VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE NAVJE[TENJA … · gosti koje U~itelj Reda pozove, na{e sestre, pred-stavnici lai~kih bratstava svetog Dominika, dakle ~lanovi velike Dominikanske

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

XLIX (2013.) 108

ZAGREBSIJE^ANJ 2013.

3

SVI SU GA VOLJELIU

VO

DN

IK

Dominikanska obitelj po svem svijetu priprema se za proslavu 800. obljetnice otkako je 1216. godi-ne papa Honorije III. potvrdio Red propovjednika. Tu zna~ajnu obljetnicu proslavit }emo sve~ano 2016. godine. U tom su vidu ve} zapo~ele devetogodi{nje tematske priprave za proslavu na{eg Jubileja. Orga-niziraju se razna doga|anja svake godine, a tijekom ovih znakovitih trenutaka povezuje nas osoba sve-tog Dominika. Ove godine isti~u se posebno dva znakovita doga|aja.

Prvi dio ove nove godine, na nacionalnoj razini, obiljeèn je Vjeronau~nom olimpijadom u organi-zaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i {porta, Agencije za odgoj i obrazovanje, Nacionalnoga ka-tehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Glasa Koncila. Naime, u~enicima osnovnih i sred-njih {kola organiziraju se svake godine tematska natjecanja iz vjeronauka. Ove {kolske godine koja je u tijeku ogledat }e se u poznavanju svetog Domi-nika i Reda propovjednika. Za njihovo pripremanje, koje je po~elo ve} od rujna, tiskana je prigodna, sadràjem bogata knjiìca „Sveti Dominik i Red propovjednika“. U sije~nju se ve} odigralo natjeca-nje na {kolskoj razini. Slijedi sredinom velja~e na-tjecanje na ùpanijskoj i nad/biskupijskoj razini. Zavr{nica olimpijade, finale dràvnog natjecanja iz vjeronauka, odràt }e se po~etkom travnja u Du-brovniku. Olimpijada je prigoda da mladi upoznaju i zavole svetog Dominika. On je i danas privla~an i aktualan svetac. U tijeku priprema nekoliko je sku-pina u~enika s vjerou~iteljima posjetilo na{e samo-stane. Na (nad)biskupijskim natjecanjima mla|a bra}a uprisutnit }e Dominikov ìvot i ìvot Reda kroz vlastito svjedo~enje u nekoliko ve}ih gradova.

A sve }e kulminirati u zavr{nom natjecanju sa zajedni~kim scen-skim uprizorenjima mla|e bra}e i sestara.

Po~etak drugoga dije la godine obiljeèn je doga|ajem na razini cije loga Reda propo-vjednika i Dominikan-ske obitelji. Na{a Provincija ima razloga za posebnu radost. To su bra}a izrekla i na pro{logodi{njoj Izbor noj provincijskoj skup{tini u Bolu: „Posebno se radujemo {to }e se Op}a skup{tina Reda odràti od 22. srpnja do 8. kolovoza 2013. u Trogiru, rod-nome gradu prvoga hrvatskog blaènika Augustina Kaòti}a. To je vaàn doga|aj, ne samo za nas, hrvat-ske dominikance, nego i za Hrvatsku jer se Op}a skup{tina u osamstoljetnoj povijesti Reda po prvi puta odràva u Hrvatskoj. Pozivamo svu bra}u u Provinciji da taj veliki doga|aj prihvate kao poticaj na svestraniju promociju poziva i poslanja brata pro-povjednika te da sudjeluju u pripremi u suradnji s generalnim tajnikom Op}e skup{tine bratom Mihae-lom Mariom Toljem“ (Akti, Bol 2012., br. 108).

To je najve}i i najva`niji doga|aj za Provinciju ove godine, i ne samo ove godine! Povijesni je to doga|aj za na{u Provinciju, Hrvatsku, ali i za Red. Naime, u vidu boljeg ostvarenja poslanja propovije-danja Red je na pro{loj Op}oj skup{tini u Rimu 2010. godine zapo~eo svoju restrukturaciju. Upravo }e u tom postupku restrukturacije Reda imati va`nu ulogu i ova Skup{tina definitora koja se odràva u Hrvatskoj.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

4

Bra}a iz cijeloga svijeta, sa sve ~etiri strane, oku-pit }e se na Op}oj skup{tini Reda po prvi puta na hrvatskome tlu. Njima }e se pridruìti i posebni gosti koje U~itelj Reda pozove, na{e sestre, pred-stavnici lai~kih bratstava svetog Dominika, dakle ~lanovi velike Dominikanske obitelji. Nikada toliko dominikanaca na jednom mjestu u Hrvatskoj. Za-bijelit }e Trogir! Oìvjet }e ponovno, nakratko, sa-mostan Svetoga Krià na îovu! Zasigurno }e se radovati utemeljitelj toga samostana i njegov prvi prior bl. Nikola Milinovi}, ~ije je tijelo najprije poko pano na ulazu u crkvu a zatim 1932. godine, prigodom petstote godi{njice utemeljenja samo-stana,1 preneseno u samostansku crkvu. Umro je na glasu svetosti 13. srpnja 1451. i kao takav, prema tradiciji, ~a{}en pa je stoga na njegovu grobu ukle-sano „blaèni“. Neka i njegov zagovor prati rad bra}e na Op}oj skup{tini. Molimo i zagovor na{ih dvoje blaènika, Augustina Kaòti}a i Ozane Ko-torske. U Trogiru }e se sve~ano proslaviti blagdan bl. Augustina, uz sudjelovanje U~itelja Reda i svih sudionika Op}e skup{tine. Bit }e to novi, snaàn poticaj za zavr{etak njegove kauze kanonizacije. Sje-tit }emo se tom prigodom i dubrova~koga domi-nikanaca Dominika Bara~a kojeg su partizani strije-ljali u Trogiru 17. studenoga 1945. jer nas Op}a skup {tina iz Rima poti~e da se spominjemo domi-nikanskih mu~enika iz 20. stolje}a.

Skup{tina }e po~eti na blagdan svete Marije Mag-dalene, suza{titnice Reda, a zavr{it }e proslavom svetkovine svetog oca Dominika u samostanskoj crkvi u Splitu. Tako je rad Skup{tine zami{ljen kao hodo~a{}enje, od Marije Magdalene do Dominika. ^lanovi Dominikanskog reda smatrali su da postoji povezanost izme|u njihova poslanja i poslanja Marije Magdalene. U njoj su, naime, prepoznali

1 Vi{e o povijesti samostana: Stjepan Krasi}, Dominikanski sa mo stan sv. Krià na îovu (1432-1852), Prilozi povijesti umjet nosti u Dalmaciji, 31 (Split, 1991.), str. 79-95; Vanja Kova ~i}, îovo - Samostan Sv. Krià, studija objavljena u mo-nografiji Dominikanci u Hrvatskoj, Zagreb: Galerija Klovi}evi dvori, 2011., str. 263-269.

ostvareni dominikanski ideal: promi{ljati, razmatra-ti otajstvo Isusa Krista i prenositi drugima plodove svoga razmi{ljanja. U Mariji Magdaleni su imali uzor one koja razmi{lja, meditira i propovijeda osobno proìvljenu evan|eosku poruku.

Dominikovu osobnost uo~avamo tek kada pro-matramo njegovo ̀ ivotno djelo, Red koji je uteme-ljio, kojega je cilj upoznati istinu i spoznatu istinu priop}avati drugima, u vidu propovijedanja i spase-nja du{a. To je temeljna zada}a Reda. Slijede}i svojeg utemeljitelja bra}a dominikanci u svome propovije-danju i ìvotu daju posebnu va`nost slobodi, milo-sr|u i istini. Ljubav prema slobodi nerazdvojiva je od ljubavi prema istini. Sloboda raste sa stalnim traènjem i propovijedanjem istine, koja je slobod-na i koja osloba|a. Propovijedanje Bo`jeg milosr|a u sredi{tu je dominikanskog propovijedanja. O Do-minikovoj su}uti i ljubavi prema svim ljudima svje-do~i njegov nasljednik na ~elu Reda bl. Jordan Saski u Knjiìci (br. 107): „Sve je ljude primao {iroka srca. A kao {to je sve ljubio, tako su i njega svi ljubili.“

Uz ta dva doga|aja, posebice uz slavlje Op}e skup{tine Reda, bilo je i bit }e ove godine jo{ drugih doga|anja u ̀ ivotima na{ih zajednica i Provincije, o ~emu moète vi{e doznati na stranicama ovoga broja Vjesnika. Ove }e godine vi{e bra}e proslaviti zna-~ajne obljetnice ro|enja, prvih zavjeta, sve~anih za-vjeta i sve}eni~koga re|enja. Svima iskreno ~estitam i zahvaljujem na daru svojega ̀ ivota u slu`bi propo-vijedanja. Zahvaljujem svakome pojedina~no na svje-do~anstvu radosti i ljepote zajedni~koga ìvota po primjeru svetog Dominika, koji svojim ìvotom i stvarala~kom vjerno{}u poslanju navije{tanja Rado-sne vijesti dajete primjer mla|oj bra}i u formaciji. A mlade sve vi{e privla~i primjer sv. Dominika. Ima-mo stoga razloga za radost i pogled pun optimizma prema budu}nosti, zahvaljuju}i Bogu od kojega do-lazi svaki dar zvanja.

brat Anto Gavri}, OPprovincijal

5


IZAZOVI ZA DANA[NJU EVANGELIZACIJU

brat Bruno Cadoré*

U~itelj Reda propovjednika

Studirati, propovijedati i osnivati zajednice. Te je ciljeve sveti Dominik zacrtao {alju}i prvu bra}u u „evangelizaciju“. Time nije dao evangelizacijski pro-gram nego dinamiku za ostvarenje temeljne intui cije prosja~kih redova: evangelizacija nalazi svoju radost i snagu u kontemplaciji. Htio bih to rastuma~iti podsje}aju}i na tri izazova za dana{nju evangeli-zaciju.

1. Izazov studija i dijaloga sa znanostima i u~enim ljudima

Dominik {alje svoju bra}u najprije da studiraju a ne da pou~avaju. [alje ih na studij kao prosjake istine. Studirati i nau~iti kako otajstvo Objave, ispi-tano u Svetom pismu i Predaji, moè dovesti ljudski razum do kontemplacije. No, studirati zna~i u~iti od drugih znanosti, dijalogizirati sa svim drugim traìteljima istine, s po{tovanjem i povjerenjem a ne sa sumnjom. Danas je vi{e nego ikada hitno da teo-logija i Crkva ostvare ono prijateljstvo izme|u vjere i znanosti koje je proglasio Koncil. Slu{aju}i znan-stvenike teolog otkriva trag povjerenja Boga koji povezuje ljudsku slobodu, njegovu moralnu spo-sobnost i njegov razum sa svojim neprekinutim dje-lom stvaranja koji uzdràva svijet. [to nas Bog u~i o sebi samome preko tih novih saznanja? U te{kom razlu~ivanju saznanja koja tako duboko mijenjaju odnos ~ovjeka prema samome sebi i njegov odnos sa svijetom, kako i{~itavati otajstvo Novoga zakona

* U~itelj Reda propovjednika brat Bruno Cadoré u svome go-voru u Rimu 15. listopada 2012. na Sinodi o novoj evangeliza-ciji za preno{enje kr{}anske vjere istaknuo je tri izazova za dana{nju evangelizaciju. Donosimo u cijelosti njegov govor. S francuskoga preveo Anto Gavri}.

koji prebiva u slobodi i ~uva je? Albert Veliki govorio je o traènju istine u slatko}i brat-skog ̀ ivota. Kako bolje izre}i izazove dijaloga u kojem Bog povjerava ljudima da nastoje zajedno promi{ljati „zajed-ni~ki svijet“, pogodan svima za ìvot i pravi put za ~ovje-ka? Tko zna, jednoga dana mogao bi za taj stol sje-sti onaj tajanstveni hodo~asnik iz Emausa koji jedi-no moè ispuniti nadu razuma?

2. Izazov slobode

Naravno, treba propovijedati zajednicama vjer-nika i s njima otvarati putove kako bi Rije~ i pre daja podupirale njihovu vjeru i njihov ìvot. No danas nas propovijedanje dolaska Kraljevstva tjera da izi-|emo i po|emo u susret onima koji ne dolaze vi{e u crkvu. I to ~initi kao {to je Isus ~inio na putovima Palestine, bratskim ìvotom pokazuju}i Bo`je pri-jateljstvo s ljudima. Ne radi se danas toliko o pou~a-vanju koliko o zapo~injanju razgovora s onima kojima bismo voljeli jednoga dana predstaviti prija-telja. Ponizno, treba na}i vremena i saslu{ati pitanja koja zadiru u ~ovjekovu slobodu: patnja i smrt, vje-ra i sumnja, moralna dare`ljivost i slabost volje, muka onih koji se osje}aju osu|enima i odba~enima, malodu{nost onih koji su se udaljili a da u biti nisu izgubili vjeru. Propovjednik, zaslijepljen, otkriva da On, kako je obe}ao, ide pred nama u Galileju i da On ima povjerenja u tu krhku slobodu. Propovije-dati zna~i dopustiti da nas pou~i Bo`ja strpljivost – Bog pristupa s takvim po{tivanjem kako bi svako-


6

ga pozvao da svoju slobodu stavi na razinu svojeg dostojanstva. Snaga se evangelizacije crpi u kontem-placiji otajstva milosr|a. A radost je otkrivati da se u tom otajstvu u~vr{}uje bratstvo me|u ljudima koje On vi{e ne naziva slugama nego prijateljima i kojima }e On sam obznaniti sve {to je primio od Oca.

3. Izazov bratstva

Nisu li oni ljudi? Mu{ke i ̀ enske redovni~ke za-jednice slave nadu da bratski ìvot milosr|a i pra-{tanja moè okrenuti poredak svijeta. Te zajednice vjeruju da milost Duha Bo`jega moè preobraziti ljudsku stvarnost bratske zajednice u „sakrament“ prijateljstva Boga s ljudima. One ̀ ele biti znak toga

prijateljstva. Zbog te nade, i unato~ njihovoj slabo-sti, te su zajednice uvjerenja kako to zajedni{tvo treba pro{iriti povezuju}i svoju sudbinu sa sudbi-nom zaboravljenih ovoga svijeta. Nisu li i oni ljudi? „Borba za pravdu i sudjelovanje u preobrazbi svije-ta sasvim nam se ~ini konstitutivnom dimenzijom propovijedanja Evan|elja“ (Sinoda biskupa, 1971.). Prije petsto godina bra}a dominikanci na otoku His-paniola (danas Dominikanska Republika i Haiti), protiv otu|enja jedne dominantne kulture, bili su svjesni te istine. Njihovo propovijedanje bilo je proro~ko. I izazvalo je raspravu u kojoj su teolozi dali svoj doprinos izrazu prava naroda, a to nije bilo neznatno u preobrazbi svijeta. Kontemplativno se u~enje dakle nalazilo u {koli Krià.

***

VELIKI TJEDAN

Cvjetnica

Jo{ i danas ja{e{ na ìvinida lak{e ~uje{ neusiljene usklikedjece i priprostih.

Tvoji u~enici odmagli{e dalekou novim kolima.Vremena se mijenjaju.Sre}a, da se ne mijenja{ Ti,ni pogled Tvojega magarca!

Veliki ponedjeljak

Ti si gospodar blagajne.Juda se je prevario:primio je odvi{e malo,kao i mi kad mijenjamoTebe za osmijehe.

Veliki utorak

Na{a se savjest nije uznemirilakad si prolazio svezan i popljuvan.Pijetao je imao vi{e uspjeha:rasplakao je Petra.

Velika srijeda

Nitko ne èli da vidi Tvoj pada jo{ manje da Te prati.Posljednji je Cirenac zakasnioa Veronike su ostale kod ku}e.Vjekovima tako hoda{ osamljen.Ustrajno Te jo{ samo pratesuci i krvnici.

Veliki ~etvrtak

Za Tvojim se stolom izmjenjuju gladni dobrote.Jedno je mjesto ostalo prazno:trgovca savjesti.I zauvijek }e praznim ostati.

Veliki petak

Tvoj zadnji krik jo{ i danas drma stijenkama ljudskog uma u kojima se za~ahurila savjest.Ti {uti{ i ~eka{ da se pojavi leptir.

Velika subota

U praznini Tvojega grobaprona{li smo smisao opstanka.Zato nad na{om pro{lo{}ubdije An|eo.

Posljednja ve~era

Tvoja }e ve~eratrajati dovijeka,a svaka na{amoè biti posljednja.

Rajmund Kupareo, OP (1914.–1996.)

7

DEVET NAÎNA MOLITVE SVETOG DOMINIKA

Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu 8. kolovoza 2012.

1260. i 1288. godine sastavio jedan brat dominika-nac, pomaè nam shvatiti ne{to od nutarnjeg ̀ ivota toga sveca.

Prema svetom Dominiku, dakle, postoji devet na~ina molitve i svaki od tih na~ina, koje je uvijek ostvarivao pred Isusom Raspetim, izraàva jedan tjelesni i duhovni stav koji, ako su duboko proèti, potpomaù sabranost i gorljivost. Prvih sedam na~ina slijede jednu uzlaznu putanju, poput koraka na nekom putu, prema dubokom zajedni{tvu s Tro-jedinim Bogom: sveti Dominik moli u stoje}em stavu pognute glave da time izrazi poniznost, zatim prostrt na zemlji da moli opro{tenje za vlastite gri-jehe, na koljenima u znak pokore kako bi sudjelovao u Gospodinovim patnjama, ra{irenih ruku proma-traju}i Raspetog da razmatra Najve}u Ljubav, po-gleda uprta u nebo osje}aju}i se privu~enim u Bo`ji svijet. Postoje dakle tri na~ina moljenja: u stoje}em stavu, na koljenima, prostrt na tlu; ali uvijek s po-gledom upravljenim prema Gospodinu Raspetom. Posljednja dva na~ina, me|utim, na kojima }u se kratko zadràti, odgovaraju dvama pobo`nostima koje je svetac redovito prakticirao. To je prije svega osobna meditacija, gdje molitva poprima jo{ dublju, gorljiviju i utje{niju dimenziju. Po zavr{etku molitve ~asova i nakon misnog slavlja sveti se Dominik zadr-àvao u razgovoru s Bogom, ne postavljaju}i si pri-tom vremenske granice. Mirno i sabrano bi sjedio u stavu oslu{kivanja, ~itaju}i neku knjigu ili pogleda uprta u Raspetog. Te trenutke susreta s Bogom je tako sna`no proìvljavao da se tako|er prema vani mogle uo~iti njegove reakcije u vidu radosti ili pla~a. On je dakle tijekom meditacije upijao u sebe stvar-nosti vjere. Svjedoci pripovijedaju da je ponekad upadao u svojevrsni zanos preobraèna lica, ali se

IZ CRK

VE

Draga bra}o i sestre,

Crkva danas slavi spomen svetog Dominika Guz-mána, sve}enika i utemeljitelja Reda propovjednika, zvanih dominikanci. U jednoj od prethodnih kate-heza ve} sam predstavio tog slavnog sveca i temelj-ni doprinos {to ga je dao obnovi Crkve svoga doba. Danas èlim istaknuti bitni aspekt njegove duhov-nosti: njegov molitveni ìvot. Sveti je Dominik bio ~ovjek molitve. Zaljubljen u Boga, nije teìo ni~em drugom osim spasenju du{a, osobito onih koje su pale u mreè krivovjerja; nasljedovatelj Krista, du-boko je u sebi utjelovio tri evan|eoska savjeta pri-druìv{i navije{tanju Rije~i svjedo~anstvo ìvota u siroma{tvu; vo|en Duhom Svetim kro~io je putom kr{}anskog savr{enstva. Molitva je u svakom tre-nutku bila snaga koja je obnavljala i ~inila sve plo-donosnijim njegova apostolska djela.

Blaèni Jordan Saski († 1237.), njegov nasljednik na ~elu Reda, pi{e: „Tijekom dana, nije bilo dru{tve-nijeg ~ovjeka od njega… No}u, naprotiv, nije mu bilo ravna u bdjenju i molitvi. Dan je posve}ivao bli`njemu, ali je no} darivao Bogu“ (P. Filippini, S. Domenico visto dai suoi contemporanei, Bologna 1982., str. 133). Kod svetog Dominika moèmo vidjeti primjer skladne povezanosti izme|u razma-tranja Bo`jih otajstava i apostolskog djelovanja. Prema svjedo~enju njemu bliskih osoba „on je uvijek govorio s Bogom ili o Bogu“. To opaànje pokazu-je njegovo duboko zajedni{tvo s Gospodinom i, istodobno, stalnu zauzetost da privede druge tome zajed ni{tvu. Premda nije ostavio spise o molitvi, dominikanska tradicija je prikupila i prenijela nje-govo ìvo iskustvo u djelu pod naslovom „Devet na~ina molitve sv. Dominika“. Djelo, koje je izme|u


8

odmah zatim ponovno vra}ao svojem svakodnev-nom poslu ispunjen snagom koja dolazi odozgo. Tu je zatim Dominikova molitva na putovanju od jed-nog samostana do drugog; molio je ~asoslov, Srednji ~as, Ve~ernju sa suputnicima i, dok je prelazio preko dolina i brda, razmatrao je ljepotu stvaranja. Tada bi iz njegova srca potekla pjesma hvale i zahvalnosti Bogu za tolike darove, osobito za najve}e ~udo: otkup ljenje koje je izvr{io Krist.

Dragi prijatelji, sveti Dominik nam doziva u svijest kako svjedo~enje vjere, koje svaki kr{}anin mora dati u obitelji, na poslu, u dru{tvenom zauzi-manju kao i u trenucima opu{tanja, ima svoj izvor u molitvi, u osobnom dodiru s Bogom; samo taj stvarni odnos s Bogom daje nam snage sna`no ̀ ivjeti

svaki doga|aj, osobito najbolnije trenutke. Ovaj nam svetac tako|er doziva u svijest va`nost izvanj-skih stavova u na{oj molitvi. Kle~ati, stajati na no-gama pred Gospodinom, upirati pogled u raspelo, zaustaviti se i sabrati u molitvi, nisu ne{to sporedno, ve} nam pomaù da u svome duhu, ~itavim svojim bi}em, stupimo u odnos s Bogom. @elim jo{ jednom podsjetiti koliko je nu`no u vlastitom duhovnom ìvotu svakodnevno prona}i vremena za molitvu; moramo izdvojiti vrijeme za molitvu osobito tije-kom praznika, moramo na}i malo vremena za raz-govor s Bogom. Time }emo i drugima oko nas po-mo }i da stupe u svijetli prostor Bo`je prisutnosti, koja donosi mir i ljubav {to ih svi trebamo. Hvala.

(IKA)

***

HIMNA SVETOM DOMINIKU

Nad tvojim grobom sedam je vjekova Proteklo brzo k’o sjaj meteora, Pi{u}i zlatom zvjezdana sred mora Vje~na ti slova.

Du{a, gle, tvoja sada k’o i prije Bo`ju ljepotu odrazuje bijelu, Jo{ ti se divna ugasila nije Zvijezda na ~elu.

Ljep{u od sunca, od ponora dublju, Istinu svetu pruào si svima, Drè}i ~vrsto nevjerskih sred tmina Goru}u zublju.

Utjehe kale` napunjen iz vira Kristova srca davati si smio: Jednima otac, drugima si bio An|eo mira.

Red koji sretno tvoju stazu slijedi, Ljubavi tvoje najve}e je djelo. Spomenik sebi podig’o si smjelo Ja~i od mjedi.

Kreposti tvoje – ures Crkve to su – Strpljiva ruò, nevinosti l’jere, Spusti na du{e èdne prave vjere Istine rosu.

Daj da nam o~i rajske vide àle Poslije borbe na tom svijetu bijednom! Presvetom Trojstvu s tobom da svi jednom Pjevamo hvale.

Rajmund Kupareo, OP 1934.

9


PONOVNO OTKRITI VRIJEDNOST KRUNICE

Papin nagovor uz molitvu An|eo Gospodnji u nedjelju 7. listopada 2012.

otajstava i iz dana u dan nam pomaè asimilirati evan|elje, tako da ono dadne oblik na{em ìvotu. Zato, tragom mojih prethod nika, osobito blaènog Ivana Pavla II. koji nam je prije deset godina dao apostolsko pismo Krunica Djevice Marije (Rosarium Virginis Mariae), pozivam sve da mole krunicu osob-no, u obitelji i zajednici, stupaju}i u Marijinu {kolu, koja nas vodi Kristu, ìvom sredi{tu na{e vjere.

(IKA)


obratimo se sada u molitvi Presvetoj Djevici, koju danas slavimo kao Djevicu od krunice. U ovo-me ~asu u sveti{tu u Pompejima uzdiè se tradicio-nalna „pro{nja“ kojoj se pridruùju bezbrojne oso-be u ~itavom svijetu. Dok se i mi u duhu pridruùjemo tom zbornom zazivu, ̀ elim predloìti svima da pre-poznaju vrijednost molitve krunice u predstoje}oj Godini vjere. Dok molimo krunicu pu{tamo Mari-ji, uzoru vjere, da nas vodi u razmatranju Kristovih

DRU[TVENE MRE@E: VRATA ISTINE I VJERE; NOVI PROSTORI EVANGELIZACIJE

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava dru{tvene komunikacije 2013.


kako se pribliàva proslava Svjetskog dana sred-stava dru{tvene komunikacije 2013. ̀ elim vam pred-loìti nekoliko razmi{ljanja o jednoj sve va`nijoj stvarnosti koja se odnosi na na~in na koji danas ljudi me|usobno komuniciraju. Zadràt }u se na proma-tranju razvoja digitalnih dru{tvenih mre`â koja pri-donose nastanku nove „agore“, javnog i otvorenog prostora u kojem osobe razmjenjuju ideje, infor-

macije, mi{ljenja i gdje, usto, mogu zaìvjeti novi odnosi i oblici zajedni{tva.

Kada se koriste na dobar i uravnoteèn na~in, ti prostori pridonose ja~anju oblikâ dijaloga i raspra-ve koji, pod uvjetom da se u njima po{tuje i uvaàva tu|u privatnost te postupa odgovorno i istino-ljubivo, mogu u~vrstiti sveze zajedni{tva me|u oso bama i djelotvorno promicati sklad ljudske obi-telji. Razmjena informacijâ moè postati prava


10

komunika cija, poveznice mogu prerasti u prijatelj-stvo, me|usobne povezanosti olak{ati zajedni{tvo. Ako su mreè (network) pozvane ostvariti tu veli-ku mogu}nost, osobe koje u njima sudjeluju mora-ju nastojati biti autenti~ne, jer na tim prostorima ne dijelimo s drugima samo ideje i informacije, nego u kona~nici same sebe.

Razvoj dru{tvenih mreà zahtijeva zauzetost: na njima ljudi produbljuju odnose i sklapaju prijatelj-stva, traè odgovore na pitanja koja ih mu~e, ona im sluè za zabavu, ali tako|er za intelektualnu izgrad-nju i dijeljenje vje{tinâ i znanjâ. Te mreè postaju tako, sve vi{e, dio samoga tkiva dru{tva jer zbliàvaju osobe na temelju tih temeljnih potreba. Dru{tvene su mreè dakle nadahnute te`njama ukorijenjenim u ~ovjekovu srcu.

Kultura dru{tvenih mre`â (social network) i pro-mjene oblika i na~ina komunikacije, postavljaju za-htjevne izazove onima koji èle govoriti o istini i vrijednostima. êsto se stje~e dojam, a to vrijedi tako|er za ostala sredstva dru{tvene komunikacije, da su zna~enje i djelotvornost raznih oblika izraà-vanja uvjetovani vi{e njihovom popularno{}u no njihovom intrinsi~nom va`no{}u i vrijedno{}u. Popu larnost je usto ~esto povezana s poznato{}u ili strategijama uvjeravanja vi{e no s logikama argu-mentacije. Ponekad blagi glas razuma moè zaglu{iti buka silnog mno{tva informacija te ne uspijeva pri-vu}i pa`nju, koju se, naprotiv, priklanja onima koji se izraàvaju na zavodljiviji na~in. Dru{tveni mediji (social media) trebaju zato zauzetost svih onih koji su svjesni vrijednosti dijaloga, razumske rasprave, logi~ke argumentacije; osobâ koje se trude njego-vati oblike razgovora i izraàvanja koji apeliraju na najplemenitije te`nje onih koji sudjeluju u komuni-kacijskom procesu. Dijalog i rasprava mogu cvjeta-ti i rasti i kada se razgovara i uzima zaozbiljno one ~ije se ideje razlikuju od na{ih: „S obzirom na stvar-nost kulturne raznolikosti, ljudi trebaju ne samo prihvatiti postojanje kulture drugoga, ve} tako|er teìti da se njome obogate i ponude joj sve ono do-bro, istinito i lijepo {to posjeduju“ (Govor na su-sretu s predstavnicima svijeta kulture, Belém, Lisa-bon, 12. svibnja 2010.).

Izazov s kojim se dru{tvene mreè moraju uhva-titi u ko{tac jeste taj da moraju biti doista inkluzivne: tada }e one imati koristi od punog sudjelovanje vjer-

nikâ koji èle s drugima dijeliti Isusovu poruku i vrijednosti ljudskog dostojanstva, koje njegovo u~enje promi~e. Vjernici su, naime, sve vi{e svjesni toga da ako se Radosnu vijest ne pronosi tako|er digitalnim svijetom, ona moè biti odsutna u isku-stvu mnogih kojima je taj egzistencijalni prostor vaàn. Digitalni prostor nije paralelni ili ~isto vir-tualni svijet, ve} je dio svakodnevne stvarnosti mno-gih ljudi, napose mladih. Dru{tvene mreè su plod ljudske interakcije, ali one, sa svoje strane, preobli-kuju dinamike komunikacije koja izgra|uje odnose: temeljito razumijevanje toga okruènja je dakle pre-duvjet za zna~ajnu prisutnost u njemu. Sposobnost kori{tenja novih jezikâ zahtijeva se ne toliko zato da budemo ukorak s vremenom, ve} upravo zato da omogu}imo beskrajnom bogatstvu evan|elja da prona|e oblike izraàvanja koji }e mo}i doprijeti do duhova i srca svih ljudi. U digitalnom svijetu pisana je rije~ ~esto pra}ena slikama i zvukovima. Jedna djelotvorna komunikacija, kao {to su Isusove pris-podobe, mora zaokupiti ma{tu i afektivnost onih koje èlimo pozvati na susret s otajstvom Bo`je lju-bavi. Poznato nam je, uostalom, da je kr{}anska tra-dicija odvajkada bogata znakovima i simbolima: tu mislim, primjerice, na kri`, ikone, slike Djevice Marije, jaslice, vitraje i slike u crkvama. Zna~ajan dio umjetni~ke ba{tine ~ovje~anstva stvorili su umjet nici i glazbenici koji su nastojali izraziti istine vjere.

U dru{tvenim mreàma vjernici pokazuju svoju autenti~nost dijeljenjem s drugim ljudima dubokog izvora njihove nade i radosti: vjere u Boga bogatog milosr|em i ljubavlju koji je objavio u Isusu Kristu. To se dijeljenje sastoji ne samo u izri~itom izraàvanju njihove vjere, nego i u njihovu svjedo~enju, to jest u na~inu na koji prenose „opredjeljenja, prioriteti, prosudbe koji su duboko povezani s evan|eljem, i onda kada se o njemu ne govori na izri~it na~in“ (Poruka za Svjetski dan sredstava dru{tvene komu-nikacije 2011.). Posebno zna~ajan na~in pruànja svjedo~anstva bit }e spremnost darovati samoga sebe drugima na na~in da se strpljivo i s po{tivanjem za-nimamo za njihova pitanja i sumnje s kojima se su-sre}u na svom putu traènja istine i smisla ljudskog postojanja. Sama ~injenica da se na dru{tvenim mre-àma vodi dijalog o vjeri i vjerovanju potvr|uje va`-nost i istaknuto mjesto religije u javnoj i dru{tvenoj debati.

11


Za one koji su otvorena srca prihvatili dar vjere, najdublji odgovor na ~ovjekova pitanja o ljubavi, istini i smislu ìvota – koja su itekako prisutna na dru{tvenim mreàma – nalazi se u osobi Isusa Krista. Naravno da onaj koji vjeruje èli, s po{tivanjem i obazrivo, svoju vjeru dijeliti s onima koje susre}e u digitalnom svijetu. U kona~nici, me|utim, ako na{i napori da s drugima dijelimo evan|elje urode dobrim plodovima, to se uvijek moè prije zahvaliti snazi Bo`je rije~i da dotakne srca, no na{im naporima. Na{e pouzdanje u mo} Bo`jeg djelovanja mora uvijek biti ve}e od svakog povjerenja koje stavljamo u ljudska sredstva. I u digitalnom svijetu, gdje lako planu ùstre rasprave i dolazi do razdora i gdje po-stoji opasnost da prevlada senzacionalizam, poz vani smo na pa`ljivo razlu~ivanje. Imajmo, u vezi s tim, na umu da je Ilija prepoznao Bo`ji glas ne u silnom vihoru, ni u potresu ili ognju, ve} u „{apatu laganog i blagog lahora“ (1 Kr 19, 11-12). Moramo vjerova-ti da temeljne ~ovjekove ̀ elje da ljubi i da bude ljub-ljen, da prona|e smisao i istinu – koje je sam Bog stavio u ~ovjekovo srce – na{e suvremenike uvijek i posvuda drè otvorenima za ono {to je kardinal Newman nazivao „blagim svjetlom“ vjere.

Osim {to su sredstvo evangelizacije, dru{tvene mreè mogu biti ~inilac ljudskog razvoja. Na pri-mjer, u nekim zemljopisnim i kulturnim sredinama gdje se kr{}ani osje}aju izoliranima, dru{tvene mreè mogu u njima oja~ati osje}aj stvarnog zajedni{tva sa svekolikom vjerni~kom zajednicom. Mreè olak {a-vaju dijeljenje duhovnih i liturgijskih bogatstava, pomaù}i ljudima da mole sa sna`nijim osje}ajem bliskosti s onima koji ispovijedaju istu vjeru. Istin-ska i interaktivna zaokupljenost pitanjima i sum-

njama onih koji su daleko od vjere mora u nama probuditi osje}aj potrebe da svoju vjeru u Bo`ju prisutnost kao i na{u djelatnu ljubav ja~amo moli-tvom i razmi{ljanjem: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i an|eoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed {to je~i ili cimbal {to zve~i“ (1 Kor 13, 1).

Postoje dru{tvene mreè koje u digitalnom svije-tu pruàju dana{njem ~ovjeku prigodu za molitvu, meditaciju ili dijeljenje Bo`je rije~i. Ali te mreè mogu tako|er otvoriti vrata drugim vidicima vjere. Mnogi ljudi, naime, otkrivaju, upravo zahvaljuju}i kontaktu koji je otpo~eo on line, va`nost izravnog susreta, iskustva zajedni{tva ili tako|er hodo~a{}a, tih sastavnica koje uvijek imaju va`nu ulogu na putu vjere. Nastoje}i uprisutniti evan|elje u digitalnom svijetu, moèmo pozvati ljude na molitvene susrete ili liturgijska slavlja na odre|enim mjestima kao {to su crkve ili kapele. Ne smije izostati dosljednosti ili jedinstvo u izraàvanju na{e vjere i na{eg svjedo~enja evan|elja u stvarnosti u kojoj smo pozvani ìvjeti, bila ona fizi~ka ili pak digitalna. Kada smo, na bilo koji na~in, u dru{tvu s drugim ljudima pozvani smo pronositi i razgla{avati Bo`ju ljubav sve do nakraj zemlje.

Molim da vas Duh Sveti uvijek prati i prosvjet-ljuje te od srca sve blagoslivljam da uzmognete do-ista biti glasnici i svjedoci evan|elja. „Po|ite po svem svijetu, propovijedajte evan|elje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15).

Iz Vatikana, 24. sije~nja 2013., na blagdan svetog Franje Sale{kog

Papa Benedikt XVI.

(IKA)

12

IZ REDA IZ GENERALNE KURIJE

Sazivno pismo na Op}u skup{tinu Reda u Trogiru 2013.

MI

brat Bruno Cadoré, OP

PONIZNI U^ITELJ I SLUGACIJELOGA REDA PROPOVJEDNIKA

SAZIVNO PISMO NA SLJEDE]U OP]USKUP[TINU

Provincijalima i priorimai svoj pojedinoj bra}i, monahinjama i sestramaskupa sa svim ~lanovima Obitelji sv. Dominika

POZDRAV I BLAGOSLOV

Op}a izborna skup{tina godine 2010., slavljena u Rimu, odredila je u broju 300: „Izjavljujemo da }e se sljede}a op}a skup{tina, koja }e biti op}a skup{tina definitora, slaviti u Hrvatskoj provinciji, tijekom mjeseca srpnja i kolovoza godine 2013., a to~ni }e datumi biti naknadno odre|eni.“

Budu}i da meni pripada sazvati op}u skup{tinu (usp. KKN, 413, § II), odlu~ujem je sazvati ovim pismom.

I tako, vla{}u svoje slu`be, sazivam Op}u skup-{tinu definitorâ za 22. srpnja 2013. u gradu Trogiru (Hrvatska).

1. Sva bra}a skup{tinari neka budu u tome gradu od 21. srpnja. Neka o satu dolaska obavijeste gene-ralnog tajnika Skup{tine i ponesu pisma posvje-do~enja.

„Na op}oj skup{tini definitora sastaju se i imaju glas:

1° u~itelj Reda;

2° biv{i u~itelji Reda;

3° definitori koje su izabrale pojedine provincije;

4° predstavnici koje su izabrale pojedine vicepro-vincije i generalni vikarijati;

5° predstavnici drugih vikarijata, odabrani prema br. 409 – bis., no isklju~uju}i regionalne priore i pro-vincijalne vikare.

6° jedan delegat od bra}e izravno asignirane u ku}ama pod neposrednom vla{}u u~itelja Reda...“ (KK 408).

2. S obzirom na odredbu iz KKN 408, 5° Gene-ralno vije}e je odredilo da provincijski vikarijati sljede}ih Provincija po{alju svoje predstavnike na Skup{tinu, tj.: [panjolske, Aragonske provincije, Sv. Josipa u SAD-u i Uznesenja Bl. Dj. Marije u Australiji i Novom Zelandu.

3. Dana 22. srpnja Skup{tina }e po~eti slavljenjem sv. mise o Duhu Svetom. Nakon rasprave o poslov-niku (KKN, 417, § II, 1°), neka bra}a, prije po~etka rada u povjerenstvima, donesu odluku o kalendaru i o dnevnom redu. Vrlo je po`eljno da Skup{tina zavr{i s radom 8. kolovoza, kada se slavi blagdan Svetog Oca Dominika. Ipak Skup{tina }e odrediti kojeg }e dana zavr{iti.

4. Kao {to se ve} ~inilo na prethodnim Op}im skup{tinama, osobito radi smanjenja tro{kova, so-ciuse definitora rado dispensiramo od obveze da do|u na Skup{tinu.

13


5. Za glavnog tajnika Skup{tine, prema propisu KKN 414, postavljen je fr. Mihael Tolj, iz Hrvatske provincije.

6. Bra}a koja imaju pravo Skup{tini predloìti molbe ili pitanja (usp. KKN 415 § II- III i ACG 1980, br. 264), neka ih, u obliku {to ga propisuju Konstitucije (KKN 415, § IV, 2°), prije 22. velja~e 2013. po{alju u Generalnu kuriju, kako bi ih se {to prije priop}ilo pojedinim glasa~ima Skup{tine i kako bi U~itelj Reda osnovao prikladne komisije prema raznim predmetima (usp. KKN, 415, § V, 1).

7. Preporu~ujem svoj bra}i, monahinjama, sestra-ma i na{im laicima da prikazuju svoje pro{nje Bogu za uspjeh Skup{tine, koriste}i se ovlastima na{e litur gije, kao {to su:

• na samostanskoj misi: mise za razne potrebe (za sabor ili sinodu, za duhovni ili pastoralni sastanak, za evangelizaciju narodâ); zavjetne mise (o Duhu Svetom, o sv. Ocu Dominiku); molitve vjernikâ;

• u boànskom oficiju: posebna nakana kod pro{ nji na Jutarnjoj i Ve~ernjoj;

• na molitvenim skupovima, …

Stojte dobro u Gospodinu. Vrlo rado vam udje-ljujem blagoslov sv. Oca Dominika i preporu~ujem u va{e molitve sebe i svoje sociuse zajedno sa svim ~lanovima Generalne kurije.

Dano u Rimu, u Generalnoj kuriji, kod Sv. Sabi-ne, 21. studenog godine Gospodnje 2012., na spo-mendan Prikazanja Blaène Djevice Marije.

***

19. lipnja, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré po-tvrdio brata Antu Gavri}a za provincijala Hrvatske dominikanske provincije.

18. srpnja, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré po-tvrdio brata Sre}ka Koraliju za regensa studija na{e Provincije, na temelju prijedloga Izborne provincij-ske skup{tine u Bolu.

11. kolovoza, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré potvrdio Akte Izborne provincijske skup{tine.

17. studenog, U~itelj Reda brat Bruno Cadoré imenovao je brata Viviana Bolanda novim Vikarom. Brat Vivian, ro|. 1953., ~lan je Irske provincije i naslijedio je brata Edwarda Ruana. Bio je u~itelj stu-denata Engleske provincije i profesor u Oxfordu. Godine 2011. imenovan je sociusom U~itelja Reda za sjeverozapadnu Europu i Kanadu te sociusom za po~etnu formaciju.


14

Draga bra}o,

U~itelj Reda brat Bruno Cadoré, dopisom od 21. studenoga 2012., sazvao je Op}u skup{tinu Reda, koja }e se odràti u Trogiru/îovu od 22. srpnja do 8. kolovoza 2013. godine, tj. od blagdana svete Marije Magdalene do svetkovine Svetog Oca Domi-nika. Rad Skup{tine }e se najve}im dijelom odvijati u hotelu „Sveti Kri`“ na îovu, a liturgijska slavlja u na{oj crkvi Svetog Krià na îovu.

Generalni tajnik Op}e skup{tine je brat Mihael Mario Tolj.

Odràvanje Op}e skup{tine Reda vaàn je doga-|aj za na{u Provinciju. Po prvi puta }e se, u osamsto-godi{njoj povijesti Reda propovjednika i njegove nazo~nosti na hrvatskim prostorima, Op}a skup-{tina Reda slaviti u Hrvatskoj. Stoga svu bra}u i sve zajednice pozivam da tijekom sljede}e godine u na{im crkvama govore o ovome povijesnom doga-|aju. Bit }e to prigoda i za sna`niju promid`bu Reda. Uskoro }e biti pokrenuta i posebna web stranica za Op}u skup{tinu Reda.

U sazivnom pismu, u broju 7, U~itelj Reda pi{e:

„Preporu~ujem svoj bra}i, monahinjama, sestra-ma i na{im laicima da prikazuju svoje pro{nje Bogu za uspjeh Skup{tine, koriste}i se ovlastima na{e li-turgije, kao {to su:

• na samostanskoj misi: mise za razne potrebe (za sabor ili sinodu, za duhovni ili pastoralni sastanak, za evangelizaciju narodâ); zavjetne mise (o Duhu Svetom, o sv. Ocu Dominiku); molitve vjernikâ;

• u boànskom oficiju: posebna nakana kod pro{ nji na Jutarnjoj i Ve~ernjoj;

• na molitvenim skupovima, …“

Neka se, dakle, u skladu s tradicijom u boànskom oficiju na Jutarnjoj i Ve~ernjoj uvede poseban zaziv u pro{njama/molitvi vjernika:

„Za uspjeh Op}e skup{tine na{ega Reda u Tro-giru, molimo Te.

– Gospodine usli{i nas!“

A svakoj zajednici, priorima i bra}i ùpnicima preporu~ujem da sami odlu~e na koji }e na~in od-govoriti na gore navedenu preporuku U~itelja Reda.

U va{e molitve preporu~ujem tako|er general-nog tajnika Op}e skup{tine brata Mihaela i njegove suradnike.

Bratski pozdrav u Svetom Ocu Dominiku,

brat Anto Gavri}, OP provincijal

Provincijalovo pismo uz saziv Op}e skup{tine Reda u Trogiru

Zagreb, 25. studenoga 2012. Br. 228/12

15


Pismo U~itelja Reda o liturgijskom slavljenju âsova

FRATRES ORDINIS PRÆDICATORUM

CURIA GENERALITIA

Rim, 31. svibnja 2012.

Laudare, Praedicare, Benedicere – Slaviti, propovijedati, blagoslivljati

zbog pretjeranog formalizma, bilo zbog pretjerane nehajnosti. U obadva slu~aja postoji opasnost da se sredi{te slavlja premjesti i da zanemarimo Krista a okrenemo se sebi samima.

@elio bih radije podsjetiti nas na dvije jednostav-ne i radikalne to~ke. Prvo, na{e je zajedni~ko slav-ljenje poput niza putokaza koji ozna~avaju sve ono {to bismo èljeli da bude na{ ìvot predan propovi-jedanju: put obra}enja, od Pepelnice do svjetlosti Uskrsa, prijelaz od staroga ~ovjeka k ~ovjeku ro|e-nom iznova iz milosti Daha ̀ ivota Uskrsloga. Dru-ga to~ka podsje}a na izraz koji koristi blaèni Jor-dan: zajedni~ko liturgijsko slavljenje je mjesto gdje moèmo crpsti na vrelu poslu{nosti, poslu{nosti otajstvu Rije~i koja dolazi „suobli~iti se“ ~ovjeku kako bi se ~ovjek mogao suobli~iti Bogu. Zajedni~ko slavljenje ujedinjuje nas u poslu{nosti Rije~i koju smo molili milost da nas posveti („Posveti ih u Istini. Tvoja je Rije~ istina“). Tada se slavljenje pokazuje kao izvor na{e poslu{nosti pozivu na „propovije-danje“, na „evangelizaciju Rije~ju Bo`jom“ i time kao izvor na{eg jedinstva.

Kao „ku}a poslu{nosti“ na{e nas liturgijsko slav-ljenje poziva da se iznova odazovemo pozivu na je din stvo koje èlim razmotriti s tri to~ke gledi{ta.

Slavljenje jedinstva u Rije~i

Kada je svatko od nas bio zahva}en nutarnjim uvjerenjem da èli dati svoj ìvot za propovijedanje u Redu, bio je istovremeno ganut rado{}u da moè moliti s bra}om i sestrama, slu{ati s njima Rije~ i dopustiti joj da u|e u njega i postupno se nastani u njegovim rije~ima, blagoslivljati i zazivati Onoga koji

Predraga bra}o i sestre,

„Kamo idete gospodine Henri~e? On re~e: ’Idem u Betaniju.’“ (Knjiìca/Libellus, br. 75). „Mi izne-nada, ali vrlo zgodno, do|osmo me|u njih, svuko-smo starog, a obukosmo novoga ~ovjeka, tako da smo mi djelom ispunjavali ono {to su oni pjevali.“ Bilo je to na Pepelnicu, i bra}a Henrik, Leon i Jordan u|o{e u Red, „ku}u poslu{nosti“. Na taj su na~in upisali svoj poziv bra}e propovjednika u dinamiku uspona prema Uskrsu i ukorijenili ga u zajedni~ko slavljenje liturgije.

Na po~etku „vremena kroz godinu“, nakon slav-lja Uskrsa i Duhova, u svjetlu te epizode iz ìvota na{e prve bra}e, upu}ujem vam ovo pismo o na{em zajedni~kom slavljenju liturgije (ACG Rim 2010., br. 79). Ne}u se usredoto~iti na nu`nost i na{e obe-}anje zajedni~kog slavljenja liturgije ~asova: svatko od nas poznaje Konstitucije Reda i pisma progla{enja razli~itih liturgijskih knjiga Vlastitih slavlja OP, {tovi{e, svatko je od nas ve} iskusio {to u njegovu ìvotu moè predstavljati nedostatak vjernosti tom slavljenju. Grade}i svoj osobni i zajedni~ki redovni~ki ìvot na zajedni~kom slavljenju, odlu~ujemo se da ne podvrgavamo strpljivu izgradnju jedinstva na{e zajednice arbitrarnom subjektivizmu svakog poje-dinca. Tako|er ne bih èlio inzistirati na oblicima tog slavljenja: putuju}i Redom tijekom godinu i pol, uvidio sam kako moè biti velika raznovrsnost obli-ka, ali isto tako koliko se moè tkati jedinstvo za-jednice i provincije njegovanjem liturgijskog slavlja. Potrebna su nam lijepa liturgijska slavlja, jer zajed-ni~ko nam je da crpimo radost iz kvalitetnih slavlja ~ak i kad su ona jednostavna, dok izlazimo iscrplje-ni, napeti i katkad poti{teni s nesnosnih slavlja bilo


16

neprestance ulazi u srce svijeta. Naj~e{}e molimo u koru, raspore|eni oko sredi{njega praznog i otvore-nog prostora, posebno otvorenog da primi Onog koji dolazi. Ne idemo u kor ponajprije kako bismo ispunili obvezu koju smo prihvatili: okupljamo se u koru kako bismo zajedno ~ekali Onoga koji dolazi, primili ga i iznad svega, nau~ili prepoznati Ga.

Liturgijsko slavlje, koje se ponavlja vi{e puta dnevno i s bra}om, treba biti vrijeme kada Rije~, a ne mi, dolazi u sredi{te, da nas pro`me, da oja~a na{u èlju za darivanjem svoga ìvota kako bismo ga jo{ bolje darovali, {tovi{e, jer to ne bismo mogli u~initi sami. Slavlje koje se ponavlja svakog dana i svakog liturgijskog ~asa, daje nam hrabrost da se izloìmo Rije~i, da slu{amo rije~i Svetog pisma i molitve tra-dicije, da se naviknemo na bliskost koju bi Rije~ htjela imati s nama, da po rije~ima Svetoga pisma raspoznajemo lice Sina koji se objavljuje i koji je sami izvor posluha. Osje}amo neprestance potrebu prikupiti snage, obnoviti srce, a upravo u liturgij-skom otajstvu znamo da to moèmo u~initi ili bolje re~eno moèmo zazivati Gospodina da on to u~ini u nama.

No koje se djelo milosti vr{i u nama, pojedina~no i skupno, po liturgijskom slavlju? Usudio bih se re}i najprije da nas svako slavlje ~asoslova vodi da izno-va usidrimo svoj ìvot u one geste na{e profesije. [to traìte? Milosr|e Bo`je i va{e. Koga to od nas nije duboko dirnuo po~etak slavlja Pove~erja, dok odjekuje upit koji prethodi profesiji, a mi se stavlja-mo u Bo`ju prisutnost, i u nazo~nosti bra}e prima-mo ponovno sigurnost milosr|a i oprosta {to nam daje hrabrosti da podignemo pogled? Ne po~inje li uostalom svaki âs tim pozivom u pomo} Onomu koji jedini moè podràvati na{ ̀ ivot, na{e bratstvo, na{e propovijedanje? Svi znamo da ima katkada dana na koje nismo ponosni, dana kada bismo èljeli da smo bili pravedniji, bliì, pozorniji, dana kada smo manje zadovoljni s onim {to radimo ne o~ekuju}i nikakvu pomo} od Gospodina. Ima dana kada je nedostao zanos zapo~eti iznova, radikalnost odgo-vora i velikodu{nost darivanja. Molitva ~asoslova, „posve}enje ~asova“, ~in je vjere da je ipak, unato~ na{im proma{ajima, Bog prisutan. Tu sigurnost sla-vimo doksologijom za doksologijom, naklonom za naklonom. „Ustanite“, odgovorili su nam na dan polaganja zavjeta. „Ustanite“, te je rije~i ~uo i blaèni

Jordan te ostavio staroga ~ovjeka kako bi obukao novog ~ovjeka.

Intuicija tih mladi}a koji idu u ku}u Betaniju po-kazuje nam da je put, koji se otvara na dan na{e pro-fesije, put koji nas vodi prema Uskrsu. Liturgijsko slavlje âsova upisuje to otajstvo Uskrsa u naj obi~-niji dio svakoga na{eg dana i umata na{e vrijeme u vrijeme koje nas nadilazi, a ipak nas daje nama sami-ma. To je vrijeme obe}anja saveza, o kojemu se go-vori u Svetom pismu i pjeva u Psalmima, rije~i koje smiruju i nama pomaù da nas smiruje ta Prisutnost svakog trenutka u kojem nama govori i osposoblju-je nas da odgovorimo na taj poziv. Vrijeme je to nazo~noga Krista kojeg prepoznajemo u svjetlu onih koji su bili prvi svjedoci njegove Prisutnosti i njego-va otajstva. Vrijeme je to ljudskoga roda koji se, pre-poznaju}i Uskrsloga, usu|uje s bra}om iz Emausa moliti ga da ostane s njima. Liturgiju ~asova slavimo dan za danom, i tijekom svakog dana, zato da ta Pri-sutnost stvarno i sna`no pro`me na{e vrijeme i da postane mjesto u kojem odjekuje to otajstvo. Obu}i novog ~ovjeka doista zna~i dopustiti da Kristovo otajstvo zamijeni odje}u starog ~ovjeka.

Znamo, a tradicija Reda traì (i Konstitucije to zahtijevaju) da, u sredi{tu slavlja âsova, bra}a sla-ve euharistiju i da to ~ine zajedno u samostanskoj misi. Trebamo iznova razmotriti snagu tog zahtjeva, kojeg uostalom brojna na{a bra}a isti~u dok propo-vijedaju duhovne vje`be u redovni~kim zajednicama: bratsko zajedni{tvo se ukorjenjuje, nalazi svoju sna-gu i radost u euharistijskom slavlju bratske zajed-nice. Doga|a se da bra}a po slu`bi moraju slaviti misu u svojoj ùpi, s tom i tom skupinom, ... No za nas mora ostati pitanje slavlja euharistije zajednice, ne najprije kao mogu}e slavlje za svakog sve}enika ukoliko nije imao prigodu tog dana slaviti „svoju“ misu, nego prijeko potreban poziv svakome bratu, bio on sve}enik ili ne, da primi svoj ìvot, da primi svoj dar samoga sebe iz euharistijskog zajedni{tva s bra}om. „Ostani s nama, Gospodine...“ Neka nam zajedno tuma~i Pismo, raàri na{e srce i u~ini ga nestrpljivim da ga slijedi u apostolskom hodu! Zajed ni~ko euharistijsko slavlje trebalo bi nas u~initi nestrpljivima da uistinu ìvimo zajedno, ukorje-njuju}i svoje propovijedanje u jedinstvo zajednice bra}e. A to primamo dan za danom iz kruha kojeg lomimo i ~a{e koju dijelimo.

17


Slavlje jedinstva u bratstvu

Liturgijsko slavlje âsova treba biti bratski doga|aj u zajednici. Kako prolaze godine i stolje}a, liturgijsko je slavlje mo`da pomalo poprimilo oblik opservancije, vid redovitog ìvota u kojemu sudje-lujemo, formalnog obreda kojeg treba ispuniti kao da ispunjavamo obveze sa check-liste pojedinog dana. No ako, slave}i âsove, slavimo dolazak Uskrsa (dok izlaèmo posmrtne ostatke tek preminulog brata u koru ~ekaju}i njegov sprovod, to ne zna~i toliko da bude jo{ s nama nego da onoga koji nije vi{e me|u nama predamo Onome koji dolazi me|u nas, da ga On nosi u svoj Uskrs), onda smo daleko od formalizma i obveze ispunjavanja obreda da „iz-molimo svoj oficij“. Uskrs nas treba poùrivati da dolazimo na oficij, otajstvo uvijek iznova darovanog ìvota treba nas u~initi nestrpljivima za taj susret, radost bratskog ̀ ivota zape~a}ena u euharistijskom slavlju okuplja nas na zajedni~ko slavlje nade dolaska Rije~i spasenja.

Mi zapravo slavimo dolazak Rije~i kao tajne, izvora, temelja na{ega bratstva. Ne omogu}uje li nam okupljanje u koru vi{e puta dnevno da se pod-sjetimo na nedoku~ivo otajstvo milosti? On dolazi da progovori svijetu i nama, da nam dadne snage i rije~i kako bismo i mi mogli njemu govoriti. Ostav-ljamo svoje govore, svoje mudrosti i sve ono {to mislimo da tako dobro poznajemo, i dopu{tamo njemu da govori. Vi{e puta dnevno trebamo moliti otajstvo pronalaska Isusa u Hramu: On je jedini koji pou~ava, koji otkriva smisao Pisma! Liturgijsko slav-lje je neprekidna nit na{ih dana na kojoj je upisano „posve}enje istini, koja je Rije~“, posve}enje na koje se me|usobno podsje}amo, u kojem se me|usobno podupiremo, u kojem se dajemo jedni drugima. Liturgija ̂ asova, kaè tradicija, na neki na~in krono-lo{ko vrijeme posve}uje Bogu; u svom ponavljanju i trajanju ona posve}uje na{e nutarnje „trajanje“ istini koja je Rije~ koja dolazi.

U tom vidu na{e nas Konstitucije pozivaju da svoje zajednice temeljimo na zajedni~kom slavlju euharistijskog otajstva (KKN 3). Moèmo biti po-sebno velikodu{ni o prvom i {estom ~asu; moèmo se o tre}em ili o devetom ~asu suo~iti s apostolskom ili osobnom malodu{no{}u. No ima uvijek pogodan ~as kada je vrijeme da na izvoru darovanog ìvota crpimo snagu i radost kako bismo i mi davali ìvot

koji primamo, sa ̀ arkom ̀ eljom u srcu za spasenjem svijeta. I ovdje bi se, naravno, moglo jo{ iznijeti pri-govore, kao npr. broj misa koje treba slaviti na odre|enim apostolskim i pastoralnim mjestima ili npr. pitanje obreda po kojem bismo htjeli slaviti. Red se temelji na zajedni~kom slavljenju otajstva koje je u sredi{tu sveg otajstva i treba nas sasvim odvra}ati od napasti relativizma, koji pridaje ve}u va`nost na{em osobnom radu ili opredjeljenjima negoli onomu {to je temelj na{e zajednice. Postoji jedinstvo izme|u slavlja Liturgije koja posve}uje âsove i euharistijskog slavlja koje utemeljuje zajed-ni{tvo, kao {to postoji jedinstvo, u odvijanju apo-stolskog ̀ ivota, izme|u propovijedanja na putovima svijeta i slu`be ljubavi dane svijetu. Postoji duboko jedinstvo, koje nam daje ìvot, izme|u liturgijskog slavlja ̂ asova, apostolskog dijaloga i strpljivog stu-dija, jer uvijek se za nas radi o bdijenju kako bismo prepoznali i do~ekali Rije~ koja dolazi. Traè}i za-jedno kako ̀ ivjeti od toga jedinstva, slavimo prisut-nost me|u nama Onoga u ~ije ime èlimo ponuditi nadu spasenja.

Slavlje jedinstva dobivenog za spasenje svijeta

U sredi{te zajednice koja je okupljena za slavlje i po slavlju ne samo da dolazi Krist, nego tako|er ulazi i svijet. Slavlje je naime trenutak u kojem se u bratstvu njeguje ljubav prema svijetu. O Dominiku kaèmo da je govorio o Bogu ili s Bogom, govore}i o ljudima Bogu i o Bogu ljudima. O njemu kaèmo da je bez prestanka zagovarao svijet. Liturgijsko slavlje âsova je u pravom smislu rije~i mjesto gdje na{e zajednice pred Boga donose te`nje svijeta koje-mu smo poslani kao propovjednici.

Mi ih ve} nosimo, preuzimaju}i rije~i psalama koji s tolikom umjesno{}u izri~u ~ovjekove èlje, njegove te`nje za spasenjem te ponekad i njegova nerazumijevanja onoga {to je dio njegove povijesti. Nosimo te`nje svijeta onda kada, pjevaju}i psalme, prihva}amo kao svoju povijest izabranoga Bo`jeg naroda da bismo bili narod za Boga te tako u svijetu znak obe}anja da i svijet moè postati „svijet za Boga“. Bismo li se usudili re}i da, pjevaju}i povijest naroda za Boga u sredi{tu svijeta, otvaramo u su-vreme noj povijesti otvor koji dopu{ta da se na{ po-gled uzdigne onkraj onoga {to se ~ini kao ve} zape-~a}ena sudbina, onkraj onoga {to se pojavljuje kao


18

bezizlazna ili apsurdna ali definitivna prepreka u hodu svijeta? Pjevamo obe}anje Prisutnosti i Dola-ska koje se ne bi prilagodilo „bezizlaznim situacija-ma u ljudskim o~ima“, ve} naprotiv baca zrake Svje-tlosti obe}anja vje~nosti na prilike odre|enog tre-nutka. Pjevati liturgiju, sat za satom, zna~i omogu -}iti da se u àmoru svijeta ~uje uvjerenje da je svijet spa{en. To i za propovjednike zna~i, sat za satom, staviti se pod znak onoga {to animira na{e posve-}enje Rije~i: èlja za spasenjem svijeta.

Mi donosimo te te`nje svijeta u molitvi zago vora, koja je tako va`na u na{oj tradiciji. Od Dominikova krika: „{to }e biti s gre{nicima?“ zagovor je naime specifi~na zna~ajka na{e duhovne i molitvene tradi-cije. Izbor apostolskog ìvota nosi u samom sebi kao posljedicu da kao svoje prihva}amo suze i rado-sti svijeta, njegova nadanja i razo~aranja, sigurnosti i sumnje. Kao {to posve}enje Rije~i poziva da do-pustimo Rije~i da zahvati na{ ìvot, da ga pro`me, podigne i nosi prema Ocu, tako i zajedni~ka sudbi-na sa svijetom treba nas nastaniti i pozivati nepre-stano novim shva}anjima Obe}anja, podi}i nam pogled prema Ocu da mu prikaèmo o~ekivanja i potrebe svijeta. „Ne molim te samo za ove nego i za one koji }e na njihovu rije~ vjerovati.“ Taj dvojaki pokret, od zahva}enosti po Rije~i i upu}ivanja Bogu ljudske rije~i koja èli biti odjek Kristove brige za svijet, taj dvojaki pokret nas „suobli~uje“ s Onim koji je otvorio put apostolskog ìvota. Jedna je te ista stvar uputiti svijetu Rije~ Bo`ju u kojoj bismo htjeli biti posve}eni i uputiti Bogu rije~i svijeta, nje-gova nadanja i potrebe. Ponekad smo dosta pla{ljivi u svojoj zagovornoj molitvi, ili pak dosta formalni: ulog zasluùje da se jo{ vi{e usudimo sudjelovati u molitvi zagovora koja je bitna zna~ajka Dominiko-ve duhovne {kole, jer je to bila molitva Onoga koje-ga je kao propovjednik èlio nasljedovati.

Dominik je traìo da bra}a javno mole molitvu âsova. Tako su na{e zajednice, tijekom svakoga

dana, pozvane otvoriti svoju molitvu dimenzijama svijeta, da pred Bogom budu odjek radosti i nadanja, te{ko}a i razo~aranja svijeta. Liturgijsko slavlje je tako zauzeti dio na{eg poslanja evangelizacije („pro-{iriti Crkvu dimenzijama svijeta“), ono je dimen zija na{e propovjedni~ke slu`be. Zahvaljivati i slaviti Boga za ne~uvenu ljubav koju je dao svijetu i po kojoj bez prestanka podràva svoje stvorenje. Po-nizno primati milost koju nam Bog daje da kod Njega moèmo zagovarati svijet, govoriti mu o oni-ma koji se povjeravaju u na{e molitve. Milost koju nam Bog daje da svoj ìvot uloìmo u molitvu koju mu upu}ujemo za spasenje svijeta. Po molitvi zago-vora usu|ujemo se vjerovati da nas Duh, dan za danom, unato~ nespretnostima na{ih rije~i i na{oj nedostojnosti, suobli~uje slici istoga Sina koji moli Oca: „O~e, ̀ elim da oni koje si mi dao budu tako|er sa mnom, tamo gdje sam ja.“ Zapravo, biti nepre-stance potresen otkri}em da je slavlje âsova, pu{taju}i da svijet prodre u molitvu, svaki dan pri-lika da zahvaljujemo za posve}uju}u Prisutnost Boga koji ulazi u svijet. Nismo li sazdani kao zajednica propovjednika po Duhu koji nas strpljivo suobli~uje slici Onoga koji je jedini Propovjednik? Dopustiti Njemu da na{e nespretne molitve ponese Ocu i u nas upi{e èlju za spasenjem za koje je On sam svoj ìvot poloìo, i za koje bismo i mi èljeli biti pro-povjednici.

I tako po|imo s Njim svaki dan prema Uskrsu i zazivajmo Duha za propovijedanje.

Na blagdan Pohoda

brat Bruno CadoréU~itelj Reda propovjednika

S francuskoga preveli:Sre}ko Koralija, Mihael Tolj i

Anto Gavri}

19


NOVA DOMINIKANSKA VICEPROVINCIJA U BOLIVIJI

Nova Viceprovincija Bolivije kanonski je uspo-stavljena 14. sije~nja 2013., kada je socius za inte-lektualni ìvot i delegat U~itelja Reda brat Michael Mascari pro~itao slu`beni dekret o osnivanju novo-ga entiteta. Nakon toga, brat Fernando Delgado izrekao je ispovijest vjere i slu`beno preuzeo slu`bu novoga viceprovincijala.

U~itelj Reda brat Bruno Cadoré objavio je 25. listopada 2012. dekret o kanonskoj uspostavi nove Viceprovincije, koji je stupio na snagu 14. sije~nja 2013. Sazvao je i prvu skup{tinu Viceprovincije (koja je zapo~ela 14. sije~nja, odmah nakon kanonske us-postave) te postavio brata Fernanda Delgada Fló reza za prvog viceprovincijala. Viceprovincija obuhva}a cijeli teritorij dràve Bolivije, a okuplja bra}u iz pro-vincijskih vikarijata Provincije sv. Alberta Velikog (SAD) i Provincije sv. Alberta Velikog – Teutonije

(Njema~ka), u sklopu kojega su vi{e od 40 godina djelovala na{a bra}a Pavao Lasi} i Karlo ]avar.

Prema dekretu koji je potpisao U~itelj Reda: „Us-postava nove Viceprovincije Bolivije radost je ne samo za Boliviju, nego i za cijeli Red. Njezina uspo-stava odaje po~ast svoj bra}i koja su ve} pet stolje}a propovijedala na tom kontinentu, a ona svjedo~i o radu bra}e provincija Sv. Alberta Velikog – Teuto nije i SAD-a tijekom posljednjih desetlje}a.“

I na{a, Hrvatska dominikanska provincija moè s pravom biti ponosna na ovaj novi entitet. Duboku zahvalnost izri~em bra}i koja su se potpuno preda-la u svome radu u Boliviji, bratu Pavi Lasi}u koji se vratio u Provinciju i bratu Karlu ]avaru koji je ostao u Boliviji.

brat Anto Gavri}, OPprovincijal

***

Brat Karlo se javio provincijalu elektroni~kom po{tom 5. studenoga 2012.:

Najljep{a hvala na dobrim imendanskim èljama i na misi koju si prikazao za nas koji slavimo imendan, a ima nas dosta u Provinciji.

Viceprovincija je realidad. ̂ ekamo dan 14. sije~nja 2013. Viceprovincija }e se zvati „Viceprovincia de Bolivia“.

Viceprovincijal je imenovan. Dana 14. sije~nja 2013. izabrat }e se bra}a za razli~ite slu`be; jedan }e

i}i na kapitul na îovo. Do 14. sije~nja 2013. sve izgleda kao voda u bunaru. Kako }e biti poslije? Oha-la, da sve bude dobro.

Pozdravljam svu bra}u u zagreba~kom samostanu, gdje sam proveo mjesec dana u vrlo lijepim susretima sa bra}om.

Jo{ jednom hvala svima.

Karlo iz Bolivije

20

IZ PROV

INC

IJALTA

novi}, Marko Dokoza, Ante Kazoti i Igor Dominik Vukan~i}.

29. kolovoza, na provincijalov prijedlog, zagre-ba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani} razrije{io ùpni~ke slu`be u ̀ upi Kraljice svete Krunice u Za-grebu brata Antu Kova~evi}a i imenovao brata Antu Boba{a novim ùpnikom te brata Matijasa Farka{a ùpnim vikarom u istoj ùpi.

29. kolovoza, na provincijalov prijedlog, zagre-ba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani} razrije{io slu`be upravitelja ùpe Bl. Augustina Kaòti}a u Za-grebu – Pe{~enica brata Nikolu Leopolda Nosu i ime-novao brata Marka Bijeli}a novim upraviteljem ùpe.

1. rujna, u samostanu sv. Dominika u Dubrov-niku obukli redovni~ki habit i zapo~eli godinu no-vicijata: Dario Pavlinovi}, Mihovil @uljevi} Mikas, Mato Ivan~evi}, Ton}i Ante Prizmi} i Stanko Pandì}.

3. rujna, na provincijalov prijedlog, splitsko-ma-karski nadbiskup mons. Marin Bari{i} razrije{io je brata Luku Prcelu slu`be ùpnika ùpe Gospe od Ruàrija Split-Lu~ac i imenovao brata Jozu îrka novim ùpnikom.

9. rujna, vrhovna glavarica sestara dominikanki Kongregacije svetih An|ela ~uvara s. Dolores Mati} obavijestila Provincijalat o raskidu Ugovora i povla-~enju sestara iz zajednice Bol (gdje sestre djeluju od 1934. godine).

10. rujna, brat Marko Bijeli} asigniran u samostan bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu. U samostan Kra-ljice sv. Krunice asignirana su bra}a: Lovro Krèlj, Anto Gavranovi}, Marko Dokoza, Ante Kazoti i Igor Dominik Vukan~i}.

7. lipnja, brat Sre}ko Koralija zare|en za sve}e -nika u Fribourgu.

Od 19. do 25. lipnja u samostanu u Bolu odràna Izborna provincijska skup{tina.

2. srpnja, brat Marko Bijeli} obranio magisterij na Teolo{kom Fakultetu u Bilbau, u [panjolskoj.

13. srpnja, u samostanu u Bolu, primio u sve}e-ni~ko bratstvo sv. Dominika don Stanka Jer~i}a, gene-ralnog vikara Hvarske biskupije i ùpnika Jelse.

17. srpnja sastalo se u samostanu u Splitu Povje-renstvo za pripu{tanje kandidata u novicijat (Ivo Plenkovi}, Petar Gali} i Nikola Dugandì}) te su pripu{teni u novicijat: Dario Pavlinovi}, Mihovil @uljevi}-Milkas, Mato Ivan~evi}, Ton~i Ante Priz-mi} i Stanko Pandì}.

15. kolovoza asignirana sljede}a bra}a: Krunoslav Batini} iz samostana Kraljice svete Krunice u Za-grebu u samostan Svetog Krià u Gruù; Pero ]avar iz samostana Gospe Milosne u Bolu u samostan Svetog Krià u Gruù; Matijas Farka{ iz samostana Svetog Krià u Gruù u samostan Kraljice svete Krunice u Zagrebu; Anto Boba{ iz samostana svetog Nikole u Kor~uli u samostan Kraljice svete Krunice u Zagrebu; Nikola Leopold Noso iz samostana bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu u samostan svetog Dominika u Dubrovniku.

23. kolovoza, na provincijalov prijedlog, dubro-va~ki biskup mons. Mate Uzini} razrije{io brata Matijasa Farka{a slu`be ̀ upnog vikara u ̀ upi Svetog Krià u Gruù (Dubrovnik) i imenovao brata Peru ]avara novim ùpnim vikarom.

25. kolovoza, u samostanu u Splitu poloìli jed-nostavne zavjete bra}a: Lovro Krèlj, Anto Gavra-

21


18. rujna, bratu Dominiku Kristijanu Gerbicu dopu{teno da kao |akonski kandidat poha|a |akon-sku pastoralnu godinu na Nadbiskupijskom pasto-ralnom institutu Zagreba~ke nadbiskupije.

21. rujna, brat Sre}ko Koralija postigao dvojezi~ni (francusko-njema~ki) Master of Theology na Teo-lo{ kom fakultetu Sveu~ili{ta u Fribourgu (ocjena: insigni cum laude), s temom: „Quelques caractéri-stiques et signification du débat sur Jésus et Maho-met entre le patriarche syrien Timothée I et le cali-fe abbasside al-Mahdî“.

24. rujna, u 16:50 u Klini~koj bolnici Dubrava u Zagrebu umro brat Ilija Zrno, ~lan samostana Sv. Krià u Gruù, Dubrovnik (dijagnoza smrti: embolija i tromboza abdominalne aorte).

25. rujna, brat Ivo Plenkovi} asigniran iz samo-stana sv. Dominika u Dubrovniku u samostan Svete Marije Milosne u Bolu na Bra~u.

5. listopada, provincijal dao „nihil obstat“ da brat Sre}ko Koralija moè polagati ispit pred Papinskom biblijskom komisijom u Rimu u vidu postizanja bakalaureata iz Svetog pisma.

17. listopada, brat Damir [oki} postavljen za starje{inu samostana sv. Marije Milosne u Bolu.

14. studenog, brat Mihael Mario Tolj postavljen za starje{inu samostana Sv. Krià u Gruù.

15. studenog, Domagoj Duvnjak (3. godina KBF Zagreb) primljen u postulaturu u Zagrebu.

25. studenog, brat Ante Kova~evi}, iz samostana Kraljice svete Krunice u Zagrebu asigniran u samo-stan Svetog Krià u Gruù.

27. sije~nja – 2. velja~e, u sklopu novicijatske {kole, brat Stipe Juri~ (profesor Svetog pisma na Angelicumu u Rimu) drào predavanja iz Svetoga pisma bra}i novacima u Dubrovniku.

GODI[NJI SUSRET PRIORA, STARJE[INA I @UPNIKA

Zagreb, 19. listopada 2012.215/12

Draga bra}o,

Provincijska skup{tina odràna u Bolu u lipnju ove godine preporu~ila je „provincijalu da barem jednom godi{nje sazove bra}u priore, starje{ine i ùpnike radi boljeg koordiniranja zajedni~kog ̀ ivo-ta i ùpnog pastorala“ (Akti, Bol 2012., br. 88). Sli-jedom te odluke, a uo~i zasjedanja provincijskog vije}a u Zagrebu (15. studenog), sazivam prvi susret bra}e priora, samostanskih starje{ina i ùpnika u srijedu 14. studenog 2012. s po~etkom u 15:00 sati u samostanu Kraljice svete Krunice u Zagrebu. Ovo je vaàn susret na razini Provincije te stoga neka svi priori i ̀ upnici obvezno sudjeluju na ovome prvome

susretu, a starje{ine iz manjih zajednica po mogu}-nosti. Na temelju Akata Izborne provincijske skup{tine predlaèm i sljede}i

Dnevni red

1. Koordiniranje zajedni~kog apostolskog i pasto-ralnog rada (Akti, Bol 2012., br. 88):

– Godina vjere

– na{a prepoznatljivost u liturgijskim slavljima u na{im zajednicama i ùpama (Akti, br. 48, 49, 50, 51; 62, 65)

– pastoral zvanja (Akti, br. 24, 26, 28)


22

– Vjeronau~na olimpijada 2012./13.: „Sveti Do-minik i Red propovjednika“ (Akti, br. 64)

– Lai~ka i sve}eni~ka bratstva sv. Dominika (Akti, br. 59 i 78)

– Dominikanski pokret mladih (Akti, br. 77)

– Bratov{tine svete Krunice (Akti, br. 61)

– pripreme za Jubilej potvrde Reda (Akti, br. 73)

– dominikanska izdanja (Akti, br. 36)

– web stranica Provincije i zajednica/ùpa (Akti, br. 63)

– kanonizacija bl. Augustina Kaòti}a i beatifi-kacija Dominika Bara~a (Akti, br. 66).

2. Koordiniranje susreta na razini Provincije:

– susret ministranata iz na{ih ùpa;

– provincijsko hodo~a{}e kruni~ara u Mariju Bi-stricu (Akti, br. 61)

– Dan Dominikanske obitelji (Akti, br. 76)

– Studijski dan Provincije (Akti, br. 30)

– duhovne vje`be

– obiljeàvanje „spomena na stradanje bra}e tije-kom Drugoga svjetskog rata i pora}a“ (Akti, br. 65)

– hodo~a{}a (stopama sv. Dominika; bl. Augu-stinu Kaòti}u u Luceru i Trogir, i dr.)

3. Osmi{ljavanje i organiziranje Dana Provincije – 25. oùjka (Akti, br. 87)

4. Op}a skup{tina Reda: Trogir, 22. srpnja – 8. ko-lovoza 2013.

5. Razno

Uz bratski pozdrav u svetom Dominiku,


SUMA TEOLOGIJE TOME AKVINSKOG PREVEDENA NA JAPANSKI

Spisi svetoga Tome su kao neki Bachov komad. Imaju ritam koji im omogu}uje lagan pristup. Kad sam u{ao u shemu prijevoda, prevo|enje je vrlo brzo napredovalo, izjavio je profesor a prenijela agencija Ucan. Profesor Inagaki upoznao se s djelom svetog Tome preko jednog ameri~kog ~asnika koji je tije-kom Drugoga svjetskoga rata boravio u Japanu.

Vatikan, (IKA, 16. sije~nja 2013.) - Proteklih je dana dovr{en prijevod na japanski jezik „Sume teo-logije“ svetoga Tome Akvinskoga, zapo~et prije 52 godine, javio je Radio Vatikan.

Osamdeset~etverogodi{nji profesor Ryosuke Inagaki, koji je kr{ten tijekom sveu~ili{nog studija, a predaje na sveu~ili{tu Kyushu, preveo je posljednji svezak kao i drugih devetnaest „Sume teologije“, a jedanaest je ve} bilo prevedeno ranije.

23

IZVJE[]E S PRVOGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A

Split, 25. kolovoza 2012.

svete Krunice u Zagrebu, brat Nikola Leopold Noso u samostan sv. Dominika u Dubrovniku te bra}a Pero ]avar i Krunoslav Batini} u samostan Sv. Krià u Gruù.

Nakon rasprave o imenovanjima ùpnika u Zagrebu-Pe{~enica i Splitu provincijal je predloìo da brat Marko Bijeli} bude ùpnik na Pe{~enici, a brat Jozo îrko u Splitu.

5. Sve}eni~ko bratstvo sv. Dominika treba popu-larizirati me|u dijecezanskim sve}enicima. Ne treba ga nametati ali u~initi da sve}enici znaju za njega te mu dati jo{ ve}u va`nost. Potrebno je preurediti Statut bratstva. U skladu s naredbom Provincijske skup{tine u Bolu (usp. Akti, Bol 2012., br. 78) brat Mato Bo{njak je izabran za promicatelja Sve}e -ni~koga bratstva sv. Dominika.

6. U skladu s odredbom Provincijske skup{tine vije}e je odlu~ilo da sjemeni{tarci i dalje budu u sa-mostanu u Splitu. Provincijal }e u razgovoru s pri-orom splitskog samostana precizirati odnos samo-stanske zajednice i zajednice sjemeni{taraca na ~elu s njihovim u~iteljem bratom Petrom Gali}em.

7. Samostan Kraljice svete Krunice je u obnovi. Provincijal }e s u~iteljima i priorima precizirati od-nos samostanskih zajednica sa zajednicom studena-ta u Zagrebu odnosno novaka u Dubrovniku.

8. Razno:

– o Me|unarodnom studijskom tjednu razgova-rat }e se na sljede}em zasjedanju vije}a.

– monografija o hrvatskim dominikanskim skla-dateljima XX. stolje}a privodi se kraju.

– samostan i crkva Sv. Krià na ̂ iovu moraju biti na raspolaganju za vrijeme Op}e skup{tine Reda.

Nazo~na bra}a: Anto Gavri}, provincijal; Niko-la Mio~, Luka Prcela, Mato Bo{njak (socius), Ivan Arzen{ek (vikar SDV), Tomislav Kraljevi}, Alojz ]ubeli}, Matijas Farka{ i Mihael Mario Tolj (tajnik Op}e skup{tine Reda u Trogiru 2013.).

Ispri~ani: Zvonko Dànki} i Sre}ko Koralija (re-gens studija).

1. Nakon uvodne molitve, za tajnika je izabran brat Matijas Farka{. Vije}nici su zatim analizirali Pismo u~itelja Reda kojim je potvrdio Akte Izborne provincijske skup{tine. Pozornost se svratila na bro-jeve 48. i 49. Potrebno je revidirati Posebni plan odgoja (RFP) i Posebni plan studija (RSP). Povje-renstvo za intelektualni ìvot sastat }e se i analizi-rati postoje}e materijale te }e predsjednik povjeren-stva izvijestiti Provincijsko vije}e o rezultatima. Provincija treba i èli dati svoj doprinos u novoj evangelizaciji. Brat Van~i ukratko je izvijestio vije}-nike o stanju Slovenskog dominikanskog vikarijata (SDV) koji se, temeljem odluka Op}e skup{tine iz 2010., ukida 2016. godine. To se pitanje treba rije{iti do Intermedije 2014.

2. Brat Mihael Mario Tolj, tajnik Op}e skup{tine, ukratko nas je izvijestio o tijeku priprema za Op}u skup{tinu Reda u Trogiru 2016. U~itelj Reda sasta-vio je povjerenstvo koje mu redovito {alje smjer nice za rad. Pripreme za Skup{tinu teku dobro; sve klju~-ne slu`be su podijeljene. Potrebna je potpora vije}-nika i druge bra}e.

3. Usvojena je molba brata Krunoslava Batini}a da se od U~itelja Reda zatraì dispenza za polaganje sve~anih zavjeta prije isteka propisanog roka.

4. Provincijal je izvijestio bra}u o asignacijama: Anto Boba{ i Matijas Farka{ u samostan Kraljice

S PROV

INC

IJSKIH

V

IJE]A


24

– dogovoreno je da }e se Vije}e sastajati ~etiri puta godi{nje, i to dva puta po polugodi{tu, a po potrebi i ~e{}e. Sljede}e zasjedanje Provin-cijskog vije}a bit }e 15. studenoga 2012., s po-

~et kom u 9:00 sati, u samostanu Kraljice svete Krunice u Zagrebu.

Zapisni~ar:brat Matijas Farka{

IZVJE[]E S DRUGOGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A

Zagreb, 15. studenog 2012.

Nazo~na bra}a: Anto Gavri}, provincijal; Niko-la Mio~, Mato Bo{njak (socius), Tomislav Kraljevi}, Alojz ]ubeli}, Zvonko D`anki}, Matijas Farka{ i Sre}ko Koralija (regens studija).

Odsutni: Luka Prcela, Ivan Arzen{ek.

Nakon usvajanja Dnevnog reda i izvje{}a s pret-hodnoga zasjedanja Provincijskog vije}a brat Kri-stijan Rai~, ekonom Provincije, izvijestio je o tijeku radova na obnovi samostana Kraljice svete Krunice u Zagrebu. Realizacija projekta obnove po~ela je 2011., a radovi 28. svibnja 2012., i za sada teku za-dovoljavaju}e. Radovi se odvijaju u nekoliko faza. Prva faza – krovi{te na cijelom samostanu, potkrov-lje, studentat i lift – zavr{ena je u rekordnom vre-menu. Druga faza je u tijeku: potkrovlje u ju`nom krilu (gdje borave na{e sestre) i fasada. S radovima }e se stati prije Bo`i}a, a nastavak se predvi|a za prolje}e. Provincijal je podsjetio bra}u na odluku Provincijskog vije}a od 19. travnja da }e Provincija pomagati obnovu samostana.

Ekonom je ukratko izvijestio i o zavr{enim ra-dovima u obnovi samostana u Bolu na Bra~u te dru-gim aktivnostima na rje{avanju imovinsko-pravnih pitanja. Bra}a su bratu Kristijanu zahvalila na zau-zetom i predanom radu. Treba osmisliti djelatnosti samostana u Bolu. Provincijal je izvijestio bra}u da ~asna Majka planira do kraja studenoga povu}i sestre dominikanke iz Bola.

Zatim se, na temelju odluke Provincijske skup-{tine, razgovaralo o prostorima za institucije Pro-vincije. Nova zvanja, na kojima Bogu zahvaljujemo, obvezuju nas na brigu o prostorima za njihov smje-{taj. Potreban je prostor za Dominikansku nakladu Istina, Institut sv. Tome Akvinskog. Odlu~eno je da se uputi prijedlog samostanskoj skup{tini samosta-na Kraljice svete Krunice da se ustupe i prostori ispod Provincijalata, da se izvide mogu}nosti grad-nje novoga samostanskog krila, ali da samostan raz-motri i druge mogu}nosti.

Regens studija brat Sre}ko Koralija izvijestio je o susretu regensa studija u Avili i studijskim projek-tima na razini Reda. Prikazao je planiranje studijske formacije bra}e. Jednoglasno su usvojeni preure|eni Posebni plan odgoja (RFP) i Posebni plan studija, koje }e se poslati na odobrenje u Generalnu kuriju Reda.

Provincijal je tako|er podsjetio na preporuke Provincijske skup{tine iz Bola 2012. da bra}a koja predaju na fakultetima ponude predavanja iz domi-nikanske tradicije.

Brat Sre}ko je nadalje govorio o planiranju stu-dijskog ̀ ivota Provincije, osvrnuv{i se na formiranje bra}e u pastoralnim djelatnostima te na slanje stu-denata na inozemna dominikanska u~ili{ta, u vidu formiranja dominikanskih profesora. Studente tre-ba usmjeravati prema specifi~no dominikanskom

25


na~inu propovijedanja. Istaknuto je da treba formi-rati i odgajatelje; na razini Reda pripremaju se te~a-jevi formacije za odgajatelje.

Me|unarodni studijski tjedan u Dubrovniku pre-poznatljiv je projekt u Europi. Provincijska skup{tina naredila je da se nastavi s tim projektom. Brat Alojz ]ubeli}, dosada{nji koordinator Tjedna, iznio je svoja iskustva i te{ko}e, posebice glede mjesta odrà-vanja i smje{taja sudionika. Brat Nikola Mio~, prior dubrova~kog samostana, potvrdio je da samostanska zajednica podràva projekt, ali samostan nije orga-nizator Tjedna.

Regens studija brat Sre}ko iznio je novi plan koji su vije}nici podràli. Dubrovnik ostaje mjesto odr-à vanja MST, a odràvat }e se u posljednjem tjednu kolovoza (a ne vi{e, kao do sada, u prvom tjednu rujna). Plan Tjedna je za razdoblje od ~etiri godine, a i regensi drugih provincija mo}i }e predlagati po-jedine predava~e. Program bi trebao biti pripremljen do Boì}a. Nastojat }e se da se sudjelovanje na Tjed-nu boduje i da se prizna kao simpozij.

U raspravi o Institutu sv. Tome Akvinskog vije}-nici su se upoznali s genezom ideje o Institutu sv. Tome Akvinskog, a istaknuto je da se postoje}i projekti mogu uklju~iti u djelatnosti Instituta. Za Institut je potreban prikladan prostor. Zaklju~eno je da regens studija pripremi plan i ciljeve Instituta

za sljede}e zasjedanje Provincijskog vije}a kada bi trebalo odlu~iti o osnivanju Instituta.

Vije}nici su upoznati s odlukama i smjernicama koje su donesene na susretu ùpnika, priora i samo-stanskih starje{ina, odrànom u Zagrebu 14. stude-noga. Glavne to~ke o kojima se razgovaralo na tome susretu mogu se pro~itati na stranicama ovoga Vje-snika Provincije. Zaklju~eno je da }e Studijski dan Provincije biti 25. oùjka, na Dan Provincije. Poseb-no je istaknuto dominikansko kruni~arsko hodo ~a{-}e u Mariju Bistricu 4. svibnja 2013., na kojem treba-ju sudjelovati svi samostani, ̀ upe i ku}e u Provinciji.

Provincijal je upoznao bra}u s jo{ uvijek nerije-{enom situacijom zamjena u samostanu u Kor~uli i u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu. Provin-cijal o~ekuje ve}u spremnost pojedine bra}e.

Provincijal je imenovao brata Damira [oki}a star-je{inom samostana u Bolu, a brata Mihaela Tolja starje{inom samostana u Gruù. Brat Ante Kova~evi} asigniran je u samostan Svetoga Krià u Gruù (Dubrovnik).

Odlu~eno je da }e se sljede}a dva zasjedanja Provincijskog vije}a odràti u Zagrebu (14. velja~e 2013.) i u Dubrovniku (17. svibnja 2013.).

Zapisni~ar:brat Matijas Farka{

FRANCUSKI PROVINCIJAL BISKUP U AL@IRU

Biv{i odvjetnik, provincijal Francuske dominikanske provincije, Jean-Paul Vesco zare|en je za biskupa Orana 25. sije~nja 2013. Glavni posvetitelj novoga biskupa bio je nadbiskup lionski kardinal Philippe Barbarin.

Uo~i re|enja Jean-Paul Vesco je rekao: „êsto se postavlja pitanje je li doista nu`no zadràti crkvenu strukturu, dakle strukturu biskupa, u Crkvi koju ~ini sasvim mali broj kr{}ana. Na to je pitanje odgovorio Ivan Pavao II. obra}aju}i se 1986. biskupima Biskupske konferencije Magreba (sjevernoafri~ke zemlje zapadno od Egipta): 'U biti, vi ìvite ono {to je Koncil rekao o Crkvi. Ona je sakrament, to jest znak, a od znaka se ne traì da bude samo broj nego da bude znak.' Pedeset godina nakon Drugoga vatikanskog koncila, u kontekstu {oka kultura i civilizacija, taj odgovor jo{ vi{e je aktualan.“


26

SPOMEN NA STRIJELJANJE FR. DOMINIKA BARAÂ I NA DRUGE HRVATSKE DOMINIKANCE

@RTVE TOTALITARNIH IDEOLOGIJA 20. STOLJE]A

Zagreb, 9. studenoga 2012. Br. 221/12

Draga bra}o,

Liturgijski kalendar na{e Provincije svjedo~i da se u na{oj Provinciji posljednjih godina 17. stude-noga – na dan kada je 1945. u Trogiru strijeljan na{ brat Dominik Bara~ – slavi spomen na svu bra}u hrvatske dominikance `rtve totalitarnih ideologija 20. stolje}a. Sveukupno smrtno je stradalo 13 hrvat-skih dominikanaca, dvadesetorica su bila zatvarana, a 14 drugih je moralo napustiti Domovinu.

Izborna provincijska skup{tina, odràna u lipnju ove godine u samostanu u Bolu na Bra~u, i slu`beno je poduprla pokretanje kauze za beatifikaciju fr. Do-minika Bara~a (usp. Akti, Bol 2012., br. 66). A split-sko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari{i} – na podru~ju ~ije nadbiskupije je Dominik Bara~ ubijen – dao je dopu{tenje dubrova~kom biskupu mons. Mati Uzini}u da postupak zapo~ne u Dubrova~koj biskupiji, u kojoj je Dominik Bara~ ro|en i najve}i dio ìvota djelovao.

Upravo na poziv dubrova~koga biskupa mons. Mate Uzini}a, u Dubrovniku je 31. listopada 2012. uprili~en prvi sastanak predstavnika redovni~kih zajednica koje djeluju na podru~ju Dubrova~ke bis-kupije radi istraìvanja `rtava i mu~enika komuni-sti~kog reìma. Na sastanku se razgovaralo o posto-je}im `rtvama, a predstavnici triju redovni~kih za-jednica prikazali su osobe iz svojih zajednica za koje smatraju da se mogu ubrojiti u mu~enike: domini-kanac dr. Dominik Bara~; isusovac pater Petar Peri-ca koji je strijeljan na oto~i}u Daksi 25. listopada 1944. i franjevac fra Marijan Blaì}, tako|er strijeljan na Daksi.

Op}a skup{tina Reda propovjednika, odràna prije dvije godine u Rimu, preporu~ila je da se u svim

na{im zajednicama spominjemo dominikanskih mu-~enika iz 20. stolje}a. U tom se kontekstu spominje i ime na{ega brata Dominika Bara~a, iz Dubrovnika, kojeg su partizani strijeljali 17. studenog 1945. u Trogiru (usp. Akti, Rim 2010, br. 61). Dominik Bara~ je nevina ̀ rtva komunizma, umro je pomiren s Bogom, u juna~kom stupnju ̀ ive}i kr{}anske kre-posti. Svoj je ìvot poloìo za istinu i za Krista. Ostao je dosljedan svojim uvjerenjima.

U apostolskom pismu „Porta fidei“ (Vrata vjere) kojim je proglasio Godinu vjere papa Benedikt XVI. isti~e: „Po vjeri su mu~enici dali svoj ìvot, daju}i svjedo~anstvo za istinu evan|elja koja ih je preobra-zila i osposobila ih za najve}i dar ljubavi: oprostiti svojim progoniteljima“ (br. 13).

Postoje svjedo~anstva o Bara~evoj mu~eni~koj smrti. ̂ lanak o njemu u Aktima provincijske skup-{tine iz 1946. – koje je UDBA zaplijenila – zavr{avao je molitvom: „U raj poveli te an|eli, na dolasku tvo-jem primili te mu~enici.“ Jesu li bra}a ve} time izre-kla svoje uvjerenje o njegovoj mu~eni~koj smrti? Sigurno je i to spominjanje mu~enika zasmetalo ko-munistima.

Dominikanac Hijacint Eterovi} (1913.–1981.), koji je s Bara~em zajedno studirao, u reviji „Osoba i Duh“ godine 1950. u [panjolskoj, uz Bara~evo dje-lo, tj. njegovu doktorsku disertaciju „Socijalna filo-zofija bolj{evizma“, obranjenu na njema~kom u Rimu a prevedenu i tiskanu u Dubrovniku 1944. godine, dodaje: „Ovo je djelo auktoru donijelo mu~eni~ku smrt.“

O njegovoj mu~eni~koj smrti svjedo~i fr. Rando Par{i} u pismu fr. Tomi Vere{u od 25. lipnja 1991., kao i u posmrtno objavljenoj knjizi Zabranjeno

27


sje}anje (Kor~ula, 2011, str. 48-51.). Prije strijeljanja Dominik Bara~ je molio Kristove rije~i s krià, da Bog oprosti njegovim krvnicima jer ne znaju {to ~ine. Fr. Rando je htio imati i njegovu „relikviju“ te je zamolio straàra da mu donese ne{to od fr. Do-minika, nakon strijeljanja. A straàr je fr. Randu donio 12 zrnaca krunice. Fr. Bernard Dedi}, koji je bio prior u samostanu u Dubrovniku kada su parti-zani u{li u Dubrovnik, pi{e da je Dominik Bara~ umro uz poklik: „@ivio Krist Kralj!“

I kad odjekuju evan|eoske rije~i da nema ve}e ljubavi nego dati svoj ìvot za prijatelje, za istinu – uzor je i fr. Dominik Bara~. On je ostavio primjer da se iz spoznate istine ra|a ljubav prema istini te kako se ta istina navije{ta i odva`no svjedo~i do kraja.

Stoga pozivam i poti~em svu bra}u da se: a) u subotu 17. studenoga – na konventualnoj misi –

slavi misa zadu{nica za svu bra}u `rtve totalitarnih ideologija, b) te da se u nedjelju 18. studenoga u svim na{im crkvama progovori o fr. Dominiku Bara~u ili u obavijestima pro~ita tekst koji prilaèmo u dodatku.

Tako|er pozivam sve da pomognu u prikupljanju dokumentacije i svjedo~anstava o Dominiku Bara~u ili drugoj bra}i koja su stradala, bila osu|ivana i za-tvarana u vrijeme komunisti~kog reìma. Cilj nam je prikupiti i objaviti u knjizi „Dominikanci – `rtve totalitarnih ideologija 20. stolje}a“.

O~ekuju}i va{u potporu i suradnju, bratski vas pozdravljam u svetom ocu Dominiku,


Hrvatske dominikanske provincije

FR. DR. DOMINIK BARA^ (1912.–1945.) – DOMINIKANACSTRIJELJAN U TROGIRU 17. STUDENOG 1945.

bolj{evizma, svoj doktorski rad, a posvetio ju je „Isti-ni i pravdi“. Knjiga, tiskana u Dubrovniku, u dvije tisu}e primjeraka, ko{tala ga je ìvota. Prijeki vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je fr. Do-miniku Bara~u kaznu „smrti strijeljanjem i trajan gubitak gra|anskih prava“.

Smrtna presuda strijeljanjem izvr{ena je na gro-blju u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945., u {est sati ujutro. Iz skupine od 34 zatvorenika, strijeljano ih je trideset, a ~etvorica su pomilovana. Posmrtni ostaci fr. Dominika Bara~a ekshumirani su 1959. i poloèni u novu dominikansku grobnicu na split-skom groblju Lovrinac.

Zajedno s Dominikom Bara~em na robiji se na-lazio i dominikanac fr. Rando Par{i}, koji o fr. Domi-

Dominik (Nedjeljko) Bara~ ro|en je 14. srpnja 1912. u Slanome, u Dubrova~kom primorju. U Red propovjednika stupio je 1930. Sve~ane, doìvotne zavjete poloìo je u Dubrovniku 30. rujna 1934. Studij filozofije i teologije zapo~eo je u Dubrovniku (1931.–1934.), a nastavio u Walberbergu kraj Kölna, gdje je 25. srpnja 1936. zare|en za sve}enika. Rad-njom o socijalnoj filozofiji bolj{evizma postigao je lektorat. Licencijat postiè u Louvainu u Belgiji. Doktorirao je u Rimu 1942. o socijalnoj filozofiji bolj{evizma. Vrativ{i se u Hrvatsku, predaje na Dominikanskom filozofsko-teolo{kom u~ili{tu u Dubrovniku.

U izdanju Dominikanske naklade Istina u kolo-vozu 1944. objavljuje knjigu Socijalna filozofija


28

niku i danima koji su prethodili strijeljanju svjedo~i u pismu Tomi Vere{u od 25. lipnja 1991.:

„Nas devet sve}enika odre|enih za robiju (nota bene: nije postojao termin zatvor nego samo robija ili strijeljanje), robijali smo na drugom katu trogir-skoga zatvora, a osu|enici na smrt na drugom katu iznad nas. Tako je Bara~ bio to~no iznad moje sobe a to se kasnije pokazalo providonosno. Za{to? Kad bi nastupila gluha no} i tama, Bara~ je na koncu spu{tao ispisani papiri} i dostavio svoje èlje, opa-ànja, raspoloènja i pitanja. Slijedio bi na{ odgovor te smo na taj na~in ulijevali jedan drugome nadu, snagu i izmjeni~ne molitve... To~no mi se usjeklo u pam}enje da je 15. studenoga u no}i spustio po{ire

pisamce. Grozna vijest! Pisalo je nekako ovako: ’Su-tra ili najdalje prekosutra bit }u strijeljan.’ … Dana 16. studenoga spustio je posljednje pisamce. ’Sutra rano jutrom vode me na strijeljanje. Molim te kada se sutra ujutro budem spu{tao skalinama stani na malo ’okno’ svoje sobe. Pogledat }u prema tebi, a ti mi udijeli odrje{enje.’ Tako je i bilo. Zadnji pogled i preporuka Bogu, Gospi i svetom ocu Dominiku.

... Na robiji se za hranu brinuo neki ekonom, partizan A. Bio je rodom sa [olte. Nije bio lo{ ni namrgo|en gledaju}i pred sobom ni krive ni du`ne osu|ene sve}enike koji uglavnom dan provode u molitvi i {utnji. Hranu bi nam dobacio u sobu jer cijelo vrijeme robovanja nismo smjeli izi}i iz sobe nego jedino na klozet u hodniku i to pod straòm i uz dobro zaklju~ani hodnik. Do{apnuo mi je 16. studenog da }e Bara~ sutra biti strijeljan. Usudih se zamoliti ga da mi donese ne{to od njega za uspome-nu. Moram priznati da se opo{tenio. Nakon strije-ljanja donio mi je 12 zrna krunice koju su bjesomu~no strgali s njegova pasa. Ostalo su razbacali i ukopali sa zemljom iznad njega. Tako je njegova krunica postala njegov najljep{i spomenik! Pitao sam tog gospodina je li plakao, molio milost. Ne. ûo ga je da je izgovorio rije~i: ’Boè, oprosti im!’ (Dalje mi nije znao navesti, ali je sigurno izgovorio ~itave Kri-stove rije~i s krià.).“

Fr. Dominik Bara~ nam je ostavio primjer da se iz spoznate istine ra|a ljubav prema istini te kako se ta istina navije{ta i odva`no svjedo~i do kraja. Umro je uz poklik: „@ivio Krist Kralj!“

Priprema se pokretanje postupka za beatifika ciju ovoga mu~enika za istinu, socijalnu pravdu, dosto-janstvo ~ovjeka i obitelj. Stoga pozivamo sve koji mogu pomo}i u prikupljanju dokumentacije i svje-do~anstava da se jave u Dominikanski provincijalat u Zagrebu.

brat Anto Gavri}, OP

29


STUDIJSKI DAN PROVINCIJE

U skladu s naredbom Izborne provincijske skup{tine, slavljene u Bolu 2012. (usp. Akti, br. 30), pozivam svu bra}u na{e Provincije na Studijski dan Provincije koji }e se odràti u ponedjeljak 25. oùjka 2013. u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. Kao promicatelj permanentnog obrazovanja poseb-no poti~em svu bra}u sve}enike da sudjeluju u radu ovoga dana, posebice sve}enike u prvim godinama sve}eni~ke slu`be (usp. Akti, Bol 2012., br. 41).

Nakon konzultacija i prijedloga priredio sam sljede}i program:

9:00 Uvodna rije~ (fr. Sre}ko Koralija, regens studija i organizator)

9:15 Rije~ provincijala (fr. Anto Gavri})9:30 Predstavljanje strukture Apostolskog

pisma Porta fidei pape Benedikta XVI. (fr. Ivan Marija Tomi})

9:45 Vjera i dogma (prof. Ivica Ragu`)10:15 Mogu}nost kratkog komentiranja10:30 Bog je mrtav – F. Nietzsche

(fr. Sre}ko Koralija)11:00 Pauza11:15-12:00 Kako kazivati istinu (prof. Ivica Ragu`)12:00-12:30 Rasprava, komentari, pitanja i sl.12:45 Pjevani srednji ~as13:00 Ru~ak14:30 Izazov Istine u pastoralnom kontekstu

(fr. Anto Boba{)14:45 Mediji kao prijenosnici humanih poruka,

ideja, vrijednosti, vjere... (prof. Kre{imir Miki})

15:30 Mogu}nost komentiranja15:45 Pauza16:00 Medijska pismenost i edukacija

pozitivna i negativna motri{ta (prof. Kre{imir Miki})

16:30 Rad u skupinama17:00 Okrugli stol

– Zaklju~na rije~ po zavr{etku okruglog stola19:00 Sve~ana euharistija za Provinciju

(predsjeda provincijal)

U radu dana sudjeluju:Fr. Anto Gavri} – provincijalFr. Sre}ko Koralija – regens studija HDP i pro-

micatelj permanentnog obrazovanjaFr. Anto Boba{ – u~itelj studenata HDP i ̀ upnik

ùpe Kraljice sv. Krunice, ZagrebFr. Ivan Marija Tomi} – student 2. godine KBF

(Zagreb)Prof. dr. Ivica Ragu` – dr. fundamentalne teolo gije,

profesor dogmatske teologije na KBF-u \akovo, glavni i odgovorni urednik teolo{koga ~asopisa „Dia-covensia“ te me|unarodnoga katoli~kog ~asopisa „Communio“, autor brojnih knjiga, ~lanaka, intervjua i sl. (http://www.djkbf.unios.hr/prof-ivica_raguz).

Prof. dr. Kre{imir Miki} – prof. na U~iteljskom fakultetu u Zagrebu, na Akademiji dramske umjet-nosti u Zagrebu te na sveu~ili{tima u inozemstvu (Njema~ka, Austrija, SAD i dr.), suradnik Hrvat-skoga filmskog saveza, po~asni ~lan Instituta za filmsku kulturu (München), jedan od potpredsjed-nika Svjetskog instituta za medije i djecu (Holly-wood), ~lan Hrvatskoga dru{tva filmskih umjetnika, Ameri~ke akademije za filmsku umjetnost i znanost, dobitnik po~asnoga doktorata Sveu~ili{ta u L. A., ~lan Europskoga vije}a umjetnika. Autor je brojnih publikacija (www.kresimirmikic.com).

Budu}i da smo u Godini vjere, Povjerenstvo za intelektualni ìvot HDP priprema tekst o vjeri i istini koji }e svaki sudionik dobiti prigodom ovog susreta. Tako|er molim svakoga da se pripremi pro-u~a vanjem Apostolskog pisma „Porta fidei“ kojim je papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere. Oba-vijest o dolasku po{aljite u Tajni{tvo Provincije.

brat Sre}ko Koralija, OPRegens studija HDP

30

U zimskom semestru akademske godine 2012./13. provincijal predaje na Filozofskom fakul-tetu Dru`be Isusove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu: glavni kolegij „Povijest anti~ke filozo-fije“ (5 sati tjedno), izborni kolegij „Izabrani tek-stovi iz anti~ke filozofije“ (2 sata tjedno) i seminar: Aristotel, O du{i, II. knjiga.

Od po~etka oùjka do po~etka listopada na Ra-diju Sljemenu redovito subotom ujutro imao peto-minutnu duhovnu misao u emisiji „Hvaljen Isus i Marija“.

23. svibnja, odrào predavanja iz kolegija „Eti~ke dileme“ na Zdravstvenom veleu~ili{tu u Zagrebu, kao vanjski suradnik.

27. svibnja, nedjelja, hodo~a{}e u Ludbreg s bra-}om studentima i njihovim u~iteljem Hrvojem Lasi-}em; predslavio misu i propovijedao u Sveti{tu. Poslije posjetili Vara`din.

28. svibnja, nazo~io dodjeli diploma po zavr{etku |akonske godine, diplomu je dobio i brat Krunoslav Batini}; nave~er u samostanu na Pe{~enici: susret s

Me|unarodnom katoli~kom zajednicom (Interna-tional Catholic Community of Zagreb, www.iccz.org) koja se okuplja u samostanu na Pe{~enici pod vodstvom brata Marinka Zadre.

31. svibnja, sudjelovao na sjednici Vije}a HKVR-PP-a u Zagrebu.

1.–10. lipnja, boravak u samostanu sv. Hijacinta u Fribourgu u [vicarskoj; 2. lipnja, u ùpnoj crkvi Krista-Kralja u Fribourgu slavio euharistiju prigo-dom vjen~anja i kr{tenja u jednoj obitelji.

7. lipnja, Tijelovo, sudjelovao u euharistijskom slavlju na kojem je fr. Charles Morerod OP, biskup Lausanne, @eneve i Fribourga zaredio za prezbitera brata Sre}ka Koraliju.

10. lipnja, u Fribourgu propovijedao na mladoj misi brata Sre}ka Koralije.

11. lipnja, u Zagrebu sudjelovao na godi{njem susretu provincijala i hrvatskih biskupa.

13. lipnja, Bjelovar, pohodio bjelovarsko-kriè-va~kog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka.

16. lipnja, Srce Marijino, Zagreb-Jordanovac, predslavio euharistiju i propovijedao za svetkovinu za{titnice ùpe.

17. lipnja, Zagreb, crkva Kraljice sv. Krunice, predslavio euharistiju i propovijedao.

18.–25. lipnja, samostan u Bolu na Bra~u, Izbor-na provincijska skup{tina.

22. lipnja, Bol, predslavio euharistiju prigodom proslave 40. obljetnice gimnazije u Bolu; hotel Elap-husa: sa starje{inom samostana bratom Damirom [oki}em sudjelovao na prigodnoj dodjeli priznanja Samostanu u Bolu.

PROV

INC

IJALO

VA

KRO

NIK

A

Documents

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE NAVJE[TENJA … · gosti koje U~itelj Reda pozove, na{e sestre, pred-stavnici lai~kih bratstava svetog Dominika, dakle ~lanovi velike Dominikanske