banaka: Kad je u pitanju operativni rizik, tada 45% banaka smatra da bi najprimjerenije bilo primjenjivati pristup osnovnog pokazatelja koji je ujedno najjednostavniji od svih ponuđenih pristupa. 23% banaka planira primijeniti standardizirani pristup, a 15% se odlučuje za najnapredniji pristup – AMA. Čak 18% banaka još nije odlučilo što bi bilo najprimjerenije za njihovu izloženost operativnom riziku. Ove rezultate treba promatrati u širem kontekstu uzimajući u obzir i odgovore na pitanja o stanju upravljanja operativnim rizikom koja se obrađuju u nastavku analize. Sve u svemu, može se zaključiti da je upravljanje operativnim rizik u povojima te da banke niti imaju odgovarajuće znanje o samom riziku niti mogu procijeniti koliko su mu izložene. U prilog toj tvrdnji govori i činjenica da broj banaka koje se nisu odlučile o

12%

39% 39%

9%

0%

10%

20%

30%

40%

% a

ktiv

e su

stav

a

Pristupi mjerenju kreditnog rizika (udio u aktivi bankovnog sustava)

Standardizirani pristupFIRBAIRBNije odlučeno.

pristupu gotovo dvostruko veći od banaka koje se nisu izjasnile o opcijama za kreditni rizik. Stoga pretpostavljamo da su banke većinom izabrale onaj pristup koji će biti najlakše provesti ne vodeći računa o tome hoće li se time doći do adekvatnih kapitalnih zahtjeva za pokriće operativnog rizika.

Promatrajući zastupljenost pojedinog pristupa prema udjelu u aktivi bankovnog sustava, dolazimo do sličnih zaključaka kao i kod kreditnog rizika. Najveće banke će primjenjivati najnaprednije tehnike mjerenja operativnog rizika, dok će se male banke odlučivati za jednostavnije pristupe. Načelno ovakav pristup podržava Bazelski odbor kad tvrdi da jednostavni pristupi nisu preporučljivi za međunarodne banke s kompleksnijim poslovnim aktivnostima. Što se manjih banaka tiče, u određenim okolnostima jednostavnije poslovanje ne mora nužno značiti i manju izloženost operativnom riziku te je u tim slučajevima primjenu pristupa osnovnog pokazatelja ili standardiziranog pristupa potrebno dobro argumentirati.

45%

24%

13%18%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

% u

kupn

og b

roja

ba

naka

Pristupi mjerenju operativnog rizika (prema broju banaka)

Osnovni pokazateljStandardizirani pristupAMANije odlučeno.

5%

21%

59%

14%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

% a

ktiv

e su

stav

a

Pristupi mjerenja operativnog rizika(udio u aktivi bankovnog sustava)

Osnovni pokazateljStandardizirani pristupAMANije odlučeno.

3.1.6. Vrijeme i obuhvat primjene Basela II

Hrvatska narodna banka još nije donijela odluku o datumu početka primjene Basela II u Republici Hrvatskoj. Rezultati ankete su važan čimbenik pri donošenju te odluke jer pokazuju stavove i preferencije banaka, što HNB-u služi kao svojevrsna polazna osnova. Naravno, uloga HNB-a kao regulatora banaka je između ostalog i briga za sigurnost i stabilnost bankovnog sustava, pa se, prema tome, njezin interes razlikuje od interesa pojedinačnih banaka i njihovih dioničara. Stoga HNB u razmatranje uzima i druge činjenice i okolnosti osim mišljenja banaka.

Odgovori banaka: Velika većina banaka (74%) još nije donijela odluku o tome kako i kada primijeniti novi standard. Nakon analize odgovora prema veličini aktive banaka, jasno je da je broj banaka iz I. i II. grupe koje su odlučile o primjeni podjednak broju banaka koje još nisu donijele takvu odluku. Kod preostale dvije grupe banaka u kojima su zastupljene manje banke, samo su njih dvije odlučile o roku primjene. Povežemo li ove odgovore s odgovorom na pitanje o obvezi banaka za izračunom adekvatnosti kapitala na konsolidiranoj osnovi njihovih matica, zaključujemo da je odluka o roku primjene kod banaka u stranom vlasništvu pod velikim utjecajem upravo te obveze njihovih matica.

3.1.7. Prednosti koje proizlaze iz Basela II

Regulatoru je zanimljivo i korisno znati koje su prednosti koje proizlaze iz primjene Basela II bankama najvažnije. Jedan od općih ciljeva poslovanja svake banke je osigurati odgovarajuću razinu profitabilnosti koja se mjeri u obliku povrata na kapital i aktivu. Povrat na kapital je iznimno važan iz perspektive dioničara te uprava banke nastoji učiniti sve što je u njezinoj moći da ostvari profite na zadovoljstvo dioničara banke. U tom kontekstu, uprave banaka nisu sklone povećavati kapital bez velikih razloga jer si time otežavaju ostvarenje zadanih stopa povrata. Drugim riječima, svaku regulativu koja sa sobom nosi smanjenje kapitalnih zahtjeva bankari prihvaćaju dobro, što sasvim sigurno olakšava njezinu primjenu.

Odgovori banaka: Upravo su niži kapitalni zahtjevi jedna od prednosti koju banke vide za svoje poslovanje. Pitanje je, doduše, koliko su banke u ovom trenutku zaista sigurne da će doći do nižih kapitalnih zahtjeva jer to ovisi o više čimbenika. Ne treba smetnuti s uma da je cilj Basela II povećati osjetljivost na rizike odnosno visinu kapitalnih zahtjeva dovesti u vezu s visinom izloženosti riziku. Prema tome, Basel II bi trebao dovesti do povećanih kapitalnih zahtjeva u slučaju povećane izloženosti rizicima odnosno do nižih kapitalnih zahtjeva pri niskoj izloženosti riziku. Dakle, njegova namjera nije generalno smanjiti

35% 33%

21%

10%

0%5%

10%15%20%25%30%35%40%

% u

kupn

ih o

dgov

ora

Prednosti primjene Basela II

Mogućnost primjeneinternih modelaNiži kapitalni zahtjevi zakreditni rizikManja ovisnost oregulatorimaOstalo

kapitalne zahtjeve za kreditni rizik, već te zahtjeve dovesti u vezu s rizicima.

Na ovo pitanje bilo je moguće dati više odgovora, a prema odgovorima banaka najveća prednost koja proizlazi iz Basela II je mogućnost za razvoj i primjenu internih modela. Gotovo sve banke iz I. grupe i polovina banaka iz II. grupe izjasnila se tako, dok manje banke u tome ne vide tako značajnu prednost. Očekivali smo slične odgovore znajući da će veće banke sve više razvijati vlastite interne modele ili, još češće, prilagođavati modele koje su razvile njihove matice kako bi kvalitetnije odredile cijene svojih proizvoda i usluga. Banka koja nema razvijen risk management i sustav određivanja cijena koji odražava visinu rizika ne može se nositi s pritiskom konkurencije u borbi za osvajanje i zadržavanje što većih tržišnih udjela .

Što se tiče manje neposredne ovisnosti o regulatorima korisno je istaknuti da je kao prednost uglavnom vide banke iz III. i IV. grupe.

3.1.8. Problemi u vezi s primjenom Basela II

Jednako kao što je važno znati što banke motivira za primjenu Basela II, važno je i dobiti informaciju o područjima koja su bankama najveći izazov. Uspješna provedba može se ostvariti jedino efikasnim rješavanjem svih problema i prepreka koje se nalaze na putu. Ovisno o vrsti problema, može se utvrditi je li ga lakše ili teže otkloniti i time preciznije odrediti vrijeme kada će banke biti spremne za primjenu standarda.

Odgovori banaka: Iz odgovora banaka proizlazi da će izgradnja informatičke podrške biti najveći izazov u primjeni Sporazuma. Sudeći po odgovorima, čini se da su banke svjesne da postojeći IT sustavi nisu adekvatni i da treba izgrađivati nove za potrebe IRB sustava. Inače, područje IT najspornije je pitanje u provedbi Basela II i u svjetskim razmjerima. Tome u prilog govori i već spomenuta procjena troškova od 80 do 150 mil. EUR po pojedinačnoj velikoj europskoj banci, koji se većinom odnose na poboljšanje IT sustava. Naše banke, budući da su znatno manje od onih za koje je učinjena procjena, snosit će i znatno manje troškove, ali gledajući relativno oni neće biti zanemarivi.

4%

21%

55%

6%13%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

% u

kupn

ih o

dgov

ora

Problemi s primjenom Basela II

Dodatni kapital za kreditnirizikDodatni kapital zaoperativni rizikIzgradnja informatičkepodrškeNepripremljenostnadzornikaOstalo

Sljedeći su očekivani problem dodatni kapitalni zahtjevi za operativni rizik. Naime, prvi se put bankama nameće obveza izračunavanja kapitalnih zahtjeva za operativni rizik, pa je logično da će iz toga nastati određena potreba za dodatnim kapitalom. Možda će se ona kompenzirati nižim kapitalnim zahtjevima za kreditni rizik prema očekivanjima banaka, pa se ukupni kapitalni zahtjevi neće znatno izmijeniti.

Tri banke smatraju da se nadzornik neće zadovoljavajuće pripremiti te da bi zbog toga mogli nastati problemi s primjenom standarda. Percepcija o HNB-u je u tom smislu dosta pozitivna jer velika većina banaka spremnost HNB-a ne dovodi u pitanje. HNB je i te kako svjestan svih zadatka koji se nalaze pred njim i učinit će sve da se stručnjaci dodatno educiraju i osposobe da mogu voditi argumentirane rasprave i biti kompetentan partner bankama. Naravno da očekujemo suradnju banaka u procesu donošenja domaće regulative jer područje koje standard pokriva i opcije koje nudi bez zajedničkih napora regulatora i banaka ne mogu se kvalitetno definirati.

3.2. STUP 1: MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI

3.2.1. Metodologija raspoređivanja dužnika/plasmana za interne potrebe

Većina banaka (61%) primjenjuje jednu metodologiju za raspoređivanje dužnika/plasmana koja se temelji isključivo na metodologiji koju je propisala Hrvatska narodna banka. Ostalih 39% banaka ima svoju metodologiju za raspoređivanje. Usporedimo li te rezultate s planovima banaka o primjeni sofisticiranijih pristupa mjerenju kreditnih rizika koji se temelje na internim sustavima raspoređivanja, nailazimo na velika odstupanja. Naime, 57% banaka cilja na primjenu IRB pristupa, dok ih trenutačno 39% ima vlastite sustave raspoređivanja, što je polazna osnova za primjenu IRB-a. Treba istaknuti da najveće banke imaju razvijene i vlastite sustave raspoređivanja, dok se u skladu s očekivanjima manje banke više oslanjanju na metodologiju HNB-a.

3.2.2. Korištenje vanjskih rejtinga (S&P, Moody's, Fitch ...) pri raspoređivanju plasmana

Vanjski rejting je osnova standardiziranog pristupa mjerenju kreditnog rizika i najsličniji je postojećoj metodologiji odnosno Baselu I. Veliki broj banaka izjasnio se za primjenu ovog pristupa u budućnosti. Odgovori bi trebali biti pokazatelj koliko je raširena praksa korištenja vanjskih rejtinga pri određivanju izloženosti kreditnom riziku te do koje mjere će se moći iskoristiti mogućnosti koje sa sobom donosi standardizirani pristup.

Odgovori banaka: Poznavajući situaciju u Hrvatskoj i dostupnost rejtinga koje vanjske agencije dodjeljuju domaćim trgovačkim društvima dobiveni odgovori nisu iznenađujući. 94% banaka tvrdi da se vanjskim rejtinzima koristi malo ili nikako. Izloženost stranim bankama jedino je područje poslovanja u kojemu se rejting primjenjuje u velikoj mjeri, što je uvjetovano propisima HNB-a o obveznoj pričuvi. Prema Odluci o obveznoj pričuvi propisano je da se devizni dio obvezne pričuve između ostalog održava likvidnim potraživanjima od financijskih institucija u zemljama OECD-a čiji najniži rejting prema agencijama S&P i Fitch IBCA glasi AA- odnosno prema agenciji Moody's Aa3.

Dakle, primjenjujući standardizirani pristup, banke bi se prema postojećoj raspoloživosti vanjskih rejtinga izloženosti prema trgovačkim društvima uglavnom svrstavale u ponder 100%, jednako kao i dosad pa tu i ne bi bilo nekih pozitivnih efekata primjene Basela II u smislu smanjivanja kapitalnih zahtjeva. Međutim, budući da se primjena ne očekuje tako skoro, dotad postoji mogućnost formiranja agencija koje će se baviti dodjelom rejtinga, čime će se povećati dostupnost takvih podataka.

3.2.3. Broj bonitetnih/rizičnih skupina za raspoređivanje

Prema IRB pristupu banka mora imati najmanje sedam rizičnih skupina za raspoređivanje svojih dužnika koji su uredni u podmirivanju svojih obveza i jednu rizičnu skupinu za dužnike u kojih postoje ili se očekuju problemi pri naplati plasmana (default). Tako dizajniran sustav raspoređivanja trebao bi osigurati ravnomjernu distribuciju izloženosti bez prekomjernih koncentracija u pojedinoj rizičnoj skupini. Metodologijom HNB-a propisane su tri osnovne skupine (A – nadoknadivi plasmani, B – djelomično nadoknadivi plasmani, C – nenadoknadivi plasmani), s tim da je skupina B nadalje podijeljena u tri podskupine (B1, B2 i B3). Dakle, sve zajedno propisano je pet rizičnih kategorija, s tim da se većina odnosi na potraživanja koja su djelomično nadoknadiva. Za primjenu IRB pristupa iz Basela II banke bi trebale definirati dodatne skupine za raspoređivanje svojih potraživanja i dužnika.

3% 3%

51%43%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

% u

kupn

og b

roja

ban

aka

Uporaba vanjskih rejtinga

U velikoj mjeriOsrednjeMaloUopće se ne rabi.

Odgovori banaka: Banke koje raspoređuju svoje plasmane u više od šest rizičnih skupina najbliže su postavkama IRB sustava prema Baselu II, s time da treba obratiti pažnju na razradu skupina za dobre i loše dužnike kao što nalažu pravila iz standarda, o čemu zasad nemamo dovoljno informacija. Takvih je 37% institucija i polovina se odnosi na banke iz I. grupe. Gotovo 50% banaka definiralo je sustav raspoređivanja prema metodologiji HNB-a te svoje plasmane klasificira u 4 do 6 rizičnih skupina. 15% banaka rabi svega tri rizične skupine, a radi se uglavnom o bankama iz IV. grupe.

3.2.4. Modeli za utvrđivanje ekonomskoga kapitala za kreditni rizik

Koncept ekonomskoga kapitala postaje sve važniji u sustavima za upravljanje rizicima. Sustavom ekonomskog kapitala banke kvantificiraju rizike kojima su izložene te izračunavaju potreban kapital za njihovo pokriće i dobivaju podatke o visini realno ostvarenih povrata na kapital. Ekonomski kapital omogućuje bankama da pri donošenju budućih strategija u obzir uzimaju i cijenu rizika te na taj način postaje jasnije koje investicije stvaraju najveću vrijednost za banku. U biti to je jedan od načina za kvantifikaciju rizika, način da se osigura dostatan kapital za pokriće neočekivanih gubitaka a da su pritom svi očekivani gubici uključeni u proces određivanja cijene bankinih proizvoda i usluga. Ukratko, radi se o naprednoj tehnici upravljanja rizicima.

16%

47%

37%

0%

10%

20%

30%

40%

50%%

uku

pnog

bro

ja

bana

ka

Broj rizičnih skupina

3 rizične skupineOd 4 do 6Više od 6

3%

18%

0%

77%

0%10%20%30%40%50%60%70%80%

% u

kupn

og b

roja

ba

naka

Ekonomski kapital i kreditni rizik

vlastiti modelimodel od banke matice

kupljeni modelništa od navedenog

Odgovori banaka: Većina banaka ne primjenjuje interne modele za kvantificiranje kreditnog rizika, što je očekivano nakon analize prethodnih odgovora jer se radi o naprednim tehnikama upravljanja rizicima. Institucije koje poduzimaju određene aktivnosti u ovom području su banke u stranom vlasništvu, čije matice same primjenjuju određene modele, a pokušavaju ih primijeniti i na poslovanje banaka kćeri.

3.2.5. Program pisanih poslovnih politika i procedura za upravljanje operativnim rizikom

Donošenje poslovnih politika i procedura za upravljanje operativnim rizikom jedan je od važnih koraka koji se poduzima s ciljem provedbe sustava upravljanja operativnim rizikom. Bazelski odbor također stavlja veliki naglasak na uspostavljanje politika i procedura koje ujedno moraju biti integrirane u tekuće poslovanje banke. Zbog heterogene prirode samog rizika svi zaposlenici banke moraju biti upoznati s okvirom za upravljanje operativnim rizikom koji je usvojila uprava i nadzorni odbor.

Odgovori banaka: Rezultati ankete potvrđuju da je upravljanje ovim rizikom na samom početku. Gotovo 75% banaka još nije uspostavilo poslovne politike ili su one uspostavljene manje od jedne godine. Šesnaest posto institucija je program pisanih politika uspostavilo prije jedne do dvije godine, a svega nekoliko banaka ima takve politike dvije godine ili duže. Anketom nisu obuhvaćena pitanja o obuhvatu samih politika, tj. odnose li se one na cjelokupno poslovanje banke ili su regulirani samo neki njezini dijelovi, a odgovori o tome bi najvjerojatnije dodatno umanjili ionako loše rezultate.

3.2.6. Mjerenje operativnog rizika

Identifikacija rizika u proizvodima, aktivnostima, sustavima i procesima banke te njegovo mjerenje vrlo su važan element sustava upravljanja operativnim rizikom. Na taj način banka dobiva informaciju o visini svoje izloženosti riziku te u skladu sa svojom sklonosti riziku poduzima odgovarajuće korake.

Odgovori banaka: Rezultati ankete pokazuju da čak 66% banaka ne mjeri operativni rizik, oko 20% institucija mjeri ga manje od jedne godine. Preostale banke to čine duže od jedne godine. Ovdje nailazimo na odstupanje u odnosu na odgovore o politikama za upravljanje operativnim rizikom prema kojima proizlazi da neke institucije, bez obzira na to što nemaju definirane politike i procedure, ipak mjere operativni rizik. Veće banke su u ovom području aktivnije od onih s manjom aktivom, što je u jednu ruku ohrabrujuće s obzirom na značaj koji ovaj rizik zauzima u poslovanju banaka.

3.2.7. Organizacija upravljanja operativnim rizikom

Basel II u dijelu koji propisuje izračun kapitalnih zahtjeva za operativni rizik jasno navodi kvalitativne standarde koje mora zadovoljiti svaka banka koja želi primjenjivati standardizirani pristup ili napredne tehnike mjerenja operativnog rizika. Jedan od standarda se odnosi na obvezu uspostavljanja organizacijske jedinice zadužene za upravljanje operativnim rizikom. Neke od njezinih ovlasti i odgovornosti se prije svega odnose na dizajn i provedbu okvira za upravljanje rizikom, izradu politika i procedura, utvrđivanje metodologije za mjerenje rizika, dizajn i provedbu izvještajnog sustava za operativni rizik i razvoj strategije za identificiranje, mjerenje i nadzor nad operativnim rizikom. Imajući na umu prirodu operativnog rizika, nameće se potreba stalne suradnje sa svim poslovnim jedinicama banke.

Odgovori banaka: Ponuđeni odgovori na ovo pitanje, s obzirom na to da su se odnosili na planove banke za uspostavljanje posebne službe, sugerirali su da nijedna banka još nije uspostavila zasebnu službu zaduženu za upravljanje operativnim rizikom. Međutim, dvije banke iz I. grupe već imaju zasebne organizacijske jedinice takvog karaktera. Osamnaest posto banaka je upravljanje operativnim rizikom reguliralo na drugačiji način (primjerice, rizik se kontrolira i nadzire na razini svakoga pojedinačnoga organizacijskog dijela banke).

Podjednak broj banaka, po 26% (10 banaka) još nije uspostavio takvu službu niti imaju planove to učiniti u skoroj budućnosti, odnosno u procesu je formiranja službe, i jednako toliko banaka namjerava organizirati zasebnu službu. Kao što je već više puta rečeno, a proizlazi iz ovih odgovora: banke trebaju unaprijediti razumijevanje, identifikaciju i upravljanje operativnim rizikom.

3.2.8. Modeli za utvrđivanje ekonomskoga kapitala za operativni rizik

Na temelju dosadašnjih odgovora vidimo da su banke na samom početku kad je u pitanju upravljanje operativnim rizikom. U području modela za upravljanje operativnim rizikom i sâm Bazelski odbor je stavio određenu zadršku i konstatirao da će se još nekoliko godina

66%

21%

5%0%

5%

0%10%20%30%40%50%60%70%

% u

kupn

og b

roja

ba

naka

Mjerenje operativnog rizika

OR se još ne mjeri.Mjeri se manje od 1 god.Mjeri se 1 do 2 god.Mjeri se 2 do 3 god.Mjeri se više od 3 god.

pratiti iskustva banaka u razvoju novih pristupa te će se najvjerojatnije dio standarda koji regulira AMA pristup još revidirati.

Odgovori banaka: Slično kao i kod kreditnog rizika, modeli za upravljanje operativnim rizikom su prisutni u jednog dijela banaka u stranom vlasništvu čije su matice ili druge članice grupacije iste razvile te se sada domaće banke nalaze u procesu prilagodbe tih modela specifičnostima svojeg poslovanja. Radi se o ukupno pet banaka od kojih više od polovine pripada I. grupi, dakle grupi banaka s najvećom aktivom. Napori banaka da u ovom području dostignu razinu koja će im osigurati odgovarajuće praćenje i upravljanje tim složenim rizikom su pozitivni.

3.3. NADZOR NAD ADEKVATNOŠĆU KAPITALA (STUP 2) I TRŽIŠNA DISCIPLINA (STUP 3)

Bankama su u okviru upitnika postavljena i pitanja o tome koja će područja Stupa 2 i Stupa 3 biti najveći izazov u provedbi Sporazuma. Premda se Stup 2 velikim dijelom odnosi na aktivnosti i ovlasti supervizora, iz njega proizlazi i obveza banaka da same prema vlastitoj metodologiji procijene kapitalne zahtjeve za rizike kojima su izložene uz kreditni, tržišni i operativni rizik koji su regulirani Stupom 1.

Moramo istaknuti da veliki broj banaka nije odgovorio na ova pitanja, što je i logično imamo li na umu činjenicu da je poznavanje Basela II relativno loše, a da su banke koje su bolje upoznate s tom problematikom naglasak stavile na Stup 1. koji definira pravila. Smatramo to prirodnim razvojem događaja jer je logično da prioritet trebaju dobiti rizici koji su općenito najviše zastupljeni u bankovnom poslovanju, a koji su ujedno predmet razmatranja Stupa 1. Poteškoće koje postoje pri svladavanju Stupa 1., gdje su manje ili više jasno definirana pravila igre, višestruko se povećavaju pri primjeni Stupa 2 koji funkcionira na temelju načela, a svaka banka ima obvezu definirati metodologiju za mjerenje ostalih rizika kojima je izložena. Prema tome, pretpostavljamo da je strategija banaka najprije posvetiti pozornost upravljanju kreditnim i operativnim rizikom i riješiti mnogobrojne probleme na koje nailaze na tom planu, a nakon toga staviti naglasak na identifikaciju, mjerenje i upravljanje ostalim rizicima specifičnima za njihovo poslovanje.

Iz primljenih odgovora općenito se primjećuje da su banke uočile potrebu za razvojem primjerene okoline za upravljanje rizicima koja bi ih potaknula na razvoj internih rješenja i aplikacija. Banke također uviđaju značaj kvalitetnih procedura za procjenu, mjerenje, nadziranje i upravljanje rizicima. Osim toga, razmišljaju o najboljim načinima za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva za rizik likvidnosti i rizik kamatne stope. Takvi odgovori su vrlo pozitivni jer iz njih proizlazi da su banke prepoznale potrebu za unapređivanjem tehnika za upravljanje rizicima te da su svjesne svoje odgovornosti za kvalitetno poslovanje.

Kad je u pitanju primjena Stupa 3 možemo ustvrditi da su banke dobro uočile najspornija područja. Često su isticale potrebu za razvojem integralnog sustava koji udovoljava propisanim kvantitativnim i kvalitativnim zahtjevima za objavljivanje podataka o visini izloženosti i upravljanju rizicima. Također su navele moguće probleme pri izradi formalne politike objavljivanja i njezine ocjene od strane nadzornika. Nadalje, banke postavljaju pitanje o odnosu koristi i primjene naprednih pristupa i "žrtava" nastalih zbog

objavljivanja svih relevantnih podataka. HNB razumije stavove banaka kad je pitanju tržišna disciplina te je i sâm prepoznao navedena područja kao potencijalne izazove pri primjeni.

4) ZAKLJUČAK

Donošenje Basela II ili Novoga bazelskog sporazuma o kapitalu jedan je od najvažnijih događaja koji će obilježiti ovo desetljeće u bankarstvu. Njegova će provedba biti aktualna još dugo, s obzirom na drastične razlike u spremnosti bankarstva i nacionalnih supervizora za prihvaćanje jednoga takvog standarda i mogućnosti koje sa sobom donosi.

Ukratko ćemo navesti najvažnije novine: Basel II se temelji na tri osnovna stupa – minimalnim kapitalnim zahtjevima (Stup 1), nadzoru nad adekvatnošću kapitala (Stup 2) i tržišnoj disciplini (Stup 3). Fleksibilan je i nudi mogućnost primjene sofisticiranih pristupa mjerenju kreditnog i operativnog rizika. Takav koncept bi trebao pridonijeti stabilnosti financijskog sustava na makrorazini te dati bankama poticaj za poboljšanje sustava upravljanja rizicima na mikrorazini.

S obzirom na činjenicu da Basel II nudi nekoliko opcija za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za kreditni i operativni rizik, Hrvatska narodna banka je smatrala nužnim prikupiti mišljenje banaka o tome koji pristup smatraju najprimjerenijim za svoje poslovanje te je tražila od banaka da navedu eventualne rokove primjene. U tom smislu je koncipiran anketni upitnik čiji su odgovori polazna osnova pri određivanju strategije HNB-a vezano uz primjenu Basela II u Republici Hrvatskoj. Dodatni cilj upitnika bila je ocjena stanja upravljanja rizicima u bankama te procjena spremnosti na primjenu Basela II.

Iz odgovora banaka proizlazi da u bankovnom sustavu postoje velike razlike u stupnju poznavanja i poduzetim pripremama i interesima za primjenu Basela II. S jedne strane, banke u stranom vlasništvu i općenito veće banke ubrajaju se među dobre poznavatelje te problematike, a s druge strane domaće banke relativno loše poznaju tu problematiku. Ovakva polarizacija u sustavu je vidljiva i pri upravljanju rizicima, gdje su banke u stranom vlasništvu, što pod pritiskom svojih banaka matica, a što samostalno, napravile pozitivne pomake te osim metodologije HNB-a uspostavljaju i vlastitu metodologiju za procjenu rizika, dok se manje banke još uvijek najvećim dijelom oslanjaju isključivo na propise HNB-a.

Što se tiče odabira pristupa za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik, zanimljivo je bilo uočiti da se veliki broj srednjih i manjih banaka opredijelio za primjenu internog sustava raspoređivanja koji se, podsjetimo, ubraja u naprednije pristupe. Imajući na umu prikupljene odgovore i na druga pitanja u upitniku, procjenjujemo da je velik broj banaka samo izrazio svoju težnju za primjenom tih pristupa bez realne utemeljenosti za njihovu primjenu u bližoj budućnosti. Najveće banke su se u skladu s očekivanjima i pod utjecajem banaka matica izjasnile za najnaprednije tehnike mjerenja rizicima.

Sljedeći zaključak koji proizlazi iz ankete odnosi se na upravljanje operativnim rizikom. Poznavanje, identifikacija, mjerenje i praćenje operativnog rizika na samom je početku u većine banaka. Banke su u fazi definiranja politika i procedura te planiraju uspostaviti posebnu službu zaduženu za upravljanje tim rizikom. U skladu s tim, prevladavajući pristup utvrđivanja kapitalnih zahtjeva u odgovorima banaka bio je pristup osnovnog pokazatelja, odnosno najjednostavnija od ponuđenih opcija. Jednako kao i kod kreditnog rizika banke s velikom aktivom pretendiraju na naprednije tehnike.

S obzirom na razinu poznavanja problematike Basela II kod banaka i supervizora, preuranjeno je reći kada će se i u kojem obuhvatu standard primjenjivati u Republici Hrvatskoj. Prije donošenja konačne odluke, HNB će o tome provesti javnu raspravu, provesti analize učinaka primjene pojedinih pristupa, pojačati interakciju s bankama i u suradnji s njima definirati propis koji će regulirati ovo područje. Pritom će osim razmatranja stavova banaka u obzir uzimati i potencijalne makroekonomske posljedice primjene standarda. Dakle, jedino što se u ovom trenutku sa sigurnošću može tvrditi jest da sama primjena nije upitna, već su upitni način i vrijeme njezine provedbe.

Literatura

– Basel Committe on Banking Supervision, Overview of The New Basel Capital Accord (Consultative Document), Bank for International Settlements, travanj 2003.

– Basel Committe on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord (Consultative Document), Bank for International Settlements, travanj 2003.

– Basel Committee on Banking Supervision, Press Release, 11. svibnja 2004.

– Caruana, Jaime, Perspective on issues relevant to the new international capital framework, Remarks at the Accounting, Transparency and Bank Stability Workshop, Basel, 17. svibnja 2004.

– McDonough, William J., Implementing the New Basel Accord, Remarks before the Global Association of Risk Professionals, New York, 11. veljače 2003.

– PriceWaterhouseCoopers, Study on the financial and macroeconomic consequences of the draft proposed new capital requirements for banks and investment firms in the EU, Final Report, 8. travnja 2004.

– PriceWaterhouseCoopers, Economic Capital: At the heart of managing risk and value, A joint project with the Economist Intelligence Unit

– Roberts, Elizabeth, Financial Stability Institute – Bank for International Settlements, The Importance of Capital and Methods for Measuring its Adequacy prezentacija održana na seminaru World Bank/Federal Reserve Seminar for Senior Bank Supervisors form Emerging Economies, Washington, listopad 2003.