Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene ... · VJESNIK VATSKE OMINIKANSKE ROVINCIJE 4 Promišljanje i iskustvo pokazuju slabost koja obi-lježava ljudsku slobodu. Sloboda

H r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j e

I z r e d a

I z p r o v i n c i j a l a t a

I z ž i v o t a b r a ć e i z a j e d n i c a

v j e s n i k

God. LII / 2016. , broj 114

ISSN 1331-7660

IZDAJE:Dominikanski provincijalat

Zagreb, Kontakova 1

ODGOVARA:fr. Anto Gavrić, provincijal

UREDnIcI:fr. Anto Gavrić (glavni urednik) Ana Buljat (tajnica provincijala)

GRAfIčkO OblIkOVAnJE:Blaženka Matić

tIsAk:Denona, Zagreb

Issn 1331-7660

d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j e N a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j e

God. lI I / 2016. , broj 114

V J E s n I k

sADRŽAJ

UVODnIkMilosrđe, sloboda i istina ..........................................................................................................................................................................................................................3IZ REDAOd „svrhe“ reda do samostanskoga projekta apostolskog života ......................................................................................................................................5Pismo za otvorenje Godine jubileja Reda propovjednika ................................................................................................................................................... 15Dominikanski provincijali iz Europe u Dubrovniku ................................................................................................................................................................ 19IZ PROVIncIJAlAtAsazivno pismo izborne provincijske skupštine i formiranje pripravnih povjerenstava ....................................................................................... 23Izborna provincijska skupština ........................................................................................................................................................................................................... 24Izvješća s provincijskih vijeća ............................................................................................................................................................................................................... 27Pravilnik laičkog bratstva sv. Dominika ........................................................................................................................................................................................ 28Duhovne vježbe 2016. ............................................................................................................................................................................................................................. 29Odluka o ukidanju slovenskoga dominikanskog vikarijata ................................................................................................................................................ 29Provincijalova kronika ............................................................................................................................................................................................................................. 30IZ ŽIVOtA bRAćE I ZAJEDnIcAImaju li religije značenje za Europu? ................................................................................................................................................................................................ 35Održana svečana akademija u povodu završetka Godine posvećenoga života ...................................................................................................... 36korizmene tribine na Peščenici .......................................................................................................................................................................................................... 38Šesnaesta pepelnica umjetnika .......................................................................................................................................................................................................... 40Proslavljen Dan hrvatske dominikanske provincije ................................................................................................................................................................ 42Održana svečana premijera hRt-ova dokumentarnog filma .......................................................................................................................................... 43Dominikanci u hrvatskoj – prvih 800 godina............................................................................................................................................................................ 45Predstavljena poštanska marka povodom 800. obljetnice Dominikanskog reda .................................................................................................. 46Đakonsko ređenje fr. Ivana Marije tomića OP .......................................................................................................................................................................... 49naša braća novaci ...................................................................................................................................................................................................................................... 53Izvješće iz sjemeništa ................................................................................................................................................................................................................................ 55knjižnica dominikanskog samostana u splitu ........................................................................................................................................................................... 56OŠ Visoko kraj novoga Marofa – dominikancima na dar .................................................................................................................................................. 57Izložba „hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ otvorena na zagrebačkoj Peščenici................................................................................... 57svečano proslavljen 80. rođendan Dietharda Zilsa ................................................................................................................................................................. 58hrvatske teme i motivi u pjesmama fr. Dietharda Zilsa ....................................................................................................................................................... 61himan u čast bl. Augustina kažotića .............................................................................................................................................................................................. 62Održan 5. dječji kranjčić u križevcima posvećen dominikancima................................................................................................................................. 65U Dubrovniku blagoslovljen armenski kameni križ hačkar ................................................................................................................................................ 67U kaštel lukšiću blagoslovljena ikona bl. Ozane ...................................................................................................................................................................... 68U Dubrovniku prikazan dokumentarni film „blažena Ozana kotorska“ ..................................................................................................................... 69Dominikanski samostan u noći crkvenih muzeja .................................................................................................................................................................... 70hodočašće u kotor bl. Ozani .............................................................................................................................................................................................................. 70Održana smotra crkvenih zborova otoka brača ....................................................................................................................................................................... 71Izvješće iz hrvatske katoličke misije u hamburgu ................................................................................................................................................................... 71hodočašće hrvatske katoličke misije hamburg u fatimu i santiago de compostela ......................................................................................... 72Izlet u lübeck ............................................................................................................................................................................................................................................... 748. Dani hrvatskih svetaca i blaženika ............................................................................................................................................................................................. 75Osmo kruničarsko hodočašće na Mariju bistricu .................................................................................................................................................................... 76U novicijat laičkog bratstva „sveti Dominik“ primljeni su novi članovi ...................................................................................................................... 78Obnove naših samostana ...................................................................................................................................................................................................................... 79Pozdrav iz bola............................................................................................................................................................................................................................................. 83braća propovijedaju ................................................................................................................................................................................................................................. 84Zasjedali članovi Međunarodne teološke komisije ..................................................................................................................................................................84nOVA IZDAnJA ..........................................................................................................................................................................................................................................85DOGAĐAnJAsvećeničko ređenje i mlada misa ....................................................................................................................................................................................................... 88studijski tjedan 2016. .............................................................................................................................................................................................................................. 88Obljetnice braće do prosinca 2016. ................................................................................................................................................................................................. 88Zlatna misa fr. Josipa Šimića ................................................................................................................................................................................................................. 89In MEMORIAMfr. Eugen bižaca, OP .................................................................................................................................................................................................................................. 90

3

LII/2016./b

ro

j 114

u vo d n i kH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

MIlOsRĐE, slObODA I IstInA

U Godini jubileja 800. obljetnice Reda postav-

lja nam se pitanje za razmi-šljanje: U čemu se sastoji identitet naše redovničke za-jednice? Tema proslave Ju-bileja Reda je: „Poslani pro-povijedati evanđelje“. To nas potiče i poziva na razmišlja-nje o našim prioritetima, o projektu redovničkog života.

Temeljna konstitucija (III.) pojašnjava da Red tvore braća koja se potpuno posvećuju propovije-danju Riječi Božje. Potpuno smo se predali kako bismo Božju riječ učinili Radosnom vijesti za svi-jet. To pojašnjava naš poziv braće propovjedni-ka. Prema tome, usredotočeni smo na Riječ koja dolazi na svijet i koja je „Put, Istina i Život“. To usmjeruje naš život prema kontemplaciji, studiju i tumačenju Svetog pisma kojeg smo poslužitelji. Naša zauzetost za Božju riječ tvori naše posvećenje jer je tako služba propovijedanja u središtu života brata propovjednika. To se odnosi na naš cjelo-viti život. Izabrali smo Dominikov način naslje-dovanja Krista. Potpuno vjerni evanđelju, u svom propovijedanju više ističemo pojedine evanđeoske vrednote. Tako braća propovjednici u svojoj riječi i u svom životu daju posebnu važnost temeljnim pojmovima: slobodi, milosrđu i istini.

Riječ „milosrđe“ danas loše zvuči jer se shva-ća kao prikazivanje ljudske bijede. Sveti Dominik redovito je vapio u svojim noćnim molitvama: „Bože moj, milosrđe moje, što li će biti s grešni-cima?“ Taj krik, ta zabrinutost za drugoga neod-vojiva je od dominikanskoga poslanja. Dominik je nazvan „propovjednikom milosti“. Kao propo-vjednici evanđelja dominikanci su propovjednici milosti, a propovjednici milosti propovjednici su Božjeg milosrđa. Pozvani smo propovijedati Ra-dosnu vijest Kristova uskrsnuća. Kristovo uskr-

snuće najjasnija je objava Božjeg milosrđa prema siromasima. Propovijedati uskrsnuće znači propo-vijedati novi put prijateljstva s Bogom.

Naš je red škola milosrđa. Sveti Toma Akvin-ski ističe da je milosrđe zbog izvanjskog djelova-nja najveća krepost jer je „njezin zadatak darivati drugima i, ono što je najvažnije, ublažavati bijedu drugih“. Braća i samostani puno izdvajaju za siro-mašne. Dok govorimo o milosrđu, želimo činiti milosrđe, jer želimo istodobno biti vjerni Bogu i duhu sv. Dominika. Naviještanje Božjeg milosrđa u središtu je našega propovijedanja. Uz naviješta-nje, činiti milosrđe znači po uzoru na božansku ljubav gledati u svakome osobu dostojnu poštova-nja i ljubavi. Činiti milosrđe znači mijenjati svoj pogled. Sveti Dominik, Bartolomej de Las Casas ili blaženi Jean-Joseph Lataste, kao propovjednici milosrđa, ulijevaju nadu i pomažu odbačenima, robovima i zatvorenicima otkriti da su sasvim ne-što drugo od onoga što se o njima govori, da i oni mogu biti sveti. Milosrđe se sastoji ponajprije u cjelovitom promatranju ljudske osobe.

„Vidio sam čuda!“ Uskliknuo je blaženi Je-an-Joseph Lataste, nakon svojega prvog iskustva propovijedanja zatvorenicama u zatvoru. Aposto-la zatvora. Propovijedao je u jednom od najza-postavljenijih mjesta. Govorio je ženama koje je život uništio, a okrivljene su za teška počinjena djela. Te su žene oslabile u zatvorskim uvjetima, shrvane su, bez ikakve budućnosti. Pa ipak, nakon što je propovijedao Riječ Svjetlosti i Istine na tom najzapostavljenijem mjestu, vidio je čuda. Kon-templirao je djelo Riječi koju je propovijedao, dje-lo milosrđa Onoga koji nas je ljubio prijateljski, pravim prijateljstvom. Bio je impresioniran ot-krivajući kako Riječ milosrđa daje snagu ženama koje su odbačene iz ljudskoga društva. Te su žene doživjele iskustvo da su ponovno stvorene na sliku Kristova čovještva.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

4

Promišljanje i iskustvo pokazuju slabost koja obi-lježava ljudsku slobodu. Sloboda je povezana s isti-nom i pravednošću kao mjerilima prave slobode. Krist objavljuje da je otvoreno priznanje istine prvi uvjet istinske slobode, a svojim riječima svjedoči i ži-votom potvrđuje da se sloboda ostvaruje u ljubavi, tj. u sebedarju. Sloboda se ne sastoji samo u izboru ove ili one pojedine radnje, nego je, unutar takva izbora, također i odluka o sebi i prilagođivanje svojega živo-ta za Dobro ili protiv njega, za Istinu ili protiv nje, a u konačnici za Boga ili protiv njega.

Vjerni duhu sv. Dominika, želimo ostvarivati svoje poslanje propovijedanja odolijevajući svim pritiscima. To pokazuje veliku nutarnju slobodu. Danas, kao i nekoć, kao braća propovjednici pro-povijedamo zbog drugih. Bartolomej de Las Casas propovijedao je oslobođenje indijanskih robova u novootkrivenom svijetu i nailazio na žestoko pro-tivljenje posjednika robova. No, dominikanska samostanska zajednica čvrsto je podupirala pro-povijedanje svoga brata, toliko je bila slobodna da se nije bojala mjesne vlasti.

Izvor te slobode je poslušnost propovijedanju spasenja i poslušnost istini. Braća propovjednici idu onamo kamo su poslani i tu se nalazi njiho-va sloboda. Ta sloboda je put. Ona raste onoliko koliko se oslobađamo za traženje i propovijedanje

istine. Sloboda se ostvaruje ukoliko volimo ljude kojima naviještamo slobodu. Dominikansku slo-bodu nadahnjuje žeđ za spasenjem onih koje smo zavoljeli i volimo u brojnim prilikama u kojima smo se našli s njima. Dominikansko je poslanje naviještati riječ koja je slobodna i koja oslobađa.

Veritas (istina) je geslo je našega Reda i ističe značajku našega propovijedanja, svjedoči o trajnoj ljubavi za istinom. To se prenosi iz naraštaja u na-raštaj. Za vrijeme strašne gladi u Španjolskoj Do-minik je prodao svoje skupocjene knjige jer nije mogao studirati iz mrtvih koža dok su oko njega živi ljudi umirali od gladi. Iz ljubavi za spasenjem duša Dominik je shvatio da je ljubav prema istini najveće milosrđe. Tako je studij poprimio temelj-no mjesto u dominikanskim konstitucijama.

I danas ljudi gladuju za pravdom i kruhom, ali i za smislom i istinom. Teško je rasuđivati pred povijesnim lažima i neistinama koje stvara javno mnijenje. Naše, dominikansko propovijedanje potiče prosuđivanje u svjetlu istine evanđelja, isti-ne koja oslobađa. Kao dominikanci želimo samo davati smisao i neprestano tražiti riječi koje dopi-ru do srca naših suvremenika.

fr. Anto Gavrić, OPprovincijal

Molitva jubileja Reda propovjednika

Bože, Oče milosrđa,koji si slugu svojega Dominika pozvao

da krene na put vjerekao putujući hodočasnik i propovjednik milosti,

dok slavimo ovaj jubilej Reda,molimo te, ulij ponovno u naša srca Duha uskrsloga Krista,

kako bismo vjerno i radosno naviještali evanđelje mira,po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

5

i z r e da

LII/2016./b

ro

j 114

H r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

OD „sVRhE“ REDA DO sAMOstAnskOGA PROJEktA APOstOlskOG ŽIVOtA1

„Papa Honorije III., pišući Dominikui njegovoj braći, izrazio je svrhu Reda

ovim riječima...“ (KKN 1, § I).

U svjetlu „svrhe“ (propositum) Reda upućujem ovo pismo posvećeno „projektu zajednice“,

odgovarajući time na zahtjev Opće skupštine slav-ljene u Trogiru (ACG, Trogir, 2013., 69). Time bih želio istaknuti na koji način svaki samostan, izrađivanjem vlastitog „programa ili projekta apo-stolskog života“ (KKN 311, § II), doista otvara put na kojem svaki brat i svaka zajednica postaju dionici neprestanog procesa „potvrde“ Reda razvi-janjem njegove temeljne „svrhe“ (KKN 1, § I; § VIII).

Potvrđujući da „ustrojstvo Reda kao redovnič-ke ustanove proizlazi iz njegove misije i bratskog zajedništva“ (KKN 1, § VI), Temeljna konstitu-cija jasno uspostavlja poveznicu između misi-je i zajednice koja definira naš Red. Na taj način Konstitucija navodi jedan od temeljnih zadataka samostanske skupštine: ispitivanje vjernosti bra-će apostolskom poslanju i samostanskom živo-tu (KKN 7, § 7). Razmišljanje o samostanskom projektu apostolskog života, također je poziv na razmišljanje o odgovornosti skupštine u dinamici „svetoga propovijedanja“.

Apostolski projekt samostana i svrha Reda

Na Općoj skupštini slavljenoj u Oaklandu 1989. uveden je pojam „projekt zajednice“ i ota-da se na skupštinama Reda više puta govorilo o tome pitanju.

Dakako, možemo primijetiti da se tom skupšti-nom željelo suočiti s poteškoćama na koje se naišlo na raznim mjestima, kako bi se izbjeglo svođenje života bilo koje zajednice na puko obavljanje po-jedinačnih aktivnosti bez povezanosti sa zajedni-com (usp. ACG, Oakland, 1989., 38). Tako se ja-sno postavilo pitanje opasnosti od „prekomjernog individualizma“ u zajednicama (u tom je smislu korisno istaknuti da se ta tendencija nije pojavila tek s „novim generacijama“, iako kod njih možemo prepoznati specifičan oblik odnosa pojedinca pre-ma skupini, kao i specifičan proces prepoznavanja i utvrđivanja osobnih iskustava u kolektivnoj po-vijesti). No, osim toga cilja, govorenjem o projek-tu zajednice, željelo se također promicati zajednič-ko apostolsko djelovanje (ACG, Caleruega, 1995., 44). Zato je na skupštini u Bogoti potvrđeno da je projekt zajednice sredstvo kojim se napetost iz-među bratskog života i misije pretvara u pozitiv-nu napetost (Meksiko, 39; Caleruega, 44; Bologna, 127-132), kako bi cijela zajednica propovijeda-la i svjedočila (KKN 311, 6 II). Projekt zajednice „sredstvo je za produbljivanje odnosa između nas, kao i za jačanje iskrene komunikacije i sudjelovanje sviju u misiji“ (ACG, Bogota, 2007., 164). Upravo tako samostanske zajednice postaju „kućama pro-povijedanja“ (ACG, Krakov, 2004., 219-226). Po-ziv na izradu apostolskog projekta zajednice poziv je da se bratsko zajedništvo događa u radu u skup-štinama i da se u njima pronađe jedan od temeljnih izvora poslanja propovijedanja.

1 Pismo braći Reda propovjednika, Rim, 21. rujna 2015. S francuskoga prevela Marta Petrak.

6


Izraz o kojem se raspravlja

Ipak, mnoga braća u raznim dijelovima svijeta izražavaju sumnje glede osnovanosti pojma „pro-jekt zajednice“. Prije svega riječ je o prigovorima jezične vrste budući da u različitim jezicima i kul-turama riječ „projekt“ može označavati toliko ra-zličite pojmove, kao što su program s konkretnim ciljevima koje treba postići, opći životni cilj ili pak ideološki projekt. Neki također strahuju od jed-noznačne definicije djelovanja koju bi bez iznim-ke trebali prihvatiti i ostvariti svi koji žele pripada-ti određenoj zajednici i u njoj djelovati. Drugi će pak tvrditi da je „zajednički projekt“ u Redu već jasno utemeljen konstitucijama i aktima općih i provincijskih skupština te da mu se ne treba ništa više dodavati. Neki su zabrinuti da bi takav „za-jednički“ projekt gušio individualnu kreativnost ili zanemarivao vrijednost supsidijarnosti (kada provincijal treba nešto potvrditi). Stoga je važno izbjegavati ono za što braća strahuju da bi priječi-lo pravi razvoj poziva Reda.

Međutim, važno je shvatiti da se, nadilazeći te nedoumice i prigovore, na nekoliko uzastopnih općih skupština, tim pojmom željelo pozvati bra-ću da ostanu u srži onoga što čini poziv Reda, a to je: pružati Crkvi i svijetu „kuće propovijedanja“ u kojima braća uče „ostati u Riječi“ i „postajati uče-nicima“ (usp. Iv 8, 31-32; Iv 14, 23 i Mt 11, 29). Izradom projekta zajednice i njegovim redovitim procjenama samostanska skupština preuzima svo-ju odgovornost upravljanja „svetim propovijeda-njem“. Na taj način ona očituje sljedeće uvjerenje (koje je možda i potaknulo činjenicu da je skupšti-na u Trogiru, primivši na znanje nedoumice neko-licine braće o uporabi spomenutoga pojma, zatra-žila od Učitelja Reda da napiše pismo o toj temi!): konkretno ostvarenje bratskoga zajedništva neodje-ljivo je od propovijedanja Reda. To nam uvjerenje postavlja sljedeći izazov: kako braća mogu podvesti neporecivu težnju za individualizmom – ili bolje rečeno, čini mi se, za privatizacijom propovijedanja – pod zajedničku težnju da uvijek iznova prima-ju svoj poziv „bratskog zajedništva propovjednika“ na koji su pozvani? Izazov je u poštovanju koje će

svatko donijeti u zajednički život koji nalikuje po-sudi za taljenje i izvor je poslanja propovijedanja, prepoznajući u njemu izvor svojega osobnog živo-ta, ljudskoga, kršćanskog, duhovnog, redovničkog, apostolskog i dominikanskog. Tako doista može-mo govoriti o „projektu bratstva“, bratstva u kojem svatko svakoga dana želi biti ponovno stvaran i o bratskom životu koji je sam po sebi „propovijeda-nje“ obećanja zajedništva. Bratski život koji bi bio znak u svijetu u mjeri u kojoj je propovijedanje za svoje članove. Bratsko zajedništvo i poslanje!

„Projekt“ kojim se potvrđuje Dominikova „svrha“

Riječju Propositum (svrha) započinje Temeljna konstitucija Reda (KKN I, § I), a razni nam pri-jevodi pomažu pobliže odrediti što je to „projekt zajednice“. „Propositum Ordinis his exprimebat ver-bis Honorius papa III s. Dominico et fratribus eius scribens.“ Hrvatski prijevod započinje ovako: „Papa Honorije III., pišući Dominiku i njegovoj braći, izrazio je svrhu Reda ovim riječima: ‘Onaj tko svo-ju Crkvu trajno oplođuje novim potomstvom, na-stojeći ova moderna vremena učiniti sličnima oni-ma prvima (tj. apostolskim) te tako širi katoličku vjeru, pobudio je u vama iskrenu i pobožnu želju da se, prigrlivši siromaštvo i zavjetovavši se na sa-mostanski život, posvetite poučavanju Božje riječi, naviještajući u svijetu ime Gospodina našega Isusa Krista’“ (Bula od 18. siječnja 1221.). Prva je riječ na španjolski prevedena kao „el idéal de la Orden“ (ideal Reda), a na engleski kao „the Order’s purpose“ (svrha, namjena Reda). Tako je Dominikov Propo-situm projekt Reda, njegov idealni cilj, njegova svr-ha. Kako pomoći da program ili projekt apostol-skog života (programma seu schema vitae apostolicae, odnosno programa o proyecto; program or project) za-jednice bude, u točno određenom vremenu i mje-stu, interpretacija svrhe od samih početaka? Čini mi se da je upravo to izazov koji je pred nama: izra-diti projekt za „sveto propovijedanje“.

Izrada apostolskoga projekta zajednice stoga po-drazumijeva mnogo više od jednostavnoga popisa

7

iz reda

aktivnosti koje svaki pojedini brat planira prove-sti ili koje zajedno predlaže skupina braće određene zajednice. Takvo bi popisivanje činilo samo formal-ni sadržaj „programa“ o kojem se govori u KKN 311. Cilj nije niti izraditi „strateški plan“ za učin-kovito propovijedanje kojim bi se nastojalo prila-goditi potrebama ili ograničenjima kakva tržišta. Izazov se sastoji u unošenju takvoga programa u di-namiku koja ga premašuje i nosi, dinamiku kojom određena zajednica braće propovjednika nastoji postati konkretno ostvarenje „svetog propovijeda-nja“ Reda propovjednika. To sveto propovijedanje zapravo i jest sâm projekt, ideal i svrha Reda za koji je Dominik tražio potvrdu od pape. Način težnje takvome idealu proces je kojim se svaki pojedinac uključuje u nastajanje zajednice, koja pak sudjelu-je u nastajanju provincije i Reda, a koji i sami na-stoje biti poput „crkava u malom“ u srcu Crkve, podsjećajući tako da je Crkva postupno ustanovlje-na u svijetu kao zajedništvo kojem je Isusovo pro-povijedanje neprestano pridruživalo nove vjernike. Čitajući evanđelje jasno primjećujemo da upravo ulaskom u taj proces svaki novi vjernik postupno shvaća da mu je i samome (samoj) obećano spase-nje koje je propovijedao Isus. No također uviđamo da je ta prva zajednica „Isusovih prijatelja“, shva-tivši da je pralik zajedništva koje se naviještalo, bila obuzeta neodgodivošću odlaženja u gradove i sela radi propovijedanja radosne vijesti o Kraljevstvu. Upravo ta dinamika ispunjava Dominikovu svrhu: u srcu Crkve biti evanđeoski spomen na Isusovo propovijedanje u kojem je utemeljena Crkva. Ta-kva je pustolovina svetog propovijedanja pomoću kojega naša moderna vremena mogu biti u skladu s izvornim propovijedanjem zahvaljujući „onome tko svoju Crkvu trajno oplođuje novim vjernici-ma“ (KKN I, § I).

Kada, dakle, zajednica izrađuje svoj projekt apo-stolskog života, ona ulazi u pustolovinu narativa ko-jim se određena zajednica gradi govoreći o sebi, od-nosno postaje kućom propovijedanja, podsjećajući samu sebe na svoju ukorijenjenost u evanđeosko propovijedanje. Upravo zbog toga rado od Paula Ricoeura posuđujem pojam narativnog identiteta

kako bih opisao ono što se događa prilikom izra-de apostolskog projekta u zajednicama. Narativni identitet, piše Paul Ricoeur, „vrsta je identiteta ko-jem ljudsko biće pristupa zahvaljujući posredovanju pripovjedačke funkcije“. On smatra da je stvaranje narativnog identiteta, bilo pojedine osobe ili povi-jesne zajednice, mjesto gdje se zajedno tka povijest i „fikcija“. U svjetlu toga pojma možemo reći da je, s obzirom na opasnost fragmentacije na raspršene identitete ili indiferencijacije, izazov sljedeći: upisa-ti život naših zajednica u „živo sjećanje“ o počecima (o Isusu, prvome propovjedniku, i Dominiku), od-govarajući tako na poziv na neprestanu obnovu! Na taj ćemo način shvatiti da jedinstvo propovijeda-nja Reda, provincije ili zajednice ne podrazumijeva jednoznačnost ili jednolikost, već jedinstvo ideala kojem teži naviještanje Kraljevstva od evanđeoskih vremena, a koje je Dominik nastojao ostvariti u svojem vremenu. To je eshatološko zajedništvo ko-jem se naviještanjem imena Isusa Krista diljem svi-jeta nastoje pridružiti novi vjernici. U tom je smislu bratsko zajedništvo, još uvijek u pripremnom sta-nju, koje se izgrađuje samom izradom apostolskoga projekta zajednice, znak toga propovijedanog za-jedništva. Ne samo da zajednica ne ostaje zaglav-ljena u uzaludnom traženju identiteta koji bi uvijek bio isti (idem), već ona sama postaje ono što jest (ipse), projicirajući se u sliku Kraljevstva koje do-lazi. Na određen je način pustolovina takvoga na-rativa ono što omogućuje zajednici da samu sebe bez prestanka prima kao „posvećenu“ Riječi koja dolazi, posvećenu događaju milosrđa. „Zajednica u projektu“ gotovo je sakrament namisli onoga koji je poslao svoga Sina za spasenje svijeta.

Skupština, u središtu

Jasnim zaduživanjem samostanske skupštine za izradu programa ili svrhe zajednice, u Konsti-tucijama se ističe da je skupština u središtu proce-sa izgradnje narativnog identiteta zajednica pro-povjednika i svakoga pojedinoga brata koji joj je član: „Zajednički život treba promicati apostolat i obogaćivati se radom braće. U tu će svrhu svaki sa-mostan izraditi vlastiti program ili projekt apostol-

8


skog života. Projekt pripremaju i nadziru sva braća, a odobrava ga provincijal. Na taj se način otklanja mogućnost svakoga individualnog djelovanja koje nisu odobrili zajednica i provincijal“ (KKN 311, § II). Kakve izazove nosi takvo inzistiranje?

Na skupštini u Oaklandu (ACG, Oakland, 38) pokazalo se kako se apostolski projekt zajednice očituje tako da se život u zajednici treba smatrati potpuno uklopljenim u opće poslanje propovije-danja. Izrada takvoga „projekta života“ ne omogu-ćuje pronalaženje rješenja za neizbježnu napetost između zajednice i poslanja (ACG, Meksiko, 36, 1.2.1), već nadilaženje te napetosti, uz pokaziva-nje da se to dvoje međusobno osnažuje. Ta nas na-petost podsjeća na stare dijalektike redovničkoga života između kontemplativnog i aktivnog života, misijske djelatnosti i unutarnjeg života zajednice, između stvarnosti zajednice i stvarnosti svijeta ili pak između vjerskoga i sekulariziranoga života. Te su se napetosti dodatno povećale s pojavom ra-širenoga pokreta postkoncilskog aggiornamenta, čime je oblik samostanskog života unutar Reda postao manje „monaški“, i to brisanjem razlike iz-među „samostanskog“ i „apostolskog“ života, dok su istovremeno oblici života u samostanima po-stali mnogo raznolikiji. U širem smislu, u Crkvi je inzistiranje na misionarskoj djelatnosti ponekad znalo dovesti do privilegiranja vrijednosti „činje-nja“, a ponekad i do stvaranja iluzorne opreke iz-među činjenja i bivanja, zbog čega se zaboravilo da se izbor redovničkoga života možda može bo-lje definirati kao izbor „načina života“. U slučaju pak braće propovjednika, riječ je o tome da se, zajedno s braćom i po njima, uči istovremeno po-stajati „evanđeoskim mužem“ i „apostolskim mu-žem“, baš kao što je fr. Marie-Humbert Vicaire opisao sv. Dominika. U tom smislu projekt zajed-nice nije samo popis apostolskih aktivnosti jednih i drugih, on štoviše pokazuje dinamiku prema ko-joj određena zajednica želi vlastiti „način življenja kao propovjednika“ razviti u projekt života koji objedinjuje zajedništvo i poslanje.

Projektom zajednice koji izrađuje samostan-ska skupština provodi se ta integracijska dinami-

ka bratskog zajedništva i poslanja, čime se svako-ga uključuje u potpunosti i na poseban način, ali štiteći pritom cilj zajedničkoga poslanja (apostol-sku odgovornost) od subjektivizma pojedinaca. Na skupštinama se inzistira na tome da braća zajedno ulože truda i vremena, kako bi u projekt uključili ono što se tiče konkretnoga života zajednice (usp. ACG, Krakov, 2004., 224, 244), organizacije živo-ta vjere i slavlja, oblikovanja vlastita ritma i prosto-ra, odnosa svakoga brata sa zajednicom, kao i prak-su zajednice, u skladu sa samostanskim životom u Redu (KKN 40; ACG, Meksiko, 39). Na taj način skupštine pozivaju braću propovjednike da cijene zajednički život kao izvor i plod službe propovije-danja, prepoznajući da je upravo on izvor njihova osobnog života – ljudskog, kršćanskog, duhovnog, redovničkog i apostolskog. Ne čini li upravo ta uza-jamnost zajednice propovjednika znakovima brat-stva i propovjednicima zajedništva?

Ovdje ponovno nalazimo dinamiku narativnog identiteta kojim se braća, zajednice i provincije uklo-pljuju u Dominikovu „svrhu“. Nismo jednom zau-vijek „učvršćeni“ u jednome dominikanskom iden-titetu koji bi bio definiran vrijednostima, načinima djelovanja i elementima povijesti tradicije Reda koje bismo u potpunosti poznavali, nego upravo objedi-njavanje s drugima – pod pogledom drugih i uz nji-hovo rasuđivanje – u konačnici čini naš osobni život i život zajednice životom „propovjednika“, nepresta-no stavljajući u dijalog zajednicu i poslanje. Upravo nam naše uklapanje u dominikansku zajednicu koja je „poslana propovijedati“ daje samostalnost pro-povjednika jer usklađuje našu apostolsku slobodu s Dominikovim projektom koji je toliko snažno obi-lježen brigom za propovijedanje, zajedništvo i jedin-stvo. Dati obećanje poslušnosti Dominiku i nastojati da ostanemo vjerni njegovu duhu i projektu (KKN 189, § IV) znači sudjelovati u tom bratskom zajed-ništvu propovijedanja koje je on uspostavio, u samo ime želje da nas se „šalje propovijedati“. Ta dinamika podsjeća na izgradnju same Crkve i poseban je do-prinos Reda, kroz propovijedanje i bratsko zajedniš-tvo, funkciji „evanđeoskog pamćenja“ posvećenoga života u Crkvi.

9

iz reda

Dakle, naš će projekt nesumnjivo biti zajednič-ki, ne samo zato što ga izrađuje i redovito ocje-njuje skupština zajednice, već posebno zato što, kao plod dijaloga na skupštini, on „stvara“ zajed-nicu „izričući je“, odnosno formulirajući ciljeve i konkretne angažmane pomoću kojih želimo da ti ciljevi aktivna naslijeđa tradicije Reda. „Izriču-ći“ zajednicu (njezinu stvarnost, njezine obveze u okruženju u kojem se nalazi, njezine ciljeve i apostolska dostignuća, ritam i organizaciju trenu-taka u kojima se sastaje te njezin apostolski pro-gram), projekt navodi da ta zajednica sve više želi povezivati život i poslanje kako bi zaista postala ono što je obećala biti: zajednica učenja, mjesto susreta, mjesto slavlja, a time i kuća propovijeda-nja (ACG, Krakov 2004, 225). Takva se zajedni-ca ne svodi na puku „praktičnu stvarnost“ (bilo da je riječ o praktičnoj stvarnosti suprotstavljanja zahtjevnosti „kreposti“ suživota ili o stvarnosti „osnove“ koja bi svakome osiguravala sredstva za vlastito propovijedanje), već je prije svega mjesto na kojem se naš zavjet posluha usklađuje s otaj-stvom milosti Riječi koja je prebivala u sv. Domi-niku. Tako će svaki brat propovjednik dati vlastiti doprinos ustanovljenju Reda u jedinstvu zajedni-ce propovijedanja. Na taj se način iscrtava proces kojim braća, usvajajući je, „potvrđuju“ Domini-kovu svrhu. Stoga je projekt zajednice „narativ“ koji izražava kako neka zajednica i njezini članovi dolaze do svojeg identiteta propovjednika.

Kada je riječ o djelovanju narativnog identi-teta zajednice propovjednika, treba istaknuti dva izazova, a to su: osluškivanje razgovora Boga s lju-dima i trajno osluškivanje Božje riječi, propovi-jedane istovremeno kada i slušane, zajedno slav-ljene i proučavane. Upravo to „usredotočavanje“ na Riječ može dovesti naše zajednice do istinsko-ga življenja otajstva bratskoga zajedništva u neu-mornoj potrazi za istinom („Tvoja je riječ Istina“, Ivan 17, 17) koja oslobađa: „U zajedništvu života s onim koji nam, poslan od Oca, udahnjuje svoga duha, stječemo unutarnju slobodu koja nas jedi-na čini raspoloživima za pozive naše braće i sesta-ra“ (ACG, 2013., Trogir, 40). Stoga se životom

u zajednicama nastoji pomoći svima da preuzmu taj stil života koji „proizlazi iz osobne i zajednič-ke uravnoteženosti između studija, kontemplaci-je, liturgijske molitve, a svaku dimenziju oplođuju druge“ (ACG, 2013., Trogir, 45). Na taj se način već događa evangelizacija: „slatkoća našega brat-skog života, radost i opraštanje koje zajedno dije-limo – u svijetu izranjenom nasiljima, sukobima i odbacivanjima – bit će najbolja evangelizacija; nisu li se naše prve zajednice nazivale „svetim pro-povijedanjima?“ (ACG, 2013., Trogir, 45). Kuće propovijedanja u kojima će braća učiti „ostati u Ri-ječi“ kako bi „postali učenicima“ (Iv 8, 31-32; Iv 14, 23; Mt 11, 29). No, to je ujedno i izazov raz-govora između braće. Jedna od najtežih stvari koje primjećujem tijekom vizitacija unutar Reda jest činjenica da braća ponekad kažu vizitatorima da se „u toj zajednici ne razgovara“ (odnosno ni o čemu, osim o nogometu, politici, drugima, a po-nekad i o biskupima!). Svatko ima želju za kva-litetnim razgovorom koji stvara tkivo humanosti bez kojega nikakav bratski ni duhovni život, niti kakva zajednička apostolska odgovornost nisu za-mislivi. Zajedno graditi projekt znači zajedno raz-govarati o onome od čega živimo, odnosno odva-žiti se na istinski razgovor u koji svatko bez straha i bez proračunatosti unosi vlastite riječi kako bi sudjelovao u zajedničkom odlučivanju o smjeru kojim treba krenuti radi postizanja najbolje siner-gije između života i poslanja... Apostolski projekt zajednica nastaje na spoju tih dvaju razgovora – s Bogom i s braćom – kako bi zajednička apostolska odgovornost (usp. ACG, Bologna, 1998., 127.3) našla svoj izvor u zajedničkoj „brizi za svijet“, „lju-bavi prema svijetu“ i u istoj „nesanici za spasenje svijeta“ koja je karakterizirala Dominika, propo-vjednika milosrđa.

Zajednica „u projektu“: poslanje i putovanje

Kako apostolski projekt života zajednice može biti interpretacija i aktualizacija izvorne svrhe (propositum) u točno određeno vrijeme i na toč-no određenom mjestu? Prema onome što je pret-

10


hodno rečeno, može se odgovoriti na to pitanje uzimajući u obzir nekoliko točaka gledišta: smjer koji se daje propovijedanju, uvjeti ostvareni u za-jednici radi promicanja takvog propovijedanja ili zajednička apostolska odgovornost s kojom se svaki brat usklađuje kroz svoj zavjet poslušnosti. Upravo nas taj zavjet uključuje u izvorno poslanje Sina i otvara put na kojem postajemo Isusovim učenicima, propovjednicima. „Aktivni život u ko-jem netko propovijedanjem i poučavanjem pre-daje drugima ono što je razmatrao, savršeniji je od samo kontemplativnog života, jer takav život pretpostavlja obilje kontemplacije. Stoga je Krist izabrao takav život. [...] I tako je priličilo da, ži-veći blisko s ljudima, svima ulijeva pouzdanje da dođu k njemu“ (Toma Akvinski, Suma teologije III, pit. 40, čl. 1, odgovor na 2. prigovor i središ-nji odgovor 3).

No, sâm proces izrade apostolskog projekta sa-mostana – kao i apostolskog plana neke provincije ili poslanja danog ustanovama pod izravnom juris-dikcijom učitelja Reda – poziva na podizanje svi-jesti o zajedničkoj apostolskoj odgovornosti kroz redovito provođenje procjene (evaluacije). Upra-vo je zahvaljujući takvoj procjeni moguće ne samo ispraviti pogreške i prilagoditi odgovore na potre-be, već i prepoznati promjene okolnosti i nove iza-zove evangelizacije, kao i nove potrebe na koje bi se moglo odgovoriti svjedočanstvom apostolskog propovijedanja. Upravo smo na temelju te procje-ne pozvani imati hrabrosti promijeniti se i napu-stiti određena mjesta i aktivnosti kako bismo otišli drugamo i poduzeli nove inicijative. Procjena, pri-lagodba i pokretljivost pokazuju istinsku i zahtjev-nu perspektivu putujućih propovjednika.

Orijentiri za putovanje

U perspektivi misije, koja je njegova svrha, Red nastoji promicati apostolsku kreativnost sva-koga brata i svake zajednice. Tu nije riječ samo o prepoznavanju i procjeni sposobnosti svakoga za propovijedanje, iako je to važno, nego prije svega o promicanju integracije svakoga pojedinca kao dio zajedničkog nastojanja u trajnom usklađiva-

nju doprinosa Reda „priči/narativu o objavi Kra-ljevstva koje dolazi“.

Prioriteti kakvi su definirani za Red (ACG, 1978., Quezon City, 15, § 5) i razloženi na općim skupštinama također služe kao smjernice za raza-biranje najprikladnijeg smjera djelovanja u skla-du s okolnostima te potrebama mjesta i vremena. Oni na neki način naznačuju idealni obzor pro-povijedanja koji je sastavni dio Dominikove svr-he. Dok smo proteklih stoljeća mogli misliti da je svijet pretežno kršćanski i da se propovijedanje evanđelja na neki način održavalo kao pastoral-ni rad, danas hitno treba naviještati Riječ u de-kristijaniziranim kulturama i svjetovima. Ta nas stvarnost potiče da razvijamo kulturalnu politiku („studijska misija“?) usmjerenu na filozofsko i te-ološko istraživanje kultura, društvenih pokreta i religijskih tradicija izvan povijesnog kršćanstva. Prisutnost braće i sestara Reda uči nas da se svijet danas razvija prema logici u kojoj sve više ljudi ne vidi Riječ u organizaciji svijeta s kojom će se mo-rati to više suočavati, što u svijetu više neće pri-mati bezuvjetnu gostoljubivost, i što ih u takvom svijetu neće tražiti da budu njegovi pravi dionici. Stoga se primarna briga za pravdu u svijetu očitu-je u nastojanju da se, zbog zajedništva koje je cilj propovijedanja, sve više pridonosi stvaranju uvjeta za postizanje pravde u svijetu, zbog što većeg po-štovanja dostojanstva svake osobe i skupine lju-di. Nova sredstva društvene komunikacije stvara-ju nove vrste odnosa i društvenih mreža, čime se izgrađuje „novi kontinent“, koji se kao prioritet mora uklopiti u propovijedanje Božje riječi.

Počevši od opće skupštine u Rimu prepoznat je određeni broj apostolskih područja na koja se proširuje naše propovijedanje (ono što smo u Tro-giru nazvali „mission mandates“): škole propovije-danja, rad s useljeničkom populacijom, pastoralni rad s urođeničkim stanovništvom, međureligij-ski dijalog, pastoral u središtima velikih gradova, propovijedanje krunice i pastoral pučkih pobož-nosti, župni rad, obrazovni svijet, propovijedanje u svijetu novih digitalnih društvenih mreža i na internetu, pastoral mladih i projekt Salamanca.

11

iz reda

Ta područja ne zahtijevaju od nas nalaženje „no-vih područja propovijedanja“, već pozivaju braću i sestre Reda da svojim angažmanom u tim po-dručjima na njih prošire obnovu evangelizacije. Dominik je želio propovijedati „u srcu Crkve“ i u svijetu, a izazov je za nas koji živimo danas na-stojati ostati u mjestima u kojima Crkva doživ-ljava duboke promjene koje mijenjaju društva, društvenu ravnotežu, odnos vjerskih uvjerenja i znanja, izgrađivanje društava i kartu naseljavanja svijeta. U tom smislu navedeni prioriteti mogu nam poslužiti kao orijentiri za takvo djelovanje.

No, kako razlučiti koje smjernice treba dati ta-kvom djelovanju? I u tom slučaju razmišljanja Reda u sklopu općih skupština mogu usmjeravati razluči-vanje kad prepoznaju „granice“ koje je Red pozvan poštovati, kako bismo kao propovjednici pridoni-jeli brizi za ljudske i društvene rane izazvane frak-turama svijeta te kako bismo sudjelovali u izgrad-nji mostova koji od tih granica neće učinili mjesta podjele, već prilike za prijelaz u zajedništvo. Pod-sjetimo na granice koje su utvrđene (ACG, 1986., Avila, 22): granice između života i smrti; izazov pravde i mira u svijetu; granice između humanog i nehumanog; izazov marginaliziranih osoba; grani-ce kršćanskog iskustva; izazov univerzalističkih re-ligija; granice religijskog iskustva; izazov sekularnih ideologija; granice Crkve; izazov nekatoličkih vje-roispovijesti i ostalih vjerskih pokreta. Budući da se definicija prioriteta kao granica danas čini već zastarjelom, mogli bismo doći u napast da ih sma-tramo nadiđenima. Na temelju iskustva vizitacija provincijama prije bih rekao da navedene granice još uvijek zadržavaju svu svoju vrijednost, podjed-nako za procjenu našega trenutačnog propovijeda-nja, kao i za daljnji smjer kojim bi se ono još više upisalo u perspektivu svrhe utemeljenja Reda.

Zajednica koja dopušta da je izvlaste od nje same i ponovno postati pokretna

Ta sposobnost izvlaštenja samih sebe, prema ri-ječima Benedikta XVI., bitan je duhovni zahtjev

za evangelizaciju. Čini mi se da su u Redu naša pripadnost zajednici i sudjelovanje u njezinu ži-votu i poslanju dva načina na koja svatko od nas može naučiti dopustiti izvlastiti sam sebe i oslobo-diti se pretenzija na „svoje“ propovijedanje. Izra-đivanje apostolskog projekta zajednice svakako je jedno od najpogodnijih sredstava koja nas potiče u tom smislu i tako osnažuje ulogu „upravljanja“ samostanske skupštine. To je pitanje svjedočan-stva našega povjerenja u sposobnost čovječanstva za bratsko zajedništvo. Dva su razloga za to. Pret-hodno smo u tekstu već istaknuli izazov dijaloga i razgovora između braće unutar zajednica, kao i temeljno mjesto koje se u tom razgovoru daje Ri-ječi života. Izraditi zajednički projekt znači zajed-no razgovarati o onome što nas čini da živimo, onome što nas zabrinjava u svijetu u kojem pro-povijedamo i što razumijemo o logikama koje u njemu djeluju, o našoj brizi za spas čovječanstva, našem studiju, kao i našem dijalogu s onima koji nisu vjernici... Obraćajući se posvećenim osoba-ma u Crkvi, papa Franjo napisao je da od njih očekuje da pozorno osluškuju ono što Bog i svi-jet žele. Takvi razgovori pretpostavljaju da se za njih s jedne strane redovito odvoji vrijeme (a tako često kažemo da smo umorni od sastanaka), no s druge strane također da odgovorimo na izazov međusobnog povjerenja i poštovanja riječi svako-ga pojedinca, a da pritom nikoga ne svedemo na izraz njegove misli u jednom trenutku, da odgo-vorimo na izazov velikodušne odlučnosti svakoga da sudjeluje u „razgovoru“, koji će posvetiti više pozornosti mogućnoj jednodušnosti svih, nego sukobljavanju ideoloških identiteta. Dakle, i to je drugi razlog koji je naveden, razgovor na skupšti-nama između braće mora biti ne samo prilika za izradu projekta, već i prilika da svaki brat u pot-punosti, bez straha ili suzdržavanja, uzme udjela u zajedničkoj odgovornosti, napuštajući svaku na-past „privatiziranja“ vlastita poziva propovjedni-ka, „posjedovanja“ nekog apostolata ili ustanove ili pak sudjelovanja u životu zajednice više kroz lobiranje nego u solidarnosti, u kojoj svatko želi biti osjetljiv na potrebe i pozive svih. Koliko često

12


našem apostolskom životu zaprijeti sklerotičnost zbog individualne privrženosti nekim projektima!

Razgovor i život braće u zajednici za njih će same također biti prilika da iznova zajedno defi-niraju ravnotežu svoje zajedničke „dominikanske ekologije“ koju žele promicati i učvrstiti. Sveto propovijedanje može se opisati kao „stablo pro-povijedanja“ koje se u srcu Crkve želi potaknu-ti da raste kako bi u njemu svi našli svoje gni-jezdo. No sveto propovijedanje treba se brinuti i o onome što čini njegove korijene i što utvrđuje uvjete određene ravnoteže dominikanskog živo-ta u bratskom zajedništvu, a to su: bratski život, molitva i studij, tri načina razmatranja i traženja istine koja On jest. Zbog toga će, prilikom izra-de projekta zajednice, biti važno zajedno utvrditi konkretan način na koji će zajednica preuzeti za-htjeve samostanskog života u skladu s Konstituci-jama Reda, njegovim pravilima (pri čemu je stu-dij jedan od temeljnih) i objektivnim pozivanjem svih na isto pravilo, kako bi se zajednička misija uvijek očuvala od proizvoljnosti individualnih su-bjektivnosti. Često se baš prilikom izrade projekta zajednica podsjeti na vrijednost koju želi prida-ti praksama koje čine „način života“ koji u Redu podržava našu želju da slijedimo Krista i osnažuje naše apostolsko opredjeljenje za štednju i jedno-stavnost života, bezuvjetno zajedničko dijeljenje dobara, ustrajnost u molitvi, šutnju, ustrajnost u studiju, itd. Na taj će način projekt zajednice biti dinamika bratskog života gdje će srce i razum me-đusobno bdjeti jedno nad drugim, baš kao što će i pravda i milosrđe biti čuvari jedno drugog.

Zajednica je također mjesto u kojem može-mo izraziti kako bismo se željeli dopustiti izvla-stiti od određene „svjetovnosti“. Tako će dijalog u zajednici omogućiti da se procijeni način na koji ponekad kratkoročni ekonomski kriteriji onemo-gućuju naše apostolske odluke ili nas sprječavaju u sposobnosti preuzimanja rizika promjene i ino-vacije, kao i u hrabrosti da riskiramo neuspjeh. Također, upravo ovisno o mjeri našega „osjećaja pripadnosti“ zajednici bit će nam lakše jasno sa-gledati način na koji i nas, poput svih naših suvre-

menika, čude određene logike „post-modernosti“: odnos identiteta pojedinaca prema njihovoj pri-padnosti zajednici, kriza povjerenja prema institu-cijama i krhkost demokratskog djelovanja u tom kontekstu; određena općenita „kriza“ vjerovanja koja danas obilježava sve vjeroispovijesti i sasvim moderna opasnost od svođenja svake procjene na postupak rješavanja problema, umjesto pokreta-nja korjenitih procesa obnove. Neki su kao jed-nu od značajki „post-modernosti“ naveli činjeni-cu da je ona bila doba pragmatizma i vrijednosti pridanoj učinkovitosti razumna djelovanja. U toj perspektivi sve se više ističe važnost procjene re-zultata djelovanja. To se i nas tiče i valja poduzeti korake za procjenu projekata zajednica koje sami izrađujemo. Međutim, uzimajući u obzir ono što je do sada rečeno, važno je ne promašiti cilj: pro-cjena se, naime, ne odnosi samo na učinkovitost pragmatičkog djelovanja, već i na buduću plod-nost projekta u smislu osnaživanja evanđeoske i apostolske dinamike određene zajednice. Iz toga razloga zaista možemo reći da je procjena sred-stvo koje omogućuje prioru (usp. ACG, Calerue-ga, 1995., 44; ACG, Krakov, 2004., 244; ACG, Rim, 2010., 68-69) ili pak provincijalu (usp. npr: ACG, Mexico City, 1992., 40; ACG, Providence, 2001., 275) da animira zajednicu tijekom svojih posjeta koji su „sredstvo za razmišljanje i animi-ranje apostolskoga i zajedničkog života“ (ACG, Oakland, 1989., 24). Povremene procjene projek-ta zajednice omogućit će da se procijeni sudjelo-vanje svakoga pojedinca u zajedničkoj apostolskoj odgovornosti, a time i da se promiče uloga svako-ga pojedinca i suzbije prekomjerni individualizam koji se uvijek može ponovno pojaviti (o tom pi-tanju usp. ACG, Meksiko, 1992., 36, 2.2.6). Na skupštini u Rimu predloženi su kriteriji za provo-đenje te procjene (ACG, Rim, 2010., 62, 63-67).

Metoda procjene za putujuće propovijedanje?

Zasigurno ne postoji samo jedna „metoda“ za izradu projekta zajednice, unatoč tomu što su određeni koraci neophodni. Svaka provincija, u

13

iz reda

sklopu provincijskog okupljanja ili skupštine (a to su prilike za „razgovor“ članova provincije), treba formulirati najvažnije smjernice apostolskog pro-jekta provincije, kao i specifične ciljeve plana „ži-vota i poslanja“ provincije koji će činiti referentni dokument za izradu projekta zajednicâ.

Ako projekt zajednice doživljavamo kao pro-vođenje u djelo našega obećanja „apostolske po-slušnosti“, procjena će morati obuhvatiti ne samo ciljeve koje si zajednica bude postavila, već i način na koji će se projekt zajednice uklopiti u širi pro-jekt provincije, od koje svaka zajednica prima svo-ju misiju (planiranje u provincijama, KKN 107), odnosno u projekt Reda (usp. ACG, Caleruega, 1995., 44). O tome, uostalom, govori i onaj broj Konstitucija prema kojem se projekt mora dati na uvid provincijalu (KKN 311, II). Nadalje, bit će vrlo plodonosno procijeniti kako, kroz naše pro-jekte zajednica, planiramo našu suradnju za isto poslanje unutar dominikanske obitelji.

Zbog toga istoga zavjeta poslušnosti bit će ta-kođer vrlo korisno procijeniti uočene prepreke do-vršetku projekta zajednice, a koje često opterećuju odgovornost zajedničkog propovijedanja: indivi-dualizam, iskušenje udruživanja, apostolska per-sonalizacija, kušnje osnivača skupina i opasnost od fragmentacije, puko bivanje propovjednika jednih uz druge i ponovno sudjelovanje u perso-naliziranoj fragmentaciji, iskušenje u prepoznava-nju identiteta i instrumentalizacija zajednice (tj. njezinih članova) radi osobnih projekata. No, po-stoji također iskušenje nepokretljivosti koje može imati više uzroka: ignoriranje promjena u okolno-stima i društvenoj strukturi ili pak promjene Cr-kve i njezina odnosa sa svijetom; zanemarivanje ozbiljnosti otuđenja od Crkve i svojih suvreme-nika; zanemarivanje stanja stvarnih resursa, pri-mjerice demografskih, koji obvezuju na određene promjene; zanemarivanje kontinuirane formacije koja bi omogućila da se odgovori na nove potrebe ili pozive, odnosno puko ponavljanje onoga što smo uvijek činili... A budući da apostolsku po-slušnost u potpunosti pokreće „nesanica za spa-senje svijeta“, ključan je orijentir za tu procjenu

pomna analiza promjena i potreba svijeta (ACG, Caleruega, 1995., 44).

Samostanski apostolski projekt, kako smo re-kli, nije strateški plan. On je, na banalniji, ali možda zahtjevniji način, plod razgovora braće koji mora biti u središtu života naših zajednica. Proces njegove izrade mora, posve jednostavno, ostati pi-tanje samostanske skupštine ili okupljanja zajed-nice prilikom kojega će razgovor braće istovreme-no omogućiti razmjenu informacija o aktualnom djelovanju svakoga brata, razgovor o zajedničkim perspektivama vezanima za brigu za svijet u toč-no određenom mjestu i vremenu, procjenu prila-gođenosti aktualnog propovijedanja prioritetima koji će proizaći iz razgovora, definiranje ciljeva za sljedeću godinu te naposljetku oblikovanje apo-stolskog projekta zajednice i načina na koji će se zajedno tkati bratski život i poslanje. U osnovi je cilj nastaviti običaj slavljenja naših skupština, po-novno otkriti taj običaj ili ga pak pokrenuti, baš kao što slavimo potvrdu svoga poziva. Zbog brige oko naših obveza, a ponekad i naših apostolskih i pastoralnih institucija, prečesto smo smatrali da se skupštine mogu svesti na trenutke pragmatične organizacije upravljanja egzistencijom. Skupštine bi, naprotiv, zahvaljujući bratskom razgovoru, tre-bale biti trenuci otvorenosti braće za brigu za svi-jet i potrebe ljudi, kao i za zahtjev Riječi da je se primi, dijeli, naviješta i uvijek nosi sve dalje, on-dje gdje On ide pred nama, u želji da pridonesu neprestanom širenju zajedništva njegove Crkve. U mjeri u kojoj budemo sposobni tako se „kon-solidirati“ u svojem poslanju „putnika“, bit ćemo sposobniji, zajedno s cijelom dominikanskom obitelji, potvrđivati naš Red kao Red propovjed-nika, kojemu je „sveto propovijedanje“ (usp. IV. lateranski sabor) projekt, ideal i svrha.

Zaključak: Red u osnivanju...

Zaključujući ovo pismo iskreno želim da ga se proučava i da se o njemu raspravlja u zajednicama tijekom skupštine. Na temelju toga svaka će zajed-nica – u skladu s odredbama koje odredi provincijal – moći izraditi vlastiti projekt zajednice. Sljedeći će

14


posjeti provincijama, prilikom kojih će se pozor-nost usmjeriti na obnovu propovijedanja i trajnu formaciju, biti prilika za nastavak toga razmišljanja.

Proslava Jubileja Reda bit će i spomen na čin Papine potvrde Dominikova predosjećaja da može služiti Crkvi u Redu propovjednika. To će se pri-znanje zatim očitovati u brojnim bulama kojima će se braću toga posve novoga Reda preporučivati mjesnim Crkvama. No, na određen način mora-mo reći da je to tek prva dimenzija potvrde Reda, koja se tek treba dopuniti potvrdom koju će sama braća, iz dana u dan, donositi tom predosjećaju da propovjednici, po uzoru na prvu Isusovu za-jednicu, žele uzeti udjela u evanđeoskom i apo-stolskom životu. Projekt zajednice, dakle, način je koji nam Red predlaže kako bi nas podržao u tom nastojanju „potvrđivanja“ našega Reda, kako to stoji u Temeljnoj konstituciji: „Temeljna svrha Reda i način života koji iz nje proizlazi zadržavaju svoju važnost u svako doba povijesti Crkve. Ipak, njihovo produbljivanje i vrednovanje, kao što nas uči naša tradicija, naročito su potrebni u časovima većih promjena i značajnijeg razvitka. U takvim prilikama Red treba da se odvažno obnovi i njima se prilagodi, razabirući i važući što je dobro i ko-risno u željama ljudi, te da to unese u nepromje-njivi sklad osnovnih elemenata života. Ti elemen-

ti ne mogu se kod nas bitno mijenjati, oni treba da inspiriraju oblike života i propovijedanja, koji moraju biti prilagođeni potrebama Crkve i ljudi“ (KKN I, § VIII).

U tom smislu projekt zajednice poziva se na naš zavjet poslušnosti kojim se svatko, zajedno s braćom koji ga primaju i koje će on sam primi-ti, zauzima za utemeljenje „svetog propovijedanja“ u službi Crkve: „Projekt zajednice jedan je od važ-nih mjesta življenja zavjeta poslušnosti koji odre-đuje našu osobnu odgovornost kako u odnosu na izgradnju zajednice, tako i u odnosu na poslanje Reda“ (ACG, Caleruega, 1995., 44). Projekt zajed-nice poziv je da živimo svoj zavjet kojime jesmo, ali i kojime bez prestanka jedni s drugima, kao i jedni kroz druge, postajemo braća propovjednici.

Zauzet za tu „dinamiku utemeljenja“, Red sv. Dominika može se definirati kao „evanđeosko pamćenje“ da se Crkva, propovijedanjem, tvo-ri kao „sakrament“ prijateljskog razgovora Boga s čovječanstvom. U zajedništvu s vama, molim Gospodina da nam svakoga dana udijeli milost da tako služimo Crkvi i svijetu.

fr. bruno cadoré, OPUčitelj Reda

Od 15. srpnja do 4. kolovoza u samostanu sv. Dominika u bologni

održat će se Opća skupština provincijala Reda propovjednika.

15

iz reda

PIsMO ZA OtVOREnJE GODInE JUbIlEJA REDA PROPOVJEDnIkA2

„Doista, jao nama ako evanđelja ne navješćujemo.“

(usp. 1 Kor 9, 16)

ReD PROPOvjeDnIkA, jučeR, DAnAS I SutRA

Idi i propovijedaj!

Od proslave obljetnice nastanjenja prvih mo-nijalnih sestara Reda u Prouilheu svaka nas je go-dina u devetnici, na prijedlog fr. Carlosa,3 pri-premala da i danas čujemo da smo poslani. Naša dominikanska predaja kaže da je Dominik jedno-ga dana čuo kako mu sveti Petar i Pavao govore: „Idi i propovijedaj jer te je za tu službu izabrao Bog.“ Na ulazu u baziliku Svete Sabine ta se ista rečenica nalazi na lijepoj ikoni na kojoj se sveti Dominik ovaj put obraća svima nama, braći i se-strama u dominikanskoj obitelji, riječima: Idi i propovijedaj! Vade Praedica!

Odgovaranje na taj poziv – ne samo svatko po-jedinačno, već svi zajedno, kao bratska zajednica, u apostolskoj solidarnosti s našim zajednicama i zalažući se najaktivnije moguće za dinamiku sve-toga propovijedanja, koje je odlika dominikanske obitelji – bit će naš način aktualizacije potvrde Reda čiju osamstotu obljetnicu slavimo. Na mol-bu Dominika Guzmana, papa Honorije III. po-tvrdio je Red kao Red propovjednika 1216. go-dine. Danas, potaknuti potrebama svijeta i istom željom koju je Dominik imao za služenje Crkvi i otajstvu njezina zajedništva, mi smo na neki način ti koji trebaju potvrditi Red propovjednika. Ho-

norije III. je napisao da su „posvećujući sve svoje snage pronošenju Božje riječi i imena Gospodi-na našega Isusa Krista svijetom, Dominik i njego-va braća ispunjavali volju onoga tko svoju Crkvu trajno oplođuje novim potomstvom, nastojeći ova moderna vremena učiniti sličnima onima prvima (tj. apostolskim) te tako širiti katoličku vjeru“ (18. siječnja 1221.).

„Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hva-lu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evan-đelja ne navješćujem!“ Naravno, daleko smo od vremena kada je pisao Pavao, ali propovijedanjem tolike naše braće i sestara Crkva je proširila šator prijateljstva s Bogom! Proteklih godina pripreme za Jubilej bile su za sve nas, braću i sestre, laike i redovnike, prilika da procijenimo na koji način i mi sami, na putu koji nam je Dominik pokazao, pridonosimo uspostavljaju šatora prijateljstva s Bogom. To je vjerojatno bila prilika da se osvijeste prepreke koje su s vremenom mogle obuzdati po-četni žar, kao što su institucionalno opterećenje, strahovi i potrebe za osobnom sigurnošću, potre-ba za priznanjem, ravnodušnost ili obeshrabrenje pred lomovima koji izobličuju svijet. Dakako, tre-bamo poduzeti korake kako bismo procijenili ono što činimo i što možemo učiniti, i napraviti pla-nove, na nekim mjestima za širenje našeg propovi-

2 Rim, 1. siječnja 2016., na svetkovinu Svete Marije Bogorodice. S francuskoga prevela Marta Petrak.3 Fr. Carlos Alfonso Azpiroz Costa, učitelj Reda propovjednika od 2001. do 2010. Na Općoj skupštini Reda propovjednika, odr-žanoj u Bogoti 2007. godine, odlučeno je da devetnica za proslavu Jubileja traje od 2008. do 22. prosinca 2016. godine. - Op. ur.

Od 15. srpnja do 4. kolovoza u samostanu sv. Dominika u bologni

održat će se Opća skupština provincijala Reda propovjednika.

16


jedanja, kako bismo kreativnosti koju nam dono-se nova zvanja dali zasluženo mjesto, a na drugim mjestima planove za pripremanje na prijelaznu fazu, ponekad i recesiju. No, budućnost propo-vijedanja evanđelja mira, budućnost objave da je ovaj svijet, takav kakav jest, mjesto na kojem Bog želi da proklija sjeme Kraljevstva, zasigurno neće biti ponajprije rezultat strateških planova, koliko god oni bili relevantni. Kao što je Dominik htio objasniti Papi kada ga je molio da potvrdi prve plodove njegove intuicije, oganj evanđelja mora najprije obuzeti život svakoga propovjednika: oni su morali „biti“ propovjednicima. Upravo nam je taj unutarnji oganj jednoga dana dao hrabrosti da molimo za milost da cijeli svoj život posvetimo Riječi. Taj isti oganj u nama može zapaliti nestr-pljivost, nesanicu i nadu da će od gradova do sela ime Isusa Krista postati ime brata i prijatelja koji dolazi živjeti kao ljudima blizak i koji svima na-dahnjuje povjerenje da idu k njemu.4

Kada Pavao spominje tu „nutarnju nužnost“, on to čini govoreći kako je i sâm htio biti blizak svima, slobodan u odnosu na sve, postajući rob svih: „Sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. A sve činim radi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu“ (usp. l Kor 9, 19. 23). Isti je taj unutarnji oganj ispunjavao Dominika, a to je žar propovijedanja. Čini se da je, dakle, prva za-daća propovjednika povezati se s onima kojima je poslan. Zato što želi da evanđelje postane prebiva-lište svih, propovjednik povezuje svoju sudbinu sa sudbinom svojih sugovornika do te mjere da pri-hvaća da njegova sloboda ovisi o tim novim prija-teljstvima i da svoju slobodu i kreativnost prima od te ovisnosti (ne označava li prosjaštvo upravo to?). Unutarnji se oganj kod apostola ne očituje samo u tome da on ima što reći ili pridonijeti, već kao oganj zbog kojega on izgara od nestrpljivosti da sa svima bude dionikom svijeta koji će od Isti-ne evanđelja, u dan koji odredi Bog, primiti svo-je preobraženje. Za Pavla, kao što znamo, to pre-obraženje ima obličje otajstva jedinstva ljubavi u

Kristu (Ef 3-4). Kako ovdje ne spomenuti toliko proročki mozaik iz Svete Sabine? (Gal 3, 28; Kol 3, 11): svi ste vi Jedan u Kristu Isusu; sve i u svi-ma – Krist! Naša je misija naviještati to obećanje zajedništva, pri čemu nas zvijezda na Dominikovu čelu podsjeća na onu betlehemsku koja se zausta-vila na mjestu na kojem je Božja Riječ ušla u sa-vez, u zajedništvo s ljudima. To isto svjetlo Riječi dolazi prebivati u srcu zajednice. Njezin je „do-lazak“ poput unutarnjeg ognja i mi izgaramo od želje da taj oganj prenesemo drugima. To je pla-men propovijedanja – simbol našega Jubileja i na-šega poslanja. Potaknut tim ognjem, u svijetu koji se ponekad čini prepušten podjelama i sukobima, kada identitarizmi i polarizacije postanu suodgo-vorni za ono što otežava zajedništvo u različitosti, u trenutku kada same religije još uvijek ne znaju kako izbjeći ta iskušenja, potaknut ognjem obeća-nja obećana zajedništva, idi i propovijedaj!

Pritom nam se vraća slika iz Dominikova vi-đenja: Petrov štap i Pavlova knjiga. Prije svega Pe-trov štap, kako nikada ne bismo zaboravili da je samo jedan Pastir, kojemu je i sâm Petar bio prvi sluga. Propovjednici su, dakle, poslani neumor-no propovijedati milost spasenja kojega je Crkva, u jedinstvu svojega zajedništva, sakrament. No, štap također označava činjenicu da treba krenu-ti na put, izaći iz mjesta na kojem smo nastanje-ni, otići izvan granica naše sigurnosti, prekoračiti jame koje razdvajaju kulture i skupine ljudi, pra-titi njihove korake i kada treba kročiti pomalo ne-sigurnim putovima. O taj se štap možemo osloni-ti kada, svjesni svojih slabosti i grijeha, zazivamo milost milosrđa da nas nauči postajati propovjed-nicima. To je štap putujućeg propovjednika koji naviješta milost milosrđa. Mobilnost putujućih propovjednika, podjednako unutarnja i vanjska, zahtijeva da uz štap uz sebe uvijek imaju i Knjigu koju nosi Pavao. Naravno, prije svega zato što je u knjizi zapisano ono što Bog želi svima objaviti, ali i zato što upravo u Riječ trebaju biti uronjeni iskustvo vjernika, evangelizacijski razgovor i na-

4 Usp. Toma Akvinski, Suma teologije III, pit. 40, čl. 1, odgovor 3.

17

iz reda

por za razumijevanjem koji nastavlja teologija. No uz knjigu treba biti i štap jer susret, dijalog, prou-čavanje drugih kultura i poštovanje drugih traže-nja istine – sve će to biti put u dublje poznavanje i razumijevanje tē Riječi koja se otkriva postupno istraživanjem Pisma pohranjenog u Bibliji. „Idi i propovijedaj“, moglo bi se izreći i kao „idi i pro-učavaj“, ali ne da bi postao učenjak, ni da bi prije svega tvrdio da možeš „podučavati druge“, nego „uči da bi proučavao znakove vremena, da bi ra-zabirao tragove milosti koja djeluje usred svijeta, da bi naučio tome se radovati i za to zahvaljivati te da bi iz dana u dan malo bolje razumio dubi-nu otajstva prisutnosti onoga koji je Riječ i Istina. Idi, jer milost kojoj želiš postati propovjednikom ide pred tobom u Galileju i zato je trebaš naučiti prepoznavati, proučavati i razmatrati, kako bi za-tim radosno podijelio vijest o njoj!“

I tako smo krenuli, potaknuti mnoštvom onih koji su nam, idući Dominikovim stopama, pret-hodili. Toliko nam se škola svetosti daje! Jer, kao što dobro znamo, taj poticaj „Idi i propovijedaj“, koji nas šalje na putove propovijedanja, poziva nas da otkrijemo kako će ti putovi postati putovima naše prilagodbe Gospodinu. Na pragu ove godi-ne Jubileja čini mi se da ne smijemo izgubiti iz vida sjećanje na prvu zajednicu učenika i prijate-lja koji su pratili Isusa na galilejskim putovima. Nasljedovanjem te zajednice ova se zajednica po-stupno „formirala za propovijedanje“. Vraćanjem u ta prva apostolska vremena Diego i Dominik uvidjeli su potrebu za obnovom metoda, žara i evangelizacijske poruke. Danas i sutra i mi smo pozvani na to isto djelo obnove, kako bismo pri-donijeli „nastojanju da se naša moderna vremena učine sličnima onima prvima te tako širili kato-ličku vjeru“. Imamo sreće što to možemo činiti primanjem novih zvanja na svim kontinentima, zvanja od kojih je svako ujedno i poziv na nepre-kidnu obnovu dinamičnosti propovijedanja Reda. Koji su, dakle, to putovi na kojima smo danas po-zvani živjeti bliski ljudima? „I drugim gradovima trebam naviještati evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan“ (Lk 4, 43-44). Red svetog

Dominika kao cjelinu mora prožimati sličan osje-ćaj hitnosti „pohoda evanđelja“ (Lk 1, 39)! Narav-no, svi mi, sestre, braća i laici, imamo dobrih ra-zloga da kažemo da prije svega trebamo osigurati ono što već činimo. Dakako, ponekad nas može „paralizirati“ opseg zadatka i činjenica da nas je tako malo. Naravno, s pravom ističemo da nam je bitna zadaća propovijedanja ondje gdje smo već nastanjeni. No, „evanđeoski pohod“ požuruje nas da odlazimo do pojedinaca, skupina, naroda i mjesta gdje se naviještanje Radosne vijesti o Kra-ljevstvu „također“ tek treba čuti. Predmet je pro-povijedanja diskretno i puno poštovanja približa-vanje onoga koji, blizak ljudima, dolazi ponuditi Božje prijateljstvo i milosrđe. Dobro znamo da Dominik nije „tvorac“ ružarija (krunice). No nije slučajnost da je baš njegovu Redu povjereno raz-matranje i propovijedanje Kristova otajstva kroz kontempliranje otajstava ružarija. Postavljena u središte života propovjednika, otajstva života Isu-sa Krista, koji je živio među svojima nastanivši se među ljudima, izlažući se izdaji i smrti, ne pre-stajući ipak i dalje nuditi praštanje, usmjeravaju način na koji će propovjednici svojim ljudskim ri-ječima služiti dolasku neusiljenoga milosrđa, kako bi svijet imao život.

Red jučer, danas i sutra najavljuje temu ovo-godišnje proslave Jubileja. Što će Red biti sutra? Nesumnjivo će biti propovjednički, slobodan i radostan. Jednako kao jučer i danas, zasigurno će ga pokretati želja za življenjem i propovijeda-njem zajedništva u vlastitu vremenu, kao što je s Isusom živjela prva apostolska zajednica, da bi se navijestilo obećanje Kraljevstva kao Radosne vi-jesti za sve. Time, naravno, ne želim pokušavati ocrtati kakav će konkretan oblik „sveto propovi-jedanje“ poprimiti sutra: ono će, naime, biti plod apostolskoga stvaralaštva naše braće, sestara i lai-ka diljem svijeta, potican kreativnošću Duha. No, kakav god bio njegov oblik, čini mi se da će se Red u budućnosti morati pozabaviti nekim ključnim pitanjima koja si dopuštam postaviti na temelju vizitacija koje imam sreće obavljati u zajednicama braće i sestara u svijetu.

18


Kako možemo čuti i razumjeti ono što nam Gospodin poručuje po novim zvanjima koja nam s povjerenjem šalje? Gledajući povijest prvih vre-mena Reda, zapanjen sam načinom na koji su nova braća i sestre pridonosili propovijedanju svojim iskustvom vjere, formacijom, poviješću i kulturom. Obraćenje jednih, sveobuhvatni studij drugih, životno iskustvo i sl., sve je to postupno oblikovalo raznolikost i kreativnost Dominikova reda. Kakva je situacija danas? Brojna nova bra-ća i sestre pristupaju Redu nakon studija koji ih je suočio s novim, suvremenim znanjima, mnogi dolaze iz kulturalnih i obiteljskih sredina kojima Crkva ne pristupa uvijek lako. Mnogi se, upra-vo zbog činjenice da ih je „obuzela“ hitnost Riječi usred života, čiju su sigurnost i planove za buduć-nost napustili, pitaju: Kako će im Red omogućiti da ostanu vjerni toj velikodušnosti i da potpuno upotrijebe svoju kreativnost za dobrobit apostol-ske kreativnosti cijeloga Reda? Obilje takvih no-vih zvanja stavlja pred sve nas sljedeći zahtjev: stalno produbljivati i varirati naše „služenje razgo-voru Boga s ljudima“.

Ta se služba, ako je naša zajednička odgovor-nost, ostvaruje u vrlo različitim kulturama, pri čemu Red neprestano poprima sve više međuna-rodnu i interkulturalnu osobinu. U isto vrijeme, u Redu kao i u svijetu, čak i ako mi ne presta-nemo govoriti o globalizaciji (ili možda baš zato što o njoj govorimo), postoji iskušenje zatvaranja u „kontrolirane“ identitete zatvorene u sebe, uz opasnost da uvijek djelujemo pomalo defenzivno kad se radi o kontaktu s drugima, suradnji, izbo-ru za opće dobro, preuzimajući očitu opasnost od krhkosti i, pogotovo, ne bivajući u mogućnosti ostvariti kratkoročne projekte koje je svaki enti-tet izradio sam za sebe. Kako ćemo u budućnosti širom otvoriti vrata interkulturalnosti i razmjeni između provincija i kongregacija; kako na najbolji način staviti međunarodnu stvarnost Reda u služ-bu Crkve? Usuđujemo li se preuzeti rizik interna-cionalizacije naših zajednica i njihova pretvaranja u svjedočanstvo o tome da je moguć sklad između kultura, između načina jednostavne bliskosti sa

svijetom, između teoloških škola, znanja, poima-nja Crkve i sl.? Kako će, u biti, Red sâm u središtu Crkve postati onaj „razgovor“ na koji je pozivao blaženi papa Pavao VI.?

Kako bismo to postigli, čini mi se da će Red u budućnosti sve više i više trebati postajati Redom kontemplativnog propovijedanja. Dok nepresta-no, i to s pravom, ponavljamo da Crkva uvijek treba sve više radnika za žetvu, paradoksalno je da će Red bez sumnje morati ponuditi službu koja se neće posvetiti samo pastoralnom djelovanju, već će više biti mjesto kontemplacije, traženja mudro-sti i istraživanja istine. To govori i o ulozi koju će u budućnosti morati zauzeti briga za svjedočan-stvo bratskoga zajedništva, za neosporni prioritet koji se daje razmatranju Riječi, molitvi časoslova i molitvi zagovora, kao i strpljivom bdjenju u Gos-podinovoj prisutnosti. No, to također govori i o odlučnosti s kojom moramo osnažiti i produbiti intenzitet studija, privilegiranog puta kontempla-cije, ali i služenje Crkvi koje, u ime tradicije koja nam je predana, ne smijemo odbiti.

Red bi se sutra više nego ikad trebao nadah-njivati željom da u sve većoj mjeri postane „Do-minikovom obitelji“, koja je već u prvim vreme-nima bila nešto novo u Crkvi. To bi nas trebalo odvesti mnogo dalje od samo dobrih bratskih od-nosa između svih članova dominikanske obitelji. Pitanje će zasigurno, i na akutniji način, biti slje-deće: Kako nam činjenica da smo takva „obitelj“ omogućuje da zajedno bolje prepoznajemo potre-be Crkve i svijeta te na njih odgovorimo zajedno, preuzimajući zajedničku apostolsku i evanđeosku odgovornost?

Upravo će kroz ostvarenje takve obitelji Red u velikoj mjeri i sutra nastojati biti poslužiteljem pri-jateljstva Boga sa svijetom. Da bi se to postiglo, bra-ća i sestre, kao i laici, morat će gajiti vlastitu želju za mobilnošću i putovanjem. Potrebe Crkve i svijeta brzo se mijenjaju. Paralelno s time moramo se po-brinuti i za institucije i projekte koji predstavljaju teret, za situacije u kojima nije lako održati prisut-nost naših samostana i za osobne projekte koji se

19

iz reda

teško mogu uključiti u zajedničke projekte. Izazov će se sastojati u tome da si osiguramo sredstva kako bismo bili sve osjetljiviji na potrebe drugih od vla-stite želje za „zadržavanjem“ onoga što želimo raditi ili nastaviti raditi. Kako ne zaboraviti da je karak-teristika Reda jučer, danas i sutra uvijek ići onkraj utvrđenih situacija, ići ususret onima koji još nisu imali radost osobnoga susreta s Isusom Kristom, preuzimati rizik napuštanja sigurnosti kako bi se pošlo posvjedočiti o milosrđu i prijateljstvu Boga prema onima za koje je Bog još uvijek dalek i stran, ili je to postao? Kako se danas ponovno prepustiti žarkoj želji odlaska ususret drugim mjestima i dru-gim kulturama?...

U bazilici Svete Sabine u kojoj smo proslavili otvorenje godine Jubileja, Dominik je volio moliti i povjeravati Bogu svoju brigu za siromašne, grešnike i za one koji su se udaljili. Rado je povjeravao Gos-podinovu milosrđu i braću koju je slao, unatoč nji-hovim strahovima i nesigurnostima... Činio je to s uvjerenjem da će jedino Božje milosrđe, neumorno razmatrano i naviještano, biti snaga propovijedanja. U ovoj godini Jubileja Reda to isto uvjerenje šalje i nas propovijedati evanđelje mira.

Idi i propovijedaj!

fr. bruno cadoré, OPUčitelj Reda

DOMInIkAnskI PROVIncIJAlI IZ EUROPE U DUbROVnIkU

U organizaciji Hrvatske dominikanske provinci-je, od 29. ožujka do 3. travnja u Dubrovniku

je održan godišnji skup dominikanskih provincijala iz cijele Europe. Na početku je provincijal Hrvat-ske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić pred-stavio Hrvatsku dominikansku provinciju, njezinu

povijest i današnju rasprostranjenost s glavnim zna-čajkama apostolata. U videozapisu prikazani su svi samostani u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Slove-niji, samostani sestara dominikanki u Korčuli i Za-grebu, te poznati likovi svetosti (Augustin Kažotić, Ozana Kotorska, Dominik Barač). Živost i razno-

20


liku apostolsku djelatnost prikazao je videospotom službene himne „Laudare, benedicere, praedicare“, koji je napravljen povodom otvaranja Godine jubi-leja 800. obljetnice Reda propovjednika.

Tema ovogodišnjeg skupa bila je „Red kao ško-la milosrđa“. Prvo predavanje „Milosrđe – biblij-ski i teološki pristup“ održao je fr. Srećko Koralija, regens studija Hrvatske dominikanske provincije. Belgijski provincijal Philippe Cochinaux izlagao je na temu „Milosrđe usred neuspjeha“, prikazu-jući teologiju neuspjeha u svjetlu teologije križa. Poljski dominikanac Tomasz Gaj, kao odgojitelj mladih dominikanaca, prikazao je „Odgoj za mi-losrđe“. Zatim su provincijali iz Nizozemske, Ir-ske i Toulouse iznijeli svoja osobna svjedočanstva „Kako biti milosrdan kao provincijal“.

Na skupu, s pedesetak sudionika, sudjelovao je i učitelj Reda propovjednika fr. Bruno Cadoré. On je u svom obraćanju provincijalima govorio o stanju u Redu uoči održavanja opće skupštine u Bologni ovoga ljeta. Provincijali su upoznati i sa završetkom postupka restrukturiranja Reda povo-dom jubileja 800. obljetnice Reda.

Provincijali su raspravljali i o pitanju migrana-ta, nakon što su upoznati sa situacijom u pojedinim provincijama (Njemačka, Austrija, Italija, Češka, Poljska, Hrvatska, Turska, Francuska i Skandinavi-ja). U Pisi u Italiji učitelj Reda otvorio je izbjegli-cama napušteni samostan klauzurnih sestara do-minikanki; grad Pisa se brine o svemu, a ugovor se obnavlja godišnje. Francuski provincijal je istaknuo polarizaciju u svojoj provinciji glede prihvata migra-nata, jer provincija obuhvaća i arapski vikarijat te se arapski dominikanci protive primanju muslimana.

Novost ovoga skupa je u tome što su se pro-vincijalima u Dubrovniku prvi puta pridružili i regensi studija iz europskih dominikanskih pro-vincija te su zajednički raspravljali o studijskim centrima u Europi i njihovu broju. Zaključak je da treba osnažiti akademske institucije Reda, po-jačati međuprovincijsku suradnju i slati studente u te centre. Ti studijski centri pokazuju veliko bo-gatstvo i raznolikost. Europski su provincijali po-novno financijski podržali Međunarodni studijski tjedan za članove dominikanske obitelji u forma-ciji koji Hrvatska dominikanska provincija orga-nizira krajem kolovoza u Trogiru i na Čiovu.

21

iz reda

Dio sudionika slavio je u nedjelju 3. travnja eu-haristiju s vjernicima u župi Svetog Križa u Gružu, a dio na misi u samostanu sv. Dominika u Gradu. Misno slavlje u samostanu sv. Dominika predvodio je samostanski prior fr. Matijas Farkaš, a propovije-dao je provincijal Hrvatske dominikanske provin-cije fr. Anto Gavrić. Liturgijsko pjevanje predvodio je VIS „Veritas“. U propovijedi je fr. Anto rekao kako tom nedjeljom posebno odzvanja riječ milo-srđe jer se slavi blagdan Božjeg milosrđa, a u tijeku je i Godina milosrđa. Primijetio je kako u svijetu i nema baš puno milosrđa prema ljudima koji su doživjeli padove i neuspjehe u životu, nego im se ta njihova prošlost često predbacuje i zbog toga im se prigovara. Isus, za razliku od mentaliteta svijeta, kada nakon uskrsnuća prvi put dolazi među uče-nike koji su ga zatajili, ne prigovara im nego im govori riječi mira i opraštanja, a njima je upravo to i trebalo. U nastavku je govorio o milosrđu u

životima ljudi, te podsjetio kako dominikanci ove godine slave 800. obljetnicu Reda u kojoj se prisje-ćaju brojnih dominikanaca i dominikanki koji su u prošlosti dali značajan doprinos poslanju Reda. Re-kao je i kako je za dominikance njihov utemeljitelj sv. Dominik svetac milosrđa jer je u noćnim moli-tvama vapio Gospodinu: „Bože, Milosrđe moje, što li će biti s grešnicima?“

Zasjedanje provincijala na tri jezika (francuski, engleski i španjolski sa simultanim prevođenjem) odvijalo se u kongresnoj dvorani hotela Petka u Gružu, a liturgija (pjevana Jutarnja i Večernja te euharistija) u samostanskoj crkvi Svetog Križa u Gružu. Provincijalima je upriličeno razgledavanje dubrovačkih znamenitosti darom Društva turi-stičkih vodiča „Dubrovnik“. Provincijale i regense studija primio je i dubrovački biskup Mate Uzi-nić. Tajnici skupa bili su fr. Mihael Mario Tolj i fr. Marko Dokoza.

22

LII/2016./b

ro

j 114

i z provi n c i j a l ataH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

¬ 16. siječnja u samostanu sv. Jeronima u Rijeci fr. Ivan Gavranović započeo vrijeme probacije od četiri mjeseca, pod vodstvom učitelja fr. Ma-rinka Zadre.

¬ 24. siječnja u crkvi Kraljice svete krunice u Za-grebu banjolučki biskup mons. Franjo Komari-ca zaredio za đakona fr. Ivana Mariju Tomića.

¬ 24. siječnja u bolnici Firule u Splitu umro fr. Eugen Bižaca, član samostana sv. Marije Milo-sne u Bolu.

¬ 1. veljače fr. Pero Ćavar imenovan starješinom samostana sv. Križa u Dubrovniku (Gruž).

¬ 11. ožujka na provincijskom vijeću u Zagrebu sazvana izborna provincijska skupština za 19. rujna 2016. i formirana pripravna povjerenstva.

¬ 11. ožujka na provincijskom vijeću u Zagrebu, u skladu s odredbama posljednjih općih skupština Reda, ukinut je Slovenski dominikanski vikarijat.

¬ 8. – 10. travnja, pod vodstvom fr. Petra Galića u samostanu u Splitu organiziran prvi zajednič-ki susret kandidata za novicijat.

¬ Sjemeništarac Mario Tošić (Dubrovnik), I. ra-zred, napustio naše sjemenište u Splitu i prešao u sjemenište u Splitu kao sjemeništarac Dubro-vačke biskupije.

¬ 3. svibnja fr. Zvonko Džankić asigniran u sa-mostan bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.

¬ 3. svibnja fr. Alojz Ćubelić asigniran iz samo-stana Kraljice sv. krunice u Zagrebu u samostan bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.

¬ 10. svibnja, zaključak kanonske vizitacije samo-stanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

¬ 13. – 15. svibnja kanonska vizitacija u samosta-nima u Splitu i Trogiru.

¬ 21. svibnja u samostanu u Rijeci fr. Ivan Gavra-nović položio jednostavne zavjete na tri godine.

¬ 24. svibnja Hrvatska pošta pustila u optje-caj prigodnu marku povodom 800. obljetnice Reda.

¬ 24. svibnja na Katoličkom bogoslovnom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu fr. Mirko Irenej Vlk obranio temu doktorskog rada pred Povje-renstvom „Politička teologija 20. stoljeća: Carl Schmitt i Johann Baptist Metz“.

¬ 27. svibnja fr. Ivan Gavranović asigniran u sa-mostan Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

¬ 3. – 5. lipnja, pod vodstvom fr. Petra Galića u samostanu u Splitu organiziran drugi zajednič-ki susret kandidata za novicijat.

¬ 14. lipnja za samostanske vijećnike u Splitu po-tvrđena braća Jozo Mravak, Jozo Čirko i Petar Galić; a za samostanskog lektora Jozo Čirko.

¬ 5. srpnja fr. Emanuel Čančić, student 5. god. FTIDI, otpušten iz Reda.

nOVE wEb stRAnIcE sAMOstAnASamostan sv. katarine Aleksandrijske u Splitu

http://dominikanski-samostan-st.hr

Samostan sv. Petra mučenika u Starom Gradu na Hvaru

www.dsspm.hrE-mail: [email protected]


23

sAZIVnO PIsMO IZbORnE PROVIncIJskE skUPŠtInE I fORMIRAnJE PRIPRAVnIh POVJEREnstAVA

Zagreb, 11. ožujka 2016.82/16

Braći u Provinciji

Draga braćo,

U skladu s KKN 355, imajući u vidu odredbu Izborne provincijske skupštine u Bolu 2012.

godine (usp. Akti, Bol 2012, br. 109), čije Akte je odobrio učitelj Reda, kao i njegovo pismo ko-jim je prihvatio prijedlog provincijskoga vijeća da, zbog održavanja opće skupštine (15. 7. - 4. 8.), izborna provincijska skupština započne 18. rujna 2016. te dobivši suglasnost članova provincijskog vijeća na zasjedanju u Zagrebu 11. ožujka, ovim sazivam Izbornu provincijsku skupštinu koja će početi u ponedjeljak 19. rujna 2016. godine u sa-mostanu u Bolu na Braču.

Na XV. zasjedanju provincijskog vijeća u Za-grebu 11. ožujka određena su pripravna povjeren-stva, predsjednici i članovi, kako slijedi:

I. zvanja i formacija

Domagoj Augustin Polanščak, predsjednikPetar GalićNikola Leopold NosoAnto BobašSrećko KoralijaMatijas FarkašIvan Marija TomićAnte Kazoti

II. studij i intelektualni život

Srećko Koralija, predsjednikAlojz ĆubelićSlavko Slišković

Mirko VlkFranjo ŠanjekStipe JuričStjepan KrasićMihovil Mario Žuljević MikasIvan Zrno

III. zajednički život, molitva, liturgija i propovijedanje

Mihael Mario Tolj, predsjednikDamir ŠokićHrvoje LasićLuka PrcelaMarko BobašTihomir ZovkoMarijan BiškupMarko DokozaDomagoj Marija Duvnjak

Iv. apostolat: izazovi, poslanje i planiranje

Jozo Čirko, predsjednikMato BošnjakZvonko DžankićTomislav KraljevićMatijas Farkaš Marko BijelićDominik Kristijan GerbicIvan ArzenšekFrano PrcelaIvan Dominik IličićAnto Gavranović

24


v. uprava, ekonomija i kulturna baština

Kristijan Raič, predsjednikMarinko ZadroNikola MiočAnastazio Perica PetrićZvonko KneževićIko MateljanPero ĆavarMladen Folnović

Svako povjerenstvo neka se sastane, na saziv predsjednika, dva do tri puta, a predsjednik neka pošalje provincijalu pismeno izvješće najkasnije do 15. kolovoza 2016. godine.

U radu svakog povjerenstva trebalo bi započe-ti s pismima učitelja Reda fr. Brune Cadoréa po

završetku kanonskih vizitacija našoj Provinciji u rujnu 2011. i siječnju 2015. godine, zatim Akte Općih skupština Reda, posljednjih provincijskih skupština te pisma učiteljâ Reda.

Provincijska skupština važno je razdoblje u ži-votu svake provincije. Rad pripravnih povjeren-stava, razboriti prijedlozi i ustrajne molitve bit će veliki doprinos za uspjeh Izborne provincijske skupštine.

Neka nas u ovome vremenu prati zagovor sv. Dominika, bl. Augustina Kažotića i Bl. Djevice Marije, Kraljice Reda propovjednika.

bratski pozdrav,fr. Anto Gavrić, OP

provincijal

IZbORnA PROVIncIJskA skUPŠtInAZagreb, 27. svibnja 2016.

201/16

na XV. zasjedanju provincijskog vijeća, održa-nom 11. ožujka 2016. u Zagrebu, potvrđen je

predloženi datum održavanja Izborne provincijske skupštine i određena su pripremna povjerenstva.

Izborna provincijska skupština sazvana je s po-četkom u ponedjeljak 19. rujna 2016. u našemu samostanu u Bolu na Braču.

Na XVI. zasjedanju provincijskog vijeća, odr-žanom u Zagrebu 24. svibnja 2016., određeni su birački skupovi.

članovi Skupštine

1. Članovi koji po službi idu na skupštinu su provincijal, kojem neposredno prije skupštine za-vršava služba, i priori samostana (dubrovačkog, splitskog te priori dvaju zagrebačkih samostana – Kraljice sv. krunice i bl. Augustina Kažotića).

2. Zatim sociusi priora onih samostana koji na to imaju pravo: splitski samostan i zagrebački samo-stan – Kraljice sv. krunice (KKN 490, I).

Neka supriori navedenih samostana odrede vri-jeme izbora sociusa, vode izbor prema KKN, ali tako da imena izabranih budu dostavljena provin-cijalu najkasnije do 10. lipnja 2016.

3. Delegati braće onih samostana koji nemaju dovoljan broj glasača da mogu birati sociusa prio-ra, braće asigniranih u kuće Provincije ili samosta-ne ili kuće pod neposrednom vlašću Učitelja Reda te braća koja borave izvan samostana ili kuće svoje asignacije a imaju pravo glasa, raspoređena su u četiri biračka skupa:

Prvi skup: braća u inozemstvu

Dominik Kristijan GERBIC, Mile GUGIĆ, Mirko JAGNJIĆ, Stipe JURIČ, Tomislav KRA-

25

iz provincijal ata

LJEVIĆ, Mate LUKAČ, Anastasio Perica PE-TRIĆ, Frano PRCELA, Mijo ROGINA.

Drugi skup: braća u samostanima u Dubrovniku i Gružu

Pero ĆAVAR, Ante KOVAČEVIĆ, Stjepan KRASIĆ, Mirko LJUBIĆ, Nikola MIOČ, Niko-la Leopold NOSO, Karlo POSAVEC, Vinko ŠE-SNIĆ, Mihael TOLJ.

treći skup: braća u samostanima u korčuli, bolu, starom Gradu i Rijeci

Marko BOBAŠ, Marijan JURČEVIĆ, Dra-go KOLIMBATOVIĆ, Mario MARINOV, Ivo PLENKOVIĆ, Josip ŠIMIĆ, Damir ŠOKIĆ, Marinko ZADRO, Tihomir ZOVKO.

četvrti skup: braća u samostanima u Žalcu, Petrovču, Zagrebu-Peščenici i klopču

Viktor ARH, Ivan ARZENŠEK, Marko BIJE-LIĆ, Mato BOŠNJAK, Alojz ĆUBELIĆ, Pero JURIČ, Vjekoslav LASIĆ, Jože RUPNIK, Ivica TOMLJENOVIĆ.

Izbor delegata neka se obavi pismenim putem. Birači pojedinog skupa imaju pravo dogovarati se i izabrati svakoga koji pripada dotičnom skupu. Kada se odluči za izbor, svaki glasač neka napiše na ceduljicu svoj birački glas (tj. ime i prezime onoga koga bira za delegata svoga skupa). Zatim neka ce-duljicu stavi u omotnicu, a na omotnici (zatvore-noj) vlastoručno napiše svoje ime i prezime, mje-sto boravka i glasačkog skupa kojemu pripada te to stavi u novu omotnicu na kojoj će (na poleđini) napisati slovo D i poslati provincijalu.

Ovo prvo glasovanje mora stići u provincijalat najkasnije do 30. lipnja 2016.

Ako se u prvom glasovanju apsolutnom veći-nom izabere delegat, o tome će biti obaviješteni svi glasači. Ako nitko ne dobije apsolutnu veći-nu, provincijal će odrediti novo posljednje glaso-vanje u kojem će biti predočena samo ona dvojica braće koja su u prvom glasovanju dobila najveći broj glasova i birač će (na isti način kao i prvi put) samo između te dvojice birati svog delegata. U

slučaju jednakosti glasova smatrat će se izabranim onaj koji je po profesiji stariji u Redu.

4. Tri dodatna člana koja će izabrati birači Pro-vincije „non capitulares“ nakon što se izaberu soci-usi priora i delegati biračkih skupova (Statut Pro-vincije, br. 25). Izabranima se smatraju oni koji dobiju najviše glasova (relativna većina).

Braća studenti mogu izabrati svoga predstavni-ka za provincijsku skupštinu (Statut Provincije, br. 31).

Izvješća provincijala i dužnosnika Provincije

Prema Konstitucijama (KKN 356, 2) tri mje-seca prije početka Skupštine provincijal treba po-slati skupštinarima i samostanima izvješće o sta-nju Provincije i o važnijim problemima. Isto tako i sljedeći dužnosnici Provincije:1. promicatelj zvanja: Petar GALIĆ2. učitelj novaka: Nikola NOSO3. učitelj sjemeništaraca i postulanata: Petar GA-

LIĆ4. učitelj studenata: Anto BOBAŠ5. regens studija: Srećko KORALIJA6. promicatelj trajnog obrazovanja: Srećko KO-

RALIJA7. ravnatelj Instituta sv. Tome Akvinskog: Alojz

ĆUBELIĆ8. voditelj Dominikanske naklade Istina: Zvon-

ko DŽANKIĆ9. promicatelj laičkih bratstava sv. Dominika:

Jozo ČIRKO10. promicatelj svećeničkoga bratstva sv. Domini-

ka: Mato BOŠNJAK11. animator dominikanskih pokreta mladih: Ma-

tijas FARKAŠ12. ekonom provincije: Kristijan Dragan RAIČ13. organizator duhovnih vježbi: Ivan Iko MATE-

LJAN14. promicatelj kanonizacije i štovanja naših sve-

taca: Marijan BIŠKUP15. promicatelj krunice: Ljudevit JEđUD16. arhivar Provincije: Slavko SLIŠKOVIĆ

26


17. promicatelj „Pravde i mira“: Frano PRCELA18. web urednik: Zvonko DŽANKIĆ19. predsjednik Vijeća za umjetnine: Anastazio P.

PETRIĆ20. predsjednik Liturgijskog povjerenstva: Mihael

Mario TOLJ21. promicatelj proslave Jubileja Reda: Srećko

KORALIJA

Svi dužnosnici neka izvješća pošalju provinci-jalu najkasnije do 15. kolovoza 2016. godine.

Izvješća priora, starješina i vikara SDv-a

„Izvješća koja mjesne starješine šalju provincij-skoj skupštini o apostolskoj djelatnosti, o osob-nom, disciplinskom i ekonomskom stanju za-jednice neka se prije dadnu na uvid i raspravu samostanskoj skupštini, koja će o njima glasova-ti, a rezultati glasovanja neka se naznače“ (Statut Provincije, br. 27).

I vikar bivšega Slovenskog dominikanskog vika-rijata šalje izvješće u skladu s br. 7 Statuta SDV-a.

Neka se ta izvješća pošalju provincijalu najka-snije do 15. kolovoza 2016. godine.

Izvješća braće na studiju u inozemstvu

Braća koja su na studiju u inozemstvu, kao i braća na poslijediplomskome studiju, neka poša-lju svoja izvješća do 15. kolovoza. Obvezno prilo-žiti i izvješće mentora.

Na poslijediplomskom studiju su braća: Frano PRCELA, Srećko KORALIJA, Domagoj Augu-stin POLANŠČAK, Mirko Irenej VLK i Kristijan Dominik GERBIC.

Prijedlozi i molbe Skupštini

Prema našim Konstitucijama samostanske skupštine mogu slati na provincijsku skupštinu molbe i pitanja o kojima će se na njoj raspravljati (usp. KKN 310, 5; 356, 3), kao i sva braća (usp. KKN 387). I braća u formaciji mogu slati prijed-loge za provincijsku skupštinu (usp. Statut Pro-vincije, br. 31).

Neka se prijedlozi i molbe pošalju provincijalu najkasnije do 15. kolovoza 2016. godine.

Molitva za uspjeh Skupštine

Pozivam svu braću na molitvu za uspjeh skup-štine. Neka se po primitku ovoga dopisa u svim našim zajednicama na Jutarnjoj i Večernjoj uvede zaziv za uspjeh Provincijske skupštine.

Dolazak u Bol i početak rada Skupštine

Svi članovi Skupštine neka budu u Bolu u ne-djelju 18. rujna 2016., kako bi Skupština mogla započeti u planirano vrijeme, u ponedjeljak 19. rujna 2016.

* * *

Ovo pismo šaljem svim samostanima, kućama i svoj braći pojedinačno. Priori i starješine neka odmah braću upoznaju sa zadaćama koje proizla-ze iz ovoga dopisa, kao i onoga o sazivu Izborne provincijske skupštine i određivanju pripravnih povjerenstava.

Uz bratski pozdrav u sv. Dominiku,


27

iz provincijal ata

IZVJEŠćA s PROVIncIJskIh VIJEćAIzvješće s Xv. zasjedanja provincijskog vijeća

održanog 11. ožujka 2016. u samostanu kraljice svete krunice u Zagrebu

nazočni članovi: provincijal Anto Gavrić, Alojz Ćubelić, Zvonko Džankić, Matijas Far-

kaš, Luka Prcela, Tomislav Kraljević, Mato Boš-njak (socius), Ivan Arzenšek (vikar SDV), Srećko Koralija (regens studija), Kristijan Raič (ekonom Provincije).

Ispričan: Nikola Mioč.

Nakon uvodne molitve i prihvaćanja Dnevnog reda usvojen je zapisnik s XIV. zasjedanja provin-cijskog vijeća od 7. prosinca 2015.

Raspravu o Jubileju 800. obljetnice Reda vi-jećnici su započeli s čitanjem i osvrtom na Pismo učitelja Reda povodom otvorenja Godine jubileja Reda. Osvrnuli su se zatim na dosadašnja događa-nja i razmotrili daljne planove proslave.

U okviru obilježavanja Jubileja odvija se i su-sret europskih provincijala i regenasa studija u Dubrovniku (29. 3. ‒ 3. 4. 2016.). Regens studija fr. Srećko je izvijestio o pripremi Studijskoga dana u okviru proslave Dana Provincije (4. travnja) te o Međunarodnom studijskom tjednu i Konferenciji (Trogir 2016.).

Provincijal je izvijestio vijećnike o priprema-ma za Opću skupštinu u Bologni (15. 7. ‒ 4. 8. 2016.). Temeljem odluka općih skupština o re-strukturiranju Reda provincijsko vijeće je dokinu-lo Slovenski dominikanski vikarijat, a do provin-cijske skupštine zadržan je status quo dviju kuća u Sloveniji. Vijećnici su razmotrili pristigli Upitnik za Opću skupštinu te raspravljali o peticijama za Opću skupštinu u Bologni.

Vijeće je dalo suglasnost da provincijal sazove Izbornu provincijsku skupštinu koja će početi 19. rujna 2016. u samostanu u Bolu. Formirano je pet pripravnih povjerenstava (sastav povjerenstava donosi Sazivno pismo).

Provincijal je izvijestio vijećnike o kandidatima za svečane zavjete. Predloženo je da svečani zavjeti budu 6. kolovoza na Peščenici, a svećeničko re-đenje fr. Ivana Marije Tomića 8. kolovoza u crkvi Kraljice sv. krunice.

Sljedeće provincijsko vijeće bit će 24. svibnja u samostanu Kraljice sv. krunice.

Izvješće s XvI. zasjedanja provincijskog vijeća održanog24. svibnja 2016. u samostanu kraljice svete krunice u Zagrebu

nazočni svi članovi. Nakon uvodne molitve i prihvaćanja Dnevnog reda usvojen je zapi-

snik s XV. zasjedanja provincijskog vijeća od 11. ožujka 2016.

Provincijski ekonom fr. Kristijan podnio je ekonomsko izvješće za 2015. Vijeće je jednogla-sno usvojilo ekonomsko izvješće.

Radi pripreme Izborne provincijske skupštine (Bol, 19. rujna 2016.) vijećnici su razmotrili uv-jete tko može biti član provincijske skupštine (po službi: priori) te sociusi priora samostana u Spli-

tu i Zagrebu-Koloniji, u skladu s KKN. Zatim su formirana četiri biračka skupa i određeni datumi do kada treba obaviti glasovanje po biračkim sku-povima i izabrati predstavnike za skupštinu. Sve pojedinosti donosi provincijalov dopis koji objav-ljujemo u ovomu broju Vjesnika.

Vijeće je glasovalo i pripustilo na svečane za-vjete: fr. Marko Dokoza (Fribourg; KKN 207, II) i fr. Anto Gavranović (Zagreb, Peščenica; KKN 207, I). Zavjeti će biti na Preobraženje 6. kolovoza u samostanu na Peščenici.

28


Budući da je ovo posljednje zasjedanje u ovom sazivu, vijećnici su se kratko osvrnuli na vrijeme koje prethodi provincijskoj skupštini: eventualne promjene i asignacije, završetak novicijata krajem kolovoza i oblačenje novog naraštaja novaka po-četkom rujna, itd.

Po završetku zasjedanja vijećnici su sudjelovali na promociji prigodne poštanske marke povodom 800. obljetnice Reda u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

PRAVIlnIk lAIčkOG bRAtstVA sV. DOMInIkA

Zagreb, 11. prosinca 2015.266/15

Samostanskim priorima i voditeljima laičkih bratstava sv. Dominika

Draga braćo,

Provincijsko vijeće na XIV. zasjedanju, održa-nom 7. prosinca 2015. u samostanu bl. Augusti-na Kažotića u Zagrebu, raspravljalo je i o laičkim bratstvima sv. Dominika koja djeluju u Provinciji. Vijeće je zatražilo da se na razini Provincije ujed-nači ustroj i uprava bratstava. Stoga je odlučeno sljedeće:

1. Da se prevede Pravilo laičkih bratstava sve-tog Dominika (potvrđeno na Međunarodnom kongresu laikata, Montreal, 1985.) i da se dostavi svim samostanima pri kojima djeluju laička brat-stva sv. Dominika.

2. Budući da nemamo novi Pravilnik (Direk-torij) laičkih bratstava, vijeće je odlučilo da je do izrade novoga na snazi Pravilnik laičkih bratsta-va sv. Dominika Hrvatske dominikanske provincije što ga je Učitelj Reda Aniceto Fernandez odobrio 27. travnja 1973., a koje je objavljeno ciklostilom

1973. godine. Stoga se treba njega pridržavati.

3. Da se do početka ožujka 2016. pripremi novi prijedlog Pravilnika (Direktorija) koji bismo zatim preveli i poslali na odobrenje Učitelju Reda. Vijeće je pozvalo provincijskog promicatelja fr. Jozu Čirka da koordinira rad na pripremi novoga Pravilnika, u suradnji s voditeljima laičkih brat-stava koja već djeluju. Predlažem da se početkom sljedeće godine organizira i susret voditelja laičkih bratstava.

Stoga šaljem prijevod Pravila laičkih bratstava svetog Dominika iz 1985. i odobreni Pravilnik iz 1973. godine samostanskim priorima i voditelji-ma laičkih bratstava te pozivam sve da ih prouči-te, poučite članove bratstava i djelujete u skladu s njima.

Uz bratski pozdrav u svetom Dominiku,


29

iz provincijal ata

DUhOVnE VJEŽbE 2016.

Split, 15. travnja 2016.Svim samostanima i braći

Ovogodišnje duhovne vježbe članova HDP održat će se u BOLU od nedjelje 26.lipnja

sa završetkom u petak 1. srpnja u podne. Voditelj duhovnih vježbi je dr. ANTON STRES umirov-ljeni ljubljanski nadbiskup i metropolit.

Molim priore i starješine samostana da jave ime-na braće koja će sudjelovati na ovogodišnjim du-hovnim vježbama starješini samostana fr. Damiru Šokiću, OP u Bolu najkasnije do 10. lipnja.

Podsjećam da „sva braća moraju svake godine obaviti duhovne vježbe u trajanju od šest dana“ (KKN 68.). U jubilejskoj godini darujmo sebi su-sret s braćom, a svojoj duši nešto LIJEPO.

Uz bratski pozdrav u sv. Ocu Dominiku,

fr. Ivan Iko Mateljan, OP,organizator duhovnih vježbi

ODlUkA O UkIDAnJU slOVEnskOGA DOMInIkAnskOG VIkARIJAtA

Zagreb, 15. ožujka 2016.84/16

na XV. zasjedanju provincijskoga vijeća Hr-vatske dominikanske provincije, održanog

11. ožujka 2016. godine u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu, a u skladu s odredbama općih skupština Reda propovjednika (Rim 2010. i Trogir 2013.) radi restrukturiranja Reda u okvi-ru Jubileja 800. obljetnice, ukinut je Slovenski dominikanski vikarijat.

Slovenski dominikanski vikarijat osnovan je 1995. godine kao provincijski vikarijat Hrvatske dominikanske provincije.

O pravnom statusu dviju kuća (Petrovče i Ža-lec), nakon dokidanja provincijskog vikarijata, odlučit će provincijska skupština u rujnu ove go-dine, imajući u vidu odredbe spomenutih općih skupština Reda, kao i opće skupštine koja se odr-žava u Bologni od 15. 7. do 4. 8. 2016. godine.

fr. Anto Gavrić, OP provincijal

30


PROVIncIJAlOVA kROnIkA

¬ U ljetnom semestru akademske godine 2015./16. provincijal predaje: glavni kolegij „Povijest filo-zofije srednjeg vijeka“ (5 sati tjedno), izborni ko-legij „Uvod u filozofiju sv. Tome Akvinskog“ (2 sata tjedno, kolegij izvodi s. Ivana Pavla Novina, OP) i seminar „Toma Akvinski, Odnos filozofije i teologije u srednjovjekovnoj filozofiji“.

¬ Na Prvome programu Hrvatskog radija sudje-luje u emisiji „Duhovna misao“ u 6.05 ujutro (repriza oko 19.20 sati), a od početka lipnja i na Radiju Sljeme utorkom u 6.45 u emisiji „Tre-nuci duhovnoga zajedništva“.

¬ 20. prosinca 2015. u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu slavio krštenje jednoga djeteta.

¬ 21. prosinca, sastanak s ministrom gospodar-stva Ivanom Vrdoljakom.

¬ 25. prosinca, Božić, predvodio misu i propo-vijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

¬ 26. prosinca, Sv. Stjepan, predvodio misu i pro-povijedao u crkvi bl. Augustina Kažotića na Pe-ščenici; navečer sudjelovao na Božićnom kon-certu u dvorani Košarkaškoga kluba Cibona.

2016.

¬ 3. siječnja 2016. predvodio dvije mise i propo-vijedao u samostanskoj crkvi u Trogiru.

¬ 4. siječnja u Splitu potpisao ugovor s građevin-skim poduzećem Spegrom Inženjering d.o.o. o obnovi zvonika samostanske crkve u Korčuli.

¬ 8. – 9. siječnja u Zagrebu (Mala dvorana Lisin-skog) sudjelovao na međunarodnom simpoziju „Imaju li religije značenje za Europu?“, u orga-nizaciji Hrvatske dominikanske provincije.

¬ 10. siječnja bio na sprovodu rođaka vlč. Ante Ćosića, na mjesnom groblju Prištini u župi Be-žlji kraj Teslića. Sprovod je vodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju oko 60 svećenika.

¬ 16. siječnja, u samostanu u Rijeci, tijekom molitve Srednjeg časa fr. Ivan Gavranović obukao redov-nički habit i započeo četveromjesečnu probaciju.

¬ 20. siječnja u studiju „Zvonimir Bajsić“ Hrvat-ske radiotelevizije sudjelovao na svečanoj pre-mijeri HRT-ova dokumentarnoga filma „Do-minikanci u Hrvatskoj – prvih 800 godina“ scenarista i redatelja Krešimira Čokolića.

¬ 22. siječnja u Splitu razgovarao sa županom Splitsko-dalmatinske županije Zlatkom Ževr-njom o potpori u obnovi samostana u Trogiru.

¬ 24. siječnja sudjelovao na euharistijskom slavlju đakonskoga ređenja fr. Ivana Marije Tomića u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu (zareditelj je bio mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki).

¬ 27. siječnja u Bolu predvodio sprovodnu misu za fr. Eugena Bižacu.

¬ 29. siječnja ‒ 4. veljače: Dubrovnik; 30. siječnja ‒ 1. veljače: predvodio trodnevnicu uoči pro-slave sv. Vlaha i 1700. obljetnice njegove mu-čeničke smrti; sudjelovao na otvorenju feste 2. veljače i na samoj festi 3. veljače te popodne sla-vio misu i imao završnu propovijed u crkvi sv. Vlaha. Razgovarao s učiteljem novaka i novaci-ma; posjetio i braću u Gružu.

31

iz provincijal ata

¬ 7. veljače predvodio mise i propovijedao u sa-mostanskoj crkvi u Trogiru.

¬ 10. veljače u zagrebačkoj katedrali sudjelovao na euharistijskom slavlju i proslavi Stepinčeva.

¬ 11. veljače, u samostanu na Peščenici, govorio na predstavljanu knjige fr. Vjekoslava Lasića „Zbivanja oteta zaboravu“.

¬ 13. veljače započeo vizitaciju samostanu Kralji-ce sv. krunice u Zagrebu.

¬ 15. veljače u samostanskoj kapelici podijelio sa-krament krizme jednoj odrasloj osobi.

¬ 17. veljače u sklopu tribina „Korizma na Pešče-nici“ u samostanu i župi bl. Augustina Kažoti-ća održao predavanje „Prepoznatljivost domini-kanske karizme propovijedanja“.

¬ 18. veljače, na spomen Beata Angelica, u samo-stanu i župi bl. Augustina Kažotića sudjelovao na otvorenju izložbe „Hrvatski sveci i blaženi-ci u našem narodu“ akademskih slikara Josipa Botterija Dinija, Ane Marije Botteri Peruzović i Hrvoja Marka Peruzovića.

¬ 19. veljače u tijeku vizitacije samostanu Kralji-ce sv. krunice razgovarao s članovima župnoga pastoralnog vijeća.

¬ 24. veljače, u Zagrebu sudjelovao na izbornoj skupštini Hrvatskoga društva katoličkih novi-nara; izabran u Upravni odbor.

¬ 25. veljače, Trogir ‒ obnova samostana: razgo-vori s konzervatorima; susret s gradonačelnikom Antom Stipčićem; u Muzeju Grada dogovorena izložba o hrvatskim svecima i blaženicima.

¬ 27. veljače ‒ 6. ožujka: Švicarska. Posjet fr. Marku Dokozi i samostanu sv. Hijacinta u Fri-bourgu; duhovna obnova za hrvatsku zajednicu u Fribourgu; 4. – 6. ožujka predvodio duhov-nu obnovu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Bern.

¬ 8. ožujka u Zagrebu sudjelovao u radu Vijeća HKVRPP-a.

¬ 11. ožujka u Zagrebu sudjelovao u radu provin-cijskog vijeća.

32


¬ 12. – 14. ožujka pohodio samostane u Splitu i Trogiru: 13. ožujka predvodio mise i propo-vijedao u Trogiru: 14. ožujka posjetio vojnoga kapelana fr. Jozu Mravaka u vojnoj luci „Lora“ te posjetio zapovjedništvo Hrvatske ratne mor-narice.

¬ 21. ožujka, Veliki tjedan, sudjelovao u 50-mi-nutnoj emisiji „Susret u dijalogu“ Prvog pro-grama Hrvatskog radija, a tema je bila „Patnja“; dao uskrsni intervju za TV Varaždin.

¬ 23. ožujka, Zagreb, u knjižnici i čitaonici Bog-dana Ogrizovića na tribini Udruge OS održao predavanje „Smisao patnje“.

¬ 24. – 26. ožujka sudjelovao u obredima Velikoga trodnevlja u samostanima na Koloniji i na Pešče-nici (na Veliki petak propovijedao na Koloniji).

¬ 27. ožujka, Uskrs, predvodio misu i propovije-dao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

¬ 28. ožujka ‒ 3. travnja, Dubrovnik, sudjelovao na susretu europskih dominikanskih provinci-jala (IEOP); u nedjelju 3. travnja propovijedao na misi u crkvi sv. Dominika, misu je predvo-dio prior fr. Matijas Farkaš, a prenosio Prvi pro-gram Hrvatskoga radija.

¬ 4. travnja u Zagrebu sudjelovao na Danu Pro-vincije. Večernju misu prenosio Radio Marija.

¬ 7. travnja u Zagrebu sudjelovao u radu Vijeća HBK za ustanove posvećenog života.

¬ 8. travnja u 7.30 sudjelovao u polusatnoj emi-siji „U mreži Prvoga“ Hrvatskoga radija: osvrt na posjet hrvatskoga premijera Tihomira Oreš-kovića papi Franji.

¬ 9. travnja, u franjevačkom samostanu u Zagre-bu-Dubravi govorio na predstavljanu knjige fr. Vjekoslava Lasića „Zbivanja oteta zaboravu“.

¬ 13. travnja, susret s učiteljem braće studenata, regensom studija i moderatorom studija.

¬ 14. travnja, sudjelovao u radu Upravnog odbo-ra Hrvatskoga društva katoličkih novinara; na-večer u katedrali koncelebrirao na misi koju je predvodio kardinal Josip Bozanić povodom do-laska tijela sv. Leopolda Mandića.

¬ 17. travnja, nedjelja, u crkvi sv. Leopolda u Za-grebu-Dubravi predvodio misu i propovijedao povodom dolaska tijela sv. Leopolda Mandića.

¬ 19. travnja u samostanu na Koloniji sudjelo-vao u euharistijsko-književno-glazbenoj večeri

33

iz provincijal ata

povodom proslave 80. rođendana fr. Dietharda Zilsa.

¬ 23. travnja, Križevci, sudjelovao na 5. Susre-tu hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“; predstavljen zbornik „Vatra dominikanske riječi“.

¬ 24. travnja, nedjelja, u samostanskoj kapelici u Zagrebu-Koloniji krstio dvoje djece.

¬ 27. travnja, bl. Ozana Kotorska, predvodio misu i propovijedao u samostanu sestara domi-nikanki „Bl. Hozana“ u Zagrebu.

¬ 30. travnja, u župnoj crkvi u Benkovcu vjenčao jedan mladi bračni par.

¬ 1. svibnja, Split-Škrape: samostan sestara do-minikanki i župa Gospe Fatimske, predvodio misu i propovijedao povodom proslave sv. Ka-tarine Sijenske u Jubileju Reda.

¬ 5. svibnja, Uzašašće, predvodio misu i propovi-jedao u samostanskoj crkvi u Trogiru.

¬ 6. svibnja, Čiovo, crkva sv. Križa: predvodio misu i propovijedao za Suhi petak (petak na-kon Uzašašća), patron crkve; navečer propovi-jedao na svečanoj Večernjoj u splitskoj katedrali povodom proslave sv. Dujma.

¬ 7. svibnja, Split, sudjelovao u proslavi sv. Duj-ma; susreo se s premijerom Tihomirom Oreš-kovićem i županom Splitsko-dalmatinske župa-nije Zlatkom Ževrnjom.

¬ 8. svibnja, Zagreb: crkva Kraljice sv. krunice, krstio sina potpredsjednika Hrvatskog sabora.

¬ 10. svibnja, susret s predstojnikom Držav-nog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) Tomislavom Bobanom o povratu imovine; sudjelovao u proslavi Dana medija i dodjeli nagrada Hrvatskoga društva katoličkih novinara te uručio nagradu najmlađoj dobitnici u ime Provincije u Jubileju Reda; navečer iznio zaključke vizitacije na samostanskoj skupštini u samostanu Kraljice sv. krunice.

¬ 12. svibnja, sv. Leopold Mandić, predvodio misu i propovijedao na patron župe sv. Leopol-da Mandića kod kapucina u Zagrebu (Dubrava).

¬ 13. – 16. svibnja, kanonska vizitacija samosta-na u Splitu i Trogiru; posjetio i splitsko-makar-skoga nadbiskupa mons. Marina Barišića. Po-sjetio braću u samostanu u Bolu te u nedjelju 15. svibnja prije podne slavio misu i propovije-dao u Bolu, a navečer u Splitu; 16. svibnja su-sret s konzervatorima u Splitu o obnovi samo-stanskog muzeja u Bolu.

¬ 16. svibnja u Zagrebu navečer govorio na pre-mijeri filma „U ime naroda“, u realizaciji Lau-dato TV, o dubrovačkim mučenicima u vrijeme komunizma; dio filma posvećen je i dubrovač-kom dominikancu fr. Dominiku Baraču, strije-ljanom u Trogiru 1945. godine.

¬ 17. svibnja, predvodio misu i propovijedao u sklopu Trinaest utoraka sv. Antunu u župi sv. Antuna u Sesvetskim Selima (Zagreb).

¬ 19. svibnja, posjet samostanu sv. Jeronima u Rijeci.

¬ 20. svibnja, sudjelovao u radu Vijeća HKVRPP-a u Lužnici kod Zaprešića.

¬ 21. svibnja, u samostanu u Rijeci, pod moli-tvom Srednjeg časa, primio jednostavne zavjete fr. Ivana Gavranovića.

¬ 22. svibnja, nedjelja, predvodio misu i propovi-jedao u crkvi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.

¬ 23. svibnja, sudjelovao u 50-minutnoj emisiji „Susret u dijalogu“ Prvog programa Hrvatskog radija, a tema je bila propovijedanje.


34

¬ 24. svibnja, sudjelovao u radu provincijskog vijeća u Zagrebu; u podne u palači HAZU-a sudjelovao na predstavljanju poštanske marke povodom 800. obljetnice Reda; navečer konce-lebrirao na misi na kojoj su primljeni u novici-jat novi članovi dominikanskoga laičkog brat-stva sv. Dominika u Zagrebu-Koloniji.

¬ 29. svibnja, crkva sv. Ane u Križevcima, pred-vodio misu i propovijedao na završetku 8. Dana hrvatskih svetaca i blaženika (dan posvećen hr-vatskim dominikanskim blaženicima: Augustin Kažotić, Ozana Kotorska, Nikola Milinović i Dominik Barač).

¬ 30. svibnja, ujutro blagoslovio novoizgrađeni bazenski kompleks Sportsko-rekreacijskog cen-tra na Sveticama u Zagrebu; popodne blagoslo-vio temelje obiteljske kuće u Hercegovini te na-večer predvodio misu i propovijedao u župi i svetištu Presvetoga Srca Isusova u Studencima (Hercegovina), u okviru devetnice za svetkovi-nu Srca Isusova.

¬ 31. svibnja, sudjelovao u euharistijskom slavlju u zagrebačkoj katedrali u proslavi Gospe od Ka-menitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba.

¬ 1. lipnja, sudjelovao na proslavi 10. obljetnice Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

¬ 4. – 5. lipnja, posjetio kandidate za novicijat koji su proveli vikend u samostanu u Splitu; u

povratku 5. lipnja navečer slavio misu i propo-vijedao u samostanu u Trogiru.

¬ 7. lipnja sudjelovao na susretu hrvatskih bisku-pa i provincijala u zgradi HBK u Zagrebu.

¬ 10. – 13. lipnja predvodio trodnevnicu za sv. Antu i propovijedao na sam blagdan sv. Antu-na u franjevačkome samostanu sv. Ante na Či-ovu (Drid).

¬ 18. lipnja u crkvi sv. Katarine u Zagrebu vjen-čao jedan mladi bračni par iz Švicarske.

¬ 19. lipnja krstio jedno dijete u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

sVEčAnI ZAVJEtI

na Preobraženje Gospodinovo, 6. kolovoza, u crkvi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu,

pod misom u 19.00 sati svečane zavjete položit

će: fr. Mladen Folnović, fr. Ante Kazoti, fr. Mar-ko Dokoza i fr. Anto Gavranović.

JEDnOstAVnI ZAVJEtI I OblAčEnJE

na završetku novicijata, braća novaci položit će jednostavne zavjete u nedjelju 28. kolovo-

za, pod misom u 8.30 sati, u crkvi sv. Dominika

u Dubrovniku. Nova generacija novaka obući će redovnički habit u nedjelju 4. rujna u Trogiru.

35

LII/2016./b

ro

j 114

i z ž i vota b r ać e i z a j e d n i c aH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

IMAJU lI RElIGIJE ZnAčEnJE ZA EUROPU?

U Maloj dvorani KD „Lisinski“ u Zagrebu sve-čano je u petak 8. siječnja počeo trodnevni

međunarodni znanstveni skup „Imaju li religi-je značenje za Europu“, koji je u sklopu prosla-ve jubileja 800. obljetnice dominikanskoga reda organizirala Hrvatska dominikanska provincija u zajedništvu s Generalnom upravom Reda propo-vjednika te u suradnji s više domaćih i inozemnih obrazovnih institucija i vjerskih zajednica.

Regens studija Hrvatske dominikanske provin-cije fr. Srećko Koralija predstavio je ciljeve kon-gresa, ističući da se na interdisciplinaran način želi razmišljati o važnim društvenim temama, a sudi-onici su znanstvenici različitih akademskih profila - filozofi, teolozi, pravnici, povjesničari, sociolozi.

Okupljenima se obratio i fr. Bruno Cadoré, Učitelj Reda, istaknuvši da takav simpozij može dovesti do zajedništva te da organiziranje takvih sadržaja uistinu može voditi prema ostvarenju bratstva među različitima. Rektor Sveučilišta u

36


Zagrebu Damir Boras govorio je o važnosti reli-gijskih vrijednosti u odgoju, obrazovanju, u obite-ljima i cjelokupnom društvu, te istaknuo potrebu međukulturnog dijaloga, zaključivši da ljudi teš-ko mogu živjeti bez čvrstih oslonaca koje im daju vjerska uvjerenja.

Čestitajući jubilej dominikancima, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić istaknuo je da je čovjek ugrožen kada se Bog izbaci iz javnoga života, da dijaloga nema ako mu se ne prilazi iz unutarnjeg uvjerenja i poštovanja drugoga i drukčijega, da domaći političari svoje propuste prenose na religiju, osobito kada donose sumnjive zakone koji se kose sa savješću te da je izgradnja dobrog društva nemoguća bez oslanjanja o moral, identitet i savjest.

Zagrebački muftija Aziz Hasanović ocijenio je da se za kongres takvoga sadržaja u Europi nije mogla odabrati ni bolja zemlja ni bolji grad ni bo-lja dvorana, jer da Hrvatska ima tako dobro uređe-

ne odnose sa svim vjerskim zajednicama da može biti ogledan primjer mnogim drugim zemljama. Rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel Kotel Da-Don napomenuo je da međureligijski objaš-njava srce i temelje svake vjere. Metropolit SPC zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić podsjetio je da je Europa utemeljena na rimskom pravu, grč-koj kulturi i židovsko-kršćanskom vjerničkom identitetu te u novije vrijeme uz sve veći utjecaj islama.

Svečanosti otvorenja nazočili su i kao domaćin kongresa provincijal Hrvatske dominikanske pro-vincije fr. Anto Gavrić, apostolski nuncij u Republi-ci Hrvatskoj Alessandro D›Errico, vojni apostolski administrator Juraj Jezerinac, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića vlč. Marko Kovač, predsjednik Hrvatske konferencije viših re-dovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Ta-njić i mnogi drugi. (IkA / Gk)

ODRŽAnA sVEčAnA AkADEMIJA U POVODU ZAVRŠEtkA GODInE POsVEćEnOGA ŽIVOtA

U dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pasto-ralnog instituta na Kaptolu u Zagrebu u uto-

rak 26. siječnja 2016. održana je svečana akademi-ja u povodu završetka Godine posvećenoga života koja je u Katoličkoj Crkvi trajala od 30. studenoga 2014. do 2. veljače 2016. Akademiju je organizi-rala krovna ustanova hrvatskoga redovništva Hr-vatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP). Tom su prigodom dodi-jeljene nagrade te su prezentirani radovi s natječa-ja za književnost, likovnu umjetnost i fotografiju koji su organizirani tijekom Godine posvećenoga života.

Predstavljen je i najširi izbor odabranih radova u zborniku književnih i likovnih radova „Radost u zajedništvu“ te fotokatalogu „Ljepote pogleda“

koji je HKVRPP izdala u zajedništvu s Glasom Koncila. Promovirana je i prva pjesma i videospot „Anđel Gospodnji se moli“ pri HKVRPP-u ne-davno osnovanoga Redovničkoga sastava Laus. U prepunoj dvorani akademiji su nazočili kardina-li Josip Bozanić i Vinko Puljić, predsjednik HBK Želimir Puljić, šibenski biskup Ante Ivas, dubro-vački biskup Mate Uzinić, porečko-pulski biskup Dražen Kuleša, krčki biskup Ivica Petanjak, po-moćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, pomoć-ni banjolučki biskup Marko Semren, generalni tajnik HBK Enco Rodinis, više časnih majki, pro-vincijala i provincijalki te brojni drugi uzvanici.

Akademija je započela fotografskim prikazom ključnih sadržaja Godine posvećenoga života u Hrvatskoj nakon čega je najvažnije događaje rije-

37

iz života br aće i zajednica

čima izdvojio predsjednik HKVRPP-a Jure Šarče-vić. Zatim je prigodno govorio predsjednik Vije-ća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života biskup Mate Uzinić istaknuvši da je tijekom godine upoznao redovništvo u vrlo pozitivnom svjetlu. Uslijedila je dodjela nagrada autorima najuspjelijih radova na redovničkim na-tječajima.

Na natječaj za književno stvaralaštvo, koji je bio otvoren od blagdana Svijećnice do Duhova 2015., javilo se 59 autora s 85 poetskih i proznih radova, a u zborniku „Radost u zajedništvu“ objavljena su 24 poetska i 21 prozni rad. O natječaju za knji-ževnost govorio je predsjednik stručnog ocjenji-vačkog suda dr. Vladimir Lončarević uz kojeg su radove procjenjivali dr. Sanja Nikčević i književ-nik i publicist Zdravko Gavran. Nagrade su do-djeljivane posebno za žanr poezije, a posebno za žanr proze. Prvu nagradu za poeziju osvojila je s. Kata Tomislava Ćavar, Klanjateljica Krvi Kristove za rad „Vječnost u vremenu“, drugu nagradu Da-rio Tokić, redovnik Hrvatske karmelske provin-cije sv. Oca Josipa za pjesmu „Karmelska ćelija“, dok je treću nagradu osvojila Jana Držić, članica Kongregacije sestara dominikanki Svetih Anđela čuvara za pjesmu „Jesen“. Prvu nagradu u žanru proze osvojila je milosrdna sestra sv. Križa Mar-gita Gašparovsky za priču „Ema, oprosti!“ Dru-ga nagrada pripala je Marijinoj sestri čudotvorne medaljice Ivančici Fulir za prozni rad „Misiona-ri“. U žanru proze dodijeljene su dvije treće na-grade, ponovno dominikanki Jani Dražić za ostva-renje „Oproštaj“ i Kćeri milosrđa TSR sv. Franje za ostvarenje „Neispričana wireless-priča“. Poseb-no priznanje za cjelokupan književni opus stručni ocjenjivački sud dodijelio je s. Mariji od Presvetog Srca Anki Petričević, splitskoj sestri klarisi.

Na natječaj za likovno stvaralaštvo, koji je kao i književni bio otvoren od blagdana Svijećnice do Duhova 2015., javilo se 28 autora s 50 likov-nih radova, a u zborniku „Radost u zajedništvu“ objavljeno je 39 radova 27 autora. Analizu na na-tječaj pristiglih likovnih radova dao je član struč-nog ocjenjivačkog suda Damir Mataušić, s kojim

su radove ocjenjivali likovni kritičar Stanko Špo-ljarić kao predsjednik te akademski slikar Vladi-mir Meglić. Prvu nagradu za likovno ostvarenje „Zajedno i u smrti“ osvojio je član Hercegovačke franjevačke provincije Tihomir Bazina, drugu na-gradu za ostvarenje „Znak sv. Luke“ član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije Marko Bobaš i treću nagradu za ostvarenje „Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ također član Hrvatske dominikanske provincije Navješte-nja Bl. Djevice Marije Anastazio Perica Petrić. Po-sebno priznanje za cjelokupan likovni opus stručni ocjenjivački sud dodijelio je s. Samueli Premužić iz Družbe sestara Naše Gospe.

Na natječaj za fotografiju, koji je bio raspisan od blagdana sv. Dominika do blagdana sv. Franje Asiškoga 2015., javilo se 46 autora s 84 fotografi-je, a u fotokatalogu „Ljepote pogleda“ objavljena je 41 fotografija 31 autora. O fotografijama pri-stiglima na natječaj govorio je predsjednik struč-nog ocjenjivačkog suda Zvonimir Atletić s kojim su fotografije procjenjivali profesionalni fotogra-fi Bernard Čović i Goran Matošević. Prvu nagra-du na fotografskom natječaju za rad „Svjetlost u tami“ osvojio je redovnik Hrvatske dominikan-ske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije Ivan Dominik Iličić, drugu nagradu za rad „Ukorak“ redovnica Službenica milosrđa Ružica Dodig. Za fotografiju su dodijeljene tri treće nagrade. Dobit-nik je Elvir Tabaković, član Regularnih kanonika sv. Augustina, kongregacija Windesheim, za foto-grafiju „Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin“, zatim Dominik Štefulić, član Hrvatske domini-kanske provincije Navještenja Bl. Djevice Marije, za fotografiju „Redovnik = svjetionik“ te Ivan Sta-nić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za fotografiju „Novaci u radnoj akciji“.

Pri kraju akademije predstavljena je pjesma i videospot „Anđel Gospodnji se moli“ nedavno osnovanoga Redovničkog sastava Laus u kojem su dvije redovnice i petorica redovnika, Anđeli-na Ivančić, Dijana Lončarek, Mate Bašić, Zlatko Ćorić, Ante Kazoti, Lovro Šimić i Mihovil Ma-rio Žuljević Mikas. Tekst na čakavskom narječju

38


i u ozračju otočne duhovne balade napisao je To-mislav Baran, glazbu i aranžman Toni Eterović, a autor spota je Matko Petrić, isti trojac koji je au-torski potpisao redovničku himnu „Hvala redov-nika“ s kojom je započela Godina posvećenoga ži-vota, a s kojom je akademija i završena.

U sklopu programa prvonagrađene je književ-ne radove interpretirala glumica Marijana Miku-lić, skeč „Redovnik za 21. stoljeće“ izveli su autori emisije „Božanstvena komedija“ Laudato televizi-

je, a glazbene gošće bile su članice Vokalnog sasta-va Allegro iz Križevaca.

Kroz program je vodila Tanja Baran koja je u zajedništvu s voditeljem Povjerenstva za trajnu formaciju HKVRPP-a dominikanskim provinci-jalom Antom Gavrićem osmislila i ostvarila na-tječaje. Njih su dvoje zajedno uredili i zbornik i fotokatalog te priredili sadržaje akademije.

tanja baran

kORIZMEnE tRIbInE nA PEŠčEnIcI„Red propovjednika – jučer, danas i sutra“

U svjetlu dvaju velikih Jubileja – 800. Jubile-ja Reda propovjednika i Izvanrednog jubileja

milosrđa u kojem se kao čitava Crkva svi nalazi-mo, od 10. veljače do 23. ožujka 2016. godine, u dominikanskom samostanu bl. Augustina Ka-žotića održana je jedanaesta „Korizma na Pešče-nici“, s temom „Red propovjednika – jučer, da-nas i sutra“. Niz od sedam tribina započeo je na Pepelnicu, 10. veljače predavanjem doc. dr. sc. Silvije Migles s temom „Jubilej milosrđa – poziv

na izgradnju Crkve i kulture milosrđa“. Na temu „Prepoznatljivost dominikanske karizme propovi-jedanja“, izlagao je doc. dr. sc. Anto Gavrić, OP. „Današnja Europa: izazovi i upitnici za propo-vjednika?“, bila je tema predavanja mr. sc. Mirka Vlka, OP. Prof. dr. sc. Alojz Ćubelić – OP, održao je predavanje s temom „Caritas veritatis: o mistici teologije kod sv. Tome Akvinskog“. O temi „Bož-ja riječ u ljudskoj riječi – koja razlika?“, govorio je mr. sc. Srećko Koralija, OP. „Dar nove mogućno-

39


sti: mladi i dominikanski poziv u današnjem svi-jetu“, naslov je šeste korizmene srijede o kojemu je govorio dominikanac Jozo Čirko. Posljednja u nizu ovogodišnjih korizmenih tribina održana je

u srijedu, 23. ožujka. Na temu „Duhovnost pro-povjednika (odnos duhovnosti i naviještanja Božje Riječi)“ izlagao je dr. sc. Anto Barišić, OFMCap.

40


ŠEsnAEstA PEPElnIcA UMJEtnIkA„umjetnost – kič – umjetnost?!“

Pepelnica umjetnika, šesnaesta u nizu, održana je u srijedu 10. veljače u Zagrebačkom kazalištu

mladih. Time je nastavljena tradicija dijaloga teo-logije i umjetnosti, kojim se želi upravo na samom početku korizmenog vremena ukazati na nužnost uzajamne koristi toga dijaloga za „obje“ strane. Ovogodišnja tema „Umjetnost – kič – umjetnost?!“ željela je potaknuti pitanja poput: što je zapravo umjetnost, a što kič; tko odlučuje i što je presud-no da se neki umjetnički izričaj prestaje smatrati umjetnošću i dobiva oznaku kiča; po kojim tzv. no-vim kriterijima kič odjednom postaje umjetnost; te koje praznine želi ukrasiti i popuniti kič i šund, a pred kojim izazovima odsutnosti smisla i uzvišeno-sti umjetničkog izričaja danas strahuje tzv. istinska umjetnost.

Nakon riječi dobrodošlice ravnateljice ZKM-a Snježane Abramović Milković, u raspravi su sudje-lovali povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, pjesnik i povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, te filo-zof i teolog Ivica Raguž, a moderator je bio pokre-tač Pepelnice umjetnika dominikanac i teolog Fra-no Prcela.

Uvodeći u raspravu, Körbler je progovaraju-ći o suodnosu kiča i umjetnosti upozorila kako je kič danas svuda oko nas, i to ne samo na razi-ni „visoke“ kulture i „visoke“ umjetnosti gdje ga se često i teže prepoznaje, nego u našoj svakod-nevnoj, masovnoj potrošačkoj kulturi. U tom je vidu upozorila da kič danas najviše pogađa mla-de, koji su njemu najizloženiji, a da toga nisu svjesni. Stoga bitnim smatra educiranje mladih kako bi bili sposobni prepoznati kič u začetku. Djela kičarskog umjetnika i kičarskog mentalite-ta i proizvodi koji su kič masovne kulture zapravo u potpunosti dokidaju konceptualni, intelektual-ni, misaoni, estetski, pa i psihološki obzor jednog umjetničkog djela, kreacije i onoga što umjetnik usađuje u svoje djelo. Kič ide isključivo u površnu emociju, nasladu, hedonističku razinu, kratkotraj-

nu dopadljivost. On u svojoj pojavi nema tenden-ciju da se bavi mislima i emocijama i problemima kroz analitički pristup, rekla je Körbler.

Potom je moderator postavio opetovano pita-nje „što ljude tjera u kič“ odnosno „jesu li svi lju-di sposobni za uzvišenu umjetnost“, na što je Ma-ković odgovorio da u kiču ne vidi ništa zazornoga, te nastavio: „Neću reći obožavam ga, ali ne mislim da je on nužno opasan, pa da ga dovodeći u blizi-nu umjetnosti kažemo ‹loša umjetnost je kič›. To su različiti pojmovi. Umjetnost je umjetnost. Imamo dobru i lošu umjetnost a dobar i loš kič ne postoji. To je razlika između jednog i drugog. U kiču se ni-kad ne postavljaju pitanja. Kič je uvijek jasan. On je uvijek dvodimenzionalan. Lako je razumljiv. Is-crpljuje se u tim površinskim efektima. Odbija sva-ku dubinu, dok umjetnost, čak i slaba umjetnost, uvijek polazi od pitanja, uvijek polazi od nečega što ima slojevitije temelje što nije jasno očito na prvi pogled. Kič predmeti su nešto što danas može biti neprihvatljivo, a tokom vremena postaje prihvatlji-vo. Umjetnost nema zajamčenu poziciju, nema je ni kič, no kič odbija svaku inventivnost, za razliku od umjetnosti.“, pojasnio je.

O odnosu kiča i umjetnosti govoreći iz teološke perspektive Raguž je, polazeći od Kanta, istaknuo kako je „umjetnost ona koja stvara bez interesa“. Pa bi u tom smislu „lijepa umjetnost bila ona koja stvara bez interesa, objekt koji je lišen interesa kao takvo-ga“. U tom smislu tumačio bih kič kao neku vrstu idola, objekta koji želi ići nama u susret, našoj požu-di, da posjedujemo određenu stvar kao izraz vlasti-te požude, vlastitoga interesa, rekao je Raguž te pro-blematizirao pitanje moderne umjetnosti, odnosno može li se govoriti o umjetnosti kao kiču. Ovdje ne mislim samo na kič shvaćen u svakodnevnoj kulturi, nego visokoj umjetnosti u smislu da visoka, moder-na umjetnost ne donosi ništa novoga, već odgova-ra na naše požude. Ona nije inventivna. Potrebna je umjetnost koja je lišena svakodnevnog pod vidom

41


idolatrije, umjetnost svjetla, punine, a ne samo pra-znoga, i ružnoga, ustvrdio je Raguž.

Moderator Pepelnice umjetnika dominikanac Frano Prcela povukao je paralelu između kiča i um-jetnosti utoliko što je konstatirao da je svaki kič svojevrsna čežnja za nečim što nemaš a želiš imati ili čak biti, s druge pak strane umjetnost kao takva ima svojevrsnu zadaću sačuvati trajnu čežnju za no-vim stanjem svijeta. Slijedom toga Maković je pak istaknuo da je „čežnja karakteristična za umjetnika, to ne može kičer“. Uputio je na Hermanna Brocha koji je rekao da nisu opasni kič-predmeti, jer oni su predmeti kao takvi, no postoji „čovjek-kič“. Kad se kič događa u glavi, on prelazi u politiku, u ponaša-nje, i onda on postaje opasan, upozorio je Maković.

Danas, u doba konzumerizma, nestaje distinkci-ja između visoke umjetnosti i kiča, napomenula je Körbler. „To se događa namjerno i svjesno, recimo kroz umjetničke kritike u medijima koja na svoj na-čin također ima edukativnu funkciju, i koja bi stva-rala etičko, kritičko mišljenje mladih generacija. To je mehanizam i način razmišljanja kojim se visoka kultura prebacuje i spušta na područje kiča. Kon-zumentima je teško raspoznati što je kič, a što je visoka umjetnost, jer im se sugerira da je ta umjet-nost toliko jednostavna, slatka, divna, bliska i ne mora se uložiti nikakav napor da bi je razumjeli. Ta razina govora vidljiva je u najavama, reklamama i u pisanim priopćenjima institucija visoke kultu-re umjetnosti; postoji jedno pomicanje na vertikal-noj osnovi estetskih kategorija, ne bi li se približili tom potrošačkom društvu i dali do znanja da elitna kultura i umjetnost nije bauk“, rekla je. Maković je upozorio na opasnost od mentalnog kiča, jer iz nje-ga proizlazi zlo. Kič ne postavlja pitanje stvarnosti, istinitosti; iz toga se može obmanjivati mase, iz toga se može doći do političkog kiča koji je najopasniji, sjetimo se totalitarnih režima. Predmeti su bezopa-sni, opasan je kič u mentalnoj sferi, kič u ponaša-nju, u politici, u svakodnevnom ophođenju, upo-zorio je Maković.

Raguž je upozorio i na još jednu pojavu današ-njice. Danas su se muzeji pretvorili u mjesta kiča.

Postali su zagađena mjesta, posebice veliki, poznati muzeji. U kič su ih pretvorili fotografiranje, buka. Prije se u muzeje išlo kao na misu, postojala je kul-tura gledanja. Danas su svi konzumenti, nitko ne gleda sliku, svi se fotografiraju, rekao je, te naveo primjere nekih poznatih muzeja. Nadovezujući se na Raguža, Maković je rekao kako je upravo to što se događa u muzejima primjer kiča u ponašanju – „danas su muzeji postali supermarket“. Promišlja-jući o problemu zašto neki umjetnici zaziru od rada lijepog, jer se boje da ne odu u kič, Körbler je na-glasila kako su možda zastrašeni od autoriteta, kri-tike. Neki umjetnici boje se biti iskreni i autentični u tome što rade. Možda se boje da se neće uklopi-ti u neke trendove, rekla je, te upozorila na jedan dio umjetnika koji radi za izložbe, ali druge radove izrađuje za tržište. Prema njenim riječima, „svjesno idu u to da krivotvore neke razine svog umjetnič-kog rada ne bi li se dopali širem tržištu“.

Voditelj diskusije je konstatirao da se naše druš-tvo već godinama nalazi u krizi, u stanju krize, koja pak nije uspjela iznjedriti značajniju umjetnost i uopće umjetnički izričaj. Stoga je Prcela upitao svoje sugovornike, a koja je to onda referentna točka um-jetnosti danas u Hrvatskoj. Raguž je ustvrdio kako je „razdvajanje religije i umjetnosti bilo pogubno za obje strane. Ne generalizirajući, imamo vjernike umjetnike koji su loši umjetnici, ili imamo dobre umjetnike koji nisu kršćanski. Religija bez umjet-nosti je izgubila ono izvorno, to se može vidjeti u cjelokupnoj kulturi. Umjetnost je tražila svoj izričaj, svoju slobodu. Umjetnost se gubi u svakodnevnom, te se podređuje raznim interesima. Religija kad je stvarna, istinska, kao mjesto antiidolatrijskoga u svoje krilo bi mogla dobiti umjetnike. No, nažalost, umjetnici se ne osjećaju dobro u religiji, baš zbog toga idolatrijskoga stava u nama samima“. Na kraju tribine Iva Körbler još je jednom naglasila važnim edukaciju mladih da raspoznaju kič, u što bi se tre-bala uključiti i Crkva, kako bi se svakodnevnica pro-čistila od njega. Raguž i Maković nadovezali su se askezom divljenja običnim stvarima ‒ ne dati se za-vesti znamenitostima koje su se pretvorile u mjesto kiča, naslikavanja vlastitoga egoizma. (IkA)

42


PROslAVlJEn DAn hRVAtskE DOMInIkAnskE PROVIncIJE

na blagdan Blagovijesti koji je ove 2016. go-dine slavljen u ponedjeljak 4. travnja Hrvat-

ska dominikanska provincija Navještenja Blaže-ne Djevice Marije proslavila je svoj dan. Misno je slavlje u crkvi Kraljice svete krunice uz domini-kanski samostan na zagrebačkoj Koloniji, uz kon-celebraciju više od 20 svećenika, predvodio pro-vincijal fr. Anto Gavrić.

Među suslaviteljima su bili predsjednik Hr-vatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, rektor Hrvatsko-ga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, dekan Fi-lozofskoga fakulteta Družbe Isusove Ivan Šestak, rektor nacionalnog svetišta Majke Božje Bistrič-ke u Mariji Bistrici mons. Zlatko Koren, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve Tomislav Markić, glav-ni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Radio Marije o. Stjepan Fridl, više svećenika dominikanaca, među kojima i Čeh Petr Živny te svećenika iz svećeničkog bratstva sv. Do-minika. Sudjelovali su i dominikanski bogoslovi, pjevao je mješoviti župni zbor sa zborom domini-kanskih bogoslova, a misu su izravno mogli pratiti slušatelji Radio Marije.

Propovijed je provincijal posvetio riječi. Tema-tizirao je duboku povezanost dominikanske zaštit-nice Bl. Djevice Marije s Božjom riječi, podsjetio na njezine riječi „Neka mi bude po riječi tvojoj“ i podsjetio na to kako je Marija primila i čuvala riječ, živjela je tijekom cijeloga života te je po rije-čima činila velika djela. Spomenuo se kako je Isus poučavao da je važno čuvati riječ, postavio ljestvicu ljudskih vrednota te naglasio da ne možemo odvo-jiti ljudsku riječ od Božje riječi. „Riječi povezuju, stvaraju zajedništvo, oplemenjuju, ali i uništavaju, razaraju. Riječima se može manipulirati, ali i po-dizati, odgajati“ – rekao je fr. Anto ističući da su dobre riječi potrebne zajedništvu i domovini. Izra-zio je zadovoljstvo što su okupljeni na misi za Dan provincije bili iz svih slojeva hrvatskoga društva. Provincijal je pozdravio domaće vjernike koji su svakodnevno s dominikancima u crkvi, sestre do-minikanke, okupljene političare među kojima su bili potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ivan Tepeš, ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović, zagrebačka dogradonačelnica Vesna Kusin i savjet-nik zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića za vjerske zajednice Stipe Zeba. Potaknuo ih je na

43


promicanje dobrih riječi. Na skrbi za dobru ri-ječ zahvalio je nazočnom predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonku Kusiću koji je nakon misnoga slavlja progovorio o izni-mnim zaslugama hrvatskih dominikanaca, pose-bice za hrvatsku kulturu i znanost, tijekom 800 godina postojanja dominikanskoga reda na hrvat-skim prostorima. Provincijal je zahvalio na pot-pori medijima koji se svakodnevno bave prenoše-njem riječi i s kojima dominikanci često surađuju. Posebno je zahvalio na praćenju dominikanskoga naviještanja Radosne vijesti na razne načine na-zočnim predstavnicima Glasa Koncila, Radio Ma-rije, Laudato televizije i Hrvatskoga radija.

Proslava Dana Hrvatske dominikanske provin-cije Navještenja Blažene Djevice Marije bila je i

dijelom proslave jubileja 800. obljetnice postoja-nja Reda propovjednika.

tanja baran

ODRŽAnA sVEčAnA PREMIJERA hRt-OVA DOkUMEntARnOG fIlMA

„Dominikanci u Hrvatskoj – prvih 800 godina“

U srijedu 20. siječnja 2016. u dvorani „Zvoni-mir Bajsić“ Hrvatske radiotelevizije održana

je svečana premijera HRT-ova dokumentarnoga filma „Dominikanci u Hrvatskoj – prvih 800 go-dina“ scenarista i redatelja Krešimira Čokolića.

Na svečanosti, koju je suorganizirala Hrvatska dominikanska provincija, govorili su autor filma Krešimir Čokolić, provincijal Hrvatske domini-kanske provincije dr. Anto Gavrić i urednik filma Mario Raguž.

Autor Čokolić ispripovijedao je kako je 2007. i 2008. s kolegom Ivicom Dleskom snimao serijal o osnivačima crkvenih redova te da je tada upoznao život i djelo sv. Dominika, a da je ovaj dokumen-tarni film plod dobre suradnje s dominikancima, ponajprije s provincijalom Gavrićem koji je orga-nizirao snimanje diljem Hrvatske dominikanske provincije. Izrazio je zadovoljstvo što je film sni-

man uz 800. obljetnicu reda i zaključio da je sni-majući po dominikanskim samostanima proživio uzbudljivo putovanje kroz prostor i vrijeme.

Provincijal Gavrić je govorio o snažnoj prisut-nosti dominikanaca i dominikanki i u svijetu i Hr-vatskoj, posebice u području obrazovanja. Podsje-tio je da je još dominikanac bl. Augustin Kažotić osnovao katedralnu školu u Zagrebu, prisjetio se i osnivanja Sveučilišta u Zadru u okrilju domini-kanskoga reda, govorio o ljubavi hrvatskoga na-roda prema dominikancima o čemu je svjedočio još biskup Strossmayer. Dominikance je o. Gavrić nazvao snažnim društvenim reformatorima koji su uvijek unosili izazove tamo gdje su djelovali. Zato su, naglasio je dr. Gavrić, dominikanci ne-rijetko nailazili na razna osporavanja, redovito su bili avangarda i u Crkvi i društvu. Dr. Gavrić je zaključio da su dominikanci redovito prisutni u medijima, zahvalio HRT-u na produkciji filma i

44


na svakoj dosadašnjoj suradnji te zaželio još jaču prisutnost dominikanaca na nacionalnoj radiote-leviziji u Hrvatskoj po uzoru na dominikance u Francuskoj i Belgiji koji na svojim nacionalnim radiotelevizijama vode religijski program.

Urednik Raguž podsjetio je na sve što je HRT dosad učinio uz jubilej 800 godina dominikanaca te istaknuo da su 52-minutnim filmom za svaku godinu postojanja dominikanaca posvećene četiri sekunde. Zahvalio je na svakoj suradnji provinci-jalu Gavriću nazvavši ga upornim baš kao što su uporni, samosvjesni i čvrsti tijekom prošlosti bili pojedini dominikanci koji nisu nikada odustajali. Mnogi su željeli izbrisati dominikansko ime, ali ti su tijekom prošlosti propali, a dominikanci su s nama i danas, završio je Mario Raguž zahvalivši Bogu na toj mogućnosti i radosti.

U glazbenom dijelu program dominikanski na-pjev „Salve Regina“ izveli su dominikanski bogo-slovi, a voditeljica programa premijere bila je Lji-ljana Vinković.

Svečanosti su pred prepunom dvoranom „Zvo-nimir Bajsić“ nazočili zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, izaslanik kardinala Josipa Bozani-

ća Nedjeljko Pintarić, predsjednik Hrvatske kon-ferencije viših redovničkih poglavara i poglavari-ca fra Jure Šarčević, predsjednik HAZU Zvonko Kusić, izaslanik Hrvatskoga katoličkog sveučili-šta Emilio Marin, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač i kao domaćin glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman.

Film „Dominikanci u Hrvatskoj – prvih 800 godina“ sniman je u svim samostanskim zajedni-cama Hrvatske dominikanske provincije i nekim zajednicama Kongregacije sestara dominikanki, donosi povijesni pregled nastanka Reda propo-vjednika i dolaska dominikanaca i dominikanki u Hrvatsku te mnogobrojne sadržaje kojima su do-minikanci tijekom osam stoljeća, uz primarnu za-daću naviještanja Radosne vijesti, zadužili hrvat-sku kulturu, obrazovanje i znanost te cjelokupno hrvatsko društvo. O tome u filmu govore sami do-minikanci i dominikanke. Bilježi se i djelovanje dominikanaca u Bosni i Hercegovini te Sloveniji.

Hrvatska televizija film „Dominikanci u Hr-vatskoj – prvih 800 godina“ svojim je gledateljima prikazala u subotu 23. siječnja 2016. na 1. progra-mu u 13.10 sati.

tanja baran

45


DOMInIkAncI U hRVAtskOJ – PRVIh 800 GODInASvečana premijera HRt-ova dokumentarnog filma

film „Dominikanci u Hrvatskoj – prvih 800 go-dina“ sniman je u svim samostanskim zajedni-

cama Hrvatske dominikanske provincije i nekim zajednicama Kongregacije sestara dominikanki, donosi povijesni pregled nastanka Reda propo-vjednika i dolaska dominikanaca i dominikanki u Hrvatsku te mnogobrojne sadržaje kojima su do-minikanci tijekom osam stoljeća, uz primarnu za-daću naviještanja Radosne vijesti, zadužili hrvat-sku kulturu, obrazovanje i znanost te cjelokupno hrvatsko društvo.

O tome u filmu govore sami dominikanci i do-minikanke. Bilježi se i djelovanje dominikanaca u Bosni i Hercegovini te Sloveniji. Provincijal Hr-vatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić rekao nam je koje povijesne momente film prati. ‒ Započinje dolaskom dominikanaca u Dubrovnik, desetak godina nakon osnivanja Reda. Na putu za Svetu zemlju zaustavili su se u Dubrovniku, i tu ostali od 1225. godine.

Prikaz Dominikova propovijedanja u Južnoj Francuskoj, okupljanje prve zajednice, susret s krivovjercima, te potvrda Reda 1216. Dominik je umro 1221, a godine1243. dominikanci dolaze u Split. Film također prikazuje osnivanje zajednice sestara dominikanki - osnovana je prije braće do-minikanaca ‒ klauzurne sestre svojom molitvom prate poslanje braće dominikanaca.

U Hrvatsku dolaze u isto vrijeme kada i do-minikanci, u 13. stoljeću (Dubrovnik, Stari Grad, Zadar). Red se proširio po cijeloj Hrvatskoj. Dio filmskog sadržaja bavi se svetošću bl. Augustin Kažotić i bl. Ozana Kotorska, te njihove uloge u društvu. Tako je veliki doprinos Augustina Kažoti-ća na području školstva u Zagrebu, dok se bl. Oza-na spominje kao ekumenska svetica.

Nadalje, spominje se intelektualni rad domi-nikanaca posebice osnivanje prvoga hrvatskog sveučilišta u Zadru 1396. Osnivanje samostana

u Korčuli, te dolazak turske sile i stagnacija do-minikanske prisutnosti koja time ostaje uglav-nom vezana uz Dalmaciju. Do 1570. na području Dalmacije postojalo je oko 80 dominikanskih sa-mostana s oko 2000 redovnika. Ističe se važnost Anđela Marije Miškova koji je, među ostalim, za-služan za osnivanje Kongregacije sestara domini-kanki Svetih anđela čuvara 1905. Godine 1925. dominikanci dolaze u Zagreb, a 1936. gradi se sa-mostan sestara dominikanki.

Film otkriva dominikance koji su se protivili totalitarnim ideologijama 20. stoljeća. Među nji-ma su Hijacint Bošković, Dominik Barač i Tomo Vereš, te one koji su bili progonjeni u komunistič-kom vremenu: Drago Kolimbatović, Rando Par-šić, Česlav Novak, Ivan Martinić, Luka Prcela. Uz povijesne podatke i trenutke koji su obilježili po-vijest Reda propovjednika, kraj filma ipak gleda u budućnost koja leži na novim zvanjima.

Scenarist i redatelj filma krešimir čokolić, govori o ključnim motivima nastanka filma.

‒ Sve je krenulo snimanjem serije „Osnivači cr-kvenih redova“, koju sam radio zajedno sa Ivicom Dleskom. Mi smo krenuli u stvaranje serije sa raz-mišljanjem kako je utemeljenost hrvatskog naroda u katoličkoj vjeri i Crkvi toliko snažna odredni-ca, koja nas kao narod, kvalificira da progovara-mo o tako velikim univerzalnim temama. To se potvrdilo tijekom snimanja, o čemu je govorio i uspjeh serijala koji se prodao u brojnim zemlja-ma. Veze s dominikancima, ostvarene u pripremi epizode o svetom Dominiku, bile su ključne za ostvarenje preduvjeta za snimanje filma o hrvat-skim dominikancima. Veliki jubilej osamsto godi-na od osnivanja Dominikanskog reda, koji obilje-žava 2016. godinu, tako smo dočekali u snimanju filma. Dakle, kao što se vidi, priprema za film je

46


trajala dugo, dok je snimanje ostvareno u svibnju 2015. godine, a montaže i postprodukcija tijekom jeseni prošle godine.

Možete nam ukratko predstaviti sadržaj filma?

Film prati Dominikanski red, kroz svih osam stotina godina postojanja Reda. Naravno, tako dugo vremensko razdoblje nije jednostavno ispri-čati. Stoga naracija prati nekoliko važnih segme-nata, koji su obilježili povijest dominikanaca na našim prostorima. Dakle, osim samog dolaska Reda, prate se pitanja poput svetosti i intelektu-alne djelatnosti dominikanaca. Turska osvajanja koja su teško ugrozila djelovanje dominikanaca, kada su nestali zajedno sa državnim teritorijem i brojni samostani Reda također čine važan segment filma, kao i vremena totalitarizama u dvadesetom stoljeću. Posebno su važne i aktivnosti koje vode današnjem snaženju aktivnosti Reda.

Na kojim je sve lokacijama film snimljen?

Lokacije snimanja odredili su sami domini-kanci rasporedom svojih samostana, te prostorom svojih djelatnosti. Tako je film sniman u prekra-snim prostorima starih samostana u Dubrovniku, Korčuli, Hvaru, Braču, Splitu, Trogiru, te nešto novijim zdanjima u Zagrebu. Posebno treba ista-knuti kako danas Hrvatska dominikanska provin-cija djeluje i u Sloveniji, sa samostanima u Petrov-ču i Žalecu kod Celja, te u Bosni i Hercegovini u Zenici. To je ovo snimanje filma „Dominikanci u Hrvatskoj – prvih 800 godina“ učinilo, osim za-nimljivog putovanja kroz vrijeme, i uzbudljivim putopisnim radom.

Izidora franićKana 47 (2016.) br. 2/506, str. 44-45.

PREDstAVlJEnA POŠtAnskA MARkA POVODOM 800. OblJEtnIcE DOMInIkAnskOG REDA

na spomendan prijenosa sv. Dominika, u utorak 24.

svibnja, u palači Hrvatske akade-mije znanosti i umjetnosti javno-sti je predstavljena nova poštan-ska marka Hrvatske pošte izdana u čast 800. obljetnice dominikan-skog reda. Marka prikazuje lune-tu portala dominikanske crkve u Trogiru na kojoj je prikazan najznačajniji domini-kanac u povijesti toga reda u Hrvatskoj, zagrebač-ki biskup blaženi Augustin Kažotić (oko 1260. – 1323.), prvi hrvatski blaženik, rodom Trogiranin.

Obraćajući se nazočnima, predsjednik Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić poručio je da Akademija promo-cijom poštanske marke posvećene jubileju do-minikanskog reda odaje posebno priznanje do-

minikancima, ali i poruku javnosti o njihovoj neizmjernoj važnosti za hrvat-sku kulturu, znanost i društveni razvoj te za povezivanje Hrvatske s Europom. Akademik Kusić je podsjetio da je još utemeljitelj dominikanskog reda sve-ti Dominik 1221. u Hrvatsku poslao svog bliskog suradnika Pavla Dalma-tinca, profesora na Bolonjskog sveuči-

lištu. Spomenuo je i zasluge blaženog Augustina Kažotića koji je kao zagrebački biskup u Zagrebu utemeljio katedralnu školu, prvi viši studij u Hr-vata, kao i na prvo sveučilište na hrvatskim prosto-rima koje su dominikanci osnovali u Zadru. „Važ-nu ulogu dominikanci su imali u dodiru zapadne i istočne Crkve i bili začetnici ekumenizma, a za-služni su i za socijalni napredak zalaganjem za jed-nakost ljudi“, rekao je akademik Kusić koji je kao

47


današnju vezu HAZU i dominikanskog reda spo-menuo uglednog povjesničara dominikanca aka-demika Franju Šanjeka, tajnika Razreda za druš-tvene znanosti.

O doprinosu dominikanaca hrvatskom vjer-skom, kulturnom, znanstvenom i društvenom ži-votu govorio je i provincijal Hrvatske dominikan-ske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije dr. sc. Anto Gavrić koji je spomenuo temeljno ge-slo dominikanskog reda koje je formulirao prvi nasljednik svetog Dominika, blaženi Jordan Sa-ski: „Sveto živjeti, učiti i propovijedati“. Uz odli-ke svetosti, članovi se Reda propovjednika trebaju isticati znanjem i studijem. Stoga su uz domini-kanske samostane vrlo često bile otvarane i škole. Osim blaženog Augustina Kažotića, podsjetio je da je dominikanski red dao i prvu hrvatsku blaže-nicu, blaženu Ozanu Kotorsku te 32 dominikanca mučenika ubijena u Bosni tijekom provale Tata-ra 1242., bl. Nikolu Milinovića, utemeljitelja sa-mostana na Čiovu te Dominika Barača za kojeg

se priprema kauza za beatifikaciju. Uz bl. Augu-stina Kažotića, na poštanskoj marki je i motiv sv. Marije Magdalene, koju Red propovjednika ča-sti kao svoju suzaštitnicu zbog njezine uloge kao prve navjestiteljice Kristova uskrsnuća. Provinci-jal je zahvalio Hrvatskoj pošti i HAZU što su se ovim događajem pridružile obilježavanju proslave velikoga dominikanskog jubileja. „Neka ova po-štanska marka povezuje ljude u Hrvatskoj i izvan Hrvatske“, zaključio je dominikanski provincijal.

Osvrt na prigodnu marku dala je i dr. sc. Željka Čorak, članica suradnica HAZU i predsjednica Po-vjerenstva za izbor motiva te grafičkih i likovnih rje-šenja poštanskih maraka Republike Hrvatske koja je istaknula da je blaženi Augustin Kažotić imao osobine koje bi i danas bile poželjne u privatnom i javnom životu. „On je integrativni lik hrvatske po-vijesti, veza hrvatskog sjevera i juga, trogirski i dal-matinski redovnik i zagrebački biskup. No ta inte-grativna funkcija ne završava samo u Hrvatskoj jer je on Hrvatsku integrirao i u Europu kao student

48


pariške Sorbone koji je kasnije djelovao i u Italiji i papinskom Avignonu. Bio je i autor prvih teo-loških rasprava u hrvatskoj povijesti. Pišući o siro-maštvu, smatrao je da zemaljska dobra valja kori-sno upotrebljavati“, kazala je dr. sc. Željka Čorak. Podsjetila je i na Kažotićeve sukobe s ugarsko-hr-vatskim kraljem Karlom Robertom Anžuvincem kada je stao na stranu Crkve i naroda, zbog čega je postao politički prognanik te mu je bio zabranjen povratak u Zagreb pa je posljednju godinu života proveo kao biskup u Luceri u južnoj Italiji. Odmah nakon smrti u Zagrebu je bio štovan kao svetac i već u misalu od 1324. nalazi se obrazac mise u čast Augustina Kažotića „kad bude proglašen svetim“, no tek je 1702. službeno proglašen blaženim, dok se kanonizacija još očekuje.

U ime Hrvatske pošte prigodnu riječ uputila je dr. sc. Stela Prislan-Fujs. Prigodna poštanska marka izdana je u arku od 20 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Naklada marke iznosi 100 tisuća primje-raka, a pušta se u optjecaj 24. svibnja. Autorica marke je Dubravka Zglavnik Horvat, dizajnerica iz Zagreba. Nominalna vrijednost marke je 3,10 kuna, a žig prvog dana bit će u uporabi 24. i 25. svibnja u Poštanskom uredu 10 101 Zagreb, Juri-šićeva 13, rekla je dr. sc. Stela Prislan-Fujs. Zahva-lila je dominikanskom provincijalu na inicijativi za izradu prigodne poštanske marke a predsjedni-ku HAZU-a na prostorima na promociju marke.

Na predstavljanju marke među brojnim uzva-nicima bili su i potpredsjednik Hrvatskog sabora

Ivan Tepeš, zamjenica gradonačelnika Grada Za-greba Vesna Kusin, pročelnik Ureda za obrazova-nje, kulturu i šport Grada Zagreba Ivica Lovrić, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovnič-kih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, iza-slanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića vlč. Marko Kovač. U glazbenom dijelu programa nastupio je zbor dominikanskih stude-nata. Program je moderirala dr. sc. Tanja Baran, v.d. glavne urednice Radio Sljemena.

(hAZU / hDP)

49


ĐAkOnskO REĐEnJE fR. IVAnA MARIJE tOMIćA OPZagreb – crkva kraljice sv. krunice – 24. siječnja 2016.

Mnogopoštovani oče provincijale Anto,draga braćo svećenici i redovnici,dragi ređeniče Ivane,drage sestre redovnice,dragi bogoslovi i sjemeništarci,dragi roditelji i rodbino ređenika,dragi župljani ove i drugih župa,draga braćo i sestre u Kristu Isusu,

Vjerujem da svi mi, ovdje nazočni, želimo što svjesnije i plodnije sudjelovati u današnjem

nesvakonedjeljnjom svečanom slavlju dva sakra-menta – u slavlju sv. Mise – Euharistije i u slavlju sakramenta Svetog reda i to prvog njegovog stup-nja, tj. ređenja đakona.

Liturgijski propisi predviđaju da biskup, koji predvodi ovakvo svečano slavlje održi „homiliju u kojoj, polazeći od teksta čitanja koja su naviještena u službi riječi, govori narodu i izabraniku o službi đakona.“

To želim učiniti i ja sada. Pođimo redom:

1. Prvo današnje čitanje, koje je predviđeno za slavlje ređenja đakona, uzeto je iz Starozavjetne knjige Brojevi. Točniji naslov te knjige bio bi „U pustinji“, kako on glasi u hebrejskoj Bibliji.

Uočavamo u ovom svetopisamskom odlomku Božju naredbu Mojsiju, da od svih plemena Izra-elskih, koje on treba popisati zbog njihove obaveze da sudjeluju u ratnim pothvatima, izuzme jedno pleme – Levijevo. To pleme treba biti posvećeno, odnosno zaduženo samo za obavljanje bogoslužja, koje je propisano Božjem izabranom narodu.

Muški članovi toga starozavjetnog izabranog plemena prethodnici su novozavjetnih liturgijskih službenika u Kristovoj Crkvi, među kojima su – već od njenih početaka i đakoni.

2. O njima – đakonima – je poglavito riječ u današnjem drugom čitanju, koje je uzeto iz no-vozavjetne knjige Djela apostolska. Ova knjiga je napisana za pouku i izgradnju kršćana kasnijih vremenskih razdoblja. U njoj – između ostalog – dolazi do izražaja potreba i opravdanost sukcesiv-ne podjele različitih službi za različita zaduženja u zajednici Kristovih sljedbenika – u Crkvi.

U tada mladoj kršćanskoj zajednici bilo je živo-ta i svježine, a s time su se pojavile i određene po-teškoće i problemi. Najodgovorniji u toj zajednici – apostoli – smatrali su se pozvanima, da u dogo-voru s cijelom zajednicom, pozitivno i učinkovito riješe te konkretne probleme i poteškoće.

Kako je zajednica kršćana – Crkva, djelova-njem Duha Svetoga, brojčano sve više rasla – oso-bito pristupanjem novih članova, koji su dolazili izvan Palestine, glavne domovine svih Židova, re-kli bismo iz dijaspore – to ne treba čuditi da upra-vo na relaciji između „domovine majke“ i dijas-pore, nastaju određeni problemi. Upada u oči – u ovom odlomku – da od prvih sedam izabranih đa-kona čak šestorica dolaze iz židovske dijaspore i da nose grčka imena.

Iako se veli da je „svaka sličnost slučajna“, ipak ne mogu zanijekati da me ova zgoda ne podsjeća na jednu – vjerujem i Vama mnogima poznatu –

50


činjenicu iz novije povijesti Crkve u našem hrvat-skom narodu ovdje u „matičnoj domovini“ – Hr-vatskoj, gdje živi i plodno djeluje veliki broj naših sunarodnjaka, rodom odnosno porijeklom izvan Hrvatske – od bosansko – hercegovačkih krajeva pa do raznih krajeva velike hrvatske dijaspore.

Providnost Božja je htjela da takav jedan „slu-čaj“ bude i današnje đakonsko ređenje našeg mla-dog brata fra Ivana Marije Tomića. Kako smo čuli kod predstavljanja kandidata fra Ivana, on je rođen od roditelja Hrvata – u djetinjstvu svome kršten i odgajan od svojih roditelja i svećenika u kršćan-skoj – katoličkoj vjeri – ne na području Hrvatske nego u svojoj rodnoj župi Dolina, u Banjolučkoj biskupiji u susjednoj BiH, koja je također domo-vina hrvatskog naroda i Katoličke Crkve.

3. Zadržimo se još malo na saslušanom odlom-ku iz knjige Djela apostolska. Obratimo pozornost na rečenicu: „Riječ se Božja širila bez prestanka, a broj je učenika, u Jeruzalemu silno rastao“ (r. 7a).

Snaga Evanđelja je naprosto kidala uske okvire – osobne, zemljopisne, krajevne, nacionalne, obi-čajne – i tako ostvarivala onaj Kristov nalog apo-stolima da „idu po svemu svijetu i propovijedaju Radosnu vijest svakom stvorenju“ (usp. Mk 16, 1).

S pravom se može ustvrditi da su upravo ti grč-ki pridošlice kao novozaređeni đakoni bili – da se tako izrazim „progresivno krilo“ prve Crkve.

Duh uskrsloga Krista, koji je bio pravi „motor“ djelovanja tih đakona, učinio je od njih ne samo osvjedočene i vrlo korisne djelatnike Crkve nego i istinske svjedoke vjere i vjernosti Kristu, tj. muče-nike, na čelu s đakonom Stjepanom, prvim Kri-stovim mučenikom, kako nam je zacijelo poznato.

4. U liturgiji podjeljivanje sakramenta sv. Reda, Crkva je predvidjela i dobro nam poznati odlo-mak iz Matejeva evanđelja, kojega smo malo pri-je također saslušali. Isus uspoređuje narod i čovje-čanstvo sa zrelom žetvom, upozoravajući odmah, kako gospodar žetve treba marljivih savjesnih rad-nika za svoju žetvu, ne lijenčina, zabušanata! On sam izabire sebi žeteoce i šalje ih. Jasno veli: „Niste

vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod!“ (Iv 15, 16).

Isusu je važan svaki klas, tj. svaki čovjek, svaki narod, svako selo i grad, svaki kraj u kojemu žive ljudi. On ne isključuje nikoga, čak ni svoje nepri-jatelje ni neprijatelje svoje Crkve. I njima želi poći, donoseći im Božju ljubav i milosrđe, bez čega su oni nesretni i kao nesretni će i ostati.

I u ovo naše vrijeme Isus to želi ostvarivati u svojoj Crkvi i po svojoj Crkvi. Njegove riječi su nam sigurno dobro poznate: „Ja sam s Vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20). Dakle, On je i s nama, s našom generacijom! I one druge riječi tiču se i nas: „Što ste učinili (odnosno niste učinili) jednom od moje najmanje braće (tj. svojih bližnji) meni ste (odnosno niste) učinili!“ (usp. Mt 25, 40.45).

5. Apostol Pavao piše u poslanici Filipljanima: „Kažem samo jedno i zaboravljajući što je nazad, ispružajmo se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu – nebesko sta-nje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu“ (3, 13). Otvorenost prema budućnosti pripada samoj biti kršćanstva. To potvrđuje i cijela povijest Crkve i njezinog djelovanja. A u osobite oblike spasono-snog djelovanja Crkve svakako se mora ubrojiti i njeno velezaslužno redovništvo. Osobito redovniš-tvo utjelovljuje tu otvorenost prema budućnosti kao vrlo važnu dimenziju života i poslanja Crkve. To je tzv. eshatološka dimenzija, tj. upućenost na definitivno ispunjenje i ostvarenje Božjeg kraljev-stva, ostvarenje čovjeka i čovječanstva. Govoriti o budućnosti čovjeka znači govoriti o razvoju i ra-sprostiranju spasenjskog sadržaja i poslanja Crkve. Pri tome se ne smije nikako otkloniti, potisnuti – niti iz života čovjeka, pojedinca, niti iz naroda ili država – Kristov Križ. Nije dovoljno samo se kla-njati povijesnom Kristovom Križu, nego prven-stveno treba slaviti život ljubavi i neuništivu kr-šćansku nadu što izvire iz Kristova Križa.

Vi ste, draga braćo – oci dominikanci, kao Red propovjednikā, poznati po svojoj trajnoj opredije-ljenosti prema istini, slobodi i milosrđu. Te prepo-

51


znatljive karakteristike su resile i brojne generacije one vaše redovničke braće, koja su tijekom mno-gih desetljeća blagoslovljeno izgrađivali Kristovu Crkvu u dva znamenita samostana na području današnje moje biskupije – u gradovima Dubici i Bihaću, gdje su bila i „središta dominikanske misi-onarske djelatnosti u Bosni, kada su, prema povi-jesnim podacima, čak 34 dominikanca podnijela mučeništvo od krivovjeraca“ (F. Šanjek).

6. Dragi ređeniče fra Ivane,Vjerujem da će spomenute karakteristike Reda

resiti i Tebe, kao člana ovoga za Crkvu velezasluž-nog Reda, koji ove godine obilježava 800-tu godi-nu svoga blagoslovljenog postojanja i djelovanja u Crkvi i u ime Crkve, a samo koju godinu manje i svoga dragocjenog djelovanja u našem hrvatskom narodu.

Ti si, u svome dosadašnjem životu, iskusio si-gurnu i milosrdnu Božju ruku – od vremena na-silnog protjerivanja – zajedno sa svojim dobrim roditeljima i ostalim bližnjima iz svoje rodne župe Dolina, pa sve do uspješnog snalaženja u novim ži-votnim okolnostima. Osobito si ju doživio u Bož-jem pozivu i u svome odazivanju Njemu na službu u – dragoj Mu – redovničkoj zajednici oo. domi-nikanaca (u kojoj se već dugi niz godina nalazi i plodno djeluje Tvoj stariji subrat iz Tvoje rodne župe – p. Damir Šokić, koji nije zaboravio svoju rodnu župu – na čemu mu iskreno zahvaljujem!).

Bog se u svojoj velikodušnosti ne da nadmašiti. To je iskustvo Crkve i mnogih od nas! On je Tebe obdario već brojnim darovima, a još Ti sprema i nove darove, ako budeš Ti spreman prihvatiti ih – kako za svoje osobno posvećenje tako i za svoju intelektualnu daljnju izgradnju.

7. Dragi redovniče fra Ivane, dragi ređeniče,I Ti si u svojoj zreloj dobi, nakon već jednog

završenog fakulteta, odlučio radikalno krenuti u nasljedovanje Krista i to u duhu Konstitucija Reda Propovjednika – oo. dominikanaca. Započeo si sa svojim potrebitim teološkim informiranjem i izo-brazbom, kao i svojim duhovnim formiranjem, potrebnim za polaganje svečanih, odnosno doži-

votnih redovničkih zavjeta, te za primanje sakra-menta Svetog Reda. Prvo Ti je uspjelo, uz pomoć Božju i svoje redovničke subraće, ali i mnogih drugih Tvojih dobročinitelja i suputnika.

Uz njihovu si pomoć sada stigao do prve stepe-nice sakramenta Svetog Reda. Današnjim đakon-skim ređenjem – snagom Svetoga Duha – kojega u ređenju dobivaš, Ti ujedno dobivaš ovlast i zadu-ženje pomagati biskupu i njegovim suradnicima – svećenicima – u Službi Riječi, u službi oltara i u službi ljubavi prema ljudima, stavljajući se nji-ma na uslugu. Ti si od danas dužan poticati i one koji nisu katolici te ih poučavati u kršćanskom nauku. Moći ćeš, od danas, ovlašteno predsjeda-ti liturgijskim molitvama, podjeljivati sakrament sv. krštenja, prisustvovati u ime Crkve crkvenom vjenčanju i blagoslivljati ga, nositi sv. popudbinu umirućima i predvoditi pogrebne obrede.

Osim u raznim liturgijskim služenjima, Ti ćeš – također – u ime Tebi pretpostavljenih, biti i u službi kršćanskog milosrđa i kršćanske ljubavi pre-ma svima koji Ti se obrate u svojim duhovnim ili materijalnim nevoljama.

8. Dragi ređeniče fra Ivane,Ovaj novi duhovni poziv u Kristovo ministe-

rijalno svećenstvo i s njim povezane nove službe nisu neki životni ambijent niti posao iz kojega možeš isključiti svoju osobu. Ti ne postaješ sve-ćenik da bi prvenstveno osigurao svoje egzisten-cijalno zbrinjavanje, da bi se „ukrušio“, ili da bi „odrađivao“ svoju duhovnu satnicu, a onda da se povučeš u svaku privatnost, ne dozvoljavajući da Te uznemiruju neugodnosti ili ometanje Tvoga „radnog mjesta“.

Svećeničko zvanje, koje se kod Tebe započi-nje ostvarivati današnjim Tvojim đakonskim re-đenjem Tebe zahvaća i mora Te zahvatiti u Tvoje najnutarnije, najosobnije područje. Ono zahtijeva cijelu Tvoju osobu; ono zahtijeva od Tebe da čita-vim svojim nepodijeljenim srcem i bićem, prihva-tiš Krista i Njegovo Evanđelje, kao i spremnost da služiš Kristu onako kako On to i zaslužuje!

52


Tako gledajući na svoj svećenički poziv lako ćeš uočiti kako ima smisla i opravdanja mnogo-stoljetna, drevna praksa Katoličke Crkve, da već s „prvim stupnjem“ sakramenta Svetog Reda – s đakonatom poveže obećanje ređenika na život u beženstvu, kao izraz njegove spremnosti da se cije-lim svojim bićem – i to cijeloga svoga života – pre-da Kristu i posveti se Njegovu Evanđelju.

Takvu – i današnju – praksu naše Crkve može se promatrati kao izuzetno veliku i duboku nje-zinu vjeru, koja se očituje i kao svojevrsni pro-test suvremenom društvu, koje se sve više „davi“ u tjelesnom, hedonističkom uživanju – sve do obli-ka perverznosti. Crkva svjedoči da se uvijek izno-va nađe njenih članova, koji tako snažno vjeruju Kristu i Njegovom Evanđelju, da su spremni či-niti čak i takve korake u svome životu, koji u či-sto ovozemaljskim očima, mogu izgledati možda i čudno, i da su spremni te korake neumorno i dosljedno činiti i to cijelim svojim bićem. Oni ta-kvim svojim opredjeljenjem ujedno svjedoče pred svojim suvremenicima da ovaj naš svijet nije jed-nostran; da osim materijalnih vrednota postoje ta-kođer i duhovne vrijednosti, koje su još važnije. Papa Franjo – u njemu svojstvenom načinu kri-tičkog izražavanja – veli, kako danas neki „celi-bat podnose, umjesto da ga s radošću prihvate“,

što onda rezultira činjenicom da njihov apostolat bude neplodan. Također s tom neplodnošću apo-stolata povezuje nedostatak radosti u životu ne-kih svećenika i redovnika. Zato moli i svećenike i redovnike i redovnice da nikada ne smiju „biti kisela lica“.

Dragi ređeniče,Iz dosadašnjeg upoznavanja povijesti Crkve, a

osobito svoga Reda, sigurno, dobro znadeš da su i oni – osobito zaslužni sinovi i kćeri Katoličke Crkve – radosno i predano živjeli u beženstvu, u celibatu, i da su itekako dobro razumjeli i bili u stanju ublažavati brojne patnje i raznovrsne ne-volje svojih suvremenika. Bili su itekako plodni u svome apostolskom djelovanju, na vremenitu i vječnu sreću brojnih ljudi.

Isto je u Crkvi i danas! I danas vrijede jasne Isusove riječi, koje se odnose na život u beženstvu: „Tko može shvatiti, neka shvati“ (Mt 19, 12).

Tebi je, dragi ređeniče, fra Ivane, Bog dao da to možeš shvatiti. Uspješno si se odupro pritisku „kulture provizornoga, zatvorio iznutra vrata svo-ga srca relativizmu i kultu provizornoga“ (papa Franjo) i donio konačnu, zrelu odluku za cijelu svoju budućnost. Zahvali Bogu za to i moli Ga za Njegovu prijeko potrebnu pomoć i na svim Tvo-

53


jim budućim stazama. Iskustvo nas uči da sveće-nik i redovnik (ali slično i redovnica i laik), koji dovoljno i redovito ne moli, lako postane žrtva posvjetovnjačenja i doktrinarne samovolje. Plod-ni svećenički život, njegovo poslanje i apostolsko djelovanje postižu se prvenstveno na koljenima, kako svjedoči i veliki sveti Toma Akvinski, dika dominikanskog Reda. Poslanje svećenika, koji moli, neće se pretvoriti u svećeničko zanimanje. Zato budi savjestan u svakodnevnoj molitvi, u razgovoru s Gospodinom! Čini to osobito mo-litvom Crkve iz Božanskog časoslova, moleći za sebe, za svoju redovničku subraću, za svoju rodbi-nu, ali i za sve članove Kristove Crkve i cijelog čo-

vječanstva. Znaj da i mnogi od njih mole za Tebe. Preporuči se i majčinskom zagovoru Presvete Dje-vice Marije, svetom Dominiku i brojnim drugim svetim članovima svoga Reda i cijele Crkve!

A i Vi svi, draga braćo i sestre u Kristu Spasi-telju, molite i ubuduće za ovog mladog Kristovog slugu, današnjeg đakon fra Ivana, budućeg Kristo-va svećenika, ali i za nove poslanike u Božjoj žetvi, koja je i danas velika! To Isus želi od svih nas da činimo! Nemojmo ga razočarati! Amen.

franjo komaricabiskup banjolučki

nAŠA bRAćA nOVAcI

Željko Posarić

Rođen sam 24. veljače 1977. godine u Zaboku. Kršten sam kao novorođen-če. Prvu svetu pričest pri-mio sam u rodnom mjestu svojih roditelja, a osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio u Konjščini. U dje-

tinjstvu sam povremeno pohađao sv. mise. Osa-mostaljenjem Hrvatske na mise počinjem odlaziti redovito. Pamtim taj divan i za mene tada neobjaš-njiv osjećaj mira i sreće uslijed susreta s Bogom na misi.

Srednju školu završio sam kao elektrotehni-čar. Upisujem Fakultet organizacije i informatike. Tokom prve godine studiranja doživio sam tešku prometnu nesreću s ozljedama koje su vrlo lako mogle biti i fatalne. Uz Božju pomoć, molitvu svo-je župne zajednice i stručnu medicinsku pomoć u potpunosti ozdravljam i nastavljam s fakultetskim obrazovanjem, koje završavam kao VŠS informa-

tičar. Po diplomiranju radio sam na prodaji i mar-ketingu aplikativnog softwarea i hardwarea privat-nim i poslovnim klijentima te izradi web stranica.

Poziv osjećam još od mladosti, od svojih 20-ih godina. Do sada sam ga, pravdajući se raznim ži-votnim prilikama i potrebama, nastojao zaobići, ignorirati. Zadnjih godina konačno sam odlučio više se ne sakrivati te predati svoj život Bogu.

Bonifacije Franjo

Rođen sam 25. lipnja 1996. godine u Koprivni-ci. 30. kolovoza 2015. go-dine stupio sam u novici-jat Reda Propovjednika, kao kandidat za brata su-radnika. Dolazim iz župe sv. Martina biskupa u Vir-ju. Do svog odlaska u sa-

mostan živio sam sa svojim roditeljima i dva starija brata. U Virju sam završio osnovnu školu, a nakon toga srednju ekonomsku školu u Koprivnici.

54


U mojoj župi djeluju sestre dominikanke s ko-jima sam povezan od djetinjstva. Već kao dječak bio sam revan u brojnim pobožnostima i misama, i aktivan u crkvi kao čitač. Od Boga sam primio veliki talent za glazbu, a osobiti interes oduvijek sam imao za liturgijsku i tradicionalnu crkvenu glazbu. Uz to što sam samouk, primao sam i pri-vatne satove klavira, te sam kao član zbora postao i pomoćnik sestre orguljašice u župnoj crkvi, i or-guljaš filijalne crkve.

Dominikanskom redu u srži je propovijedanje za koje smatram da se može uvelike dočarati i pu-tem glazbe. Svaka otpjevana riječ, bilo psalma ili koje liturgijske pjesme treba ostaviti na ljude do-jam žive Božje riječi koja je svima upućena. Do-minikanci su česti gosti u mojoj župi, stoga sam ostao zainteresiran za taj Red, te tijekom srednjoš-kolskog obrazovanja donio i odluku postati do-minikanac. Nakon mature bio sam u postulaturi u Splitu, a sada sam s trojicom braće u novicijatu u Dubrovniku.

Dajan topalović

Rođen sam 15. srpnja 1991. godine u Ljubljani (Slovenija). Najstarije sam dijete oca Željka i majke Snežane. Imam i 3 godine mlađu sestru Ana-Mariju. S obitelji smo živjeli u op-ćini Ivančna Gorica, gdje

sam u mjesnoj školi „Šentvid“ pri Stični završio osnovnoškolsko obrazovanje. Roditelji su sestru i mene već od samih početaka odgajali u kršćan-skom duhu, usađivali nam vjeru riječima i pri-mjerom, te nas poticali na ekumensko djelovanje. Mojoj obitelji ide najveća zahvala što sam svoj ži-votni put na različite načine usmjeravao prema Bogu.

Srednjoškolsko obrazovanje stekao sam u ka-toličkoj gimnaziji Želimlje, gdje sam za vrijeme školovanja i boravio u Domu Ivana Boska. Salezi-janci, koji upravljaju ustanovom i brinu se za mla-

de te ih odgajaju, također su imali velik utjecaj na moj pogled na svijet, vrijednosti koje slijedim i izgradnju moje osobnosti. Nakon završene sred-nje škole i položene državne mature, 2010. godi-ne upisao sam Fakultet društvenih znanosti u Lju-bljani, smjer Međunarodnih odnosa.

Vrijeme studija bilo je vrijeme još detaljnijeg upoznavanja samoga sebe, vrijeme kada sam mo-rao početi živjeti svoje vrijednosti u realnom ži-votu, gdje okolina i nije naklonjena kršćanskom vrijednosnom sustavu. Nakon nepune četiri go-dine upoznavanja međunarodnog sustava, među-narodne politike i ekonomije te diplomacije kao takve, vidio sam, da me takav način života ne is-punjava do kraja, ne nudi mi smisao života i pred-stavlja opasnost, da olako izgubim svoju dušu, a u sebi sam osjetio poziv, da budem svećenik. Nakon skoro dvije godine promišljanja o pozivu, manjih i većih kriza, te završenog studija, odlučio sam pristupiti Redu propovjednika.

Ovaj svoj kratki životopis pišem kao domini-kanski novak generacije 2015./16. i kada gledam unatrag, zahvalan sam Bogu za svaku situaciju i svaku osobu koju mi je Bog stavio na put. Ov-dje sam da slijedim Njega i njegovu volju, onako kako je to činio i sv. Dominik.

Ilija Lešić

Rođen sam 23. stude-nog 1996. godine u Virovi-tici. Razlog rođenja u tom gradu jest izbjeglištvo usli-jed rata. Moja majka Luja inače potječe iz bosanske Posavine, a otac Jozo iz No-vog Travnika.

Imam još dvojicu mlađe braće: Ivicu, koji ima 13 godina i Mihaela, od 6 godina. Kad sam imao četiri godine, moji roditelji i ja preselili smo u rodno mjesto moga oca, selo Ruda, pokraj No-vog Travnika, odakle su moji za vrijeme rata i bili protjerani.

55


Odrastajući, još kao djetetu, svidjela mi se služ-ba svećenika, i to me privlačilo. U Novom Travni-ku završio sam osnovnu školu i nisam znao kako nastaviti svoj daljnji put. Promišljao sam, i odlu-čio poći u sjemenište. Na poticaj mog župnika, don Donalda Markovića, koji mi je predložio do-minikance, upisao sam Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju don Frane Bulić u Splitu, te sam tako

došao u dominikansko sjemenište u Split. To je bio moj prvi susret s dominikancima. Tu su odlu-ku prihvatili i moji roditelji i uvijek su me podu-pirali. U splitskom samostanu proveo sam četiri godine i uglavnom upoznao Red propovjednika. Nakon što sam maturirao, odlučio sam nastavi-ti svoj put u Redu, te sam ušao u dominikanski novicijat.

IZVJEŠćE IZ sJEMEnIŠtA

Od Božića 2015. pa do lipnja ove godine u sje-meništu je bilo vrlo interesantnih događaja.

Navest ćemo samo neke važnije. Dana 3. veljače uputili smo se prema Dubrovniku na Festu sve-tog Vlaha. Povodom toga obišli smo gradsku jez-gru Dubrovnika i prisustvovali svečanom misnom slavlju koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

U subotu 13. veljače zajedno sa svojim učite-ljem fr. Petrom Galićem i fr. Domagojem A. Po-lanščakom iz Zagreba održali smo duhovni susret s krizmanicima u župi Sv. Marjete Antiohijske u Polzeli (Slovenija). Cilj je bio predstaviti život do-minikanaca, njihov svakodnevni život i poslanje. Pjesmom i osobnim svjedočanstvima o duhovnom pozivu ohrabrili smo mlade da razmišljaju o svome kršćanskom pozivu i to posebno povodom skoraš-njeg primanja sakramenta svete krizme. Upoznali

smo krizmanike s poviješću Reda propovjednika u Sloveniji i svijetu. Podijelili smo im časopis „Sjeme istine“ te ih naučili himan dominikanskog Jubileja „Laudare – Benedicere – Prae dicare“.

U subotu 27. veljače prisustovali smo biskup-skom ređenju mons. Jure Bogdana. Za Uskrs je izi-šao naš novi broj časopisa „Sjeme Istine“ / „Seme Resnice“, s još zanimljivijim i raznovrsnijim tema-ma. Časopis smo predstavili u Dubrovniku u crkvi Svetog Križa, a zatim i u Splitu. U subotu 7. svib-nja u Splitu – kao svake, tako i ove godine – slavio se blagdan svetog Dujma. U Splitu je taj dan vrlo poseban: u jutarnjim satima započinje procesija, koja ide preko Rive gdje sa završetkom procesi-je započinje misno slavlje. Ove godine slavlje je predvodio mons. Jure Bogdan s još nekoliko bi-skupa i svećenika. Cijeli je dan protekao u radosti i veselju. Odmah sljedećeg dana smo išli u Pro-minu (Dalmatinska zagora) i prisustvovali prvoj svetoj pričesti brata našeg sjemeništarca Kristijana. Usput smo obišli i znamenitosti kraljevskog grada Knina, bili smo na kninskoj tvrđavi i u novoj crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, nakon toga pošli smo i na slap Krčić.

Toliko o našim izletima i događajima. Sad če-kamo zasluženi odmor da se malo odmorimo i skupimo snage jer već u kolovozu treba izaći naš novi broj časopisa.

sjemeništarci

56


knJIŽnIcA DOMInIkAnskOG sAMOstAnA U sPlItU

nastavak5

na jednom zidu našeg samostana ispod žbuke nađen je sljedeći natpis: „Omnia quae feci,

feci contradicentibus fratribus.“ Napisao je to neki od naše subraće vjerojatno zato što se nije sla-gao s nekima ili svima. Kada je pokojni o. Marijan Pavlović (1938. – 2008.) odlučio srediti knjižni-cu našeg samostana, vjerujem da nije bio vođen porukom ovoga citata, ali vjerujem da je bio po-taknut propustom koji su učinile prošle generaci-je našega samostana da se nisu potrudili napravi-ti niti jedan službeni popis knjiga koje posjeduje samostanska knjižnica. On je to savjesno učinio usprkos „contradicentibus fratribus“. Napravio je i kartoteku knjižnice po autorima i sadržaju. Bio je to značajan doprinos samostanskoj knjižnici.

No, daleko je to još uvijek od suvremenoga stručnog vođenja knjižnice, ali za knjižnicu čija je namjena kućna uporaba, bio je to veliki korak naprijed. No, o. Marijan je naišao na veliki pro-blem s prostorom knjižnice jer je 2006. godine o. Nikola Dugandžić, po povratku iz Chicaga u provinciju, donio je sa sobom više od 6000 novih knjiga koje su bile na uporabi pokojnog o. Hija-cinta Eterovića i o. Nikole. Otac Marjan je strplji-vo i odgovorno popisao sve te nove knjige tako da se fond knjižnice popeo na 21 627 svezaka odno-sno 17 714 različitih naslova. Zbog manjka pro-stora knjige su bile nabijane jedna na drugu. No ni to nije pomoglo pa su sve nadošle knjige, na-kon smrti o. Marijana 2008., našle svoje mjesto na podu ili u kartonima i godinama skupljale pra-šinu. Zbog nedostatka prostora sličnu su sudbinu doživjeli i časopisi, a posebno način samostanski arhiv. Sve to kulturno bogatstvo vapilo je za pro-storom i smještajem dostojnim za samostansku knjižnicu i njezin arhiv. Godine 2014. novoiza-brani prior samostana o. Luka Prcela imenovao je novog knjižničara i arhivara koji je već na sljede-ćoj samostanskoj sjednici predložio svoj plan ure-đenja knjižnice. Taj je plan jednoglasno prihva-

ćen te u nekoliko mjeseci i ostvaren. S današnjom samostanskom knjižnicom kao i sa njezinim ar-hivskim prostorom, iako malo nepristupačnom za javnost, zajednica se može ponositi brigom za svo-je kulturno dobro. Knjižnica danas, godine 2015., ima 18 728 različitih naslova knjiga a ukupno 21 627 svezaka. Knjižnica redovito prima 27 časopi-sa. Posebni dio knjižnice nalazi se u samostanskoj rekreaciji gdje su smještene knjige od posebnog interesa kao enciklopedije, rječnici ili knjige litur-gijskog sadržaja. Časopisi imaju svoju prostoriju kao i arhivsko gradivo samostana koje je bilo ne-organizirano a sada je posloženo u adekvatne ar-hivske kutije i na policama poredano djelomično po autorima a djelomično po sadržaju.

Netko je, pišući o Dioklecijanovoj palači u Spli-tu, napisao: „Barbari smo bili kad smo se uselili u palaču, barbari smo i ostali.“ To se odnosi na sve one koji s kulturnim svojim blagom postupaju na sličan način. Kulturna slika dominikanskog samo-stana u Splitu u javnosti se promijenila nakon što je zajednica pokazala da ima smisao i osjećaj za svoje kulturno blago u koje spada i njegova knjižnica kao pisana kulturna baština te kao pokretni spomenik kulture naroda i zajednice. Nadam se da će se u tom duhu nastaviti tako da samostanska knjižnica ne bude više dostupna samo moljcima nego i lju-dima te da će se pokušati još bolje osmisliti i drugu kulturnu baštinu koju ovaj samostan posjeduje.

fr. nikola Dugandžić, OP knjižničar

5 Usp. Vjesnik Provincije 51 (2015.) 113, str. 82-84.

57


OŠ VIsOkO kRAJ nOVOGA MAROfA – DOMInIkAncIMA nA DAR

na blagdan dominikanca sv. Rajmunda Penja-fortskog u četvrtak 7. siječnja 2016. u orga-

nizaciji Hrvatske dominikanske provincije uče-nici dramske družine Osnovne škole Visoko kraj Novoga Marofa u crkvi su Kraljice svete krunice na zagrebačkoj Koloniji izveli dva igrokaza posve-ćena dominikanskim blaženicama: prvi posvećen najstarijoj hrvatskoj blaženici pod nazivom „Bla-žena Ozana Kotorska“ i drugi nazvan „Biser“ u čast dominikanske blaženice Margarete iz Metole. Vrlo lijepe kraće dramsko-scenske prikaze izvelo

je dvadesetak djece uz vodstvo svojega mentora, pedagoga i etnologa u OŠ Visoko Tibora Marta-na. Te je igrokaze mladost iz Visokog osmislila i izvela tijekom 2015. u Križevcima. Igrokaz posve-ćen bl. Ozani izveden je na 7. Danima hrvatskih svetaca i blaženika, a igrokaz „Biser“ izveden je na 4. Susretu hrvatskoga dječjega duhovnoga stvara-laštva „Stjepan Kranjčić“, zato što je prema ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda osvojio prvu nagradu u žanru igrokaza. Objedinjeni, igrokazi su postali lijep dar djece i mladih iz Visokog dominikanci-ma i dominikankama uz jubilej 800 godina Reda propovjednika koji je u tijeku.

Dramsko-scenskom prikazu prethodilo je mi-sno slavlje koje je predvodio dominikanski pro-vincijal o. Anto Gavrić, a suslavio je župnik župe Presvetog Trojstva iz Visokog Ivan Šestak koji je dopratio djecu. Tijekom mise pjevao je dječji cr-kveni zbor „Gabrijel“ iz župe Visoko predvođen dirigenticom Teom Jež.

tanja baran

IZlOŽbA „hRVAtskI sVEcI I blAŽEnIcI U nAŠEM nARODU“ OtVOREnA nA ZAGREbAčkOJ PEŠčEnIcI

na blagdan zaštitnika umjetnika Beata Angeli-ca u četvrtak 18. veljače 2016. u dominikan-

skom je samostanu i župi bl. Augustina Kažotića na Peščenici u Zagrebu svečano otvorena izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ au-torskog trija Josipa Botterija Dinija, Ana Mari-je Botteri Peruzović i Hrvoja Marka Peruzovića. Izložbu su zajednički organizirali Galerija hrvat-ske sakralne umjetnosti „Laudato“ i dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, čime je nastav-ljen program proslave jubileja 800. godišnjice do-minikanskoga reda i „Korizme na Peščenici“.

O izložbi su uz autore govorili samostanski prior dr. Zvonko Džankić, vlasnica galerije „La-udato“ Ksenija Abramović, likovni kritičar Stan-ko Špoljarić, a izložbu je otvorio provincijal Hr-vatske dominikanske provincije dr. Anto Gavrić. U glazbenom je dijelu otvorenja nastupila klapa „Barun“, a kroz program je vodila predsjedni-ca Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ dr. Tanja Baran.

Tom je prilikom dana stručna analiza izložbe, a umjetnici su dali svjedočanstvo svojih osobnih umjetničkih susreta s najvećim hrvatskim duhov-

58


nim velikanima. Dojmljivo je otvorenje izložbe obogaćeno interpretacijama stihova posvećenih dominikanskim blaženicima Augustinu Kažotiću i Ozani Kotorskoj te pjevom korizmenih napjeva. Prior Džankić je podsjetio na dosadašnje izložbe-ne korizmene susrete s likovima svetaca na Pešče-nici. Ksenija Abramović spomenula se skrbi Lau-data oko promocije hrvatskih svetaca i blaženika u hodu prema obiteljskoj katoličkoj televiziji Lau-dato koja je zaživjela na Božić 2015. Prof. Špolja-rić je govorio o živosti izložbe jer da su naslikani portreti novi u svakom prostoru u koji je izložba postavljena. Provincijal Gavrić izložbu je smjestio u kontekst proslave 800. godina dominikanskoga reda koja je u tijeku.

Prikaz lika pojedinoga sveca uz izraze njegove duhovnosti i svetosti troje je umjetnika izvelo u različitim dimenzijama u tehnici akrilika na plat-nu. Izložbu prati bogat katalog sa stručnom anali-zom postava te s popisom svih hrvatskih svetaca i blaženika, slugu i službenica Božjih.

Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem na-rodu“ poznatih hrvatskih slikara ponajprije je bila oblikovana za 7. Dane hrvatskih svetaca i blaže-nika što su bili održani krajem svibnja 2015. u Križevcima. Zatim je izložba bila postavljena u Muzeju grada Trogira pa u dominikanskom sa-mostanu u Splitu.

katarina Erdić

sVEčAnO PROslAVlJEn 80. ROĐEnDAn DIEthARDA ZIlsA

U povodu 80. rođendana njemačkoga domini-kanca i velikoga prijatelja Hrvatske i hrvat-

skoga naroda o. Dietharda Zilsa upriličena je u utorak 19. travnja u dvorani Bl. Augustina Kažoti-ća dominikanskoga samostana Kraljice svete kru-nice u Zagrebu duhovna poetsko-glazbena večer. Bila je to prigoda da se javnosti predstavi poezija o. Zilsa iz prve zbirke „Hodočasnik riječi“ i nje-

gova nova knjiga „Trotz und Träume. Zwischen Politik und Liturgie“. Riječ je o pjesmama i misli-ma o raznim životnim temama koje Zils upućuje mladim ljudima, a u kojoj je jedno poglavlje na hrvatskome jeziku posvećeno Bosni i Hercegovi-ni. O životu i radu o. Zilsa govorili su književni kritičar Zdravko Gavran, dominikanac o. Frano Prcela, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i

59


sporta Hrvoje Šlezak i sam o. Diethard Zils. Oda-brane stihove kazivao je dramski umjetnik Rene Medvešek, u glazbenom dijelu nastupila je klapa Janjevo, a kroz program je vodila Tanja Baran.

U uvodnome dijelu voditeljica je prenijela pri-stigle čestitke i pozdrave onih koji nisu mogli nazo-čiti rođendanskoj proslavi o. Zilsa, među ostalima, potpredsjednika Hrvatskoga sabora Ivana Tepeša, ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, ministra vanjskih poslova Mira Kovača i predsjednika HA-ZU-a Zvonka Kusića. Među nazočnima u publici posebno je pozdravila predsjednika HKVRP-a fra Juru Šarčevića i ravnatelja Ureda za hrvatsku ino-zemnu pastvu vlč. dr. Tomislava Markića.

Program je kao domaćin otvorio provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Ga-vrić, ispričavši nekoliko zanimljivosti iz života o. Zilsa, naglašavajući pritom Zilsovu snažnu privr-ženost Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Iz njihova intervjua, vođenog 1994. godine, Gavrić je ista-knuo nekoliko Zilsovih odgovora koji jasno poka-zuju da je ovaj „hodočasnik riječi“ veliki putnik, čije je srce zauvijek ostalo u Hrvatskoj, njego-voj, kako sam piše, „prvoj ljubavi“, „a prva ljubav nema zaborava“. Pjesmom je o. Zils iznosio istinu o hrvatskome narodu kad nam je u ratno doba bilo najteže i istina najpotrebnija.

Naime, o. Diethard Zils, rođeni Nijemac, snaž-no se vezao uz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te naučio hrvatski jezik. Njegova odvažna riječ u presudnim trenucima za hrvatski narod ostaje ži-vim svjedočanstvom njegove velike ljubavi prema Hrvatskoj. Prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman zato ga je odlikovao Redom hr-vatskoga pletera. U nastavku programa književ-ni kritičar Zdravko Gavran, analizirajući Zilsove pjesme iz zbirke „Hodočasnik riječi“, istaknuo je Zilsa kao „pozitivno socijalno angažirana pjesnika snažne evanđeoske duhovnosti i biblijske religio-znosti“.

60


Zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Hrvoje Šlezak svjedočio je kako je slušaju-ći poeziju o. Zilsa i lijepe riječi predstavljača, na-tjerao sebe na mali ispit savjesti. Pomislio je, ako ovaj čovjek, rođeni Nijemac, toliko voli Hrvatsku, naš jezik i narod, koliko bih je onda ja trebao vo-ljeti, koliko je volim, koliko se za nju borim na poziciji na kojoj jesam i koliko se svaki od nas tru-di da našoj Hrvatskoj bude bolje?! Bezbroj puta zahvalio je Zilsu na svemu što je činio i što još uvijek čini za našu domovinu.

O. Frano Prcela, koji trenutačno u Mainzu živi i radi sa Zilsom, a poznaju se već trideset godina, biranim riječima govorio je o slavljeniku. Opisu-jući njihov prvi susret u nekom parku u Njemač-koj, kad je po Zilsovoj vanjštini stekao posve po-grešan dojam o njemu, Prcela je naglasio da je, osim toga da ne sudimo ljude po onome što vi-dimo ili po sviđanju, od Zilsa naučio nekoliko ključnih životnih istina. Prvo, naučio je od nje-ga da „vjera traži dativ“, da vjeri treba pristupati otvoreno i kreativno jer se tek tada osposoblju-ješ izdržati hod kroz tamu, a plod takva hoda bit će nova nada, novi optimizam. Tek tada će, ondje gdje nada nema nikakva uporišta, gdje se sve čini izgubljenim, drvo nade zasaditi pustinju. Naučio je nadalje da svijet ne počinje s nama, nego da

postoji i neka druga stvarnost, postoji onaj drugi, postoji Bog. Naučio je od o. Zilsa da je jezik puno više od samog sredstva komunikacije te da Zilsu učenje jezika malih i neznatnih naroda dopušta da se u tom narodu udomaći i bude istinski hodo-časnik riječi. A slušajući o. Zilsa kako neopterećen materijalnim svako jutro u svojoj samostanskoj sobici radosno pjeva, čemu se mladi naraštaji če-sto čude, naučio je da se radovati drugomu može bez ikakvih interesa ili skrivenih misli. Radovati se drugom, po uzoru na Zilsa, može se jedino i samo zbog radosti toga drugoga.

Tu radost i taj žar koje u sebi nosi pokazao je i sam o. Zils dok je pričao nekoliko svojih zgoda o povezanosti s Hrvatskom, što je lijepo sročeno u stihu hrvatskoga pjesnika Drage Ivaniševića koji Zils često citira: „Kud god idem, sa mnom je Hr-vatska. “ U Rimu je nedavno imenovan Papinim misionarom milosrđa, a sve nazočne na kraju pro-slave Zils je darivao svojom prvom zbirkom pjesa-ma „Hodočasnik riječi“.

Poetsko-glazbenom programu u dvorani pret-hodila je svečana misa u crkvi Kraljice svete kru-nice, koju je na hrvatskom jeziku predvodio o. Diethard Zils, a propovijedao je nekadašnji domi-nikanski provincijal o. Mato Bošnjak.

Ana Poklepović Škrmeta

61


hRVAtskE tEME I MOtIVI U PJEsMAMA fR. DIEthARDA ZIlsA

Ovdje večeras6 moja su tema Zilsove pjesme sadržane u njegovoj knjizi „Pilger des Worte

– Hodočasnik riječi“ iz 1994., u kojoj su donese-ne pjesme na njemačkom izvorniku i u prijevodu na hrvatski (fr. Frano Prcela, Ivica Lovrić) koje ve-ćinom imaju hrvatske motive i teme. Kao prijatelj Hrvatske i Hrvata fr. Diethard je obišao mnoga mjesta u kojima žive Hrvati, od ove tu nam do-movine pa do domovine Hrvata u Bosni i Her-cegovini, a dodire s njima imao je i u katoličkim misijama u inozemstvu.

Topografija tih pjesama naznačena je već u na-slovima: Slavonske ulice, Uspon na Vidovu goru [na Braču], Ulica proleterskih brigada, Marija Bistri-ca, Zagreb, zatim u susjednoj Bosni i Hercegovini Molitva za Bosnu, zatim Mostar, Blagaj, Bosanski Brod, Most preko Drine, Klopče, Bosanski Brod je pao, pa opet u Hrvatskoj Stari Grad, Bol, Korčula, Gruž, Zadar, Erdut, Slavonski Brod, Zagreb 1992., Na putu po Hrvatskoj. Dio tih mjesta jesu ona u kojima dominikanci imaju svoje samostane ili župe, a moramo priznati da ih, bar u južnoj Hr-vatskoj, imaju na doista lijepim lokacijama, koje su i autora tih pjesama oduševile.

Zanimljivo je, od pjesme do pjesme, pratiti kako autor vidi hrvatske krajeve u smislu pejzaža, zatim mentaliteta i duhovnosti, no isto tako i po-vijesti. Zils je upoznao hrvatske ljude i bliska mu je hrvatska povijest. Slom komunizma doživio je s velikim olakšanjem, što se vidi u pjesmi „Hrvat-ska 1990.“:

Lakše se diše sadakada listonoša vjetardugo zabranjena pismaopet raznositi smijeSvijest o povijesti, o stradanju i žrtvama hrvat-

skog naroda izražena je snažno u stihovima:

Grobovi kamo god stupiš nogomstijene što dozivaju zaboravljena imenanarod koji viče i kada šutipjevaju se korali progonjenihu progoniteljevu mauzolejuhrvatska povijestpuna Golgotašto u meni uporno iščekuju Uskrs

Ti su stihovi uzeti iz pjesme … i kud god idem sa mnom je Hrvatska, što je hotimično referiranje na poznatu domoljubnu pjesmu Drage Ivaniše-vića. Nije to jedina pjesma u kojoj pojedini ele-menti odnosno simboli hrvatske kulture dolaze do izražaja. Tako u pjesmi Zagreb posljednji stih uzima od A. G. Matoša: „… i dok je srca, bit će i Kroacije“. Znameniti hrvatski suvremeni slikar iznimno rafinirane, koloristički oživljene duhov-nosti i religioznosti dobiva mjesta u pjesmi Pred limunovim stablom Ive Dulčića. U pjesmi Dubrov-nik spominju se slikar Božidarević, skladatelj Sor-kočević, filozof i znanstvenik Bošković… Zilsova, dakle, putopisno-pejzažna poezija ima i dublje uvide u povijest hrvatskog naroda, njegove kultu-re i duhovnosti.

Jedna pjesma nosi naslov Franjevci u Bosni, i nosi u sebi niz povijesno-kulturoloških konotaci-ja.

Dakako da će Nijemac koji ima smisla za lje-potu biti fasciniran kamenom, morem i sunčanim otocima. Taj osobit doživljaj inzularnosti dolazi do izražaja u pjesmi Stari grad, a na moderniji i ujedno prema modernom turizmu kritičkiji način u pjesmi Korčula. (Jer Zils je ’angažirani vjernik’, ’socijalno osjetljiv’, sklon kritici onoga što u druš-tvu, u politici i mentalitetima nije dobro.) No i unutrašnjost ga fascinira, kao što se vidi u pjesmi Lijepa naša, iz koje citiram ove stihove:

6 Izlaganje na književno-glazbenoj večeri povodom 80. rođendana o. Dietharda Zilsa upriličena 19. travnja u Zagrebu. ‒ Op. ur.

62


Odveć ljepoteza srce i oko pjesnikaon zaneseno pjeva pjesmuo lijepoj zemlji Hrvatai razumije ga svatkotko je vidio dolinu Sutle

Znatan broj pjesama nastao je u doba Do-movinskog rata. U njima se osjeća duboka po-gođenost velikosrpskom agresijom na hrvatske i bosanske ljude i krajeve. Zils, koji je bio i ostao miroljubiv, čovjek mostova i s idealom bratstva među ljudima i narodima pred očima, ne uspije-va u takvim trenutcima suspregnuti ne samo bol, nego ni pravednički gnjev, ali tu je uvijek i snaga nade i poziv na obraćenje od zla onima koji su zlo činili. Dirljiva je pjesma Erdut, sa slikom jed-ne boce vina preostale nakon agresorske pljačke, koju pjesnik označi kao „sakrament čežnje“, kao „predujam za slavlje što će doći / za Erdut, Dalj i Almaš…. Kad mi krenemo / u Erdut / i vratimo vinograd i berbu!“ A dirljiv je njegov bol izražen u pjesmi „Pao je Bosanski Brod“, u kojoj žali za džamijom koju su razorili četnici, ostavivši pjesni-kova prijatelja, hodžu, bez minareta, a i bez života. I tu, ipak, pjesnik izriče molitvu „unatoč smrti i vrućim ranama, / da nikog mržnja ne zavede, / da svatko kuću i kruha ima“.

Evanđeoska duhovnost i biblijska religioznost prožimlju Zilsove pjesme. Iako večeras ne zalazi-

mo dublje u te razine njegovih stihova, spome-nimo njegovu Mariju Bistricu kao primjer te du-hovnosti u kojoj se staje na stranu običnih, malih ljudi, koji se mole Gospi koja, kako reče, ne mami velikim čudima, nego čudima po mjeri njihove ljudske skromnosti i prisnosti.

Spomenimo još dvije pjesme: Psalam 137. i Druge plesove treba plesati. U prvoj izražava bol zbog ravnodušnosti onih u Njemačkoj, ili bilo gdje drugdje, i bilo kada, koji odmahnu glavom na stra-danja drugih naroda, ili na tlačene, progonjene i izbjegle, te promijene tv-program kako bi što prije zaboravili na teške patnje drugih. U toj su pjesmi, tada, bili apostrofirani i Borovo Selo i Petrinja, u kojima su bili masakrirani hrvatski policajci i civili.

Na kraju, spomenimo i pjesmu Seliger Au-gustin Kažotić (Blaženi Augustin Kažotić), iz ove nove, mnogo opsežnije knjige izabranih pjesama, Trotz und Träme (Prkos i snovi), u koju je uvršten i dio onih na hrvatskomu iz zbirke „Hodočasnik riječi“. U toj pjesmi, koja tek čeka svoj prijevod na hrvatski, naš blaženik prikazan je, u pet pravilnih katrena, u punini svoga nasljedovanja sv. Domini-ka, osnivača reda, i u dimenziji svoga otpora moć-nima, svoje skrbi za obične ljude, u dimenziji toga da ga je svjetovni vladar prognao sa zagrebačke bi-skupske stolice, te sa snažno izraženom žudnjom za socijalnom i za Božjom pravdom.

Zdravko Gavran

hIMAn U čAst bl. AUGUstInA kAŽOtIćA

Poštovani oče provincijale, dragi Anto,

evo Ti četiri verzije mojega himna u čast bl. Augustinu Kažotiću. Prvotnu latinsku verziju spjevao sam prigodom jednog studijskog tjedna u Dubrovniku, od nje potječu ostale tri. Sve ver-zije mogu se pjevati na istu melodiju. Za hrvat-skog blaženika izabrao sam Fazinićevu melodiju,

ali mogu se pjevati dosta drugih melodija iz hr-vatskog i međunarodnog repertoara. Naravno, ni nove skladbe nisu isključene.

Latinska verzija ima u 1. i 4. redu ligature, koje sam označio. Njemačka verzija spominje u za-dnjoj kitici gradove Mainz i Zagreb koji su zbra-timljeni gradovi, ali ima i neutralnu alternativu.

63


Nadam se da su hrvatska i francuska verzija bez jezičnih pogrešaka, i da sve verzije budu inače skroman, ali koristan doprinos širenju glasa našeg blaženika.

Tebi uz najbolje želje puno pozdrava i srdačno „do viđenja“!

fr. Diethard Zils, OP23. svibnja 2016.

Dem Gottesvolk gingst du voran,Begleiter ihm in aller Not,der kleinen Leute Schutz und Schildund Widerstand den Mächtigen.

Die schreiben deine Taten auf und senden ihre Schergen aus – dem Volk, das Flucht und Fremde kennt, wirst du ein Bischof im Exil.

Europas Strassen, dir vertraut, sehn dich, den Freund, den Prediger, den Künder einer Herrlichkeit, die Wunden heilt und Menschen eint.

Dich, Augustinus, feiern wir, in Mainz und Zagreb träumen wir den Gott, den Himmel, der uns blüht, die Sonne der Gerechtigkeit.Amen.

Dich, Augustinus, feiern wir,von dir beflügelt träumen wirden Gott, den Himmel, der uns blücht,die Sonne der Gerechtigkeit.(alternativni prijedlog za 5. kiticu)

sElIGER AUGUstIn kAZOtIc

64


Himan u čast bl. Augustina Kažotića

Bijelu si halju nosio Reda dominikanskoga, Ljubavi glasnik bio si, Zahvalna pjesma Bogu svom.

Ti Božji puk u Zagrebu Predvodio i pratio,Branivši ga od nasilja Prebogatih krvopija.

Ruka progoniteljeva Skupa sa nogom oholom U izbjeglištvo šalju te – Stoljetna sudba hrvatska.

Vjernike i nevjernike Na putu si susretao,I čežnju si nam ulio Za mirom, nadom, za Bogom.

Augustinovim stopama Slavimo Boga svojega I Riječ mu utjelovljenu Sa Svetim Duhom dovijeka.

Bienheureux Augustin O.P.Portant l’habit des frères Prêcheurs, il étudie l’ itinérance.De Trogir à la douce France, sa gloire résonne dans nos coeurs.

Elu évêque dans sa patrie, il accompagne son troupeau sur les chemins du renouveau, des pauvres, lui, un ferme abri.

Les riches, les belles, les orgueilleux sont dérangés, et ils s’énervent, en l’attaquant ils sont en verve, et ils l’évincent de son lieux.

Lui, devenu évêque migrant, partage le sort de son troupeau qui n’est que besoin et boulot, rien d’autre qu’un fugace passant.

En célébrant ce frère très saint, nous proclamons la gloire de Dieu: le Père, le Fils, l’Esprit radieux, au Dieu des hommes hommage sans fin.

Praedicatorum ordinis indutus veste candida divini amoris praeco tuet laudis carmen factus es.

Sanctis qui sunt Zagrabiae praecursor et concomitans defensor fortis populi et monitor regnatium.

Iniqua manus proscribit et pes superbus conculcat peregrinanti populo tu peregrinus pontifex.

Credentes et incredulos Amasti in via plurimos tu corda nostra aperies ad cognoscendam gloriam.

Nos Augustini memores laudes cantemus Domino qui Pater est et Filius et Spiritus vivificans.

Amen.

65


ODRŽAn 5. DJEčJI kRAnJčIć U kRIŽEVcIMA POsVEćEn DOMInIkAncIMA

U Hrvatskom domu u Križevcima u subotu 23. travnja 2016. održana je završna sveča-

nost 5. Susreta hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ za književno i li-kovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Re-publici Hrvatskoj. Tom su prigodom dodijeljene nagrade učenicima najuspjelijih radova, likovni su radovi prikazani na prigodnoj izložbi „Ljubav prema istini“, dio književnih radova javno je izve-den, a najširi je izbor radova po žanrovima (poe-zija, proza, igrokazi) objavljen u zborniku „Vatra dominikanske riječi“.

Nakon toga je prof. Ljilja Vokić u križevačkoj Osnovnoj školi Ljudevita Modeca održala okru-gli stol „Kršćanske vrednote u dječjem stvaralaš-tvu“ za mentore, a učitelj Ozren Bogdanović za učenike. Susret je završen turističkim obilaskom Križevaca.

Susretu su uime organizatora nazočili ravnatelj Osnovne škole Ljudevita Modeca Dražen Bokan i predsjednica Udruge za promicanje znameni-tih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ Tanja Ba-ran, a okupljene su pozdravili voditeljica u Upravi za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, ob-razovanja i sporta Marija Ivanković, predsjednik Hrvatske redovničke konferencije fra Jure Šarče-vić i provincijal Hrvatske dominikanske provin-cije fr. Anto Gavrić, a nazočili su izaslanica zagre-bačkoga gradonačelnika Milana Bandića Višnja Fortuna, pročelnik za društvene djelatnosti u Kri-ževcima Mladen Tenodi i križevački župnik Stje-pan Soviček.

U žanru poezije prvu je nagradu stručnog ocje-njivačkog suda za pjesmu „Tražim Riječ“ osvoji-la Lana Žilo (mentorica Radojka Matić), učenica 8. razreda Osnovne škole Mate Lovraka iz Župa-nje. Druga je nagrada za pjesmu „Iskušenje“ pri-pala Dragani Jakovljević (mentorica Anica Glo-ban Kovačić), učenica 2. razreda Osnovne škole

Vojnić. Treću je nagradu osvojila učenica 4. ra-zreda Osnovne škole Novi Marof Mirela Šargač (mentorica Ljubica Bešenić) za pjesmu „Tu sem doma“. Nagrade za poeziju nagrađenim je učeni-cama i mentorima uime pokrovitelja „Glasa Kon-cila“, koji je i nakladnik zbornika, uručio glavni urednika Maloga koncila Vojmil Žic.

U žanru proze prvu je nagradu stručnog ocje-njivačkog suda za priču „Park zvan Sloboda“ osvo-jila Chiara Pumper (mentorica Ružica Lice), uče-nica 7. razreda Osnovne škole Dragutina Kušlana iz Zagreba. Drugu je nagradu za rad „Što sam na-učila jednog naopakog dana“ osvojila Tea Andri-čić (mentorica Željka Peras), učenica 3. razreda Osnovne škole Dragutina Domjanića iz Svetog Ivana Zeline, dok je treća nagrada pripala Eleni Milak (mentorica Sunčica Križan-Kadi), učenica 6. razreda Osnovne škole Novi Marof. Nagrade za prozu uime izdavačke kuće „Alfa” uručila je izvrš-na urednica za hrvatski jezik Ivana Tolj.

U žanru igrokaza prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda osvojila je učenica 8. razre-da Osnovne škole Visoko Ana Mužina (mentor Tibor Martan) za igrokaz „Put”. Druga nagrada za igrokaz „Riječi“ pripala je Tari Turk (mentori-ca Ivana Golić), učenica 5. razreda Osnovne ško-le Bogumila Tonija iz Samobora, a treću nagradu za igrokaz „Ozana Kajkavka“ osvojila je učenica 8. razreda Osnovne škole Visoko Marija Tukša (mentor Tibor Martan). Nagrade za igrokaz uime izdavačke kuće „Verbum“ uručila je voditeljica za-grebačke knjižare Dubravka Cimić-Mores.

Prvu nagradu za likovno stvaralaštvo stručnog ocjenjivačkog suda za rad „Sv. Dominik širi Bož-ju riječ“ osvojila je Melany Klobučarić (mentori-ca Ljiljana Rinkovec), učenica 4. razreda Osnovne škole Tomaša Goričanca iz Male Subotice. Dru-gu nagradu za likovno stvaralaštvo za rad „Majka Marija daje Dominiku krunicu“ osvojio je Luka

Praedicatorum ordinis indutus veste candida divini amoris praeco tuet laudis carmen factus es.

Sanctis qui sunt Zagrabiae praecursor et concomitans defensor fortis populi et monitor regnatium.

Iniqua manus proscribit et pes superbus conculcat peregrinanti populo tu peregrinus pontifex.

Credentes et incredulos Amasti in via plurimos tu corda nostra aperies ad cognoscendam gloriam.

Nos Augustini memores laudes cantemus Domino qui Pater est et Filius et Spiritus vivificans.

Amen.

66


Grmek, učenik 2. razreda Osnovne škole „Antun Nemčić Gostovinski“ iz Koprivnice (mentorica Sanja Brkić), dok je treću nagradu za rad „Mnoš-tvo sluša sv. Dominika“ osvojio Petar Gazdek (mentorica Ljiljana Rinkovec), učenik 4. razreda Osnovne škole Tomaša Goričanca iz Male Suboti-ce. Nagradu za likovno stvaralaštvo uime Galerije hrvatske sakralne umjetnosti i televizije „Laudato“ iz Zagreba uručila je voditeljica odnosa s javnošću Tea Rajković.

Više je učenika i njihovih mentora dobilo do-datne nagrade Naklade Ljevak koje je uručila pro-motorica Ruža Kraljik, dok je svima nagrađenima u ime Hrvatske dominikanske provincije knjige i promotivne materijale s dominikanskim obilježji-ma darovao provincijal Gavrić.

Pokrovitelji završnoga susreta 5. Dječjeg Kranj-čića bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatska dominikanska provincija, Grad Križevci i Koprivničko-križevačka županija, a do-prinos organizaciji Susreta dale su križevačke župe sv. Ane te BDM Žalosne i sv. Marka Križevčani-na, sestre dominikanke Kongregacije svetih anđe-la čuvara, Dječji vrtić „Blažena Hozana Kotorska“ Zagreb, zbor dominikanskih bogoslova, Pučko otvoreno učilište Križevci, Glazbena škola Alberta Štrige Križevci, Srednja škola „Ivan Seljanec“ Kri-ževci, Turistička zajednica Križevci, Zvečevo d. d. i roditelji djece OŠ Ljudevita Modeca.

Završnoj je svečanosti prethodio natječaj koji je bio otvoren od 15. listopada do 15. prosinca 2015. godine. Organizatori Osnovna škole Lju-devita Modeca i Udruga za promicanje znameni-tih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ predložili su, budući da u Katoličkoj Crkvi traje proslava jubileja 800. godišnjice Reda propovjednika, da tema ovogodišnjega natječaja bude Snaga R(r)ije-či i sv. Dominik u povodu 800 godina dominikan-skoga reda. U Križevce je na natječaj pristiglo 156 književnih te 104 likovna rada iz ukupno 66 škola iz cijele Republike Hrvatske. Na književni natje-čaj javio se 151 učenik iz 47 škola te 17 učenika koji su se na natječaj javili samostalno. Natječaj

je obuhvaćao tri žanra (poezija, proza, igrokaz) te je pristiglo 90 pjesama, 55 proznih radova i 11 igrokaza. Na likovni natječaj javio se 91 učenik iz 36 škola te 13 učenika koji su se na natječaj javili samostalno.

Stručno ocjenjivačko povjerenstvo za književ-ni natječaj u sastavu: Sonja Tomić (predsjednica), Nada Babić i Vojmil Žic te stručno ocjenjivačko povjerenstvo za likovni natječaj u sastavu: Sonja Tomić (predsjednica), Tomislav Buntak i Vojmil Žic, nakon što je pročitalo i pregledalo radove bez znanja o identitetu autora, odlučilo je da će na za-vršnoj svečanosti biti nagrađeno 20 radova, i to 14 književnih i 6 likovnih radova (3 glavne i 3 dodat-ne nagrade u žanru poezije, 3 glavne i 2 dodatne nagrade u žanru proze, 3 glavne nagrade u žanru igrokaza, 3 glavne i 3 dodatne nagrade u katego-riji likovnih radova), 14 će književnih radova biti javno izvedeno, a 24 likovna rada biti izložena na prigodnoj izložbi „Ljubav prema istini“. Za obja-vu u zborniku „Vatra dominikanske riječi“ struč-no je povjerenstvo izabralo 64 književna i 24 li-kovna rada.

Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvara-laštva „Stjepan Kranjčić“ jedini je natječaj i susret za dječje duhovno književno i likovno stvaralaš-tvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola. Nazvan je prema križe-vačkom župniku na glasu svetosti Stjepanu Kranj-čiću koji je i sâm pisao književne radove katolič-ke tematike. Organizatori su raspisali natječaj na krilima uspješnoga natječaja i književnoga susreta za duhovnu književnost na nacionalnoj razini za odrasle ‒ Susreta hrvatskoga duhovnoga književ-noga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ koji će ove godine biti održan osmi put.

Dječjim susretom „Stjepan Kranjčić“ želi se potaknuti stvaranje suvremenih dječjih duhovnih književnih (poezija, proza, igrokazi) i likovnih ra-dova protkanih kršćanskim vrednotama.

Detaljnije se o svemu može doznati na inter-netskoj stranici www.djecji.kranjcic.hr.

67


U DUbROVnIkU blAGOslOVlJEn ARMEnskI kAMEnI kRIŽ hAčkAR

Armenski kameni križ hačkar sa simbolima hr-vatske sakralne baštine blagoslovljen je u ne-

djelju 24. travnja u klaustru dominikanskog sa-mostana u Dubrovniku, gdje će i ostati i ubuduće će se moći razgledati. Hačkar je isklesan posebno za Dubrovnik u povodu 1700. obljetnice muče-ničke smrti dubrovačkog zaštitnika Armenca sv. Vlaha. Na svečanost blagoslova hačkara stigao je i Arman Hovanesyan, konzul Republike Armenije u veleposlanstvu u Rimu, koji se na engleskom je-ziku obratio okupljenima, istaknuvši važnost tog trenutka jer su hačkari remek-djela koja predstav-ljaju kršćanstvo i kulturu armenskog naroda.

Crkveni povjesničar dr. fr. Stjepan Krasić re-kao je kako se uz veliki jubilej sv. Vlaha željelo napraviti i nešto posebno što će ostati za sljedeća pokoljenja. Pa se tako u okviru odbora za proslavu Parčeva jubileja došlo do ideje obnove dubrovačke zborne crkve Sv. Vlaha, koja je završena, i postav-ljanju spomenika koji bi trajno obilježavao prisut-nost armenskog naroda i sv. Vlaha u Dubrovniku.

Dr. Krasić je također podsjetio kako je Armenija jedna od rijetkih zemalja na svijetu čija državnost datira još od staroga vijeka, spominje se još u 6. stoljeću prije Krista. Najveći razvoj dostigla je u prvom stoljeću prije Krista. Armenci su prvi na-rod koji je kao cjelina primio kršćanstvo i „nikada nije okrenuo leđa svojoj vjeri“ i „jedan je od naro-da koji je najviše pretrpio za svoju vjeru“. Njegova povijest bilježi progone zbog kojih su i danas raza-suti po cijelome svijetu. „Ovaj hačkar želi biti dar armenskog kršćanskog i mučeničkog naroda gra-du Dubrovniku na čijim mirima već više od 1000 godina bdije nama svima tako dragi lik armen-skog mučenika sv. Vlaha“, istaknuo je dr. Krasić. Križ u kamenu blagoslovio je prior samostana sv. Dominika fr. Matijas Farkaš.

Na kraju su se okupljenima obratili i predsjed-nica Društva prijatelja Armenije u Dubrovniku pijanistica Naira Asatryan Wiele i povjesničar dr. Vinicije Lupis, koji su se najviše angažirali oko projekta hačkara u Dubrovniku. Izražena je za-hvalnost dominikancima što su prihvatili da hač-kar bude u njihovom samostanu u dubrovačkoj povijesnoj jezgri i radost što se tako hačkar sada nalazi u samom srcu Dubrovnika.

Svečanosti su glazbom pridonijeli armenski glazbenici koji su izveli dvije armenske skladbe. Predsjednici Društva u znak prijateljstva uime du-brovačkih likovnih umjetnika darovan je lik du-brovačkog Parca oslikan na dubrovačkoj kupi. Projekt izrade i dolaska hačkara u Dubrovnik fi-nancijski je pomoglo Društvo prijatelja dubrovač-ke starine.

Hačkar (khatchkar) je križ isklesan unutar pra-vokutnog kamena oko kojeg su bogato isklesani različiti biljni, životinjski ili apstraktni ornamen-ti. Čest motiv na njima je i rozeta koja simbolizira vječnost. Visina kamenih blokova iznosi oko 1,5 metar ili više. Dubrovački hačkar inačica je jed-

68


nog armenskog hačkara iz 10. stoljeća s nekoli-ko posebnosti. Na vrhu kamenog bloka isklesan je pleter identičan onome na pluteju iz crkve Sv. Nikole na Prijekome u Dubrovniku. U sredini križa nalazi se lik sv. Vlaha, a u podnožju je na hrvatskom, armenskom i engleskom jeziku ispi-sano: „U spomen na 1700. obljetnicu mučeništva sv. Vlaha i mučeničkog puta armenskog naroda.“ Dubrovački hačkar izradio je armenski umjetnik Artak Hambardzumyan.

Povijest hačkara seže u 9. stoljeće (počeci su čak u 4. stoljeću), a središte proizvodnje kamenih

križeva bio je od 12. do 14. stoljeća. Nakon toga je slijedio period zabrane klesanja hačkara, no u 16. stoljeću su se prilike promijenile, umjetnost izrade hačkara se obnovila i traje do danas. Hač-kari se obično izrađuju u spomen na neke velike događaje ili kao spomen spasa od katastrofa.

Simbolizam i proizvodnja hačkara nalaze se na UNESCO-vom Popisu nematerijalne svjetske ba-štine u Aziji i Oceaniji od 2010. godine. Tako da Dubrovnik sada ima još jedan vrijedan spomenik i zanimljivu priču koju može dodati stranicama svoje bogate kulturne baštine. (IKA)

U kAŠtEl lUkŠIćU blAGOslOVlJEnA IkOnA bl. OZAnE

Povodom blagdana bl. Ozane Kotorske i Jubi-leja Red propovjednika, u župi Uznesenja Bla-

žene Djevice Marije u Kaštel Lukšiću, 24. travnja blagoslovljena je ikona bl. Ozane koju je napisa-la Jelena Dreven, učenica pok. Josipa Ružića. Di-menzije ikone su 50x125 cm, bez okvira. Nastala je 2016. godine. Ikonu je darovala obitelj Kazoti, te će na njihovu molbu biti izložena u crkvi Gos-pe Lurdske na Dračinama u spomen na pokojnog Augustina Kazotija koji je bio glavar Bratovštine Gospe Lurdske. Euharistijsko slavlje predvodio je i ikonu blagoslovio dominikanac o. Anto Bobaš.

U propovijedi je istaknuo važnost Crkve kao zajednice u koju su svi pozvani i prihvaćeni bez obzira kakvi su. Bog poznaje cijeli ljudski život,

sve njegove grijehe i želje i kao takve poziva u za-jedništvo ljubavi sa samim sobom. Stoga je čovje-ku Crkva potrebna, te ne može olako reći: „Ja se mogu moliti Isusu i doma.“ Bog ljude poziva i želi ih u zajednici ‒ u Crkvi. Propovjednik je na kraju istaknuo dimenziju ljubavi koja je za kršćane po-slanje po kojoj se prepoznaju. Sestre dominikanke darovale su župnoj zajednici kao relikviju dio vela bl. Ozane Kotorske kako bi im ona bila što bliski-ja. Na kraju mise zamjenica Časne majke Kongre-gacije svetih anđela čuvara s. Jakica Vuco pobliže je ukratko upoznala župljane sa životom blaženi-ce. Ova ikona neka bude nadahnuće budućim ge-neracijama mladića i djevojaka da pođu stopama svetog Dominika.

69


U DUbROVnIkU PRIkAZAn DOkUMEntARnI fIlM „blAŽEnA OZAnA kOtORskA“

Dokumentarni film „Blažena Ozana Kotorska“ autora Bože Vodopije prikazan je u utorak 26.

travnja, uoči spomendana bl. Ozane Kotorske, u prepunoj dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Uvodničar u film bio je fr. Matijas Farkaš, prior dominikanskog samostana u Gradu, koji je ista-knuo svetost života bl. Ozane Kotorske. Među dominikancima i posebice dominikankama, kao i onima koji odlaze u Kotor, blaženica je pozna-ta, a sada će, zahvaljujući filmu postati poznatija i bliža i onima koji možda o njoj ništa ili dovolj-no ne znaju. Bl. Ozana svojim primjerom poti-če i poziva na svetost svakoga osobno, a biti svet ne znači činiti izvanredna djela, nego činiti obična djela s izvanrednom ljubavlju, rekao je, uz osta-lo, prior Farkaš. Autor Vodopija, novinar Hrvat-ske televizije i bivši generalni konzul Republike Hrvatske u Crnoj Gori, zahvalio je svima koji su pomogli u nastajanju filma, te je s okupljenima podijelio neke zanimljivosti koje su pratile snima-nje dokumentarca. Na snimanje filma potaknuli su ga objektivni razlozi nedovoljnog poznavanja blaženice u narodu i potreba da se o njezinom ži-votu više zna, kao i osobni razlozi, odnosno osob-no uvjerenje o njezinoj svetosti što je više puta do-živio u svome životu. Filmsku večer pjesmom je

popratila klapa „Kaše“ koja je izvela dvije pjesme autora Bože Vodopije i Vicka Dragojevića.

U polusatnom dokumentarnom filmu „Blaže-na Ozana Kotorska“ brojni sugovornici govore o životu prve hrvatske blaženice koja je živjela u 16. stoljeću i čije neraspadnuto tijelo se danas čuva u crkvi Sv. Marije od Rijeke u Kotoru. Njezina svetost bila je prepoznata još među ljudima njezi-nog vremena. U filmu se, uz ostalo, mogu vidjeti snimke njezinog rodnog mjesta kao i prostori će-lije u kojima je provela 52 godine isposničkog ži-vota. Blaženom je proglašena 1927. godine, a po-stupak za kanonizaciju pokrenut je 2013. godine. Štuju je i katolici i pravoslavni. Prepoznata je kao osoba koja je činila dobra djela mnogima te kao osoba koja se na svoj način zauzimala za ekume-nizam.

Scenarist i redatelj filma je Božo Vodopija, snimatelj Mato Kristović, montažer Dominik Mi-ljak, a film je objavljen u produkciji Hrvatske te-levizije. Film će na blagdan blaženice 27. travnja biti prikazan i na Hrvatskoj televiziji. (IKA)

Film je prikazan na Trećem programu Hrvatske televizije na blagdan bl. Ozane 27. travnja u 22.45 i repriziran sutradan na HTV 3 u 17.00 sati.

u Zagrebu djeluje udruga „OZAnA“. Osnovana je 1991. godine u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Sjedište udruge „OZAnA“ je u ulici grada vukovara 239, u Zagrebu. Zaštitnica je bl. Ozana kotorska.

www.udruga-ozana.hr

70


DOMInIkAnskI sAMOstAn U nOćI cRkVEnIh MUZEJA

U sklopu Dana kršćanske kulture u Dubrovniku u petak 18. ožujka održana je „Noć crkve-

nih muzeja“ u kojoj su posjetitelji mogli vidjeti posebnosti koje nudi dominikanski samostan. O samostanu, crkvi i cijelom kompleksu govorili su dr. fr. Stjepan Krasić i prior, fr. Matijas Lovro Far-kaš. Posjetiteljima je bio dopušten ulazak u samo-stanski hodnik kako bi se vidio samostan iznutra, pokazano je mjesto stare ljekarne, a najveće izne-

nađenje bio je posjet biblioteci izgrađenoj počet-kom 16. stoljeća koja čuva brojne knjige, rukopise i inkunabule. Upravo je jednu inkunabulu, Bibli-ju iz 11. stoljeća, fr. Stjepan otvorio i pokazao svu njezinu raskoš okupljenima. Rekao je kako se u biblioteci sačuvalo oko stotinu srednjovjekovnih rukopisa i 249 inkunabula odnosno prvotisaka koji su tiskani do kraja 15. stoljeća.

hODOčAŠćE U kOtOR bl. OZAnI

Dana 27. travnja 2016., na blagdan bl. Ozane Kotorske, autobus hodočasnika uputio se iz

Dubrovnika u Kotor. Iz našeg samostana išli su svi novaci i suprior fr. Nikola Mioč te časne sestre. S njima su putovali pjevači crkvenog zbora, članovi Dominikanskog laičkog bratstva sv. Dominika te neke od časnih sestara iz Dubrovnika. Autobus je

krenuo u 7 sati ujutro sa Pila. Putem su domini-kanski novaci govorili o mjestima Crne Gore kroz koja smo prolazili te o njihovih crkvama, o prisut-nosti Reda propovjednika na tim prostorima, kao i o samoj Ozani Kotorskoj. Izmolili smo jednu krunicu te pjesmom pozdravili Nebesku Majku.

U Kotoru smo susreli naše sestre s Korčule. Prisustvovali smo svečanoj sv. misi u 10 sati u cr-kvi svete Marije, gdje se čuva neraspadnuto tije-lo bl. Ozane. Svetu misu predvodio je fr. Nikola Mioč u zajedništvu s drugim svećenicima, a nova-ci su bili aktivni kod ministriranja i čitanja. Na-kon mise imali smo slobodno vrijeme za razgleda-vanje grada Kotora. Nakon toga uputili smo se u Perast gdje smo zajedno ručali kod mons. Srećka Majića, koji nas je kasnije vodio po otočiću Gospe od Škrpjela do kojeg smo došli brodićem. Nakon razgledavanja crkve i muzeja na otoku, vratili smo se na kopno i autobusom uputili prema Dubrov-niku. Vratili smo se oko 17.30 sati.

Sve u svemu: jedan divan dan u kojem su bra-ća i sestre posjetili i pomolili se bl. Ozani, svetom uzoru svoga dominikanskog - kršćanskog života.

fr. bonifacije franjo, OP

71


ODRŽAnA sMOtRA cRkVEnIh ZbOROVA OtOkA bRAčA

Povodom obilježavanja 800. godišnjice domi-nikanskoga reda, u samostanskoj crkvi bol-

skog dominikanskog samostana sv. Marije Mi-

losne, održana je smotra crkvenih zborova otoka Brača na kojoj je nastupilo više od 300 pjevača.

IZVJEŠćE IZ hRVAtskE kAtOlIčkE MIsIJE U hAMbURGU

slaveći jubilej – 800. obljetnicu Reda propo-vjednika, Hrvatska katolička misija u Ham-

burgu, koju vode dominikanci, započela je s ni-zom predavanja i molitveno-glazbenih susreta. Tako je u subotu 13. veljače u dvorani misije o. Dominik Kristijan Gerbic održao predavanje o temi „Tragom sv. Augustina. Sloboda i slobod-na volja, zlo i grijeh, predznanje i predestinaci-ja“. Rekao je kako je Bog svakom čovjeku darovao slobodnu volju. Po njoj čovjek ima mogućnost opredijeliti se prema „višem dobru“ ili prema „manjem dobru“. „Za naše spasenje je potrebno temeljno opredjeljenje za ‘više dobro’ – i zato su potrebna mnoga ‘da’ za Boga“, zaključio je svoje izlaganje predavač.

Predavanje o temi „Kršćanski put svetosti“ održao je o. Dominik 20. veljače. Istaknuo je ka-

ko poziv na svetost nije čudesan privilegij oda-branih duša, već poziv svakom kršćaninu da bude što sličniji Bogu. „Važan je krepostan način života koji se odvija kroz dvije etape: askezu i mistiku“, rekao je na kraju izlaganja.

„Dominikanska škola duhovnosti, značajke i važ-nost primjene na život“ bila je tema predavanja koje je 27. veljače održao o. Dominik. Upoznao je sluša-telje s teološkim raspravama koje su vođene 20-ih, 30-ih, i 40-ih godina prošlog stoljeća između Kar-melske, Isusovačke i Dominikanske škole duhovno-sti. Nemamo dvije vrste kontemplacija nego jednu na nižem (asketika) i višem stupnju (mistika). Pro-tumačio je i ulogu darova Duha Svetoga i istaknuo kako oni imaju odlučnu ulogu u objašnjenjima mi-stičkih pojava i posebno su – nadnaravno – sredstvo otvorenosti za Boga, rekao je.

72


U subotu, 23. travnja u dvorani misije o. Do-minik predstavio je prvu zbirku poezije o. Ivana Marije Tomića ,,U sjeni križa“. Skupina pjesnika „Lijepa riječ“ koja djeluje kao literarna sekcija Hr-vatskog katoličkog društva „Napredak“ u Ham-burgu kazivala je Tomićevu poeziju. Osim poezije o. Ivana skupina pjesnika krasnoslovila je i svo-je stihove. Program je upotpunjen i glazbenom izvedbom Pjevačkog zbora „Ave Maria“, koji je predvođen s. Jasnom Matić.

Autor knjige o. Ivan Marija Tomić nazočnima je svjedočio svoj put nastanka prve zbirke poezije i pisanja uopće, a progovorio i o podjeli zbirke na poglavlja „Pustinja“ i „Sunce“ te je istaknuo kako je Bog njegov najveći sugovornik.

ksenija kelava / Ivica Erić i Đurđica Erić Preuzeto iz: Živa zajednica, br. 5-6 (360),

svibanj-lipanj 2016., str. 16.

hODOčAŠćE hRVAtskE kAtOlIčkE MIsIJE hAMbURG U fAtIMU I sAntIAGO DE cOMPOstElA

Sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potre-bama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslo-bodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Si-nom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči!

fatimsko svetište Majke Božje spada među po-znatije po broju hodočasnika, ali i po razli-

čitim pobožnim vježbama što su se proširile na-kon glasovitih fatimskih događanja 1917. godine:

prve subote u mjesecu, svagdanja molitva krunice, posveta Srcu Isusovu.

Portugalski grad Fatima postao je globalno po-znat po neobičnim viđenjima troje djece u vremenu od 13. svibnja do 13. listopada 1917. godine. Usred razaranja Prvoga svjetskog rata, u mjestu Cova da Iria u blizini portugalske Fatime, Blažena Djevica Marija obučena u bijelo i sjajnija od sunca ukazala se malim pastirima Luciji, Franji i Jacinti Marto. Preni-jela im je važnu poruku, bitnu za čitav svijet.

73


Marija se djeci ukazivala idućih pet mjeseci, uvijek 13. u mjesecu. Posljednjem ukazanju, 13. listopada 1917., nazočilo je 70 000 ljudi. Prije Gospina ukazanja djeci se tri puta ukazao Anđeo Mira 1916. godine.

Hodočasnici Hrvatske katoličke misije Ham-burg, s fr. Mirkom Jagnjićem, voditeljem misije u Hamburgu, časnom sestrom Janjom Martinović i službenim vodičima čuli su Marijin glas i uputili se već po drugi put na zavjetno hodočašće sa sje-vera Njemačke u najpoznatije portugalsko svetište Majke Božje Fatimske u Portugal i u Santiago de Compostela u Španjolskoj, gradiću u kojem se ču-vaju moći svetog Jakova. Svake godine Hrvatska katolička misija u Hamburgu organizira hodoča-šća u velika svetišta. Tako i ove godine od 4. do 9. svibnja.

Nakon što su sletjeli u lisabonsku zračnu luku, hrvatski vjernici autobusom su se uputili prema hodočasničkoj bazi, hotelu „Santa Maria“ u Fati-mi. Usput su posjetili Tomar gdje se nalazi samo-stan Convento de Cristo koji spada u spomenike kulture UNESCO-a. Taj samostan su posjetili i razgledali hodočasnici. Nakon večere hodočasnici su se pridružili molitvi krunice i procesiji. Dru-gi dan hodočašća započeo je svetom misom i ra-zgledom svetišta, a poslijepodne krenuli su putem takozvanog „mađarskog križnog puta“ prema ka-pelici sv. Stjepana. Taj dan posjetili su i Aljustrel; rodno selo gdje su djeca-vidioci rođeni.

Dan su završili molitvom svete krunice u sveti-štu Majke Božje Fatimske. Jednu deseticu kruni-ce (5. otajstvo) molio je gospodin Miljenko Ružić u kapelici ukazanja „Capelinha“. Nakon doručka i svete mise trećega dana, hodočasnici su krenuli prema Portu, gradu na Atlantskom oceanu, dru-gom gradu po veličini, smještenog na rijeci Duori. U Portu su posjetili katedralu izgrađenu kao utvr-du u 12. i 13. st. posvećenoj Gospi te trg „Terrei-ro“ s manuelinskim pilarom i ulicu cvijeća. Porto je poznata luka na rijeci Douri u kojoj se odvijala trgovina s Britancima u 17. st. poznatim slatkim vinom „Porto“ koje se proizvodi u vinskim podru-

mima (adegas) starog grada uz rijeku, Vila Nova da Gaia. Nakon razgledavanja Porta i slobodnog vremena hodočasnici su nastavili put za Santiago de Compostela.

U večernim satima stigli su u taj gradić u španjolskoj pokrajini Galiciji gdje se nalazi grob svetog Jakova. Nakon doručka i svete mise u ka-tedrali sv. Jakova razgledavali su grad, katedralu, Placu de Obradoiro, Portico dela Gloria, kriptu s tijelom sv. Jakova i relikviju koja sadržava original-ni komadić sv. Križa. Hodočasnici su dobili slo-bodno vrijeme za šetnju i kupnju suvenira. Nakon ručka započeo je povratak u Fatimu. Na putu ho-dočasnici su posjetili Coimbru, nekadašnji rimski grad Aeiminium, danas studentski grad s jednim od najznačajnijih sveučilišta Europe. Sveučilište je osnovao 1290. kralj Dinis i njegova supruga sv. Elizabeta, čije se tijelo čuva u samostanu siromaš-nih klarisa u Coimbri, samostanu u kojem je sv. Ante obukao franjevački habit. Tu se također na-lazi i samostan karmelićanki u kojem je boravila sestra Lucija do svoje smrti.

U večernjim satima hodočasnici su se vrati-li u Fatimu. Nakon doručka i svete mise u sveti-štu Majke Božje autobusom su krenuli u Batalhau gdje se nalazi poznati dominikanski samostan Sve-te Marije od Pobjede i najveći samostan Portugala Alcoabasa. U podnevnim satima petog dana ho-

74


dočasnici su se uputili u Nazare, ribarski gradić s poznatom plažom i crkvom Gospe od Nazarea. U poslijepodnevnim satima put su nastavili pre-ma Lisabonu preko Obidosa. U Obidosu se na-lazi stara palača Castelo de Óbidos, stare gradske zidine i crkva sv. Marije. U večernjim satima ho-dočasnici su došli u Lisabon. Nakon doručka u ranim jutarnjim satima započelo je razgledavanje Lisabona: samostana sv. Jeronima (Mosteiro dos Jeronimos), spomenik osvajačima, toranj Belem – koji podsjeća na portugalsku pomorsku silu iz 16. st., katedralu, crkvu Santo Antonio Da Se te rod-noj kući sv. Antuna Padovanskog (1195.). Posjet

mjesta krštenja – tog velikog padovanskog sveca posebno štovanog u našem hrvatskom narodu. U crkvi Santo Antonio Da Se služila se zadnja sve-ta misa ovog hodočašća u kojoj su svi vjernici za-hvalili Gospi Fatimskoj, sv. Jakovu i sv. Antunu Padovanskom na svim milostima koje su primi-li. Nakon svete mise, u poslijepodnevnim satima, hodočasnici su se uputili prema zračnoj luci „Vas-co de Gama“ i poletjeli prema Hamburgu.

Ovo hodočašće mnogima će ostati u dugom i lijepom sjećanju.

Miljenko Ružić

IZlEt U lübEck

Glazbena skupina „Mlado svjetlo“ zajedno s fr. Dominikom Kristijanom Gerbicom po-

sjetila je u subotu 4. lipnja 2016. susjedni grad Lübeck.

Zahvaljujući Gospodinu za plodonosnu su-radnju tijekom proteklih godina, izlet je započeo zajedničkom svetom misom u Hrvatskoj katolič-koj misiji u Hamburgu. Zatim smo u Lübecku, časteći Presveto Srce Isusovo i Marijino, posjetili glavne crkve u povijesnom dijelu grada i moli-tvom se obratili našem Gospodinu i Majci Ma-riji. Pored toga, posjetili smo i druge istaknute građevine i znamenitosti grada.

ksenija kelava

75


8. DAnI hRVAtskIh sVEtAcA I blAŽEnIkA –Dan hrvatskih dominikanskih blaženika(bl. Augustin kažotić, bl. Ozana kotorska,

bl. nikola Milinović, fr. Dominik Barač)

Duhovno-glazbenim programom posvećenim hrvatskim dominikanskim blaženicima u

povodu 800 godina postojanja dominikanskoga reda, Reda propovjednika, misnim slavljem koje je predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić te premijernim prika-zivanjem crtanoga fima „Sveti Dominik“ u kri-ževačkoj su župnoj crkvi sv. Ane u nedjelju 29. svibnja 2016. završeni 8. Dani hrvatskih svetaca i blaženika.

Hrvatskim dominikanskim blaženicima bl. Augustinu Kažotiću, bl. Ozani Kotorskoj, bl. Ni-koli Milinoviću i fr. Dominiku Baraču posvećeni pretprogram, govoreći i pjevajući o njima, izve-li su dominikanka s. Slavka Sente, dominikanac fr. Ivan Babić te zbor dominikanskih bogoslova. Uslijedilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji s križevačkim župnikom Stjepanom Sovičekom, te uz sudjelovanje đakona Marija Brezaka, pred-

vodio dominikanski provincijal fr. Anto Gavrić. On je u propovijedi govorio o tome kako svatko od nas ima svoje drage svece i blaženike po kojima nam Bog pokazuje svoju blizinu te da nam Bog po njima svjedoči koliko je osjetljiv na naše potrebe. „Sveci su svježina koja nam je potrebna u našim svakodnevnim nevoljama i patnjama“ – rekao je propovjednik podsjetivši na ključne trenutke ži-vota bl. Augustina Kažotića i bl. Ozane Kotorske. Sjetio se nesebičnosti blaženoga zagrebačkog nad-biskupa koji je s puno ljubavi nastojao osigurati boljitak naroda koji mu je bio povjeren na više razina i veličine kotorske zazidane djevice, koja je, iako nije putovala kao bl. Kažotić, udaljena od svijeta pomagala mnogima, molitvom, savjetima, porukama. Progovorio je o veličini utemeljitelja čiovskoga dominikanskog samostana iz 15. st. bl. Nikoli Milinoviću te o mučeniku fr. Dominiku Baraču, koji je bio žrtva komunističkoga režima, a za kojega Hrvatska dominikanska provincija pri-

76


prema proces za proglašenje blaženim. Spomenuo je provincijal i imena u javnosti vrlo slabo znanih hrvatskih dominikanskih redovnika ili redovnica koji su na glasu svetosti, tridesetdvojicu domini-kanskih mučenika iz Bosne iz 13. stoljeća, pet do-minikanki koje su u 16. stoljeću u Starom Gradu na Hvaru ubili Turci, dominikanke Magdalenu Pereš iz 17. stoljeća iz okolice Visokog u Bosni i s. Jordanu Markezić iz 20. stoljeća iz Istre. Provinci-jal je na kraju uputio na bogatu povijest hrvatske svetosti, na to da se svecima treba diviti, ali da ih je važnije slijediti, a da je svaki svetac najvažnije primio u svojoj obitelji, da su mnoge svece majke

pratile na njihovu putu te da je važno moliti svece za snagu naših obitelji. Glazbeni obol euharistij-skoj svečanosti dao je dječji zbor župe sv. Ane.

Nakon toga je premijerno prikazan crtani film „Sveti Dominik“ iz serijala crtanih filmova „Moja katolička obitelj“ EWTN televizije koju je za hrvat-sku publiku producirala Laudato televizija. Film u dvadesetak minuta približava lik, djelovanje i poru-ke sv. Dominika iz perspektive djece i mladih.

Time su završeni četverodnevni 8. Dani hrvat-skih svetaca i blaženika kojima se željelo potaknu-ti na bolje poznavanje i intenzivnije štovanje hr-vatskih duhovnih velikana.

Manifestaciju su, uz pokroviteljstvo Bjelovar-sko-križevačke biskupije, organizirali: Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“, župa sv. Ane Križevci te župa BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina Križevci, uz potporu Hrvatske konferencije viših redovnič-kih poglavara i poglavarica, Glasa Koncila, Gra-da Križevaca i Koprivničko-križevačke županije. Suorganizatori su bili: Galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ Zagreb te križevačke grad-ske ustanove: Gradski muzej, Pučko otvoreno uči-lište i Glazbena škola Alberta Štrige.

tanja baran

OsMO kRUnIčARskO hODOčAŠćE nA MARIJU bIstRIcU

U subotu 7. svibnja 2016. održano je osmo kruničarsko hodočašće na Mariju Bistricu.

Hodočašće organizira i vodi Hrvatska domini-kanska provincija preko provincijskog promicate-lja krunice fr. Ljudevita Josipa Jeđuda.

Jutro je osvanulo vedro i sunčano. Pred crkvom Kraljice sv. krunice na Koloniji u Zagrebu popu-nila su se tri autobusa. Jedan je vodio fr. Ljudevit,

drugi fr. Ante Kazoti – bogoslov, a treći fr. Mato Bošnjak. Po običaju, nakon pozdrava hodočasni-cima i vozaču pjevana je pjesma „Majko Božja Bi-strička“, a potom su se zaredali Očenaši: za one koji su u nemogućnosti da nam se pridruže, za bolesne i osamljene... Pojedinačne Očenaše prati Marijanska pjesma. Kod groblja „Markovo polje“ molitva je preporučila Bogu pokojne iz župe i gra-da Zagreba koji su ovdje našli svoj pokoj.

77


Na hodočašću uvijek ima onih koji idu prvi put, pa voditelj pročita iz tiskanih priloga kratke crte o Mariji Bistrici. Ulaskom u mjesto hodoča-snicima se ponovi program dana: u 9.30 molitva zajedničke krunice u bazilici, nakon toga prigod-no razmatranje, u 11 sati koncelebrirana sv. misa, u 12 sati molitva Molbenice Majci Božjoj Pom-pejskoj. Nakon okrjepe i ručka uslijedio je Križni put na Kalvariji u 14 sati.

Program je počeo pozdravom fr. Ljudevita kru-ničarima i prisutnim hodočasnicima u kojem je spomenuo da je ovo osmo kruničarsko hodoča-šće u svetište Majke Božje Bistričke koje organizi-ra naša Dominikanska provincija u godini velikog jubileja Dominikanskog reda. Slavimo 800 godi-na od utemeljenja Dominikanskog reda. Jubilej postaje poticaj da se osvježi karizma reda u štova-nju Bl. Djevice Marije krunicom.

U tom slavlju posebno mjesto imamo mi kru-ničari. Prebirajući u ruci zrnca krunice i uranja-jući mislima u otajstva krunice izručujemo iskaze zahvalnosti za prijeđena stoljeća Dominikanskog reda. Molimo da Majka Božja primi molitve za Dominikanski red da i u naše vrijeme uspješno

djeluje u vinogradu Gospodnjem. Ovo hodočašće pada u Godini Božanskog milosrđa. Stoga je po-taknuo da po Marijinom zagovoru preporučimo sebe, obitelji i Domovinu Božanskom Srcu Isuso-vu moleći oproštenje za sve svoje grijehe, da se ob-novljeni i osvježeni vratimo u svoju svagdašnjicu.

Molitvom svete krunice iznijeli smo pred Boga ove naše molbe. Nakon riječi pozdrava slijedila je molitva krunice radosnih otajstava. Promicatelj krunice je pred svaku deseticu iz knjige „Gospi-na krunica“ pročitao uvod u otajstvo, a deseticu su pojedinačno predmolili bogoslov, majka, časna sestra, muž i djevojka.

Nakon molitve krunice fr. Domagoj A. Polan-ščak održao je prigodno razmatranje o molitvi krunice. Istaknuo je da je krunica poput slike ili predmeta koji nas podsjeća na voljenu osobu. Znamo iz vlastitog iskustva da nam neki događaji i neke osobe mogu postati neobično bliski, iako nismo prisustvovali tim događajima i nismo po-znavali te osobe. Događaje iz Isusovog života mo-žemo dozvati u sjećanje i možemo ih proživjeti samo ako uza se imamo osobu kojoj su ti događaji posebno bliski, a to je bila njegova majka Marija.

78


I dok svaki put prebiremo po zrncima krunice i izgovaramo riječi molitve, poput Marije koja je u svome srcu prebirala život i riječi svoga sina, ne treba gubiti nadu i vjeru da će Isus doći i da će naše molitve biti uslišane. Razmatranje je primlje-no s oduševljenjem. Čula se zahvala Majci Božjoj što je podarila svojim zagovorom Dominikanskoj provinciji tako vrsnog propovjednika.

Pred misu u 11 sati upravio je pozdrav prisut-nima rektor Svetišta prečasni Zlatko Koren. Po-dravio je hodočasnike pristigle iz župa Kraljice sv. krunice, Bl. Augustina Kažotića, Krista Kralja iz Zagreba, te hodočasnike iz Savskog Narta, Čre-ta, Konjšćine i Pregrade. Koncelebriranu sv. misu uz sudjelovanje šestorice svećenika predslavio je fr. Mato Bošnjak. U lijepoj propovijedi naglasio je vrijednost i značenje molitve krunice.

Sv. misa završila je osvrtom promicatelja kruni-ce na sutrašnji dan kad se slavi zaštita Bl. Djevice Marije nad Dominikanskim redom i svetkovina Gospe od Ružarija u Pompejima. Prisutnima su podijeljeni tekstovi te su izmolili Molbenicu.

Nakon okrepe i ručka u 14 sati kruničari su se okupili podno Kalvarije i izmolili pobožnost Križ-

nog puta hodom po Kalvariji. Odabran je tekst „Križni put prema Djelima milosrđa“ Radovana Librića, vjeroučitelja katehetskog tima „Ekosspiri-tus“ iz Samobora. Kruničarsko hodočašće je zaklju-čeno kratkim euharistijskim blagoslovom u bazili-ci. Povratak je bio u 16 sati. Zahvalni Bogu i Majci Božjoj za ovaj lijepi dan vraćali smo se svojim do-movima obogaćeni milostima osvježenih duša.

fr. ljudevit Josip Jeđud, OP

U nOVIcIJAt lAIčkOG bRAtstVA „sVEtI DOMInIk“ PRIMlJEnI sU nOVI člAnOVI

U utorak, 24. svibnja, na spomen Prijenosa sve-tog oca Dominika, u crkvi Kraljice sv. kruni-

ce u Zagrebu u novicijat laičkog bratstva „Sveti Dominik“ primljeni su novi članovi. Rozalija Bre-gović Pračić, Rado i Roska Čibarić, Ivana đuras, Vladislav i Dubravka Hinšt, Ivan i Rozalija Jakše-ković, Tina Jeletić, Ante i Zvonimira Kisić, Ivica i Marinka Kisić, Ivna Kocijan, Vesna Merlić, Vjera Mrvelj, Nataša Murko, Robert Ramić, Robert i Katarina Tomljenović te Željka Šubarić, za vrije-

me svete mise izrazili su želju da žele biti članovi dominkanske obitelji. Obred primanja kandidata u laičko bratstvo predvodio je fr. Domagoj A. Po-lanščak, duhovnik koji će pratiti novake tijekom godine novicijata kad će iskusiti život dominikan-ske obitelji obdržavanjem pravila svetog Domini-ka. Kao znak ulaska u novicijat novi članovi pri-mili su blagoslovljeni škapular, a neki su dobili i novo redovničko ime.

79


Prigodnu homiliju fr. Domagoj Augustin za-vršio je riječima upućenim braći i sestrama no-vacima i novakinjama: „Započinjete pripravu za poslanje koje vam je Bog darovao, a koje ste vi prihvatili, poput Isusovih prvih učenika. Odluči-li ste se za važan iskorak u vašem vjerničkom ži-votu. Ovaj iskorak je prvi korak, a bit će ih još mnogo. Put je samo jedan, ali to ne znači da na njemu nema prepreka ili krivih smjerokaza. Ipak, imat ćete najboljeg vodiča - Isusa Krista, ali i nje-govog vjernog učenika sv. Dominika, čije ime nosi vaše laičko bratstvo. O njemu je bl. Jordan Saski, njegov nasljednik na čelu Reda propovjednika, na-

pisao: „Svagdje se riječju i djelom iskazivao kao evanđeoski muž. Neka vam ove riječi budu poticaj da kao pravi evanđeoski muževi i žene, kao glaso-noše radosne vijesti, spremno i na različite načine naviještate život i učenje Isusa Krista.“

Dvostruko slavlje toga dana svojom nazočno-šću uveličali su župljani Kraljice sv. krunice, čla-novi dominikanskih laičkih bratstava „Ozana Ko-torska“ i „Augustin Kažotić“, obitelj, rodbina i prijatelji naših novaka te braća dominikanci. Po-slije mise slavlje je nastavljeno prigodnim druže-njem i domjenkom.

ObnOVE nAŠIh sAMOstAnA

Obnova zvonika u korčuli

Svetkovina je Presvetog Srca Isusova, baš danas je dan kada su radovi na obnovi našeg zvonika za-vršeni: Hvala Srcu Isusovu!

Radovi su započeli ove godine nakon svetkovi-ne Bogojavljenja (Sveta tri kralja); potrajali su, što je i razumljivo.

Zvonik dominikanskog samostana Svetog Ni-kole, kako je ustvrdila struka, bio je u dosta „ra-stresenom“ stanju: samostanska zvona već godi-nama nisu zvonila baš zbog toga. Kupola zvonika bila je u lošem stanju. To je bio i glavni razlog za-što se prestalo zvoniti. A onda se čekalo na počet-ke pripreme obnove zvonika.

80


Radove na obnovi zvonika izvodilo je „Spegra-inžinjering d.o.o.“, poduzeće iz Splita specijalizi-rano za obnovu starih građevina, na čelu s gosp. Miljenkom Vučićem.

Započeli su s podizanjem skela, od podnožja do vrha. Tako je zvonik za sve vrijeme obnove ostao skriven i obučen tim skelama. Preko skela, s vanjske strane, stavljena je zelena plastična mreža. Tako su radnici radili, skriveni od očiju prolaznika.

Radovi su započeli od kupole: razmontirali su vrh kupole i izradili potpuno nove komade ka-mena, kako bi zamijenili one koji su bili oštećeni.

Dok su se ti novi komadi izrađivali na Braču, „meštri“ su nastavili čistiti fuge – od vrha do dna.

Potom su pristupili pravljenju rupica i stav-ljanju cjevčica, duž cijele fasade – na određenim udaljenostima, kako bi mogli „injektirati“ beton pod pritiskom u prazne prostore između kamenja. Završivši s injektiranjem, započeli su s čišćenjem fuga s mlazom vode pod velikim pritiskom. Na-kon toga su pristupili fugiranju, od vrha do dna.

Dok su trajali radovi, u više navrata su iz Za-voda za zaštitu spomenika kulture iz Dubrovnika dolazili kontrolirati izvođenje radovaa. Nisu imali nekih posebnih primjedbi; bili su zadovoljni izvo-đenjem radova.

Sada, tko god prođe putom uz zvonik – i vidi zvonik u sadašnjem izdanju – divi se. I mi u sa-mostanu, divimo se i zahvaljujemo svetom Niko-li koga smo uzeli za Pokrovitelja i Nadglednika obnove zvonika. Po svetom Nikoli, zahvalni smo Gospodinu Isusu Kristu koji je glavni Pokrovitelj.

Zahvaljujemo svoj braći dominikancima, koji su pomogli svojim prilozima. Na poseban način zahvaljujemo braći iz dubrovačkog samostana, na čelu s priorom fr. Matijasom, zatim braći iz split-skog samostana na čelu s priorom fr. Lukom i bra-ći iz samostana u Gružu, na čelu sa starješinom fr. Mihaelom Toljom; zahvaljujemo dubrovačkom bi-skupu, mons. Mati Uziniću; zahvaljujemo i korču-lanskom gradonačelniku gosp. Andriji Fabrisu.

Zahvaljujemo gosp. Jadranku Hrvačeviću koji se brinuo i nadzirao izvođenje obnove.

81


I na kraju, hvala provincijalu Hrvatske domi-nikanske provincije, fr. Anti Gavriću koji je po-krenuo obnovu našeg samostanskog zvonika i fi-nancijski je podržao.

Svima spomenutima, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli obnovi zvonika domini-kanskog samostana sv. Nikole u Korčuli, hvala od srca!

Gospodin vas sve blagoslovio posebnim blago-slovom, po zagovoru sv. Nikole, našeg nebeskog zaštitnika.

fr. Marko bobaš, OPstarješina

Korčula, 5. lipnja 2016.

trogir: Obnova istočnoga krila samostana sv. Dominika

U ulici Blaženog Augustina Kažotića br. 1 smješten je samostan sv. Dominika u Trogiru, osnovan 1265. godine. Stari je to samostan, a uz njega nakrivljena crkva našeg utemeljitelja. Uz svu dosadašnju brigu braće oko ovog samostana u ožujku 2016. godine ukazala nam se zgodna pri-lika učiniti nešto više na uređenju ove kuće. Tako smo pristupili cjelovitoj obnovi istočnog krila sa-mostana sv. Dominika u dijelu koji nastanjuju naša braća.

Obnovom na prvom katu dobivamo sedam soba sa vlastitim sanitarijama, praonicu i prostra-nu biblioteku ili kapelicu. U prizemlju je sakristija, glavno predvorje i strojarnica. U svim navedenim prostorijama vodili smo brigu o termičkoj, a pogla-vito o zvučnoj izolaciji jer je samostan smješten u centru grada gdje je velika frekvencija ljudi i buke.

Trogirska ljeta su vrlo vruća, a zime umjere-no hladne pa smo prostore za braću klimatizira-li, ostavivši mogućnost dogradnje solarnih panela. Radovi na ovoj obnovi su pri samom kraju.

Nadajmo se da će samostan sv. Dominika uskoro biti bogatiji propovjedničkim snagama te

da će mnogobrojni bijeli habiti svakodnevno lepr-šati hodnicima našeg samostana i ulicama grada Trogira.

fr. kristijan Dragan Raič, OPekonom Provincije

Obnova kamene propovjedaonice u crkvi sv. Dominika u Dubrovniku

Nakon zamolbe Konzervatorskog odjela u Du-brovniku, Hrvatski resturatorski zavod iz Splita, Odjel za kamenu plastiku u travnju 2015. godine pregledao je kamenu propovjedaonicu u crkvi sv. Dominika. Propovjedaonica potječe iz 15. stolje-ća, rad je Petra Martinova, a ukrašena je bogatom reljefnom vegetabilnom ornamentikom te reljefi-ma svetaca na ogradi (sv. Margarita Ugarska, sv. Vinka Fererskog, sv. Tome Akvinskog i sv. Petra Mučenika).

Istražnim radovima tijekom kolovoza 2010. godine je utvrđeno postojanje značajnih kon-struktivnih oštećenja i oštećenja kamena u vidu pukotina. Također je utvrđeno postojanje poli-kromije na kamenu ispod recentnih slojeva boje.Na osnovu tada izrađenog elaborata razrađen je prijedlog cjelovitih konzervatorsko-restaurator-skih radova.

Istražni radovi na licu mjesta činili su prvu fazu obnove. Druga faza započela je premještanjem prednjeg dijela propovjedaonice (ploče s likovima svetaca) u radionicu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu. Završetak radova predviđen je do kraja 2017. nakon čega će biti vraćena na svoje mjesto u crkvi sv. Dominika.

nova kapela u samostanu kraljice sv. krunice

O 800. obljetnici Reda propovjednika Hrvat-ska dominikanska provincija Navještenja Blažene Djevice Marije posebno je blagoslovljena. Poveća-nim brojem naših duhovnih zvanja, za koja braća i sestre svakodnevno mole, ukazuje se potreba i ši-renja prostora za život i molitvu braće u formaciji i

82


svih nas zajedno. Nedavno smo, radi stvarne broj-nosti klerika, u dosad neiskorištenom potkrovlju zagrebačkog samostana Kraljice sv. krunice, u ko-jemu je redovno smještan studentat Hrvatske do-minikanske provincije, za potrebe njihova života i rada prilagodili oko 700 m2 neiskorištenog ta-vanskog prostora. Dakako da smo, obnavljajući ovaj samostan, prikladno uredili i postojeće život-ne prostore za braću i sestre koji djeluju u ovom samostanu i župi Kraljice sv. krunice.

Već duži niz godina u zagrebačkom samostanu Kraljice sv. krunice živi i radi veliki broj redovnika i redovnica. Trenutno je u ovom samostanu sva-kodnevno smješteno 35 braće i tri sestre domini-kanke, što ukupno čini 38 osoba.

Upravo iz tog razloga početkom 2016. godine započeli smo s uređenjem nove kapele jer je posto-jeća postala premalena za svu braću. Prostor stare kapele je, nakon desakralizacije, uz suglasnost sa-mostanske zajednice i provincijalata trajno ustu-pljen za arhiv Hrvatske dominikanske provincije, a provincijalat se zauzvrat obvezao financirati ure-

đenje prostora nove kapele kao i cjelokupni inte-rijer potreban za svetu liturgiju.

Oltar i ambon za novu kapelu osmislio je aka-demski kipar Ilija Skočibušić iz Tomislavgrada, a njihovo lijevanje je po umjetnikovoj zamisli ura-dila ljevaonica „Ujević“ iz Zagreba. Nadamo se da će uskoro našu kapelu krasiti i dostojno svetohra-nište istih majstora. Iako u ovom blagoslovljenom prostoru već molimo božanski časoslov i slavimo svete mise, do završetka radova, uz još poneki de-talj, preostaje nam osmisliti i ugraditi vitraje.

Nakon toga moći ćemo obaviti i posvetu oltara i cijelog sakralnog prostora kapele, za osobni i zajed-nički duhovni rast sve braće dominikanskih redovni-ka iz ovog i drugih samostana, kao i naših župljana.

Ovom prigodom zahvaljujem svim izvođačima spomenutih radova. Neka im Gospodin blagoslovi budući rad te u znak naše zahvalnosti i uslišanih molitava udijeli još mnogo novih i dobrih poslova.

fr. kristijan Dragan Raič, OPekonom Provincije

83


POZDRAV IZ bOlA

nakon što se zimus fr. Eugen preselio u vječ-nost, bolsku redovničku zajednicu danas čine

dvojica braće. Teško je procijeniti kada su u ovom samostanu zadnji puta živjela tek dvojica braće. S obzirom na današnje potrebe Bola, to je posve odgovarajući broj. Jesmo li nas dvojica sposobni u potpunosti odgovoriti potrebama apostolata i sa-mostanskog života – drugo je pitanje.

Ipak, računajući da nismo posljednji Mohi-kanci niti u Provinciji, niti u ovom samostanu, nastojimo reorganizirati dosadašnji način života i rada u bolskom samostanu a tu reorganizaciju su opet potakli mnogi važni događaji proteklih godi-na. Kao prvo, svi već znaju da su se sestre domi-nikanke povukle iz Bola i ugasile bolsku sestarsku zajednicu, Žuta kuća je iznajmljena na 25 godi-na za privatni hotel, famozni bolski vinograd od 1000 trsova se osušio, promjena krovova na samo-stanu i Žutoj kući je bila nužna, kao i obnova zvo-nika. Muzej, koji je radi sanacije muzejske zgrade i restauracije eksponata zatvoren prije šest godina još se obnavlja, a o tekućim vatrogasnim mjera-ma po samostanu ne treba posebno govoriti jer je do-trajalost svih instalacija po kući svima dobro znana.

U cijelom tom nastoja-nju da se samostan koliko-toliko dovede u red ne tre-ba izgubiti iz vida protekle godine krize i recesije, spe-cifičnost otočkog mentali-teta po kojem „Ako je priša umrit – nije“, te složenost izrade potrebne dokumen-tacije za ovako impozan-tni, ali i zahtjevni objekt, kao što je bolski samostan.

Bogu hvala, u mnogočemu se lijepo uspjelo! Najnoviji projekti su još uvijek u fazi izvođenja i nadamo se njihovom okončanju prije ljeta ili ti-jekom njega: umjesto vinograda sada imamo 100 novih sadnica maslina, u tijeku je prenamjena ko-nobe u vešeraj, peglaonicu, skladišne prostore, priprema se obnova fratarske grobnice, zvonik sa svojom zadnjom fazom unutarnjih radova će po svoj prilici dočekati jesen, finalizaciju muzeja je preuzela uprava naše Provincije pa je za očekivati da će se muzej konačno, ako ne potpuno dovršiti, a ono barem dobrim dijelom privesti kraju.

Bilo kako bilo, mi i ovo ljeto očekujemo braću iz Provincije i iz inozemstva. Trudimo se urediti vrt, oplemeniti barem zajedničke prostorije u sa-mostanu i učiniti da ovo prekrasno zdanje bude koliko-toliko pristojan dom svima koji žele preko ljeta učiniti odmak od svoje svakodnevnice.

fr. Damir Šokić, OPstarješina


84

bRAćA PROPOVIJEDAJU

Duhovne obnove

¬ Fr. Nikola Dugandžić, 15. veljače – 26. veljače Radio Marija prenosio je jutarnju svetu misu u 7 sati.

¬ Fr. Petar Galić, Vinkovci, 10. – 13. ožujka 2016.

¬ Brat Gabriel Matej Baćak, 5. travnja održao predavanje članovima Laičkog bratstva sv. Dominika (Trećoredcima) u župi bl. Augustina Kažotića na Peščenici. Tema predavanja bila je „Život i djelo sve-tog Vinka Fererskog“.

Ispomoć i zamjene

¬ Fr. Vjekoslav Lasić u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg.

¬ U samostanu u Starom Gradu na Hvaru, dok je fr. Mario Marinov bio na operaciji koljena i na reha-bilitaciji u Krapinskim Toplicama: fr. Ivica Tomljenović, fr. Domagoj Augustin Polanščak i Ivo Plen-ković.

¬ U Trogiru: fr. Petar Galić, don Stipe Žuro (Arbanija – Čiovo), fra Šime Škibola OFM (Čiovo), fr. Iko Mateljan, fr. Luka Prcela, fr. Jozo Mravak i fr. Kristijan D. Raič.

¬ Klopče: fr. Pero Ćavar.

¬ HKM Pariz: fr. Ivica Tomljenović, fr. Domagoj Augustin Polanščak.

ZAsJEDAlI člAnOVI MEĐUnARODnE tEOlOŠkE kOMIsIJE

U dominikanskom samostanu u Dubrovniku na poziv hrvatskoga člana prof. dr. Željka Ta-

njića, rektora Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, od 9. do 12 lipnja zasjedala je Potkomisija Među-narodne teološke komisije koja radi na izradi do-kumenta o slobodi vjerovanja. Pod vodstvom o. Sergea-Thomasa Bonina (O.P.), generalnoga taj-nika, teolozi iz Vatikana, Italije, Francuske, Belgi-je, Australije, Toga, Kanade i Južne Koreje mogli su se upoznati i sa životom Crkve u Hrvatskoj, kao i dubrovačkom kulturnom baštinom. U četvrtak 9. lipnja Potkomisija je bila gost dubrovačkoga bi-skupa Mate Uzinića, kojemu je mons. Riccardo

Bollati, tajnik Komisije, u ime predsjednika Me-đunarodne teološke komisije, prefekta Kongrega-cije za nauk vjere kardinala Gerharda Ludvviga Müllera, predao zbirku dokumenata Kongrega-cije i zahvalno pismo za iskazano gostoprimstvo Potkomisiji. Članovi Potkomisije, od kojih je ve-ćina bila prvi put u Hrvatskoj, posebnu zahval-nost iskazali su i prioru dubrovačkoga samostana o. Matijasu Farkašu – priopćeno je s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.

Preuzeto iz: Glas Koncila, LV, br 25 (2191), 19. lipnja 2016., str. 3.

85

LII/2016./b

ro

j 114

n ova i z da n j aH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

nOVA knJIGA fR. VJEkOslAVA lAsIćA

Prije Božića izišla je nova knjiga fr. Vjekoslava Lasića: „Zbiva-

nja oteta zaboravu, nesporazumi s Crkvom“. Knjiga je predstavljena u Švedskoj, u gradu Malmöu 24. siječnja. Predstavljanju je pretho-dila sveta misa na kojoj je fr. Vje-koslav održao propovijed. Isti dan je i na isti način knjiga predstav-ljena u gradu Helsingborgu. Knji-ga je 11. veljače predstavljena i u samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.

Knjiga je predstavljena i u ne-koliko njemačkih gradova: Hamburgu i Lünebur-gu 14. veljače, Hannoveru i Hammelnu 21. velja-če. Svakom predstavljanju prethodila je sveta misa s propovijedi. Dana 8. travnja održano je pred-

stavljanje u samostanu hercegovač-kih franjevaca u Dubravi (Zagreb). Knjiga je predstavljena i u Her-cegovini 20. svibnja u starom žu-pnom dvoru u Gorici.

Organizator je bila Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika i Ma-tica hrvatska – Ogranak Grude. Predstavljanje je organizirano i u Širokom Brijegu 21. svibnja u Na-rodnoj knjižnici, a organizator je bio Ogranak Matice hrvatske u Ši-rokom Brijegu.

U svojem, rodnom selu Uzari-ćima, u nedjelju 22. svibnja, fr. Vjekoslav predsla-vio je misno slavlje te mještanima ponudio svoju novu knjigu. Na sva predstavljanja odazvao se ve-lik broj ljudi.

PREDstAVlJEn PJEsnIčkI PRVIJEnAc IVAnA MARIJE tOMIćA

U dvorani „Augustin Kažotić“ do-minikanskoga samostana na

zagrebačkoj Koloniji u petak 22. siječnja 2016. predstavljena je prva zbirka pjesama „U sjeni križa“ mla-doga dominikanca, diplomirano-ga pravnika i pjesnika Ivana Mari-je Tomića kojega je dva dana poslije u nedjelju 24. siječnja za đakona u dominikankoj crkvi Kraljice svete krunice zaredio banjolučki biskup Franjo Komarica. O knjizi je uz autora govorio urednik zbirke do-minikanac komparatist književno-sti Domagoj Augustin Polanščak, a stihove je či-tao dominikanac Mihovil Mario Žuljević Mikas.

Glazbeni obol svečanosti dali su dominikanci tenor Ante Kazoti uz klavirsku pratnju Marina Golubo-vića, a kroz program je vodila Ru-žica Jukić.

Knjigu „U sjeni križa“ kao de-seto je ostvarenje biblioteke „Poseb-na izdanja“ objavila Dominikanska naklada Istina Hrvatske domini-kanske provincije. Zbirka u kojoj se isprepliću refleksivna, ljubavna, do-moljubna i religiozna lirika podije-ljenja je na dva poglavlja. Prvo „Pu-

stinja“ donosi 24 pjesme pjesme, a drugo „Sunce“ njih 30. Uvodnik je u knjigu pod nazivom „U sje-

86


ni križa – pred svjetlom uskrsnuća“ napisao urednik Polanščak, dok je pogovor unaslovljen „Zagrljen Bogom“ napisao književni povjesničar Vladimir Lončarević.

Polanščak je u predgovoru pisao ponajprije o kršćanskoj dimenziji Tomićevih stihova ističući da se proročki snažna i izravna poruka Tomićeve liri-ke temelji na dramatičnom iskustvu ograničenosti ljudskoga bića i duboke potrebe da se egzistenci-jalna praznina nadvlada cjelovitom i bezrezervnom usmjerenošću prema beskonačnom Bogu koji se objavio u povijesnoj osobi Isusa Krista. Naglasio je da je zbirka kršćanska drama patnje i radosti, smrti i života, samoće i zajedništva, mržnje i ljubavi, ne-

moći i jakosti, ludosti i mudrosti, čovjeka i Boga. Dr. Lončarević je istaknuo da Tomićeve pjesme na mnoge načine integriraju ponajbolje naglaske ne samo suvremenoga, nego i cjelokupnoga katoličkog pjesništva 20. stoljeća te da se u njegovim pjesma-ma mogu naći mnoge odlike katoličke lirike prve polovice 20. stoljeća. Tomić „pokazuje da ne robu-je šablonama, ali poznaje poetike, pa ga budućnost može odvesti na različite stilske staze, to više što, iako naginjući slobodnom stihu, zna pisati u sroku i nositi se s pravilima klasične poetike. Dapače, u tome može mnogo više dati“ – zaključio je Lonča-rević naglasivši da je Tomićev talent nesumnjiv, a originalnost neupitna.

tanja baran

IZ tIskA JE IZIŠlA nOVA knJIGA DOMInIkAncA hRVOJA lAsIćA

hrvoje Lasić, dominikanac i umi-rovljeni profesor filozofije na Fi-

lozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, objavio je u izdanju izdavač-ke kuće „Demetra“ svoju treću samo-stalnu knjigu pod naslovom „U potrazi za istinom. Korespondencija Blondel - Garrigou - Lagrange“.

Na više od 300 stranica profesor La-sić donosi prijevod (bilingvalno izdanje na francuskom i hrvatskom jeziku) ko-respondencije između Mauricea Blon-dela (1861. – 1949.), katoličkog filo-zofa, i Réginalda Garrigou-Lagrangea

(1877. – 1964.), katoličkog teologa, o poimanju i definiranju istine u odnosu na naravnu i nadnaravnu zbilju.

Pored korespondencije knjiga sa-drži Lasićev osvrt na život i djelo dvo-jice korespondenata te dva priloga o filozofsko-teološkom poimanju isti-ne. Domagoj A. Polanščak u pogovo-ru je kontekstualizirao koresponden-ciju kao svjedočanstvo dinamičnog odnosa između modernog mišljenja i kršćanskog nauka. Na kraju knjige nalazi se iscrpna bio-bibliografija Hr-voja Lasića.

87

nova izdanja

Zaklada „Čujem, vjerujem, vidim“ u zvučnom izdanju (mp3 format) objavila je knjigu „Dominik – propovjednik istine“ autorice Elvire Cacciato (iz niza „Izvori Istine“, s talijanskog preveo fr. Anđelko Fazinić, OP, ur. Rando Paršić, OP, Korčula, 1984.).

Monica Priante ‒ Slavko Slišković,

Tondini i Strossmayer. Jedinstveni za jedinstvo,Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016, 320 str.

Gerhard kruip - Frano Prcela

Die Zukunft der OrdenEchter Verlag, würzburg, rujan 2016., 150 str.

elvira Cacciato

Dominik propovjednik istine

88

LII/2016./b

ro

j 114

d o g a đa n j aH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

sVEćEnIčkO REĐEnJE I MlADA MIsA

Pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski zaredit će za svećenika fr. Ivana Mariju Tomića na svetkovinu sv. Dominika, 8. kolovoza, pod misom u 19.00 sati u crkvi Kraljice sv. krunice u

Zagrebu.

Fr. Ivan Marija Tomić slavit će mladu misu u nedjelju 11. rujna u 11.00 sati u župi Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima (Okučani).

stUDIJskI tJEDAn 2016.

hrvatska dominikanska provincija, Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku (Filo-zofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Centar Iana Ramseya za znanost i vjeru (Sveučilište u

Oxfordu) te „Humane Philosophy Project“ organiziraju 19. Studijski tjedan (na BA i MA razini) koji će se održati 28. kolovoza – 1. rujna 2016. te konferenciju (istraživačka razina) 2. – 3. rujna 2016. u hotelu „Sv. Križ“ na otoku Čiovu. Glavna tema će biti „Racionalnost i problem zla“.

OblJEtnIcE bRAćE DO PROsIncA 2016.

Godina 2016.

Obljetnica rođenja

Gugić Mile 7. 8. (75.)Luka Prcela 14. 10. (75.)Pero Jurič 26. 10. (70.)Mirko Ljubić 28. 10. (75.)Reginald Klapež 11. 11. (80.)

Obljetnica prvih zavjeta Veselko Begić 16. 7. (55.)Ivo Plenković 9. 9. (60.)Pero Ćavar 16. 9. (45.)


89

ZlAtnA MIsA fR. JOsIPA ŠIMIćA

na spomen sv. Ireneja, u utorak 28. lipnja, eu-haristijskim slavljem u samostanskoj crkvi

Svete Marije Milosne u Bolu na Braču fr. Josip Ši-mić proslavio je svoju zlatnu misu, 50. obljetni-cu svećeničkoga ređenja. U koncelebraciji su bili ljubljanski nadbiskup u miru mons. Anton Stres, koji vodi duhovne vježbe u samostanu, vojni bi-skup u BiH mons. Tomo Vukšić, dominikanski provincijal fr. Anto Gavrić, braća dominikanci i svećenici okupljeni na duhovnim vježbama te brački svećenici.

U pozdravnim riječima provincijal je kratko prikazao zlatomisnikovo svećeničko-pastoralno djelovanje koje se protezalo na više zemalja i samostana, od Hrvatske misije u Hannoveru u Njemačkoj do Zenice u Bosni i Hercegovini, od Bola i Zagreba do samostana u Rijeci u kojem sada živi i djeluje. U Bolu je proveo tri godine u dominikanskom sjemeništu, a kasnije je tu bio župnikom deset godina (1990. – 2000.). Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj katedrali 26. lipnja 1966., s drugom dvojicom dominikanaca fr. Veselkom Begićem i Mariom Rokom Marinovim te je provincijal pozvao da u molitvu uključe svu trojicu dominikanskih zlatomisnika u Godini jubileja 800. obljetnice Reda propovjednika.

Propovijedao je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, koji se prisjetio

da je, u vrijeme dok je fr. Josip Šimić bio župnik u Bolu a fr. Ivo Plenković starješina samostana u Bolu, cijela Bogoslovija iz Sarajeva provela u Bolu četiri godine. „Zahvaljujući njihovoj dobroti mogli smo nastaviti važno poslanje te crkvene ustanove, na čemu im još jednom izričem veliku zahvalnost.“

Mons. Vukšić je svoje razmišljanje posvetio svećeništvu kao crkvenoj službi koja postoji radi posvećivanja braće i sestara, svijeta i vremena. Svoje je razmišljanje prožeo mislima sv. Ireneja o Isusu kao spasenjskoj poveznici između nebeskog Oca i njegovih stvorenja te mislima sv. Ivana Zlatoustoga o svećeničkom poslanju i služenju.

Krist je lice Boga Oca, Stvoritelja i on je poveznica. Toj Kristovoj ulozi prispodobiv je položaj svećenika u crkvenoj zajednici, istaknuo je biskup Vukšić. Svojom svećeničkom službom u Crkvi službenik Riječi Božje i sakramenata gradi most između Krista i čovjeka, između Boga i ljudi. Svećenik je „čimbenik milosne rose posvećenja“. Njegova je „izvorna zadaća da cijeloga života na raznim mjestima podiže mostove između Boga i njegovih stvorenja, a prije svega sedam sakramentalnih mostova“, rekao je vojni biskup.

Svećenik je svojim pozivom i u službi potrebe naviještanja evanđelja svim narodima i svemu stvorenju. Svećenik je misionar, u služni uglavljivanja svega u Krista, saziđivanja građevine u kojoj će Krist postati zaglavni i nosivi kamen. A u toj građevini svaki je čovjek predviđen kao jedan od građevinskih elemenata, istaknuo je mons. Vukšić i dodao da je stoga svećenik uvijek u službi te ne može „zatvoriti prilazne kapije i prolazne putove“.

Nakon euharistijskog slavlja druženje se nastavilo u prekrasnom samostanskom vrtu te zatim u samostanskoj blagovaonici.

90

LII/2016./b

ro

j 114

i n m e m o r i a mH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j ev j e s n i k

fR. EUGEn bIŽAcA, OP

U srijedu 27. siječnja 2016. na groblju u Bolu na Braču pokopan je fr. Eugen Bižaca, naj-

stariji član Hrvatske dominikanske provincije. Uz njegovu rodbinu i prijatelje te vjernike povezane s dominikanskim samostanom u Bolu na sprovodu je bilo dvadesetak braće dominikanaca iz Dubrov-nika, Gruža, Splita, Zagreba, Rijeke i Hannovera te desetak svećenika s otoka Brača. Sestre domini-kanke iz Korčule, Dubrovnika i Splita predvodila je Časna majka s. Katarina Maglica. Na sprovo-du su bili i članovi drugih redovničkih zajednica s otoka Brača.

Misu zadušnicu u dominikanskoj samostan-skoj crkvi svete Marije Milosne u Bolu predvo-dio je provincijal Hrvatske dominikanske provin-cije fr. Anto Gavrić, a posljednji ispraćaj do groba predvodio je starješina bolskoga samostana fr. Da-mir Šokić.

Provincijal je u svojoj propovijedi prikazao ži-vot fr. Eugena Bižace polazeći od riječi svetog Au-gustina: „Ako ne možemo izbjeći smrt, možemo dobro živjeti svoj život.“ Eugen je dobro živio svoj život, ustvrdio je provincijal, i u onim trenucima kad nije bilo dobro i kada životne situacije i život Provincije nije bio nimalo jednostavan niti lagan.

Rođen je u Postirama na Braču u petak 20. svibnja 1921. od oca Jakova i majke Franke ro-đene Škarić. Na krštenju je dobio ime Vin-ko. Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu (1928.–1933.), a klasičnu gimnaziju u Bolu i u Dubrovniku (1933.–1941.). Maturu nisu polaga-li jer im je u čast osnutka Nezavisne države Hrvat-ske bila poklonjena.

Dominikanski habit primio je u Dubrovniku 28. srpnja 1941. te je tada uzeo redovničko ime brat Eugen. Odgojitelji su mu bili fr. Jacint Boš-ković i fr. Anđelko Posinković. Nakon godine no-vicijata u Dubrovniku, i jednostavnih zavjeta 29. srpnja 1942., studij filozofije i teologije pohađao je na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku od 942. do veljače 1945.

Ulazeći u Red braće propovjednika u Dubrovni-ku, polažući jednostavne zavjete u istom samosta-nu te svečane zavjete u Zagrebu 7. lipnja 1948. fr. Eugen, prostrt pred nogama svoga poglavara, tra-žio je Božje milosrđe i milosrđe svoje dominikan-ske braće. Prostrt pred oltarom 29. lipnja 1949. u Zagrebu svećeničkim ređenjem odgovarao je „Evo me!“, predajući se posve Kristovu pozivu. Zatim je provincijal dodao: „Danas, 67. godina nakon sve-ćeničkoga ređenja, i nakon 74. godine redovništva, fr. Eugen, položen je pred oltarom, i kao da govori Kristu: ‘Primi me!’ A mi, draga braćo i sestre, rod-bino i prijatelji fr. Eugena, danas ovdje okupljeni oko njegova tijela molimo usrdno: ‘Primi ga, Gos-podine, u svom smilovanju i milosrđu koje si mu iskazivao tijekom cijela njegova života.“


91

Dolaskom partizana u Dubrovnik, s još pede-setak bogoslova fr. Eugen je mobiliziran sredinom veljače 1945. u trogirski dopunski bataljun. Ratni ga je put vodio preko Kistanja, Gospića, Ledenica, Vinodola, Ilirske Bistrice, Goricije i Postojne. Pola godine nakon završetka rata, u studenom 1945. bez ikakve najave ili suđenja po noći je uhapšen i preba-čen u kažnjenički bataljun. U njemu je ostao punih 16 mjeseci, punih prisilnoga rada i komunističkog iživljavanja, a da mu nikad nije rečeno zbog čega se tu nalazi. O tome je ostavio i pisano svjedočanstvo u knjizi fr. Petra Bezine, Progoni biskupa, svećenika i redovnika (Split, 2000., str. 163-164). Ukupno je u vojsci proveo 26 mjeseci.

U ožujku 1947. otpušten je iz vojske uz ozna-ku: „Pošten je, nepomirljiv prema novom poret-ku“. Nastanjuje se u dominikanskom samostanu u Zagrebu, nastavlja studij na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu na kojem diplomira 28. lipnja 1952. Prije toga je 5. lipnja 1947. obno-vio redovničke zavjete, a godinu kasnije, 7. lip-nja 1948. položio svečane zavjete u Redu braće propovjednika te je 29. lipnja 1949. u Zagrebu je zaređen i za svećenika. Kao mladomisničko geslo uzeo je riječi iz Druge poslanice Timoteju 1, 12: „Znam komu sam povjerovao“. Mladu je misu slavio u Postirama 3. srpnja 1949.

Mladomisničku propovijed je držao fr. Cele-stin Bezmalinović OP, kasniji hvarski biskup. Don Ivan Matulić se sjeća da je fr. Celestin započeo propovijed: „Dali ste nam maloga Vinka (krsno ime), a vraćamo vam velikoga Eugena“ (redovnič-ko ime.).

Pastoralno je djelovao kao kateheta u Zagrebu od 1948. do 1954., pa zatim u Splitu do rujna 1958. Bio je kratko podučitelj bogoslova i nova-ka u Dubrovniku 1959. Od 1959. do 1966. bio je učitelj sjemeništaraca u Bolu. Zatim opet dje-luje kao starješina u samostanu u Splitu, gdje je imenovan i prvim župnikom novoosnovane župe Gospe od ružarija (1967.–1969.). U Splitu je bio i ispovjednik sestara dominikanki od 1955. do 1959. i od 1966. do 1969.

Godine 1969. ponovno je u Bolu kao samo-stanski prior. Godine 1971. postaje provincijal Hrvatske dominikanske provincije, i u toj je služ-bi proveo dva mandata, do listopada 1979. Službu provincijala započeo je tako što ga je vrhovni po-glavar Reda postavio za provincijala 3. studenog 1971., nakon što braća okupljena na provincijskoj skupštini u Dubrovniku nisu uspjela izabrati pro-vincijala.

U pozdravnom govoru učitelju Reda Vinku Couesongleu koji je u kanonskoj vizitaciji provin-ciji, u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku, isti-če da je „Provincija stenjala, između ostalog, pod teretom ogromnih dugova zbog gradnje naše nove crkve u Zagrebu.“ Učitelj Reda Anicet Fernandez pomogao je svojim doprinosom da se toga riješi pa je 1975. proglašen dobročiniteljem Provincije (VHDP 13, br. 36, str. 3).

U istom pozdravnom govoru učitelja Reda u vizitaciji Provincije upozorava da ga čeka težak posao. „Neće Vam biti lako, jer ni mi ovdje nismo ostali nepošteđeni od zapljuskivanja valova novih ideja, shvaćanja i življenja, što u ovom poratnom vremenu, posebice poslije Drugog vatikanskog sa-bora, zapljuskuju čitavu Crkvu, sve redove, i po-malo drmaju samim njihovim temeljima. Sukob generacija, nova shvaćanja redovničkog življenja, autoriteta, discipline, opadanje duha molitve i žr-tve, možda same vjere, novi načini apostolskog djelovanja, otvaranje svijetu, prihvaćanje sve ve-ćeg standarda: sve je to, kao i druge poratne poja-ve, otežalo ostvarivanje našeg zajedništva i unijelo zabunu u naše redove“ (VHDP 13, br. 36, str. 4). Zatvoren je samostan u Šibeniku 1975. godine.

Pratio je rad braće u Provinciji ali i u inozem-stvu. Posjećivao ih je, o njihovu radu pisao u Vje-sniku Provincije. Znao je isticati doprinos pojedi-ne braće. Tako na sprovodu fr. Jordana Kuničića OP, 20. veljače 1974. na zagrebačkom Mirogoju, pred 4000 nazočnih, ističe: „Bio si bedem pravo-vjerja, čuvar Objave i neumorni branič crkvenog učiteljstva. Svojom dosljednošću i nepokolebljivo-šću, svojim nesebičnim i neumornim radom, pro-


92

dičio si i sebe i nas. Svojom pisanom riječi podi-gao si dostojan spomenik sebi i svom Redu i time ovjekovječio dominikansko ime pred budućim generacijama“ (VHDP XI, 1974, br. 29, str. 5).

Znao je isticati i rad sestara dominikanki. Če-stitajući Božić 1974. ističe „naše sestre koje kao marljive pčelice neumorno rade po našim samo-stanima, bez kojih bi naš život i apostolat bio sko-ro nemoguć“ (VHDP XI, 1974, br. 31, str. 1).

Kroz život ga je vodilo ono što je izabrao kao mladomisničko geslo, riječi iz Druge poslanice Timoteju 1, 12: „Znam komu sam povjerovao.“ Ljude je vodi Kristu i pomagao im da Kristu su-sretnu, istaknuo je provincijal. A kao provincijal poticao je braću da zahvaljuju Bogu na ljubavi koju Bog iskazuje u svome Sinu Isusu i da ta lju-bav, piše u poruci braći u Provinciji u prosincu 1978., „raspali naša srca kako bismo na svoj način mogli toj ljubavi odgovoriti. Ljubav prema Kristu nas je dovela u dominikansku zajednicu, učlani-la u dominikansku obitelj. Usrdno molimo da ta vatra u nama postane i ostane djelotvorna te nam pomogne vršiti Očevu volju izraženu u našim re-dovničkim pravilima i svećeničkim obvezama.“

Najveći dio svog života proveo je u Bolu. Naj-veći dio svog života proveo je u Bolu. U tri je na-vrata biran priorom samostana Sv. Marije Milo-sne u Bolu (1970.–1971. i 1981.–1987.). Bio je dugogodišnji samostanski ekonom. Kao ekonom, prior ili provincijal, pokretao je razne građevinske i druge pothvate. Za pedesetogodišnjega boravka na Bolu završeno je uređenje samostanske crkve i obnovljena je crkvica sv. Ivana. Prigodom prosla-ve 500. obljetnice dolaska dominikanaca na Bol uređen je muzejski prostor u kojem su bili izloženi i pohranjeni razni stoljećima skupljani ekspona-ti: inkunabule, liturgijske knjige, bule, srednjovje-kovne slike, numizmatička zbirka itd.

U dominikanskom muzeju nalazila se je jed-na od najbogatijih arheoloških zbirki našega pod-morja koju je najvećim dijelom prikupio fr. Eu-gen.

U nedostatku financijskih sredstava za odr-žavanje samostana i uzdržavanje samostanskog osoblja, na njegovu inicijativu dominikanski sa-mostan u Bolu 1960. godine počeo se je baviti tu-rističkom djelatnošću. U tomu mu je pomagao o. Reginald Klapež.

Hobi su mu bili skupljanje poštanskih markica (filatelija) i uzgajanje cvijeća. Padre Eugen je naj-zaslužniji što je samostanski vrt u Bolu, bogat me-diteranskim biljem i raznovrsnim cvijećem, po-stao jedan od atrakcija bolskog turizma. Ugradio je sebe potpuno u samostan u Bolu. Samostanski vrt postao jedna od atrakcija bolskog turizma. Bio je doista pionir vjerskog turizma.

Svaki napredak Bola ga je veselio, a u tom na-pretku i on je imao velike zasluge, zbog čega mu je Općina Bol dala javno priznanje. Provincijal je u ime Provincije zahvalio Bogu na tom daru života u svemu što je fr. Eugen činio za Provinciju, Red propovjednika, Crkvu u Hrvata i hrvatski narod te da mu Gospodin dobrostivo iskaže svoje milo-srđe.

Na kraju mise don Ante Tonci Jelinčić, župnik iz Postira, rodne župe fr. Eugena, uputio je neko-liko riječi. Izraze sućuti pismeno je uputio i hvar-sko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štam-buk, zahvalivši dominikancima na svemu što su činili i čine u biskupiji.

***

Nakon kraće bolesti, okrijepljen svetim sa-kramentima, fr. Eugen (Vinko) Bižaca umro je u Splitskoj bolnici Firule 24. siječnja 2016., u 95. godini života, 74. redovništva i 67. svećeništva.

fr. Anto Gavrić, OP, provincijal

H r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j e

I z r e d a

I z p r o v i n c i j a l a t a

I z ž i v o t a b r a ć e i z a j e d n i c a

v j e s n i k

God. LII / 2016. , broj 114

ISSN 1331-7660

Documents

Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene ... · VJESNIK VATSKE OMINIKANSKE ROVINCIJE 4 Promišljanje i iskustvo pokazuju slabost koja obi-lježava ljudsku slobodu. Sloboda