43 GODINA IV.

ZAGREB 25. siječnja 1995.

GLASILO »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb

U RAVA ŠUMA NAŠICE N

ešto zbog redovne smjene generacija, a i uslijed povećanog etata u

ovoj godini, pa i u narednim, Uprava šuma Našice bila je pr imorana uposliti novi veći broj djelatnika za rad s motornom pilom. Stoga je ove jeseni obavljen prijem novih mladih radnika, koji su prošli obuku i uspješno položili ispit za rad s motornom pilom i test sposobnosti, tako da su s prvim danima ove godine već u sječinama svojih šumarija u Našicama, Voćinu, Orehovici, Slatini, Slat. Drenovcu, Durdenovcu, Donjem Miholjcu, Koški i Ćoralijama. Z. L.

NA DRAVI - SJEVERNOJ CRTI BOJIŠNICE

Poslije četverogodišnjeg mirovanja, opet su živnuli šum­ski predjeli na samoj obali Drave, predjeli koji su bili mi­

nirani tijekom ovih ratnih godina. Poslije obaranja stabala na red dolazi ekipa za detekciju, koja pregledava svaki tru­pac i otkriveni komad streljiva ili pak gelera koji je već du­boko zarastao u trupac »operativnim zahvatom« sjekirom se odstranjuje, kako bi sa što manje štete trupac bio pro­dan drvnoj industriji. Zaostali željezni predmeti vrlo su opasni u pilanama, pa je na zahtjev naših kupaca potrebno prvo očistiti trupce. Na samoj obali Drave zatekli smo Vla­du Horačeka, pom. revirnika kako s detektorom pretražuje trupac, te naše djelatnike Ivana Ivanovića, Stjepana Andra-šića, Ante Keškića, Ivicu Rogara i revirnika inž. Stjepana Plantaka, pri završetku sječine, u kojoj je izrađeno više od 2,952 kubna metra drvne mase. Z. L.

OSVJEŽENJE S NOVIM DRVOSJEČAMA

OPERATIVNI ZAHVATI

NA TOPOLOVIM TRUPCIMA

25. siječnja 1995.

PLACE U HRVATSKIM ŠUMAMA

ŠUMARI IZLAZE IZ SAVEZA SAMOSTALNIH

SINDIKATA! H

rvatski sindikat šumar­stva se izdvaja iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Prijedlog ove

važne i dalekosežne odluke us­vojene na sjednici 18. siječnja, uputio je Glavni odbor na usva­janje Skupštini HSŠ.

Prema raspoloženju članova Glavnog odbora od ranije, ova­kav se korak mogao i očekivati. Sindikalna šumarska povjere­ništva po uprava šuma, naglaša­vano je više puta, vrlo slabo ili gotovo nikako ne surađuju s po­vjerenicima Saveza na terenu. Za ono što plaćamo, odnosno za ono što Savez traži, misle u šu­marskom sindikatu, trebalo bi više dati. Prijedlog najnovije od­luke o financiranju Saveza (u dvije varijante) samo je ubrzao

odluku o izdvajanju. Jer Savez ne prihvaća onoliko sredstava koliko HSŠ nudi, a šumari nisu više voljni dati. Konačnu će od­luku donijeti Skupština HSŠ, a izdvajanje će ubrzati rješavanje nekih drugih pitanja organizaci­je šumarskog sindikata.

Najvažnije je svakako kako će dalje djelovati šumarski sindi­kat. Hoće li, kao neki, ostati sa­mostalan, ili će se prikloniti ne­koj drugoj sindikalnoj središnjci. Gorući problem unutarnjeg us­troja je status povjerenika po up­ravama. Mogu li se oni profesio­nalizirati, kako to riješiti, što će biti s njihovim radnim mjestom za vrijeme trajanja sindikalnog mandata, neka su od pitanja ko­jima će Glavni odbor posvetiti jednu posebnu sjednicu.

O I Z B O R I M A , P O M O Ć I , ODMARALIŠTU...

• Po sindikalnim podružnicama u toku su pripreme za održavanje Izborne skupštine HSS koja se, prema najnovijem prijedlogu, treba od­ržati početkom travnja. Glavni odbor upozorava na pridržavanje uputa i izborne procedure kako kasnije ne bi bilo nesporazuma.

• Sindikat je imenovao svoja dva predstavnika u radne skupine koje rade na važnim aktima novog unutarnjeg ustrojstva poduzeća. U skupini koja radi na prijedlogu Pravilnika o sistematizaciji poslova i rad­nih zadataka sindikat će zastupati Gordana Colnar, a u skupinu za iz­radu prijedloga Pravilnika o plaćama izabran je Željko Cutvarić.

• Glavni odbor još jednom se suočio s problemom koji pričinja nepostojanje nekog akta (pravilnika) koji bi regulirao način dodjeljiva­nja pomoći. U sindikat naime pristižu različiti zahtjevi o kojima je vrlo teško odlučivati »od oka«, i na brzinu. Sljedeći primjer, iznijet na sjed­nici, pokazuje svu složenost problema. Obitelj radnika koji je umro pred dvije godine živi u vrlo teškoj situaciji i obraća se za pomoć šu­mariji (u splitskoj upravi). Upravitelj šumarije glatko i bez razmišljanja, pismo proslijeđuje sindikatu! Tko tu treba pomoći, kako i koliko stvar­no nije samo pitanje sindikata.

• Sindikalno povjereništvo delničke uprave zatražilo je podršku Glavnog odbora (i dobilo) u slučaju prosvjeda protiv odluke direktora Hrvatskih šuma o prenamjeni dijela odmarališta u Malom Lošinju (de­vet soba i ostale prostorije) u poslovni prostor upravne zgrade šumari­je Cres-Lošinj, Uprave šuma Buzet.

Dajući podršku delničkom povjereništvu, Glavni odbor smatra da sindikat ne može, niti za to ima pravne osnove, upustiti se u rješavanje ovog ili sličnih slučajeva, već je to posao za to nadležnih organa.

(m)

GLAVNI ODBOR HSŠ NA SJEDNICI ODLUČIO

ŠTRAJK SE ODGAĐA

Šumarski štrajk najav­ljen za 23. veljače se odgađa. To je jednodu­šan stav članova Glav­

nog odbora Hrvatskog sindi­kata šumarstva koji su ocije­nili da zbog novonastale po­litičke situacije u Hrvatskoj održavanje štrajka ne bi u ovom trenutku bilo uputno.

Time se šumarski sindikat pridružio još nekim sindika­tima koji su najavljivali štrajk a u znak potpore Vladi i odluci o otkazivanju man­data UNPROFORU, odustali.

No HŠS time ne odustaje od svojih zahtjeva već ranije upućenih Vladi, o kojima se ona i očitovala, pa i daljnje borbe za njihovim ostvare­njem koje uključuje i štrajk. A sindikat ne traži samo ve­će plaće već kompletno rje­šavanje problema zaposle­nih u šumarstvu. Drugim ri­ječima sindikat ne odustaje od Granskog kolektivnog ugovora, želi o njemu prego­varati (još uvijek se ne zna s kim!?), želi ga potpisati.

A o (niskim) plaćama već je toliko toga rečeno da je teško spomenuti nešto što se već nije čulo. Najveća greška na­pravljena je, moglo se čuti ovom prilikom, nekoliko go­dina ranije kad je bilo mo­gućnosti da se plaće podignu — a nisu. Stoga je u uvjetima opće restrikcije teško očeki­vati da će se u potupnosti udovoljiti zahtjevima šuma­ra, pa bili oni opravdani (ob­zirom na uvjete rada i vrlo nisko mjesto medu javnim poduzećima) i makar Hrvat­ske šume bile jedno od rijet­kih javnih poduzeća koje nije na leđima Vladi, već se sa-mofinancira, štoviše, puni i državni proračun.

KOJI PODATCI SU TOČNI? • olika je stvarna prosječna plaća u Hrvatskim šumama i

gdje su one medu javnim poduzećima, gotovo je nemo­guće točno odgovoriti.

k Podaci naravno postoje no oni su različiti ovisno o tome iz kog su izvora i tko ih prezentira. Da je to moguće poka­zat će i sljedećih nekoliko redaka.

Kada je Hrvatski sindikat šumarstva uputio zamolbu (u dva navrata) Vladi da još jednom razmotri položaj zaposlenih u šu­marstvu i odobri povećanje plaća, obzirom na uvjete rada, ali i činjenicu da šumari sami stvaraju dohodak, svoj je zahtjev i za­molbu potkrijepio podatkom da Hrvatske šume medu devet jav­nih poduzeća spadaju medu najslabije plaćena. Odnosno da prosječna plaća u Hrvatskim šumama iznosi tek 88 posto prosje­ka gospodarstva Hrvatske.

Vlada je zahtjev razmotrila, ustvrdila kako bi povećanje pla­ća šumarstvu izazvalo lančanu reakciju, a potpredsjednik Vla­de Borislav Škegro tada iznio podatak da je prosječna plaća za prvih šest mjeseci u Hrvatskim šumama iznosila 98 posto prosje­ka gospodarstva (!), a ne 88, kako je tvrdio sindikat.

No prilikom nastupa premijera Nikice Valentića na TV, po­vodom štrajka željezničara saznajemo i treći podatak. Spomi­njući i ostala javna poduzeća Valentić se dotaknuo i Hrvatskih šuma spominjući prosjek od 93 posto gospodarstva Hrvatske.

Konačno tu je i četvrta varijanta objavljena u Večernjem lis­tu prosinca prošle godine, a opet u povodu štrajka željezničara. Tu se navode podaci za svih devet javnih poduzeća medu koji­ma Hrvatske šume zauzimaju nisko 7. mjesto s prosječnom ne-tto plaćom od l .052,63 Kn, odnosno 92,1 prosječne plaće u gospo­darstvu Hrvatske! (Podaci su iz svibnja prošle godine).

Četiri različita podatka gdje razlike i nisu baš tako male. Evo kako izgledaju podaci u cijelosti.

1.HPT 2. Hrvatska vodoprivreda 3. HEP 4. Hrvatske ceste 5. HRT 6. Narodne novine 7. Hrvatske šume 8. Dadrolinija 9. Hrvatske željeznice S2S

mm

1.248,84 1.242,16 1.228,67 1.142,66 1.096,56 1.084,36 1.052,63 1.016,79

994,75

99,88 95,85 94,79 92,01 88,88 86,95

Kad je pak riječ o ukupnoj politici plaća prošle godine, može se reći da su realne zarade 1994. prema 1993. unatoč ograniče­nju u porastu. Dakako da je od djelatnosti do djelatnosti to pove­ćanje različito, a samo su crna metalurgija, metaloprerađivaćka djelatnost i brodogradnja zabilježili pad realnih zarada. Uku­pan porast zarada u neprivredi u prvih 10 mjeseci prošle godine prema istom razdoblju iznosi 7,2 posto a u neprivredi 5,6 posto. Gdje je tu šumarstvo može se vidjeti iz prikaza koji prenosimo iz Večernjeg lista, iz siječnja ove godine, (m)

GLASILO »HRVATSKIH ŠUMA« Javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb

Izdavač: »HRVA TSKE ŠUME« p.o. Zagreb Lj. F, Vukotinovića 2, JP »Hn'atske šume« organizirane su u Direkciju Zagreb i 15 Uprava šuma i to: Vinkovci. Osijek, Naške, Požega, Bjelovar, Koprivnica. Zagreb. Sisak. Karlovac, Ogulin, Delnice, Senj, Gospić, Bum i Split. Direktor poduzeća; Josip Dundović. dipl. ing. šumarstva Savjet lista: Prof. dr. Branimir Prpić (predsjednik), dr. Joso GraCan. Marijan Kolic. dipl. ing. Milan Kimpotie, dipl. ing. fomisla\ Starčerić,

Filip Šabie, prof. dr. Josip Vukelić Glami i odgotvmi urednik: Antun-Zlatko Lonćarić, dipl. ing. Uređivački odbor: Petar Jurjenć, dipl. ing. (predsjednik}. Antun-Zlatko Lonćarić, dipl. ing. Vesna Hrkalović. dipl pol. han ffill dipl. tur. Gordana Colnar Grafički urednik: Miljenko Bogdanič Redakcija lista: Marijan Domović. dipl. polit. Vesna Udahne, dipl. polit.. Antun-Zlatko Loniarie, dipl. ing., M:rosla\ Mrkobrad, dipl. polit. Vesna Pleše, dipl. poiit. i Zvonko Peičević

Adresa redakcije: Lj F, Vukotitiovm 2. Zagreb. Tel. 04i-'44g-00l, 448-034 List »Hrvatske šume« izlazi jednom mjesečno, a djelatnici JP »Hnatske šume«, umirovljenici, poslovni partneri i djelatnici Šumarskog fakulteta ' Zagreb dobnaju ga besplatno na kucne adrese. Tisak: Hnatska tiskara Zagreb, Slavonska atenija 4 Saklada: 11000 primjeraka Mišljenim Ministarstva prosvjete, kulture i športa • broj 53ž-03~l/7.Qj.(jt glasilo je oslobođeno plaćanja osaovaog i posebnog poreza na promet.

25. siječnja 1995.

99. SKUPŠTINA HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA U KRIŽEVCIMA OSNIVA SE HRVATSKA AKADEMIJA ŠUMARSKIH ZNANOSTI

Sudionici 99. skupštine Hrvatskog šumarskog društva podržali su ideju o osnovanju HAŠZ i razmotrili i ostala aktualna pitanja šumarske struke

Osniva se Hrvatska akademija šumar­skih znanosti (HAŠZ). Obrazlažući

ideju koju je na sjednici kra­jem prosinca prošle godine iniciralo i podržalo Hrvatsko šumarsko društvo, prof. dr. Mladen Figurić je istakao da to znači stvaranje moći i zna­nja na promidžbi šuma i šu­marstva i trajnog gospodare­nja te da je HAŠZ zamišljena kao društvo koje će povezi­vati domaće i s t rane znan­stvenike s ciljem poticanja trajnog gospodarenja šuma­ma.

Na moguća pitanja zašto baš u ovom trenutku i kako

će se HAŠZ uklopiti u posto­jeću infrastrukturu, odnosno neće li doći do preklapanja s postojećim obrazovnim siste­mom i ostalim znanstvenim institucijama, prof. Figurić kaže da buduća akademija šumarskih znanosti nije ni­kakva alternativa Hrvatskoj akademiji znanosti i umjet­nosti (HAZU) i da to i nije je­dini slučaj osnivanja znan­stvenih akademija budući da ih medicinska struka te teh­nička znanost već imaju.

U okviru nove HAŠZ treba­la bi se obavljati istraživanja neopterećena svakodnevnim problemima i rokovima, to su ciljevi kojima će se ona

IZDVAJAMO

rukovoditi i zbog toga nema opasnosti da dođe do dupli-ranja programa s postojećim institucijama. Za osnivanje šumarske akademije ne tra­že se dodatna financijska sredstva, ona bi se, kako je zamišljeno, financirala kroz sponzorstvo.

Hrvatska akademija šu­marskih znanosti bi uz član­stvo i skupštinu imala upra­vu na čelu s predsjednikom, dva dopredsjednika i tajni­kom. Njen rad odvijao bi se kroz četiri razreda: razred za uzgoj šuma, za uređivanje i šumarsku politiku, za zaštitu šuma i lovstvo te razred za iskorišćivanje i uporabu drveta.

Ne smijemo dozvoliti da nas vrijeme pregazi, poručio je prof. Figurić, a Hrvatsko šumarsko društvo kao inici-

Rad Akademije odvijao bi se kroz četiri razreda i to: Razred za uzgoj šuma, za uređivanje i šumarsku

politiku, za zaštitu šuma i lovstvo, te razred za iskorišćivanje i uporabu drveta

nosti, članovi Hrvatskog šu­marskog društva na svojoj su se 99. skupštini pozabavili i ostalim aktualnim pitanji­ma i temama šumarske stru­ke. Jedna od najznačajnijih, o kojoj će tijekom ove godine u HŠD biti još dosta riječi, jest obilježavanje 150. godiš­njice Društva, sljedeće 1996. godine. Pripreme za taj rije­dak jubilej već su počele, bit će opsežne jer se planira iz­davanje nekoliko knjiga, mo­nografija o lužnjaku te razli­čite druge manifestacije.

Redovna skupština, kao što je bila ova u Križevcima, sumira jednogodišnji rad. A jedna godina u radu neke in­stitucije, kako je istakao predsjednik HŠD prof. dr. Slavko Matić, jest i malo i mnogo. Ova protekla bila je obogaćena radom Upravnog odbora, stručnih službi i os­talih struktura, a aktivnost se odvijala u više pravaca. Uz već spomenute pripreme za obilježavanje 150. godiš­njice HŠD te inicijativu za os­nivanje HAŠZ, protekle se godine dosta radilo na afir­maciji »Šumarskog lista«. Prof. Matić posebno je na­glasio potrebu stalne borbe za afirmaciju struke, »poseb­no kad su u pitanju šumar­ska etika i dignitet struke«, istakavši da bi bilo dobro da je što manje onih koji su »za­lutali u našu struku i misle da im je šuma izvor lake za­rade... No velika većina, kon­statirao je on, nastavlja svjet-le tradicije prethodnika koji su nam trajni uzor«.

Hrvatsko šumarsko druš­tvo mora poraditi i na afir­maciji brojnih šumara koji su napustili domovinu i us­trajnim radom vani afirmi­rali i sebe i domovinu. Izda­vanje monografije o takvim ljudima, misli prof. Matić, bio bi doprinos razvoju šu­marstva ali i povijesti.

Tekst i snimci: M. MRKOBRAD

»Boriti se za šumarsku etiku i dignitet struke« — prof dr. Slavko

Matić jator osnivanja HAŠZ i dosad je bilo izvor života i dokazalo je i dokazuje bogatstvo kul­ture, nauke i novih aktivnos­ti u razvijanju šumarstva i gospodarstva Hrvatske.

U inicijalni odbor koji tre­ba pripremiti dokumente za osnivanje HAŠZ izabran^ su prof. dr. Branimir Prpić, prof. dr. Đuro Rauš, prof. dr. Slavko Matić i prof. dr. Mla­den Figurić.

Podržavajući jednodušno ideju o osnivanju Hrvatske akademije šumarskih zna-

Šumarski list se afirmirao kao stručno glasilo: prof.

dr. Branimir Prpić

ŠUMARSKI LIST Prof. dr Branimir Prpić, glavni i odgo­

vorni urednik Šumarskog lista: »Os­tvarili smo sve što smo prošle godine planirali, oformili redakciju, promijenili format časopisa. No pred nama je još je­dan veliki zadatak — izlaziti redovito jednom mjesečno. A to nije jednostavno. Bilo bi dobro kad bi iz uprava šuma bar jednom mjesečno stizala po jedna infor­macija. Za to bi trebalo na svakoj upravi izabrati po jednog suradnika. Inače, Hrvatske šume su nam dosta pomogle...

BOŽIČNA D R V C A

Inž. Kušan predlaže da se putem radija ili novina pučanstvo obavi­jesti da sječa božičnih drvaca nema veze s redovnom sječom, ili s

uništavanjem šuma o čemu se u negativnom kontekstu ovih blag­danskih dana dosta govorilo, već da se radi o posebno namijenjenim površinama za tu svrhu.

Takva bi edukacija, smatra on, dobro došla da bi se izbjegla pita­nja tipa »što to radite« i šteta ugledu šumarstva.

Na drugu vrstu problema upozorava prof. Matić. On je protiv uvoza božičnih jelki iz Herceg-Bosne koje je jedan privatnik iz Zagre­ba uvezao u ogromnim količinama. Nije riječ o kvaliteti tih jelki i smreka, već o velikim ogoljelim površinama koje su ostale iza takve sječe. I pita se kako je i preko koga takav uvoz uopće išao...

MLADI UMJETNICI *̂

Šumare su u Križevcima dočekali i poželjeli im dobrodošlicu krat­kim i lijepim umjetničkim programom članovi Hrvatskog pjevač­

kog društva Kalnik te tamburaški orkestar Osnovne škole »August Štriga« iz Križevaca.

O GOSPODARSKOM I ŠUMARSKOM UČILIŠTU U KRIŽEVCIMA

Nije slučajno što je 99. skupština Hrvatskog šumarskog društva

održana u Križevcima. Zbog snijega i lošeg vremena dio članova nije do­šao u ovaj stari i lijepi grad gdje je, što se šumarstva tiče, sve počelo...

Mr Ivan Đuričić, uz inž. Ivana Žgelu jedan od doajena križevač-kog šumarstva, podsjetio je prisut­ne da je još davne 1841. godine, osnivanjem Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva potaknuta ideja o otvaranju stručne poljopriv­redne škole, a dvije godine kasnije glasilo gospodarskog društva »List mjesečni« objavilo prijedlog Franje Šporera, šumara varaždinske regi­mente sa sjedištem u Križevcima »da se osnuje narodni šumarski za­vod.«

Zavod nije osnovan, no sve ener­gičniji zahtjevi, potaknuti sve većom i nekontroliranom sječom šuma na­veli su tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Bacha da dopisom banu

MR IVAN ĐURIČIĆ,

Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima osnovano je još

1860. godine

Jelačtću 1853. godine odobri »pod-ignuće gospodarskog učilišta«. Tri godine kasnije gradsko poglavar­stvo u Križevcima dalo je potrebno zemljište, a 19. studenog 1860. go­dine otvoreno je Gospodarsko i šu­marsko učilište u Križevcima.

Mr Đuričić navodi da u to vrijeme slična učilišta postoje još jedino u Engleskoj (Oxford 1790.), Njemač­koj i Francuskoj. »A kod nas se uči­lište otvara u jeku borbe protiv ger­manizacije, u jeku borbe za hrvatski jezik.«

Tako je krenulo obrazovanje šu­marskih kadrova u ovim krajevima, a Hrvatsko-slavonska vlada odmah je ustanovila stipendije za 5—7 stu­denata . . , Gospodarsko i šumar­sko učilište postaje rasadnik kadro­va za mnoge ustanove, kasnije se u Križevcima osniva prvi Veterinarski zavod u Hrvatskoj. Kroz 39 godina šumarske nastave u Križevcima, šu­marsku školu završilo je 398 đa-• k a . . .

25. siječnja 1995.

DOMAĆI ŠUMSKI ZGLOBNI TRAKTOR ECOTRAC

USKORO NOVA ISPORUKA P

et zglobnih šumskih trak­tora Ecotrac proizvede­nih u bjelovarskoj Tvor­nici traktora što su ne­

davno predani na korištenje Hrvatskim šumama trebao bi bi­ti početak serijske proizvodnje domaće šumske mehanizacije.

Šumarstvo je naime proteklih nekoliko desetljeća strojeve ma­nje više uvozilo. Tek dio domaće poljoprivredne mehanizacije bi­lo je moguće prilagoditi specifič­nim potrebama šumarstva, što dakako nije bilo trajno rješenje. Zamisao da se konačno proizve­de domaći šumski traktor stara je nekoliko godina, no uvijek je nešto nedostajalo. Jednom kad­rovi, drugi put pravi proizvođač, ponajčešće — sredstva. Posao je konačno bio povjeren bjelovar­skoj Tvornici traktora (bivši To-mo Vinković). Nakon višekrat­nog prolongiranja datuma ispo­ruke (objektivna otežavajuća okolnost su ratne neprilike koje su zahvatile našu zemlju), trak­tor se konačno našao u šumi. Ri­ječ je, da podsjetimo, o modelu

Inž. Davor Mihatović: »Još samo završni radovi i montiranje vitala..

Ecotrac VTT 1033 F s zastaklje­nom grijanom kabinom, novim domaćim vitlom (proizvedenim također u bjelovarskoj tvornici) te daljinskim komandama palje­nja i gašenja motora te upravlja­nja vitlom.

Pitanje koje se logično nameće jest — što dalje? Hoće li ovih pet isporučenih traktora iz prve se­rije još zadugo ostati jedini ispo­ručeni, ili će se proizvodnja na­staviti. Jer potreba za takvim šumskim traktorima nije spor­na.

Prilikom isporuke prvih pet traktora, u dvorištu tvornice sta­jalo je 20-ak novih kabina, a u tvorničkoj hali radovi na nekoli­

ko je novih traktora bili su pred završetkom.

Inž. Davor Mihatović iz Tvor­nice traktora koji je radio na razradi idejnog projekta kaže:

— Dosad je isporučeno 10 traktora, na montaži je još devet. Oni su zapravo u završnoj fazi, preostaju završni radovi i monti­ranje vitala tako da se vrlo brzo može očekivati i isporuka i »dru­gih 10«. Dogovoreno je i u planu je još 10 Ecotraca, no kada će oni biti isporučeni i što će biti dalje, teško je u ovom trenutku reći. To ovisi o mnogim drugim čimbeni­cima, o sredstvima, ali i nekim drugim pitanjima...«

(m)

BOROVINA S PELJEŠCA ZA KONAVLE K

onavote, bilo bi dovoljno reći cvijet juga Hrvat­ske, ali isto tako preskromno za taj prelijepi kraj

Smještene su na krajnjem jugu bivše općine Dubrovnik, a sada općine Cavtat — Županija Duforo-vačko-Neretvanska. Konavole su obrgljene vijencem planina i brežuljaka. To je bio kraj sa tridesetak živopis­nih sela s plodnim Konavolskim poljem. To je bio kraj agruma, vinograda, maslinika i smokava. Kraj medite­ranskog ugođaja, gdje su čempresade, borovi šumarci i makija prekrivali kamenjare i oblikovali prelijepe pejsa-že, a crvena boja u tim pejsažima bila je znak da su tu nazočni i marljivi ljudi, koji obraduju terasasto postavlje­nu plodnu crvenicu.

I sve je bilo tako, dok nije početkom, točnije rečeno 1. listopada 1991. s okolnih planina i brda »šljegla« bra­data neman u srbo-crnogorskim odorama. Tada nestaje ono lijepo, a nastupa stradanje, progon, pljačka, ruše­nje, palež... Danima je vatra gutala konavolske pejsaže, a živopisna seta pretvarala u zgarišta. Godinu dana tim krajem harale su četničke horde pokušavajući utvrditi sve što je lijepo — sve što je hrvatsko. Rušili su, palili, ali nisu mogli uništiti hrvatski duh i ljubav prema rodnoj grudi.

I točno poslije godinu i mjesec dana izborena je slo­boda — došao je dan oslobođenja. Zatečena je pus­toš. Za čuđenje, da je ta neman za godinu dana toliko zla učinila i sve uništila. Baš sve, osim hrvatskog imena, hrvatske mudrosti i hrvatskog pletera koji svjedoči hrvatsku povijest i kulturu. Počeo je povratak i obnova.

Sada treba sve iznova. Prvo krov nad glavom pa sve postupno. U Pilot program među prvima se uključuje 1 P. »Hrvatke šume« Zagreb. Uz ostalu građu za obnovu porušenih . i zapaljenih Konavola medu prvima od »Hrvatskih šuma« stiže donacija od dvije tisuće kubika drvnih sortimenata. Dakle, još jedna vrijedna donacija stiže u pravo vrijeme do najpotrebnijih u Domovinskom ratu i obnovi nam jedine Domovine. Vrijedni ljudi će sa zahvalnošću znalački iskoristiti svaki centimetar prijeko im potrebnog drveta. Znaju da je to drvo raslo u lipoj našoj i desetine godina uzgajano na padinama Pelješca i da su ga djelatnici -»Hrvatskih šuma« pripremili za izra­du drvnih konstrukcija. Već sada se u Konavolima vide crveni krovovi Kupe kanalice koja je položena na kon­strukciju ove vrijedne donacije. A donacija će biti dok je »Hrvatskih šuma«.

Ivan TOLIČ

UPRAVA ŠUMA DELNICE

SPAS U MEHANIZACIJI

Prvi snijeg ove zime na delničkim je ulicama »uposlio« i šumsku mehanizaciju

Veliko snježno nevrijeme koje je svom žestinom počelo u

Gorskom kotaru dan prije počet­ka kalendarske zime zaprijetilo je da strane i promet na magis­tralnoj cesti Rijeka—Zagreb. Da se to ne dogodi ralicama i »rol-bama« Poduzeća za ceste pristig­la je u pomoć i šumska mehani­zacija Uprave šuma Delnice, ko­ja je krčeći snijeg sa ulica Delni­ca i okolnih naselja rasteretila profesionalnu službu na čišće­nju snijega sa prometnica. Uz zastoje i teškoće u prometu zbog sniježnih nepogoda opustjele su sječine i šumska radilišta. Prvi snijeg donio je radost samo ma­lišanima i, dabome, lovcima. Jer, kako reče stara narodna, ne pa­da snijeg da zemlju pokrije već da zvijerski trag otkrije. A.F.

ZAŠTITA ŠUMA NA POŽEŠKOM PODRUČJU

DJELOVATI PREVENTIVNO U

okviru poslova na zaštiti šuma djelatni­ci požeške Uprave utvrđivali su protek­

le godine, između ostalog, broj­no stanje gubara i mrazovca, te na površinama predviđenim za sjetvu žirom provodili preventiv­ne mjere, postavljajući otrovne zamke protiv miševa.

Budući da gubar tijekom ma­sovne pojave može obrstiti šu­me, napose nizinske hrastove, na velikim prostranstvima, kada se u izravnim štetama gubi pri­rast te izostane urod žira, ovom polifagnom štetniku treba po­svetiti veliku pozornost, djeluju­ći preventivno.

Zahvaćenost šumskih sastoji-na gubarom odnosno stanje za­raze, utvrđivalo se uobičajenom metodom, po jajnim leglima u svakom odjelu, a pregledavane su sastojine starije od 30 godina. Po zamišljenim dijagonalnim li­nijama pregledana su sva stab­la, koja se na njima nalaze. Pri­tom je svako stablo, na koje se naišlo, detaljno osmotreno od podnožja debla pa sve do u kroš­nju. Nakon pregleda, u pojedine obrasce razvrstana su zaražena i nezaražena stabla te izračunati pokazatelji kao što su prosječan broj legala po svakom stablu i stupanj zaraze na određenoj po­vršini i u svakom šumskom predjelu, gospodarskoj jedinici i šumariji te na području cjelo­kupne Uprave šuma.

Ukupno je pregledano gotovo 20.000 ha šuma, od čega je oko 12.000 ha zaražene površine. Me­đutim, znatan dio čini stupanj zaraze do 1 posto a preostala za­ražena površina razvrstana je većim dijelom u interval zaraze

od 1,1 do 5 posto (4.237 ha), dok se u okviru zaraze od 5,1—20 po­sto nalazi svega 327 ha površine. Ova potonja nalazi se najviše na području Šumarije Kutjevo (Juž­na Krndija I) i Šumarije Nova Gradiška (Podložje — Ključevi).

Jajna legla s ove površine po­slana su u jastrebarski Šumar­ski institut i očekuju se rezultati analiza. Povećan napad ovog štetnika — defolijatora može se očekivati kada je u kritičnom broju, tj. najmanjem broju indi­vidua koji može izazvati golob-rst. Ovi brojevi su promjenjivi, a uvjetovani su nizom čimbenika među kojima su najvažniji sta­rost sastojine odnosno prsni pro­mjer stabala. Tako u pregleda­nim sastojinama, od 30 do 100 godina starosti kritični broj po stablu (po Tropinu) kreće se ori-jentaciono od 550 do 3000.

U petnaestak ploha na pod­ručju osam šumarija postavljeni su ljepljivi prstenovi za praćenje i prognozu pojave malog (Ope-rophtera brumata) i velikog mrazovca (Hibernia defoliaria i aurantiaria). Ove dvije vrste roje se od listopada do siječnja pa će se uskoro znati rezultat praće­nja.

Postavljanje ratox-mamaka za trovanje miševa obavljeno je na nešto više od stotinu hektara a otrov je stavljen u plastične cjev­čice dužine 25-30 cm. Na površi­ni jednog hektara postavljeno je 30 takvih cjevčica promjera 3 cm, koji je dovoljan za ulazak miševa a nepristupačan za veće životinjice i ptice. Utrošeno je pritom 350 kg mamka koji djelu­je preventivno i omogućuje guš­ći ponik po jedinici površine.

I. TOMIĆ

UPRAVA ŠUMA POŽEGA

Za proljetnu sadnju u rasadniku Cernik biti će pripremljeno gotovo 1,3 milijuna sadnica, od čega pretežito lužnjakove

ZIMSKI RADOVI U RASADNIKU

U rasadniku Cernik, jednom od dvaju rasadnika požeške Upra­ve šuma, tijekom siječnja obavljaju se poslovi u manjem op­

segu, jer je tzv. mrtva sezona. Jedanaestero uposlenih, osam že­na i tri muškarca, orezuje postrane grančice jednogodišnjih luž-njakovih i kitnjakovih sadnica, koje se na taj način pripremaju za buduću sadnju.

Osim ovog posla, radnici sakupljaju bagremovo sjeme, pri­premaju reznice kaline, stavljajući ih u zemlju da bi ih kasnije piki-rali. Prerasli sadni materijal pojedinih stablašica, kao što su plata­na, lipa i kesten se uglavnom odsijeca a dio biljke koji se može izvaditi se ostavlja. Riječ je o biljkama starim između deset i dva­deset godina na površini oko 2 hektara.

Za proljeće ostajeu gredicama, za sadnju 1.267.000 jedno­godišnjih sadnica hrasta lužnjaka i kitnjaka, od čega pretežan broj čine lužnjakove sadnice. Prema riječima voditelja rasadnika Stanka Matijaševića, od planiranog broja sadnica za 1994. (blizu 2 milijuna), izvađeno je i otpremljeno pojedinim Upravama 1.448.000. Većinom su to sadnice hrasta lužnjaka, a preostali dio su jednogodišnje kitnjakove, trogodišnje crnog bora i dvogodiš­nje poljskog jasena. Najviše je otpremljeno Upravi šuma Zagreb (565.000) a najmanje osječkoj Upravi (14.160). Osim matičnoj Up­ravi šuma, sadnice su poslane još našičkoj, sisačkoj i vinkovačkoj u p r a v L I. TOMIĆ

25. siječnja 1995.

STRUČNJACI PREDLAŽU

NOVA METODA ZAŠTITE SADNICA

Jednostavan izum koji u šumarstvo uvodi 1979. god. Graham Tuley, mogao bi riješiti oba problema: oštećenja od divljači i konkurenciju korova. Pored toga štitnici se

uklapaju u integralnu zaštitu šuma tako što smanjuju potrebu za pesticidima

Područje nizinskih hrastovih šuma karakterizirano je tlima koja pogoduju bujnom rastu i razvoju korovskog bilja, a koje

ugrožava sadnice šumskih vrsta tako što im oduzima vodu, svjetlo i hranjiva. Pored toga nesmetanom razvoju mladih sadnica suprotstavljen je još jedan činitelj a to je divljač. Divljač odgrizanjem terminalnih pupova uzrokuje nepravilan rast i smanjuje visinski prirast tako da mladim sadnicama treba više godina da prerastu zonu konkurencije korova.

Jednostavan izum, koji u šumarstvo 1979. g. uvodi Graham Tuley, mogao bi riješiti oba problema: oštećenja od divljači i konkurenciju korova. Pored toga štitnici se uklapaju u integralnu zaštitu šuma tako što smanjuju potrebu za pesticidima.

POLIPROPILENSKI ŠTITNICI Štitnici su cijevi od plastike, koji

zbog svoje dvoslojne građe slične valovitoj kartonskoj ambalaži imaju povoljan odnos težina-čvrstoća. Polipropilen se proizvodi polimerizacijom propilena uz određene katalizatore. Karakterizira ga velika čvrstina, velika otpornost na istezanje i habanje (trošenje).

Presjek im je najčešće kružni, promjera oko 10 cm, iako ima i poligonalnih. Visina štitnika je 1,2 do 2,2 m, a boja svjetlo zelena ili svjetlo smeđa tako da propušta dovoljno svjetla do biljke. Štitnici se isporučuju sa drvenim držačem i najlonskim vezicama kojima se pričvrste uz držač. Gornji rub štitnika je blago prema van savinut da se spriječi oštećivanje kore i mladih izbojaka kada ga biljke prerastu. Isto tako štitnik je opremljen sa mrežastom navlakom preko gornjeg ruba da se spriječi ulazak ptica u štitnik i njihovo ugibanje.

Iako je kemijski relativno inertna tvar polipropilen nije stabilan na suncu tako da su se prvi štitnici raspali nakon nekoliko godina.

x'oboljšani polipropilen, sa dodatkom inhibitora UV zraka izdrži i 5 i više godina, a za to vrijeme biljke ojačaju dovoljno da mogu stajati uspravno bez oslonca.

Klimatske vrijednosti unutar štitnika znatno se razlikuju od onih izvan njega. Karakteristična je visoka temperatura i vlažnost te neznatno gibanje zraka. Isto tako koncentracija C02 , izmjena plinova i spektralni sastav svjetla znatno se razlikuju. Temperaturne vrijednosti izmjerene unutar štitnika su bile tako visoke da se u prvo vrijeme mislilo da će upravo temperature biti velika smetnja rastu i razvoju mladih biljčica. Tuley, izumitelj štitnika, 1985. god. u južnoj Engleskoj mjeri temperaturu od 48°C, ali su biljke uz slaba oštećenja preživjele. Mjerenjem temperature biljnih organa, pomoću termometara stavljenih na površinu lista utvrđena je znatno niža temperatura od temperature zraka unutar štitnika.

UTJECAJ NA RAST I RAZVOJ SADNICA

Utjecaj štitnika ispitivan je na velikom broju šumskih vrsta i zajednički najizrazitiji efekat je povećanje visinskog rasta. Razlika u visinskom prirastu je najveća u drugoj godini nakon sadnje kada su biljke unutar štitnika do pet puta više od onih bez štitnika. Takav brzi visinski prirast skraćuje vrijeme u kojem je potrebno suzbijati korove. No štitnici ne isključuju upotrebu herbicida prve dvije godine, ali je to olakšano brzim pronalaženjem posađenih biljaka te jednostavnom i sigurnom primjenom. Uz to ne prska se cijela površina već samo krug promjera 1 m oko svakog štitnika čime se smanji količina herbicida približno za 70%. Dovoljno je jedno prskanje folijarnim herbicidom u vrijeme kada je korov najosjetljiviji.

Pored povećanog visinskog prirasta štitnici pružaju zaštitu od visoke divljači, i glodavaca (zečeva, voluharica i miševa). Ako se desi da

Pokus u kutinskim nizinskim šumama, u pozadini se vidi

visoka amorfa

koji štitnik i propadne onda je samo •ta biljka izložena divljači, ali ako je ograda probijena cijela površina je u opasnosti. Prednost štitnika je osobito izražena kod malih površina gdje su troškovi ograđivanja neproporcionalno visoki.

U svijetu se ispituje i mogućnost razvoja poljo-šumarstva (agroforestrv) a negdje kao u Novom Zelandu ta je metoda prihvaćena i uvedena u praksu. To je kombinacija stočarstva i šumarstva gdje između široko posađenih i štitnicima zaštićenih stabala pase stoka.

Jedini veći do sada uočen nedostatak primjene štitnika je povećani rizik od stresa uzrokovan nedostatkom vode kod malih tek posađenih biljaka i to kod iznimno visokih temperatura. Taj se rizik smanjuje ako sadnju obavimo u jesen ili rano proljeće. Isto tako, vjerovalo se da će topli i vlažni uvjeti unutar štitnika pogodovati razvoju štetnika i bolesti. Utvrđeno je da je jedino bukva u štitniku više izložena napadu bukvine lisne uši. Primijećeno je također da se pepelnica ne pojavljuje na biljkama hrasta unutar štitnika ali čim biljka preraste visinu štitnika javlja se i pepelnica.

Razmaci sadnje vrlo su značajni. Klasično hrast sade na razmak od 1 metra tako da ih međusobna konkurencija prisiljava na pravilan rast. Isto se dešava i u štitniku sve dok hrastovi ne prerastu štitnik. Nakon toga hrastove biljke dobivaju svoj normalni grmolik rast. U slučaju da je razmak između štitnika 4 metra hrastovi će formirati velike grmolike krošnje prije uspostavljanja konkurentskog odnosa među sobom. Gušćom sadnjom taj se problem smanjuje, no onda su i troškovi veći. Postoji mišljenje da će konkurencija drugih drvenastih vrsta pomoći hrastu da zadrži pravilan rast iako bi ga te vrste mogle presnažnim rastom čak i zagušiti. Smišljenim djelovanjem treba stvoriti takve uvjete koji će omogućiti pravilan rast, razvoj i oblik sadnica.

NAŠA ISKUSTVA Da bi utvrdili ekonomičnost i

uspješnost štitnika u našim uvjetima u proljeće 1992. postavljen je pokus

Na kraju treće vegetacije biljke zaštićene štitnikom više su od 180 cm.

u Jastrebarskom na šumskom predjelu Gajno, a u jesen 1993. u Sisku u šumi Brezovica i u Kutini odjel 32a. na grafikonu su prikazani rezultati pokusa u Jastrebarskom. Iz grafikona se vidi da je sredinom druge vegetacije razlika srednjih visina biljaka 30 cm, a na kraju treće vegetacije čak 75 cm. Pored toga najviša biljka unutar štitnika je 151 cm, a izvan štitnika 64 cm.

Uz povećani visinski prirast, biljkama unutar štitnika produžena je i vegetacija. Kontrolom biljaka u studenom utvrđeno je da 47,0% biljaka unutar štitnika još uvijek ima zelen list, dok je kod nezaštićenih to svega 6%. Isto tako 15% biljaka hrasta bilo je izloženo defolijaciji od strane osa listarica, a 20% je imalo odgrižen vrh. Zaštićene biljke nisu pretrpile Stikakva oštećenja.

Prvi rezultati ukazuju na brzi visinski prirast koji skraćuje vrijeme potrebno biljci da se uzdigne iznad zone konkurencije korova. Na taj način skraćeno je i vrijeme u kojem je potrebno vršiti njegu sadnica (kemijski i/ili mehanički), a to je gospodarski i ekološki interesantno.

Tekst i snimci Mr. se. Boris LIOVIĆ

25. siječnja 1995. *

Na sam dan blagoslova Betlehemske štalice, Sljeme je osvanilo pod tridesetak centimetara debelim snijegom, što je onemogućilo i veći dolazak Zagrepčana na tu značajnu svečanost, pa je tako i štalica

bila pod bijelim pokrivačem — pravi zimski ugođaj za Bozi

Od rađanja ideje Herberta Krauthakera/pa do realizacije od strane akademskog kipara Zeljka Belića i Karla Posavca, proteklo je tek godinu

dana, a Sljeme je obogaćeno jednim jedinstvenim spomen obilježjem

^m^^ to ćeš nam još M ™ dati Herberte? —

^^^Uskliknuo je u ^ ^ ^ B jednom ^^mmr momentu u svom nadahnutom obraćanju mnoštvu šumara i planinara msgr. Marko Culej, pomoćni Biskup zagrebački koje se okupilo tog 21. prosinca 1994. godine, prvog dana zime. Noć prije, pao je prvi snijeg pa mnogi gosti i uzvanici nisu niti mogli doći na Sljeme, a mnogi su ostali zameteni u snijegu na cesti koja vodi od pilane Bliznec do naše lugarnice pod Sljemenom.

I zaista s pravom se pitao msgr. Culej, jer taj neumorni šumar Herbert, već nas je toliko puta iznenadio i razveselio ugodnim i raznolikim oblikovanjem velikog broja sadržaja, da se šetajući Medvednicom

iznova divimo domišljatosti tog našeg vrijednog djelatnika. U ovih dvadesetak godina koliko je inž. Herbert Krauthaker profesionalno vezan za Medvednicu i Sljeme, ni broja se ne zna, svim tolikim korisnim stvarima koje omogućuju izletnicima, ljubiteljima prirode, planinarima i našim djelatnim šumarima, sigurni i ugodni prolazak sljemenskim stazama i proplancima.

A ovo najnovije djelo, čiji je inicijator inž. Herbert, osmislio inž. Karlo Posavec, a akademski kipar Željko Belić oplemenio izradivši osam kipova u drvetu u naravnim veličinama, i koje je tog zimskog dana prosinca prošle godine, blagoslovom predao na uživanje Hrvatskom narodu, msgr. Marko Culej, neponovljivo je

Od štalice do naše lugarnice na Sljemenu nije dugačak put, pa su svi gosti prošli kroz dublji snijeg, u pravom zimskom ugođaju

djelo vrijednih ljudi... »I svi vi koji ste uložili u ove jaslice ogroman trud, znanje i talent, veliko vam hvala.«

»I neka ove jaslice, pozovu naš narod da čuva ovu šumu, kao što Bog

Pomoćni biskup zagrebački msgr. Marko Culej prigodnim govorom i blagoslovom predao je Betlehemsku stalku građanima Zagreba i narodu Hrvatske

čuva narod. I danas kada su pogašena već tolika svjetla u svijetu, neka ova Svjetlost što dopire iz ovih jaslica, probudi ljubav u narodima ovih naših krajeva, za spas nedužnih u Hrvatskoj i Bosni, koji još toliko pate i umiru. Baš ove jaslice u prirodi, ovdje gore na Sljemenu trebaju dozvati svijest ljudi i podsjetiti nas da je Bog svagdje, a ne samo na Nebu. ... isticao je msgr. Marko Culej. Zatim je predložio da bi se na Sveta tri kralja, 6. siječnja svake godine mogli Zagrepčani okupljati na molitvi ovdje kod ovih prekrasnih jaslica.

Visoki gosti i uzvanici božičnim pjesmama završili su ovu skromnu svečanost podjele Blagoslova Betlehemskoj štalici na Sljemenu.

Tekst i snimci: Antun Z. LONČARIĆ

U našoj lugarnici priređena je skromna svečanost za goste i uzvanike, gdje je domaćin inž, Josip Dundović pozdravio visokog uzvanika msgr. Marka Culeja, autora figura Željka Belića, akademskog kipara, i druge goste

Direktor »Hrvatskih šuma« inž. Josip Dundović čestitao je

akademskom kiparu Željku Beliću na uspjelim ostvarenjima

likova iz Biblije u naravnim veličinama u Betlehemskoj štalici

Svima gostima i uzvanicima na prigodnoj svečanosti, naš priznati slikar — šumar, Karlo Posavec, danas u mirovini, podijelio je Božične čestitke, svoje likovne radove.

25. siječnja 1995.

UOĆI BOŽIĆA NA SLJEMENU JE BLAGOSLOVLJENA BETLEHEMSKA ŠTALICA NAJVEĆA BETLEHEMSKA ŠTALICA U HRVATSKOJ

Pomoćni biskup msgr. Marko

Culej upućuje čestitke inž.

Herbertu Krauthakeru za

ideju i realizaciju podizanja

Betlehemske štalice na Sjemenu

I naš direktor inž. Dundović dobio je prigodan poklon od msgr. Marka

Culeja

25. siječnja 1995.

STANJE ZARAZE PITOMOG KESTENA BOLEST STAGNIRA

Rak kestenove kore, jedna od »modernih« bolesti u šumama,

stagnira, jer se pojavio hipovirulentni soj iste gljive,

smanjene patogenosti, koji se širi zaraženim sastojinama...

Ovdje smo ut­vrdili rak kes­tenove kore — rekla je dr.

Marija Halambek iz Šumarskog instituta Jastrebarsko obilazeći odjel 14c u G.j. Stražnji vrh u Šumariji Ozalj — i izvršili sječu zaraže­nih stabala, a ostavili stabla koja su još uvi­jek bila zdrava. Želimo naći odgovore na mno­ga pitanja, a osim ove pratimo više ploha kes­tena u Istri i na Zagre­bačkoj gori...

Aktivni rak na mjestu srastanja podloge i

piemke — snimljeno na pokusnoj plohi u Ozlju.

Rak pitomog kestena je porijeklom iz Kine i Japana, gdje se je bo­lest razvijala na tamoš­njim vrstama pitomog kestena bez značajnijih štetnih posljedica. U SAD je prenesena 1906. godine, vjerojatno sad-nim materijalom kines­kog i japanskog pito­mog kestena. Tijekom prve polovice ovog sto­ljeća bolest je gotovo potpuno uništila ame­rički pitomi kesten. Oko 1930. g. bolest je prenesena u Europu. Simptomi zaraze naj­prije su primijećeni u okolici drugih luka u Italiji, da bi se zaraza relativno brzo proširila u sve države Europe koje imaju pitomi kes­ten. Na području bivše Jugoslavije ovaj rak je prvi puta registriran 1950. godine kod Nove Gorice, odakle se proši­rio i u Hrvatsku, u ko­joj je prvi puta ustanov­ljen 1955. g. u okolici Rijeke.

Uzročnik raka keste­nove kore je gljiva Crvphonectria (Endot-hia) parasitica (Murr.) Barr. Micelij gljive pa-razitira na kori, prodi­re do kambija i razara ga. Kada prstenuje granu ili deblo, dio stabla iznad mjesta in­fekcije se suši. Gljiva napada pitomi kesten bez obzira na dob, od jednogodišnjih izboja-ka iz panja do starih stabala. Simptomi vari­raju ovisno o starosti stabla i mjestu gdje se bolest pojavila. Za in­fekciju je dovoljna ma­la rana na kori. U po­četku na mjestu zaraze dolazi do promjene bo­je kore, koja pocrveni, a kasnije postane i lju­bičaste boje. Između ljusaka kore i između kore debla javlja se žućkasto smeđi lepe­zasti micelij. Zaraženi dio kore se suši, te pu­ca uzdužno i poprečno i odvaja se od debla. Gljiva se širi i ubija kambij, a biljka poku­šava stvaranjem kalu-sa zatvoriti ranu, ali gljiva uništava kalus i stvara se otvorena ra­na sa zadebljanjem — rak!

Biraghi je 1950. g. u okolici Genove uočio spontano zacjeljivanje rak-rana na kesteno­vim izbojcima iz panje-va, gdje se ispod kance-rozne kore formirala nova zdrava kora, koju gljiva nije probijala. Francuski istraživači Gente i Sauret su ut­vrdili da su neki citop-lazmatski agensi pro­mijenili izgled kulture i smanjili njezinu viru-lentnost.

Područje Ozlja, obi­luje kestenom i zaraza rakom kestenove kore bila je dosta jaka.

— Radili smo selekci­ju u smislu propagira­nja hipovirulentnih so­jeva — komentirala je Marija Halambek — kako bismo pratili nji­hovo širenje i razvoj. Priroda je sama stvara­la lijek za bolest koja je harala kestenovim šu­mama. Pojavile su se i dvije hipoteze koje su pokušavale objasniti ovu pojavu: da se radi

Aktivni rak: mladi izbojak kojeg je gljiva prstenovala i starije stablo sa rak ranom i hipertrofijama.

o virusnoj infekciji i da se radi o genetskoj mu­taciji gljive. Mislim da je točna prva hipote­za... Rezultati praćenja ploha na Zagrebačkoj gori, u Istri i ovdje su slični: bolest stagnira, iako je proces liječenja vrlo spor. Kod virulen-tnog i hipovirulentnog soja se, dakle, radi o is­toj gljivi i biološka bor­ba je pokazala da je svojstvo hipo (smanje­ne) virulentnosti pre-nosivo, što je potvrđe­no pokusima na terenu i u laboratoriju. Zahva­ljujući snažnoj izbojnoj snazi kestena i hipovi-rulentnom soju — kes­ten će, nadamo se, pre­živjeti i ostati u našim šumama.

Hipovirulentni sojevi se spontano šire po svim našim zaraženim kestenovim sastojina­ma, a uloga šumara je da im u tome pomog­ne. Iz sastojine treba vaditi osušena stabla i stabla- na kojima se razvija aktivni rak, a ostavljati sva stabla na kojima se razvijaju ka-lusirajući rakovi i po­

vršinske nekroze i tako stvarati jezgre širenja hipovirulentnosti u za­raženoj sredini. Čiste kestenove sastojine tre­ba postepeno prevoditi u viši i mješoviti uzgoj­ni oblik, jer je poznato da su mješovite sastoji­ne otpornije i ekološki stabilnije od čistih sas-tojina. Nije potrebno kemijskim sredstvima uništavati kestenove panjeve iz kojih izbija­ju snažni izbojci, jer se na njima često pjavlju-je hipovirulenca, a osim toga izbojci vrlo brzo počinju fruktifici-rati, pa se mogu razviti nova stabla iz sjemena.

Pojedinačna vrijedna kestenova stabla u par­kovima ili park šuma­ma mogu se očuvati di­rektnim tretiranjem aktivne rak rane mje­šavinom hipovirulen­tnih sojeva.

Provođenje ovih mje­ra dovelo bi u buduć­nosti do oporavka kes­tenovih sastojina.

Tekst Željko MOŠKUN

i Vesna CUNIĆ Snimio: Ž. MOŠKUN

Posljednje treće davanje u 1994. g. bilo je najmasovnije

POSLJEDNJA AKCIJA DRAGOVOLJACA NAJZASTUPLJENIJI DAVATELJI - ŠUMARI

Cak 112 dobrovoljnih davalaca krvi, članova Kluba koji već sedam godina djeluje unutar požeške Uprave šuma, odaz­

valo se polovicom prosinca na treću ovogodišnju akciju. U sindikalnoj sali »Mehanizacije i građevinarstva« našli su se darivatelji iz osam poslovnih je­dinica i Radne zajednice i ovo je za vrijeme postojanja kluba jedna od masovnijih akcija.

Klub trenutno ima 207 članova, od čega su pretežno muškarci te dvade­set i jedna žena, a od ukupnog broja zaposlenih, davaoci čine čak 30% te je Uprava šuma Požega po brojnosti među najzastupljenijima na području Požeštine. Prema riječima Kazimira Zelenike, zamjenika tajnika požeš­kog Crvenog križa suradnja ove usta­nove sa šumarima oduvijek je bila do­bra što naročito dolazi do izražaja u ovo vrijeme kada je krv sve potrebni­ja a odaziv novih darivalaca sve ma­nji.

Razgovaramo_ usput s nekim dari-vaocima. Ivica Škvorc, šumarski teh­ničar, krv je dao 26 puta a to već čini preko trideset godina. — Davat ću i dalje, jer je to human čin a pored ak­cija našeg kluba odazivao sam se i na izvanredne akcije u požeškoj bolnici, lako s malo godina radnog staža, Ma­rijan Pavelic, također šumarski tehni­čar, krv je dao čak 30 puta. Objašnja­va nam da je za vrijeme boravka u Zagrebu i služenja vojnog roka često davao krvnu plazmu pa otuda to/iki broj davanja.

— Ljudima u nevolji treba pomaga­ti, kaže Marijan.

Ivica Škvorc, šumar, tehničar krv daje već trideset godina

Đuro Šva/da je traktorist u čaglin-skoj šumariji, krv je dosad dao 19 pu­ta, sudjelovao je u Hrvatskoj vojsci a njegov kolega iz iste šumarije Ante Maric odazvao se 32 puta i spada među rekordere među požeškim šu­marima. Po zanimanju je vozač kom-bibusa i sudionik Domovinskog rata a krv je pretežno davao u Slavonskom Brodu. Ivan Gavran je također iz šu­marije Caglin, iskusan je sjekač a krv je dao 15 puta. Sudjelovao je u civil­noj zaštiti a kaže da bi se više mladih ljudi trebalo uključiti u ove akcije.

Inače, rekorder među požeškim šu­marima je Velibor Vujić sa 46 dava­nja a među ženama Vesna Matoko-vić, koja se odazvala 19 puta.

Tekst i snimci: I. TOMIĆ

Po godinama mlad, Marijan Pavelić, ali po davanju već »stari« davatelj, do sada dao već 30 puta

. Traktorist Đuro Švajda, iz Čeglinske šumarije 19 puta dao

krv

Nekroza kore: razvoj smanjeno virulentnog soja. Na kori kestena nema većih oštećenja.

Kalusirajući rak: virulentni soj gljive izgubio je svoju virulentnost i rana zarasta.

SKUPŠTINA POŽEŠKIH DARIVATELJA

PRIZNANJA POŽEŠKIM ŠUMARIMA

Na nedavnoj skupštini dobrovoljnih darivatelja krvi Požeštine, Hrvatski Crveni križ Požega dodijelio je priznanja požeškoj Upravi šuma i Franji Špiglu, aktivistu kluba dobrovoljnih dari­vatelja ovog Poduzeća. U obrazloženju se navodi da su pri­

znanja za izvanredne zasluge i napor na okupljanju darivalaca i organizi­ranju najhumanije i najplemenitije akcije Crvenog križa, koji odaje prizna­nje za svesrdno i požrtvovno zalaganje i najtoplije zahvaljuje na pomoći.

Treba istaknuti da su navedena priznanja plod ozbiljnog i stalnog ra­da Kluba osnovanog prije sedam godina a koji trenutno ima preko dvijes-to članova i dobro surađuje s požeškom Transfuziloškom službom i Crve­nim križem. Uprava šuma Požega i još nekoliko gradskih poduzeća imaju velik broj darivatelja, koji se na sve akcije redovito odazivaju.

I. TOMIĆ

25. siječnja 1995.

SAVJETOVANJE O PRIVATNIM ŠUMAMA U HRVATSKO] AKADEMIJI ZNANOSTI I UMJETNOSTI (V) MODELI GOSPODARENJA U MALIM PRIVATNIM ŠUMAMA

Gospodarenje u malim privatnim šumama, specifično je iz dva razloga — radi se uglavnom o

vrlo malim površinama i vlasnik ima i drugih potreba osim drveta

~ « as tav l j a juć i s p r i k a z o m sav j e tovan j a o ^ A / »Pr iva tn im s u m a m a u H r v a t s k o j u oz rač ju / ^ k / rezoluci ja He l s i n ške konfe renc i j e o zašt i t i

JL mi i o č u v a n j u e u r o p s k i h š u m a « , o d r ž a n o g sv ibn ja p r o š l e g o d i n e u HAZU, d a n a s g o v o r i m o o r az l i č i t im m o d e l i m a p o t r a j n o g a g o s p o d a r e n j a . Refe­r a t n a s l o v l j e n »Razl ič i t i m o d e l i p o t r a j n o g a g o s p o d a ­r e n j a u m a l i m p r i v a t n i m š u m a m a « n a s a v j e t o v a n j u j e p o d n i o a k a d e m i k D u š a n K lepac .

Gospodarenje malim privat­nim šumama, kaže akade­

mik Klepac, specifično je iz dva razloga. Prvo zbog toga što se radi o vrlo malim parce­lama, u prosjeku manjim od 1 ha, i drugo, što njihov vlasnik ima i druge potrebe vezane za podljedjelstvo, potrebu za og­rjevom, sitnim tehničkim drvom, listince, pašarenjem. S obzirom na raznolikost potre­ba privatnog vlasnika i uzima­jući u obzir različite ekološke, gospodarske i šumskouzgojne okolnosti kao i dosadašnja is­kustva šumarske prakse i u Hrvatskoj i u Europi, može se govoriti o različitim modelima gospodarenja u ovim našim uvjetima.

Kao najstariji šumskouzgoj-ni model u malim privatnim šumama akademik Klepac opi­suje panjaču. Poznavali su ga već i stari Rimljani, a sastoji se u tome »da se sječom staba­la u kratkim turnusima osigu­rava prirodna obnova putem izbojaka iz panja, s time da se sječa obavlja za vrijeme miro­vanja vegetacije. Potrajnost prihoda postiže se time da se svake godine posiječe jedan dio panjače koji je definiran kvocijentom površine cijele panjače i turnusa.«

Za malog šumoposjednika panjača je najprivlačniji mo­del, jer, obrazlaže akademik,

postotak njegovog ukamaće-nja od oko 3 posto veći je nego kod ostalih šumskouzgojnih sustava.

Kod preborne panjače pre-borna sječa primjenjuje se na panjaču, a općenito se primje­njuje turnus od 10 godina s tim što je panjača podijeljena na 10 podjednakih parcela. Preborna sječa obavlja se sva­ke godine na jednoj parceli ta­ko da se posijeku sva stabla deblja od 5 cm u prsnoj visini. Takvo gospodarenje, tj. drva-renje i pašarenje bilo je pozna­to na otoku Olibu. Kao pose­ban način gospodarenja ma­lim privatnim posjedom aka­demik Klepac spominje peda-lenje, poznato u Istri, »poseb­no u sjevernom dijelu otoka Cresa gdje seljaci u svojim šu­micama sijeku stabla hrasta medunca i kestena u glavu na visini oko 2 do 3 metra iznad tla s ciljem da dobiju ogrjev, kolje, sitnu gradu ali i hranu za stoku, ovisno od turnusa sječe.« Kod pedalenja koriste se obično medunac, pitomi kesten, dud, lješnjak.

Akademik Klepac spominje i poljozaštitne i vjetrobrane po­jase kao izuzetno korisne za zaštitu poljodjelskih kultura, a uz to vlasniku daju i ogrjev i gradu. Dovoljno je, kaže on, u vrtovima zasaditi 2-4 posto a u poljima 5-10 posto površine

Akademik Dušan Klepac

drvećem, obično topolom, ka­ko bi se postigao željeni zaštit­ni efekt.

Za pašnjačke šume Klepac kaže da kao model ne postoje »jer stalnim brstom stoke ve­getacija sve više propada te do­lazi do najtežih degradacijskih oblika šuma, kao što su šikare, garizi i kamenjari...«

Kao najpovoljnii šumskouz-gojni model gospodarenja u malim listopadnim šumama, akademik Klepac navodi SREDNJE ŠUME. Takav mo­del gospodarenja »omogućuje vlasniku dobivanje ogrjeva,

kolja, sitnog tehničkog drva i listinca. Osim toga postoji mo­gućnost da se organizira paša­renje u srednjoj šumi. Primje­njuju se dva turnusa: jedan za stabla iz panja, tj. za panjaču, drugi za stabla iz sjemena, tj. sjemenjaču. Turnus za sjeme-njaču je višekratnik turnusa panjače. Panjača čini donju etažu a sjemenjača gornju eta­žu šume. U Manjači primjenju­jemo čistu sječu, a u panjači prebirnu. Cijela je šuma podi­jeljena na onoliki broj sječina koliko turnus ima godina...«

Akademik Klepac navodi i

nekoliko modela za intenzivno gospodarenje koji omogućuju na malim šumskim površina­ma najpovoljniju šumsku pro­izvodnju uz pridržavanje nače­la potrajnosti prihoda. To su prebirni oblici gospodarenja sjemenjača koji isključuju pa­šarenje s tim da parcele ipak trebaju biti veće od jednog hektara. Jedan od njih je i Co-letova norma koja se može pri­mjeni vati u bukovim prebor-nim šumama grupimične smje­se. U Ardenima u Belgiji u bu­kovim šumama Colette je 30 godina primjenivao kontrolnu metodu i izgospodario prebor­ne oblike šuma. Klepac navodi detalje » da prirast iznosi 3 do 6 m3/ha na godinu što ovisi o bonitetu staništa; prema tomu računa se s prosjekom od 4,5 m3/ha krupnog drva (iznad 20 cm), što otprilike odgovara IV. bonitetnom razredu po VViede-mannu. Dakako da je na bo­ljim staništima prirast veći, čak i do 7—7,6 m3/ha godišnje prema Dagnallu, i to na staniš­tima koja odgovaraju II. boni­tetu prema Wiedemannu...«

Za kitnjakovu prebornu šu­mu grupimične smjese normu je izradio L. Schaeffer u Fran­cuskoj 1960. godine, a akade­mik Klepac spominje i Boud-ryjev model koji se odnosi na III. bonitet po Schvvapachu, »s tim da se radi o mješovitoj šu­mi hrasta kitnjaka s primje­som javora, graba i šumskih voćaka..«

Jelove preborne šume, za razliku od bukve i hrasta, mo­gu se izgospodariti u stablimič-nom i grupimičnom obliku. U tom smislu postoje vlastita is­kustva s jelovim šumama u Gorskom kotaru.

pripremio M. Mrkobrad

SEMINAR ZA GEODETE NOVE TEHNIKE IZMJERE I KARTOGRAFIJE N

a Šumarskom fakultetu u Zagrebu od­ržan je sredinom prosinca 1994. godine seminar: »Noved tehnike izmjere i kar­tografije«. Seminar su za geodetske dje­

latnike J.P. »Hrvatske šume« organizirali Služba za uređivanje šuma iz Direkcije i Katedra za ge­odeziju Šumarskog fakulteta. Seminaru su pri­sustvovali, pored geodetskih djelatnika, svi rad­nici vezani uz geodetsku struku i šefovi Odjela za uređivanje šuma iz'svih Uprava šuma. Preda­vanja koja su održana u oba dana trajanja semi­nara popraćena su bogato ilustriranom skrip-tom čiji je urednik i djelomično autor bio mr. se. Vladimir Kušan.

Seminar je prigodnim govorom pozdravio de­kan Šumarskog fakulteta prof. dr. se. Slavko Matič, koji je izrazio zadovoljstvo što je došlo do ovakve suradnje sa J. P. »Hrvatske šume« i što se ovaj seminar održavao upravo n a Šumarskom fakultetu proizašlom iz Gospodarskog šumar­skog učilišta koje je prvo podučavalo o geodet­skoj znanosti i iz kojeg se kasnijim razvojem sve­učilišta razvio i Geodetski fakultet.

U ime J.P. »Hrvatske šume« skup je pozdravio rukovoditelj Službe za uređivanje šuma iz Direk­cije, mr. se. Gašpar Fabijanić, zahvalivši se na gostoprimstvu i pomoći u organizaciji seminara.

U uvodnoj riječi predstojnik Katedre za geode­ziju, dipl. ing. šum. i geodezije Zvonimir Kalafa-džić je dao povijesni pregled povezanosti geo­detske i šumarske struke te se osvrnuo na mo-

Prednosti i nedostaci u primjeni kompjutorske tehnologije u

suvremenoj kartografiji gućnosti primjene modernih metoda geodezije u šumarskoj praksi.

Prvo predavanje je održao prof. dr. se. Nedjei-jjko Frančula sa Geodetskog fakulteta. U preda­vanju pod nazivom »Novi pristup kartografiji« objasnio je pojam digitalne kartografije te pred­nosti i nedostatke primjene kompjutorske tehno­logije u suvremenoj kartografiji.

Prof. dr. se. Miljenko Solarić, također sa Geo­detskog fakulteta, održao je predavanje »Satelit­ske metode određivanja položaja točaka na zem­lji — princip GPS mjerenja«. U ovom predavanju detaljno je objašnjena teorija globalnog pozicij-skog sustava (skraćeno GPŠ-a), a nakon preda­vanja održana je ispred zgrade fakulteta pre­zentacija praktičnog rada sa GPS uređajem.

Drugog dana održavanja seminara mr. se. Vladimir Kušan sa Katedre za geodeziju Šumar­skog fakulteta je održao predavanje »Digitalni model terena i njegova primjena« u kojem je ob­radio pojam digitalnog modela reljefa te dao presjek karakteristika postojeće kompjuterske opreme i programa. Posebno zanimljiv je bio prikaz mogućnosti praktične primjene digital­nog modela terena i izrade raznih analiza relje­fa vezano za šumarsku djelatnost, ekologiju i planiranje komunikacija.

Nakon održanih predavanja otvorena je' ras­prava o problemima geodetske struke u J.P. »Hrvatske šume«. U raspravi je bilo govora o sta­nju opreme kod koje se javlja problem nedostat­ka suvremenih elektronskih instrumenata. Is­taknut je problem nesredenosti stanja u katas­trima te su nabrojani i problemi koji iz toga pro-ističu. Poseban problem predstavlja nedostatak kvalitetnog kartografskog materijala koji je ne­ophodan za izrade osnove planiranja i izradu drugih tematskih karata za šumarsko gospoda­renje. Predložena je i bolja suradnja na relaciji Uprava šuma — Direkcija u svrhu postizanja bo­lje organizacije geodetskih djelatnika u okviru Poduzeća kao i suradnje sa Državnom geodet­skom upravom i drugim poduzećima u okviru kojih postoji geodetska struka. Podržana je pri­mjena novih tehnologija naročito GlS-a, a ujed­no je spomenut problem podloga koje bi se pri tome koristile s obzirom na kvalitetu postojećeg kartografskog materijala. U tu svrhu potrebno je razmotriti mogućnost korištenja satelitskih snimki i fotogrametrije za dobivanje novog kar­tografskog materijala ali i kao nove metode za inventarizaciju šuma. Na kraju, svi prisutni su izrazili zadovoljstvo održavanjem ovog semina­ra i poželjeli da organiziranje ovakvih seminara postane praksa za permanentno upoznavanje i edukciju radnika geodetske struke u J.P. »Hrvat­ske šume«.

Miljenko VREBČEViĆ

25. siječnja 1995.

PROMJENE U LOVNOM GOSPODARENJU PROVOĐENJE ZAKONA U LOVU

Na temelju novog Zako­na o lovu, donesenog prošle godine, Vlada Republike Hrvatske je

20. prosinca 1994. godine donije­la nekoliko odluka vezanih uz provođenje ovog Zakona, kojim su bitno drugačije riješeni vlas­nički odnosi, ali i odnosi prema divljači.

Novi Zakon o lovu podijelio je lovišta na ona u vlasništvu drža­ve i zajednička lovišta (koja »us­tanovljuje nadležno tijelo na či­jem području se nalaze površine zemljišta«, dakle županije, od­nosno grad Zagreb).

Pravo lova može se, na teme­lju Zakona, stjecati koncesijom u

lovištima u šumama u držav­nom vlasništvu, odnosno zaku­pom u zajedničkim lovištima.

Tako je Vlada na temelju ovog Zakona donijela odluku o povje­ravanju prava lova u lovištima u vlasništvu države javnom podu­zeću »Hrvatske šume«. Riječ je o 60 lovišta ukupne površine 488.207 ha. Pravo lova povjereno je »Hrvatskim šumama« na vrije­me »dok pravo lova ne stekne pravna ili fizička osoba u skladu sa Zakonom o lovu«.

Na istoj sjednici Vlada je doni­jela i odluku o raspisivanju jav­nog natječaja za davanje konce­sija na 20 lovišta u ukupnoj po­vršini od 191.566 ha u vlasništvu

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. prosinca prošle godine donijela nekoliko odluka

iz svoje nadležnosti koje označavaju početak provođenja novog Zakona o lovu.

države. Koncesija prava lova u ovim lovištima može se dati na vrijeme od 20 do 40 godina do­maćoj ili stranoj pravnoj ili fizič­koj osobi koja priloži dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih Zakonom o lovu, a »najboljom se ponudom smatra ona koja sad­rži najbolji program razvoja lov­nog gospodarenja uz obavljanje pratećih djelatnosti od interesa za RH«.

Vlada je također donijela od­luku o raspisivanju javnog natje­čaja za davanje u zakup 139 lo­višta ukupne površine 564.552 ha u vlasništvu države. Ova se lo­višta mogu dati u »zakup na vri­jeme od 10 godina domaćoj i stranoj pravnoj i fizičkoj osobi koja priloži dokaze o ispunjava­nju uvjeta propisanih« Zakonom o lovu. Najpovoljnijom ponudom

u ovom slučaju smatra se ona kojom je ponuđena najviša lovo-zakupnina.

Bitne odredbe novog Zakona vezane su uz izradu lovnogospo-darskih osnova, bez kojih lov divljači nije dopušten. Važni članci Zakona odnose se i na po­pis divljači, način izrade i dono­šenja lovnogospodarske osnove, uzgoj i zaštitu divljači, sprečava­nje i naknadu šteta, upravni i in­spekcijski nadzor, kaznene od­redbe i slično, pa se očekuje da će se gospodarenje lovištima u mnogočemu izmijeniti i pridoni­jeti razvoju lovnog turizma.

Vesna CUNIĆ

PRAVO LOVA U DRŽAVNIM LOVIŠTIMA

Na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o lovu (Narod­ne novine, broj 10/94) Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. prosinca 1994. godine, donijela

O D L U K U o povjeravanju prava lova u lovištima u vlasništvu države

Davnom poduzeću »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb povjerava se izvršavanje prava lova u sljedećim lovištima u vlasništvu države:

1. Otvoreno lovište broj 1/3 — »ČRNOVŠĆAK«, ukupne površine 4951 ha, na području Županije Zagrebačke,

2. Otvoreno lovište broj IH/2 — »BREZOVICA«, ukupne površine 4565 ha, na području Županije Sisačko--Moslavačke,

3. Otvoreno lovište broj 111/12 — »KADE«, ukupne po­vršine 5866 ha, na području Županije Sisačko-Mosla-vačke,

4. Uzgajalište divljači broj 111/18 — »LIPOVLJANI«, ukup­ne površine 650 ha, na području Županije Sisačko--Moslavačke,

5. Otvoreno lovište broj IH/23 — »OPEKE«, ukupne po­vršine 9065 ha, na području Županije Sisačko-Mosla-vsčkG

6. Otvoreno lovište broj IV/9 - »POKUPSKI BAZEN«, ukupne površine 11081 ha, na području Županije Kar­lovačke,

7. Otvoreno lovište broj IV/11 - »VELIKA KAPELA«, ukupne površine 28864 ha, na području Županije Kar­lovačke,

8. Otvoreno lovište broj IV/13 — »VEUUN«, ukupne po­vršine 1375 ha, na području Županije Karlovačke,

9. Otvoreno lovište broj V/1 — v»DUBRAVA«, ukupne površine 3565 ha, na području Županije Varaždinske,

10. Otvoreno lovište broj VI/3 — »KALNIK«, ukupne po­vršine 10634 ha, na području Županije Koprivničko--Križevačke,

11. Otvoreno lovište broj VI/6_— »PESKI«, ukupne površi­ne 6717 ha, na području Županije Koprivničko-Križe-vačke,

12. Otvoreno lovište broj VI/9 — »REPAŠ«, ukupne po­vršine 4030 ha, na području Županije Koprivničko-Kri-ževačke,

13. Otvoreno lovište broj VI/10 — »SVIBOVICA«, ukupne površine 3319 ha, na području Županije Koprivničko--Križevačke,

14. Otvoreno lovište broj VII/11 - »PISANIČKA BILOGO­RA«, ukupne površine 15176 ha, na području Župani­je Bjelovarsko-Bilogorske,

15. Otvoreno lovište broj VII/17 - »ŽABUAČKI LUG -ČESMA«, «, ukupne površine 6528 ha, na području Županije Bjelovarsko-Bilogorske,

16. Otvoreno lovište broj VIII/2 - »BJELOLASICA«, ukup­ne površine 30563 ha, na području Županije Primor-sko-Goranske,

17. Otvoreno lovište broj VIII/6 — »KALIFRONT«, ukupne površine 1476 ha, na području Županije Primorsko--Goranske,

18. Otvoreno lovište broj VHI/19 — »RISNJAK«, ukupne površine 13543 ha, na području Županije Primorsko-•"C^orsnsks

19. Otvoreno lovište broj VIII/21 - »SMREKOVA DRA­GA«, ukupne površine 18443 ha, na području Župani­je Primorsko-Goranske,

20. Otvoreno lovište broj IX/2 — »BLATA«, ukupne po­vršine 4810 ha, na području Županije Ličko-Senjske,

21. Otvoreno lovište broj IX/10 - »RAMINO KORITO«, ukupne površine 7420 ha, na području Županije Lič­ko-Senjske,

22. Otvoreno lovište broj IX/11 - »RIČIČKG BILO«, ukupne površine 28960 ha, na području Županije Lič­ko-Senjske,

23. Otvoreno lovište broj IX/14 - »SJEVERNI VELEBIT«, ukupne površine 34356 ha, na području Županije Lič­ko-Senjske,

24. Otvoreno lovište broj IX/16 - »SREDNJI VELEBIT«, ukupne površine 33745 ha, na području Županije Lič­ko-Senjske,

25. Otvoreno lovište broj IX/22 — »VISOČICA«, ukupne površine 17050 ha, na području Županije Ličko-Sen­jske,

26. Otvoreno lovište broj X/5 - »JASENOVAČA«, ukup­ne površine 6657 ha, na području Županije Virovitič-ko-Podravske,

27. Otvoreno lovište broj XI/25 — »ZVEČEVO«, ukupne površine 5482 ha, na području Županije Požeško-Sla-vonske,

28. Otvoreno lovište broj Xll/14 — »PODLOŽJE — KLJU­ČEVI«, ukupne površine 6314 ha, na području Župa­nije Brodsko-Posavske,

29. Ograđeno lovište broj Xll/16 — »RADINJE«, ukupne površine 4176 ha, na području Županije Brodsko-Po­savske,

30. Uzgajalište divljači broj XIH/2 — »BONASTAR«, ukup­ne površine 378 ha, na području Županije Zadarsko--Kninske,

31. Otvoreno lovište broj Xlll/19 - »MUSAPSTAN-BO-KANJAČKO BLATO«, ukupne površine 6033 ha, na području Županije Zadarsko-Kninske,

32. Otvoreno lovište broj XIH/20 — »PAŠMAN — ZA-GLAV«, ukupne površine 2470 ha, na području Župa­nije Zadarsko-Kninske,

33. Otvoreno lovište broj XIV/1 — »BREZNICA«, ukupne površine 12230 ha, na području Županije Osječko--Baranjske,

34. Otvoreno lovište broj XIV/2 — »ĐURĐENICA«, ukup­ne površine 22350 ha, na području Županije Osječ-ko-Baranjske,

35. Uzgajalište divljači broj XIV/6 — »KUJNJAK«, ukupne površine 800 ha, na području Županije Osječko-Ba-ranjske,

36. Uzgajalište divljači broj XIV/7 - »MAČKOVAC«, ukupne površine 800 ha, na području Županije Os-ječko-Baranjske,

37. Uzgajalište divljači broj XIV/8 — »NABRĐE«, ukupne površine 500 ha, na području Županije Osječko-Ba-ranjske,

38. Otvoreno lovište broj XV/1 — »MOSEČ. I«, ukupne površine 3842 ha, na području Županije Šibenske,

39. Uzgajalište divljači broj XV/2 — »OŠTRICA«, ukupne površine 299 ha, na području Županije Šibenske,

40. Otvoreno lovište broj XV/5 — »TRTARv«, ukupne po­vršine 4057 ha, na području Županije Šibenske,

41. Ograđeno lovište broj XVI/8 -„»KUNJEVCI«, ukupne površine 1296, ha, području Županije Vukovarsko--Srijemske,

42. Otvoreno lovište broj XVI/9 — »MEROLINO«, ukupne površine 12159 ha, na području Županije Vukovar-sko-Srijemske,

43. Otvoreno lovište broj XVI/11 — »SPAČVA JUG«, ukupne površine 21031 ha, na području Županije Vu-kovarsko-Srijemske,

44. Otvoreno lovište broj XVI/12 — »SPAČVA SJEVER«, ukupne površine 19069 ha, na području Županije Vu-kovarsko-Srijemske,

45. Otvoreno lovište broj XVII/2 — »BOROVAČA«, ukup­ne površine 3221 ha, na području Županije Splitsko--Dalmatinske,

46. Otvoreno lovište broj XVII/11 — »OSOJE«, ukupne površine 3583 ha, na području Županije Splitsko-Dal-matinske,

47. Uzgajalište divljači broj XVII/15 — »ŠĆEDRO«, ukup­ne površine 825 ha, na području Županije Splitsko--Dalmatinske,

48. Otvoreno lovište broj XVII/16 — »ŠIBENIK - VRGO­RAC«, ukupne površine 2819 ha, na području Župani­je Splitsko-Dalmatinske,

49. Ograđeno lovište broj XVH/17 — »VIDOVA GORA«, ukupne površine 2479 ha, na području Županije Split­sko-Dalmatinske,

50. Otvoreno lovište broj XVH/19 — »VRDOVO«, ukupne površine 13764 ha, na području Županije Splitsko--Dalmatinske,

51. Otvoreno lovište broj XVHI/2 — »BUDAVA«, ukupne površine 2720 ha, na području Županije Istarske,

52. Otvoreno lovište broj XVHI/8 - »MOTOVUNSKA ŠU­MA«, ukupne površine 2690 ha, na području Županije Istarske,

53. Otvoreno lovište broj XVHI/10_— »RAŠA«, ukupne po­vršine 3840 ha, na području Županije Istarske,

54. Uzgajalište divljači broj XVIII/11 — »VALTURA«, ukupne površine 850 ha, na području Županije Istar­ske,

55. Uzgajalište divljači broj XVHI/12 — »UBAŠ«, ukupne površine 486 ha, na području Županije Istarske,

56. Uzgajalište divljači broj XIX/1 — »JAKUAN«, ukupne površine 183 ha, na području Županije Dubrovačko--Neretvanske,

57. Otvoreno lovište broj XIX/7 — »RUJNICA«, ukupne površine 4907 ha, na području Županije Dubrovačko--Neretvanske,

58. Otvoreno lovište broj XIX/10 - »SV. ILIJA - ORE-BIĆ«, ukupne površine 3667 ha, na području Županije Dubrovačko-Neretvanske,

59. Uzgajalište divljači broj XIX/11 — »ŠAKNJA RAT«, ukupne površine 440 ha, na području Županije Dub­rovačko-Neretvanske,

60. Otvoreno lovište broj XXI/3 - »ŠIUAKOVAČKA DUBRAVA«, ukupne površine 5038 ha, na području Grada Zagreba

Izvršavanje prava lova u lovištima iz točke I. ove Odlu­ke povjerava se na vrijeme dok pravo lova u istima ne stekne pravna ili fizička osoba u skladu sa Zakonom o lo-

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama.

25. siječnja 1995.

KULTURA. RAZONODA • ZABAVA • ZANIMLJIVOSTI • KULTURA • RAZONODA

»Ribati na Rabri« rad slikara Drage Takača

ODRŽANA II. UMJETNIČKA KOLONDA

»Rabra 94« m Vrbanji Druga po redu Umjetnička kolonija

»RABRA 94« održana je prošle jeseni u Vrbanji. Ovom sazivu kolonije, odazvalo se više desetaka slikara, kipara, fotografa, pjes­nika, književnika, glazbenika, koji u svojim radovima inspiraciju traže u šumi, šumskim krajolicima i šumskom miljeu.

Tako su se na okupu našli slikari i drugi umjetnici iz Vinkovaca, Osijeka, Broda, Vr-banje, Županje, i mnogih drugih slavonskih mjesta.

Ukupno je nastalo 63 umjetnička rada, od

UMJESTO BOŽIĆNICE, BOŽIČNJAK

Nakon mnogo godina, po prvi put, na svome dugom putu sa dalekog sjevera, u Upravu šuma Sisak je

stigao Djed Božićnjak. Radosna dječica svrstala su se u tri kategorije. Najmanja su plakala, srednja se veselila, a naj­starija nisu vjerovala. Svako dijete je dobilo i besplatnu fotografiju za uspomenu dok su mlade mame dobile fo­tografiranje u krilu Djeda Božićnjaka. Svekoliko veselje je bilo pomućeno jedino konstatacijom iz naslova ovog izvješća.

Prema izjavi Djeda Božićnjaka i on nije dobio božić­nicu, ali je odgovorno obećao da kad je on dobije da će je dobiti i svi djelatnici »Hrvatskih šuma« što ostavlja oprav­danu sumnju da Božićnjak i nije baš iz Finske već da je iz naših redova.

NITKO NIJE IZUZET

Krešimir ERJAVEC

Čime se zapravo bavim, Kako provodim vrijeme? Karte su izmješane, bačene, Koliko vrijedim, nema dileme. Zapravo ništa ne moram biti, I ništa ne trebam postati, da smisao sasvim običnim stvarima znam otkriti. Da bi se izmijenila situacija, na scenu stupa reorganiza čija. Gura me u neke nove rubrike, ode status, nema frke. Iz igre ove nitko izuzet nije život su kučine i trice, ono što volim raditi ne piše se na posjetnice.

Ankica PICULEK

HOBDI NAŠIH DJELATNIKA

KIPAR 12 MOTIČINE Naš djelatnik, Tomis­

lav Katavić, koji radi na poslovima sječe s mo­tornom pilom u Šumariji Đurđenovac, Uprave šu­ma Našice, već nekoliko godina ima nesvakidaš­nji hobi. Pronalazi za­nimljive oblike ostataka drveća, stabala i korije­nja, te ih uz malo obrade pretvara u zanimljive skulpture. Za sada još ni­je krenuo putevima na­ših poznatih skulptora — poput Branka Bazine iz Vrbanje i nekih dru­gih, ali nije isključeno da će i on jednog dana svoje skulpture izlagati n a iz­ložbama naših djelatni­ka.

Z. L. Tomislav Katavić sa svojom skulpturom »Život drveta«

SISAČKI MALONOGOMETNI BOŽIČNI TURNIR

VISOKI DOMETI MALOG NOGOMETA

U Upravi šuma Sisak održan je, sada već tradicionalni Božični

turnir u Malom nogometu. Cijela ma­nifestacija protekla je skromnije nego lani jer su izostali sponzori no to nije umanjilo borbeni žar. U očekivanom finalu oslabljeni Lekenik (bez Rožica i Medveda) je visoko poražen od lan­jskog pobjednika ekipe Šumarija Pet­rinja. Ovog puta je ekipa Pokupskog ugodno iznenadila i osvojila visoko treće mjesto.

Kontinuitet kvalitete pokazala je ekipa Uprave šuma koja je zadržala

solidno peto mjesto, a nastupila je u sastavu: Zahirović, Tonković, Ljubi-čić, Kovačević (stranac u ekipi), Mit-rović i Erjavec. Rezerve su bili: Ben-čić, Dorotić, Dinčir, Korica, Munjić, Zebić i Pejnović. Publika je uživala u brojnim zgodicima stoje i vidljivo na mreži (vidi fotografiju). Zbog smanje­nja povreda igrača i troškova turnira postoji mogućnost da se takmičenje nastavi u drugim športskim disciplina­ma, a u užoj konkurenciji su biljar, pi­kado i belot.

Krešimir ERJAVEC

»Desinečki tamburaši« prilikom nastupa u Njemačkoj

Željko Šoštarić

TAJ DIVNI INSTRUMENT D

esinečki tamburaši«, sas­tav tamburaša iz Jastre-barskog, postaje sve po­pularniji i sve češće svo­jom glazbom osvaja srca

sudionika na različitim proslavama ili zabavama u Jastrebarskom, Za­grebu i drugim krajevima Hrvatske i svijeta. Postali su nezaobilaznim kulturnim događajem u svome kra­ju, pa su nastupali i prilikom posje­ta predsjednika Tuđmana i kardi­nala Kuharica, te drugih visokih po­sjetilaca Jastrebarskom, poput sina Vlatka Mačeka (skup HSS-a) i slič­no. Često nastupaju u Zagrebu i di­ljem Hrvatske, a svirali su i za naše prognanike u Mohaču u Mađarskoj, te za ljude u Anconi (Italija) i njenoj okolini, koji su mnogo pomagali Hrvatskoj u vrijeme najteže srpske agresije. Nastupali su pretprošle godine na Požeškom festivalu, a ču­li su ih i u klubovima naših radnika u Berlinu, Dortmundu, Stuttgartu...

Jedan od članova ovog sastava je i Željko Šoštarić, djelatnik Uprave

šuma Karlovac, rođen 11.4.1963. go­dine. Živi u Jastrebarskom, gdje je polazio i osnovnu školu. U Zagrebu je završio srednju geodetsku školu i Fakultet za geodeziju. Zaposlio se je u Upravi šuma Karlovac 1989. g. kao pomoćni radnik u Uređivanju šuma, a danas radi poslove za koje se je i školovao. Svirao je odmalena, pa je u Jastrebarskom polazio neko­liko godina i osnovnu muzičku ško­lu i učio svirati gitaru.

— Počeo sam svirati tamburicu osamdesetih godina — priča Željko — jer je to tradicionalni narodni in­strument u kraju u kome živim. Družili smo se i svirali po kućama, na zabavama... Od dva sastava u Jastrebarskom smo 1990. g. formira­li jedan — »Desinečke tamburaše« i počeli ozbiljno vježbati...

Željko svira prvi bas prim i sa svo­jim prijateljima iz »Desinečkih tam­buraša« provodi podosta vremena, jer se sastaju jednom ili dva puta tjedno da bi vježbali, a tu si i nastu­pi.

— Potreban je veliki trud — navo­di — jer nam je cilj da nas ljudi slu­šaju i gledaju, da budu zadovoljni... Najviše nam odgovara sviranje za manja, intimna društva, jer nam takva atmosfera pruža mogućnost da pokažemo što je i koliko može dati tamburica. Zapravo, okuplja nas ljubav prema ovom instrumen­tu. To je lijepi hobi, koji znači — svi­rati i družiti se...

»Desinečki tamburaši« surađuju i s Amaterskim kazalištem iz Jastre-barskog, kojeg vodi Nino Škrabe, pisac poznatog mjuzikla »O'KAJ«, prateći njihove predstave. Jedan od projekata na kome upravo rade je kazeta, koja bi trebala izaći za mje­sec ili dva dana. Na kazeti će biti de­set novih pjesama Darka Derviševi-ća, kompozitora i nekadašnjeg čla­na tamburaškog sastava »Expano-nia«. »Desinečki tamburaši« sami iz­daju kazetu.

— Zahvaljujemo Općini Jastre-barsko, te jaskanskim poduzećima i pojedincima koji su nam pomogli

Zeljko Šoštarić, djelatnik Uprave šuma Karlovac, jedan je od zaljubljenika u glazbu, a

posebno u tamburicu, tradicionalni instrument Hrvata,

koji predstavlja jedno od osnovnih obilježja naše kulture.

Zeljko i njegovi prijatelji iz »Desinečkih tamburaša« ovu

glazbu shvaćaju vrlo ozbiljno i posvećuju joj mnogo vremena.

kod pripreme kazete. Za vrijeme prošlog sistema tamburaška glazba je bila zapostavljena i rijetko se je mogla čuti. Sada zaista imamo pod­ršku u općini, a promijenio se je i odnos medija prema toj vrsti glaz­be, koju treba očuvati — dodaje na kraju Željko.

Medu posljednjim nastupima »Desinečkih tamburaša« su i prat­nje manekenske revije u Jastrebar­skom, te proslava božičnih i novo­godišnjih praznika u Upravi šuma Karlovac, koji su još jednom oduše­vili sve one koji vole i one koji uče voljeti taj divni instrument — tam­buricu. Vesna CUNIĆ

»STVARNOST SNOVA« Na izložbi Josipa Lastavica u Karlovcu prikazana su

djela iz dva stvaralačka ciklusa: reljefi u drvu iz ciklusa »Stvarnost snova« i slike iz ciklusa

»Cvijeće«. Najčešći umjetnikov materijal je drvo.

Josip Laslavić i Andrija Kusanić,karlovački likovni umjetnici koji su najčešće koristili drvo, snimljeni iprilikom obilaska zgrade Uprave šuma

Karlovac u vrijeme njenog dovršavanja, u trenucima razmišljanja o njenom likovnom uređenju ,-( •>

UKarlovcu je

početkom siječnja započeo i tradicionalni

ZILIK, Zimska likovna kolonija koja okuplja mnogobrojne slikare i kipare iz Hrvatske i svijeta. Djela koja nastaju tijekom višednevnog druženja likovnih umjetnika ostaju u fundusu Dječjeg doma »Vladimir Nazor« Karlovac i čine dio okoline u kojoj odrastaju djeca bez roditelja, okružena ljubavlju i pažnjom odgajatelja, a zimi i ljubavlju umjetnika koji im poklanjaju dijelove seberstvarajući s njima i za njih.

Početkom ovogodišnjeg ZILIK-a označilo je otvorenje izložbe radova Josipa Laslavića, umirovljenika Drvne industrije Karlovac, nekadašnjeg bliskog suradnika djelatnika u karlovačkom šumarstvu, ali i umjetnika čija djela možemo pronaći u mnogim organizacijama i institucijama, naročito onima čija je djelatnost

vezana uz drvo, kao što su Uprava šuma Karlovac, Šumarski institut Jastrebarsko i druge. I ovog je puta izložio reljefe u drvu, ali i nešto sasvim novo u svom stvaralaštvu: ciklus slika cvijeća nastao u posljednje četiri godine. Već i naslovi slika govore o Laslavićevoj ljubavi prema drvu: »Hrast u koroti«, »Krovovi među hrastovima i javorima«, »U mome vrtu jesen boje šara«... Najčešći materijal kojeg koristi je drvo, a ponekad ga i kombinira sa sprejem ili lakom.

Josip Laslavić je samouki likovni umjetnik, a ovim hobijem se bavi od 1965. g. Prvi je puta samostalno izlagao 1968. g. u Karlovcu, od kada je priredio 13 samostalnih izložbi. Sudionik je brojnih sazivJk Zilika, a skupno izlaže od % fc 1967. g. Na ovogodišnjem \ 1 ZILIK-u Laslavić je dovršavao parkovnu skulpturu »Lutnja«, koja će biti postavljena pred karlovačkom Glazbenom škole

V. Cunić Josip Laslavić